Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRAVNI FAKULTET U ZAGREBU
Z A G R E B
MR. SC. ŽELJKA BURIĆ
PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZA SUZBIJANJE TRGOVANJA LJUDIMA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
DOKTORSKA DIZERTACIJA
ZAGREB, 2011.
- 2 -
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRAVNI FAKULTET U ZAGREBU
Z A G R E B
PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZA SUZBIJANJE TRGOVANJA LJUDIMA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
DOKTORSKA DIZERTACIJA
MENTOR:
PROF. DR. SC. DAVOR DERENČINOVIĆ
ZAGREB, 2011.
- 3 -
ZAHVALE
Zahvaljujem mentoru prof. dr. sc. Davoru Derenčinoviću na danim sugestijama, prenesenom znanju i velikoj pomoći koju mi je pružio. Posebno mu zahvaljujem na ukazanom strpljenju te na razumijevanju i prihvaćanju mojih stavova vezanih uz temu rada.
Zahvaljujem i Marti Dragičević Prtenjača na korisnim savjetima te
optimizmu kojim me hrabrila. Zahvalna sam svim predstavnicima državnih tijela i organizacija civilnog
društva koji su se odazvali mojoj zamolbi i poslali neophodne podatke za moje istraživanje.
Posebno želim zahvaliti kolegama Boži Barbariću i Zlatku Koštiću koji su
učinili sve što je bilo u njihovoj moći i pomogli svojim savjetima i mnogobrojnim dostavljenim materijalima da istraživanje koje sam radila bude kvalitetno.
Želim zahvaliti i kolegi mr. sc. Darku Dundoviću koji mi je stručnom
literaturom i igranim filmom 'Trgovina' približio ovu temu i za nju me zainteresirao još prije nekoliko godina.
Ujedno, želim zahvaliti prof. dr. sc. Ivi Josipoviću koji je, u trenucima kad
sam se najviše pitala što uopće ja radim na Pravnom fakultetu, probudio moju ljubav prema kaznenom pravu.
Na kraju, beskrajno hvala mojoj obitelji- majci Jadranki, ocu Vladimiru i
sestri Vlatki. Oni su sve godine mog školovanja bili moja snaga i nadahnuće…
- 4 -
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................... - 5 - 2. POVIJESNI RAZVOJ TRGOVANJA LJUDIMA I ROPSTVA ............................. - 10 -
2.1.Stare civilizacije ................................................................................................... - 10 - 2.2. Srednji vijek ........................................................................................................ - 11 - 2.3. Povijest 20. i 21. stoljeća..................................................................................... - 14 -
3. OPĆE KARAKTERISTIKE KAZNENOG DJELA TRGOVANJA LJUDIMA ... - 18 - 3.1. Kazneno djelo trgovanje ljudima i ropstvo i njegovi elementi ........................... - 18 - 3.1.1. Radnje počinjenja djela s osvrtom na vrbovanje i prijevoz žrtava.................... - 23 - 3.1.2. Sredstva izvršenja radnje kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva s naglaskom na prisilu i obmanu kao najzastupljenije radnje .......................................................... - 28 - 3.1.3. Ispunjenje svrhe kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva kroz načine iskorištavanja............................................................................................................... - 30 - 3.2. Odnos kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva i kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice tzv. krijumčarenja ljudima ..................... - 50 - 3.3. Judikatura Europskog suda za ljudska prava....................................................... - 54 - 3.4. Povezanost trgovanja ljudima sa organiziranim kriminalitetom i korupcijom ... - 58 -
4. PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR .................................................................. - 68 - 4.1. Međunarodni pravni i institucionalni okvir......................................................... - 68 -
4.1.1. Ujedinjeni narodi............................................................................................... - 68 - 4.1.2. Međunarodna organizacija za migracije ........................................................... - 75 - 4.1.3. Međunarodna organizacija rada ........................................................................ - 77 - 4.1.4. State Department ............................................................................................... - 79 - 4.1.5. Europski parlament, Europska komisija i Vijeće Europe ................................ - 82 - 4.1.6. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju................................................ - 100 - 4. 2. Nacionalni pravni okvir.................................................................................... - 104 - 4.2.1. Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske ............................................ - 104 - 4.2.2. Kazneni zakon ........................................................................................... - 105 - 4.2.3. Zakon o kaznenom postupku........................................................................... - 108 - 4.2.3. Prekršajno pravo........................................................................................ - 111 - 4.2.4. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ...... - 112 - 4.2.6. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela................................... - 113 - 4.2.7. Zakon o zaštiti svjedoka.................................................................................. - 113 - 4.2.8. Zakon o strancima ........................................................................................... - 114 - 4.2.9. Zakon o azilu................................................................................................... - 116 - 4.2.10. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći .............................................................. - 118 - 4.2.11. Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije........................................................................................................... - 119 - 4.2.12. Zakon o nadzoru državne granice ................................................................. - 119 - 4.2.13. Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ...................................... - 120 - 4.2.14. Zakon o socijalnoj skrbi ................................................................................ - 123 - 4.2.15. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ..................... - 123 - 4.3. Protokoli ............................................................................................................ - 124 - 4.3.1. Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima.............. - 125 - 4.3.2. Protokol o postupanju pri dobrovoljnom povratku žrtava trgovanja ljudima . - 128 - 4.3.3. Protokol o integraciji/reintegraciji žrtava trgovanja ljudima .......................... - 130 - 4.4. Sporazumi suradnje ........................................................................................... - 131 -
- 5 -
4.4.1. Sporazum o suradnji iz 2007. godine .............................................................. - 132 - 4.4.2. Sporazum o suradnji iz 2010. godine .............................................................. - 133 - 4.5. Strategije i operativni planovi ........................................................................... - 133 - 4.5.1. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima iz 2002. .............................. - 137 - 4.5.2. Nacionalni program suzbijanja trgovanja ljudima 2005-2008........................ - 138 - 4.5.3. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom od 1. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. godine ............................................................................................... - 142 - 4.5.4. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine ........................................................................................................................ - 145 - 4.6. Nacionalni institucionalni okvir ........................................................................ - 150 - 4.7. Suradnja sa organizacijama civilnog društva .................................................... - 159 - 4.8. Zaključno o pravnom i institucionalnom okviru sa preporukama za njihovo poboljšanje ............................................................................................................... - 161 -
5. USPOREDNI PRIKAZ UREĐENJA KAZNENOG DJELA TRGOVANJA LJUDIMA I ROPSTVA U ZEMLJAMA U REGIJI I SVIJETU .............................. - 171 - 6. ANALIZA PODATAKA PRIKUPLJENIH ISTRAŽIVANJEM........................... - 184 -
6.1. Žrtve .................................................................................................................. - 184 - 6.2. Počinitelji .......................................................................................................... - 195 -
7. ZAKLJUČAK.............................................................................................................. - 222 - POPIS LITERATURE.................................................................................................... - 229 -
1. UVOD
Fenomen trgovanja ljudima je moguće istražiti samo provedbom kompleksnog
istraživanja kako bi se došlo do novih spoznaja, ne izostavljajući niti jedan njegov element.
- 6 -
Već je nekim ranijim razmatranjima ove teme uočeno da dolazi do izricanja malog broja
presuda za ovaj fenomen, a mali je broj i službeno identificiranih žrtava. Ovaj rad nastoji
odgovoriti i na ta pitanja.
U sadržajnom smislu ovaj rad obuhvaća neke aspekte suzbijanja trgovanja ljudima koji
do sada nisu bili predmetom obimnijih znanstvenih rasprava ili analiza, primjerice kritičku
analizu strateškog planiranja u Republici Hrvatskoj od 2002. godine do danas, povezanost
trgovanja ljudima, podvođenja, međunarodne prostitucije i protuzakonitog prebacivanja preko
državne granice u smislu procesuiranja, u nekim segmentima. Rad prikazuje povijesni razvoj
trgovanja ljudima, poredbeni prikaz pravnog i institucionalnog okvira, zakonske odredbe i
odredbe podzakonskih akata koji se odnose na nacionalni pravni i institucionalni okvir, ali i
prikaz i analizu statističkih podataka od kaznene prijave preko optužnog akta sve do presuda
koje su donesene u Republici Hrvatskoj u posljednjim godinama.
Na dosljedan se način prikazuju i rizični faktori za pojavu ovog fenomena, a jedan od
mogućih rizičnih faktora je nezaposlenost koja se u ovom radu proučava kroz trenutačnu
situaciju u Republici Hrvatskoj.
Cilj i hipoteze istraživanja su utvrditi smjernice za kvalitetnije strateško planiranje koje
će omogućiti i lakšu provedbu strateških i provedbenih dokumenata, utvrditi da je potrebna
stalna nadogradnja pravnog okvira u smislu usklađivanja propisa unutar Republike Hrvatske,
utvrditi da je poželjno stalno iznova preispitivati institucionalni okvir u smislu da li je
funkcionalan i da li odgovara suvremenim trendovima te na osnovi navedenog dati prijedloge
i smjernice.
U odnosu na provedeno istraživanje, može se reći da je ono svojevrsno iznenađenje iz
razloga što znatno odudara od postojećih saznanja o procesuiranju kaznenog djela trgovanja
ljudima ali i autoričinih pretpostavki i očekivanja sa kojima je istraživanje započeto i koje su
iznesene u tezama u prijedlogu teme doktorske dizertacije.
Upravo zbog toga, ova tema potakla je na razmišljanje te navela na traženje odgovora na
niz pitanja koja se cijelo vrijeme pisanja rada provlače- od malog broja presuda za ovo
kazneno djelo u odnosu na veliki broj žrtava, pa sve do pitanja jesu li pravni i institucionalni
okvir dovoljno dobro postavljeni kako bi mogli odgovoriti na sve izazove globalizacije,
otvaranja granica i problema rastuće nezaposlenosti kao neminovnih uzroka trgovanja
ljudima.
- 7 -
Ovaj rad prostorno je obuhvatio područje Republike Hrvatske. Vremenski je ograničen
na razdoblje od 2002. do 2009. godine iz razloga što je Republika Hrvatska osnivanjem
Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima upravo 2002. godine po prvi puta
iskazala jasnu volju suočiti se sa tim problemom i pronaći odgovore na njega. 2009. godina je
uzeta kao krajnja godina iz razloga što su krajem te godine poslani upiti sudovima u Republici
Hrvatskoj te drugim tijelima javne vlasti od kojih su zatraženi odgovori koji su bili od ključne
važnosti za istraživanje. Budući da trgovanje ljudima obuhvaća sve dobne skupine, ovo
istraživanje nije ograničeno određivanjem populacijskog obuhvata.
Svrha istraživanja i obrade ove teme je da rezultati koji proisteknu iz istraživanja, budu
primjenjivi u praksi, a sve kako bi se popravili ovdje uočeni nedostaci. Radi se isključivo o
autoričinim zaključcima i prijedlozima koji su izrađeni na temelju provedene analize i
istraživanja te zaključivanja.
Rad je strukturiran na način da sadrži i povijesno-teorijski i analitički dio.
U istraživanju, otkrivanju i sustavnoj obradi rezultata samog istraživanja, a sa svrhom
shvaćanja i objašnjavanja funkcionalnosti pravnog i institucionalnog okvira, korištene su
induktivna metoda, metoda analize, metoda dokazivanja, metoda klasifikacije, komparativna
metoda, statistička metoda, metoda uzoraka, grafičko prikazivanje statističkih podataka,
povijesna metoda, metoda studije slučaja i metoda brojenja.
Naime, autorica na temelju posebnih činjenica prikupljenih u tijelima javne vlasti te
izučavanjem literature dolazi do zaključka te na temelju izučenih pojava nastoji otkriti
neizučene. Nadalje, u ovom se radu raščlanjuje složeni pojam trgovanja ljudima na niz
manjih, jednostavnijih sastavnih elemenata te se izučava svaki dio za sebe i u odnosu na druge
dijelove.
Nastoji se utvrditi istinitost pojedinih spoznaja i stavova, posebno u odnosu na kvalitetu
provedbe pravnog i institucionalnog okvira podjelom tog općeg pojma na posebne pojmove
koje on obuhvaća. U radu se uspoređuju iste ili srodne činjenice i odnosi te se utvrđuju
njihove sličnosti i razlike, što je najuočljivije prilikom istraživanja i uspoređivanja pravnih
sustava europskog kruga zemalja.
U istraživanju se koriste grafikoni, tablice i izračunati pokazatelji pojave trgovanja
ljudima kako bi se prikazala struktura žrtava trgovanja ljudima, nezaposlenost kao njezin
mogući uzrok te ostale uzročno- posljedične veze između tih pojava. Korištenjem statističke
- 8 -
metode, nastoji se ocijeniti nepoznate parametre statističkog skupa iz kojeg je uzorak izabran
(npr. broj pravomoćnih i nepravomoćnih presuda koje su za pojedino kazneno djelo izrečene
na nekom od sudova u Republici Hrvatskoj). Ujedno, na temelju podataka nastoji se provjeriti
istinitost hipoteza o nekoj određenoj karakteristici skupa (npr. malom broju pravomoćnih
presuda).
Na temelju raznovrsnih dokumenata i ostalih izvora nastoji se na egzaktan način saznati
što se u proteklom razdoblju dogodilo. Izabrane su i pojedine presude kojima se izučava
zanimljivost i karakteristična obilježja pogrešnog interpretiranja položaja žrtve. Metodom
brojenja izbrojen je broj presuda te žrtava trgovanja ljudima kao i niz drugih podataka kojima
se provjerava teza ovog rada.
U ovom radu su podaci prikupljani od nadležnih državnih tijela (Ministarstvo unutarnjih
poslova, općinski i županijski sudovi u Republici Hrvatskoj, Državni zavod za statistiku)1, te
su preuzimani sa službenih stranica ili iz izvješća koja su tijela podnosila o svom radu tijekom
promatranog razdoblja (od 2002. do 2009. godine).
Istraživanje je metodološki započelo slanjem zamolnica za dostavu podataka nadležnim
državnim tijelima i sudovima u Republici Hrvatskoj. Valja napomenuti da je dan okvirni rok
za dostavu podataka, no, da su oni stizali i nakon proteka tog roka. Točnije, prikupljani su
tijekom siječnja, veljače, ožujka i travnja 2010. godine.
Kako je već rečeno, promatrano razdoblje obuhvaćeno ovim radom se odnosi na
razdoblje od 2002. godine (kada je započelo strateško planiranje) pa sve do zaključno 2009.
godine. Napominje se da su bez obzira što je izmjenjenim nazivom i sadržajem trgovanje
ljudima i ropstvo propisano tek od 2004. godine u Kaznenom zakonu, u ovom radu
obuhvaćeni i statistički podaci za kazneno djelo iz članka 175 i od 2002. do 2004. godine.
Osim spomenutog članka 175, zatraženi su i podaci o kaznenom djelu protuzakonitog
prebacivanja osoba preko državne granice (u članku 177), međunarodnoj prostituciji (u članku
178) i podvođenju (u članku 195), kao srodnih kaznenih djela sa trgovanjem ljudima i
ropstvom.
Prilikom prikupljanja svih podataka sa sudova u Republici Hrvatskoj, također su uočene
zanimljive interpretacije sudova u odnosu na zamolbu da dostave relevantne podatke. Naime,
neki sudovi su se pri davanju odgovora pozivali na zaštitu podataka iz kaznene evidencije,
1 Napominje se da su namjerno podaci zatraženi izravno od tijela kako bi se utvrdila njihova ujednačenost i provjerilo da li pojedino tijelo raspolaže relevantnim podacima ili dokumentacijom.
- 9 -
neki na nemogućnost odgovora na zahtjev zbog izrade statističkih izvješća iz prethodne
godine. Neki su se sudovi pozivali i na nenadležnost postupanja. Bilo je i sudova koji su
navodili neke druge razloge. Nadalje, napominje se da su takvi odgovori dobiveni na
pojedinim sudovima, dok na drugima nisu, već su podaci prikupljeni bez problema. Jedino
tijelo koje je u roku i u potpunosti odgovorilo zamolbama bilo je Ministarstvo unutarnjih
poslova.
- 10 -
2. POVIJESNI RAZVOJ TRGOVANJA LJUDIMA I ROPSTVA2
2.1.Stare civilizacije
Povijest ropskih odnosa stara je otprilike kao i povijest čovječanstva općenito. Podaci o
robovima u vrlo ranim godinama razvoja čovječanstva uglavnom su povezani sa njihovim
pravnim statusom. Najčešće su oni bili vlasništvo svojih gospodara.
Hamurabijev zakonik iz 18. stoljeća pr.K. govori o nagradama i kaznama prilikom
kirurških operacija s razlikom da li se one rade na slobodnim ljudima ili robovima.
Hamurabijev zakonik poznaje i termin prostitucije. Prema Hamurabijevom zakoniku,
prostitutke su smatrane jedinim slojem ženskog pučanstva koji nije imao muškog gospodara.
Stare Sparta i Atena ovisile su o prisilnom radu. Između Sparte i Atene ipak su postojale
razlike. Naime, spartanski su robovi bili u boljem položaju iz razloga što im je bilo dopušteno
da žive na svojoj zemlji, ali su prisilno radili za svoje gospodare. Atenjanima su pak, s druge
strane, oduzeta sva prava.
Većina atenskih robova su bili sluge u domaćinstvima. Njihova je sreća ovisila o odnosu
kojeg bi razvili sa svojim vlasnicima. Kako bi postigli što bolji odnos, muškarci bi bili
poslušni sluge i kućepazitelji, a žene bi rađale djecu ili bi postale konkubine.
Vezano uz prostituciju, grčka literatura poznaje tri tipa prostitutki. Prvi tip čine tzv.
pornae ili prostitutke ropkinje, drugi tip čine slobodne ulične prostitutke, a treći tip čine tzv.
hetaera ili učene prostitutke koje su uživale poseban status u društvu koji nije bio omogućen
niti ženama koje nisu bile prostituke.
Prostitutkom ova prva dva tipa je mogla postati žena ali i muškarac. No, u ovu treću
grupu ili treći tip bile ubrojene samo i jedino žene. Solon je dao izgraditi i bordele koje je
2 Za izradu ovog dijela korištena je knjiga Everett , S. History of slavery, Chartwell Books, Inc., 1992; knjiga Macht N.L. i Hull M.: The history of slavery kao i priručnik The history of Human Trafficking (http://pfpdev.ethz.ch/SCORMcontent/70633/scos/2/index.pdf) te internetske stranice: www.historyworld.net/wrldhis/PlainTextHistories.asp?historyid=ac41 i http://civilliberty.about.com/od/gendersexuality/tp/History-of-Prostitution.htm. Napominje se da su ovo glavni izvori, a ostali su izvori navedeni dalje u tekstu.
- 11 -
podupirala vlast. Oni su najčešće bili ustanovljavani u gradovima koji su bili prometna
sjecišta u Grčkoj.
Rimska povijest također poznaje ropstvo. Najprivilegiraniji robovi u Rimu bili su
tajničko osoblje vladara. No, njihov broj je bio malen u odnosu na sve ostale kategorije
robova Rima. Ova posebna kategorija robova je smatrana gotovo iznimkom.
Posljednja dva stoljeća pr. K. Rimljani su zapošljavali robove puno više i učestalije nego
prije, ali i sa iznimnom brutalnošću su se prema njima i odnosili. Jedan od primjera okrutnosti
odnosa prema robovima su i bitke u arenama poznatije kao bitke gladijatora. Rimska vlast,
jednako kao i grčka, podupire i prostituciju kao normalan segment društvenog života.
U vremenu nakon pada Rimskog Carstva, ropstvo se posebno razvija na Mediteranu. Tu
se robovi zapošljavaju u posebno elitnim zanimanjima kućepazitelja, u uredima i vojskama.
Ropstvo koje je poznavao Rim te ostale države prije tog vremena neće se pojaviti sve do rada
robova na duhanskim plantažama i plantažama pamuka u kolonijalnoj Americi.
Prednost robovlasništva na Mediteranu jest činjenica da Mediteran pruža znatne
mogućnosti za trgovanje robovima s obzirom na zemljopisni položaj. Osim na Mediteranu,
ropstvo biva prihvaćeno i kao dio života u arapskim zemljama u 7. stoljeću.
2.2. Srednji vijek
Iako još jako daleko od svih nastojanja da se ropstvo ukine, ipak tijekom ranih godina
srednjeg vijeka, misionari i biskupi rimske katoličke crkve započinju govoriti protiv
vlasništva nad robovima u dinastijama koje nastaju u Europi. No, te ideje ostaju tek idejama te
ne dolazi do promjena.
Novo razdoblje ropskih odnosa započinje u 15. stoljeću kad Portugalci dolaze u zapadnu
Afriku. Portugalci povezuju morskim putem, brodovima, Europu i Afriku. Upravo će to
područje dugo vremena i ostati važan put kojim će se, među ostalim, prevoziti i robovi. U to
vrijeme posebno se razvijaju morski putevi između Amerike, Europe i Afrike. Morskim
putem dolazi do dovođenja mnogobrojnih crnaca u Europu.
Iz tog vremena su poznate i plantaže na otočju Cape Verde, na kojima je u vrlo plodnim
dolinama uzgajan pamuk i indigo. Uzgojen tekstil je u Gvineji mijenjan za nove robove. U
isto vrijeme dok se u Gvineji ovako razmjenjuje materijal za robove, na Karibima i u Americi
se na plantažama uzgajaju šećer, duhan i pamuk. Portugalci imaju monopol prijevoza afričkih
- 12 -
robova u svoju koloniju u Brazilu. Bitno je napomenuti da su brodovi koji su sudjelovali u
ovoj trgovinskoj razmjeni sve do 18. stoljeća – bili britanski.
No, 1688. godine izlazi knjiga koja će mnoge potaknuti da počnu razmišljati o ropstvu
kao o fenomenu ne baš posebno povoljnom za pučanstvo. To je novela pd nazivom Oroonoko
autorice Aphre Behn3 o patnjama afričkog princa i njegove voljene osobe, koji su prevezeni u
ropstvo u Surinam. Nakon ove novele i George Fox4, veliki protivnik dotadašnjih misli i
stavova govori protiv ropstva. 1772. godine u predmetu pred sudom koji je pokrenut zbog
spora oko međa, sudac Lord Mansfeld oslobodio je roba Jamesa Somerseta5 koji je bio u
vlasništvu američkog vlasnika.
Nedugo nakon toga, 1776. godine, kao posljedica borbe američkih kolonija za
neovisnost donesena je Deklaracija neovisnosti koja je i svojim dijelovima jasno dala do
znanja svima koliko je sloboda bitan segment funkcioniranja sustava i pojedinca u sustavu.
Tako je rečeno: 'Mi držimo ove istine samorazumljivim: svi su ljudi stvoreni jednakima i
obdareni od svojeg Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i
potraga za srećom. Radi očuvanja tih prava vlast se uspostavlja među ljudima, što izvodi
svoje pravedne ovlasti iz suglasnosti onih kojima vlada, a kad god bilo koji oblik vlasti
postane razoran za te ciljeve, tada je pravo građana izmijeniti je ili napustiti i uspostaviti
novu vlast, što će se temeljiti na tim načelima i ustrojiti svoje ovlasti u takvom obliku kakav
im izgleda najprikladnijim za ozbiljenje njihove sigurnosti i sreće. (Prev. prof. dr. Branko
Smerdel)'6
Srednjevjekovno poimanje prostitucije nije se promijenilo od načina na koji je
prostitucija poimana u prijašnjem vremenu. Kralj Henrik II oko 1161. godine je odredio da
prostitutke moraju biti osobe koje ne ulaze u bračne odnose, te je odredio tjedne preglede
londonskih najpoznatijih bordela kako bi se osiguralo da neki drugi zakoni ne bi bili
prekršeni, iako je bio svjestan da dopušta prostituiranje koje je u to vrijeme već bilo
nezakonito.
1586. godine papa Sixtus V određuje da sve žene koje sudjeluju u prostituciji trebaju biti
podvrgnute smrtnoj kazni. No, ne postoje dokazi da je ove smjernice itko pođštivao te da je
tako i učinjeno od strane bilo kojeg katoličkog naroda u tom vremenu.
3 http://en.wikipedia.org/wiki/Aphra_Behn 4 http://en.wikipedia.org/wiki/George_Fox 5 http://www.historyworld.net/wrldhis/PlainTextHistories.asp?historyid=274 6 http://www.voanews.com/croatian/news/a-37-a-2001-08-09-20-1-86145372.html
- 13 -
Slijedeći osnovna načela revolucije u Francuskoj, vlasti osnivaju Ured za moral te se svi
predmeti vezani uz prostituciju dostavljaju tom Uredu jer je on zamišljen kao nova agencija
koja je ponajprije odrađivala policijski posao. Ured za moral je nadgledao kuće u kojima se
odvijala prostitucija kako bi se osiguralo da te kuće posluju u skladu sa zakonom te kako ne bi
postale mjestima u kojima se odvijaju kriminalne aktivnosti. Kako god, bez obzira na
formalno ustanovljavanje Ureda, treba reći da je on radio i više od stoljeća prije tog
formalnog početka rada.
Suzbijanje ropsva na klasičan način započinje 1807. godine u Velikoj Britaniji,
donošenjem Zakona kojim je prodaja robova s obje strane Atlantskog oceana postala
nezakonita.
1820. godine i Sjedinjene Američke Države donose zakon kojim trgovinu robova
kažnjavaju smrću.
Godine 1833. ropstvo je ukinuto u britanskim kolonijama, oslobađajući više od tri
četvrtine milijuna robova. U isto vrijeme, kao i mnoga desetljeća nakon tog vremena,
Britanija je pojačala svoju politiku suzbijanja ropstva diljem svijeta.
No, i unatoč toj kampanji protiv ropstva, ono se nastavilo u drugoj polovici 19. stoljeća
u Rusiji te na Bliskom Istoku. Gubitkom političkog i ekonomskog utjecaja vlasnika robova,
mnogobrojni gledaju na ropstvo kao na nešto moralno loše te ono polagano slabi.
Abraham Lincoln je 1862. godine donio dokument (tzv. Emancipation Proclamation)
prema kojemu su svi oni koji su bili u ropskom odnosu- trebali biti oslobođeni tog odnosa.
No, većina robova ipak nije oslobođena.
Tijekom tog vremena javljaju se protivnici ropstva koje za cilj ima iskorištavanje
prostitucijom, a koji govore da prostitucija nije stvar osobnog izbora i da ne bi trebalo činiti
razliku između voljne i prisilne prostitucije.
U Europi, arapske i otomanske vlasti predstavljaju i trgovce bijelim robljem,
prisiljavajući najviše bjelkinje na prostituciju. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće sve više vlada
pridružuje se inicijativi za suzbijanje ropstva. ''Države sudionice Bečkog kongresa 1815.
godine osudile su trgovinu crnim robljem kao protivnu načelu čovječnosti i općem moralu.''7
7 Novoselec, P. (ur.): Posebni dio kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu (2011.), Zagreb, stranica 134
- 14 -
Nastojanja kojima se države bore protiv ropstva postaju sve jača. Naime, ''…1865.
godine uveden je u američki Ustav amandman 13 koji zabranjuje ropstvo u svim državama
SAD-a''8
2.3. Povijest 20. i 21. stoljeća
1904. godine kao posljedica međunarodnih konferencija 1899. i 1902. u Parizu, donesen
je međunarodni sporazum protiv trgovanja bijelim robljem.
Šest godina kasnije 13 država potpisuje Međunarodnu konvenciju za suzbijanje
trgovanja bijelim robljem i time tu vrstu trgovanja čine nezakonitom. Slijedom potpisivanja
spomenute konvencije stvaraju se i nacionalni odbori koji započinju raditi na suzbijanju
trgovanja bjelkinjama.
Suzbijanje trgovanja robovima na neki način jenjava tijekom I. svjetskog rata, da bi
1921. godine Liga naroda održala konferenciju u Ženevi. Na toj konferenciji je termin ''bijelo
roblje'' zamijenjen terminom ''trgovanje ženama i djecom'', a 33 države 30 rujna 1921. godine
potpisale su Međunarodnu konvenciju o suzbijanju trgovanja ženama i djecom. Drugi
dokument u okrilju Lige naroda potpisan je 11. listopada 1933. godine. Bila je to
Međunarodna konvencija za suzbijanje trgovanja odraslim ženama.
Unatoč kriminalizaciji, prostitucija se nastavlja i tijekom II. svjetskog rata te prostitutke
rade u opasnim i nezdravim uvjetima. Trgovanje ljudima prestaje biti međunarodno i prelazi u
nove oblike prema mjestu gdje se događa- lokalno i regionalno. Smanjenje međunarodnih
razmjera trgovanja ljudima najviše je posljedica socijalnih promjena tog vremena.
Tijekom Drugog svjetskog rata, japanske vlasti otele su između 80000 i 300000 žena i
djevojčica na područjma koja su okupirale japanske vojne trupe. Te djevojčice i žene
prisiljene su služiti kao 'bataljoni komfora' te su u bordelima bile zaposlene kao zabavljačice i
prostitutke japanskih vojnika.
Sve do današnjeg dana, japanske vlasti negiraju odgovornost te se odbijaju ispričati i
platiti odštetu.
Nakon II. svjetskog rata, 1949. godine donesen je jedan od prvih značajnijih
međunarodnih dokumenata - Konvencija za suzbijanje trgovanja osobama i iskorištavanja
prostitucije drugih od 02. prosinca 1949. godine. Konvencija promatra žene koje se
8 Novoselec, P. (ur.): Posebni dio kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu (2011.), Zagreb, stranica 134
- 15 -
prostitucijom bave kroz lupu žrtve, a zagovara sankcioniranje osoba koje podvode, mame ili
navode druge na prostituciju.
Teret dokaza prebačen je na počinitelje iskorištavanja prostitucije i trgovanja u svrhu
prostitucije.
TABLICA 1: Pregled ratifikacije UN-ove Konvencije o suzbijanju trgovanja osobama i
iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949. godine u državama regije i nekim susjednim
državama9
DRŽAVA GODINA
Mađarska 1955.
Italija 1980.
Hrvatska 1992.
Slovenija 1992.
Bosna i Hercegovina 1993.
Makedonija 1994.
Bivša Jugoslavija 2001.
Republika Hrvatska je spomenutu Konvenciju ratificirala 1992. godine. Odluka o
objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na
temelju notifikacija o sukcesiji je objavljena u Narodnim novinama (Međunarodni ugovori,
br. 12/93). Sam tekst Konvencije nije nikada objavljen na hrvatskom jeziku u Narodnim
novinama.
Nedostatak ove Konvencije je bio u tome da je nezakonitim smatrano tek trgovanje
ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Ostali oblici iskorištavanja nisu.
Tijekom osamdesetih i devedesetih godina sa seksualnim turizmom na jugoistoku Azije
i trgovanjem ženama i djevojčicama iz siromašnih država u Zapadnu Europu i Sjevernu
Ameriku, raste briga između vlada država i organizacija koje se bave ljudskim pravima.
Utjecaj socio-ekomomskog prelaska iz bivših komunističkih država, postojanje
transnacionalnih organiziranih grupa, ratovi na području bivše Jugoslavije, porast potrebe za
9 Marcovich, M. (2005): Vodić kroz UN-ovu Konvenciju o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949. godine, Zagreb, Centar za žene žrtve rata- ROSA, stranica 18
- 16 -
jeftinom radnom snagom kao i seksualne usluge u Zapadnoj Europi povećavaju broj slučajeva
trgovanja ljudima u Europi.
Većina organizacija koje se bave ljudskim pravima upozoravaju da Konvencija iz 1949.
godine nije dovoljno učinkovita. Grupe koje se bore za ukidanje ropstva, s druge strane veliku
važnost daju povezivanju prostitucije i trgovanja ljudima, govoreći da se trgovanje ljudima u
velikoj mjeri odnosi na žene, i da u pravilu više ne postoji tzv. voljna prostitucija.
Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća vlade i organizacije civilnog društva
promišljaju o novim oblicima međunarodnih sporazuma koji bi se odnosili na trgovanje
ljudima. Uz to, postoji svijest da je trgovanje ljudima neupitno povezano sa organiziranim
kriminalom. Pod utjecajem tih misli, dolazi do donošenja Protokola iz 2000. godine. ''
Svjetska konferencija protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i netolerancije održana
u Durbanu 2001. godine zauzela je stajalište da su ropstvo i trgovanje robljem kaznena djela
protiv čovječnosti (članak 13 Deklaracije konferencije).''10
Iako su svi propisi o suzbijnju prostitucije povijesno fokusirani na uhićenje i
kažnjavanje prostituki, a ne korisnika njihovih usluga, švedska vlast pokušala je primjeniti
drugačiji pristup cijelom problemu.
Označavajući prostituciju kao način nasilja protiv žena, Švedska je nastojala ponuditi
opću amnestiju za prostitutke. U Švedskoj su 1999. godine izrađeni novi programi kojima bi
se prostitutkama omogućilo da se umijesto ka prostituciji okrenu ka drugim načinima rada i
stjecanja zarade.
No, novo zakonodavstvo nije dekriminaliziralo prostituciju kao pojam- postalo je
zakonito prodavati seksualne usluge, ostalo je nezakonito kupovati seksualne usluge. Time
problem suzbijanja prostitucije ipak nije riješen.
U trenutku kad su države europskog kruga već prilagodile svoje zakonodavstvo Palermo
protokolu, još uvijek postoje područja podložna trgovanju ljudima u svrhu seksualnog
iskorištavanja. Među njima posebno mjesto zauzimala je svakako Afrika.
Uz znatnu brojku osoba koje su bile žrtve trgovanja ljudima iz drugih država, u Africi
postoji i drugi problem- velika brojka žrtava trgovanja ljudima unutar granica države. No,
2007. godine izmjenjen je Kazneni zakon te je posebna pažnja usmjerena na suzbijanje
10 Novoselec, P. (ur.): Posebni dio kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu (2011.), Zagreb, stranica 134
- 17 -
trgovanja ljudima. Oformljena je i radna skupina mladih pravnika koja je imala zadatak
izraditi nove odredbe koje su se odnosile na prostituciju.
Republika Hrvatska je svojim kaznenim zakonodavstvom od ranih devedesetih godina
jasno davala do znanja da je svjesna problema trgovanja ljudima. No, ozbiljnije bavljenje tih
fenomenom zapravo započinje tek 2002. godine kada je donesen prvi strateški dokument za
suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj koji je bio vrlo jasan znak da je Republika
Hrvatska odlučna u nastojanju da počne suzbijati trgovanje ljudima.
U prvom redu, Republika Hrvatska je 26. svibnja 1999. godine u Bukureštu potpisala
Sporazum o suzbijanju prekograničnog kriminala Inicijative za suradnju u jugoistočnoj
Europi (dalje: SECI sporazum), koji je Hrvatski sabor ratificirao 27. kolovoza 2000. godine.
Sporazumom je predviđena suradnja država jugoistočne Europe, članica SECI-a, u borbi
protiv svih oblika prekograničnog kriminala pa i trgovanja ljudima.
Osim spomenutog, Republika Hrvatska je 13. prosinca 2000. godine na UN-ovoj
Konferenciji o suzbijanju transnacionalnog organiziranog kriminala u Palermu potpisala
Konvenciju UN.-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala te dva pripadajuća
protokola: Protokol o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama
i djecom i Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom.
Republika Hrvatska je svjesna težine problema ovog fenomena. Kao takva priznata je u
međunarodnim institucijama.
- 18 -
3. OPĆE KARAKTERISTIKE KAZNENOG DJELA TRGOVANJA LJUDIMA
U predmetnom poglavlju iznijet će se opće karakteristike kaznenog djela trgovanja
ljudima i ropstva i njegovi glavni elementi. Bit će prikazana judikatura Europskog suda za
ljudska prava vezana uz ovo kazneno djelo, a bit će obrađena i povezanost ovog kaznenog
djela i korupcije i organiziranog kriminaliteta.
3.1. Kazneno djelo trgovanje ljudima i ropstvo i njegovi elementi
Trgovanje ljudima je fenomen koji zaokuplja pažnju teoretičara i praktičara u cijelome
svijetu. Zbog načina na koji se žrtve iskorištavaju dolazi do narušavanja temeljnih ljudskih
prava i dostojanstva žrtava. Osim toga, i porast nezaposlenosti, diskriminacija te nedostatno
obrazovanje utječu u znatnoj mjeri na njegov razvoj.
Prema statističkim podacima 'američko Izvješće o trgovanju ljudima za 2005. godinu
iznosi procjenu da se preko međunarodnih granica trguje s između 600000 i 800000 ljudi
godišnje, UNICEF je 2004. godine iznio procjenu da se godišnje trguje s preko 1,2 milijuna
djece, a Europol navodi da je na globalnoj razini trgovanje ljudima posao vrijedan između 8,5
i 12 milijardi eura godišnje'.11
Tri su elementa koja moraju biti ispunjena da bi se radilo o trgovanju ljudima12:
11 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, str.12 12 Gluić S. i Pentavec L. (2007): Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, Priručnik za graničnu policiju, Zagreb, Međunarodna organizacija za migracije, stranica 8
- 19 -
Kazneno djelo trgovanje ljudima i ropstvo čini počinitelj počinitelj koji kršeći pravila
međunarodnog prava uporabom sile, ili prijetnjom uporabe sile, prijevarom, otmicom,
zlouporabom položaja bespomoćnosti ili ovlasti (kao sredstvima), poduzima radnje vrbovanja,
kupnje, prodaje, predaje, prevoza, prevođenja, poticannja ili posredovanja u kupnji, prodaji
ili predaji, skrivanja ili primanja osobe sa svrhom uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa,
prisilnog rada ili služenja, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili nedopuštenog
presađivanja dijelova ljudskog tijela, ili tko osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu.
Kvalificiranim oblicima smatra se vrbovanje, kupnja, prodaja, predaja, prevoženje,
prevođenje, poticanje ili posredovanje u kupnji, prodaji ili predaji, skrivanje ili primanje
dijeteta ili maloljetne osobe radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili
služenja, nezakonitog posvojenja djeteta, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili
nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela, držanje dijeteta ili maloljetne osobe u
ropstvu ili njemu sličnom odnosu, ako je kazneno djelo počinjeno u sastavu grupe ili
zločinačke organizacije ili je počinitelj službena osoba, te ako je počinjeno u odnosu na veći
broj osoba ili je prouzročena smrt jedne ili više osoba.
Posebne su kazne predviđene i za saznanje da je osoba kao žrtva trgovanja ljudima na
prisilnom radu ili služenju, seksualnom iskorištavanju, ropstvu ili njemu sličnom odnosu,
TRGOVANJE LJUDIMA
SREDSTVA (prijetnjom, prisilom, prijevarom, lukavstvom, zlouporabom moći,
iskorištavanjem slabijih, davanjem ili primanjem novca)
AKTIVNOSTI (vrbovanje, prevoženje, prijelaz
preko granice, davanje prenoćišta ili prihvat ljudi)
SVRHA (iskorištavanje žrtve)
- 20 -
prostituciji ili nedopuštenom presađivanju dijelova ljudskog tijela, iskoristi njezin položaj ili
drugom omogući iskorištavanje njezinog položaja. Smatra se da je bez utjecaja na postojanje
kaznenog djela okolnost je li osoba pristala na prisilni rad ili služenje, seksualno
iskorištavanje, ropstvo ili ropstvu sličan odnos ili nedopušteno presađivanje dijelova svoga
tijela.
Usporedbom članka 175 Kaznenog zakona sa Protokolom iz Palerma, može se reći da se
odredbe većim dijelom podudaraju. Njihova razlika je u tome što hrvatska definicija sadržana
u članku 175 sadrži pojam 'nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela' što je u
svakom slučaju šire od pojma 'odstranjivanja organa' kako je to određeno Palermo
Protokolom. Osim toga u hrvatskom Kaznenom zakonu ne nalazi se 'podčinjavanje' kao niti
'davanje ili primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu
nad drugom osobom u svrhu izrabljivanja'.
Opće karakteristike trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj pokazuju da je ona zemlja
tranzita i destinacije, a po pokazateljima posljednjih godina i porijekla za žrtve trgovanja
ljudima.
TABLICA 2: Prikaz- zemlje porijekla, tranzita i destinacije13
TABELA ZEMLJA PORIJEKLA
ZEMLJA TRANZITA
ZEMLJA DESTINACIJE
TAKVE PODATKE
DALI ALBANIJA + + + IOM
BIH + + + BIH HRVATSKA + + + Hrvatska
MAKEDONIJA + + IOM KOSOVO + + + IOM, UNMIK,
UNICEF SRBIJA + + + OSCE, IOM
Trgovanje ljudima i ropstvo je kazneno djelo koje se ubraja u kaznena djela protiv
vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. Upravo izneseno znači da se ne zaštićuje neko
posebno dobro, nego vrijednosti koje su zaštićene upravo međunarodnim pravom. Riječ je
13 Brošura Trafficking of women and children for sexual exploitation in the EU: The involvement of the Western Balkans organized crime, stranica 27. Spomenuta brošura se nalazi na internetskoj stranici : http://www.europol.europa.eu/publications/Serious_Crime_Overviews/Western_Balkans_THB_Threat_Assessment.PDF
- 21 -
naime o tzv. blanketnoj dispoziciji. Naime, kod kaznenih djela sa blanketnom dispozicijom
potrebno je u tijeku kaznenog postupka utvrditi da je inkriminirano ponašanje protivno
propisu na kojeg se poziva blanketna dispozicija, budući da od toga ovisi postojanje samog
kaznenog djela. Smatra se da je to potrebno učiniti i prilikom utvrđivanja krivnje budući da je
za namjeru potrebno dokazati da je počinitelj prilikom izvršenja kaznenog djela bio svjestan
da je njegovo postupanje protivno nekoj normi.
Kod trgovanja ljudima riječ je o pravilima međunarodnog prava. To su konvencije koje
je Republika Hrvatska ratificirala, a koje sukladno članku 134 Ustava Republike Hrvatske,
čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj su snazi iznad zakona.
Sam članak 175 Kaznenog zakona, propisujući kazneno djelo trgovanje ljudima i ropstvo na
početku navodi 'tko kršeći pravila međunarodnog prava'. Time se poziva upravo na pravila o
kojima se ovdje govori.
No, konvencijskim pravom se ne određuje kaznenopravna zaštita već svaka konvencija
upućuje da je tako nešto država dužna učiniti u svojem unutarnjem poretku. Upravo iz tog
razloga Republika Hrvatska je 2004. godine izmijenila odredbu sadržanu u članku 175
Kaznenog zakona14.
Djelo je počinjeno nakon što je počinitelj koristeći silu ili prijetnju ostvario kupnju,
prodaju, prijevoz ili bilo koju drugu radnju navedenu u članku 175 Kaznenog zakona. 'Za
dovršenje djela u formalnom smislu ne traži se da je došlo do iskorištavanja, već samo da je
počinitelj bilo kojim od opisanih sredstava (means) ostvario bilo koju od aktivnosti
(activities). Međutim, djelo je materijalno dovršeno tek kad je započelo iskorištavanje objekta
radnje.'15
Vrijeme trajanja izvršenja djela nije od konstitutivnog značenja. Kad se govori o mjestu
počinjenja ovog kaznenog djela svakako treba napomenuti da ovo djelo nije ograničeno samo
na jednu državu već je ono transnacionalno. To znači da zemlja porijekla, zemlja tranzita i
zemlja odredišta može biti jedna ili više država, a moguće je i da je svaka od spomenutih faza
učinjena u nekoj drugoj državi.
14 O tome više pod podnaslovom Kazneni zakon u dijelu Nacionalni pravni i institucionalni okvir. 15 Derenčinović, D., Nisu na prodaju- o pravima žrtava trgovanje ljudima nakon presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Rantsev protiv Cipra i Rusije, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol.1, broj 1/2010, Sveučilišna tiskara (2010), Zagreb, str. 56
- 22 -
U presudi koja čini dio sudske prakse vezano uz presude za kazneno djelo trgovanje
ljudima i ropstvo16 izneseno je da je 'odluka o zajedništvu za počinjenjem djela utvrđena ne
samo iz iskaza oštećene već i iz ranije analiziranih kontakata oštećene koja u istom
vremenskom razdoblju ostvaruje kontakte i sa I. i sa II okr. u razna doba dana i noći.'
Sagledavši upravo presude koje se u svom neizmjenjenom obliku, ali uz zaštitu identiteta
osoba nalaze na kraju ovog rada, može se reći da je u svakom predmetu utvrđeno
supočiniteljstvo, tj. dvije ili tri osobe koje zajedno čine spomenuto kazneno djelo i svaka od
tih osoba ima svoju ulogu u činjenju tog djela. Najčešće je riječ o muškim osobama koje
pronalaze žrtve, sa njima stupaju u kontakt, prevoze ih, dogovaraju prodaju, a ženske osobe su
najčešće u ulozi prikupljanja novca koje osobe zarađuju te one paze da žrtva ne pobjegne.
Presuđujući u jednom od riješenih predmeta pred sudovima u Republici Hrvatskoj17,
posebno je istaknuto 'da je svijest o protupravnosti u odnosu na kaznena djela iz članka 175
Kaznenog zakona također neupitna bez obzira što obrana drži da okrivljenik ne zna za propise
regulirane međunarodnim pravom'.
Kazneno djelo trgovanja ljudima je djelo koje se čini izravnom namjerom jer je
počinitelj svjestan svog djela, svih svojih aktivnosti i želi ostvariti cilj. Samo iskorištavanje
položaja žrtve također se čini izravnom namjerom jer počinitelj mora znati da se radi o žrtvi i
mora htjeti njezin položaj iskoristiti. Pristanak žrtve nema utjecaja na počinjenje djela.
Kad govorimo o stjecaju sa drugim kaznenim djelima, a na temelju presuda koje su
donesene u Republici Hrvatskoj za kazneno djelo 175 Kaznenog zakona, treba reći da je
moguć stjecaj kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva sa raznim kaznenim djelima.
Naime, kako je to već utvrđeno presudama, moguć je stjecaj sa kaznenim djelom
silovanja iz članka 188 st. 1 i 318, zatim sa kaznenim djelom međunarodne prostitucije iz
članka 178 st. 219, kao i sa kaznenim djelom protuzakonitog prebacivanja osoba preko
državne granice iz članka 177 st.120. U jedinoj presudi koja je donesena u Republici Hrvatskoj
a kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, nailazi se na stjecaj kaznenog djela trgovanja
ljudima i ropstva i kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 331 st. 121. Bitno je
napomenuti da se kod svih navedenih djela primjenjuju odredbe o odmjeravanju kazne za
djela u stjecaju. 16 Presuda u privitku poslovnog broja KO-3410/08. 17 Presuda u privitku poslovnog broja K-183/02 18 Presuda u privitku poslovnog broja K-183/02 19 Presuda u privitku poslovnog broja K-111/03 20 Presuda u privitku poslovnog broja KO-2163/04 21 Presuda u privitku poslovnog broja K-162/07
- 23 -
Trgovanje ljudima je kazneno djelo koje počiniteljima donosi zaradu. Zato je bitno
svakom osuđenom počinitelju oduzeti imovinsku korist koju je stekao počinjenjem kaznenog
djela. ‘Posebno značenje mjera oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom ima u
suzbijanju organiziranog kriminala koji opstaje i buja upravo od imovinske koristi stečene
počinjenjem kaznenih djela. Stoga se posljednjih godina u međunarodnopravnim
dokumentima i u poredbenom kaznenom pravu učestalo predviđaju posebni oblici mjere tzv.
“proširenog” oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom, upravo za slučajeve
organiziranog kriminala u kojima se redoviti, “neprošireni” oblici mjere oduzimanja
imovinske koristi pokazuju neadekvatnima, odnosno neučinkovitima u praksi.’22
3.1.1. Radnje počinjenja djela s osvrtom na vrbovanje i prijevoz žrtava
Postoji nekoliko osnovnih načina vrbovanja.23
Prvi od njih je otmica ili nasilno vrbovanje prilikom koje se žrtva prisilno odvodi i
nema nikakvog izbora. Otmičar joj niti ne nudi neku opciju. Druga je vrbovanje uz potpunu
obmanu prilikom koje se žrtvi obećava zaposlenje i financijski dobitak i ona vjeruje u
zakonitost zaposlenja. Vrbovanje uz djelomičnu obmanu je također metoda vrbovanja u kojoj
vrbovatelj žrtvu prevari u pogledu uvjeta za rad i plaće (iako ona zna koji posao će raditi).
Žrtva se vrlo često vrbuje na način da joj se lažno obećava dobro plaćen posao u stranoj
zemlji. Osim toga, žrtva je zavedena i mogućnošću boljih uvjeta života. Ako se radi o
prostituciji, svodnici su članovi kriminalnih mreža, pa pružatelje/ice preprodaju ili prodaju.
Vrlo je često dobivanje lažnih putovnica, viza, radnih ugovora i potvrda o sklapanju braka.
'Ključna i prevladavajuća crta postupka vrbovanja u međunarodnom trgovanju ljudima
jest vezanost dugom. Trgovci iskorištavaju činjenicu da većina žrtava trgovanja nema novaca
za svoje putne troškove tako što se dogovore da im unaprijed posude novac uz uvjet da će im
žrtve vratiti dug od novca kojeg će zaraditi u zemlji odredišta. To stvara vezanost dugom koju
onda trgovci rabe kao mjeru prisile kako bi osigurali da će se žrtve upustiti u djelatnost koju
su isplanirali. Valja naglasiti kako je ova 'vezanost dugom' obično velika svota koja iznosi
tisuće dolara i uopće nije u skladu sa stvarnim troškovima trgovaca.'24
22 Ivičević Karas, E.: Kaznenopravno oduzimanje nezakonito stečene imovinske koristi, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, 673-694., stranica 674 23 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 17-24 24 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 18
- 24 -
Faza prevoženja obuhvaća prevoženje žrtve s jednog mjesta na drugo no to ne znači
nužno i prelazak državne granice već može biti izvršeno i unutar granica države. Model u
kojem se žrtva ne prevozi preko granica je jednostavniji jer ne trebaju putne isprave, a i
mogućnost transporta puno je jednostavnija. 'U nekim će slučajevima žrtve biti u zemlji
tranzita onoliko vremena koliko je potrebno da prijeđu njezino područje; u drugim
slučajevima žrtve mogu provesti određeno vrijeme u tranzitu, možda dok čekaju nove isprave
ili priliku da ih prokrijumčare preko slijedeće granice. U nekim slučajevima, zemlja tranzita
može postati zemljom odredišta ako trgovci odluče izrabljivati žrtvu dok se on ili ona nalaze u
zemlji tranzita. Rute trgovanja uvijek su odraz jednog postojanog čimbenika- žrtve će se
usmjeriti tamo gdje postoji potražnja za njihovim uslugama. Ovaj čimbenik djeluje na trima
razinama: iznutra (gdje se žrtve obićno premješta iz osiromašenih ruralnih područja kako bi se
zadovoljila potražnja za njihovim uslugama), regionalno (gdje se žrtve obično premještaju
preko granica unutar definirane globalne regije kao što je zapadna Afrika ili jugoistočna
Azija; žrtve se mogu prodavati u samo jednu zemlju ili se njima može trgovati odnosno može
ih se prodavati u više zemalja unutar regije) i interkontinentalno (gdje su žrtve prevezene iz
svoje regije na druge kontinente kao na primjer iz jugoistočne Azije u Australiju ili iz Južne
Amerike u Europu).'25
Koriste se mnogi načini i metode te sredstva prevoženja. Putuje se jednostavnijim i
složenijim putevima. Put od mjesta odlaska do mjesta konačnog dolaska može trajati i
nekoliko mjeseci pa čak i godina26. Putuje se i u velikim grupama i nesigurnim sredstvima
prijevoza. Moguć je prijevoz od jednog trgovca ljudima do drugog.
Tijekom cijelog vremena prijevoza, žrtve pate od psihičkog, emotivnog i seksualnog
zlostavljanja.
Osim iznesenih problema i aspekata sa kojih treba sagledati problematiku fenomena o
kojem govori ovaj rad, treba znati i da u posljednje vrijeme utjecaj interneta i elektronskih
medija ima odlučujući efekt na život ljudi, a samim time i na trgovanje ljudima kao
neminovnoj pojavi u društvu.
25 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 18 i 19 26 Brošura Trafficking for forced labour, How to monitor the recruitment of migrant workers, ILO (2006), Geneva, stranica 11/12
- 25 -
Korištenje interneta u Europi27- po državama
Europa Populacija
( 2009. )
Korisnici
interneta
%
(Populacija)
Porast
broja
korisnika
(2000-
2009)
%
Korisnici
u
Europi
Albanija 3,639,453 750,000 20.6 % 29,900.0 % 0.2 %
Andora 83,888 59,100 70.5 % 1,082.0 % 0.0 %
Austrija 8,210,281 5,936,700 72.3 % 182.7 % 1.4 %
Bjelorusija 9,648,533 3,106,900 32.2 % 1,626.1 % 0.7 %
Belgija 10,414,336 7,292,300 70.0 % 264.6 % 1.7 %
Bosna i
Hercegovina
4,613,414 1,441,000 31.2 % 20,485.7 % 0.3 %
Bugarska 7,204,687 2,647,100 36.7 % 515.6 % 0.6 %
HRVATSKA 4,489,409 2,244,400 50.0 % 1,022.2 % 0.5 %
Cipar 1,084,748 335,000 30.9 % 179.2 % 0.1 %
Češka Republika 10,211,904 6,027,700 59.0 % 502.8 % 1.4 %
Danska 5,500,510 4,629,600 84.2 % 137.4 % 1.1 %
Estonija 1,299,371 888,100 68.3 % 142.3 % 0.2 %
Finska 5,250,275 4,382,700 83.5 % 127.4 % 1.0 %
Francuska 62,150,775 43,100,134 69.3 % 407.1 % 10.3 %
Njemačka 82,329,758 54,229,325 65.9 % 126.0 % 13.0 %
Gibraltar 28,796 9,853 34.2 % 515.8 % 0.0 %
Grčka 10,737,428 4,932,495 45.9 % 393.2 % 1.2 %
Mađarska 9,905,596 5,873,100 59.3 % 721.4 % 1.4 %
Island 306,694 285,700 93.2 % 70.1 % 0.1 %
Irska 4,203,200 2,830,100 67.3 % 261.0 % 0.7 %
Italija 58,126,212 30,026,400 51.7 % 127.5 % 7.2 %
Kosovo 1,804,838 377,000 20.9 % 0.0 % 0.1 %
27 http://www.internetworldstats.com/stats4.htm Napomena: Zbog preuzimanja podataka sa internetske stranice koja je ovdje navedena, podaci u tablici su navedeni abecednim redom kako su države popisane na engleskom jeziku
- 26 -
Latvija 2,231,503 1,369,600 61.4 % 813.1 % 0.3 %
Lihtenštajn 34,761 23,000 66.2 % 155.6 % 0.0 %
Luksemburg 491,775 387,000 78.7 % 287.0 % 0.1 %
Makedonija 2,066,718 906,979 43.9 % 2,923.3 % 0.2 %
Malta 405,165 200,200 49.4 % 400.5 % 0.0 %
Moldavija 4,320,748 850,000 19.7 % 3,300.0 % 0.2 %
Monako 32,965 22,000 66.7 % 214.3 % 0.0 %
Crna Gora 672,180 294,000 43.7 % 0.0 % 0.0 %
Nizozemska 16,715,999 14,304,600 85.6 % 266.8 % 3.4 %
Norveška 4,660,539 4,235,800 90.9 % 92.5 % 1.0 %
Poljska 38,482,919 20,020,362 52.0 % 615.0 % 4.8 %
Portugal 10,707,924 4,475,700 41.8 % 79.0 % 1.1 %
Rumunjska 22,215,421 7,430,000 33.4 % 828.8 % 1.8 %
Rusija 140,041,247 45,250,000 32.3 % 1,359.7 % 10.8 %
San Marino 30,167 17,000 56.4 % 580.0 % 0.0 %
Srbija 7,379,339 3,300,000 44.7 % 725.0 % 0.8 %
Slovačka 5,463,046 3,566,500 65.3 % 448.7 % 0.9 %
Slovenija 2,005,692 1,300,000 64.8 % 333.3 % 0.3 %
Španjolska 40,525,002 29,093,984 71.8 % 440.0 % 7.0 %
Švedska 9,059,651 8,085,500 89.2 % 99.7 % 1.9 %
Švicarska 7,604,467 5,739,300 75.5 % 168.9 % 1.4 %
Turska 76,805,524 26,500,000 34.5 % 1,225.0 % 6.3 %
Ukrajina 45,700,395 10,354,000 22.7 % 5,077.0 % 2.5 %
Velika Britanija 61,113,205 46,683,900 76.4 % 203.1 % 11.2 %
Vatikan 545 93 17.1 % 0.0 % 0.0 %
UKUPNO Europa 803,850,858 418,029,796 52.0 % 297.8 % 24.1%
UKUPNO ostatak
svijeta
5.963,954,350 1.315,963,945 22.1% 414.3% 75.9%
UKUPNO –
SVIJET
6.767,805,208 1.733,993,741 25.6% 380.3% 100.0%
- 27 -
Naime, 'dok se još prije nekoliko godina ukazivalo na to da se zanimanje za
kompjutorski kriminalitet koncentriralo na pojavne oblike kao što su tzv. 'hacking', 'virusi' ili
'crvi', danas se aktualna rasprava na području prava koje se bavi elektroničkom obradom
podataka sve više usmjeruje na sustav mreža kao na pozadinu iz koje proizlaze opasnosti.'28
Kaznena djela internetom lako je počiniti, anonimna su, brzo se čine, počinitelj ostavlja
samo digitalne tragove, ta kaznena djela ne mogu biti počinjena od bilo koga već je potrebno
poznavati rad na računalu, počinitelj ne mora odlaziti iz svog doma, moguće je počinjenje
kaznenih djela prema mnogo žrtava u isto vrijeme, a počinitelja je teško locirati29.
Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju o kibernetičkom kriminalu Zakonom o
potvrđivanju Konvencije o kibernetičkom kriminalu, kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici
3. srpnja 2002. godine.
Sama povezanost korištenja interneta i trgovanja ljudima putem interneta je u činjenici
da počinitelji pronalaze svoje žrtve putem interneta (raznim oglasima i sl.), da žrtve mogu biti
trgovane i njihove usluge mogu biti nuđene klijentima putem interneta te da sve žrtve koje su
regrutirane na tradicionalan način mogu biti prisiljene kontaktirati sa klijentima putem
interneta.
‘Dok se u fizičkom svijetu mjesto počinjenja kaznenog djela uglavnom utvrđuje bez
većih poteškoća, u virtualnom kibernetičkom prostoru to može biti mjesto registracije Internet
Service providera (ISP), mjesto na kojem je fizički smješten server za upload sadržaja na
Internet, mjesto na kojem su prouzročene posljedice kaznenog djela koje doslovno može biti
bilo gdje u svijetu itd. Široko određenje mjesta počinjenja kaznenog djela otvara i pitanje
zablude o protupravnosti, dok razvoj informatičke i posebno multimedijalne tehnologije pri
izlaganju nezakonitih sadržaja na Internetu aktualizira problematiku zablude o biću djela.’30
28 Schmoelzer, G.: Internet i kazneno pravo, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb), vol. 4, broj 2/1997, stranice 891-904, stranica 892 29 Trafficking in human beings: Internet recruitment, Council of Europe, 2007, http://www.coe.int/t/dg2/trafficking/campaign/Source/THB_Internetstudy_en.pdf, stranica 22 30 Derenčinović, D., Dječja pornografija na Internetu - o kažnjivosti posjedovanja i virtualnoj dječjoj pornografiji, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 1/2003, stranica 6 i 7
- 28 -
3.1.2. Sredstva izvršenja radnje kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva s naglaskom na prisilu i obmanu kao najzastupljenije radnje
Postoji mnogo teorija kojima se definira pojam prisile. Prema jednima, prisila je ‘utjecaj
na nečije ponašanje na način da se pri tome voljno ponašanje osobe isključuje. Prisila može
imati oblik sile ili prijetnje. U krivičnopravnom smislu isključuje vinost.’31 Prema drugima
temeljni oblik prisile ‘postoji kada se uporabom sile ili ozbiljnom prijetnjom djeluje protiv
slobode odlučivanja i osvarenja volje glede postupanja bilo koje osobe….Za određenje pojma
sile u zakonskom opisu prisile vrijedi opće učenje o sadržaju sile i načinu njezine primjene, tj.
da ta sila može biti apsolutna (materijalna)- vis absoluta i psihička (moralna)- vis
compulsiva.’32
Nadalje, postoji mišljenje da je prisila ‘svaki pritisak na nečiju volju koji dolazi izvana s
posljedicom isključenja ostvarenja ili formiranja vlastite volje. Ona se ostvaruje silom ili
prijetnjom. Sredstvo je za počinjenje nekih kaznenih djela ili predstavlja njihovu
kvalifikatornu okolnost. Pod silom se razumijeva uporaba, najčešće fizičke, snage protiv neke
osobe zbog čega je ona primorana nešto ne činiti ili trpjeti. Sila treba biti takvog intenziteta da
osobu prema kojoj se primjenjuje potpuno sprječava ili ograničava pri sposobnosti donošenja
autonomne odluke…Sila se usmjerava prema osobi, a ne prema stvarima.’33
Postoji i tumačenje da je 'prisila obilježje mnogih kaznenih djela. Najčešće je sadržaj
radnje kao npr. u kaznenim djelima razbojništva, silovanja i otmice.'34
Kazneno djelo prisile iz članka 12835 Kaznenog zakona može počiniti svaka osoba, te se
traži počinjenje sa izravnom namjerom, a svijest počinitelja mora sadržavati prisilu drugog na
određeno ponašanje.
Bitno je iznijeti da kazneno djelo trgovanja ljudima i ropstvo čini počinitelj koji kršeći
pravila međunarodnog prava uporabom sile, ili prijetnjom uporabe sile čini u opisu kaznenog
djela taksativno navedene radnje sa svrhom iskorištavanja.
31 Modly, D. i Korajić, N.(2002): Kriminalistički rječnik, Tešanj, Centar za kulturu i obrazovanje, stranica 506 32 Rječnik kaznenog prava (ur. Ž. Horvatić), (2002), Zagreb Masmedia, stranica 462, 463 i 464 33 Bačić, F. i Pavlović, Š.(2004): Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, Organizator, stranica 538 i 539 34 Pavišić, B.; Grozdanić, V. i Veić, P. (2007): Komentar Kaznenog zakona, III dopunjeno izdanje, Zagreb, Narodne novine, stranica 364 35 ‘Članak 128.(1) Tko drugoga silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili da što učini, ne učini ili trpi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.(3) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka pokreće se privatnom tužbom, a za kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka povodom prijedloga.'
- 29 -
U odnosu na faktor prisile, u izrađenim analizama36 o dobrovoljnoj odnosno prisilnoj
prostituciji, s obzirom na regionalnu pripadnost ispitanika, ponovno se naglašavaju
specifičnosti Slavonije. Naime, 'više od trećine ispitanika u toj regiji (36,7%) ukazuje na
prisilni karakter organizirane prostitucije stranih državljanki. U ostalim regijama, postotak
ispitanika koji vjeruju da su žene prisiljene na prostituciju varira od 13,7% (Lika. Kordun i
Banovina) do 24,6% (Zagreb i okolica).'
Najizravniji načini prisile od strane druge osobe su psihička i fizička (seksualna) prisila.
Muškarci su najčešće žrtve psihološkog nasilja i prisile, dok žene trpe i psihološku i seksualnu
vrstu prisile. Prema prirodi posla kojeg obavljaju prilikom faze iskorištavanja, a to su
uglavnom poslovi zabave i poslovi u domaćinstvu (čuvanje djece, poslovi domaćica, glačanje
i čišćenje), žene su češće izložene riziku da budu podvrgnute nasilju uopće.
Međunarodna organizacija za migracije je provela istraživanje o prisilnom radu. Na
ispitanom uzorku od 644 osobe37, a radilo se o vraćenim migrantima iz Albanije, Moldavije,
Rumunjske i Ukrajine, 101 osoba je odgovorila da su tijekom prisilnog rada iskusili teške i
vrlo teške oblike nasilja. Osim toga, pojedinci udruženi u kriminalne mreže koje iskorištavaju
ljude prisilnim radom, često se koriste prijetnjama u cilju održavanja kontrole nad osobama, a
sve u svrhu ishođenja novca radi kojeg se prisilni rad i provodi. Prijetnje mogu biti vrlo
suptilne ili izravne, no često su učinkovite. One su najčešće učinkovite iz razloga što su osobe
koje napuštaju svoju državu ili mjesto prebivališta, zbog svoje financijske situacije ovisne o
poslodavcu ili trgovcu ljudima. Spomenute 644 osobe bile su podvrgnute prijetnjama nasiljem
usmjerenim prema njima samima, prema drugima oko njih (npr. obitelji), ali i prijetnjama da
će biti podvrgnute deportaciji ili prijavljeni policiji38.
Žrtva se privlači i pričama, obećanjem velike zarade, zaposlenja i financijske koristi te
mnogobrojnim drugim pogodnostima. Tako se govori o potpunoj obmani ili djelomičnoj
obmani.
36 Štulhofer, A.. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L. (2002): Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i Međunarodna organizacija za migracije, stranica 43 37 Brošura Forced labour and trafficking in Europe:how people are trapped in, live through and come out (B. Andrees), Special Action Programme to Combat Forced Labour, ILO (2008), Geneva, stranica 23 38 Brošura Forced labour and trafficking in Europe:how people are trapped in, live through and come out (B. Andrees), Special Action Programme to Combat Forced Labour, ILO (2008), Geneva, stranica 26
- 30 -
Pri potpunoj obmani, ‘žrtve istinski vjeruju da će dobiti nekakvo zakonito zaposlenje,
poput posla u restoranu ili kafiću, čuvanja djece ili obavljanja kućanskih poslova.’39
Pri djelomičnoj obmani, ‘žrtvama je poznata narav posla kojim će se baviti, ali ih varaju
ili glede uvjeta za rad ili plaće, a najčešće glede jednog i drugog. U mnogim slučajevima
trgovanja seksom, žrtve možda znaju da će ih zaposliti u sumnjivim djelatnostima, poput
striptiza ili plesa (lap dancing) ili možda čak i znaju da će raditi u industriji seksa, ali ih
prevare glede uvjeta pod kojima će raditi.’40
3.1.3. Ispunjenje svrhe kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva kroz načine iskorištavanja
Iskorištavanje je faza koja započinje odmah nakon dolaska na mjesto na kojem će žrtva
biti izrabljivana, a osnovni motiv izrabljivača je novac.41
Žrtva može, među ostalim, biti izrabljivana radno ili seksualno, a detaljan prikaz svih
načina izrabljivanja određuje Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja
ljudima, posebice ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv
transnacionalnog organiziranog kriminaliteta. Protokol u članku 3 navodi da će 'izrabljivanje
minimalno uključiti, iskorištavanje prostitucije drugih ili drugih oblika seksualnog
iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili odnose slične ropstvu, podčinjavanje ili
odstranjivanje organa.'42
3.1.3.1. Prostitucija
Zasigurno najučestaliji oblik iskorištavanja žrtava je prostitucija. Uz nju se navode i
seksualno iskorištavanje poput komercijalne proizvodnje pornografije, služništvo i prinudno
sklapanje braka.43 'Prostitucijom treba smatrati pružanje seksualnih usluga uz naknadu koja je
glavni ili jedini izvor prihoda osobi koja pruža takvu uslugu.'44
39 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 17 40 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 17 41 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 17-24 42 Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 14/02, 11/04) 43 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica 20 44 Horvatić, Ž. i dr., Novo hrvatsko kazneno pravo, Organizator, Zagreb, 1997, str. 396
- 31 -
Kao i neki drugi oblici nasilja protiv žena, prostitucija je fenomen specifičan više za
ženski spol, budući da je većina žrtava uglavnom ženskog spola, a počinitelji su uglavnom
muškog. Prostitucija i trgovanje ljudima pretpostavljaju potražnju, kupnju i seksualno
iskorištavanje žena ili djece. Trgovci ljudima i svodnici zarađuju na ekonomskoj, socijalnoj,
političkoj i pravnoj podređenosti svoje žrtve. Oni se organiziraju i povezuju te tako nesmetano
djeluju duže vrijeme.
‘Prema Trafficking Victims Potection Act postoje dva oblika trgovanja ljudima: u svrhu
seksualnog iskorištavanja te trgovanje ljudima koje podrazumijeva regrutiranje, smještaj,
prijevoz, pribavljanje ili dobivanje osoba za rad te druge usluge uporabom sile, prijevare ili
iznude u svrhu podvrgavanja prinudnom radu, otplati nelegalnog dugovanja ili ropstvu.’45
Smatra se46 da je 'tako ostvarena zarada ili protuvrijednost isključiv ili pretežit izvor
prihoda za osobu koja pruža seksualne usluge.'
Kao primjer visokih iznosa koji dokazuju da je osnovna pokretačka snaga trgovanja
ljudima upravo novac, podaci govore47 da se za krijumčarenje osoba iz zemlje porijekla u
zemlju ‘Schengena’ plaća: iz Kine u Europu od 10.000 do 15.000 američkih dolara, iz
Pakistana i Indije od 8.000 eura, iz Afganistana između 4.000 i 6.000 američkih dolara, iz
Irana između 3.000 i 5.000 američkih dolara, iz Ukrajine, ovisno o putu transfera između
5.000 i 10.000 eura, iz Tunisa i Turske u Europsku uniju između 2.000 i 4.000 eura, iz
Moldavije u zapadnoeuropske zemlje između 2.000 i 3.000 eura, te iz Srbije i Crne Gore kroz
Sloveniju iznad 3.000 eura.
Seksualno izrabljivanje unutar sve veće seksualne industrije u bogatijim zemljama i
zemljama u razvoju ostvaruje ogromnu zaradu za trgovce. Žrtva trgovanja koju se izrabljuje
kao prostitutku može u jednoj transakciji s jednom 'mušterijom' zaraditi više novca nego
izrabljivana žrtva koja radi kao rob u cijelom radnom tjednu.'48
U državama u kojima je učinjen napredak u odnosu na poboljšani status žena te uvjete u
kojima žive- društva u kojima im se jamče neka osnovna politička prava, pristup zaposlenju i
45 Doležal, D.: Prevencija trgovanja ljudima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991) v. 28, br. 2, 1399-1420 (2007), stranica 1401 46 Derenčinović, D.(2004): Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu, stranica 290 47 Futo, P., Jandl M. i Karsakova, L.: Illegal Migration and Human Smuggling in Central and Eastern Europe, Migracijske i etničke teme 21,2005, 1-2: 35–54, stranica 47 48 Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006, stranica20
- 32 -
obrazovanju i prihvatljiv životni standard- žene i djevojke imaju više mogućnosti i zbog toga
postaju i manje ranjive.
Gubitak prava, nepostojanje mogućnosti za obrazovanje, nepostojanje adekvatnog
životnog prostora, ovisnost o drogama i drugim opojnim sredstvima, jednako kao i rasna i
seksualna diskriminacija stalno iznova ih tjeraju u okruženje u kojem postaju podložne
prostituciji kao načinu zarade, traženju boljih uvjeta života i time javljanju na oglase različite
kvalitete.
Tako su u jednom istraživanju koje je rađeno na području Republike Hrvatske 2002.
godine, 'ispitanici koji su upoznati sa slučajevima organizirane prostitucije (N=736)
podijeljenog mišljenja o tome jesu li strankinje prisiljene na prostituciju ili ne. Nešto više od
trećine ispitanika (39,3%) vjeruje da su neke žene prisiljene, a neke dobrovoljno uključene u
prostituciju. Trećina ispitanika smatra da su žene slobodno odlučile o tome (33,8%), a nešto
manje od četvrtine (23,6%) misli da je većina žena prisiljena na prostituciju.'49
Osim toga, veliki utjecaj na rizično ponašanje ima i prijašnji život. Studije50 pokazuju da
je čak između 65% i 90% prostitutki bilo seksualno zlostavljano u dječjoj dobi, kao
djevojčice, od strane njihovih muških rođaka ili poznanika. Upravo zlostavljači uvode u
prostituciju mnogo djece, većinom djevojčica koje su zlostavljane. Prosječna dob u kojoj
djevojčice ulaze u krugove bliske prostituciji je 14 godina života.
Treba istaknuti i da se ‘kauzalitet između društvenog razvoja i prostitucije održao do
današnjih dana, jer je prostitucija, kao sociopatološka pojava, kako u etiološkom tako i u
fenomenološkom smislu, ali i u pogledu društvene reakcije, ostala u osnovici ista i uvijek bila
utemeljena na postojećim društveno-ekonomskim prilikama i razvoju društvene nadgradnje
odnosno političko-pravnog ustrojstva društva.’51
Nema sumnje, prostitucija je ozbiljan socijalni problem koji izaziva ozbiljnu štetu i
individualno i za društvo u cjelini.
Kako bi se iskorištavanje prostitucijom suzbilo, potrebna je zajednička aktivnost svih
državnih tijela i nevladinih organizacija kroz programe i njihove aktivnosti. Pretpostavlja se
49 Štulhofer, A.. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L. (2002): Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i Međunarodna organizacija za migracije, stranica 41 50 Prostitution and trafficking in women, Ministry of Industry, Employment and Communications, Stockholm, October 2004 51 Glasnović Gjoni, V.: Neka saznanja o žrtvama trgovanja ljudimana Kosovu radi prostitucije, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb) vol 12 broj 1/2005, str. 253-263, stranica 254
- 33 -
da bi nacionalni dokument kojim se suzbija trgovanje ljudima zasigurno trebao imati mjere
koje se odnose i na suzbijanje prostitucije. No, ovaj problem seže i dalje jer treba riješiti
nezaposlenost i lošu materijalnu situaciju u kojoj se često nalaze osobe koje postaju žrtve
prostitucije.
Sigurno je da prostitucija (bila ona unutar granica jedne države ili prekogranična) i
trgovanje ljudima imaju mnogobrojne dodirne točke. Razmatranja njihovih sličnosti i razlika
su opsežna. Nema jedinstvenog stava kojeg bi trebalo (bilo dobro) slijediti. No ipak, sve se
teorije nalaze zajedno samo na jednoj tezi- kad se radi o djetetu, dobrovoljne prostitucije
nema. Smatra se52 da zbog dobi djece i maloljetnika nije potrebno razmatrati pitanje prisile ili
zloupotrebe.
Obrađujući percepciju javnosti u pogledu organizirane prostitucije u Republici
Hrvatskoj 2002. godine, došlo se do rezultata je '43,2% ukupnog uzorka odgovorilo da je
čulo za takve slučajeve. Percepcija javnosti o postojanju trgovanja djecom i maloljetnih osoba
najistaknutija je u Dalmaciji (54%), a potom u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru
(46,5%). Slavonija (43%) i sjeverna Hrvatska (42,9%) blizu su hrvatskog prosjeka, dok je u
Zagrebu i okolici (37,7%) te posebice u Lici, na Kordunu i u Banovini (32,1%) obaviještenost
o trgovanju djecom manje prisutna. Od 432 ispitanika koji su upoznati sa slučajevima
organizirane prostitucije djece u Hrvatskoj, 7,6% odgovorilo je da je takvih slučajeva bilo u
njihovoj lokalnoj zajednici, dok je 79,6% tvrdilo suprotno (…).Kao što je primijećeno i u
slučaju trgovanja ženama i djecom, najveći je postotak onih koji su čuli za trgovanje djecom u
svojoj lokalnoj zajednici u Slavoniji (15,6%) te Zagrebu i okolici (10,8%), a najmanji u
sjevernoj Hrvatskoj (2,6%) te u Lici, na Kordunu i u Banovini (2,8%).'53
Republika Hrvatska je kazneno djelo Posredovanja u obavljanju prostitucije regulirala
već u Osnovnom krivičnom zakonu Republike Hrvatske (OKZRH)54 u glavi pod nazivom
'Krivična djela protiv drugih društvenih vrijednosti'55.
52 Publikacija 'Trafficking in human beeings and responses of the domestic criminal justice system', OSCE Mission to Bosnia and Hercegovina, Sarajevo, 2009., stranica 96 53 Štulhofer, A. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L.(2002): Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i Međunarodna organizacija za migracije, stranica 40 54 Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske, Narodne novine 31/93, 35/93, 108/95, 16/96, 28/96 55 Zakonski opis kaznenog djela u članku 205 je glasio: '(1) Tko vrbuje, navodi, potiče ili namamljuje ženske osobe na prostituciju ili tko bilo na koji način sudjeluje u predaji ženske osobe drugome radi obavljanja prostitucije, kaznit će se zatvorom od tri mjeseca do pet godina. (2) Tko je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno prema maloljetnoj ženskoj osobi ili silom, prijetnjom ili prijevarom, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne godine do deset godina.'
- 34 -
Dosta je važno spomenuti da je problematika omogućavanja ili pomaganja u vršenju
prostitucije te odavanja prostituciji regulirana člancima 7 i 12 Zakona o prekršajima protiv
javnog reda i mira.56,
Promatra li se učestalost ukupnog broja prekršaja protiv javnog reda i mira vezanih uz
omogućavanje prostitucije i odavanje prostituciji u razdoblju od 2002. do 2009. godine, prema
službenim statistikama Ministarstva unutarnjih poslova57, uočava se trend postepenog pada
broja prekršaja odavanja prostituciji:
GRAFIKON 3: Odavanje prostituciji58
0
50
100
150
200
250
300
350
400
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
članak 12
Prema istom izvoru, podaci o broju prekršaja omogućavanja prostitucije iz članka 7,
iznimno se razlikuju od godine do godine, kako je i prikazano na slici koja slijedi.
56 Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Narodne novine 41/77, 52/87, 55/89, 30/90, 47/90 i 29/94- Člankom 7 je određeno: 'tko dopušta da se u njegovim prostorijama vrši bludničenje ili tko omogućuje ili na drugi način pomaže vršenju prostitucije, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana. Člankom 12 istog zakona propisano je 'Tko se odaje prostituciji, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana. ' 57 Odgovor zaprimljen mailom od 01. ožujka 2010. godine. 58 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 35 -
GRAFIKON 4: Omogućavanje prostitucije59
0
10
20
30
40
50
60
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
članak 7
Kako bi se izvršila kompleksna analiza zakonskih rješenja vezanih uz prostituciju u
Republici Hrvatskoj, potrebno je vratiti se na kazneno djelo iz članka 178- međunarodnu
prostituciju. Zakonski opis60 ovog kaznenog djela nije se mijenjao niti jednim izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona.
Sankcije za ovo kazneno djelo su se mijenjale pa njihov prikaz slijedi u doljnjoj tablici.
Radilo se o kazni zatvora za sva tri stavka ovog članka, a razlikovalo se samo trajanje. Kako
je moguće primijetiti, vidljiva je tendencija zakonodavca da ide za postroženjem kazne:
TABLICA 5: Postroženje kazne za kazneno djelo iz članka 178 KZ-a61
ČLANAK/STAVAK NN BR. 110/97 NN BR. 111/03, ČLANAK 6662
NN BR.105/04, ČLANAK 23.63
Čl. 178 st. 1. od tri mjeseca do tri godine
od šest mjeseci do pet godina
od šest mjeseci do pet godina
Čl. 178 st. 2. od šest mjeseci do pet godina
od jedne do osam godina
od jedne do osam godina
Čl. 178 st. 3. od jedne do deset godina
- najmanje tri godine
59 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 60 '(1) Tko drugu osobu namamljuje, vrbuje ili potiče na pružanje seksualnih usluga radi zarade u državi izvan one u kojoj ta osoba ima prebivalište ili čiji je državljanin, (2) Tko drugu osobu silom ili prijetnjom uporabe sile, ili obmanom prisili ili navede da se uputi u državu u kojoj nema prebivalište ili nije njezin državljanin radi pružanja seksualnih usluga uz naplatu, (3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema djetetu ili maloljetnoj osobi, (4) Bez utjecaja je na postojanje kaznenog djela iz ovoga članka okolnost je li se osoba koju se namamljuje, vrbuje, potiče, prisiljava ili obmanom navodi na prostituciju već time bavila ili ne.' 61 Izvor: Kazneni zakon 62 Ovo je broj članka kojim je spomenutim izmjenama i dopunama mijenjan članak 178. 63 Ovo je broj članka kojim je spomenutim izmjenama i dopunama mijenjan članak 178.
- 36 -
Kazne za navedeno kazneno djelo, a kao što je vidljivo iz tablice, manje su od kazni za
kazneno djelo iz članka 175 (trgovanje ljudima i ropstvo).
TABLICA 6: Prikaz kazni za kazneno djelo iz članka 175 KZ-a64
STAVAK ČLANKA 175 (TRGOVANJE
LJUDIMA I ROPSTVO)
KAZNA
Stavak 1 od jedne do deset godina zatvora
Stavak 2 najmanje pet godina zatvora
Stavak 3 najmanje 5 godina zatvora ili dugotrajni
zatvor
Stavak 4 od tri mjeseca do tri godine zatvora
Postoji bojazan da je u Republici Hrvatskoj u nizu predmeta došlo do procesuiranja
predmeta trgovanja ljudima kao predmeta međunarodne prostitucije, te podvođenja. Jednako
tako, veliki problem predstavlja i činjenica koja se navodi u do sada objavljenim radovima da
‘...većina žena koje su privedene kao ilegalne migrantkinje i/ili osobe ‘uključene u
međunarodnu prostituciju’ nisu ispitane kao potencijalne žrtve trgovanja.’65
Naime, prilikom razmatranja da li se neki činjenični opis koji uz sebe vezuje i
prostituciju, smatra trgovanjem ljudima ili ne, potrebno je voditi se slijedećim
razmatranjem66:
'Pojam prisilna prostitucija označava pružanje seksualnih usluga pod prinudom
(prijetnjama, iznuđivanjem ili nasiljem). U slučajevima prisilne prostitucije...žrtve nisu imale
pojma da će u odredišnim zemljama raditi kao prostitutke. Eksploatacijskim seksualnim
djelatnostima smatramo seksualne usluge žena kojima se sustavno uskraćuje ili otima zarada.
U takvim je slučajevima često riječ o ženama koje su vjerojatno znale ili naslućivale da će se
baviti prostitucijom, ali su za to očekivale naknadu koja će im omogućiti egzistenciju. Druge
64 Izvor: Kazneni zakon 65 Štulhofer, A.. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L.(2002): Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i Međunarodna organizacija za migracije, stranica 3 66 Štulhofer, A.. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L.(2002): Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, Zagreb,Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i Međunarodna organizacija za migracije, stranica 51/52
- 37 -
su se javile za posao konobarica ili sobarica, ali im je u nekom trenutku predloženo ''bolje
plaćeno'' pružanje seksualnih usluga. I jedne i druge su obmanute i sustavno iskorištavane.
Povrh toga, sloboda kretanja im je u pravilu ograničena ili potpuno oduzeta. Bez novca su i
dokumenata, a nerijetko im se i prijeti da će njihove obitelji stradati ukoliko odluče prestati.
Drugim riječima, onemogućena im je mogućnost izlaska. Seksualni rad ili dobrovoljna
prostitucija označava pak slobodno izabran i relativno dobro plaćen posao, pri čemu je od
središnje važnosti sloboda napuštanja profesije. Za razliku od prisilne prostitucije i
eksploatacijske seksualne djelatnosti, seksualni rad se ne može smatrati seksualnim
trgovanjem.'
Naravno, sve ovo vrijedi za punoljetne osobe. Za maloljetne osobe je već izneseno da se
radi o posebno ranjivoj skupini koja u taj odnos ovisnosti dolazi bez obzira na sve drugo.
'Nužan uvjet za aktivno suprostavljanje problemu iskorištavanja djece, mladeži i žena
predstavlja stručnost djelatnika koji se u okviru različitih službi i institucija bave tim
problemom. Ne radi se samo o stručnom usavršavanju policijskih djelatnika već se mora raditi
o permanentnom stručnom osposobljavanju i usavršavanju i djelatnika pravosudnih tijela,
djelatnika socijalne skrbi, djelatnika medicinske skrbi i svih drugih djelatnosti koji se
svakodnevno susreću s određenim segmentima tih problema.'67
3.1.3.2. Prisilni rad
Kao oblici rada u kojima se pojavljuje radno iskorištavanje, najčešći su rad u rižinim
poljima i općenito u poljoprivredi, rad u području hortikulture, rad u tvornici, u kućanstvu,
poslovi njege osoba i čišćenja prostora te rad u restoranima. Naravno, vrlo je čest rad i u
području pružanja seksualnih usluga i zabave i organizirane prošnje novca.
Kad žrtve stignu na odredište, rade i više sati nego je to uobičajeno, a često i puno više
sati. Žrtve nisu plaćene za svoj rad ili ne primaju onu plaću koja je ugovorena, rade na drugim
poslovima od onih koji su ugovoreni, nemaju praznike niti slodone dane kao ni dane za
odmor. Cijelo vrijeme uz težak rad trpe i psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje. Uz to,
poneki su prisiljeni i na zlouporabu droga.
67 Kovčo, I.: Organizirani kriminalitet: pedofilija i prostitucija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 676
- 38 -
Žrtve se neadekvatno hrane, dolazi i do izgladnjivanja. Trgovac ljudima je često
dominantan nad svojom žrtvom, ponaša se nehumano i okrutno. Okrutnost njegova
postupanja očituje se u uzimanju svih dokumenata žrtvi kako se ne bi mogla vratiti kući,
prijetnjama da će žrtvu prijaviti vlastima države zaposlenja jer radi bez potrebnih dozvola, te
prijetnjama fizičkim nasiljem.
TABLICA 7: Način traženja posla kroz ponude u inozemstvu68:
NAČIN TRAŽENJA POSLA U
INOZEMSTVU
ŽRTVE PRISILNOG RADA OBIČNI MIGRANTI
Izravni kontakt sa osobom koja
zapošljava
7.32 % 13.94 %
Putnička agencija 1.95 % 0.61 %
Agencija za zapošljavanje 11.22 % 12.73 %
Društvene veze i poznanstva 37.56 % 41.82 %
Obitelj 5.37 % 18.79 %
Drugi posrednici 35.12 % 10.3 %
Ostalo 1.46 % 1.82 %
Kako je već rečeno, dolazi do izostanka pristanka na posao kojeg karakteriziraju
psihološka prisila ili otmica, prodaja osobe u vlasništvo drugog, pogrešna ili lažna obećanja o
tipologiji posla i uvjetima na poslu, nedostatak plaćanja za odrađeni posao,oduzimanje
dokumenata i ostalih vrijednih stvari. Prisila i zadržavanje na poslu provode se, kako je već i
rečeno, kroz psihičko nasilje prema radniku, njegovoj obitelji i bliskim suradnicima,
seksualno nasilje, oduzimanje slobode, financijske kazne, nemogućnost budućeg zaposlenja,
gubitak prava i eventualnih privilegija te na kraju i gubitak postojećeg socijalnog statusa.
Prema podacima Međunarodne organizacije rada radno je iskorišteno najmanje 2.45
milijuna ljudi69, od čega se 43% ljudi seksualno iskorištava, 32% radno, a 25% i seksualno i
68 Brošura Forced labour and trafficking in Europe:how people are trapped in, live through and come out (B. Andrees), Special Action Programme to Combat Forced Labour, ILO (2008), Geneva, stranica 19 69 Brošura A global alliance forced labour, Global Report under the Follow up to the ILO Declaration on Fundamental Principles and Rights at work, ILO, Geneva, stranica 14
- 39 -
radno.70 Prisilno se radno iskorištava 44% muškaraca i dječaka i 56% žena i djevojčica, a
seksualno 2% muškaraca i dječaka i 98% žena i djevojčica71.
Godišnji približni profit od prisilne radne eksploatacije putem trgovanja ljudima doseže
ukupno oko 31.654 milijuna dolara72.
Iskorištavanje prisilnih radom posebno dolazi do izražaja kod žrtava koje su državljani
država sa velikom nezaposlenošću. Budući da je, kako će kasnije biti vidljivo iz istraživanja,
veliki broj identificiranih žrtava hrvatskih državljana, ovaj rad je obuhvatio i pregled
zaposlenosti i nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj.
Naime, žrtve odlaze u druge zemlje ili se javljaju na oglase za posao nadajući se
zaposlenju, visokim zaradama te boljem statusu u društvu. Najčešće se govori upravo o
migrantima kad se govori o rizičnim skupinama.
Da li su trgovanje ljudima i krijumčarenje ljudi poslovi kojima se bave stabilne i
profitne organizacije sa jasnom hijerarhijom i sa jasnom podjelom poslova između sebe ili se
tim poslovima bave tek amateri i ljudi iz istih klanova ili sela? Da li velike skupine možda
prenose neke aktivnosti na manje skupine ili možda čine malo više od zaštite ‘malih
kriminalaca’? Neke do sada izrađenih studija73 bavile su se konkretno tim pitanjima. Došlo se
do zaključka da su japanska, ruska, talijanska i albanska mafija uključene u trgovanje ljudima.
Kako bi se analizirala trenutna situacija zaposlenosti i nezaposlenosti, te na taj način
provjerio i ekonomski segment koji mnogo osoba čini žrtvama trgovanja ljudima, kontaktirani
su Hrvatski zavod za zapošljavanje i Državni zavod za statistiku74. Od Državnog zavoda za
statistiku zamoljeni su statistički podaci o trendovima kretanja zaposlenosti, nezaposlenosti i
zapošljavanju na godišnjoj osnovi u nekoliko proteklih godina, uključujući i ovu godinu, a
počevši od 2002. godine. Od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje su zatraženi podaci o
nezaposlenima i zapošljavanju prema razini obrazovanja i zapošljavanja na godišnjoj osnovi u
70 Brošura A global alliance forced labour, Global Report under the Follow up to the ILO Declaration on Fundamental Principles and Rights at work, ILO, Geneva, stranica 14 71 Brošura A global alliance forced labour, Global Report under the Follow up to the ILO Declaration on Fundamental Principles and Rights at work, ILO, Geneva, stranica 15 72 Brošura A global alliance forced labour, Global Report under the Follow up to the ILO Declaration on Fundamental Principles and Rights at work, ILO, Geneva, stranica 55 73 Gijsbert Van Liemt, Human Trafficking in Europe: an Economic Perspective, International Labour Organization (2004), Geneva, http://digitalcommons.ilr.cornell.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1008&context=forcedlabor stranica 15 74 Izvori za sve statističke podatke: http://www.hzz.hr/default.aspx?id=4137, http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2009/PDF/06-bind.pdf, http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2009/PDF/08-bind.pdf, i mailovi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 12. siječnja 2010. godine i Državnog zavoda za statistiku od 28. prosinca 2009. godine.
- 40 -
nekoliko proteklih godina, uključujući i ovu godinu, u vremenskom periodu od 2002. godine.
Zamoljeni su i da dostave obavijest o prikupljenim podacima o produženim i izdanim radnim
dozvolama strancima za isti period.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na dan 31. prosinca svih
promatranih godina, uočava se veći broj nezaposlenih žena, a sveopća nezaposlenost je počela
rasti od 2009. godine. Do te godine uočava se pad broja nezaposlenih osoba u Republici
Hrvatskoj.
GRAFIKON 5: Prikaz nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj75
0
50000
100000
150000
200000
250000
300000
350000
400000
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
ukupno
muškarci
žene
Budući da se zamjećuje porast nezaposlenosti u 2009. godini, tijekom izrade rada
nastojalo se provjeriti i brzinu povećanja nezaposlenosti u posljednjim mjesecima 2009.
godine i prvim mjesecima 2010. godine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,
od studenog 2009. godine do ožujka 2010. godine povećan je ukupni broj nezaposlenih za
35.722 osobe (sa 282.936 na 318.658, s tim da je broj nezaposlenih žena povećan za 12.164
žene (sa 162.668 na 174.832).
GRAFIKON 6: Prikaz nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj prema mjesecima76
75 Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje
- 41 -
0 50000 100000 150000 200000 250000 300000 350000
ukupno
žene ožujak
veljača
siječanj
prosinac
studeni
Nastavno na izneseno, zanimljivo je vidjeti i podatke o novoprijavljenim osobama i
broju osoba zaposlenih sa evidencije nezaposlenih u istim mjesecima.
TABLICA 8: Novoprijavljene osobe i broj osoba zaposlenih sa evidencije nezaposlenih77
NOVOPRIJAVLJENI ZAPOSLENI SA EVIDENCIJE NEZAPOSLENIH
studeni 2009 27.046 8.338 prosinac 2009 25.465 7.338 Siječanj 2010 31.490 4.760 veljača 2010 24.190 7.507 ožujak 2010 22.852 11.755
Može se zaključiti da statistički podaci prikupljeni od Državnog zavoda za statistiku i
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u dobroj mjeri daju naznake daljnje tendencije pada
zaposlenosti u Republici Hrvatskoj a samim time i porasta traženja posla u inozemstvu te
velike opasnosti od povećanja broja žrtava trgovanja ljudima.
Za napomenuti je da se 'prema definiciji ILO-a nezaposlenim osobama smatraju osobe:
koje u referentnom tjednu nisu obavljale nikakav posao za novac ili plaćanje u
naturi
koje su u posljednja četiri tjedna prije anketiranja aktivno tražile posao
76 Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje 77 Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=4137
- 42 -
koje imaju mogućnost da počnu obavljati ponuđeni posao u iduća dva tjedna.'78
Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavio je i podatke o prosječnom broju nezaposlenih i
ukupnom broju zaposlenih s evidencije prema stručnoj spremi za 2002. i 2003. godinu i
prema razini obrazovanja za godine od 2004. do 2009.
Državni zavod za statistiku je od siječnja 2004. krenuo sa novim načinom prikupljanja
podataka, tj. s prikazom registrirane nezaposlenosti po razini obrazovanja prema Metodologiji
Nacionalne standardne klasifikacije obrazovanja (NSKO).79
Metodologija Nacionalne standardne klasifikacije obrazovanja, isto kao i međunarodna
(ISCED ’97), daje točne definicije, kriterije i upute kako i na koji način razvrstati obrazovne
programe. Primjena Nacionalne standardne klasifikacije obrazovanja omogućuje
transparenost podataka o obrazovanju s obzirom na ostale zemlje u svijetu.
Republika Hrvatska je zemlja otvorena obrazovnoj razmjeni, pa primjena Nacionalne
standardne klasifikacije obrazovanja omogućuje lakšu razmjenu učenika i studenata na
europskoj i svjetskoj razini, te predstavlja međunarodno verificiranu osnovicu za
nostrifikaciju svjedodžbi i diploma stečenih u obrazovnim sustavima drugih država. Također
omogućuje bolju preglednost i usporedivost postignutog obrazovanja nezaposlenih, što
olakšava zapošljavanje, te bolju preglednost obrazovnih programa, koje nude različite
obrazovne institucije. Ujedno se izbjegava dupliranje ili različito vrednovanje istih ili sličnih
obrazovnih programa, i slično.
Početkom primjene Metodologije Nacionalne standardne klasifikacije obrazovanja
napuštena je dotadašnja klasifikacija prema razini stručne spreme (NKV, PKV, NSS, KV,
VKV, SSS, VŠS, VSS). Zato su prikupljeni podaci ovdje razlomljeni na dva dijela.
78 Obadić, A.: Kretanje hrvatske ponude rada i njen utjecaj na migracijske tijekove, Migracijske i etničke teme 24 (2008), 1-2, 91-108, stranica 94 79 Međunarodna Nacionalna standardna klasifikacija obrazovanja, Narodne novine br. 105/01
- 43 -
TABLICA 9: Prosječan broj nezaposlenih prema stručnoj spremi (2002. i 2003. godina)80
STRUČNA
SPREMA
NKV PKV,
NSS
KV,
VKV
SSS VŠS VSS UKUPNO
2002. 72.598 64.977 130.941 94.052 12.333 14.840 389.741
2003. 60.707 59.551 108.735 78.683 10.315 11.808 329.799
TABLICA 10: Prosječan broj nezaposlenih prema razini obrazovanja (2004.- 2009. godina)81
RAZINA OBRAZOVANJA
BEZ ŠKOLE, NEZAVRŠENA SREDNJA ŠKOLA
OSNOVNA ŠKOLA
SŠ ZA ZANIMANJA DO 3 G. I ŠKOLA ZA KV I VKV RADNIKE
SŠ ZA ZANIMANJA U TRAJANJU OD 4 I VIŠE GOD I GIMNAZIJA
VIŠA ŠKOLA, PRVI STUPANJ FAKULTETA I STRUČNI STUDIJ
FAKULTETI, AKADEMIJE, MAGISTERIJ, DOKTORAT
UK.
2004. 20.989 71.001 124.213 73.172 8.474 12.026 309.875 2005. 19.679 71.240 120.930 75.867 9.001 12.021 308.738 2006. 19.311 69.775 1077.293 74.234 9.195 11.808 291.616 2007. 18.550 65.641 92.563 68.540 8.452 10.702 264.448 2008. 17.011 59.909 81.471 61.357 7.568 9.425 236.741 2009. 17.477 64.246 90.421 70.330 9.259 11.441 263.174
TABLICA 11: Ukupan broj zaposlenih s evidencije prema stručnoj spremi (2002. i 2003.
godina)82
STRUČNA
SPREMA
NKV PKV,
NSS
KV,
VKV
SSS VŠS VSS UKUPNO
2002. 15.373 18.608 66.906 43.159 8.452 13.068 165.566
2003. 13.320 17.124 57.061 38.976 7.492 11.238 145.211
Pregledom podataka o nezaposlenosti po županijama83, zanimljivim se čini prikazati i
trendove kretanja prosječne nezaposlenosti po županijama u kojima je utvrđena najveća
80 Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje 81 Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje 82 Izvor: Hrvatski zavod za zapoljavanje 83 http://www.hzz.hr/docslike/statistike/tablica%2027.xls
- 44 -
nezaposlenost tijekom promatranog razdoblja (2002.-2009. godine). To su Grad Zagreb i
Splitsko- dalmatinska županija.
GRAFIKON 7: Prosječna nezaposlenost po županijama84
0
10.000
20.000
30.000
40.000
50.000
60.000
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
Grad Zg
Spl- dal. žup.
Najčešći oblici koji se pretežito javljaju u segmentu neregistriranog gospodarstva su rad
na crno, prodaja robe na crno, odnosno prodaja robe bez prateće dokumentacije, fiktivni uvoz,
izvoz ili provoz robe, krijumčarenje, nezakonito obavljanje djelatnosti bez upisa u trgovački
ili obrtni registar, izbjegavanje plaćanja javnih davanja kao što su porezi, carine i doprinosi.
Vlada Republike Hrvatske svake godine na temelju članka 118. Zakona o strancima
donosi Odluku o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca. Prema
Odluci o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku
godinu 2010. godinu85, ukupna godišnja kvota radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u
2010. godini u Republici Hrvatskoj iznosi 6.948.
84 Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje 85 Narodne novine 150/09.
- 45 -
GRAFIKON 8: Radne dozvole za zapošljavanje stranaca prema Odluci Vlade Republike
Hrvatske
Prema podacima dobivenim od Ministarstva unutarnjih poslova86, a na temelju upita o
broju postupanja prema strancima koji su nezakonito radili u Republici Hrvatskoj u
promatranom periodu od 2002. do 2009. godine, uočava se trend porasta broja postupanja do
2008. godine, a posljednje godine pad broja postupanja.
TABLICA 12: Postupanja prema strancima koji su nezakonito radili u Republici Hrvatskoj87
GODINA
BROJ POSTUPANJA PREMA STRANCIMA
KOJI SU NEZAKONITO RADILI U RH
2002. 1332 2003. 1955 2004. 1632 2005. 1936 2006. 2281 2007. 2793 2008. 2438 2009. 1881
‘U ekonomskoj i socijalnoj politici pokretačka snaga djelovanja u vezi s nedopuštenim
radom jest činjenica da su ti oblici nezakonitog i poluzakonitog rada nepoželjni sa stajališta
službenih institucija. Sve veće gospodarstvo u sjeni može se tumačiti kao ponašanje
pojedinaca koji se smatraju preopterećenima državom pa odabiru mogućnost izlaska umjesto
mogućnosti izjašnjavanja. Ako je porast gospodarstva u sjeni uzrokovan povećanjem opće 86 Podaci dobiveni od Odjela za nezakonite migracije Ministarstva unutarnjih poslova mailom 27. siječnja 2010. godine. 87 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
Ukupno:
6948 radnih dozvola
Produženje:
6000 radnih dozvola
Novo zapošljavanje:
928 radnih dozvola
Sezonsko zapošljavanje:
20 radnih dozvola
- 46 -
razine tereta poreza i doprinosa za socijalno osiguranje, uz ‘institucionalnu sklerozu’, onda
‘posljedični bijeg’ u neregistrirane aktivnosti može potkopati temelje sustava poreza i
socijalnog osiguranja. Rezultat je začarani krug daljnjeg porasta proračunskog deficita ili
poreznih stopa, što povratno vodi daljnjem porastu gospodarstva u sjeni čime se postupno
slabe gospodarski i društveni temelji života zajednice. Osim toga, potrebno je razmotriti i
učinke gospodarstva u sjeni na službeno gospodarstvo, jer nedopušteni rad može biti razlog
alokacijskih iskrivljenja s obzirom na to da se proizvodne mogućnosti i čimbenici ne
iskorištavaju na najučinkovitiji način. S jedne je strane moguće da rast gospodarstva u sjeni
privuče (domaće i strane) radnike sa službenoga tržišta rada i stvori konkurenciju tvrtkama iz
službenog gospodarstva.’88
Osim nezaposlenosti, poseban problem predstavlja i diskriminacija u odnosu na rad i
radne uvjete koja također može imati važan utjecaj na trgovanje ljudima i radno iskorištavanje
jer ljudi u potrazi za boljim uvjetima ili radom uopće odlaze na druge poslove za koje
smatraju da su bolje plaćeni ili da im se pružaju bolji uvjeti .
U Republici Hrvatskoj je u siječnju 2009. godine na snagu stupio Zakon o suzbijanju
diskriminacije.
Smatrajući zanimljivim pogledati trenutno stanje vezano uz suzbijanje diskriminacije, a
posebno nakon donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije, zatraženi su podaci od
Ministarstva pravosuđa o sudskim postupcima koji se vode u Republici Hrvatskoj, točnije o
broju pokrenutih i okončanih predmeta pred sudovima u Republici Hrvatskoj vezanih uz
suzbijanje diskriminacije, od 01.01.2009. godine, te od Ureda pučkog pravobranitelja o broju
zaprimljenih zahtjeva po osnovama diskriminacije iz članka 1 Zakona o suzbijanju
diskriminacije i po osnovi rada i radnih uvjeta, mogućnosti obavljanja samostalne ili
nesamostalne djelatnosti sukladno članku 8 Zakona o suzbijanju diskriminacije za 2009.
godinu.
Odgovori na žalost nisu pristigli. Naime, Ministarstvo pravosuđa je navelo da podaci
još nisu verificirani te da isti ne mogu službeno biti proslijeđivani izvan ministarstva, a Ured
pučkog pravobranitelja je u ovom očitovanju89 naveo da je u tijeku rad na izradi godišnjeg
izvješća i da su podaci u fazi prikupljanja i obrade te bi objavljivanje podataka prije
prosljeđivanja izvješća Hrvatskom saboru bilo neuobičajeno.
88 Enste, D.H., : Gospodarstvo u sjeni i institucionalne promjene u tranzicijskim zemljama Financijska teorija i praksa 27 (1) str. 83-112 (2003.), stranica 84 89 Očitovanje dopisom od 08. veljače 2010. godine.
- 47 -
Upravo iz razloga nepostojanja zaprimljenih podataka vezanih uz suzbijanje
diskriminacije u ovom radu se koriste podaci iz Izvješća Ureda Pučkog pravobranitelja o
pojavama diskriminacije za 2009. godinu koje je raspravljano na Hrvatskom saboru dana 05.
studenog 2010. godine90.
Iz ovog Izvješća, kao i iz Izvješća o učincima primjene Zakona o suzbijanju
diskriminacije91 od 15. srpnja 2009. godine, proizlazi da je broj predmeta po osnovama
diskriminacije iz članka 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije bio kako slijedi u tablici 13 koja
se preuzima iz Izvješća:
BROJ PREDMETA DISKRIMINACIJSKA OSNOVA 01. siječnja do 05.
svibnja 2009. godine
2009. godina ukupno
Rasa ili etnička pripadnost, boja kože, nac.porijeklo
17 54
Spol 11 17 Jezik 0 0 Vjera 1 4
Političko ili drugo uvjerenje 0 3 Imovno stanje 3 3
Članstvo u sindikatu 3 6 Obrazovanje 4 7
Društveni položaj ili socijalno porijeklo 7 11 Bračni ili obiteljski status 3 3
Dob 2 5 Zdravstveno stanje 1 4
Invaliditet 3 10 Genetsko nasljeđe 1 0
Rodni identitet i izražavanje 0 0 Spolna orjentacija 1 1
Nema iskazane osnove niti se može utvrditi iz pritužbe
44
UKUPNO 57 172
Ujedno, preuzet je i podatak da je u vremenskom periodu od 01. siječnja do 05. svibnja
2009. godine bilo 24 zaprimljena zahtjeva po osnovi rada i radnih uvjeta, mogućnosti
obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti sukladno članku 8 Zakona o suzbijanju 90 http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=35905 91 Izvješće o učincima primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije, www.vlada.hr/hr/content/download/102061/1454493/file/11-05.pdf
- 48 -
diskriminacije92, dok je u cijeloj 2009. godini ukupno pučkom pravobranitelju upućeno 56
predmeta.
3.1.3.3. Trgovanje organima
Još jedan element samog trgovanja ljudima nikako ne smije biti zaboravljen, bez
obzira što ga vrlo slabo spominju strateški dokumenti u Republici Hrvatskoj. Radi se o
trgovanju ljudskim organima, koje također čini sastavni dio trgovanja ljudima sukladno
Protokolu za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece,
kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta.
Naime, Hrvatski sabor je 14. srpnja 2003. godine donio Odluku o proglašenju Zakona o
potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu
primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini, Dodatnog
protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu
primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih bića i Dodatnog protokola uz
Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva u pogledu primjene biologije i medicine, u
vezi presađivanja organa i tkiva ljudskog porijekla93.
Sukladno Konvenciji, uzimanje organa ili tkiva od živog darivatelja u svrhu
presađivanja provodi se isključivo u svrhe liječenja primatelja i kada ne postoji odgovarajući
organ ili tkivo preminule osobe, te ne postoji druga, približno jednaka metoda liječenja.
Potreban pristanak mora biti dan izričito i jasno, u pisanom obliku.
Prema odredbama ove Konvencije, nema uzimanja organa ili tkiva od osoba koje nisu
sposobne dati svoj pristanak. Iznimno i pod uvjetima propisanim zakonom, uzimanje
regenerativnog tkiva s osobe koja nije sposobna dati pristanak može se odobriti nakon što su
ispunjeni uvjeti da nema na raspolaganju kompatibilnog davatelja sposobnog dati pristanak,
primatelj je brat ili sestra darivatelja, darivanje mora imati svrhu spašavanja života primatelja,
92 Izvješće o učincima primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije, www.vlada.hr/hr/content/download/102061/1454493/file/11-05.pdf 93 Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini, Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih bića i Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine, u vezi presađivanja organa i tkiva ljudskog porijekla, Narodne novine, Međunarodni ugovori, 13/03
- 49 -
odobrenje je dano jasno i u pisanom obliku sukladno zakonu te ako se potencijalni darivatelj
ne protivi.
Ljudsko tijelo i njegovi dijelovi ne smiju, kao takvi, biti izvor novčane dobiti. Kad se
prilikom nekog zahvata uzme neki dio ljudskog tijela, on se može pohraniti i upotrijebiti u
svrhu drugačiju od one radi koje je uzet jedino kad se to učini u skladu s odgovarajućim
postupkom informiranja i davanja pristanka.
Zbog ovdje navedenih razloga potrebno je ‘unaprjeđivati i nadzirati proceduru
transplantacije organa, posebno bubrega.’94 Svaka transplantacija koja je suprotna zakonu
treba biti najrigoroznije kažnjena.
Kako prikazuje i preuzeti grafički prikaz u nastavku, Republika Hrvatska je na vrhu
država u kojima veliki broj ljudi traži bubreg.95 Upravo stoga, velika je opasnost i od
trgovanja organima.
'Trgovanje tkivima i stanicama je rasprostranjenije nego trgovanje ljudima u svrhu
odstranjivanja organa. U širem kontekstu trgovanja tkivima i organima, trgovanje ljudima u
94 Challenging Trafficking in Persons: Theoretical Debate and Practical Approaches, Nomos, 2005, Echborn (Germany), stranica 62 95 Studija Trafficking in organs, tissues and cells and trafficking in human beings for the purpose of the removal of organs, Council of Europe (2009), stranica 23
- 50 -
svrhu odstranjivanja organa bi se moglo smatrati čak i marginalnim fenomenom.'96 Naime,
trgovanje ljudima u svrhu odstranjivanja organa te trgovanje ljudskim organima, tkivima i
stanicama dva su različita fenomena. U prvom redu se razlikuju prema objektu. U jednom je
to osoba sama za sebe, a u drugom organi, tkiva i stanice te osobe.
Kako je već prije bilo riječi, usporedbom članka 175 Kaznenog zakona sa Protokolom iz
Palerma, može se reći hrvatska definicija trgovanja ljudima i ropstva sadržana u članku 175
sadrži pojam 'nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela' što je u svakom slučaju šire
od pojma 'odstranjivanja organa' kako je to određeno Palermo Protokolom. No, Kazneni
zakon u svom članku 24297 propisuje i kazneno djelo nedozvoljeno presađivanja djelova
ljudskog tijela. Riječ je o transplantaciji organa, tj kako to propisuje gore navedena
Konvencija, uzimanju organa ili tkiva od živog davatelja isključivo u svrhu liječenja
primatelja i kada ne postoji odgovarajući organ ili tkivo preminule osobe te ne postoji druga,
približno jednaka metoda liječenja.
3.2. Odnos kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva i kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice tzv. krijumčarenja ljudima
Migranti98 se smatraju99 potencijalnim žrtvama jer ‘raste interes za nezakonitim radom
pa je gotovo svaki migrant u nezakonitom statusu vrlo lak plijen za trgovce ljudima, a
posebno za krijumčare.’
96 Studija Trafficking in organs, tissues and cells and trafficking in human beings for the purpose of the removal of organs, Council of Europe (2009), stranica 93 97 Članak 242.: (1) Tko medicinski neopravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela s pristankom živog davatelja ili tko medicinski neopravdano presadi dio ljudskog tijela s pristankom primatelja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko medicinski opravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela bez pristanka živog davatelja, ili tko medicinski opravdano presadi dio ljudskog tijela bez pristanka primatelja. (3) Tko medicinski neopravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela bez pristanka živog davatelja ili tko medicinski neopravdano presadi dio ljudskog tijela bez pristanka primatelja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (4) Kaznom iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se tko radi presađivanja uzme dio tijela umrle osobe prije nego što je smrt na propisani način utvrđena. (5) Tko radi presađivanja uzme dio tijela umrle osobe iako zna da se ta osoba za života tome izričito pisano protivila, ili tko uzme radi presađivanja dio tijela umrle maloljetne ili duševno bolesne osobe bez izričitog pisanog pristanka njenog zakonskog zastupnika, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (6) Tko za nagradu ili radi zarade dade dio svojega tijela ili dio tijela druge žive ili umrle osobe radi presađivanja ili u tome posreduje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. (7) Ako doktor medicine ili doktor stomatologije počini kazneno djelo iz stavka 1., 2. i 4. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a ako počini kazneno djelo iz stavka 3. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. 98 Prema Gluić S. i Pentavec L. (2007): Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, Priručnik za graničnu policiju, Zagreb, Međunarodna organizacija za migracije, stranica 5, pojam migracija obilježava 'preseljenje
- 51 -
TABLICA 3:Sličnosti i razlike krijumčarenja i trgovanja ljudima100
KRIJUMČARENJE LJUDI TRGOVANJE LJUDIMA
Prijevoz u organizaciji zločinačkih mreža
Korištenje načinima prijevoza koji iskorištavaju slabe karike u mjerama granične policije
Uključuju korupciju
S
L
I
Č
N
O
S
T
I
I trgovci i krijumčari surađuju sa zločinačkim krežama na nacionalnoj i međunarodnoj razini
Krijumčarene osobe uvijek nezakonito prelaze granicu
Žrtva može i ne mora prijeći granicu nezakonito, žrtvom se može trgovati unutar granica jedne države
Cilj krijumčara je zarada od prebacivanja osoba preko granice
Cilj trgovca ljudima je eksploatacija žrtve
Krijumčarena osoba obično daje pristanak za prelaženje granice
Žrtva može i ne mora dati pristanak za prijelaz državne granice
Krijumčarena osoba želi biti prebačena u drugu zemlju
Žrtva u lanac ulazi prijevarom ili prisilom, a o prelasku granice odluku donosi trgovac
R
A
Z
L
I
K
E
Krijumčarenje je usmjereno protiv interesa države
Trgovanje je usmjereno protiv interesa pojedinca, a na štetu osobe
‘Osobe koje odlaze u imigraciju često nemaju dovoljno informacija zbog čega su
prinuđene obratiti se posrednicima za pomoć pri pronalaženju posla u inozemstvu. Ti
posrednici mogu biti i krijumčari koji im jednostavno pomažu pri prelasku državne granice,
ali isto tako mogu biti i trgovci ljudima.’101
osoba iz jedne administrativne jedinice u drugu, iz jedne države u drugu i uključuje trajnu promjenu prebivališta (prema standardima UN-a odnosi se na promjene prebivališta dulje od godine dana).' 99 Gluić S. i Pentavec L.(2007): Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, Priručnik za graničnu policiju, Zagreb, Međunarodna organizacija za migracije, stranica 5 100 Gluić S. i Pentavec L. (2007): Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, Priručnik za graničnu policiju, Zagreb, Međunarodna organizacija za migracije, stranica 8 i 9 101 Doležal, D.: Prevencija trgovanja ljudima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991) v. 28, br. 2, 1399-1420 (2007), stranica 1407
- 52 -
O povezanosti trgovanja ljudima i krijumčarenja ljudima, govore i neki svjetski primjeri
istraživanja102 kao što je npr. studija koja je prikazala 41 predmet dviju zemalja, Albanije i
Bugarske.
TABLICA 4: Prikaz predmeta trgovanja ljudima i ‘krijumčarenja ljudima’ u Albaniji i
Bugarskoj103
Albanija
Bugarska
Ukupno
Trgovanje
ljudima
7 10 17
Krijumčarenje 9 1 10
Kombinacija 4 10 14
Ukupno 20 21 41
Uz uspješno otkrivanje i sankcioniranje trgovanja ljudima bitna je zaštita žrtve kako ne
bi došlo do sekundarne viktimizacije ali i zato jer ovaj vid organiziranog kriminaliteta
predstavlja grubo kršenje ljudskih prava. Tijekom počinjenja ovog kaznenog djela dolazi do
uporabe sile ili prijevare. Počinitelj ima namjeru iskorištavati žrtvu (radno ili seksualno) i
državna se granica može i ne mora prelaziti.
S druge pak strane, kod protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice krše
se propisi o prelasku granice, sila ili prevara ne moraju biti primjenjene, a prelazak državne
granice je bitno obilježje počinjenja djela.
Iznimno kompleksno pojašnjenje pojma ‘krijumčarenja osoba’ dano je još 1998. godine
kad Republika Hrvatska još nije sustavno brinula o suzbijanju ovog fenomena, ali kad su se
počele javljati prve težnje i potreba da se na državnoj razini učine koraci u tom smislu.
102 Leman, J. i Janssens, S.: An Analysis of Some Highly-Structured Networks of Human Smuggling and Trafficking from Albania and Bulgaria to Belgium, Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 231–245, stranica 232 103 Leman, J. i Janssens, S.: An Analysis of Some Highly-Structured Networks of Human Smuggling and Trafficking from Albania and Bulgaria to Belgium, Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 231–245, stranica 232
- 53 -
‘Oblici počinjenja u području tog pojavnog oblika kriminaliteta su raznovrsni, a
poglavito se pojavljuju razna kaznena djela kao što su: krivotvorenje putovnica, krađe
dokumenata, razni carinski prekršaji, korupcija državnih službenika- poglavito policije i
carine, pojavljuju se i delikti nasilja naročito kod neisplaćivanja novčanih sredstava
organizatorima krijumčara osoba, prijetnje osobama koje ne mogu isplatiti novac kojeg su
trebale dati za omogućavanje prebacivanja osoba u druge zemlje na ilegalan način, ucjene,
pranje novca od organizatora koji krijumčare osobe, prijevare itd. ‘104
Smatra se da 'ukoliko se nedozvoljen prelazak granice poklapa sa bićem kaznenog djela
trgovanja ljudima, povlačenje granice između krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima,
značajno je da bi nadležna tijela mogla poduzeti neophodne mjere za procesuiranje društveno
opasnijeg djela, u ovom slučaju trgovanja ljudima. Posebni se zahtjevi postavljaju pred
pograničnu policiju koja najčešće ostvaruje prvi kontakt sa žrtvom trgovanja ljudima.'105
Tijekom izrade ovog rada sudovi u Republici Hrvatskoj su bili upitani koliko je presuda
od 2002. do 2009. godine doneseno vezano uz članak 177 Kaznenog zakona Republike
Hrvatske, a koji članak se odnosi na Protuzakonito prebacivanje preko državne granice.
Skupni podaci prikupljeni od sudova, kao i razvrstani u tablici prema stvarnoj i mjesnoj
nadležnosti, nalaze se u dijelu u kojem su prikazani svi dobiveni statistički podaci. No, prema
statističkim podacima Ministarstva unutarnjih poslova106, unutar spomenutog razdoblja je
podneseno 1942 prijava protiv 3613 počinitelja u Republici Hrvatskoj.
104 Nađ, I.: Krijumčarenje osoba, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 578 105 Priručnik za obuku sudija i tužilaca u borbi protiv trgovine ljudima, Vlada Crne Gore, (2004), Podgorica, stranica 21 106 Podaci dobiveni od Ministarstva unutarnjih poslova po zamolbi, dostavljeni mailom 01. ožujka 2010. godine.
- 54 -
GRAFIKON 1: Broj kaznenih djela i broj počinitelja kaznenog djela iz članka 177
Kaznenog zakona po godinama od 2002. do 2009. godine107
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
3500
4000
2002 2004 2006 2008 ukupno
kaznena djela
počinitelji
GRAFIKON 2: Počinitelji kaznenog djela iz članka 177 Kaznenog zakona od 2002. do
2009. godine prema spolu počinitelja108:
0
500
1000
1500
2000
2500
3000
3500
2002 2004 2006 2008 ukupno
žene
muškarci
3.3. Judikatura Europskog suda za ljudska prava
Trgovanje ljudima zabranjuju mnogobrojni međunarodni i nacionalni dokumenti među
kojima i Opća deklaracija o ljudskim pravima. Naime, Opća deklaracija o ljudskim pravima u
svom članku 4 određuje da se nitko ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu, a da
se ropstvo i trgovina robljem zabranjuju u svim njihovim oblicima109.
Jednako tako, ‘Treća Konvencija UN protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i
netolerancije, kolovoz- rujan 2001. g. (Durban, Južna Afrika), izrazila je stajalište da su 107 Podaci dobiveni od Ministarstva unutarnjih poslova po zamolbi, dostavljeni mailom 01. ožujka 2010. godine. 108 Podaci dobiveni od Ministarstva unutarnjih poslova po zamolbi, dostavljeni mailom 01. ožujka 2010. godine. 109 Odluka o objavi Opće deklaracije o ljudskim pravima, Narodne novine, Međunarodni ugovori 12/09.
- 55 -
ropstvo i trgovina robovima kazneno djelo protiv čovječnosti i da predstavljaju flagrantnu
povredu ljudskih prava. Osuda ropstva dio je fundamentalnih vrijednosti i stajališta
međunarodnog pravnog poretka.’110
Naime, sve ono što žrtve prostitucije trpe tijekom vremena (prijetnje, nasilje, silovanje,
napadi, tortura, neželjene trudnoće, neplodnost, ozljede i trajna oštećenost kostiju, genitalnog
područja, kao i iznimno ponižavanje) moglo bi biti okarakterizirano kao čin seksualnog
nasilja ili silovanja. Tu je i trajni strah od zaraze nekom od virusno prenosivih bolesti
(uključujući i HIV/AIDS) od svodnika i kupaca usluga. No, ne izazivaju ti svi akti samo štetu
ženama i djeci već su velika prijetnja njihovom integritetu, dostojanstvu i ljudskim pravima.
'Neki trgovci koriste ženine legalne dokumente te turističke ili zabavljačke vize prilikom
ulaza u odredišnu zemlju. U drugim prilikama, ženama se daju lažni dokumenti ili ih se
prokrijumčari u odredišnu zemlju bez dokumenata. Te okolnosti ženu čine osobito ranjivom,
jer u zemlji boravi ilegalno. Žene kojima se trguje prisiljava se na prostituciju i iskorištava
tako da im se naplaćuju visoke cijene za putovanje i drugi 'troškovi', čime dospijevaju u
dužnički odnos.'111
Na problem rada u noćnim klubovima i kabareima upućuju i dokumenti zemalja
Europske unije112 , a jedan od dokaza da se radi o najgrubljem kršenju ljudskih prava je i
presuda Europskog suda za ljudska prava donesena 07. siječnja 2010. godine u predmetu
Rantsev protiv Cipra i Rusije113.
Naime, podnositelj tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava, g. Nikolaj Rantsev
podnio je tužbu zbog kršenja članka 2 Europske konvencije o ljudskim pravima (pravo na
život) protiv Rusije, članka 4 Europske konvencije o ljudskim pravima (zabrana ropstva i
prisilnog rada) protiv Rusije i Cipra i članka 5 Europske konvencije o ljudskim pravima
(pravo na slobodu i sigurnost) protiv Cipra. Tužba je podnesena zbog smrti njegove kćeri,
Oxane Rantseve, koja je na Cipru umrla pod čudnim i nerazjašnjenim okolnostima. Pala je s
balkona privatne kuće 2001. godine.
Na Cipar je došla u ožujku 2001. godine sa 'umjetničkom' vizom. Radila je u kabareu.
No, nakon tek nekoliko dana napustila je posao i rekla da ide kući. Nekoliko dana kasnije
110 Bačić, F. i Pavlović, Š. (2004): Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, Organizator, stranica 651 111 Štulhofer, A.. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L.(2002): Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, Zagreb, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i Međunarodna organizacija za migracije, stranica 8 112 Combating Human Trafficking in Switzerland: 'Progress, Situation, Future Priorities', Federal Department of Justice and Police, (2007), Switzerland, stranica 20 113 Presuda dostupna na http://www.bailii.org/eu/cases/ECHR/2010/22.html
- 56 -
pronašao ju je menađer kabarea u diskoteci. Odveo ju je policiji te prijavio njezin nelegalan
boravak na Cipru i molio da je policija zadrži. No, nakon provedene provjere, policija je
konstatirala da ona na teritoriju Cipra boravi zakonito. Menađer ju je odveo drugom
zaposleniku kabarea u stan. Odvedena je u sobu na šestom katu. Menađer je otišao, a gđica
Rantseva je u roku otprilike sat vremena pronađena mrtva u ulici koja se nalazi ispod tog
stana.
Policija je razgovarala i sa osobama u stanu i sa čovjekom koji ju je pronašao.
Obdukcija je pokazala da su razlog smrti gđice Rantseve ozljede koje su nastale uslijed pada
sa balkona. Njezin otac je posjetio policiju i zatražio da bude nazočan istražnom ročištu. No,
ono je, ipak održano u njegovoj odsutnosti te je sud 27. prosinca 2001. godine zaključio da je
gđica Rantseva umrla pod čudnim okolnostima (nezgoda) u pokušaju bježanja iz stana u
kojem je bila gošća, no, nije bilo dokaza koji bi upućivali na kriminalne aktivnosti koje bi
utjecale na njezinu smrt.
Nakon što je tijelo vraćeno sa Cipra u Rusiju, otac je zatražio novu obdukciju. Rezultati
odbukcije su proslijeđeni ciparskim vlastima te je zatraženo preotvaranje predmeta uz
nazočnost g. Rantseva. No, ciparske vlasti su odgovorile da odluku od 27. prosinca 2001.
godine smatraju konačnom.
Otac je nastavio istragu okolnosti smrti svoje kćerke. U svojim izvješćima ciparski
pravobranitelj, povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe i američki State Department
upućuju na porast slučajeva trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja na Cipru te
ulogu industrije kabarea i 'umjetničkih' viza u povećanju broja slučajeva trgovanja ljudima na
Cipru.
Europski sud za ljudska prava je donio odluku da su prekršeni članci 2, 3, 4, 5 i 6
Konvencije te je stranci, g. Nikolaju Rantsevu dosuđena odšteta i to na način da Cipar treba
platiti podnositelju tužbe 40000 eura za neimovinsku štetu i 3150 eura za troškove, a Rusija
treba na ime neimovinske štete platiti 2000 eura.
U svom mišljenju broj 6/2010 od 22. lipnja 2010. godine, a slijedom donesene presude u
predmetu Rantsev protiv Cipra i Rusije, Stručna skupina za suzbijanje trgovanja ljudima
osnovana pri Europskoj komisiji je zauzela stav da je ova presuda Europskog suda za ljudska
prava dobar vodič u pogledu praćenja aspekta ljudskih prava trgovanih osoba. Iako je
trgovanje ljudima kazneno djelo počinjeno od strane pojedinca, vrlo je bitna uloga države
koja ima svojevrsne obveze zaštite ljudskih prava ljudi koji su ili koji će tek biti žrtve
- 57 -
trgovanja ljudima. Ova konstatacija proizlazi i iz članka 1 Europske konvencije o ljudskim
pravima114. Presudom Europskog suda za ljudska prava je utvrđeno i da je trgovanje ljudima
zabranjeno i člankom 4 Europske konvencije o ljudskim pravima i to bez potrebe za
definiranjem trgovanja ljudima kao ropstva, služinstva ili prisilnog rada.
Vezano uz ovu presudu, Stručna skupina za suzbijanje trgovanja ljudima pri Europskoj
komisiji je utvrdila i da bi državna tijela trebala provoditi praktične mjere zaštite žrtava ili
potencijalnih žrtava trgovanja ljudima, a te mjere bi se ponajprije odnosile na osiguranje
trenutne fizičke sigurnosti žrtve ili osobe za koju postoji rizik da bi mogla postati žrtvom,
žrtvina psihološkog, fizičkog i socijalnog oporavka, sa trenutnim davanjem obavijesti o
njihovim pravima i mogućnostima na jeziku kojeg razumiju, te pružanja ostale pomoći i
podrške.
'Presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Rantsev protiv Cipra i Rusije
pokazuje da trgovanje ljudima nije samo povreda norme kaznenog prava kojim se štiti
određena ustavna kategorija, već i temeljna povreda prava čovjeka, njegova dostojanstva i
slobode.'115
Prije donošenja presude u predmetu Rantsev protiv Cipra i Rusije, Europski sud za
ljudska prava je 26. srpnja 2005. godine donio i presudu u predmetu Siliadin protiv
Francuske116 kojom je utvrđena povreda članka 4 (zabrana ropstva) Europske konvencije o
ljudskim pravima. Podnositeljica tužbe, Siwa-Akofa Siliadin, u dobi od navršenih 14 godina
radila je za jedan bračni par u Francuskoj kućanske poslove od 7.30 do 22.30 sati. Nije imala
slobode dane. Dopušteno joj je bilo tek ponekad nedjeljom otići na misu. Spavala je na
madracu dječje sobe na podu i nosila staru odjeću. Nikada nije primila plaću za svoj rad. Po
bijegu žrtve iz kuće u susjedstvo, obaviješten je Odbor protiv modrenog ropstva i proveden je
kazneni postupak protiv bračnog para. Osuđeni su na 12 mjeseci izdržavanja zatvorske kazne.
Ovom presudom je utvrđena povreda jedne od osnovnih vrijednosti demokratskog
društva koje je ustanovilo Vijeće Europe- zabrane ropstva. Podnositeljici je prema presudi,
dosuđen iznos na ime nematerijalne štete od 26.209,69 eura.
114 Europska konvencija o ljudskim pravima, članak 1: 'Visoke strane ugovornice jamče svim osobama pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Dijelu I. ove konvencije.' 115Derenčinović, D., Nisu na prodaju- o pravima žrtava trgovanje ljudima nakon presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Rantsev protiv Cipra i Rusije, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol.1, broj 1/2010, Sveučilišna tiskara (2010), Zagreb, stranica 60 116 http://sim.law.uu.nl/SIM/CaseLaw/hof.nsf/e4ca7ef017f8c045c1256849004787f5/3d31a3818e6f7fc7c1257066003488da? OpenDocument
- 58 -
3.4. Povezanost trgovanja ljudima sa organiziranim kriminalitetom i korupcijom
Trgovanje ljudima je ozbiljna prijetnja pravdi, slobodi i sigurnosti države. Ono donosi
veliki profit kriminalnim organizacijama i mrežama.
'Kao i inače u politici suzbijanja kriminaliteta, i ovdje se posebna pažnja poklanja općoj
prevenciji; od nadzora i redukcije tržišta određenih i ilegalnih tržišta općenito, remećenje,
presijecanje logističkih punktova i putova robe i prometa, općenito u mijenjanju tržišnih i
gospodarskih uvjeta koji pogoduju ilegalnom poslovanju i razvoju organiziranog kriminala,
mjerama za transparentnost i odgovornost u radu relevantnih ustanova.'117
Upravo zato treba poraditi na smanjenju broja takvih kaznenih djela i procesuiranju
počinitelja te prevenciju staviti u prvi plan, kako ne bi došlo do činjenja djela, a samim time i
do mogućih žrtava. Kako će ovaj rad prikazati118, ali i kako pokazuju aktivnosti koje se
provode119 i mjere iz nacionalnih strateških dokumenata120, ipak je težište u Republici
Hrvatskoj stavljeno na pomoć i zaštitu žrtava. Segment procesuiranja kaznenih djela još
uvijek nije u fokusu tijela državne vlasti koja zajednički rade na suzbijanju trgovanja
ljudima121. Uzme li se u obzir i činjenica da je najvažnija zadovoljština koju žrtva traži upravo
procesuiranje počinitelja te uzme li se u obzir broj presuda donesenih za ovo kazneno djelo i
kaznena djela koja su sa njime povezana, posebno stoga što su poznati počinitelji, zanimljivo
je izvoditi zaključak jesu li žrtve identificirane u Republici Hrvatskoj dobile tu zadovoljštinu.
Smatra se da se ‘statističko praćenje organiziranog kriminaliteta, također znatno
razlikuje u različitim zemljama, čemu je pridonijelo i nepostojanje jedinstvene definicije
organiziranog kriminaliteta, ali i različitih pravnih i organizacijskih uređenja. Sve to daje
nejasnu i nepotpunu sliku stanja i kretanja organiziranog kriminaliteta na užem i širem
području različitih skupina zemalja.’122
117 Bačić, F.:Neki kaznenopravni akpekti problematike organiziranog kriminaliteta, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 6, broj 1/1999, 37-54, stranica 38 118 Za to vidjeti dio koji se odnosi na analizu prikupljenih statističkih podataka. 119 http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx 120 O tome više u dijelu koji govori o strateškim i provedbenim dokumentima u Republici Hrvatskoj. 121 Napomena: Ova konstatacija se ne odnosi na Ministarstvo unutarnjih poslova za koje je razvidno, i prema statističkim podacima koji su prikupljeni za izradu ovog rada, da postoje sređeni podaci, da se oni ažuriraju te da se čini sve kako bi se svi oblici organiziranog kriminaliteta suzbijali (obrazovanje, sudjelovanje na međunarodnim konferencijama, sklapanje sporazuma suradnje koji se kasnije provode u praksi, proaktivan pristup u otkrivanju kaznenih djela). 122 Cvrtila, Ž., Problem pojmovnog određenja organiziranog kriminaliteta u svijetu, Časopis 'Informator' broj 5663 (14. lipnja 2008.), Zagreb, stranica 12
- 59 -
Kriminalne skupine koje djeluju na trgovanju ljudima često se povezuju sa ostalim
organizacijama u okviru transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, i to posebno sa onim
organizacijama koje trguju oružjem, opojnim drogama ili krijumčare migrante.
'Organizirani kriminalitet istinska je prijetnja demokratskom razvoju i opstanku pravnog
i socijalnog reda u svakom društvu, a korupcija, kao njegova neizostavna sastavnica,
neminovno destruira i onemogućava funkcioniranje državnih, pravnih i političkih
institucija.'123
Centralno pitanje u stvaranju ozračja sigurnosti i demokratizacije u svim tranzicijskim
državama zacijelo je pitanje organiziranog kriminala i korupcije. Veliki broj stručnjaka124
potvrdio je vezu između trgovanja ljudima i organiziranog kriminala.
‘Razvoju organiziranog kriminaliteta, u djelu krijumčarenja i trgovanja ljudima,
pogoduje pet uvjeta: broj ciljeva organizatora, liberalizacija nadzora granica, globalizacija
gospodarstva i tržišta, suvremena komunikacija i tehnologija i uključivanje organiziranog
kriminala u opće tržište kroz pranje novca.'125
Čak i kad organizirane skupine nisu izravno odgovorne za trgovanja ljudima, one na
posredan način stvaraju sigurnost i zaštitu za takvo djelovanje. Utjecaj tzv. mafije je
dramatično povećao rizik i izazove za one koji nastoje suzbiti trgovanje ljudima.
Smatra se126 da ‘Organizirane kriminalne skupine, od kojih su neke manje i
prilagodljive skupine, uglavnom lokalnih kriminalaca, a neke i prave organizirane kriminalne
skupine tradicionalnoga tipa, u državi porijekla takvim oglasima i na druge načine vrbuju
mlade, a vrlo često i vrlo obrazovane djevojke koje nisu u mogućnosti raditi posao u struci za
rad u inozemstvu. Nakon najčešće ilegalnog transfera tih osoba u državu za koju im je rečeno
da je samo tranzicijska država i da će u njoj ostati dok se ne obave formalnosti vezane uz
dozvolu boravka u zapadnoeuropskim državama, njima se oduzimaju putne i sve osobne
isprave te ih se prisiljava na pružanje seksualnih usluga. One koje to odbiju uglavnom su
123 Željko Sačić: Suzbijanje organiziranog kriminaliteta u RH- kriminalistička stajališta , HLJKPP, (Zagreb), vol 5, broj 2/1998, stranica 869/870 124 Do ove spoznaje došlo se iščitavajući tekstove prilikom pripreme za izradu ovog rada. 125 Cvrtila, Ž., Razvoj organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj i svijetu, Časopis 'Informator' broj 5647 (19. travnja 1998.), Zagreb, stranica 14 126 Derenčinović, D.(2004): Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu, stranica 297
- 60 -
fizički zlostavljane, uskraćuje im se medicinska skrb te ih se na taj način prisiljava na
bavljenje prostitucijom pri čemu imaju pravo na manji dio prihoda.’
Osim toga, rat i ratna razaranja ostavili su svoje posljedice na gospodarske odnose u
Republici Hrvatskoj. Ali i na društvene. Stvarani su uvjeti za nezakonitu trgovinu i nezakonite
aktivnosti, a korupcija je sve više postajala općeprihvaćeni način ponašanja. Za neke i način
djelovanja i življenja.
Stvorene su kriminalne grupe u koje su se organizirali pojedinci. Neke od tih grupa
svojim činjenjem postale su moćnije i od tijela državne vlasti.
Te grupe djelovale su sa jako malo rizika jer su bile izvan domašaja pravosuđa, a
ukoliko su ipak i došle s njim u neku vezu, članovi tih grupa djelovali su koruptivno kako bi
uklonili eventualne prepreke koje su im stajale na putu.
'Svaki pripadnik kriminalne organizacije, ovisno o obrazovanju, položaju unutar
kriminogenih sredina, mogućnosti utjecaja na državna i druga tijela, sposobnostima pri
izvršenju kaznenih djela i drugo, izvršava konkretne zadaće u kriminalnog organizaciji.
Neupitno je da taj dio organiziranog kriminaliteta ima međunarodni značaj.'127
Jednako tako, organizirani kriminalitet ima utjecaj i na žrtve kaznenih djela. Naime,
smatra se128 da 'svjedoci mogu biti izloženi zastrašivanju kod bilo kojeg kaznenog djela, kod
kaznenih djela organiziranog kriminaliteta to je mnogo češća, gotovo redovita pojava.’
Sve više dolazi do stvaranja takvih manjih grupa kod kojih 'se radi o udruživanju
najmanje triju osoba među kojima postoji hijerarhijska struktura s točno određenim metodama
rada (nasilje, zastrašivanje, korupcija i sl.) i okvirno određenim ciljem (ostvarivanje ilegalne
dobiti najčešće putem tržišta ili teritorija).'129
U takvom okruženju trgovanje ljudima, trgovanje drogom i trgovanje oružjem postaju
važne komercijalne aktivnosti ovih organiziranih skupina s time da 'načelno možemo
razlikovati dvije osnovne vrste djelovanja organiziranog kriminala: organizirani zločin u
domeni gospodarstva i organizirana ilegalna trgovina robom pribavljenom zabranjenom ili
kriminalnom aktivnošću. U posljednjem se slučaju radi o tradicionalnom sadržaju
međunarodne djelatnosti organiziranog kriminaliteta kao što je, na primjer, proizvodnja, 127 Dundović, D.: Ilegalni promet i trgovina opojnim drogama, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 612/613 128 Pajčić, M.: Zaštita svjedoka u postupcima za kaznena djela organiziranog kriminala, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 4/2009., str. 711.-732., stranica 715 129 Goran Tomašević, Organizirani kriminalitet-neka kaznenopravna pitanja , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb), vol 5, broj 2/1998, stranica 813
- 61 -
distribucija i trgovina drogom, oružjem, ukradenim motornim vozilima, skupocjenim
predmetima, tehničkom robom, kulturnim dobrima, krijumčarenje cigareta, krivotvorenje
novca, trgovina opasnim otpadom ili ljudima (ilegalne imigracije, trgovanje ženama i djecom
u svrhu seksualnog iskorištavanja) itd.'130
‘Transnacionalni karakter trgovanja ljudima, kao i snažna povezanost s organiziranim
kriminalitetom, pokazao je nužnost uspostave jakih nacionalnih i međunarodnih mehanizama
suzbijanja trgovanja ljudima te osnaženja svih oblika međunarodne i regionalne suradnje u
suzbijanju ove pojave.’131
Praćenjem glavnih ruta kretanja kriminala u svezi trgovanja ljudima utvrđeno je da
‘Republika Hrvatska ima uglavnom tranzitnu ulogu na putu prema zemljama zapadne
Europe’.132
No, za najjasnije povezivanje trgovanja ljudima i organiziranog kriminaliteta valjalo bi
se poslužiti i zahtjevima koje je dala Europska unija. Smatra se da se mora ispuniti barem šest
od jedanaest zahtjeva da bi kriminalna aktivnost bila smatrana organiziranom.
Navodi se da uz ‘unaprijed određenu (kriminalnu) zadaću ili ulogu, aktivnost koja je
planirana na dulje ili neodređeno vrijeme trajanja, djelovanje uz primjenu jednog ili više
oblika interne kontrole i stege članova, kriminalno djelovanje na međunarodnoj razini
(transnacionalno), uporabu nasilja ili drugih metoda zastrašivanja, uporabu gospodarskih ili
poslovnih struktura (djelatnosti), uključenost u 'pranje' nezakonite dobiti te utjecaj na politiku,
medije, izvršnu i sudbenu vlast ili gospodarsko- socijalne prilike ' … obavezno moraju biti
ispunjene tri karakteristike 'Zajedničko djelovanje više od dvije osobe…Počinjenje teških
kaznenih djela…Motivirano stjecanjem dobiti ili moći (profit- or power).'133
Među ostalim, iz dosadašnjih znanstvenih analiza pojma organiziranog kriminaliteta134
proizlazi da se 'u širem smislu, u organizirani kriminal uključuju sve pojavnosti zločina koje u
svom krajnjem djelovanju negativno utječu na integritet gospodarstva pojedine zemlje ili više
zemalja, na njezina dobra, gospodarski temelj nacionalnog bogatstva, pravnu sigurnost i
gospodarsku stabilnost te suverenitet, ako ih čine organizirane skupine. Međutim, potrebno je
130 Singer, M.: Organizirani kriminal, , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 556 131Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima 2005-2008 132Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima 2005-2008 133 Kurtović, A.: Organizirani kriminalitet- kaznenopravno pitanje odgovornosti (krivnje) i sankcija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 728 134 Misli se na sve analize koje su za pripremu ovog rada proučavane, a sve su detaljno navedene u popisu literature.
- 62 -
naglasiti da danas prevladava uže poimanje organiziranoga kriminala kao djelatnosti
lukrativnog značaja.’135
Zbog transnacionalnog karaktera, potreban je sustavan pristup suzbijanju ovog
fenomena na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.
‘Transnacionalnost je vrlo bitno i specifično obilježje organiziranoga kriminala.
Globalni procesi zbog kojih se stalno proširuju veze među različitim zemljama, a granice
među njima, i formalno, imaju sve manje značenje, daju i organiziranome kriminalu sve više
globalni karakter.’136
Iz analize fenomena trgovanja ljudima ali i nakon detaljnog iščitavanja međunarodnih i
nacionalnih pravnih propisa proizlazi nepobitna povezanost između trgovanja ljudima i
korupcije. Upravo stoga, bitno je sustavno nadzirati na koji se način provodi suzbijanje
korupcije te suradnjom između koordinativnog tijela za suzbijanje korupcije i trgovanja
ljudima pratiti provođenje nacionalne strategije i pripadajućeg Akcijskog plana, ali i
implementaciju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije.
'Korupcija je ujedno i glavni instrument organiziranog kriminala koji korupciju koristi
za infiltriranje u gospodarstvo i u političke strukture. Pored korupcije i organizirani
kriminalitet u svim svojim oblicima, kao i pranje novca, ugrožava temeljne vrijednosti društva
i zbog toga zahtijeva energičnu i učinkovitu reakciju…'137
Smatra se da je upravo 'djelomično sustavno i profesionalno realizirana korupcija
plodno tlo na kojemu organizirani kriminalitet može rasti i napredovati. Stoga je potrebno
spriječiti počinitelje djela organiziranog kriminaliteta da preko korumpiranih službenika
stvore mostobrane u državi i društvu.’138
Početkom 2009. godine, United Nations Office on Drugs and Crime (UNODC) je
proveo istraživanje među relevantnim osobama koje se bave problematikom suzbijanja
korupcije i trgovanja ljudima. Istraživanje je provedeno u obliku elektronskih anketnih pitanja
i trajala je od 02. veljače do 27. veljače 2009. godine. Pozivi za sudjelovanje u istraživanje su
poslani na 54 eksperta iz područja kaznenog pravosuđa i drugih eksperata iz područja
135 Skorupan V.: Općenito o organiziranom kriminalu, s posebnim osvrtom na kaznenopravni i penološki aspekt, Društvena istraživanja Zagreb, godina 9 (2000), br. 4-5 (48-49), 687-727, stranica 689 136 Skorupan V.: Općenito o organiziranom kriminalu, s posebnim osvrtom na kaznenopravni i penološki aspekt, Društvena istraživanja Zagreb, godina 9 (2000), br. 4-5 (48-49), 687-727, stranica 694 137 Novosel, D.: Kaznenopravni aspekti i dometi Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva, Inženjerski biro, Zagreb, 2001. godina, stranica 32 138 Cvrtila, Ž., Metode djelovanja organiziranog kriminaliteta, Časopis 'Informator' broj 5700 (22. listopada 2008.), Zagreb, stranica 6
- 63 -
organizacija civilnog društva, te akademske zajednice. Neki su obrasce popunili djelomice, a
osam sudionika je svoje anketne obrasce popunilo u potpunosti. Podaci139 koji su
istraživanjem dobiveni govore da 65% ispitanika smatra da je najveća izloženost koruptivnom
ponašanju od strane pogranične kontrole/imigracijskih službi/carine, 50% ih je ukazalo na
pravosuđe (eng. law inforcement) i policiju, 25% na organizacije civilnog društva. Prilikom
odgovora na ovo pitanje ispitanici su mogli izabrati i više ponuđenih odgovora od jednoga.
Osim spomenutog, ispitanici su pokazali i visoki stupanj znanja o slučajevima kada
postoji korupcija u fenomenu trgovanja ljudima. Prema raspoloživim podacima,140 38%
ispitanika je iznijelo da zna neke nove slučajeve (tijekom posljednjih godinu dana) u kojima
su javni službenici uključeni u fazama identifikacije, istrage, suđenja ili upućivanja po
predmetima trgovanja ljudima u svojoj državi, bili uključeni u koruptivna kaznena djela s tim
u vezi.
Na pitanje da li su čuli za bilo koji drugi oblik korupcije koji je povezan sa trgovanjem
ljudima, osim podmićivanja, ispitanici su, među ostalim odgovorili:
Ad. 1) 'Zlouporaba sustava izdavanja dozvola, pomoć osobama da ih dobiju kada na njih
i nemaju pravo'
Ad. 2) 'Može vam se netko obratiti prijetnjom i vi odustajete od praćenja tog
predmeta'141
Nadalje, dajući odgovore na pitanje da li postoji još nešto vezano uz korupciju i
trgovanje ljudima što nije istaknuto, a željeli bi spomenuti, ispitanici su odgovarali:
Ad. 1) 'Žrtve promatraju korupciju kao nešto što postoji u cijelom pravosudnom sustavu
(eng. law imforcement agencies) i da su je iskusili u državama porijekla i odredišta. Loša
praksa rada sa žrtvama u državama odredišta ima tendenciju potvrđivati ovakvu percepciju
(npr. racije u javnim kućama na TV gdje su žrtve vezane sredstvima vezivanja na rukama)'
139 Background Paper for the Side Event “The Role of Corruption in Trafficking in Persons” at the Third Session of the Conference of State Parties to the United Nations Convention against Corruption (09-13 November 2009), str. 9, http://www.unodc.org/documents/human-trafficking/Corruption_and_trafficking_Doha_final.pdf 140 Background Paper for the Side Event “The Role of Corruption in Trafficking in Persons” at the Third Session of the Conference of State Parties to the United Nations Convention against Corruption (09-13 November 2009), stranica 10, http://www.unodc.org/documents/human-trafficking/Corruption_and_trafficking_Doha_final.pdf 141 Background Paper for the Side Event “The Role of Corruption in Trafficking in Persons” at the Third Session of the Conference of State Parties to the United Nations Convention against Corruption (09-13 November 2009), stranica 10, http://www.unodc.org/documents/human-trafficking/Corruption_and_trafficking_Doha_final.pdf
- 64 -
Ad. 2) 'Korupcija je ili na razini kunzulata ili imigracijskih službi ili na oba mjesta, jer te
žene na neki način dobivaju vize.'142
U prilog povezivanju korupcije i trgovanja ljudima govore i relevantne odredbe
konvencija Ujedinjenih naroda- Konvencija Ujednjenih naroda protiv korupcije i Konvencija
Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta.
Naime, prema članku 15 Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije143 svaka je
država stranka dužna donijeti zakonodavne i druge mjere potrebne kako bi se kao kazneno
djelo, u slučaju namjernog počinjenja, odredili obećanje, nuđenje ili davanje državnom
službeniku, izravno ili neizravno, nepripadajuće koristi, namijenjene samom službeniku ili
drugoj osobi ili pravnom subjektu, kako bi službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja
tijekom obavljanja svojih službenih dužnosti, te traženje ili prihvaćanje od strane državnog
službenika, izravno ili neizravno, nepripadajuće koristi, namijenjene samom službeniku ili
drugoj osobi ili pravnom subjektu, kako bi službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja
tijekom obavljanja svojih službenih dužnosti.
Osim toga, člankom 16 svaka je država stranka dužna donijeti zakonodavne i druge
mjere potrebne da bi se kao kazneno djelo, u slučaju namjernog počinjenja, odredili obećanje,
nuđenje ili davanje stranom državnom službeniku ili službeniku javne međunarodne
organizacije, izravno ili neizravno, nepripadajuće koristi, namijenjene samom službeniku ili
drugoj osobi ili pravnom subjektu, kako bi službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja
tijekom obavljanja svojih službenih dužnosti, a radi pribavljanja ili zadržavanja posla ili druge
nepripadajuće koristi u vezi s vođenjem međunarodnog posla.
Člankom 16 Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije regulirano je i da je svaka
država stranka dužna razmotriti donošenje zakonodavnih i drugih mjera potrebnih da bi se kao
kazneno djelo, u slučaju namjernog počinjenja, odredili traženje ili prihvaćanje od stranoga
državnog službenika ili službenika javne međunarodne organizacije, izravno ili neizravno,
nepripadajuće koristi, namijenjene samom službeniku ili drugoj osobi ili pravnom subjektu,
kako bi službenik djelovao ili se suzdržao od djelovanja tijekom obavljanja svojih službenih
dužnosti.
142 Background Paper for the Side Event “The Role of Corruption in Trafficking in Persons” at the Third Session of the Conference of State Parties to the United Nations Convention against Corruption (09-13 November 2009), stranica 11, http://www.unodc.org/documents/human-trafficking/Corruption_and_trafficking_Doha_final.pdf 143 Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, Narodne novine, Međunarodni ugovori 2/05
- 65 -
Vezano uz pranje imovinske koristi ostvarene kaznenih djelom, Konvencija propisuje da
je svaka država stranka dužna donijeti, u skladu s temeljnim načelima svoga domaćeg prava,
zakonodavne i druge mjere potrebne kako bi se kao kazneno djelo, u slučaju namjernog poči-
njenja, odredili konverzija ili prijenos imovine, znajući da ta imovina predstavlja imovinsku
korist ostvarenu kaznenim djelom, radi prikrivanja ili lažnog prikazivanja nezakonitog
porijekla te imovine, ili pomaganja bilo kojoj osobi koja je umiješana u počinjenje glavnoga
kaznenog djela da izbjegne pravne posljedice svoje radnje, prikrivanje ili lažno prikazivanje,
u pogledu imovine, njene prave prirode, porijekla, mjesta na kojem se nalazi, raspolaganja
njome, njenog kretanja, vlasništva ili prava nad njom, znajući da ta imovina predstavlja
imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, te sukladno osnovnim načelima njenog
pravnog poretka stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine, znajući, u trenutku primitka,
da ta imovina predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, sudioništvo,
povezanost ili zavjeru, u pogledu počinjenja, pokušaja počinjenja te pomaganje, poticanje,
olakšavanje i davanje savjeta, u odnosu na počinjenje bilo kojeg od kaznenih djela određenih
u skladu s tim člankom.
Nadalje, Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta144 u članku 8 predviđa inkriminiranje korupcije te se navodi da će svaka država
stranka donijeti zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi utvrdila kao kaznena djela
slijedeća ponašanja (i to kad su počinjena namjerno)- obećanje, nuđenje ili davanje javnom
službeniku, izravno ili neizravno, nepropisne koristi, za njega osobno ili za drugu fizičku ili
pravnu osobu, kako bi ista djelovala ili propustila djelovati u izvršavanju svoje službene
dužnosti; te nagovaranje ili prihvaćanje, izravno ili neizravno, nepropisne koristi od strane
javnog službenika za njega samog ili za drugu fizičku ili pravnu osobu kako bi taj službenik
djelovao ili propustio djelovati u izvršavanju svoje službene dužnosti.
Ujedno, svaka država stranka će razmotriti usvajanje takvih zakonskih i drugih mjera
koje su potrebne za utvrđivanje ponašanja koje je utvrđeno kao kazneno djelo i uključuje
stranog javnog službenika ili međunarodnog državnog službenika. Na isti način svaka će
država stranka razmotriti utvrđenje drugih oblika korupcije kaznenim djelima.
Definira se i 'javni službenik' kao javni službenik ili osoba koja obavlja javnu djelatnost
u skladu s domaćim pravom i na temelju kaznenog zakona države stranke u kojoj obavlja tu
dužnost te se određuju mjere protiv korupcije.
144 Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, Narodne novine, Međunarodni ugovori 14/02
- 66 -
Prema članku 9 Konvencije predviđa se da će svaka država stranka usvojiti
zakonodavne, upravne i druge učinkovite mjere za promicanje integriteta i sprječavanje,
otkrivanje i kažnjavanje korumpiranosti javnih službenika, kao i da će poduzeti mjere za
osiguranje učinkovitog djelovanja njezinih tijela u sprječavanju, otkrivanju i kažnjavanju
korupcije javnih službenika, uključujući i nužnost da tijelima osigura odgovarajuću
samostalnost u sprječavanju vršenja nepoželjnog utjecaja na njihovo djelovanje.
Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, jednako kao i
Konvencija protiv korupcije, inkriminira pranje koristi od kaznenog djela, u svojem članku 6
te se propisuje da će svaka država stranka donijeti, u skladu s temeljnim načelima svojeg
domaćeg prava, one zakonodavne ili druge mjere koje su nužne radi utvrđivanja da se radi o
kaznenim djelima, ako je namjerno počinjena konverzija ili prijenos imovine, uz znanje da se
radi o koristi od kaznenog djela, u svrhu sakrivanja ili prikrivanja nedopuštenog porijekla
imovine ili pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u počinjenja utvrđenog kaznenog djela da
izbjegne pravne posljedice svoga djela, sakrivanja ili prikrivanja istinske prirode, izvora,
mjesta, rasporeda, kretanja ili vlasništva ili prava koja se odnose na imovinu, znajući da ta
imovina predstavlja korist od kaznenog djela; te sukladno temeljnim postavkama pravnog
sustava države stranke stjecanju, posjedovanju ili korištenju imovine, uz saznanje, u vrijeme
primanja, da se radi o koristi od kaznenog djela; sudjelovanju u, udruživanju ili tajnom
dogovaranju počinjenja, pokušaju počinjenja i pomaganju, poticanju, olakšavanju i savjetova-
nju radi počinjenja bilo kojeg od kaznenih djela iz tog članka.
Korumpirani državni službenici i državni dužnosnici, imaju važnu ulogu u problemu kao
što je trgovanje ljudima u svim fazama. Faza prevoženja se ipak smatra najkritičnijom jer se
na nju gleda kao na ključni element trgovanja ljudima, bez obzira što ona ne znači samo
prevoženje preko državne granice, već je moguće i prevoženje unutar zemlje. U toj fazi, u
zamjenu za mito, službenici i dužnosnici mogu namjerno ne uočiti ili negirati žrtve trgovanja
ljudima, dopuštajući tako njihov prelazak državne granice, ali i prijevoz po državnom
teritoriju. Korupcija i sprega pripadnika kriminalnih udruženja s predstavnicima gospodarstva,
financija, izvršne, sudbene i političke vlasti, radi ostvarenja kriminalnih ciljeva ili
izbjegavanja kaznenog progona počinitelja kaznenih djela, poseban je problem. Najopasnijim
se, ipak, smatra korištenje utjecaja zločinačke organizacije ili grupe kako bi izbjegla istragu,
suđenje ili čak osudu.
- 67 -
'Organizirani kriminalitet stvara neklasične žrtve, jer se one u pravilu ne žale i ne
prijavljuju počinitelje, bilo zbog odnosa tzv. nužnog sudioništva, primjerice žrtve zloporabe
droge, krijumčara ljudi, korupcije, prostitucije, 'zelenaštva', ili zbog straha, šute i ne
prijavljuju kaznena djela.145 Organizirani kriminalitet 'obuhvaća sustavno planirana,
pripremana i podjelom posla počinjena kaznena djela, koja čine sudionici udruženi u
zločinačku organizaciju trajnim djelovanjem uz uporabu zastrašivanja, nasilja ili korupcije
bez obzira na državne granice, sa svrhom stjecanja financijske dobiti ili društvene moći.'146
Suzbijanje svakog oblika kriminaliteta nužno pretpostavlja uređen pravni okvir. Tek
jasno određen i postavljen pravni okvir omogućuje učinkovito suzbijanje trgovanja ljudima i
nezakonitih migracija. Svakako je važno dobro poznavanje međunarodnih propisa i njihovih
pojedinačnih odredbi te implementacija u nacionalno zakonodavstvo.
Smatra se da je najkvalitetniji odgovor na takve izazove koji su stajali pred društvom
upravo izrada i donošenje te implementacija međunarodnih dokumenata. Za Republiku
Hrvatsku su bili važni i oni koji su doneseni na području Ujedinjenih naroda, ali i oni koji su
doneseni u Europskoj uniji. Europska unija posebno ističe da se 'prema članku 6(1) Ugovora
EU-a, Unija temelji na načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih
sloboda, te vladavini prava, koja su načela zajednička svim državama članicama.'147
I neka međunarodna istraživanja148 potvrđuju vezu između korupcije i trgovanja ljudima
te se navodi da je uglavnom riječ o korištenju korumpiranih djelatnika carinske kontrole kako
bi se granica prošla bez pregleda. Spominje se i velika povezanost sa drogom jer se navodi da
ima predmeta u kojima su žrtve bile pod utjecajem opojnih sredstava.
145 Željko Sačić: Suzbijanje organiziranog kriminaliteta u RH- kriminalistička stajališta , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb), vol 5, broj 2/1998, stranica 835 146 Željko Sačić: Suzbijanje organiziranog kriminaliteta u RH- kriminalistička stajališta , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb), vol 5, broj 2/1998, stranica 840 147 Siniša Rodin: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: preobrazba pravnog sustava, http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/aktualno/hrv/20030528/rodin_cro.pdf , stranica 216 148 Brošura Sex Trafficking and Money Laundreing: The Case of Bulgaria, Risk Monitor Foundation, Sofia, Bulgaria, 2010, stranica 27
- 68 -
4. PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR
4.1. Međunarodni pravni i institucionalni okvir
4.1.1. Ujedinjeni narodi
Jedino tijelo koje se unutar Ujedinjenih naroda bavi izravno kaznenopravnim elementom
kaznenog djela trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata je Ured za droge i kriminal
(UNODC - eng. United Nations Office on Drugs and Crime). Rad ovog tijela u prvom redu je
određen Konvencijom Ujedinjenih naroda Konvencija Ujedinjenih naroda protiv
transnacionalnog organiziranog kriminaliteta149 i njezina dva Protokola. Republika Hrvatska
ratificirala je spomenutu Konvenciju150.
Konvencija je donesena kako bi se na učinkovit način sprečavalo i suzbijao
transnacionalni organizirani kriminalitet te u svrhu tog sprječavanja i suzbijanja promicala
suradnja država potpisnica Konvencije. Konvenciju su slijedila dva Protokola. Svrha
Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama i
djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta151 je, sukladno članku 2. sprječavanje i borba protiv trgovanja
ljudima, posebice ženama i djecom; zaštita i pomoć žrtvama, poštujući u potpunosti njihova -
ljudska prava; i promicanje suradnje između država stranaka kako bi se ispunili ti ciljevi.
Definirajući pojmove u članku 3. Protokol trgovanjem ljudima smatra vrbovanje,
prijevoz, transfer, pružanje utočišta i prihvat osoba, pomoću prijetnje ili uporabe sile ili drugih
oblika prinude, otmice, prijevare, zloporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti ili davanje ili
primanje plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom
osobom, u svrhu izrabljivanja.
Smatra se, nadalje da izrabljivanje minimalno uključuje, iskorištavanje prostitucije
drugih ili drugih oblika seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili odnose
slične ropstvu, podčinjavanje ili odstranjivanje organa.
149 Narodne novine, Međunarodni ugovori 14/02, 11/04 150 Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta, Protokola za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje krijumčarenja ljudi, posebice žena i djece te Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojima se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta donio je Hrvatski sabor na sjednici 7. studenoga 2002.godine 151 Narodne novine, Međunarodni ugovori 14/02, 11/04
- 69 -
Privola žrtve ne uzima se u obzir. Smatra se152da je s obzirom na važnost Protokola jako
bitno istaknuti nekoliko ključnih točaka u vezi sa njim:
'1. Protokol razlikuje niz izrabljivačkih svrha i ne ograničava se isključivo na seksualno
izrabljivanje
2. Neutralan je s obzirom na rod i ne razlikuje muškarce i žene.
3. Nema potrebe da žrtva prelazi granicu- što znači da se odredbe istog mogu primijeniti
i na unutarnje trgovanje ljudima
4. Osim u slučajevima djece mlađe od 18 godina, odredbe Protokola zahtijevaju određen
stupanj kršenja žrtvine slobodne volje odnosno, uporabom sile, prijevare, zlouporabe ovlasti i
tako dalje te time Protokol uvažava prava odrasle osobe za vlastitim odlučivanjem u odnosu
na njenu migraciju i izbor posla
5. Posebna podložnost djece riziku prepoznaje se u tome da za djecu nije nužan njihov
pristanak ili sredstvo trgovanja
6. Postoji i negativna strana: prostituciju ili izraz kao 'ostali oblici seksualnog
izrabljivanja', Protokol ne definira izričito. U većini slučajeva to podrazumijeva seksualno
izrabljivanje u cilju proizvodnje komercijalne pornografije, no povele su se rasprave kako se u
to može uključiti i striptiz ili 'lap dancing'.'153
Protokol predviđa utvrđivanje kao kaznenih djela svih prethodno opisanih ponašanja ako
su ona počinjena namjerno. On predviđa u svom članku 5 i usvajanje zakonskih i drugih
mjera koje su neophodne da se kao kaznena djela utvrde sukladno temeljnim pojmovima
pravnog sustava pojedine države potpisnice, pokušaj počinjenja kaznenog djela; sudioništvo u
kaznenom djelu i organiziranje ili poticanje drugih osoba da počine kazneno djelo. Drugi
protokol o kojemu će biti malo više riječi je Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom,
morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta154 Njegova svrha je sprječavanje i borba protiv krijumčarenja
152 Priručnik za obuku posebnih istražitelja, Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana, Priručnik za polaznike, rujan 2006., stranica 25 153 Priručnik za obuku posebnih istražitelja, Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana, Priručnik za polaznike, rujan 2006., stranica 25 154 Narodne novine, Međunarodni ugovori 14/02, 11/04
- 70 -
migranata te promicanje suradnje između država stranaka radi ostvarivanja toga cilja i zaštite
prava krijumčarenih migranata155.
I ovaj Protokol, kao što je to i slučaj sa prethodnim, regulira pojam krijumčarenja
migranata time što u članku 3 izrijekom kaže da je to: ' posredovanje, u svrhu izravnog ili
neizravnog stjecanja financijske ili druge materijalne koristi od nezakonitog ulaska osobe u
državu stranku koje ta osoba nije državljanin ili u njoj nema trajno boravište'.
Nezakonitim ulaskom se smatra prelaženje granica bez udovoljenja uvjetima nužnim za
zakonit ulazak u državu primateljicu. Protokol daje i definiciju lažne putne ili identifikacijske
isprave kojom se smatra bilo koja putna ili osobna isprava koja je lažna ili krivotvorena na
neki materijalan način od strane bilo koga osim osobe ili tijela zakonito ovlaštenih za izradu
ili izdavanje putnih ili osobnih isprava u ime države; ili koja je neispravno izdana ili dobivena
lažnim predstavljanjem, korupcijom ili pod prinudom ili na bilo koji drugi nezakoniti način;
ili koju koristi osoba koja nije njezin zakoniti vlasnik.
Obveza država koje su stranke Protokola je da prihvate zakonske i druge mjere koje su
potrebne da se utvrde kao kaznena djela krijumčarenje migranata kada je počinjeno u svrhu
omogućavanja krijumčarenja migranata, izrada lažne putne ili osobne isprave i nabavljanje,
davanje ili posjedovanje takve isprave ali i omogućavanje osobi koja nije državljanin ili koja
nema dozvolu trajnog boravka da ostane u toj državi, bez udovoljavanja uvjetima nužnim za
zakonit ostanak u državi pomoću nezakonitih sredstava. Potrebno je i utvrditi kao kazneno
djelo pokušaj počinjenja kaznenog djela koje je ovdje opisano, suučesništvo ali i organiziranje
ili navođenje drugih osoba da počine kazneno djelo. Kažnjivim se trebaju smatrati i okolnosti
koje dovode u opasnost ili za koje postoji vjerojatnost da će dovesti u opasnost živote ili
sigurnost dotičnih migranata; ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje, uključujući izrab-
ljivanje takvih migranata.
Model prava za suzbijanje trgovanja ljudima156 (eng. Model Law on Trafficking in
Persons) razvijen je unutar UN-ovog Ureda za droge i kriminal kako bi se odgovorilo
zahtjevu promocije i pomoći državama članicama u naporima koje ulažu u provedbi UN
Konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i pratećih Protokola.
Modelom se nastoji pomoći i u određivanju uvjeta pravne pomoći UNODC-a kao i
određivanju izmjena postojećeg zakonodavstva te prihvaćanja novih pravnih standarda u
državama. Karakteristično za ovaj Model je da je on izrađen tako da bude prilagodljiv svim
155 Članak 2 Protokola. 156 http://www.unodc.org/documents/human-trafficking/UNODC_Model_Law_on_Trafficking_in_Persons.pdf
- 71 -
potrebama država, bez obzira na različitost u pravnoj tradiciji, socijalnim, ekonomskim,
kulturnim i zemljopisnim uvjetima. On sadrži bitne čimbenike u suzbijanju trgovanja ljudima
koje bi države trebale obuhvatiti svojim zakonodavstvom, a koji su određeni Protokolom. Rad
na izradi ovog Modela povjeren je Odjelu za organizirani kriminal i kazneno pravosuđe u
suradnji sa Odjelom za suzbijanje trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata.
Od velike važnosti je i Globalni program UN-a protiv trgovanja ljudima157 (eng. The
Global Programme Against Trafficking in Human Beings) kojeg je u ožujku 1999. godine
donio UNODC. Aktivnosti koje se provode ovim projektom u zajedništvu sa nacionalnim
partnerima zasnivaju se na procjeni upletenosti organiziranog kriminala u trgovanje ljudima.
Na nacionalnom nivou je cilj širenje javne svijesti, obrazovanje djelatnika pravosudnog
sustava i savjetovanje u izradi i revidiranju relevantnog zakonodavstva.
Republika Hrvatska zauzima važno mjesto u aktivnostima za suzbijanje organiziranog
kriminala. Predstavnici Republike Hrvatske gotovo su svakog tjedna nazočni radnim
sastancima u UNODC-u.
Za ovaj rad je izdvojen i radni sastanak održan 22. i 23. svibnja 2008. godine u
Ujedinjenim narodima u Beču pod nazivom 'Priority areas for cooperation in South East
Europe’, budući da su tijekom ovog sastanka razvijene smjernice temeljem kojih je u
UNODC pokrenut regionalni program 'Promoting the Rule of Law and Human Security in
South Eastern Europe (2009-2011)’.158
Sastanku su nazočili stručnjaci iz područja suzbijanja opojnih droga, organiziranog
kriminaliteta i korupcije. Sazvan je kako bi se omogućilo bolje razumijevanje situacije u
državama te kako bi se identificirala područja u kojima postoje veći ili manji problemi.
Države sudionice su bile Hrvatska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Crna Gora i
Srbija, države donatori (Nizozemska, Italija, USA), kao i predstavnici međunarodnih
organizacija (OSCE, SECI centar, UNICRI, Svjetska banka). Tijekom rasprave su, kao
područja u kojima je potrebno uložiti dodatne napore prema boljoj međudržavnoj suradnji,
identificirana upravo područja organiziranog kriminaliteta (unutar kojeg je naglasak stavljen i
na korupciju, trgovanje ljudima i problematiku pranja novca), suzbijanje zlouporabe droga,
157 The slave next door, By Elisabeth Schreinemacher, UNITED NATIONS, November 21 2005, http://ipsnews.net/interna.asp?idnews=31114 158 Važno je naglasiti da je na Regionalnoj konferenciji u Beogradu 30. ožujka 2009. godine potpisana Zajednička izjava o provedbi ovog programa, a potpisali su je predstavnici Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Ureda za droge i kriminal UN-a. Autorica ovog rada je uz predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova i predstavnika Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija bila članica izaslanstva Republike Hrvatske na sastanku u Beču, 22. i 23. svibnja 2008. godine.
- 72 -
zaštita svjedoka i potreba daljnje pravosudne suradnje u području suzbijanja organiziranog
kriminaliteta. Slijedom provedene rasprave moglo se zaključiti da je dosta učinjeno na planu
suzbijanja kriminaliteta u spomenutim državama.
Uglavnom je postavljen pravni i institucionalni okvir i sada je najvažnija puna provedba
spomenutog. Naravno, tamo gdje već postoji, potrebno je nastaviti sa suradnjom, a tamo gdje
je nema, potrebno ju je razviti. Posebno se misli na međudržavnu suradnju policije i
pravosudnih tijela, te regionalnu suradnju u područjima koja su prepoznata i istaknuta kao
problematična. Održavanje suradnje moguće je i sklapanjem novih regionalnih sporazuma.
Nastavno na izneseno treba reći da su ‘odnosi Republike Hrvatske i Ujedinjenih naroda
uvjetovani aktualnom međunarodnom političkom i gospodarskom situacijom koja nameće
potrebu praćenja i aktivnog sudjelovanja u rješavanju međunarodnih kriza kroz tijela UN-a u
kojima je Republika Hrvatska članica, zatim potencijalnim izborom u tijela UN-a za koje se
Republika Hrvatska kandidirala, kao i dinamikom rada u tim tijelima.’159
UNODC pruža praktičnu potporu državama, i to ne samo u kreiranju novih zakonskih
rješenja i složenih strategija za suzbijanje trogovanja ljudima već pomaže i u implementaciji
takvih rješenja.
Državama se omogućuje i specijalizirana pomoć kako bi razvile svoje kapacitete za
suzbijanje trgovanja ljudima, ali i praktične načine kako bi se osnažila međugranična suradnja
u istragama i procesuiranju.
Od 06. ožujka 2009. godine, UNODC provodi ‘Kampanju plavog srca’ (eng. the Blue
Heart Campaign) u cilju suzbijanja trgovanja ljudima.
Ekonomsko i socijalno vijeće UN-a (eng. Economic and Social Council) je u svibnju
2002. godine predložilo načela i smjernice u zaštiti ljudskih prava i suzbijanju trgovanja
ljudima (eng. Recommended Principles and Guidelines on Human Rights and Human
Trafficking) zajedno sa Izvješćem Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava.
Područja koja su zastupljena ovim smjernicama su prvenstvo zaštita ljudskih prava,
prevencija u suzbijanju trgovanja ljudima, zaštita i pomoć žrtvama te kriminalizacija i
kažnjavanje počinitelja.
159 www.mvpei.hr
- 73 -
Smjernice su podijeljene u 11 područja i to: promocija i zaštita ljudskih prava,
identifikacija žrtava i počinitelja, istraživanje, analiza i evaluacija, osiguranje adekvatnog
pravnog okvira, osiguranje odgovarajućeg odgovora pravosuđa na ovu pojavu, zaštita i
podrška žrtvama, pristup naknadi štete, obveze čuvara mira, civilne policije i humanitarnog,
diplomatskog osoblja te suradnja i koordinacija između država i regija.
Upute za zaštitu prava djece žrtava trgovanja ljudima u Jugoistočnoj Europi donesene su
u okviru rada UNICEF-a u rujnu 2006. godine160. U Uputama se nalaze standardi dobre
prakse sa posebnim osvrtom na zaštitu i pomoć djeci žrtvama trgovanja ljudima. Upute se
zasnivaju na međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava i njima se nastoji zaštititi
djecu žrtve trgovanja ljudima od trenutka identifikacije pa sve do trenutka integracije. Ove
upute su na nacionalnom i regionalnom nivou osnova za razvoj politika i praksi, uzimajući u
obzir lokalne potrebe i sve ostale elemente. Važnu ulogu imaju i međunarodna, multilateralna
i bilateralna suradnja. Cilj ovih Uputa je pomoći državama i vladama, međunarodnim
organizacijama i nevladinim organizacijama. Glavna odgovornost za zaštitu žrtava leži na
vladama, no u situacijama u kojima one to nisu u mogućnosti, moguća je podjela zadataka i
odgovornosti sa međunarodnim organizacijama i nevladinim organizacijama.
Za ovu tematiku je od velikog značaja i donošenje Konvencije Ujedinjenih naroda o
uklanjanju svih oblika diskriminacije žena161
Člankom 2 i 3 Konvencije države stranke su osudile diskriminaciju žena u svim
njezinim oblicima te su se usuglasile da svim odgovarajućim sredstvima i bez odgađanja
provode politiku uklanjanja diskriminacije žena i na način da unesu načelo jednakosti
muškaraca i žena u svoje nacionalne ustave ili druge odgovarajuće zakone, ako to već nisu
učinile, te osiguraju praktičnu primjenu tog načela; usvoje odgovarajuće zakonske i druge
mjere, uključujući sankcije kada je potrebno, kojima se zabranjuje svaka diskriminacija žena,
uvedu pravnu zaštitu prava žena na jednakoj osnovi s muškarcima i preko nadležnih
nacionalnih sudova i drugih javnih institucija osiguraju uspješnu zaštitu žena od svakog
postupka diskriminacije, suzdržavaju se od svakog postupka ili prakse diskriminacije žena te
osiguraju da javne vlasti i institucije postupaju u skladu s ovom obvezom. Osim navedenog,
cilj djelovanja država stranaka u uklanjanju svih oblika diskriminacije žena je i poduzimanje
svih odgovarajućih mjera radi uklanjanja diskriminacije žena od bilo koje osobe, organizacije
ili poduzeća, poduzimanje svih odgovarajućih mjera, uključujući i zakonodavne, radi izmjene
160 http://www.unicef.org/ceecis/0610-Unicef_Victims_Guidelines_en.pdf 161 http://www.ured-ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/UN-konvencija.pdf
- 74 -
ili ukidanja postojećih zakona, propisa, običaja i prakse, koji predstavljaju diskriminaciju žena
te stavljanje izvan snage svih domaćih kaznenih odredbi kojima se diskriminiraju žene.
Predviđeno je i da države stranke poduzimaju u svim područjima, posebice u političkom,
društvenom, gospodarskom i kulturnom području, sve odgovarajuće mjere, uključujući
zakonodavne, za osiguravanje punog razvoja i napredovanja žena, kako bi im osigurale
korištenje i uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda na osnovi jednakosti s muškarcima.
Konvencijom je predviđeno poduzimanje svih mjera kako bi se uklonila diskriminacija
žena u političkom i javnom životu zemlje, u području obrazovanja, zapošljavanja,
zdravstvene zaštite, gospodarskog i društvenog života te kako bi se priznala ravnopravnost s
muškarcima pred zakonom. Donesen je i Fakultativni protokol uz Konvenciju o ukidanju svih
oblika diskriminacije žena162, kojim su države stranke priznale nadležnost Odbora za ukidanje
svih oblika diskriminacije žena da prima i razmatra podneske. Spomenute podneske mogu
podnositi pojedinci ili skupine pojedinaca, pod sudbenošću države stranke, koji tvrde da su
žrtve povrede nekog od prava utvrđenih Konvencijom od strane te države stranke, izravno ili
posredstvom drugih koji to čine u njihovo ime. Ako se podnesak podnosi u ime pojedinaca ili
skupina pojedinaca, to se mora učiniti uz njihov pristanak, osim ako podnositelj može
opravdati postupanje u njihovo ime bez takvog pristanka. Određen je i postupak razmatranja
podneska.
Svakako najveobuhvatniji međunarodni dokument kojeg je kao četrnaesta zemlja163
Republika Hrvatska ratificirala a koji sadrži i kaznenopravnu i građanskopravnu problematiku
jest Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije164 . Republika Hrvatska ju je ratificirala
25. travnja 2005. godine.
Ukupno 71 članak, među ostalim, donosi mehanizme međunarodne suradnje i pravne
pomoći u identificiranju, oduzimanju i vraćanju imovine stečene korupcijom, ujednačavanje
standarda kriminalizacije koruptivnih djela te međunarodnu pomoć, obvezuje na preventivno
otklanjanje uzroka korupcije te predviđa mjere međunarodnog nadzora u njezinom
izvršavanju.
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih
supstancija165, a svrha koje166 je unaprijediti suradnju među državama potpisnicama kako bi
162 Narodne novine, Međunarodni ugovori, 03/01 163 Derenčinović, D (2005).: Komentar Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, Zagreb, Pravni fakultet Sveučilišta, Predgovor, stranica V 164 Narodne novine, Međunarodni ugovori 2/05164 165 Narodne novine, Međunarodni ugovori 4/94
- 75 -
se efikasnije borile protiv raznih aspekata nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih
supstancija koji ima međunarodnu dimenziju. Potpisnice su se obvezale da će u izvršavanju
obveza iz Konvencije poduzimati nužne mjere u skladu sa osnovnim normama pravnih
sustava svojih država.
Za problematiku suzbijanja trgovanja ljudima i ostalih oblika organiziranog
kriminaliteta bitna je odredba članka 3, stavka 5 ove Konvencije koja propisuje da će
potpisnice osigurati da njihovi sudovi i drugi nadležni organi posebno ozbiljnim među
ostalim, smatraju umiješanost u organizirane grupe kojima pripada počinitelj, umiješanost
počinitelja u druge međunarodne kriminalne aktivnosti, upotrebu nasilja ili vatrenog oružja
od strane počinitelja i viktimizacija ili korištenje maloljetnika.
4.1.2. Međunarodna organizacija za migracije
U svom radu, Međunarodna organizacija za migracije167 pomaže u pronalaženju
praktičnih rješenja na migracijske probleme, te sudjeluje u prožanju humanitarne pomoći
migrantima u potrebi, bez obzira radi li se o izbjeglicama, raseljenim osobama ili bilo kojoj
drugoj skupini ljudi.
U svome djelovanju Međunarodna organizacija za migracije razlikuje migracije od
ekonomskog, socijalnog i kulturnog napretka te prava na slobodu kretanja ljudi.
Okosnicu rada Međunarodne organizacije za migracije čine područja pomoći pri
preseljenju u treće zemlje, reintegraciji i rapatrijaciji, radne migracije, tehnička suradnja i
izgradnja kapaciteta, povratak izbjeglih i raseljenih osoba, migracije i zdravlje, suzbijanje
trgovanja ljudima, istraživanje i širenje obavijesti o uzrocima i tijekovima migracija.ation
Istraživanje i analiza su osnovna dva načina na koje je moguće spoznati migracije,
razvijati učinkovite politike i kreirati praktičan pristup samom problemu.
166 Službeni list SFRJ, broj 14 od 23.11.1990.- http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/sfrj-konvencija-un.pdf 167 Međunarodna organizacija za migracije osnovana je 1951. godine. Trenutno se smatra vodećom međunarodnom, međuvladinom ali i humanitarnom organizacijom koja se bavi svim vidovima migracija, pa tako i trgovanjem ljudima. Kako bi pomogla u rješavanju problema migracija, poboljšala zaštitu ljudskih prava migranata te potaknula društveni razvoj kroz migracije, Međunarodna organizacija za migracije okuplja 127 država članica, u njoj je zaposleno 6690 ljudi, ima više od 450 ureda u svijetu te provodi više od 200 projekata.
- 76 -
Sukladno iznesenom, Međunarodna organizacija za migracije svakom aktivnošću jača
svoju poziciju na području međunarodnog migracijskog prava, sa posebnim naglaskom na
razumijevanje i provedbu njegovih svih segmenata.
Svojim djelovanjem, Međunarodna organizacija za migracije pruža logističku potporu
jačanju međunarodne suradnje, promocije i razmjene znanja i iskustava te stvaranju
prijateljskih veza među državama članicama u Americi, Africi, Europi i u azijskom području.
Misija Međunarodne organizacije za migracije je započela sa aktivnostima i programima
u Republici Hrvatskoj 1992. godine. Tada je na poziv Vlade Republike Hrvatske otvoren ured
Misije IOM u Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatska je postala članicom Međunarodne
organizacije za migracije dana 23. studenog 1993. godine, a u studenom 2001. godine je
izabrana u Izvršni odbor Međunarodne organizacije za migracije168.
Pozivajući se na Sporazum između Republike Hrvatske i Međunarodne organizacije za
migracije o pravnom statusu, povlasticama i imunitetima ove organizacije u Hrvatskoj,
Ministarstvo unutarnjih poslova i Međunarodna organizacija za migracije su 05. srpnja 2007.
godine potpisali Memorandum kojim se formalno-pravno regulira međusobna suradnja, a
vezano za sva pitanja iz područja migracija koja su u nadležnosti Ministarstva unutarnjih
poslova169.
Budući da i Ministarstvo unutarnjih poslova i Međunarodna organizacija za migracije
rade na suzbijanju nezakonitih migracija, krijumčarenja i trgovanja ljudima, te borbe protiv
organiziranog kriminaliteta i povećanja prekogranične suradnje, potpisali su i Protokol o
suradnji u provedbi projekta “Tehnička izgradnja kapaciteta i povećanje prekogranične
suradnje na granici Republike Hrvatske i Republike Srbije”.
Svrha projekta je bila povećanje tehničke opremljenosti i obučenosti granične policije na
ciljanom području u borbi protiv organiziranog kriminaliteta i nezakonitih migracija,
uključujući tu i krijumčarenje robe i ljudi te trgovanje ljudima.
Projekt je znatno pomogao u daljnjoj uspješnoj borbi svih tijela državne uprave protiv
nezakonitog kriminala. U sklopu realizacije ovog Projekta ukupne vrijednosti oko 300.000
funti (3 milijuna kuna), a kojeg je financirala Vlada Ujedinjenog Kraljevstva i Međunarodna
organizacija za migracije, za potrebe granične policije Republike Hrvatske nabavljena je
tehnička oprema ukupne vrijednosti 123.466 funti (oko 1,4 milijuna kuna). 168 www.shuraedit.com/publikacije_online/cd/dokumenti/.../iom/IOM.pdf 169 http://www.policija.hr/mup.hr/main.aspx?id=5153
- 77 -
Projekt, osim komponente tehničkog opremanja mobilnih timova za provedbu nadzora
državne granice, uključuje i zajedničku obuku policijskih službenika, s ciljem što učinkovitije
borbe protiv prekograničnog organiziranog kriminala i ilegalnih migracija.
Upravo se Republika Hrvatska smatra vrlo zanimljivim područjem za problematiku
migracija. Budući da je Republika Hrvatska turistička zemlja, zemlja područja tranzita za
nezakonite migracije, država sa morskom granicom i država koja ima zabilježe slučajeve
trgovanja ljudima, smatra se vrlo zanimljivim područjem za nezakonite migracije.
Kako je opisano, misija Međunarodne organizacije za migracije provodi i provodila je
projekte u Republici Hrvatskoj. Kao neki od njih smatraju se:170 Program reintegracije
izdvojenog osoblja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Aktivnosti vezane uz zdravlje
migranata uključivo istraživanje i izgradnju kapaciteta o HIV/AIDS-u, Pomoć pri preseljenju
u treće zemlje, reijntegracija i repatrijacija, Dobrovoljni povratak migranata u zemlje
podrijetla, Pomoć, zaštita, povratak i reintegracijha žrtava trgovanja ljudima, Preventivno
obrazovanje o trgovanju ljudima u srednjim školama, Treninzi za djelatnike Ministarstva
unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva, Uspostava mobilnih
timova za identifikaciju i pružanje pomoći žrtvama trgovanja ljudima.
4.1.3. Međunarodna organizacija rada
Međunarodna organizacija rada bavi se pitanjima radnih migracija od 1919. godine.
Jedina je agencija Ujedinjenih naroda sa mandatom zaštite radnika migranata, a koji mandat
je ponovno potvrđen 1944. godine Deklaracijom u Philadelphiji. Međunarodna organizacija
rada postala je prva specijalizirana agencija Ujednjenih naroda 1946. godine.
Jednako tako, mandat Organizacije je potvrđen i Deklaracijom Međunarodne
organizacije rada iz 1998. godine koja se odnosila na osnovna načela i pravo na rad (eng. ILO
Declaration on Fundamental Principles and Rights at Work).
Međunarodna organizacija rada bavi se raznim temama kao što su dječji rad, prisilni rad,
ekonomski i socijalni napredak, sigurnost zapošljavanja, jednakost i suzbijanje diskriminacije,
radno pravo, radne migracije, HIV/AIDS, zdravlje i sigurnost u radu, socijalna sigurnost,
radni uvjeti, zapošljavanje mladih i mnogim drugim temama.
170 www.iom.int
- 78 -
Prema podacima Međunarodne organizacije rada171, više od 200 milijuna djece u svijetu
danas radi i taj rad šteti njihovom psihičkom, fizičkom i emotivnom razvoju. Ta djeca su često
prisiljena zaposliti se kako bi oni ili članovi njihove obitelji imali osigurana sredstva za život.
Također, prema već spomenutim podacima, približno, tri četvrtine djece koja rade su
uključeni u najgore oblike dječjeg rada (trgovanje ljudima, oružani sukob, ropstvo, seksualno
iskorištavanje). Međunarodna organizacija za migracije je prepoznala taj problem i smatra ga
izazovom koji teži za najžurnijim rješavanjem.
Osim navedenog, kako se ističe172, najmanje 12.3 milijuna ljudi u svijetu zatočeno je u
prisilnom radu. Međunarodna organizacija radi na suzbijanju mogućnosti da bi do tako nečeg
uopće došlo. Prisilni rad se pojavljuje u raznim oblicima, a trgovanje ljudima i moderno
ropstvo samo su neki od njih. Kao žrtve se često pojavljuju žene173 i mlade osobe.
Upravo stoga, Međunarodna organizacija za migracije je 2001. godine donijela poseban
Akcijski program za suzbijanje prisilog rada (eng. Special Action Programme to combat
Forced Labour) kako bi se odredile aktivnosti Međunarodne organizacije rada u suzbijanju
prisilnog rada, te i samog fenomena trgovanja ljudima.
Još jedna od tema kojima se bavi Međunarodna organizacija rada su radne migracije.
Milijuni ljudi diljem svijeta migriraju iz države u državu u potrazi za boljim poslom. Očekuje
se da će ta brojka i rasti pod utjecajem globalizacijskih trendova te ponude poslova i boljih
gospodarskih mogućnosti u pojedinim državama.
Međunarodna organizacija rada je 2004. godine prihvatila Multilateralni okvir za radne
migracije (eng. Multilateral Framework on Labour Migration) koji čini dio plana
Međunarodne organizacije rada za poboljšane uvjete migracija i života migranata.
Vlada Republike Hrvatske je na svojim sjednicama donijela odluke o objavljivanju
konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju
notifikacije o sukcesiji. Prva odluka je donesena 16. veljače 1994. godine174, a druga na
sjednici održanoj 11. svibnja 1995. godine 175. Odlučeno je da će na hrvatskom jeziku i u
službenom glasilu Republike Hrvatske svi dokumenti biti objavljeni u roku od pet godina od
171 http://www.ilo.org/global/lang--en/index.htm 172 http://www.ilo.org/global/lang--en/index.htm 173 Vidjeti prikaz spola žrtava u Republici Hrvatskoj. 174 Odluka o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji, Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 2/1994 175 Odluka o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji, Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 6/1995
- 79 -
dana stupanja na snagu Odluke iz 1994. godine (22. veljače 1994. godine) te u roku od dvije
godine od dana stupanja na snagu Odluke iz 1995. godine (odluka je stupila na snagu 23.
svibnja 1995. godine)176.
4.1.4. State Department
State Department sastavlja svake godine izvješće o stanju na području suzbijanja
trgovanja ljudima. U tom izvješću se države svrstavaju u grupe. Grupe (grupa 1, grupa 2,
grupa 2-‘ watch list’ i grupa 3) ocrtavaju uspješnost država u suzbijanju trgovanja ljudima.
Republika Hrvatska nekoliko godina za redom svrstana u tzv. grupu 1. Kako je navedeno u
176 Radi se o nizu dokumenata koji će u ovom radu biti samo taksativno navedeni: Konvencija br. 3 o zaštiti materinstva, Konvencija br. 8 o naknadi za nezaposlenost u slučaju gubitka zbog brodoloma, Konvencija br. 9 o namještenju mornara, Konvencija br. 13 o upotrebi olovnog bjelila u bojanju, Konvencija br. 18 o obveznom liječničkom pregledu djece i mladića zaposlenih na brodovima, Konvencija br. 22 o ugovoru o najmu mornara, Konvencija br. 23 o repatriranju mornara, Konvencija br. 27 o naznačivanju težine na velikim koletima koja se prenose brodom, Konvencija br. 29 o prinudnom ili obveznom radu, Konvencija br. 32 o zaštiti od nesreće na poslu radnika zaposlenih na ukrcaju i iskrcaju brodova (revidirana), Konvencija br. 53. o minimumu stručne sposobnosti zapovjednika i časnika trgovačke mornarice, Konvencija br. 5 o bolesničkom osiguranju pomoraca, Konvencija br. 9 o diplomi o stručnoj sposobnosti brodskih kuhara, Konvencija br. 73 o liječničkom pregledu pomoraca, Konvencija br. 74 o svjedodžbi o sposobnosti kvalificiranog mornara, Konvencija br. 87 o sindikalnim slobodama i zaštiti sindikalnih prava, Konvencija br. 91 o plaćenom odmoru pomoraca (revidirana), Konvencija br. 92 o smještaju posade na brodovima (revidirana), Konvencija br. 98 o primjeni principa prava organiziranja i kolektivnog pregovaranja, Konvencija br. 102 o minimalnoj visini socijalnog osiguranja, Konvencija br. 109 o plaćama, radnom vremenu na brodu i brojnom stanju posade (revidirana), Konvencija br. 111 koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapošljavanja i zanimanja, Konvencija br. 113 koja se odnosi na liječnički pregled ribara, Konvencija br. 119 o zaštiti strojeva, Konvencija br. 121 o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti, Konvencija br. 122 o politici zapošljavanja, Konvencija br. 135 o zaštiti i olakšicama koje se daju predstavnicima radnika u poduzeću, Konvencija br. 138 o zaštiti od opasnosti trovanja benzenom, Konvencija br. 138 o najnižoj dobnoj granici za zasnivanje radnog odnosa, Konvencija br. 139 o sprećavanju i kontroli profesionalnih rizika uzrokovanih kancerogenim supstancama i agensima, Konvencija br. 148 o zaštiti radnika od profesionalnih rizika u radnoj okolini, uzrokovanih zagađenjem zraka, bukom i vibracijama, Konvencija br. 155 o zaštiti na radu, zdravstvenoj zaštiti i radnoj okolini, Konvencija br. 161 o službama medicine rada, Konvencija br. 162 o sigurnosti pri upotrebi azbesta, Konvencija br. 11 o pravima udruživanja i koaliranju poljoprivrednih radnika, Konvencija br. 12 o obeštećenju nesretnih slučajeva na poslu u poljoprivredi, Konvencija br. 14 o primjeni tjednog odmora u industrijskim poduzećima, Konvencija br.17 o obeštećenju nesretnih slučajeva pri radu, Konvencija br. 18 o obeštećenju usljed profesionalnih oboljenja, Konvencija br.19 o jednakom postupanju prema strancima i domaćim radnicima u pogledu obeštećenja kod nesretnih slučajeva pri radu, Konvencija br. 24 o osiguranju za slučaj bolesti industrijskih i trgovačkih radnika i domaće posluge, Konvencija br. 25. o osiguranju za slučaj bolesti industrijskih i trgovačkih radnika i domaće posluge, Konvencija br. 45 o zapošljavanju žena na podzemnim radovima u rudnicima svih kategorija, Konvencija br. 48 o uspostavljanju međunarodnog uređenja očuvanja prava za slučajeve iznemoglosti, starosti i smrti, Konvencija br. 81 o inspekciji rada u industriji i trgovini, Konvencija br. 90 o noćnom radu djece u industriji (revidirana), Konvencija br. 100 o jednakom nagrađivanju muške i ženske radne snage za rad jednake vrijednosti, Konvencija br. 103 o zaštiti materinstva (revidirana), Konvencija br. 106 o tjednom odmoru u trgovini i biroima, Konvencija br. 116 o djelomičnoj reviziji konvencija usvojenih od strane generalne konferencije MOR-a na njena 32 zasjedanja radi standardizacije odredaba koje se odnose na pripremanje izvještaja o primjeni konvencija od strane Administrativnog savjeta MOR-a, Konvencija br. 129 o inspekciji rada u poljoprivredi, Konvencija br. 132 o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana), Konvencija br. 156 o jednakim mogućnostima i tretmanu za radnike i radnice (radnici s obiteljskim obvezama) i Konvencija br. 159 o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida
- 80 -
posljednjem objavljenom izvješću, izvješću za 2008. godinu177, države su svrstane u grupe
prema slijedećem prikazu178:
TABLICA 14: Razina (TIER179) 1-3180
Razina 1- Države koje aktivno suzbijaju trgovanje ljudima
Australija Danska Litva Norveška
Austrija Finska Luksemburg Poljska
Belgija Francuska Makedonija Slovenija
Kanada Gruzija Mauricius Španjolska
Kolumbija Njemačka Nizozemska Švedska
Hrvatska Italija Novi Zeland Švicarska
Češka Republika Koreja Nigerija Ujedinjeno
Kraljevstvo
Razina 2 – Države koje ulažu određene napore u suzbijanju trgovanja ljudima
Afganistan El Salvador Laos Rumunjska
Albanija Estonija Liberija Ruanda
Antigua I
Barbuda
Etiopija Macau Srbija
Armenija Gambia Madagaskar Sierra Leone
Bahami Grčka Malavi Singapur
Barbados Honduras Maldivi Slovačka
Republika
Bjelorusija Hong Kong Malta Južna Afrika
Benin Mađarska Meksico Suriname
Bolivija Island Mongolija Taivan
177 Izvješće je objavljeno 16. lipnja 2009. godine i nalazi se na http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2009/123132.htm 178 Prikaz je na engleskom jeziku jer je izravno prenesen sa spomenutog izvješća. 179 Riječ 'TIER' prevodi se, sukladno Englesko-hrvatskom rječniku kao: kat, red, sloj, razina. Za ovaj rad i tematiku koju on obrađuje smatra se najpodesnijim uzeti prijevod 'razina'. 180 Izvor: http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2009/123132.htm
- 81 -
Bosna i
Hercegovina
Indonezija Maroko Tanzanija
Botsvana Irska Mozambik Tailand
Brazil Izrael Namibia Timor-Leste
Brunei Jamaika Nepal Togo
Bugarska Japan Oman Trinidad &
Tobago
Burkina Faso Jordan Palau Turska
Čile Kazahstan Panama Uganda
Costa Rica Kenija Paragvaj Urugvaj
Cipar Kosovo Peru Vijetnam
Ekvador Kirgistan Portugal Zambija
Razina 2 ‘lista za promatranje’
Alžir Kongo Irak Katar
Angola Cote d’Ivoire Latvija Rusija
Argentina Đibuti Libanon St. Vincent & the
Gren.
Azerbaidžan Dominikanska
Republika
Lesoto Senegal
Bahrein Egipat Libija Šri Lanka
Bangladeš Ekvatorska
Gvineja
Mali Tadžikistan
Belize Gabon Mikronezia Tunis
Burundi Gana Moldavija Turkmenistan
Kambodža Guatemala Crna Gora Ukrajina
Kamerun Guineja Antili Ujedinjeni
Arapski Emirati
Afrika Gvineja-Bisau Nikaragua Uzbekistan
- 82 -
Kina Guajana Pakistan Venecuela
Kongo Indija Filipini Jemen
Razina 3 – Države koje čine malo ili ništa u suzbijanju trgovanja ljudima
Burma Iran Sjeverna Korea Sirija
Čad Kuvait Papua Nova
Gvineja
Zimbabve
Kuba Malezija Saudijska
Arabija
Eritreja Mauritanija Sudan
Fidži Niger Svaziland
4.1.5. Europski parlament, Europska komisija i Vijeće Europe 181
Od 1986. godine Europski parlament redovito donosi rezolucije o položaju žena, a tako i
o trgovanju ljudima, posebno ženama. U Rezoluciji iz 1986. godine, u točki 13, govori se o
poboljšanju obrazovanja policijskih službenika koji rade sa žrtvama seksualnih delikata.
Nadalje, u Rezoluciji od 14. travnja 1989. godine govori se da je općeniti obrazac
ponašanja u počinjenju kaznenog djela trgovanja ljudima da se ono obavlja iz država koje su
siromašnije prema onim državama koje su bogatije182, a posebno u zemlje Europske unije.
Osim toga, smatra se da ako pristup žena zapošljavanju te obrazovanje i socijalna
rehabilitacija nisu zadovoljavajući u nekoj državi, one će izvore zarade tražiti u radu na tržištu
prostitucije.
Dana 16. rujna 1993. godine donijeta je Rezolucija trgovanja ženama te je u njoj
Europol predstavljen kao organizacija koja će sudjelovati u borbi protiv trgovanja ljudima/
ženama.
181 Kao podloga za izradu ovog dijela je poslužila knjiga Rijken, C. (2009): Trafficking in Persons, Cambridge University Press 182 Preporuča se pogledati države državljanstva 84 žrtve trgovanja ljudima koje su u Republici Hrvatskoj identificirane od 2002. do 2009. godine. Spomenuto se nalazi u dijelu u kojem se analiziraju podaci istraživanja.
- 83 -
Rezolucija od 18. siječnja 1996. godine prepoznaje trgovanje ženama kao jednu od
važnijih aktivnosti koju je potrebno suzbijati u međunarodnom organiziranom kriminalu.
Ovom je Rezolucijom uočen nedostatak jedinstvene definicije pojma trgovanja ljudima.
Predložen je pojam ‘trgovanje ljudskim bićima’ (eng. trafficking in human beings) kao
jedinstveni pojam za sva ponašanja povezana sa ovim fenomenom.
U okviru djelovanja Europske komisije, donesen je također niz dokumenata u svrhu
suzbijanja organiziranog kriminaliteta i unutar njega, trgovanja ljudima kao jednog od oblika.
Najčešće se radilo o trgovanju ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Djelovanje Europske komisije 1996. godine imalo je za cilj izazvati rasprave na temu
politike sustavnog europskog pristupa borbi protiv trgovanja ženama. Nadalje, 1998. godine
donesene su Nove strategije za suzbijanje trgovanja ženama (eng. New Strategies to Combat
Trafficking in Women). Problematika trgovanja ljudima, posebno ženama, visoko je stavljena
na listu prioriteta Europske unije. S ciljem sustavnijeg pristupa suzbijanju trgovanju ljudima
predviđa se jačanje suradnje na međunarodnoj i europskoj razini i multidisciplinarni pristup.
Osim toga, u prosincu 1998. godine u dodatku Konvencije Europola, nalazi se i
definicija oblika kaznenog djela trgovanja ljudima, pri čemu se posebna pažnja pridaje
iskorištavanju u svrhu prostitucije, oblicima seksualnog iskorištavanja i napadu na
maloljetnike te prodaji napuštene djece. Navodi se da ti oblici iskorištavanja ujedno uključuju
i proizvodnju, prodaju i distribuciju materijala pornografskog sadržaja sa djecom.
Nadalje, 03. lipnja 2003. godine donesen je dokument o razvoju zajedničke politike za
ilegalne migracije, krijumčarenje ljudima i trgovanje ljudima, vanjske granice i povratak
ilegalih useljenika. Fenomen trgovanja ljudima promatran je kroz ilegalne migracije. U ovom
dokumentu spomenuta je i Okvirna odluka Vijeća o suzbijanju trgovanja ljudima (eng.
Council Framework Decision 2002/629/JHA on combating trafficking in human beings).
Od velike važnosti je i Direktiva 2004/81/EC o boravišnoj dozvoli državljanima trećih
država koji su žrtve trgovanja ljudima ili koji su bili uključeni u ilegalne migracije, a koji
surađuju sa nadležnim državnim tijelima (eng. Council Directive 2004/81/EC of 29 April
2004 on the residence permit issued to third-country nationals who are victims of trafficking
in human beings or who have been the subject of an action to facilitate illegal imigration, who
cooperate with the competent authorities) koja u članku 3 stavku 4 propisuje da države mogu
odlučiti primijeniti ovu Direktivu i na maloljetnike pod uvjetima koji vrijede u toj dotičnoj
državi.
- 84 -
U veljači 2003. godine donesena je tzv. Zelena knjiga o proceduralnim jamstvima
sigurnosti za osumnjičenike i optuženike u kaznenim postupcima u Europskoj uniji (eng.
Green paper on the Procedural Safeguards for Suspects and Defendants in Criminal
Proceedings throughout the European Union). Ona se izravno ne odnosi na trgovanje ljudima,
ali je važan dokument za izgradnju suradnje u kaznenim postupanjima država članica
Europske unije.
Tijekom rada na problemima pitanjima iz nadležnosti Vijeća Europske unije (od 1993.
godine Vijeće ministara), doneseno je nekoliko dokumenata.
Dana 24. veljače 1997. godine donesena je odluka o provedbi zajedničkih aktivnosti na
suzbijanju trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja djece. Tim je dokumentom ujedno
predviđena i pravosudna suradnja kao i zaštita žrtava.
Osim spomenutog, važna je i haška Ministarska deklaracija o europskim smjernicama za
učinkovite mjere prevencije i suzbijanja trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja
(eng. The Hague Ministerial Declaration on European Guidelines for Effective Measures to
Prevent and Combat Trafficking in Women for the Purpose of Sexual Exploitation). Ovaj
dokument poziva države na povećanu suradnju te specifičan pristup ovom fenomenu zbog
posebnih aspekata koji ga karakteriziraju.
Na području rada Europskog vijeća doneseni su 16. listopada 1999. godine u Tamperu
(Finska) Predsjednički zaključci Europskog vijeća koji su bili prvi pokušaj realizacije
područja sloboda, sigurnosti i pravosuđa. Predložena je bolja podudarnost pravnih sustava
država članica kako bi se spriječili počinitelji koji koriste tzv. ‘ rupe u zakonu’ da bi izbjegli
kažnjavanje.
Vijeće Europske unije donijelo je Rezoluciju (eng. Council Resolution on iniciatives to
combat trafficking in human beings, in particular women) 20. listopada 2003. godine. Za ovaj
rad izdvojena su dva važna segmenta iz Rezolucije. Države su pozvane da sukladno Haškoj
deklaraciji od 26. travnja 1997. godine osiguraju i istraže svaku mogućnost za ustanovljenjem
tzv. nacionalnog izvjestitelja o trgovanju ljudima183. Osim spomenutog, preporučeno im je i
da promoviraju mjere kako bi se ustanovio nadzorni sustav suzbijanja trgovanja ljudima, kako
bi se osiguralo posjedovanje najnovijih podataka kroz kontinuirano i trajno prikupljanje 183 Republika Hrvatska do sada nije ustanovila institut nacionalnog izvjestitelja. Taj se segment smatra jednim od razloga manjkavosti sustava u onim segmentima koji su prikazani u ovom radu. Nacionalni izvjestitelj je neovisan i daje svoje izvješće pa bi, vjeruje se, u tom izvješću bio u mogućnosti uočiti sve ovdje navedeno.
- 85 -
podataka od kompetentnih tijela u državama, primjerice nacionalnog izvjestitelja ili
nacionalnog ureda (eng. National Bureaux).
Od važnijih programa koji su provedeni na području Europske unije, izdvaja se
program STOP koji je krenuo sa provedbom od 29. studenoga 1996. godine. U članku 1
stavku 1 ovog programa navedeno je da se on donosi za razdoblje od 1996. do 2000. godine
kako bi se razvile koordinirane inicijative za suzbijanje trgovanja ljudima i seksualnog
iskorištavanja djece. Fokus programa je i na nestanku maloljetnika kao i na korištenju
telekomunikacija u svrhu trgovanja ljudima. Nastavak ovog programa, pod nazivom STOP II
program uslijedio je 2001. godine.
Odlukom iz veljače 2000. godine razvijen je i DAPHNE program za period od 2000. do
2003. godine, a usvojen je 24. siječnja 2000. godine. Cilj ovog programa je bio osigurati visok
stupanj zaštite od nasilja, uključujući i sve oblike seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja. U
odluci kojom je ustanovljen, iznosi se da program ima za cilj osiguravanje visokog stupnja
zaštite psihičkog i fizičkog zdravlja i zaštite djece, mladih i žena od nasilja (uključujući i
nasilje u obliku seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja). Sve aktivnosti koje se provode u
programu imaju za svrhu promovirati transnacionalne aktivnosti za ustanovljavanjem
multidisciplinarnih mreža kako bi se osigurala razmjena informacija i aktivnosti u cilju
podizanja javne svijesti i sličnih aktivnosti.
Izdvaja se i Prijedlog za sveobuhvatni plan suzbijanja ilegalne imigracije i trgovanja
ljudima u Europskoj uniji (eng. Proposal for a Comprehensive Plan to Combat Illegal
Immigration and Trafficking in Human Beings in European Union). Plan se uglavnom bavio
pitanjem suzbijanja ilegalne imigracije, a trgovanje ljudima se u njemu javlja tek u pojedinim
segmentima.
U listopadu 2002. godine donesena je Briselska deklaracija koja je proizašla iz Europske
konferencije o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima-globalni izazovi za 21. stoljeće, a
koja je održana od 18. do 20. rujna 2002. godine. Spomenuta deklaracija sadrži daljnje korake
u cilju implementacije najbolje prakse koja je identificirana u sustavu i koordiniranog pristupa
Europe u suzbijanja tog fenomena.
Europska pravosudna mreža ustanovljena je 25. rujna 1998. godine te je pripremila
dokumente koji su se odnosili na zajedničko djelovanje u vezi razmjene kontakt osoba iz
sudstva kako bi se unaprijedila pravosudna suradnja između država članica Europske unije i
dokument za stvaranje tzv. Europske pravosudne mreže (eng. Joint Action Concerning a
- 86 -
Framework for the Exchange of Liason Magistrates to Improve Judicial Cooperation Between
the Member States of the European Union i eng. Joint Action o the Creation of a European
Judicial Network).
U okviru Vijeća Europe je u prosincu 1997. godine ustanovljena multisektorska grupa
za aktivosti protiv trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja pod nadzorom
Upravljačkog odbora za jednakost između žena i muškaraca.
U svojoj preporuci od 19. svibnja 2000. godine ta multisektorska grupa predlaže
vladama država da revidiraju svoje zakonodavstvo i praksu u vezi sa trgovanjem ljudima.
Okvirnom odlukom iz 22. prosinca 2003. godine u vezi suzbijanja seksualnog
iskorištavanja djece i dječje pornografije (eng. Council framework Decision 2004/68/JHA of
22 December 2003 on combating the sexual exploitation of children and child pornography)
među ostalim odredbama, uočava se članak 5 koji navodi minimum i maksimum kazne
zatvora koja bi trebala biti izrečena za pojedina kaznena djela (stavak 1 predviđa kažnjavanje
za djela navedena u Okvirnoj odluci u članku 4 sa minimalno jednom i maksimalno tri godine
zatvora). Države su obvezane sve odredbe iz Okvirne odluke implementirati do 20. siječnja
2006. godine.
Europska komisija je 29. ožujka 2010. godine predstavila prijedlog nove Direktive o
prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštite žrtava, s ciljem daljeg ujednačavanja
zakonodavstva i kazni, osiguravanja uspješnog procesuiranja, bolje zaštite i pomoći žrtvi i
prevencije trgovanja ljudima. Ako bude potvrđena, Direktiva će zamijeniti postojeće europsko
zakonodavno rješenje iz 2002. godine (Okvirna odluka 2002/629/JHA). Naime, u listopadu
2008. godine je izrađen dokument o ocjenjivanju provedbe suzbijanja trgovanja ljudima na
području Europske unije. Osnovna teza koja je proizišla iz navedenog dokumenta je da broj
kaznenih postupaka i broj žrtava kojima je pružena pomoć i zaštita nisu onoliko visoke kao
što su to brojke koje pokazuju raširenost ovog fenomena. Naime, tijekom 2006. godine je
riješeno oko 1500 kaznenih predmeta vezanih uz kazneno djelo trgovanja ljudima u Europi i
pružena je pomoć i zaštita za oko 3000 žrtava na području Europe, većinom u Italiji, Belgiji i
Austriji. Upravo iz navedenih razloga smatra se da je potrebno usvojiti zakonodavstvo kojim
će procesuiranje počinitelja i otkrivanje žrtava biti učinkovitije. Jednako tako, i zaštita i
pomoć žrtvama treba svojevrsni napredak, posebno stoga jer je nalaže obveza zaštite ljudskih
prava.
- 87 -
Nova direktiva bi pokrivala različite oblike suzbijanja trgovanja ljudima:
Izradu kaznenog zakonodavstva, uključujući izradu zajedničke definicije kaznenog
djela, više kazne, nekažnjavanje žrtava za nezakonie radnje kao što su korištenje lažnih
dokumenata, a kojem su korištenju žrtve izložene upravo iz razloga što su bile subjekti
trgovaca ljudima.
Procesuiranje počinitelja, uključujući i pravosuđe izvan teritorija države (mogućnost
procesuiranja svih državljana država Europske unije za kaznena djela koja su počinili u
drugim državama), korištenje svih istražnih tehnika i sredstava koji se inače koriste u
kaznenim djelima organiziranog kriminaliteta.
Prava žrtava u postupcima pred kaznenim sudovima, uključujući i poseban pristup
prema osobito ranjivim žrtvama kako bi se prevenirala sekundarna viktimizacija (bez
ispitivanja o privatnom životu, bez vizualnog kontakta sa okrivljenikom, bez nepotrebnog
ponavljanja svjedočenja), policijska zaštita žrtve.
Potpora žrtvi, uključujući nacionalne mehanizme za ranu identifikaciju i pomoć žrtvi,
utemeljeni na suradnji državnih tijela, posebice pravosuđa, i organizacija civilnog društva,
osiguravanja dostatnog broja skloništa za žrtve, medicinske i psihološke pomoći i zaštite.
Prema žrtvi treba postupati što prije, treba joj pružiti pomoć prije, tijekom i nakon
kaznenog postupka.
Prevencija, uključuje, među ostalim, mjere koje bi obeshrabrivale poslodavce da
zapošljavaju trgovane osobe i klijente da kupuju seksualne usluge od žrtve trgovanja
ljudima.
Nadzor, koji među ostalim predviđa ustanovljavanje instituta nacionalnog izvjestitelja ili
ekvivalentnog mehanizma koji bi bio neovisno tijelo, sa nadležnošću nadzora primjene
mjera predviđenih Okvirnom odlukom. Takvo tijelo bi imalo i daljnje obveze davanja
savjeta i preporuka vladama.
Usporedbom Direktive i Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima može
se reći da su u Direktivu doslovno prepisani članci Konvencije. Primjerice, članak 2 Direktive
(Offences concerning trafficking in human beings) jednak je članku 4 Konvencije, članak 9
Direktive (Jurisdiction) jednak je članku 31 Konvencije. U obrazloženjima koja prethode
Direktivi navodi se da se ona nadovezuje na Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja
ljudima, te da se smatra tzv. ‘dodanom vrijednošću’ u odnosu na Konvenciju. Nadalje,
- 88 -
pregledom teksta prijedloga Okvirne odluke o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima i
zaštiti žrtava od 25. ožujka 2009. godine, može se reći da Direktiva sadrži prijepis svih
članaka i te Okvirne odluke uz minimalne razlike.
Pri Europskoj komisiji ustanovljena je i tzv. Stručna skupina184 za trgovanje ljudima
koju Komisija može konzultirati vezano uz sva pitanja suzbijanja trgovanja ljudima.
Ponajprije se to odnosina suradnju na polju suzbijanja trgovanja ljudima među državama
Europske unije, ali i na suradnju između Komisije i vlada država, nevladinih organizacija i
međunarodnih organizacija. Skupina pomaže Europskoj komisiji u izradi novih smjernica
vezanih uz djelovanje na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom polju suzbijanja
trgovanja ljudima. Sastavljena je od 21 člana koje imenuje Europska komisija (osim jednog
predstavnika Europola). Birani su na tri godine.
Ured Povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava izradio je u veljači 2010. godine
dokument o pitanjima zadržavanja migranata pod nazivom Kriminalizacija migracije u
Europi: implikacije za ljudska prava. U spomenutom dokumentu osvrnuo se na praksu
naplaćivanja smještaja u privatnim centrima za strance te na praksu zabrane ulaska u zemlju
bivših pritvorenika u slučajevima nenaplaćivanja prethodnih troškova. Povjerenik smatra da
spomenuto nije u skladu sa međunarodnim i europskim standardima te u pismu upućenom
Republici Hrvatskoj od 26. srpnja 2010. godine poziva i Republiku Hrvatsku da se takva
praksa prekine.
Ured Povjerenika dodatnu pažnju posvećuje važnosti promicanja i primjene deset
smjernica i 15 europskih pravila o zadržavanju migranata. Navedene smjernice i pravila su
sadržani u Rezoluciji Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o zadržavanju tražitelja azila i
nelegalnih migranata u Europi185.
Ovih deset smjernica odnosi se na razlikovanje zadržavanja tražitelja azila i nezakonitih
migranata te na činjenicu da zadržavanje mora biti utemeljeno, propisano i opisano u zakonu,
da zadržavanje može biti primijenjeno tek kada su iscrpljene sve druge alternative i kada ne
postoji niti jedan drugi učinkovit način. Jednako tako, prema smjernicama će zadržavanje biti
primjenjivo tek u posebne svrhe suzbijanja nezakonitog ulaska na državni teritorij ili u vezi sa 184 http://europa.eu/legislation_summaries/justice_freedom_security/fight_against_trafficking_in_human_beings/l33701_en.htm 185 Resolution 1707 (2010) : Detention of asylum seekers and irregular migrants in Europe, Parliamentary Assembly, Council of Europe, adopted on 28 January 2010.
- 89 -
deportacijom ili izručenjem, zadržavanje ne smije biti samovoljan čin, mora se primjenjivati
samo kada je to nužno, mora biti proporcionalno cilju koji se želi postići, mora biti određeno
na najkraći rok, a ne smiju biti zadržavane posebno osjetljive skupine ljudi, u koje se
zasigurno ubrajaju djeca. Daljnjih 15 europskih pravila odnosi se na dostojanstvo i prava
zadržavanih osoba, režim zadržavanja, pravo na zdravstvenu zaštitu zadržavanih osoba,
pristup pravnoj pomoći i savjetima kao i drugim pitanjima važnim za prava zadržanih
migranata.
Važno je spomenuti da je na temelju spomenute Rezolucije donesena i Preporuka 1900
(2010) o zadržavanju tražitelja azila i nelegalnih migranata u Europi186. U Preporuci se
Vijeću ministara preporuča priprema tzv. europskih pravila o minimalnim standardima uvjeta
zadržavanja nezakonitih migranata i tražitelja azila, ustanovljavanje savjetničkog tijela za
daljnje istraživanje sadržaja deset vodećih načela o uvjetima u kojima je pravno dopušteno
zadržavanje tražitelja azila i nezakonitih migranata, a kako je predstavljeno u Rezoluciji 1707
(2010).
Nadalje, preporuča se i daljnje istraživanje mogućnosti alternativa zadržavanju
migranata i tražitelja azila, kao i identifikacija najbolje prakse u cilju pripreme preporuka
državama članicama.
Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja
ljudima187 koja je kao osnovne ciljeve radi kojih je donesena istakla sprječavanje i suzbijanje
trgovanja ljudima, uz istodobno jamčenje ravnopravnosti spolova, zaštitu ljudskih prava
žrtava trgovanja ljudima, osmišljavanje sveobuhvatnog okvira za pružanje zaštite i pomoći
žrtvama i svjedocima, uz zajamčenu ravnopravnost spolova, kao i osiguranje učinkovite
istrage i kaznenog progona te promicanje međunarodne suradnje u suzbijanju trgovanja
ljudima.
U odnosu na Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta, Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima sadrži jednu odredbu
kojom se određuje njihov međusobni odnos188.
186 Recommendation 1900(2010): Detention of asylum seekers and irregular migrants in Europe, Parliamentary Assembly, Council of Europe, adopted on 28 January 2010. 187 Narodne novine, Međunarodni ugovori 7/07 188 Članak 39 Konvencije: 'Konvencija neće utjecati na prava i obveze koji proizlaze iz odredaba Protokola za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice žena i djece, koji nadopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta i namjera joj je da pojača zaštitu koju taj Protokol pruža i da razvije standarde koji su u njemu sadržani'.
- 90 -
U svom članku 4 Konvencija definira 'trgovanje ljudima' kao vrbovanje, prijevoz,
premještanje, skrivanje ili prihvat osoba, uz primjenu prijetnje ili sile ili drugih oblika
prinude, otmice, prijevare, obmane, zloporabe ovlasti ili osjetljivog položaja ili uz davanje ili
primanje novčanih sredstava ili drugih koristi radi dobivanja pristanka osobe koja ima nadzor
nad drugom osobom, a u svrhu njezina iskorištavanja.
Iskorištavanje, sukladno spomenutom članku Konvencije, uključuje iskorištavanje
prostituiranja drugih osoba ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili pružanje
usluga, ropstvo ili ropstvu slične odnose, služenje ili odstranjivanje tjelesnih organa.
Vrbovanje, prijevoz, premještaj, skrivanje ili prihvat djeteta u svrhu iskorištavanja
smatra se 'trgovanjem ljudima'. Konvencija definira i 'žrtvu' te navodi da je to svaka fizička
osoba koja je postala predmetom trgovanja ljudima. U svom članku 5 Konvencija regulira da
će svaka stranka poduzeti mjere kako bi uspostavila ili ojačala koordinaciju između različitih
tijela unutar države odgovornih za sprječavanje i suzbijanje trgovanja ljudima. Jednako tako,
strankama je ostavljeno da uspostave i/ili ojačaju učinkovite strategije i programe za
sprječavanje trgovanja ljudima, i to putem istraživanja, informiranja, kampanja namijenjenih
podizanju svijesti i izobrazbi javnosti, socijalnih i gospodarskih inicijativa i programa
izobrazbe, osobito za osobe koje su izložene trgovanju ljudima i za stručnjake koji se bave
problematikom trgovanja ljudima.
Svaka je stranka dužna promicati pristup koji se temelji na zaštiti ljudskih prava i
primijeniti rodno osviještenu strategiju i voditi računa o interesima djeteta tijekom
osmišljavanja, provedbe i ocjenjivanja svih strategija i programa.
Osim spomenutog, navedenim člankom 5 Konvencije je određeno da će svaka stranka
poduzeti odgovarajuće mjere, u skladu s potrebama, kako bi omogućila zakonite migracije, a
osobito putem nadležnih ureda koji će širiti točne informacije o uvjetima koji omogućavaju
zakonit ulazak i boravak na njezinu državnu području. Poduzet će i posebne mjere s ciljem
smanjenja izloženosti djece trgovanju ljudima, osobito stvaranjem sigurnog okruženja za
djecu. Mjere koje budu utvrđene u skladu s člankom 5 uključivat će, gdje je to prikladno,
nevladine organizacije, druge mjerodavne organizacije i druge dijelove civilnoga društva koji
rade na sprječavanju trgovanja ljudima te na pružanju pomoći i zaštite žrtvama.
Odredbe članka 18 Konvencije reguliraju da će svaka stranka usvojiti zakonodavne ili
druge mjere koje su potrebne da se utvrdi da djelovanje iz članka 4. Konvencije, kad je
- 91 -
izvršeno namjerno, predstavlja kazneno djelo. Osim toga, sukladno članku 19, svaka će
stranka razmotriti mogućnost usvajanja zakonodavnih i drugih mjera koje su potrebne kako bi
se u njezinom domaćem zakonodavstvu utvrdilo da korištenje usluga koje su predmet
iskorištavanja kako je to opisano u stavku članka 4. Konvencije, uz spoznaju da je osoba žrtva
trgovanja ljudima, predstavlja kazneno djelo. Kako bi se kriminalizirala djela koja se odnose
na putne isprave ili isprave o dokazivanju identiteta189 svakoj stranci nalaže se da usvoji
zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da se utvrdi da krivotvorenje putne ili isprave o
dokazivanju identiteta, pribavljanje ili priskrbljivanje takve isprave i zadržavanje,
oduzimanje, skrivanje, oštećivanje ili uništavanje putne ili isprave o dokazivanju identiteta
druge osobe, a kad su izvršena namjerno i sa svrhom omogućavanja trgovanja ljudima,
predstavljaju kaznena djela.
U vezi pokušaja i namjernog počinjenja djela, Konvencija u članku 21 predviđa da će
stranke usvojiti zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da se utvrdi da pomaganje u
izvršenju bilo kojeg kaznenog djela utvrđenog Konvencijom, kad je izvršeno namjerno,
predstavlja kazneno djelo, ali i da će svaka stranka usvojiti zakonodavne i druge mjere koje su
potrebne da se utvrdi da pokušaj izvršenja kaznenih djela, kad je počinjen namjerno,
predstavlja kazneno djelo.
Suzbijanje organiziranog kriminaliteta, u koje nesumnjivo ulazi i suzbijanje trgovine
ljudima, nužno mora odgovoriti i na izazov odgovornosti pravnih osoba za pojedina kaznena
djela. Svi praktičari moraju biti dovoljno upoznati s operacijama koje uključuju pravne osobe
i mnogo pažnje se mora posvećivati problemima kaznenih djela počinjenih od strane pravnih
osoba. Konvencija, u svom članku 22, navodi da će stranke usvojiti zakonodavne i druge
mjere koje su potrebne da se osigura da pravna osoba može biti odgovorna za kazneno djelo
utvrđeno u skladu s Konvencijom, počinjeno u njezinu korist od strane bilo koje fizičke osobe
koja je djelovala ili pojedinačno ili kao dio tijela pravne osobe i koja predstavlja odgovornu
osobu u toj pravnoj osobi. Kao temelj odgovornosti Konvencija navodi ovlast da zastupa tu
pravnu osobu, ovlast da donosi odluke u ime te pravne osobe i ovlast da provodi nadzor
unutar te pravne osobe.
Osim spomenutog, stranke su ovlaštene poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da
pravna osoba može biti odgovorna i u slučajevima u kojima je nedovoljan nadzor ili kontrola
od strane fizičke osobe omogućio da fizička osoba koja je djelovala pod nadležnošću pravne
osobe počini kazneno djelo utvrđeno u skladu s ovom Konvencijom u korist pravne osobe. 189Članak 20 Konvencije.
- 92 -
Predviđa se kaznena, građanska ili upravna odgovornost pravne osobe, te je odgovornost
pravne osobe odijeljena od kaznene odgovornosti fizičkih osoba koje su počinile kazneno
djelo.
Iznijeti članak 22 vrlo je blizak određenju odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela
iz Corpus Iuris koji u članku 12 predviđa kaznenu odgovornost voditelja poduzeća ili druge
osobe ovlaštene na donošenje odluka ili nadzor u okviru poduzeća, a koje predstavljaju osobe
ovlaštene na donošenje odluka i javni službenici. Jednako tako, on je sličan i određenju koje
sadrži Konvencija UN protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, koja u članku 10
predviđa utvrđivanje odgovornosti pravnih osoba za sudjelovanje u kaznenim djelima
organiziranog kriminala, korupcije, pranja novca, ometanja pravosuđa. Sukladno tom propisu,
također, odgovornost može biti kaznena, građanska i upravna te takva odgovornost nema
utjecaja na kaznenu odgovornost fizičkih osoba koje su počinile kazneno djelo.
U nastojanju da se pronađu slične odredbe u dokumentima u okrilju Vijeća Europe, lako
se može na njih naići u Kaznenopravnoj konvenciji Vijeća Europe o korupciji koja u svom
članku 18 propisuje da su države dužne donijeti pravne i druge mjere koje bi mogle poslužiti
kao jamstvo da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima za aktivno podmićivanje,
trgovanje utjecajem i pranje novca, a koje je u njihovu korist počinila bilo koja fizička osoba,
djelujući zasebno ili kao dio pravne osobe, koja ima vodeću ulogu unutar te pravne osobe.
Ovdje se, također kao temelj, odgovornosti navode pravo na zastupanje dotične pravne osobe,
ovlast za donošenje odluka u ime dotične pravne osobe, ovlast za obavljanje nadzora unutar
dotične pravne osobe te njezino uključivanje kao suučesnika ili poticatelja.
Već je u dosadašnjem dijelu bilo dosta govora o implementaciji odredbi međunarodnih
dokumenata u nacionalno zakonodavstvo. Dosta veliku važnost u toj implementaciji imaju
odredbe članka 23- 26 koje se odnose na kazne i mjere protiv počinitelja kaznenih djela
određenih Konvencijom, otežavajuće okolnosti, prethodne osude i odredbu o nekažnjavanju.
Navodi se da će svaka stranka usvojiti zakonodavne ili druge mjere koje su potrebne da
osigura da kaznena djela budu kažnjiva sankcijama koje su učinkovite, razmjerne i odvraćaju
od počinjenja kaznenih djela. Osim toga, kazne za kaznena djela a kada su počinitelji fizičke
osobe, bit će i kazne koje uključuju lišavanje slobode i mogu dovesti do izručenja. Regulira se
i obveza države stranke Konvencije da osigura da pravne osobe koje su odgovorne budu
kažnjene kaznenim ili nekaznenim sankcijama ili mjerama koje su učinkovite, razmjerne i
odvraćaju od počinjenja kaznenih djela, uključujući i novčane kazne.
- 93 -
Konvencija posvećuje i dodatnu pažnju konfiskaciji stečene koristi navodeći da će svaka
stranka usvojiti zakonodavne ili druge mjere koje su potrebne kako bi joj omogućile da
zaplijeni ili na drugi način oduzme sredstva počinjenja i zaradu od kaznenih djela, ili imovinu
čija vrijednost odgovara toj zaradi, kao i mjere koje su potrebne da se omogući privremeno ili
trajno zatvaranje svakog poslovnog nastana koji je korišten za provođenje trgovanja ljudima,
ne dovodeći u pitanje prava trećih osoba koje su djelovale u dobroj vjeri, ili izricanje
privremene ili trajne zabrane počinitelju da se bavi djelatnošću tijekom koje je kazneno djelo
počinjeno.
Prilikom implementacije Konvencije potrebno je i usvojiti zakonodavne i druge mjere
koje će omogućiti da se prilikom izricanja kazne u obzir uzmu pravomoćne presude koje je
izrekla neka druga stranka, a odnose se na kaznena djela iz Konvencije.
Posebna pažnja ovdje se posvećuje žrtvama kaznenih djela trgovanja ljudima. Navodi
se190 da će svaka strana, u skladu s temeljnim načelima svog pravnog sustava, osigurati
mogućnost da se kazne ne izriču žrtvama za njihovo sudjelovanje u nezakonitim aktivnostima,
u onoj mjeri u kojoj su one bile prisiljene to činiti te da će se u državama strankama191 usvojiti
mjere koje su potrebne kako bi se osigurala učinkovita i odgovarajuća zaštita od moguće
odmazde ili zastrašivanja, posebice tijekom i nakon istrage i kaznenog progona počinitelja.
Potrebne su i neke mjere vezane uz žrtve, uz one koji prijave kaznena djela ili na neki drugi
način surađuju s istražnim tijelima i tužiteljstvom te uz svjedoke koji svjedoče o kaznenim
djelima.
Kad je to potrebno, određeno je i ustanovljavanje takvih mjera zaštite i za članove
obitelji svih tih osoba. Zaštita koja se predviđa za sve ove kategorije ugroženih ljudi je fizička
zaštita, preseljenje, promjena identiteta i pomoć u pronalaženju posla. Posebne mjere zaštite
predviđene su za djecu, s time da se navodi da će se uzeti u obzir najbolji interes djeteta.
Zbog kompleksnosti problema, zbog opasnosti koje nose ova kaznena djela i upletenosti
različitih interesnih skupina, potrebne su i mjere kako bi se, kad je to potrebno, pružila
odgovarajuća zaštita članovima grupa, zaklada, udruga ili nevladinih organizacija od moguće
odmazde ili zastrašivanja, posebice tijekom i nakon istrage i kaznenog progona počinitelja.
Kako bi se spomenuta zaštita odvijala na adekvatan način, stranke su pozvane razmotriti
mogućnost sklapanja sporazuma ili dogovora s drugim državama.
190Članak 27 Konvencije 191Članak 28 Konvencije
- 94 -
Člankom 36 Konvencije je ustanovljena Stručna skupina za suzbijanje trgovanja ljudima
(»GRETA« ili »Group of experts on action against trafficking in human beings«), kojoj je u
nadležnost dano praćenje provedbe Konvencije. Predviđeno je da se GRETA sastoji od
najmanje 10, a najviše 15 članova192, vodeći računa o spolnoj i zemljopisnoj uravnoteženosti,
kao i o multidisciplinarnoj stručnosti. Članove bira Odbor stranaka na četiri godine, uz
mogućnost da jednom budu ponovno izabrani, među državljanima država stranaka
Konvencije.
Predviđeno je da se izbor članova stručne skupine GRETA temelji na izboru među
osobama visokoga morala, poznatima po njihovoj priznatoj stručnosti u području ljudskih
prava, pomoći i zaštite žrtava i suzbijanja trgovanja ljudima ili među osobama koje su stekle
profesionalno iskustvo u područjima o kojima govori Konvencija. Ujedno, članovi GRETA-e
predstavljaju sami sebe, neovisni i nepristrani su u izvršavanju svojih dužnosti i na
raspolaganju su za izvršavanje svojih zadaća na djelotvoran način. Konvencija određuje da
dva člana GRETA-e ne mogu biti državljani iste države. Članovi GRETA-e bi trebali
predstavljati glavne pravne sustave.
Postupak izbora članova GRETA-e određuje Odbor ministara, nakon što provede
konzultacije sa strankama Konvencije i dobije njihovu jednoglasnu suglasnost, u roku od
godinu dana od stupanja na snagu Konvencije. GRETA usvaja vlastiti poslovnik.
Kako je već rečeno, u skladu sa člankom 36 stavkom 1 Konvencije, GRETA nadzire
provedbu Konvencije u državama članicama. Člankom 38 stavkom 1 Konvencije i pravilom 1
i 2 Pravila o postupku ocjenjivanja primjene Konvencije predviđeno je da GRETA ocjenjuje
primjenu Konvencije u državama članicama u skladu sa postupkom podijeljenim u krugove
ocjenjivanja. Nastavno na izneseno, GRETA je odlučila da će prvi krug ocjenjivanja trajati
četiri godine (od 2010. godine do kraja 2013. godine).
U skladu sa pravilom 5 Pravila o postupku ocjenjivanja primjene Konvencije tzv.
kontakt osobe koje odredi država članica, a koje će surađivati sa GRETA-om primaju Upitnik
za prvi krug ocjenjivanja primjene Konvencije od strane država članica.
Ta je osoba odgovorna za slanje Upitnika svim državnim tijelima, prikuplja njihove
odgovore na pitanja i skupnu verziju odgovora na Upitnik šalje GRETA-i.
192 Predstavnik Republike Hrvatske u GRETA-i je prof. dr. sc. Davor Derenčinović.
- 95 -
Prvi evaluacijski krug počeo je u veljači 2010. godine slanjem Upitnika na adrese u
prvih deset država članica. Te su države zamoljene da svoje odgovore na pitanja iz Upitnika
dostave do 01. rujna 2010. godine.
TABLICA 15: Prvi ocjenjivački krug – prikaz država193
1. ocjenjivački krug od 2010. do 2013. godine
1. grupa država članica
2. grupa država članica
3. grupa država članica
Moldavija Francuska Španjolska
Rumunjska Bosna i Hercegovina Luksemburg
Austrija Noveška Srbija
Albanija Malta Belgija
Gruzija Portugal Makedonija
Slovačka Latvija Slovenija
Bugarska Armenija Nizozemska
Hrvatska Crna Gora Švedska
Danska Poljska Azerbajdžan
Cipar Velika Britanija Irska
Prilikom ocjenjivanja, GRETA može zatražiti obavijesti od organizacija civilnoga
društva, dodatno organizirati posjete zemljama, u suradnji s državnim tijelima i »osobom za
kontakt« koju imenuju državna tijela, i, ako je potrebno, uz pomoć neovisnih nacionalnih
stručnjaka. Tijekom tih posjeta, GRETA-i mogu pomoći stručnjaci za pojedina područja.
GRETA priprema prijedlog izvješća koje sadrži analizu provedbe odredbi na kojima se
ocjenjivanje temelji, kao i prijedloge načina na koji predmetna država članica može riješiti
utvrđene probleme. Prijedlog izvješća predaje se državi članici koja se ocjenjuje kako bi ona
dala svoje komentare. Ti se komentari uzimaju u obzir prilikom sastavljanja GRETA-inog
izvješća. Na temelju toga, GRETA usvaja izvješće i zaključke u svezi mjera koje je država
članica poduzela kako bi provela odredbe Konvencije. To izvješće i zaključci šalju se državi
članici i Odboru stranaka. Izvješće i zaključci GRETA-e su javni od trenutka njihova
donošenja, zajedno s komentarima države članice koja je bila ocjenjivana.
193 Izvor: http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/trafficking/Docs/Monitoring/Timetable_en.asp#TopOfPage
- 96 -
Republika Hrvatska je potpisala i Sporazum o suzbijanju prekograničnog kriminaliteta
Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi (SECI) 26. svibnja 1999. godine. Hrvatski sabor
ga je ratificirao 27. kolovoza 2000. godine. Spomenuti Sporazum ‘predviđa suradnju država
jugoistočne Europe, članica SECI-a, u borbi protiv svih oblika prekograničnog kriminaliteta
pa tako i protiv krijumčarenja ljudi i trgovanja ljudima.’194
Među dokumente koji se smatraju bitnima za suzbijanje trgovanja ljudima, ubraja se i
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda195 te Protokol br. 1, Protokol br. 4,
Protokol br. 6, Protokol br. 7, Protokol br. 12, Protokol br. 13 i Protokol br. 14 uz tu
Konvenciju. Članak 2 propisuje pravo svakoga na život koje zaštićeno je zakonom. Prema
odredbama Konvencije, nitko ne smije biti namjerno lišen života osim u izvršenju sudske
presude na smrtnu kaznu za kaznena djela za koje je ta kazna predviđena zakonom. Člankom
3 propisano je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem
postupanju ili kazni. Za ovaj rad je posebno zanimljiv članak 4 kojim je zabranjeno držanje u
ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu bilo koje osobe.
Zabranjuje se i prisila na prisilan ili obvezatan rad. Nadalje, člankom 5 propisuje se da
svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost te da nitko se ne smije lišiti slobode, osim
u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom: ako je zatvoren u skladu sa
zakonom nakon presude nadležnog suda; ako je zakonito uhićen ili pritvoren zbog
nepoštovanja zakonitog sudskog naloga radi osiguranja izvršenja neke zakonom propisane
obveze; ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kad
postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo ili kad je razumno vjerovati da je to
nužno radi spriječavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja; ako se
radi o zakonitom zatvaranju maloljetnika radi izricanja odgojne mjere nadzora ili o njegovu
zakonitom pritvoru radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti; ako se radi o zakonitom lišenju
slobode osoba radi spriječavanja širenja zaraznih bolesti, o pritvaranju umobolnika,
alkoholičara, ovisnika o drogi ili skitnica; ako se radi o zakonitom uhićenju ili pritvoru neke
osobe kako bi je se spriječilo da neovlašteno uđe u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku
postupak protjerivanja ili izručenja.
Dodatni Protokol 4 uz Konvenciju se odnosi na osiguravanje, među ostalim, prava na
slobodu kretanja i slobodni izbor svojeg boravišta, na zabranu protjerivanja državljana te
194 Gluić S. i Pentavec L. (2007):_Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, Priručnik za graničnu policiju, Zagreb, Međunarodna organizacija za migracije, stranica 10 195 Narodne novine, Međunarodni ugovori 6/99, 8/99,14/02 i 1/06
- 97 -
zabranu kolektivnog protjerivanja stranaca. Protokolom 6 se ukida smrtna kazna. Protokolom
7 se omogućuje pravo stranaca na postupovna jamstva u slučaju izgona s područja neke
države, pravo osobe osuđene za kazneno djelo da njezinu kaznu razmotri viši sud, pravo na
obeštećenje u slučaju pogreške suda, te pravo da se osobi ne sudi ili da ne bude kažnjena u
kaznenom postupku za djelo za koje je oslobođena ili za koje je već osuđena (ne bis in idem).
Nadalje, Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji196 i Dodatni protokol uz
Kaznenopravnu konvenciju Vijeća Europe197 reguliraju kaznenopravnu materiju vezanu uz
suzbijanje korupcije. Republika Hrvatska ju je ratificirala 08. studenog 2000. godine. Na
snagu je stupila 01. srpnja 2001. godine. Hrvatska je ratificirala i Dodatni protokol uz
Kaznenopravnu konvenciju 10. svibnja 2005. godine.
Kazneni zakon mijenjan je dva puta kako bi bio u potpunosti usklađen sa
Kaznenopravnom konvencijom Vijeća Europe o korupciji. Prvi puta 2004. godine kada su
propisana nova kaznena djela i drugi puta 2006. godine kada su pooštrene kazne i propisan
stavak 2 članka 82 Kaznenog zakona.
Izmjenama Kaznenog zakona 2006. godine propisan je i novi stavak 2 članka 82 KZ-a,
tzv. prošireno oduzimanje imovinske koristi. Njime se imovinskom koristi smatra i ona korist
koju je ostvarila grupa ljudi ili zločinačka organizacija koja je u vremenskoj povezanosti s
počinjenim kaznenim djelom i za koju se osnovano može smatrati da potječe od tog djela, jer
se njezino zakonito podrijetlo ne može utvrditi. Ovaj je članak uvelike bitan i kod suzbijanja
trgovanja ljudima iz razloga što, kako je već navedeno, kod trgovanja ljudima dolazi do
velikih iznosa zarade, ali i počinjenja koruptivnih kaznenih djela uz kazneno djelo trgovanja
ljudima i ropstvo.
Osim kaznenopravne, donesena je i Građanskopravna konvencija Vijeća Europe o
korupciji198 koja regulira građanskopravnu problematiku. Republika Hrvatska ratificirala ju
je 05. lipnja 2003. godine, a na snazi od 01. studenog 2003. godine. Ukupno 23 članka odnosi
se na postupke pomoću kojih se može zatražiti naknada od države zbog čina korupcije od
strane javnih (državnih) službenika te druge mjere građanskopravne zaštite za osobe koje su
pretrpjele štetu od korupcije.
196 Narodne novine, Međunarodni ugovori 11/00- O Konvenciji je više rečeno u dijelu u kojem se prikazuje povezanost kaznenog djela trgovanja ljudima i korupcije. 197Narodne novine, Međunarodni ugovori 3/05 198 Narodne novine, Međunarodni ugovori 6/03
- 98 -
Osim spomenutih, Konvencija o kibernetičkom kriminalu199 u svom dijelu 3., u članku
9., Konvencija taksativno navodi postupanja za koja se svaka država stranka Konvencije
obvezuje usvojiti zakonske i druge mjere potrebne kako bi se unutarnjim zakonodavstvom
kaznenopravno sankcioniralo takvo ponašanje.
Radi se o proizvodnji dječje pornografije za svrhu njene distribucije putem računalnih
sustava; nuđenju ili činjenju dostupnim dječje pornografije putem računalnog sustava;
distribuiranju ili prenošenju dječje pornografije putem računalnog sustava; pribavljanju dječje
pornografije putem računalnog sustava za sebe ili drugoga; kao i posjedovanju dječje
pornografije u računalnom sustavu ili na mediju za pohranu računalnih podataka.
Sukladno ovoj Konvenciji, izraz ‘dječja pornografija’ primjenjuje kad je riječ o
uključivanju pornografskog materijala koji vizualno prikazuje maloljetnika kako sudjeluje u
seksualno eksplicitnom ponašanju; osobu koja izgleda kao maloljetnik koji sudjeluje u
seksualno eksplicitnom ponašanju i stvarne slike koje predstavljaju maloljetnika kako
sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju.
Određene su i donja i gornja dobna granica za razumijevanje pojma 'maloljetnika'.
Donju granicu, koju niti stranka ne može sniziti predstavlja dob od 16 godina starosti, a
gornju, za koju se stranci omogućava da je snizi, predstavlja dob od 18 godina starosti.
Potrebno je spomenuti i Konvenciju Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom
oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim djelom i o financiranju terorizma200
kojom su se stranke Konvencije obvezale da će kao kaznena djela propisati konverziju ili
prijenos imovine za koju se zna da predstavlja nezakonit prihod, sa svrhom prikrivanja ili
maskiranja nezakonitog porijekla takve imovine ili pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u
izvršenje glavnog kaznenog djela da izbjegne zakonske posljedice svojih djela, prikrivanje ili
maskiranje prave prirode, porijekla, mjesta, raspolaganja, premještanja te postojanje prava,
odnosno vlasništva na imovinu za koju se zna da predstavlja nezakonit prihod, te, stjecanje,
posjedovanje ili uporabu imovine, za koju se zna u vrijeme primitka, da je predstavljala
nezakonit prihod, kao i sudjelovanje u izvršenju, udruživanje ili zavjera radi izvršenja,
pokušaj izvršenja i pomaganje, poticanje, olakšavanje i davanje savjeta u izvršenju bilo kojeg
od ovih kaznenih djela.
199 Narodne novine, Međunarodni ugovori 9/02 200 Narodne novine, Međunarodni ugovori 5/08
- 99 -
Ujedno, člankom 13 predviđa se da stranke usvoje one zakonodavne i druge mjere koje
mogu biti potrebne za uspostavu sveobuhvatnog unutarnjeg regulatornog režima i režima
nadziranja i praćenja kako bi se spriječilo pranje novca. Važno je da se uzmu u obzir
odgovarajući međunarodni standardi, osobito preporuke koje je donijela Financijska akcijska
radna skupina o pranju novca. S tim u vezi, svaka stranka bi trebala usvojiti posebno one
zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da može zatražiti od pravnih ili fizičkih osoba
koje se bave djelatnostima za koje je osobito vjerojatno da bi mogle biti korištene u svrhu
pranja novca, i u onoj mjeri u kojoj se tiče tih djelatnosti, da utvrde i provjere identitet svojih
stranaka i, prema potrebi, njihovih krajnjih korisnika te da provedu analizu poslovanja koja je
u tijeku, uzimajući pritom u obzir pristup temeljen na riziku. Osim toga, od posebne važnosti
je i prijava sumnje na pranje novca sukladno sigurnosnim mjerama, kao i poduzimanje
dodatnih mjera, kao što su vođenje evidencije o identifikacijama stranaka i transakcijama,
obučavanje osoblja te utvrđivanje unutarnjih politika i postupaka, a ako je potrebno,
prilagođenih njihovom opsegu i vrsti posla. Sve usvojene mjere unutar države stranke moraju
biti takve da bi se otkrio značajan fizički prekogranični prijenos gotovine i odgovarajućih
prenosivih financijskih instrumenata koji glase na donositelja.
Na temelju odredbi ove Konvencije, određeno je da svaka država stranka usvaja one
zakonodavne i druge mjere koje su potrebne da bi se omogućilo da nadležno tijelo ili
institucija, poduzmu hitne radnje kada postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem
novca, da bi se transakcija obustavila ili da bi se uskratilo odobrenje za poduzimanje
transakcija kako bi se mogla transakcija analizirati i potvrditi sumnja. Svaka stranka može
ograničiti takvu mjeru na slučajeve kada je podnesena prijava o sumnjivoj transakciji.
Najduže trajanje odgađanja davanja ili uskrate pristanka za provedbu transakcije utvrđeno je
mjerodavnim odredbama nacionalnog zakonodavstva.
Predviđaju se i mjere koje mogu biti potrebne da bi država stranka mogla oduzimati
predmete i nezakonit prihod ostvaren kaznenim djelom, odnosno imovinu čija vrijednost
odgovara takvom nezakonitom prihodu i opranoj imovini, kao i utvrđivanje, ulaženje u trag,
zamrzavanje ili brza zaplijena imovine na kojoj se treba izvršiti oduzimanje.
Uz već predstavljene dokumente, tu je i Europska konvencija o naknadi štete žrtvama
kaznenih djela nasilja201 utvrđuje uvjete za obeštećenje iz javnih fondova za sve žrtve
namjernih i nasilnih kaznenih djela na temelju propisanih stavki za koje je potrebno isplatiti
obeštećenje (gubitak prihoda kao rezultat nepokretnosti zbog ozljede, zdravstveni troškovi, 201 Narodne novine, Međunarodni ugovori 4/08
- 100 -
bolnički računi, troškovi pogreba, gubitak uzdržavanja članova obitelji). Moguća je jedino
uskrata ako žrtva pripada bandi ili organizaciji koja čini nasilna djela ili je poznata po
kriminalu.
Specificiran i adekvatan pravni okvir o sprječavanju trgovanja ljudima na nacionalnom
planu identificiran je kao jedan od najvažnijih ciljeva suzbijanja trgovanja ljudima. Upravo
zbog toga, ukazala se potreba za harmonizacijom pravnih definicija, postupaka i suradnje na
nacionalnom i međunarodnom planu, a u skladu sa međunarodnim standardima. Razvoj
adekvatnog pravnog okvira zauzima važno mjesto u prevenciji trgovine i sa njom povezanog
iskorištavanja.
4.1.6. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju je paneuropska sigurnosna organizacija
koja uključuje 56 država sudionica na prostoru od Vancouvera do Vladivostoka, a služi kao
instrument za rano upozoravanje, prevenciju sukoba, upravljanje krizom, te post-konfliktnu
rehabilitaciju.202
Od 1999. godine problematika trgovanja ljudima unutar OESS regije zauzima iznimno
važnu ulogu. Upravo OSCE regija postaje regija unutar koje se nalaze i države porijekla i
države tranzita i države destinacije203.
Prvi dokument koji je u okviru OESS-a izrađen bio je Moskovski dokument iz 1991.
godine. U njemu su se države sudionice obvezale eliminirati sve oblike nasilja protiv žena i
sve oblike trgovanja ženama i iskorištavanja prostitucije žena. Nadalje, države su se obvezale
osigurati adekvatne pravne zabrane protiv takvih ponašanja te poduzeti druge prikladne mjere
kako bi se suzbilo trgovanje ženama.
Parlamentarna skupština OESS-a je Stockholmskom deklaracijom iz 1996. godine
izrazila posebnu brigu o praksi trgovanja ljudima u i izvan granica država u sklopu
organizacije.
Ministarsko vijeće je 1998. godine prepoznalo trgovanje ljudima kao jedan od rizika i
izazova sigurnosti u svijetu.
202http://www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=852 203 Prema www.osce.org/regions: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Kosovo, Makedonija, Republika Hrvatska, Moldavija, Bjelorusiija, Ukrajina, Azerbejdžan, Armenija, Kazahstan, Turkmenistan, Kirgistan, Uzbekistan, Tadžikistan, države Zapadne Europe i Sjeverne Amerike
- 101 -
Nakon toga, 1999. godine je organiziran sastanak o pitanjima spolova (eng. naziv
sastanka je OSCE Suplementary Human Dimension Meeting on Gender Issues) na kojem je
dogovoreno kreiranje specifičnih strategija u cilju poboljšanja ekonomske i socijalne pozicije
žena i djevojaka.
OESS-ov Ured za demokratske institucije i ljudska prava (eng. Office for Democratic
Institutions and Human Rights- ODIHR) je podržao niz projekata posljednjih godina koji su
se provodili u svrhu suzbijanja trgovanja ljudima, posebno ženama, kao što su i seminari
obrazovanja o ovoj temi, ali i zajednički projekti sa Međunarodnom organizacijom za
migracije. Određena je i funkcija savjetnika za pitanja trgovanja ljudima koji ima zadatak
OESS-u pomoći u radu na suzbijanju trgovanja ljudima. Ujedno, Ured je donio i akcijski plan
za aktivnosti u području suzbijanja trgovanja ljudima 2000. godine. U njemu je trgovanje
ljudima prepoznato kao jedno od kompleksnijih pitanja ljudskih prava u regijama koje
pokriva OESS.
OESS je organizacija koja surađuje i sa nevladinim organizacijama, suradnja sa Uredom
za demokratske institucije i ljudska prava te drugim nacionalnim i međunarodnim
organizacijama i nevladinim organizacijama u radu na suzbijanju trgovanja ljudima, a sve sa
ciljem izbjegavanja dupliranja poslova.
Važno je i iniciranje niza projekata u okviru OESS-a u kojima se ukazuje na pojedina
pitanja ovog fenomena, ovisno o lokalnim potrebama država.
Još jedan od važnijih dokumenata je i konačno izvješće sa dodatnog sastanka ljudske
dimenzije OESS-a o trgovanju ljudima (eng. Final Report of the Aupplementary Human
Dimension Meeting on Trafficking i Human Beings) iz 19. lipnja 2000. godine. Fenomen
trgovanja ljudima je prepoznat kao teško kršenje ljudskih prava koji zauzima vrlo važno
mjesto u djelovanju OESS-a na svim područjima njegova rada.
Prema ovom dokumentu, sve države su bile dužne zauzeti aktivniju ulogu u suzbijanju
trgovanja ljudima, bez obzira radi li se o državama koje su države porijekla, tranzita ili
destinacije. Odlukom Ministarskog vijeća broj 1 iz listopada 2000. godine i Odlukom
Ministarskog vijeća broj 6 iz prosinca 2001. godine, istaknuta je važnost suzbijanja trgovanja
ljudima te su ponovno predložene sve preporuke sadržane u prijašnjim dokumentima.
Daljnja mogućnost država da se na sustavan i sistematičan način bave suzbijanjem
trgovanja ljudima je donošenje Akcijskog plana za suzbijanje trgovanja ljudima u srpnju
2003. godine. On je predstavljao multidimenzionalan pristup ovoj problematici te je problem
- 102 -
predstavljen na sveobuhvatan način, pokrivajući sva važna područja-zaštitu žrtava, prevenciju
i procesuiranje počinitelja. Akcijski plan je trebao pomoći državama da izvuku najbolje iz
provedbe konkretnih inicijativa i mjera kao što su bile mjere provedene unutar Pakta
stabilnosti.
Na 562. plenarnom zasjedanju u srpnju 2005. godine, OESS je donio i dopunu ovog
Akcijskog plana koja se u prvom redu odnosila na posebne potrebe djece žrtava trgovanja
ljudima za njihovom zaštitom i pružanjem pomoći.
Ističe se Odluka Ministarskog vijeća 5/08 od 05. prosinca 2008. godine prema kojoj je
izražena posebna zabrinutost OESS-a vezano uz trgovanje ljudima, te je istaknuto da je
trgovanje ljudima kazneno djelo koje najviše napada ljudsko dostojanstvo i dokida ljudska
prava i osnovne slobode. Ponovno je istaknuta važna uloga posebnog izvjestitelja i
koordinatora za suzbijanje trgovanja ljudima u pomoći koju pruža državama da provedu svoje
obveze u suzbijanju trgovanja ljudima.
Ovom odlukom je Vijeće ponovno izrazilo svoju zabrinutost velikim brojem žrtava
trgovanja ljudima, ali u isto vrijeme i malog broja procesuiranih počinitelja. U tom smislu
predložena je daljnja suradnja nacionalnih pravnih i tužiteljskih tijela sa relevantnim
međunarodnim tijelima, uključujući i Europol i Interpol, kao i pravosudnih tijela drugih
država članica.
Zajedničkom izjavom na europski dan suzbijanja trgovanja ljudima (eng. Joint
Statement on EU Anti- Trafficking Day ) u listopadu 2009. godine ODIHR i OESS-ov
posebni predstavnik za suzbijanje trgovanja ljudima izrazili su svoje težnje da se fokus u
daljnjim aktivnostima na suzbijanju trgovanja ljudima usmjeri na prevenciju iskorištavanja,
promociju sigurnih migracija i osiguravanje poštivanja ljudskih prava migranata.
Osim spomenutog, naglašeno je i da je za uspješno suzbijanje trgovanja ljudima
potrebno imati jasnu i potpunu sliku o stupnju i raširenosti ovog kaznenog djela. Još važnijim
se smatra imati ocjenu rezultata svih poduzetih aktivnosti kako bi se i one učinile efikasnijim.
Upravo zato je istaknuta iznimna potreba ustanovljenja tzv. nacionalnog izvjestitelja.
- 103 -
Dostupni podaci204 pokazuju da su neke države uspostavile funkciju neovisnog
nacionalnog izvjestitelja, a u nekim državama djeluju nacionalna tijela koja imaju poziciju i
obavljaju funkciju nacionalnog izvjestitelja. Tako od 2005. godine u Azerbejđanu djeluje
nacionalni koordinator koji djelomično služi i kao nacionalni izvjestitelj. Svoja izvješća, koja
nisu javna, dostavlja pravobranitelju. U Belgiji od 1995. godine u funkciji nacionalnog
izvjestitelja djeluje Centar jednakih mogućnosti i suprotnosti rasizmu (eng. The Centre for
Equal Opportunities and Opposition to Racism). Centar je neovisno javno tijelo koje izvorno
obavlja funkciju nacionalnog izvjestitelja.
Vjerojatno najvjernije prikazana funkcija nacionalnog izvjestitelja se od 2000. godine
provodi u Nizozemskoj. Nacionalni izvjestitelj i njegovo osoblje imaju neovisnu ulogu, a što
uključuje i kritiziranje vladinih institucija u provođenju pojedinih aktivnosti na području
suzbijanja trgovanja ljudima.Sa položaj i zadaci nacionalnog izvjestitelja formalizirani su od
strane nizozemskog Ministarstva pravosuđa u rujnu 2006. godine.
Nadalje, nacionalni izvjestitelj djeluje i u Švedskoj od 1997. godine. Funkcija je
povjerena delegaciji nacionalne kriminalističke policije. Nadležnost nacionalnog izvjestitelja
uključuje prikupljanje i analizu podataka i obavijesti o raširenosti pojave trgovanja ljudima u i
iz Švedske kao i davanja preporuka kako ga suzbijati i prevenirati.
U ostalim državama se uloga nacionalnog izvjestitelja, točnije sastavljača izvješća o
učinjenim aktivnostima na području suzbijanja trgovanja ljudima najviše svodi na
nacionalnog koordinatora, jednako kako je to regulirano i u Republici Hrvatskoj.
Među ostalim dokumentima, OESS je prihvatio i Smjernice protiv trgovanja ljudima
koje su sadržavale odredbe o podizanju javne svijesti, obrazovanju, nadzoru i izvještavanju te
koordinaciji. Njima su sugerirane i konkretne aktivnosti za radnike na terenu (pravna pomoć,
vođenje skloništa, prevođenje na jezik kojeg razumije žrtva).
OESS ured u Zagrebu je ustanovljen odlukom broj 836 Stalnog vijeća 21. prosinca
2007. godine te on predstavlja i kraj jedanaestogodišnje Misije OESS-a u Republici
Hrvatskoj. Misija je ustanovljena u travnju 1996. godine te je bila nadležna podržavati Vladu
204 Brošura 'Efforts to combat trafficking in human beings in the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms', 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for Combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting, 13 November 2008
- 104 -
Republike Hrvatske u rješavanju materijalnih posljedica rata, reintegraciji do tada okupiranih
područja te se bavila ostalim pitanjima mirenja. 205
4. 2. Nacionalni pravni okvir
Kao što je to vidljivo iz iznesenog međunarodnog pravnog okvira, Republika Hrvatska
je učinila mnogo na implementaciji važnih međunarodnih dokumenata. Uz preuzimanje
međunarodnih dokumenata, bitno je istaknuti i da Republika Hrvatska ima izgrađen
zakonodavnopravni okvir koji predstavlja preduvjet za uspješno suzbijanje trgovanja ljudima.
U ovom dijelu rada prikazani su svi važniji nacionalni pravni propisi kojima se u Republici
Hrvatskoj suzbija trgovanje ljudima.
4.2.1. Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske
1977. godine donesen je Kazneni zakon Socijalističke Republike Hrvatske. 'Taj zakon
sadržavao je samo dio kaznene materije. Drugi dio materije (kompletni Opći dio i više glava
kaznenih djela koje je federacija zadržala u svojoj nadležnosti) nalazio se u Kaznenom zakonu
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je 1991. godine bio preuzet kao hrvatski
kazneni zakon. Oba zakona bila su na snazi kao kazneni zakoni Republike Hrvatske, i to
Kazni zakon Socijalističke Republike Hrvatske pod nazivom Kazneni zakon Republike
Hrvatske, i Kazneni zakon Socijalističke Federativne Republike Hrvatske pod nazivom
Osnovni kazneni zakon Republike Hrvatske.'206
Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske207 u glavi Krivična djela protiv čovječnosti
i međunarodnoga prava, članku 134, regulirao je Utemeljivanje ropskog odnosa i prijevoz
osoba u ropskome odnosu. Sukladno navedenom208, tko kršeći pravila međunarodnoga prava
stavi drugoga u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda
drugoj osobi ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji ovakve osobe ili potiče drugoga da
proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju uzdržava ili se o njoj brine, kaznit će se zatvorom
205 http://www.osce.org/zagreb/29459.html 206 Bačić, F.: Kazneno pravo, Opći dio, Informator (1998), Zagreb, stranica 66. 207 Narodne novine 31/93, 39/93, 108/95, 16/96 i 28/96 208 Članak 134 Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske
- 105 -
od jedne godine do deset godina. Nadalje, tko prevozi ljude koji se nalaze u ropskome odnosu
iz jedne zemlje u drugu, kaznit će s zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Najteže kažnjava počinjenje ovog kaznenog djela prema maloljetnoj osobi- zatvorom od
najmanje pet godina.
4.2.2. Kazneni zakon
‘Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske donio je novi Kazneni zakon 19. rujna
1997. Novi Kazneni zakon stupio je na snagu 1.1.1998. To je prvi kompletni kazneni zakon
kojeg je u svojoj dugoj povijesti donio Hrvatski sabor, prvi takav zakon u čitavoj
pravnodržavnoj povijesti Hrvatske.’209
Kazneni zakon Republike Hrvatske210 regulira trgovanje ljudima i ropstvo u članku 175
pod istim nazivom211. Ovim su člankom obuhvaćene radnje vrbovanja, kupnje, prodaje,
predaje, prevoženja, prevođenja, poticanja i posredovanja u kupnji, prodaji ili predaji.
Obuhvaćeno je i sakrivanje ili primanje osobe. Zakon izrijekom navodi i cilj/svrhu takvog
ponašanja tj. izvršavanja gore spomenutih radnji, a koji se sastoji od uspostave ropstva ili
njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili
nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela te držanja osobe u ropstvu ili njemu
sličnom odnosu. Oblik krivnje koji je potreban da bi se radilo o kaznenom djelu trgovanja
ljudima i ropstvu je namjera. 'Radnja iz stavka 1 članka 175 obuhvaća alternativno uporabu
209 Bačić, F.: Kazneno pravo, Opći dio, Informator (1998), Zagreb, stranica 66. 210 Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 211 Pročišćeni tekst članka 175 (Trgovanje ljudima i ropstvo) glasi: ‘(1) Tko kršeći pravila međunarodnog prava uporabom sile, ili prijetnjom uporabe sile, prijevarom, otmicom, zlouporabom položaja bespomoćnosti ili ovlasti ili na drugi način vrbuje, kupi, proda, preda, prevozi, prevede, potiče ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji, skriva ili prima osobu radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela, ili tko osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (2) Tko kršeći pravila međunarodnog prava vrbuje, kupi, proda, preda, prevozi, prevede, potiče ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji, skriva ili prima dijete ili maloljetnu osobu radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, nezakonitog posvojenja djeteta, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela, ili tko dijete ili maloljetnu osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina. (3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije ili je počinitelj službena osoba, ako je počinjeno u odnosu na veći broj osoba ili je prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. (4) Tko znajući da je osoba kao žrtva trgovanja ljudima na prisilnom radu ili služenju, seksualnom iskorištavanju, ropstvu ili njemu sličnom odnosu, prostituciji ili nedopuštenom presađivanju dijelova ljudskog tijela, iskoristi njezin položaj ili drugom omogući iskorištavanje njezinog položaja, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (5) Bez utjecaja je na postojanje kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka okolnost je li osoba pristala na prisilni rad ili služenje, seksualno iskorištavanje, ropstvo ili ropstvu sličan odnos ili nedopušteno presađivanje dijelova svoga tijela.’
- 106 -
sile, prijevaru, otmicu, zlouporabu položaja bespomoćnosti ili ovlasti odnosno vrbovanje na
drugi način.'212
Važno je napomenuti da pristanak žrtve nema značaj na krivnju počinitelja, kao što ni
okolnost da počinitelj nije bio nasilan prema žrtvi nema utjecaja na postojanje kaznenog djela.
Stari naziv tog djela, prema Kaznenom zakonu iz 1997. godine je bio Uspostava ropstva
i prijevoz robova213.
S ciljem usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom, tijekom 2004.
godine u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske dolazi do izmjene naziva kaznenog
djela novim nazivanjem kaznenog djela iz članka 175 Kaznenog zakona. Umijesto ‘Uspostava
ropstva i prijevoz robova’ članak dobiva novi naziv ‘Trgovanje ljudima i ropstvo’. Time je
došlo do usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa odredbama koje su definirale trgovanje
ljudima u Konvenciji UN-a i pripadajućem Protokolu (članku 3). U najnovijim izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona (Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je
stupio na snagu 01. listopada 2006. godine) člankom 43 dodan je novi stavak postojećoj
odredbi članka 175 čime je sankcionirano iskorištavanje položaja osobe za koju se zna da je
žrtva trgovanja ljudima214.
Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 152/08) došlo je do izmjena niza odredbi
koje su usmjerene na učinkovito sankcioniranje organiziranog kriminaliteta. Izmjenom članka
175 koji se odnosi na trgovanje ljudima i ropstvo, inkriminirano je i trgovanje djecom zbog
nezakonitog posvojenja, a dodan je novi kvalificirani oblik počinjenja kaznenog djela od
strane službene osobe.
212 Pavišić, B.; Grozdanić, V. i Veić, P.(2007): Komentar Kaznenog zakona, III dopunjeno izdanje, Zagreb, Narodne novine, stranica 471 213 Članak je glasio: (1) Tko kršeći pravila međunarodnoga prava stavi drugoga u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugoj osobi ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji takve osobe ili potiče drugoga da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju uzdržava ili se o njoj brine, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (2) Tko kršeći pravila međunarodnoga prava kupi, proda, preda drugoj osobi ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji djeteta ili maloljetne osobe radi posvojenja, transplantacije organa, iskorištavanja maloljetničkog rada ili u druge nedozvoljene svrhe, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina. (3) Tko kršeći pravila međunarodnoga prava prevozi osobe koje se nalaze u ropskome ili njemu sličnom odnosu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. 214 ‘Tko znajući da je osoba kao žrtva trgovanja ljudima na prisilnom radu ili služenju, seksualnom iskorištavanju, ropstvu ili njemu sličnom odnosu, prostituciji ili nedopuštenom presađivanju dijelova ljudskog tijela, iskoristi njezin položaj ili drugom omogući iskorištavanje njezinog položaja, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.’
- 107 -
Zakonske definicije trgovanja ljudima i ropstva, podvođenja i međunarodne prostitucije,
takve su da dopuštaju vrlo široko tumačenje215. Vrlo dobro to dokazuju i neke od presuda koje
su donesene na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, a ne odnose se na kazneno djelo
trgovanja ljudima i ropstvo već na ostala dva kaznena djela. Većina kaznenih djela koja su
počinjena na području Republike Hrvatske, a koja po činjeničnom opisu odgovaraju
kaznenom djelu trgovanja ljudima ili međunarodne prostitucije, presuđena su kao podvođenje
iz članka 195 Kaznenog zakona.
U modalitet radnje počinjenja kaznenog djela iz članka 195 ulazi i svaki postupak kojim
se s ciljem prostituiranja vrbuje, namami ili zavodi druga osoba.
Nadalje, kazneno djelo međunarodne prostitucije iz članka 178 gotovo se poklapa s
djelom iz članka 195 (Podvođenje), s time da je dodatni element kod kaznenog djela iz članka
178 činjenica da se djelo čini kako bi se žrtvu uputilo u drugu, njoj stranu državu.
Izvršenim uvodom u presude koje su donesene na Općinskom kaznenom sudu u
Zagrebu vidljivo je da se okrivljenici proglašavaju krivima za počinjenje kaznenog djela iz
članka 195 st. 2 Kaznenog zakona s time da postoji prethodni zajednički dogovor sa ženskim
osobama ili ženskom osobom da će pružati seksualne usluge muškarcima uz naknadu te da će
im okrivljenik osigurati stan i/ili pružati tjelesnu zaštitu. Tako zarađeni novac dijele na način
da okrivljenici dobivaju 50% primljenog iznosa216'.
Podvođenje je definirano člankom 195. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.217 Na
žalost zakonodavac nije u Zakonu definirao radnje koje čine opis podvođenja, pa bi odgovor,
stoga, i na to pitanje trebala dati sudska praksa.
215 Navedena konstatacija proizlazi iz pregleda presuda Općinskog kaznenog suda poslovnog broja KO-1079/04, KO-1243704, KO-761/08, KO-1832/05, KO-2862/05, KO-887/09, KO-1321/04, KO-3383/07, KO-4291/07, KO-3180/06, KO-1688/05, KO-416/06, KO-4676/02, KO-3866/03, KO-2985/04, KO-1484/08, KO-4042/06, KO-2925/04, KO-1410/09, KO-895/09, KO-3506/05, KO-2440/08 i KO-1862/06 te gore navedenih brojeva presuda Općinskog kaznenog suda. 216 Pregledavanjem presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu za kazneno djelo iz članka 195 Kaznenog zakona, uočeno je da su osnovni elementi činjeničnog opisa 'prethodni dogovor' i podjela primljenog novca u omjeru 50:50.- Presuda u predmetu poslovnog broja KO-1079/04 217 (1) Tko podvede dijete ili maloljetnu osobu, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.(2) Tko radi zarade organizira ili omogući drugoj osobi pružanje seksualnih usluga, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.(3) Tko drugu osobu radi zarade silom ili prijetnjom uporabe sile ili obmanom prisili ili navede na pružanje seksualnih usluga, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.(4) Ako je kazneno djelo iz stavka 2. i 3. ovoga članka počinjeno s maloljetnom osobom, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.(5) Tko djetetu organizira ili omogući pružanje seksualnih usluga, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.(6) Ako je kazneno djelo iz stavka 2. ili 3. ovoga članka počinjeno s djetetom, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.(7) Bez utjecaja je za počinjenje kaznenog djela iz ovoga članka je li se osoba koja se podvodi već ranije bavila prostitucijom ili ne.
- 108 -
To u praksi predstavlja svim sudionicima kaznenog postupka veliki problem. U situaciji
kad treba ocijeniti da li je neko ponašanje podvođenje, često se poseže za praksom218 (sudova,
državnog odvjetništva i drugih tijela) a ne za Kaznenim zakonom jer im sve što se u njemu
nalazi ne može pomoći. U njemu je određivanje pojma podvođenja izostalo. Objašnjenje
pojma podvođenja ne nalazi se niti u Glavi devetoj Zakona na kojem se mjestu objašnjava
značenje izraza korištenih u Zakonu.
Dakle, sudu se daje široka ovlast da sam ocijeni, na temelju eventualnog pogleda u
komentar Zakona ili u sudsku praksu, da li neko ponašanje zaista jest ili nije podvođenje jer
mu zakon ne određuje što jest, a što nije podvođenje. Sudska praksa uskače na mjesto zakona
i kreira zakonski opis kaznenog djela.
Moguće je, zato, upitati se da li je do ovakvog zakonskog rješenja došlo slučajnom
pogreškom ili nekim drugim razlogom. Svakako je teško ostati ravnodušan i ne zapitati se
zašto nije ponuđeno ispravnije rješenje, posebice što znamo da se Kazneni zakon od svog
stupanja na snagu 1. siječnja 1998. godine čak nekoliko puta mijenjao.
Sucu, zato, ne preostaje ništa do suđenja na temelju već riješenih slučajeva, činjeničnih
opisa koji jesu ili nisu u konkretnom slučaju smatrani podvođenjem.
Posebni dio Kaznenog zakona je katalog inkriminacija. Kao takav on sadrži, uz ostalo
(temeljni, kvalificirani ili teži i privilegirani ili lakši oblik djela), i zakonski opis kaznenog
djela.
No, promatramo li pravni okvir za suzbijanje trgovanje ljudima u Republici Hrvatskoj
možemo reči da postoji niz zakona kojima se uređuju pojedini segmenti suzbijanja ovog
fenomena.
4.2.3. Zakon o kaznenom postupku
Naime, izmjenama Zakona o kaznenom postupku Republike Hrvatske219 iz 2003.
godine, uređene su pretpostavke u normativnom smislu za zaštitu ugroženih svjedoka u koje
se svakako ubrajaju i žrtve kaznenog djela iz članka 175 Kaznenog zakona. Tek novim
Zakonom o kaznenom postupku220 uređeno je područje zaštite žrtava u potpunosti.
218 Spomenuto je izrazito vidljivo pri pogledu na činjenične opise iz presuda koje su poslužile kao izvor stvaranja stavova o ovoj problematici. 219 Narodne novine 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 115/06 220 Narodne novine 152/08, 76/09. Zakon se djelomično primjenjuje (na kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a) sve do 1. rujna 2011. godine kada u potpunosti stupa na snagu.
- 109 -
Tako je člankom 6 ovog zakona, osim suzbijanja diskriminatornog postupanja sukladno
važećem Zakonu o suzbijanju diskriminacije, zabranjeno je da se prema okrivljeniku,
svjedoku ili drugoj osobi primijene medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva
kojima bi se utjecalo na njihovu volju pri davanju iskaza, niti se smije upotrijebiti sila,
prijetnja ili druga slična sredstva. Nadalje, člankom 16 propisano je da žrtva koja trpi teža
psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela ima pravo na stručnu pomoć
besplatnog savjetnika u skladu sa zakonom.
Prema odredbama članka 43-46, žrtva kaznenog djela ima pravo na djelotvornu
psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama
kaznenih djela u skladu sa zakonom, pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik
kao i druga prava propisana zakonom.
U skladu s posebnim propisima, žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora
od pet ili više godina ima pravo na savjetnika na teret proračunskih sredstava prije davanja
iskaza u kaznenom postupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva, ako trpi teža
psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela, te na naknadu materijalne i
nematerijalne štete iz državnog fonda pod uvjetima i na način uređen posebnim zakonom.
Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina, a
tako će postupiti i sud ako je žrtva prethodno ostvarila naknadu štete iz državnog fonda. Sud,
državno odvjetništvo, istražitelj ili policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u kojoj
sudjeluje, obavijestiti žrtvu o svim njezinim navedenih pravima i o pravima koja ima kao
oštećenik.
Ako je žrtva kaznenog djela dijete ili maloljetnik, osim prava koje ima punoljetna žrtva,
ima pravo i na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava, tajnost osobnih podataka i
isključenje javnosti. Sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju prema djetetu ili
mlađem maloljetniku, žrtvi kaznenog djela, postupati posebno obzirno imajući na umu dob,
ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta ili
mlađeg maloljetnika.
Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa221 ima uz spomenuta
prava i pravo prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava,
zatim pravo da je u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola, uskratiti
odgovor na pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve, zahtijevati da bude ispitana
221 Sukladno važećem Kaznenom zakonu Republike Hrvatske u ova kaznena djela se ubraja podvođenje iz članka 195 Kaznenog zakona koje je također obuhvaćeno ovim radom.
- 110 -
putem audio-video uređaja, na tajnost osobnih podataka i zahtijevati isključenje javnosti s
rasprave. Prije prvog ispitivanja sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju žrtvu
kaznenog djela na sva ta prava upozoriti. Žrtva koja nije obaviještena o pravu da u postupku
sudjeluje kao oštećenik ima pravo prijaviti se kao oštećenik do podizanja optužnice, policiji ili
državnom odvjetništvu, a do završetka rasprave, sudu. U Zakonu se detaljno reguliraju prava
oštećenika.
U članku 76 Zakon propisuje da se branitelj može dopisivati sa okrivljenikom i
razgovarati bez nadzora ako se okrivljenik nalazi u pritvoru. No, taksativno su navedena i
kaznena djela kod kojih na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može, do
podizanja optužnice, odlučiti da se pisma, poruke i razgovori okrivljenika i branitelja nadziru.
Između ostalih, radi se i o kaznenim djelima protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim
pravom (Glava XIII.) u koju glavu se ubraja članak 175 (trgovanje ljudima i ropstvo). Ovakvo
ograničenje primjenjuje se i u postupku za kaznena djela za koja postoje osnove sumnje da ih
je počinila grupa ljudi ili zločinačka organizacija ako postoji vjerojatnost da bi razgovor
okrivljenika s braniteljem doveo do prikrivanja kaznenih djela, pomoći počinitelju nakon
kaznenog djela ili ako u pogledu okrivljenika postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da
će ponoviti kazneno djelo, dovršiti pokušano kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo
kojim prijeti.
Nadalje, Zakonom se u članku 245 predviđa da kad provođenje pretrage treba poduzeti
odmah jer bi odgađanje ugrozilo postizanje ciljeva pretrage, državni odvjetnik može sam
naložiti pretragu osobe i sredstva prijevoza pisanim obrazloženim nalogom ako se radi o
sumnji da su počinjena, među ostalim kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom (Glava XIII.) za koje je propisana kazna zatvora više od pet godina. U
tom slučaju pretrazi bi se pristupilo i bez prethodne predaje naloga i pouke o pravima,
odnosno poziva za predaju osobe ili stvari.
Novi Zakon o kaznenom postupku u svom članku 294 propisuje u postojanje kategorije
tzv. ‘ugroženih svjedoka’ kad postoji vjerojatnost da bi svjedok davanjem iskaza ili
odgovorom na pojedino pitanje sebe ili njemu blisku osobu izložio ozbiljnoj opasnosti po
život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega te se njima
omogućuje uskrata iznošenja određenih podataka, davanje odgovora na pojedina pitanja ili
davanje iskaza u cjelini, dok se ne osigura zaštita svjedoka.
Budući da se člankom 332 određuju posebne dokazne radnje, Zakon određuje da ako se
istraga ne može provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće, na
- 111 -
pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika, sudac istrage može protiv osobe za koju
postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u
kaznenom djelu koja se kasnije taksativno navode, pisanim, obrazloženim nalogom odrediti
posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana.
Tim mjerama Zakon smatra nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih
komunikacija na daljinu, presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka, ulazak u
prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko
snimanje osoba i predmeta, uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika, simuliranu prodaju i
otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje potkupnine, pružanje
simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova i nadzirani prijevoz i
isporuku predmeta kaznenog djela. Kao što je ovdje rečeno, primjena ovih posebnih dokaznih
radnji moguća je samo za kaznena djela koja su dalje taksativno navedena u članku 334, a
među ostalima ovdje se spominje i kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim
pravom (Glava XIII.) a za koja je propisana kazna zatvora od pet ili više godina, te kaznena
djela počinjena na štetu djece ili maloljetnika.
Prema članku 339, sudac istrage može, na prijedlog državnog odvjetnika naložiti da
poštanske i druge prometne organizacije zadrže i njemu, uz potvrdu primitka, predaju pisma,
brzojave i druge pošiljke koje su upućene okrivljeniku ili koje on odašilje ako postoje
okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će te pošiljke poslužiti kao dokaz u
postupku. To privremeno oduzimanje može trajati najdulje četiri mjeseca, a na obrazloženi
prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može produljiti trajanje za daljnja dva mjeseca. U
kaznena djela za koja je predviđeno ovo privremeno zadržavanje, a koja su također taksativno
nabrojena, ubrajaju se i kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom
(Glava XIII.) za koja je propisana kazna zatvora više od pet godina.
4.2.3. Prekršajno pravo
Prekršajni zakon222 propisuje da se prekršajem povređuje javni poredak, društvena
disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim
zakonima u kojima su propisana kaznena djela. Zakon sadrži materijalnopravne i postupovne
odredbe te određuje nadležnost sudova i tijela državne uprave. Prekršajnim zakonom nisu
određeni prekršaji i prekršajnopravne sankcije već je propisano da se oni mogu propisivati
zakonom i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Upravo stoga je,
222 Narodne novine 107/07
- 112 -
Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira223, člankom 7 kojim je propisano
bludničenje i pomoć u prostituciji te člankom 12 u kojem je propisano odavanje prostituciji,
propisano sankcioniranje224.
4.2.4. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta225 iz 2009.
godine propisano je ustrojstvo, nadležnost te ovlasti Ureda za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta, djelokrug i nadležnost sudova i postupanje u predmetima
kaznenih djela određenih ovim Zakonom, imenovanje ravnatelja Ureda i zamjenika
ravnatelja, raspoređivanje na rad državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, uvjeti za primanje
službenika i namještenika i osiguranje sredstava za rad Ureda, osiguranje prisilnog
oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom.
Spomenutim zakonom su propisani i suradnja tijela državne vlasti i drugih tijela i osoba
s Uredom te međunarodna suradnja u kaznenom progonu i istraživanju kaznenih djela iz
nadležnosti Ureda.
Vezano uz kazneno djelo iz članka 175 Kaznenog zakona, Ured za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta nadležan je prema članku 21 Zakona u djelokrugu koji se odnosi
na poslove državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela trgovanja ljudima i ropstva iz
članka 175. stavka 3. KZ i protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka
177. stavka 3. KZ, ako su ta kaznena djela počinjena u sastavu grupe (članak 89. stavak 22.
KZ) ili zločinačke organizacije. Ured je nadležan i za vođenje kaznenog postupka protiv
organizatora grupe ili zločinačke organizacije za počinjenje kaznenih djela podvođenja iz
članka 195. stavka 2. KZ, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem gore navedenih
kaznenih djela.
223 Narodne novine 41/77, 52/87, 55/89, 30/90, 47/90 i 29/94 224 Članak 7: 'tko dopušta da se u njegovim prostorijama vrši bludničenje ili tko omogućuje ili na drugi način pomaže vršenju prostitucije, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.’ Članak 12 : 'Tko se odaje prostituciji, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana. ' 225 Narodne novine 76/09
- 113 -
4.2.6. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela
Nadalje, Zakonom o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela226 se reguliraju
pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije, kazneni postupak za kaznena djela pravnih
osoba te pravne osobe- domaće osobe i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju
pravnim osobama. Supsidijarno se primjenjuju odredbe Kaznenog zakona, Zakona o
kaznenom postupku i Zakona o USKOK-u. Vrlo je važno napomenuti da će se pravna osoba
kaznit za kazneno djelo odgovorne osobe ako se povrjeđuje neka dužnost pravne osobe ili ako
je njime ostvarena ili je trebala biti ostvarena protupravna imovinska korist. Predviđene vrste
kaznenopravnih sankcija su kazne (novčana i kazna ukidanja pravne osobe), uvjetna osuda i
sigurnosne mjere.
Predviđeno je i izricanje mjera opreza prema pravnoj osobi (zabrana obavljanja
određenih djelatnosti ili poslova, zabrana poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih
proračuna i zabrana stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija). Ovim Zakonom se
omogućuje kažnjavanje svih onih tvrtki i koje se bave organiziranjem međunarodne
prostitucije ili nekog drugog oblika iskorištavanja žrtvi kaznenog djela trgovanje ljudima i
ropstvo.
4.2.7. Zakon o zaštiti svjedoka
Posebno važnim zakonom u sferi zaštite prava avjedoka, a samim time i većine žrtava
kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva smatra se Zakon o zaštiti svjedoka227.
Spomenutim Zakonom uređeni su uvjeti i postupci za pružanje više oblika zaštite
ugroženim svjedocima i njima bliskim osobama. Ovaj Zakon omogućava izvanprocesnu
zaštitu osoba koje kao svjedoci sudjeluju u kaznenom postupku i svojim iskazima omogućuju
sankcioniranje organiziranog kriminaliteta, a samim time i trgovanja ljudima.
Zakonom o zaštiti svjedoka uređene su mjere izvansudske zaštite osoba koje pružaju
obavijesti i svjedoče o organiziranom kriminalu, korupciji i drugim teškim kaznenim djelima.
Temeljem ovog Zakona u Ministarstvu unutarnjih poslova tijekom 2004. godine ustrojena je
Jedinica za zaštitu svjedoka.
226 Narodne novine 151/03, 110/07 227 Narodne novine 163/03
- 114 -
4.2.8. Zakon o strancima
Također bitnim, Zakonom o strancima228 propisuju se uvjeti ulaska, kretanja i boravka
te rad stranaca u Republici Hrvatskoj. Odredbe koje se odnose na boravak i rad stranaca ne
primjenjuju se na članove diplomatskih misija, konzularnih ureda, članove misija organizacija
Ujedinjenih naroda i drugih specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda, članove misija
međunarodnih organizacija akreditiranih u Republici Hrvatskoj te članove njihovih obitelji
odnosno zajedničkog kućanstva. Za potrebe ovog rada iznimno su zanimljivi članci od 70. do
75. koji govore o identifikaciji, privremenom boravku i sigurnom povratku žrtve trgovanja
ljudima. Sukladno tim odredbama, identifikaciju žrtve obavlja Ministarstvo unutarnjih
poslova u suradnji s organizacijama civilnog društva, a kada se radi o žrtvi-maloljetniku
spomenuto ministarstvo je dužno surađivati s ministarstvom nadležnim za socijalnu skrb.
Status žrtve stječe se prihvaćanjem sudjelovanja u programu pomoći i zaštite o čemu
operativni tim Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima obavještava Ministarstvo.
Izmjenama Zakona iz 2009. godine, koje su stupile na snagu 31. ožujka 2009. godine u
dijelu koji se odnosi na žrtve trgovanja ljudima mijenjana je odredba vezana uz prihvaćanje
programa pomoći i zaštite od strane žrtve trgovanja ljudima te stjecanja statusa žrtve
trgovanja ljudima.
U nastavku slijedi grafikom koji na najzorniji način, a na temelju podataka dobivenih od
Ministarstva unutarnjih poslova229 ocrtava učinkovitost Ministarstva unutarnjih poslova u
identifikaciji žrtava.
GRAFIKON 9: Identifikacija žrtava od strane Ministarstva unutarnjih poslova230
228 Narodne novine 79/07,36/09 229 Podaci dobiveni mailom od 01. ožujka 2010. godine. 230 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 115 -
0 10 20 30
Primorsko-goranska
Virovitičko-podravska
Istarska
Zagrebačka
Sisačko-moslavačka
Šibensko-kninska
Koprivničko-križevačka
Ličko-senjska
Karlovačka
Splitsko-dalmatinska
Brodsko-posavska
Vukovarsko-srijemska
Požeško-slavonska
Osječko-baranjska
Zadarska
Međimurska
nema podatka
broj identificiranih žrtava (2002.-2009.)
Program pomoći i zaštite obuhvaća zdravstvenu i psihosocijalnu zaštitu, siguran
smještaj, usluge prevođenja i tumačenja, pravnu pomoć te siguran povratak u državu
podrijetla.
Osoba gubi pravo na pomoć i zaštitu ako je iskaz temeljila na lažnim činjenicama, ako
su prestale okolnosti radi kojih je ostvarila pravo na pomoć i zaštitu ili ako se ponaša suprotno
pravilima utvrđenim programom pomoći i zaštite. O gubitku prava na pomoć i zaštitu
Operativni tim obavještava Ministarstvo unutarnjih poslova.
Do izmjena Zakona o strancima, stranac identificiran kao žrtva imao je pravo u roku od
30 dana odlučiti o svom sudjelovanju u programu pomoći i zaštite. Ovim izmjenama taj je rok
povećan za odrasle žrtve trgovanja ljudima s 30 na 60 dana, dok je period od 90 dana za
maloljetne žrtve trgovanja ljudima ostao. Sukladno navedenom, stranac identificiran kao žrtva
ima sada pravo u roku od 60 dana odlučiti o svom sudjelovanju u programu pomoći i zaštite,
dok skrbnik maloljetnika koji je identificiran kao žrtva, ima pravo, uz suglasnost centra za
socijalnu skrb u roku od 90 dana odlučiti o sudjelovanju u programu pomoći i zaštite, vodeći
- 116 -
računa o najboljem interesu maloljetnika te uvažavajući mišljenje maloljetnika. Žrtva kojoj je
odobren privremeni boravak ima pravo na siguran smještaj, zdravstvenu zaštitu, novčanu
pomoć, obrazovanje i rad. Prema navedenom Zakonu, sigurnim smještajem smatra se mjesto
gdje je žrtva zaštićena od utjecaja osobe osumnjičene za počinjenje kaznenog djela. Visinu
novčane pomoći određuje tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi. Žrtva koja je u radnom
odnosu ili posjeduje novčana sredstva ili su joj troškovi osobnog života osigurani na drugi
način nema pravo na novčanu pomoć. Posebna skrb vodi se o trudnicama i osobama s
invaliditetom kao posebno ranjivim skupinama žrtava. Sva tijela koja su uključena u program
pomoći i zaštite žrtve-maloljetnika dužna su voditi računa o najboljem interesu maloljetnika.
Ukoliko je žrtva-maloljetnik, Ministarstvo unutarnjih poslova će provesti potrebne mjere za
utvrđivanje identiteta, državljanstva te pronalaženja ostalih članova obitelji. Žrtvi-
maloljetniku nadležno tijelo za socijalnu skrb imenovat će skrbnika. Privremeni boravak iz
humanitarnih razloga žrtvi će prestati ako je izgubila status žrtve, ako se utvrdi da
zloupotrebljava status žrtve, to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne
sigurnosti i javnog zdravlja. Prilikom odlučivanja o prestanku privremenog boravka žrtvi-
maloljetniku traži se mišljenje tijela nadležnog za socijalnu skrb. Siguran povratak stranca
koji ima status žrtve provodi Ministarstvo unutarnjih poslova vodeći računa o njegovim
pravima, sigurnosti i dostojanstvu, i on treba biti dragovoljan. Maloljetnici koji su žrtve
trgovanja ljudima neće biti vraćeni ni u jednu državu ako nakon procjene opasnosti i
sigurnosti postoji indicija da takav povratak ne bi bio u njihovom najboljem interesu.
4.2.9. Zakon o azilu
Zakonom o azilu231 se propisuju načela, uvjeti i postupak za odobravanje azila,
odobravanje supsidijarne zaštite, odobravanje privremene zaštite, status, prava i obveze
tražitelja azila, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom
zaštitom te uvjeti i postupak za poništenje i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite.
Vezano uz tematiku suzbijanja trgovanja ljudima, posebno se izdvajaju članci 21 i 22
Zakona. Stranac koji je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, a došao je izravno s područja
na kojem je proganjan, neće se kazniti zbog nezakonitog ulaska ili boravka, ukoliko bez
odgode podnese zahtjev za azil i ako predoči valjane razloge svog nezakonitog ulaska ili
boravka. Strancu koji izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za azil omogućit će se da što
prije podnese zahtjev za azil. Ministarstvo će obavijestiti tražitelja azila o načinu provođenja
231 Narodne novine broj 79/07, 88/10
- 117 -
postupka za odobrenje azila, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku te o mogućnosti
dobivanja besplatne pravne pomoći i mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i
drugih organizacija koje se bave zaštitom prava izbjeglica, na materinskom jeziku tražitelja
azila ili na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da može komunicirati, u roku od 15 dana
od dana podnošenja zahtjeva.
Zakon u svom članku 4-7 određuje da će se u Republici Hrvatskoj odobriti azil strancu
koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva ili osobi bez državljanstva koja se nalazi izvan
zemlje uobičajenog boravišta, a koja se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje
rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne
može, ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Navodi se i da djela koja se
smatraju proganjanjem iz razloga navedenih u Zakonu moraju biti dovoljno ozbiljna po svojoj
prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje osnovnih ljudskih prava, osobito
prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno ako predstavljaju skup različitih mjera,
uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da, u cjelini, mogu utjecati na
pojedinca. Djela proganjanja mogu biti fizičko ili mentalno nasilje, uključujući i seksualno
nasilje, zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili
koje se provode na diskriminirajući način, sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno
ili diskriminirajuće, uskraćivanje sudske pomoći, sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja
obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena
djela te djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu. Naravno, između
djela proganjanja i razloga za proganjanje pretpostavlja se postojanje povezanosti. Prilikom
procjene strahuje li tražitelj azila osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj
azila stvarno rasne, religijske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju
proganjanje, ukoliko mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike.
Zakonom je određeno i da se azil neće odobriti strancu ukoliko postoje ozbiljni razlozi
na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju
zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama
međunarodnih akata, teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije
njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku, uključujući i naročito okrutna postupanja čak i ako
su počinjena s navodnim političkim ciljem, djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima
Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih
naroda.
- 118 -
4.2.10. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći
Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći232 se uređuju pojam, vrste i opseg besplatne
pravne pomoći, korisnici pravne pomoći, nadležnost, postupak i uvjeti za ostvarivanje pravne
pomoći, pružatelji pravne pomoći, pravna pomoć iz razloga pravičnosti, prekogranično
ostvarivanje pravne pomoći, financiranje pravne pomoći i nadzor nad provedbom Zakona.
Pravna pomoć je način olakšavanja pristupa sudu i drugim tijelima koja odlučuju o pravima i
obvezama hrvatskih državljana i stranaca na način da troškove u cijelosti ili djelomično snosi
Republika Hrvatska, uzimajući u obzir njihov materijalni položaj i okolnost da ne bi mogli
ostvariti to pravo bez ugrožavanja svojeg uzdržavanja i uzdržavanja članova svojeg
kućanstva. Pravna pomoć ostvaruje se kao primarna ili sekundarna pravna pomoć. Primarna
pravna pomoć obuhvaća opću pravnu informaciju, pravni savjet, pravnu pomoć u sastavljanju
pismena pred tijelima uprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, zastupanje u
upravnim stvarima, pravnu pomoć u mirnom izvansudskom rješavanju sporova, zastupanje
pred Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama, ako je u skladu s
međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela. Sekundarna pravna pomoć obuhvaća
zastupanje pred sudom, pravnu pomoć za mirno rješavanje sporova pred sudom i sastavljanje
pismena u sudskim postupcima.
Ostvarivanje pravne pomoći odobrava se u svim postupcima pred sudovima, upravnim
tijelima i drugim pravnim osobama s javnim ovlastima, ako se njima rješava o
egzistencijalnim pitanjima korisnika. Egzistencijalna pitanja su statusna pitanja, prava iz
sustava socijalne skrbi, prava iz sustava mirovinskog, invalidskog osiguranja i drugi oblici
pomoći, radnopravne stvari, zaštita djece i mlađih punoljetnika, zaštita žrtava kažnjivih djela,
žrtava trgovanja ljudima, obiteljskog nasilja i kada je to predviđeno međunarodnim
ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, kao i imovinsko-pravna pitanja u vezi sa
zaštitom nekretnina do veličine zadovoljavajućega stambenog prostora.
Korisnici pravne pomoći su hrvatski državljani, stranci na privremenom boravku, stranci
na stalnom boravku, azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom i stranci pod privremenom
zaštitom, koji ne mogu snositi troškove pravne pomoći bez opasnosti od egzistencijalne
ugroženosti.Korisnici pravne pomoći su i tražitelji azila u postupcima za koje pravna pomoć
tražiteljima azila nije predviđena posebnim zakonom. Korisnici pravne pomoći su djeca
232 Narodne novine broj 62/08
- 119 -
stranci koja su u Republici Hrvatskoj zatečena bez pratnje roditelja ili zakonskog zastupnika.
Pružatelji pravne pomoći su odvjetnici, ovlaštene udruge i visoka učilišta.
4.2.11. Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije
Smatra se da je za određivanje sveukupnosti pravnog okvira Republike Hrvatske važan i
Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije233
koji uređuje primjenu europskog uhidbenog naloga i postupak predaje, nalog za osiguranje
imovine i dokaza, europski nalog za pribavljanje dokaza, priznanje i izvršenje naloga za
oduzimanje imovine ili predmeta, priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, priznanje i
izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje
slobode i priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i
alternativne sankcije.
Posebno se ovdje ističe da će se zaprimljeni instrument suradnje (svi ovi koji su gore
pobrojani), bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti izvršiti u taksativno navedenim kaznenim
djelima, ako je u državi izdavanja propisana kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje
oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane
novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne. Zakon, dakle, taksativno navodi u
članku 10 'kažnjiva djela' te se u njemu među ostalim spominju i 'trgovanje ljudima' i
'nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom'. I ovaj se Zakon, bez obzira što je novijeg
datuma donošenja, smatra neusklađenim sa Kaznenim zakonom upravo iz razloga
neusklađenosti pojmova iz članka 10, u konkretnom slučaju sa člankom 175 Kaznenog
zakona.
4.2.12. Zakon o nadzoru državne granice
Bitnu ulogu u suzbijanju trgovanja ljudima ima i sigurnost državne granice, a taj
segment posebno regulira Zakon o nadzoru državne granice234. Naime, nadzor državne
granice je kontrola prelaska državne granice i zaštita državne granice, a obavlja se radi
osiguranja nepovredivosti državne granice, zaštite života i zdravlja ljudi, sprječavanja i
233 Narodne novine broj 91/10 234 Narodne novine 173/03, 141/06, 8/07, 40/07, 146/08
- 120 -
otkrivanja kaznenih djela i prekršaja te otkrivanja i pronalaska počinitelja kaznenih djela i
prekršaja, sprječavanja nezakonitih migracija i sprječavanja i otkrivanja drugih opasnosti za
javnu sigurnost, pravni poredak i nacionalnu sigurnost. Nadzor državne granice u nadležnosti
je Ministarstva unutarnjih poslova, a poslove nadzora obavlja granična policija.
Policijski službenici ovlašteni su obavljati kontrolu osoba, prijevoznih sredstava i stvari
na prometnim pravcima i objektima značajnim za prekogranični promet, radi sprječavanja
nezakonitog ulaska i boravka na području Republike Hrvatske te sprječavanja i otkrivanja
prekograničnog kriminala, ako to opravdava sigurnosno stanje i ako se po policijskim
spoznajama ili obavijestima drugih državnih tijela i nadležnih sigurnosnih službi mogu
pronaći počinitelji navedenih kažnjivih djela.
Granična kontrola obavlja se na području graničnog prijelaza. Ona se može obaviti i
izvan područja graničnog prijelaza u vlakovima, zrakoplovima i plovilima ili na drugom
mjestu. Prelazak državne granice je svako kretanje ljudi preko državne granice. Državnu
granicu, odnosno od početka primjene Schengenskoga provedbenog sporazuma u Republici
Hrvatskoj, vanjsku granicu, smije se prelaziti samo na za to određenim graničnim prijelazima,
u vrijeme i na način koji je u skladu s namjenom graničnog prijelaza te s ispravama
propisanim za prelazak državne granice.
Iznimno, državna granica smije se prijeći i izvan graničnog prijelaza, ako je takva
mogućnost predviđena međunarodnim ugovorima ili ako se radi o osobama na jahtama ili
brodicama namijenjenim za razonodu ili šport, osobama na ribarskim plovilima hrvatske
zastave pripadnosti i drugim ribarskim plovilima u slučajevima obalnog ribarenja,
pomorcima za vrijeme zadržavanja plovila u mjestu gdje se nalazi luka ili susjednim
mjestima, pojedincima ili grupama osoba ako postoji zahtjev posebne prirode, pod uvjetom da
imaju odobrenja sukladno važećim propisima i da nije u suprotnosti interesima javne
sigurnosti, pravnog poretka i nacionalne sigurnosti te pojedincima ili grupama osoba u slučaju
više sile i drugim situacijama kada je to nužno.
4.2.13. Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela
Donošenjem Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela235 Republika
Hrvatska ispunila je obveze određene Europskom konvencijom o naknadi štete žrtvama
kaznenih djela nasilja (usvojena u Strasbourgu, 24. studenog 1983. godine, a stupila na snagu
235 Narodne novine 80/08
- 121 -
01. veljače 1988. godine) i uskladila zakonsko rješenje sa zakonodavstvima europskih zemalja
koja se odnose na područje naknade štete žrtvama kaznenih djela nasilja.
Cilj donošenja ovog Zakona je rješavanje položaja žrtava kaznenih djela nasilja
počinjenih s namjerom, koje su pretrpjele tjelesne ozljede ili narušenje zdravlja, te
uzdržavanih članova obitelji osoba koje su umrle od posljedica takvih kaznenih djela.
Zakon obuhvaća odredbe o ovlaštenicima prava na novčanu naknadu, tijela koja donose
odluke i sudjeluju u postupku, te tijela i postupak koji se primjenjuje u prekograničnim
situacijama. Članak dijeli ovlaštenike prava na naknadu na izravnu i neizravnu žrtvu. Definira
izravnu žtrvu, pri tome navodeći da je to osoba osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede
ili teško narušenje zdravlja kao posljedicu kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom uz
primjenu sile ili povredom spolnog integriteta kao i kaznenog djela dovođenja u opasnost
života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom kojim je prouzročena smrt, teška
tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja jedne ili više osoba, a propisano je Kaznenim
zakonom kao teži oblik temeljnog kaznenog djela počinjenog s namjerom.
Predviđa se pravo na novčanu naknadu za kaznena djela nasilja počinjena s namjerom
uz primjenu sile. Silom se smatra uporaba fizičke snage prema drugoj osobi kako bi se
iznudilo neko njezino ponašanje. Nadalje, kao razlog priznavanja naknade predviđa se i
povreda spolnog integriteta. Ovdje je riječ o kaznenim djelima protiv spolne slobode i
spolnog ćudoređa. No, treba voditi računa da je i ovdje potrebno postupanje sa namjerom.
Sagledavajući kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa teško se može govoriti
o postupanju sa nehajem, no, moguće je toleriranje mogućnosti počinjenja djela prilikom čega
bi počinitelj postupao sa svjesnim nehajem.
Osim toga, izravnom žrtvom Zakon smatra i osoba koja je pretrpjela teške tjelesne
ozljede ili teško narušenje zdravlja za vrijeme počinjenja namjernog kaznenog djela nasilja
prema drugoj osobi, ako nije sudjelovala u počinjenju tog kaznenog djela, dakle, kad se
slučajno našla, spletom okolnosti u samom događaju, kad je osoba pokušala spriječiti
počinjenje kaznenog djela, kad je pomagala policiji pri uhićenju počinitelja, te kad je pružala
pomoć drugoj žrtvi kaznenog djela. Smatra se da su upravo navedene situacije one situacije u
kojima može nastati šteta određenim osobama.
Kad spomenuta kaznena djela prouzroče smrt izravne žrtve, pravo na naknadu ima
neizravna žrtva.
- 122 -
Nadalje, definirano je i tko se smatra neizravnom žrtvom. To su bračni drug, izvanbračni
drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh, pastorak izravne žrtve i osoba s
kojom je izravna žrtva živjela u istospolnoj zajednici. Smatra se da bi se neizravnom žrtvom
trebalo smatrati i djeda, baku i unuka, ako je jedan od njih izravna žrtva, u slučaju kad je
između njih postojala trajnija zajednica života, a baka i djed su zamjenjivali roditelje upravo
zato jer postoje situacija u kojima roditelja nema, pa djed i baka odgajaju svoje unuke,
Jako je važno spomenuti da ovaj članak samo definira žrtve, ne dajući analizu prava
koja se pojedinoj kategoriji žrtava priznaju sukladno ovom Zakonu. To se kasnije precizira pri
navođenju samih prava.
Zakon daje pravo na novčanu naknadu ukoliko je događaj za koji se traži naknada
evidentiran ili prijavljen policiji. Iz Zakona o policiji proizlazi da je policijski službenik dužan
zaprimiti prijavu o počinjenom kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti.
Ako se pri podnošenju kaznene prijave ili provođenjem izvida utvrdi da se radi o kaznenom
djelu koje se progoni po privatnoj tužbi ili se utvrdi da događaj nema obilježja kaznenog
djela, policijski službenik je dužan o tome izvijestiti oštećenog. U svrhu utvrđivanja
počinitelja kaznenog djela policijski službenik je dužan na zahtjev oštećenog ili druge osobe
ovlaštene na podnošenje privatne tužbe poduzeti nužne radnje koje one ne mogu samostalno
poduzeti.
Policija vodi evidenciju osoba za koje postoji osnovana sumnja da su počinile kaznena
djela, prijestupe i prekršaje te počinjenih kaznenih djela koja se progone po službenoj
dužnosti, prijestupa, prekršaja i osoba oštećenih tim djelima. Nastavno na izneseno, potrebno
je da je prijavu o događaju zaprimio policijski službenik ili da se sam događaj nalazi u
policijskim evidencijama. Jednako tako, djelo je moguće prijaviti i nadležnom državnom
odvjetništvu.
Tijelo koje odlučuje u predmetima novčane naknade žrtvama kaznenih djela je Odbor
kojeg čini pet članova- četiri člana i predsjednik. Svi oni moraju imati i po dva zamjenika koji
ih zamjenjuju u slučaju njihove odsutnosti prilikom zasjedanja sjednica Odbora. Članovi
Odbora su zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji zastupa interese
Republike Hrvatske, predstavnik civilnog društva iz područja zaštite žrtava kaznenih djela,
predstavnik ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, a budući da se radi o pravima iz
zdravstva, zdravstvenog osiguranja i socijalne skrbi, logično je da Odbor čini i stručnjak iz tih
područja.
- 123 -
Budući da Zakon stupa na snagu danom primanja Republike Hrvatske u punopravno
članstvo Europske unije, Republici Hrvatskoj je ostavljeno dovoljno vremena da se u
potpunosti pripremi za njegovu primjenu.
4.2.14. Zakon o socijalnoj skrbi
Prema Zakonu o socijalnoj skrbi236, socijalna skrb je djelatnost od posebnog interesa
za Republiku Hrvatsku kojom se osigurava i ostvaruje pomoć za podmirenje osnovnih
životnih potreba socijalno ugroženih, nemoćnih i drugih osoba koje one same ili uz pomoć
članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i
drugih okolnosti. Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka i stanja socijalne
ugroženosti socijalnom skrbi pruža se potpora obitelji, posebice djeci i drugim osobama koje
ne mogu brinuti same o sebi. U osobe koje su korisnici ovog zakona ubrajaju se i žrtve
trgovanja ljudima.
Zakon sadrži odredbu prema kojoj su predškolske, školske i zdravstvene ustanove,
policija, pravosudna i druga državna tijela, pravne i fizičke osobe koje su po posebnim
zakonima određeni za brigu o obitelji, djeci i drugim osobama koje se ne mogu brinuti same o
sebi, radi zaštite njihovih interesa dužne surađivati s ustanovama socijalne skrbi.
Među ostalima, korisnik socijalne skrbi je i tjelesno ili mentalno oštećeno ili psihički
bolesno dijete, dijete žrtva obiteljskog ili drugog nasilja, te dijete prema kojem je ili bi trebala
biti primijenjena mjera obiteljsko ili kaznenopravne zaštite.
Zakon regulira da djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, vjerske
zajednice, udruge i druge pravne osobe, udomiteljske obitelji, obiteljski domovi i fizičke
osobe kao profesionalnu djelatnost. Prema članku 79, ustanove socijalne skrbi su Obiteljski
centar, centar za socijalnu skrb, dom socijalne skrbi, i centar za pomoć i njegu.
4.2.15. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima
Prema Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima,237 međunarodna
pravna pomoć pruža se i u odnosu na Europski sud za ljudska prava i Europski sud pravde, a
kada je to određeno međunarodnim ugovorom i u odnosu na druge međunarodne organizacije
i nadnacionalne organizacije čijom članicom Republika Hrvatska može postati.
236 Narodne novine 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/03, 44/06, 79/07 237 Narodne novine 178/04
- 124 -
Zakonom propisuje međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim postupcima koji su u
tijeku u Republici Hrvatskoj ili u stranoj državi (pribavljanje i prosljeđivanje predmeta koji će
biti predočeni kao dokazi, dostava sudskih akata i odluka, pristupanje sudu osoba radi davanja
iskaza i druge radnje potrebne za vođenje kaznenih postupaka), postupke izručenja Republici
Hrvatskoj osoba okrivljenih ili osuđenih na temelju odluka domaćih sudova, postupke
izručenja stranaca okrivljenih ili osuđenih na temelju sudskih odluka države koja izručenje
traži, postupke preuzimanja i ustupanja kaznenog progona, kao i postupke izvršenja stranih
sudskih odluka u kaznenim stvarima.
Zakon se ne primjenjuje na uhićenja, izvršenje presuda, niti na djela kažnjiva po vojnim
zakonima koja nisu kaznena djela općeg kaznenog prava.
Od posebne su važnosti odredbe članka 32 i 33 kojima je regulirano izručenje
državljana Republike Hrvatske i stranaca. Tako, sukladno članku 32, hrvatski državljanin ne
može biti izručen radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora stranoj državi, niti kao
osuđenik može biti premješten iz Republike Hrvatske u stranu državu radi izdržavanja kazne
zatvora. Spomenuta odredba se ne primjenjuje u slučajevima privremene predaje hrvatskog
državljanina domaćem pravosudnom tijelu radi poduzimanja određenih radnji u kaznenom
postupku u Republici Hrvatskoj. S druge pak strane, stranac može biti izručen drugoj državi
radi kaznenog progona ili izvršenja sankcije koja uključuje oduzimanje slobode, ako je ta
država zatražila izručenje, ili je na zahtjev odnosno uz suglasnost Republike Hrvatske
preuzela kazneni progon ili izvršenje kaznene presude.
4.3. Protokoli
Provedba nacionalnih strateških i provedbenih dokumenata dovela je do sklapanja niza
sporazuma suradnje između tijela koja sustavno rade na suzbijanju trgovanja ljudima.
Tako je238, ‘Ministarstvo unutarnjih poslova u svim evidentiranim slučajevima trgovanja
ljudima, primijenilo Nacionalnim planom usvojenu proceduru postupanja (tzv. Protokol
postupanja u konkretnim slučajevima trgovanja ljudima’) u smislu neposrednih izvršitelja te
načina djelovanja , a što podrazumijeva ponajprije iniciranje pomoći i zaštite žrtvama
trgovanja ljudima misije Međunarodne organizacije za migracije u Republici Hrvatskoj i
nevladinih udruga u suradnji s Ministarstvom rada i socijalne skrbi.’
238 Izvješće o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima (studeni 2002.- prosinac 2003.), Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima Vlade Republike Hrvatske, /2004), Zagreb, stranica 9
- 125 -
Bio je to prvi način da se reguliraju težnje za normiranjem postupanja u konkretnim
predmetima u praksi.
4.3.1. Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima
Vlada Republike Hrvatske je u studenom 2008. godine usvojila Protokol za
identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima. Vlada Republike Hrvatske je na
sjednici održanoj 11. veljače 2010. godine donijela Zaključak kojim se prihvaćaju Izmjene i
dopuna Protokola za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima. 239
Prema Protokolu za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima,
identifikaciju žrtava trgovanja ljudima obavlja Ministarstvo unutarnjih poslova, te pritom
surađuje sa organizacijama civilnog društva. Ako se radi o djetetu žrtvi, Ministarstvo
unutarnjih poslova surađuje sa tijelom nadležnim za poslove socijalne skrbi i organizacijama
civilnog društva. Protokol ne definira identifikaciju i ne daje detaljnija pojašnjenja uz taj
pojam.
O izvršenoj identifikaciji, Ministarstvo unutarnjih poslova obavještava nacionalnog
koordinatora za suzbijanje trgovanja ljudima koji pak bez odgađanja obavještava nadležnog
voditelja za koordinaciju rada mobilnih timova tj. voditelja mobilnog tima240.
Pritom treba naglasiti da se razlikuje voditelj mobilnog tima kad se radi o žrtvi djetetu
i kad se radi o žrtvi odrasloj osobi pa je određeno imenovanje voditelja obje vrste mobilnih
timova, s time da se uvijek voditeljem mobilnog tima u slučaju kad je žrtva dijete imenuje
predstavnik iz tijela državne uprave nadležnog za poslove iz sustava socijalne skrbi.
Boravak u prihvatnim centrima se razlikuje ovisno o tome da li se radi o žrtvi strancu ili
žrtvi državljaninu Republike Hrvatske241. Ako se radi o stranom državljaninu, mobilni tim će
ga nakon identifikacije prevesti u nadležni prihvatni smještaj gdje će boraviti do svoje
konačne odluke o prihvaćanju programa pomoći i zaštite o kojem će biti obavješten od strane
mobilnog tima, a ako se radi o domaćim državljanima, osim u prihvatnom centru, oni mogu
boraviti i u smještaju u vlastitoj organizaciji.
239 Za sve podatke izvor: http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx 240 Ovdje se uočava izrazito dobro koordiniranje vezano uz identifikaciju žrtve. No, kako će biti vidljivo iz predmeta u praksi, činjenica je da status žrtve nose i osobe koje to ne bi trebale imati. To dokazuje da je do detalja razrađen ovaj dio obavještavanja, dok je kasniji tijek postupka ostavljen provoditeljima u praksi. 241 Za prikaz odnosa broja žrtava stranih i domaćih državljana vidjeti dio u kojem se obrađuju prikupljeni statistički podaci.
- 126 -
Već spomenute mobilne timove za pružanje prvih oblika pomoći i zaštite žrtava
trgovanja ljudima čine osobe ovlaštene za pružanje prvih oblika pomoći i zaštite
novoidentificiranim žrtvama, te Protokol navodi da moraju biti dostupni 24 sata. Ne navodi se
kome moraju biti dostupni. Iz tumačenja ostalih odredbi Protokola dalo bi se zaključiti da
voditelji mobilnih timova moraju biti dostupni koordinatoru za suzbijanje trgovanja ljudima
Ministarstva unutarnjih poslova, a po logici članovi mobilnih timova bi trebali biti dostupni
voditelju. No, to su tek zaključci, budući da Protokol nije izrijekom naveo kome moraju biti
dostupni članovi i voditelji mobilnih timova.
Mobilne timove čine posebno osposobljeni predstavnici centara za socijalnu skrb,
Hrvatskog crvenog križa i organizacija civilnog društva koje se bave suzbijanjem trgovanja
ljudima. Osobe koje su uključene u rad mobilnih timova dobivaju ovlaštenje za rad u njima na
temelju završene specijalizirane sustavne obuke koju organizira Ured za ljudska prava Vlade
Republike Hrvatske, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstvo unutarnjih
poslova.
Protokol izrijekom navodi da ovlaštenje za rad predstavnika centara socijalne skrbi u
mobilnim timovima daje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi. Ovlaštenje za rad
predstavnika organizacija civilnog društva te Hrvatskog crvenog križa daje nacionalni
koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima.
U Republici Hrvatskoj osnivaju se četiri mobilna tima i to u Zagrebu, Rijeci, Splitu i
Osijeku. Mjesna nadležnost pojedinog mobilnog tima određuje se prema mjestu identifikacije
žrtve, a svaki mobilni tim čine četiri osobe: jedan predstavnik centra za socijalnu skrb, jedan
predstavnik Hrvatskog crvenog križa i dva predstavnika organizacija civilnog društva. U
slučaju da je žrtva dijete obavezno je prisustvo predstavnika centra za socijalnu skrb.
Sve navedeno dovodi do još jednog mogućeg neusklađenja. Prema navedenim
odredbama Protokola, u radu mobilnih timova ukupno sudjeluju četiri imenovana
predstavnika centara za socijalnu skrb, četiri imenovana predstavnika Hrvatskog crvenog
križa i osam imenovanih predstavnika organizacija civilnog društva. No, Nacionalni plan
suzbijanja trgovanja ljudima za razdoblje 2009. do 2011., u području Pomoć i zaštita žrtava
trgovanja ljudima sadrži mjeru 2 ‘Osigurati imenovanje županijskih koordinatora kao članova
mobilnih timova’ i aktivnost ‘Imenovanje županijskih koordinatora’, a za koju je nadležno
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Izravno provođenje ove mjere značilo bi imenovanje
21 županijskog koordinatora kao člana mobilnog tima, čime se broj (pretpostavlja se)
predstavnika centara za socijalnu skrb znatno povećava iznad brojke koja je određena
- 127 -
Protokolom te bi se takvim postupanjem narušio odnos između predstavnika centara za
socijalnu skrb (ako se na njih odnosi ova mjera, budući da nije izrijekom navedeno na koga se
odnosi) i ostalih članova mobilnih timova.
Određene su i obveze mobilnih timova, a koje su: dolazak na mjesto identifikacije te
pružanje prvih oblika pomoći i zaštite novoidentificiranim žrtvama trgovanja ljudima;
inicijalni razgovor sa žrtvom odmah po identifikaciji te obavješćivanje o programu pomoći i
zaštite; prijevoz i smještaj žrtve u privremeni prihvatni smještaj, pružanje pomoći i zaštite
žrtvi do zbrinjavanja u prihvatnom centru i prijevoz žrtve u službeni sigurni smještaj ukoliko
žrtva prihvati ponuđeni program pomoći i zaštite.
Voditelj mobilnog tima prema Protokolu obavještava članove mjesno nadležnog
mobilnog tima prema odredbi točke 6. Protokola. Točkom 6 određena je mjesna nadležnost
pojedinog operativnog tima. Ovdje se ne navodi o čemu voditelj mobilnog tima obavještava
članove mobilnog tima. Ponovno, pretpostavlja se da se radi o činjenici da je identificirana
žrtva trgovanja ljudima, no, to nije i izrijekom određeno. Nadalje, rad voditelja mobilnog tima
obuhvaća i praćenje rada i aktivnosti mobilnog tima u pružanju prvih oblika pomoći i zaštite
žrtvama trgovanja ljudima te obavještavanje Ministarstva unutarnjih poslova o aktivnostima u
pružanju pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima.
Voditelj mobilnog tima je Protokolom obvezan da u pisanom obliku izvijesti Operativni
tim Nacionalnog odbora o svim provedenim aktivnostima u vezi s pružanjem prvih oblika
pomoći i zaštite novoidentificiranim žrtvama trgovanja ljudima.
U Protokolu slijedi još jedna odredba koja je u suprotnosti sa citiranom mjerom iz
Nacionalnog plana suzbijanja trgovanja ljudima. Naime, ovim Protokolom je određeno da
članove mobilnih timova sukladno utvrđenim kriterijima imenuje, na vrijeme od dvije godine,
nacionalni koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima. Upravo je ovo u suprotnosti sa
obvezom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi da imenuje županijske koordinatore kao
članove mobilnih timova. Posebno stoga što se Protokolom određuje i da kriterije za
imenovanje utvrđuje nacionalni koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima.
Svaki član mobilnog tima prestaje biti članom istekom roka na koji je imenovan;
neopravdanim neodazivanjem na pozive voditelja mobilnog tima; pokretanjem kaznenog
postupka protiv njega; ponašanjem suprotnim općeprihvaćenim etičkim načelima i na vlastiti
zahtjev.
- 128 -
Protokol definira prihvatni smještaj kao oblik privremenog smještaja za žrtve u kojem
joj se, do njene konačne odluke o prihvaćanju programa pomoći i zaštite, osigurava
psihosocijalna, zdravstvena, pravna i druga potrebna pomoć.
Ukoliko žrtva pisanom izjavom prihvati ponuđeni program pomoći i zaštite, o čemu
Operativni tim Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima obavještava Ministarstvo
unutarnjih poslova, žrtvi stranom državljaninu se, na temelju osobnog zahtjeva, odnosno
zahtjeva zakonskog zastupnika, sukladno postupku koji utvrđuje Ministarstvo unutarnjih
poslova, izdaje odobrenje za privremeni boravak u trajanju od šest mjeseci s mogućnošću
produženja.
No, ako žrtva iskaz temelji na lažnim činjenicama, ako su prestale okolnosti radi kojih je
ostvarila pravo na pomoć i zaštitu ili ako se ponaša suprotno pravilima utvrđenim programom
pomoći i zaštite, ona gubi pravo na pomoć i zaštitu. Odluku o tome donosi Operativni tim te
obavještava Ministarstvo unutarnjih poslova.
Prijevoz žrtve u sigurno sklonište ili alternativni smještaj organiziraju organizacije
civilnog društva uključene u rad mobilnih timova i Hrvatski crveni križ.
Žrtva se vraća u zemlju povratka nakon što se izvrši procjena rizika i sigurnosti pri
povratku. Postupak sigurnog povratka žrtve provodi Ministarstvo unutarnjih poslova, te može
surađivati s nadležnim državnim tijelima, međunarodnim i nevladinim organizacijama i
Hrvatskim crvenim križem, no ako je žrtva dijete, tada surađuje s tijelom državne uprave
nadležnim za poslove socijalne skrbi.
4.3.2. Protokol o postupanju pri dobrovoljnom povratku žrtava trgovanja ljudima
Drugi Protokol, kojeg je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 23.
prosinca 2009. godine,242 je Protokol o postupanju pri dobrovoljnom povratku žrtava
trgovanja ljudima te razlikuje dvije vrste povratka- dobrovoljan i siguran. Država povratka je
država porijekla žrtve, odnosno država u koju se žrtva premješta. Postupak povratka započinje
odlukom žrtve o povratku, dok ako je žrtva dijete, odluku o povratku donosi skrbnik uz
suglasnost nadležnog centra za socijalnu skrb. Odluku o dobrovoljnom povratku žrtva ili
skrbnik maloljetne žrtve potvrđuju pisanom izjavom na popsebno određenom obrascu.
242 Za sve podatke izvor: http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx
- 129 -
Prije donošenja odluke o povratku žrtva mora biti pravovremeno obaviještena o svim
činjenicama i pravnim posljedicama povratka za što su zaduženi članovi mobilnog tima, ili
organizacije koje pružaju pomoć i zaštitu u sigurnom smještaju.
Protokol sadrži odredbe o komunikaciji sa žrtvom kako bi ona na najjednostavniji način
shvatila sva svoja prava i mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju. Tako će žrtva biti
obaviještena o gore navedenom na materinjem ili drugom stranom jeziku kojeg razumije. Ako
je nepismena, bit će joj pročitan sadržaj obrasca, a umjesto potpisa, na za to naznačeno
mjesto, stavit će se „x“ ili neki drugi znak. U posebnoj napomeni će se naznačiti da je žrtvi
pročitan sadržaj obrasca.
Postupak sigurnog povratka žrtve provodi Ministarstvo unutarnjih poslova. U postupku
organiziranja sigurnog povratka žrtve ono može surađivati s nadležnim državnim tijelima,
međunarodnim i nevladinim organizacijama i Hrvatskim crvenim križem te ako je žrtva
dijete, s tijelom državne uprave nadležnim za poslove socijalne skrbi. Troškove sigurnog
povratka snosi Ministarstvo unutarnjih poslova za žrtvu, a u slučaju da je žrtva dijete, u čijoj
pratnji je skrbnik, sve troškove povratka snosi tijelo državne uprave nadležno za poslove
socijalne skrbi.
Od identifikacije žrtve do njezina povratka u zemlju povratka provodit će se procjena
rizika radi utvrđivanja stupnja sigurnosti žrtve i njezine obitelji u zemlji povratka. Procjenu
rizika i sigurnosti provodi Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s nadležnim državnim
tijelima, međunarodnim i nevladinim organizacijama i Hrvatskim crvenim križem, odnosno
tijelo državne uprave nadležno za poslove socijalne skrbi ako se radi o djetetu žrtvi. U toj
procjeni rizika utvrđuju se mogućnost i sigurnost povratka u mjesto u koje se žrtva želi vratiti,
ime osobe, odnosno naziv organizacije koja će preuzeti žrtvu trgovanja u zemlji povratka,
obiteljske i socijalne prilike žrtve, mogućnost sigurnog smještaja (sklonište ili alternativni
smještaj), okolnosti koje se odnose na kazneno djelo i počinitelja, te ostale okolnosti važne za
povratak žrtve.
Sukladno procjeni rizika, žrtva se može uz svoj pristanak premjestiti u treću državu, u
slučaju da Republika Hrvatska s tom državom ima sklopljen odgovarajući ugovor, ili u državu
odredišta ako za to postoje uvjeti.
Ministarstvo unutarnjih poslova u postupku povratka žrtvi osigurava potrebnu putnu
dokumentaciju, ako je žrtva ne posjeduje. Ujedno, ono organizira njezino putovanje i
osigurava pratnju policijskih službenika do države povratka.
- 130 -
U suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za poslove zdravstvene zaštite,
Ministarstvo unutarnjih poslova organizira zdravstveni pregled žrtve. Dijete žrtvu u postupku
povratka prati skrbnik. Dobrovoljan i siguran povratak žrtve u zemlju povratka provodi
Ministarstvo unutarnjih poslova, Odjel za nezakonite migracije. Taj Odjel organizira prijevoz
žrtve do odredišta vodeći brigu o njihovoj dobrobiti i zaštiti te surađuje s nadležnim tijelima u
zemlji povratka.
4.3.3. Protokol o integraciji/reintegraciji žrtava trgovanja ljudima
Dana 05. svibnja 2011. godine243, Vlada Republike Hrvatske usvojila je Protokol o
integraciji/reintegraciji žrtava trgovanja ljudima kojem je svrha određivanje načina postupanja
i nositelja obveza prilikom integracije/reintegracije žrtava trgovanja ljudima u društvo, a koji
stupa na snagu 01. siječnja 2012. godine. Ovim su protokolom izrijekom određeni nositelji
integracije i reintegracije žrtava trgovanja ljudima. Nositeljima aktivnosti integracije i
reintegracije određeni su Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa, Hrvatski zavod za zapošljavanje i organizacije civilnog društva.
Za istaknuti je da nadležna ministarstva i Hrvatski zavod za zapošljavanje imaju jasno
određene uloge u cjelokupnom procesu, za razliku od organizacija civilnog društva koje su
tek nabrojane kao nositelj. Njihova pomoćna uloga istaknuta je u članku 11 Protokola time što
u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, zdravstveno osiguranje, obrazovanje i pristup
tržištu rada, žrtvi savjetodavno pomaže nadležna ustanova socijalne skrbi nadležna za
rješavanje u I. stupnju o pravima iz socijalne skrbi u suradnji sa organizacijom civilnog
društva koja se skrbi o žrtvi.
Protokol određuje pravo na zdravstvenu zaštitu uz opis usluga koje ona obuhvaća, pravo
na ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje uz opis ostvarivanja tog prava,
pravo na socijalnu skrb uz opis mjesne nadležnosti te opis usluga savjetovanja žrtve nadležne
ustanove socijalne skrbi.
243 http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2011/126_sjednica_vlade_republike_hrvatske
- 131 -
Nadalje, daje se i prikaz uključivanja žrtve u sustav redovitog osnovnoškolskog i
srednjoškolskog obrazovanja, te opisuje način postupanja Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje
ako je žrtva nezaposlena osoba.
Iako se na prvi pogled misli da se radi o dokumentu koji će riješiti bitne probleme
žrtve prilikom njezine integracije i reintegracije, u pravilu je riječ tek o prenošenju i
ujedinjavanju pojedinih odredbi hrvatskih zakonskih tekstova u jedan dokument. Naime
članak 2 Protokola koji regulira zdravstvenu zaštitu u pravilu je istovjetan sa člankom 15
Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 150/08, 94/09, 153/09,
71/10 I 139/10). Nadalje, članci 4 i 5 Protokola koji se odnose na socijalnu skrb su preneseni
iz članka 139 i članka 77 i Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine 73/97, 27/01, 59/01,
82/01,103/03, 44/06, 79/07 i 123/10).
Osim spomenutog, člankom 10 se izrijekom priznaje pravo na pristup tržištu rada te
obveze koje iz istog proizlaze žrtvama hrvatskim državljanima, da bi se idućom rečenicom
reguliralo da se odredbe Protokola odnose se i na žrtve strane državljane/ke i to azilante,
strance pod supsidijarnom zaštitom, odnosno privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Iz
navedenog nije jasno zašto su posebno istaknuti hrvatski državljani kao oni kojima se posebno
priznaju prava i obveze iz pristupa tržištu rada. U obrazloženju Protokola pisac Protokola nije
dao objašnjenje.
Člankom 11 ponavlja se već rečeno u članku 5, a to je da poslove savjetovanja žrtve
provodi nadležna stručna osoba u ustanovi socijalne skrbi nadležne za rješavanje u I. stupnju,
tek uz dodatak da tu pomoć pruža u suradnji s organizacijom civilnog društva koja brine o
žrtvi.
4.4. Sporazumi suradnje
Kako bi se u pojedinim područjima gdje zakonom nije taksativno određeno, izbjegla
konkurencija u postupanju, te time izbjegao pozitivan ili negativan sukob nadležnosti, od
velike je važnosti sklapanje sporazuma o suradnji državnih tijela.
Jednako tako, suradnja državnih tijela i organizacija civilnog društva temelji se na
zajedničkim vrijednostima moderne demokracije, bez obzira što imaju različite uloge i
odgovornosti u rješavanju problema i razvoju zajednice u cjelini. Već je različitim
dokumentima koji reguliraju suradnju državnih tijela i nevladinih udruga određeno da se ta
- 132 -
suradnja temelji na partnerskom odnosu, transparentnim sporazumima, međusobnom
obajveštavanju, te zajedničkom praćenju spomenute suradnje.
Ovdje će biti prikazana dva sporazuma koja su zaprimljena po zamolbi od
Ministarstva unutarnjih poslova.
4.4.1. Sporazum o suradnji iz 2007. godine
Jedan od niza sporazuma koji su sklopljeni kako bi se olakšala suradnja svih tijela koja
rade na suzbijanju trgovanja ljudima je sporazum koji je dana 27. lipnja 2007. godine
sklopljen između Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,
Hrvatskog crvenog križa i nevladine Organizacije za integritet i prosperitet (OIP) Split244, o
suradnji vezano uz uređenje međusobne suradnje u pružanju pomoći i zaštite žrtvama
trgovanja ljudima.
Prema ovom sporazumu, sve sporazumne stranke obvezale su se međusobno surađivati
u aktivnostima pružanja pomoći, zaštite i organizacije sigurnog povratka žrtve u zemlju
porijekla. Hrvatski crveni križ i OIP iz Splita obvezali su se biti neprekidno dostupni
nadležnim osobama u Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu zdravstva i socijalne
skrbi te na zahtjev osoba za kontakt odazivati se pozivu za obavljanje preliminarnih razgovora
sa novoidentificiranom žrtvom prilikom kojeg razgovora će žrtvi ponuditi program pomoći i
zaštite. Ujedno, obvezali su se i organizirati prijevoz žrtve do sigurnog smještaja u svakom
slučaju kada žrtva prihvati sigurni smještaj ili ponuđeni program pomoći i zaštite. Iste
organizacije po sklapanju ovog sporazuma vode podatke o intervenciji, smještaju, oblicima
pružene pomoći i zaštite te stanju i potrebama žrtve te izvještavaju o navedenom redovito.
Najmanje jednom mjesečno izvješća dostavljaju Ministarstvu unutarnjih poslova i
Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Ministarstvo zdravstva, socijalne skrbi, Hrvatski
crveni križ i OIP iz Splita prema sporazumu se obvezuju stupiti u kontakt sa nadležnim
državnim tijelima i organizacijama civilnog društva radi osiguranja sigurnog povratka u
zemlju porijekla.
244 Izvor saznanja: http://www.mup.hr/31.aspx
- 133 -
4.4.2. Sporazum o suradnji iz 2010. godine
Dana 20. siječnja 2010. godine sklopljen je Sporazum o suradnji i operativnom vođenju
telefonske linije za suzbijanje trgovanja ljudima 0800-77-99245. Sporazum su sklopili Ured za
ljudska prava, Ministarstvo unutarnjih poslova i Centar za žene žrtve rata Rosa. Sukladno
ovom sporazumu, Ured za ljudska prava obvezao se financirati liniju iz raspoloživih sredstava
državnog proračuna. Organizacije civilnog društva su se obvezale sve raspoložive prikupljene
obavijesti bez odlaganja dostaviti Ministarstvu unutarnjih poslova radi evidencije
identificiranih žrtava i počinitelja kaznenih djela. Iste obavijesti su se obvezali dostaviti i
Uredu za ljudska prava uz redovita mjesečna izvješća. Ministarstvo uutarnjih poslova će
prema Sporazumu poduzimati sve mjere i radnje u cilju provjere dostavljanih obavijesti od
strane organizacija civilnog društva koje vode liniju te u godišnjim izvješćima i na sastancima
Operativnog tima, izvještavati o provedenim mjerama i radnjama.
4.5. Strategije i operativni planovi
Temeljna pitanja od kojih se polazi pri svakom strateškom planiranju su tko smo, što
sada radimo, što želimo raditi u budućnosti, kako ćemo to postići, koga ćemo u to uključiti i
kako, te koja sredstva i tehnike trebamo primijeniti246. Osnovnim koracima izrade strateškog
plana smatraju se analiza stanja (koja služi razumijevanju konteksta i okoline, predviđanju
budućih trendova u okolini, za procjenu kapaciteta tijela državne uprave i čini dobru osnovu
za kvaitetnu formulaciju pokazatelja) i utvrđivanje općih i posebnih ciljeva (kojima se planira
način provedbe, razvijaju pokazatelji uspješnosti i razvija sustav praćenja).
Svaka država koja nastoji provesti sustavno suzbijanje trgovanja ljudima, treba dobar
strateški pristup. On bi se trebao provoditi na dva nivoa- strateškom nivou (strategija) i
operativnom (akcijski plan)247. I jedan i drugi dokument trebali bi slijediti osnovna načela i
ciljeve kroz mjere u područjima kao što su institucionalni i zakonodavni okvir, prevencija,
edukacija, zaštita žrtava i procesuiranje počinitelja.
245 Sporazum je dostavljen uz sve ostale materijale pribavljene od Ministarstva unutarnjih poslova dopisom od 01. veljače 2010. godine. 246 Izvor su bilješke autorice ovog teksta nastale na radionici za ministarstva i tijela državne uprave tijekom predavanja dr.sc. Marijane Sumpor i mr. Irene Đokić 'Strateška analiza i razvoj strategije' održanog u Ministarstvu financija u Zagrebu, 06. travnja 2009. godine. 247 Guidelines for the Development and Implementation of a Comprehensive National Anti- Trafficking Response, ICMPD, Vienna, 2006. stranica 17
- 134 -
Izrađena istraživanja u krugu od 56 država članica OESS-a i 11 partnera suradnje
pokazuju da 53.7% država ima nacionalni akcijski plan za suzbijanje trgovanja ljudima,
10.5% ih nema akcijski plan, a 34.3% država nije odgovorilo248
GRAFIKON 10: Prema teoretskom razmatranju problema, izrađen je249 i projektni
ciklus kojeg bi valjalo slijediti u izradi svih strateških i provedbenih dokumenata250
Akcijski plan trebao bi sadržavati251 za svaki cilj aktivnosti, određeno odgovorno tijelo i
vrijeme kada aktivnost mora biti ispunjena kao i potrebna financijska sredstva te indikatore.
Ističe se da je 'iskustvo pokazalo da su pouzdani podaci o dimenzijama trgovanja
ljudima, jasna definicija fenomena i procjena lokalnih potreba- odlučujući za izradu akcijskog
plana.252'
248 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 44 249 Dottridge, M.(2007): A handbook of planning projects to prevent child trafficking, Lausanne, Switzerland, International Federation Terre des Hommes, stranica 14 250 Izvor: Dottridge, M.(2007): A handbook of planning projects to prevent child trafficking 251 Guidelines for the Development and Implementation of a Comprehensive National Anti- Trafficking Response, ICMPD, Vienna, 2006. stranica 18
Strateško planiranje temeljem kojeg će biti
određeni svrha, ciljevi i aktivnosti
Nova procjena i moguće daljnje strateško
planiranje
PROCJENA
Operativno planiranje
aktivnosti
Provedba aktivnosti
Nadzor kroz postupak provedbe
Procjena i učenje iz iskustva
- 135 -
Strategija bi se trebala sastojati od dva dijela. U prvom bi se trebali naći podaci o tome
zašto je potreban odgovor na trgovanje ljudima u toj zemlji i prikaz trenutne situacije u zemlji
uključujući i osnovna načela kojima se strategija vodi. Drugi dio bi se trebao sastojati od
općih i posebnih ciljeva koji se dijele na posebna područja: razvoj institucionalnog i pravnog
okvira, prevencija, podrška i zaštita žrtava i žrtava svjedoka i istraga i procesuiranje trgovanja
ljudima.
Izrada analize trenutne situacije potrebna je kako bi se definirala trenutna situacija i
pozicija države te odredili što konkretniji opći i posebni ciljevi strategije i akcijskog plana
suzbijanja trgovanja ljudima. Osim navedenoga tu bi se nalazili osnovni podaci koji bi bili
relevantni za daljnji napredak u odgovoru dotične države na fenomen trgvanja ljudima.
Ta kompleksna analiza trenutne situacije trebala bi pokriti sva područja koja se navode
kao relevantna područja za suzbijanje trgovanja ljudima. Naravno, tu se trebaju nalaziti i
statistički podaci koji detaljno prikazuju trenutnu situaciju, a sa posebnom pažnjom se trebaju
iznijeti i novi trendovi vezani uz oblike u kojima se trgovanje ljudima javlja kao i način
počinjenja te profili žrtava. Osim ovdje iznesenih razloga, iz ove analize se mogu najbolje
izvući zaključci o tijelima koja su uključena u proces suzbijanja trgovanja ljudima, kao i
njihovi zadaci za buduće razdoblje. Ovom se analizom provjerava učinkovitost
koordinativnog tijela. Za ovakvu detaljnu analizu bi mogla poslužiti godišnja izvješća, no, još
bi korisnije bilo dostavljanje mjesečnih ili kvartalnih izvješća svih nositelja kako bi se pratio
rad tijela kroz cijelu godinu.
Kako bi se spomenuta strategija mogla izraditi na najbolji mogući način potrebno je
osigurati da su dostupne sve relevantne informacije kao i da do njih mogu doći svi oni koji su
uključeni u suzbijanje trgovanja ljudima te da se podaci razmjenjuju. Upravo stoga, potrebno
je sistemski promatrati sve rezultate do kojih se može doći, a sa posebnom pažnjom analizirati
podatke koji se odnose na socio-ekomonske i spolne profile počinitelja i žrtava i njihovih
država porijekla, rezultate tužiteljskog rada, uključujući i uspješno riješene predmete i one
koji nisu uspješno riješeni, postupke u sudnici, prikupljanje i obradu te prezentaciju dokaza,
trendove osuda i tipove kazni, razloge uspješnog ili neuspješnog procesuiranja.
252 Sector Project against Trafficking in Women (Eds.), Challenging Trafficking in Persons, Theoretical Debate & Practical Approaches, Nomos-GTZ-Federal ministry for Economic Cooperation and Baden-Baden, 2005, stranica 137
- 136 -
Prikupljanje svih relevantnih podataka o trgovanju ljudima trebalo bi biti na dnevnoj
osnovi i povezano sa institucijama koje već redovito prikupljaju i obrađuju podatke kao i
agencijama koje prate praksu u svrhu radnog i seksualnog iskorištavanja.
Ovdje su iznesene samo neke osnovne teze o načinu na koji bi trebalo urediti strateški
pristup suzbijanja trgovanja ljudima. Posebna je pažnja bila usmjerena upravo na istraživanje
koje je potrebno provesti i koje bi trebalo činiti osnovu od koje se polazi u daljnjem
strateškom planiranju.
Kako je Republika Hrvatska odgovorila na taj izazov strategijskog planiranja?
Od 2002. godine u Republici Hrvatskoj su donesena četiri nacionalna plana/programa
(Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima iz 2002. godine, Nacionalni program
suzbijanja trgovanja ljudima 2005-2008, Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom od 1.
listopada 2005. do 31. prosinca 2007. godine i najnoviji Nacionalni plan za suzbijanje
trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine). Jedino Nacionalni program
suzbijanja trgovanja ljudima 2005-2008 veže uz sebe operativne planove djelovanja za svaku
pojedinu godinu. Ostala tri dokumenta imaju sve mjere sadržane u tekstu dokumenta.
Posljednji dokument, Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009.
do 2011. godine, smatra se svojevrsnim korakom unatrag budući da je izostala vizija kreiranja
strateškog dokumenta kojeg bi slijedili operativni dokumenti, a osim toga, izrađen je na rok
primjene od dvije godine, što se smatra najmanjim mogućim rokom za strateško planiranje
suzbijanja trgovanja ljudima253. Ovaj rok se uzima okvirnim jer se smatra da se neki ciljevi
(poput npr. onih socio-ekonomskog razvoja) ne mogu ostvariti u tako kratkom periodu.
U pripremi izrade ovog rada sa posebnom su pažnjom proučeni svi navedeni dokumenti,
njihovi ciljevi, mjere, aktivnosti te nositelji mjera. Već na prvi pogled bilo je vrlo uočljivo da
postoje mnogobrojni problemi među kojima se ističu nedostatak sveobuhvatnog i sistemskog
preispitivanja učinkovitosti mjera koje se odnose na suzbijanje trgovanja ljudima, nedostatak
toliko potrebne analize koja bi bila podloga za izradu dokumenata, nedostatak sustavnog
pristupa toj problematici, niža razina poznavanja materije kod državnih službenika kojom se
bave, činjenica da su strateški dokumenti većinom izrađeni u jednom tijelu koje ne raspolaže
mogućnostima saznanja da li je nositelj u mogućnosti izvršiti pojedinu mjeru (da li postoji
institucionalni kapacitet i materijalna sredstva za izvršenje), da dolazi do preklapanja zadataka
253 Guidelines for the Development and Implementation of a Comprehensive National Anti- Trafficking Response, ICMPD, Vienna, 2006. stranica 33
- 137 -
i mjera i neki novi strateški i provedbeni dokumenti su jednaki kao i oni prije njih, te se radi
toga ne uočava napredak u svrhu planiranja.
Zamijećeno je da je niz tijela odgovoran za provođenje pojedine mjere te se ne vidi tko
će biti odgovoran ne bude li neka mjera izvršena, većina mjera ulazi u redovitu nadležnost
tijela i radi se o aktivnostima koje tijela provode svakodnevno (pojedine mjere nisu
zamišljene kao posebne aktivnosti pojedinih tijela), ne postoji srazmjer u broju mjera vezanih
uz represiju i prevenciju, kao dva važna segmenta suzbijanja trgovanja ljudima.
4.5.1. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima iz 2002.
Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima iz 2002. godine prvi je dokument kojim
je strateški izvršeno planiranje u području suzbijanja trgovanja ljudima. Upravo 2002. godine
započinje sustavan pristup strateškom planiranju različitih oblika organiziranog kriminaliteta
u Republici Hrvatskoj254.
Naime, Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima osnovan je 09. svibnja 2002.
godine na sjednici Vlade Republike Hrvatske. 'Jedan od prvih zadataka Nacionalnog odbora
je bila izrada Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima. U tu svrhu članovi
Nacionalnog odbora okupili su se u lipnju 2002. godine na trodnevnoj radionici, koju je
organizirala i financirala Međunarodna organizacija za migracije (IOM), te zajednički izradili
prvi nacrt Nacionalnog plana. Konačni tekst Nacionalnog plana prihvaćen je na sjednici Vlade
Republike Hrvatske 14. studenoga 2002. godine.'255
Spomenutim dokumentom daje se određenje pravnog i institucionalnog oblika koji je uz
manje izmjene na snazi i u današnje vrijeme. Naravno, ovdje treba uzeti u obzir protek
vremena te, vezano uz pravni okvir, potrebu usklađivanja pravnog okvira sa pravnom
stečevinom Europske unije.
U strukturnom smislu, prvi dokument imao je sve bitne dijelove (uvod, zakonski okvir,
pomoć i zaštita žrtava, prevencija, edukacija, međunarodna suradnja, koordinacija aktivnosti).
Bio je cjelovit dokument koji je pružio mogućnost ozbiljnog bavljenja suzbijanjem trgovanja
ljudima.
254 Te je godine donesen i Nacionalni program suzbijanja korupcije s akcijskim planom (Narodne novine 34/02), ali i Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (32/02) koja organizirani kriminalitet spominje kao jednu od prijetnji nacionalnoj sigurnosti 255Publikacija Izvješće o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima studeni 2002. – prosinac 2003. , Vlada Republike Hrvatske, Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, Zagreb, 20004., stranica 5
- 138 -
Prema situaciji256 u pogledu suzbijanja trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj, a kako
je navedeno u izvješću o provođenju Nacionalnog programa za suzbijanje trgovanja ljudima
koje je usvojeno od strane Nacionalnog odbora na sjednici održanoj 27. travnja 2005. godine,
vidljivo je da je do 2004. godine izgrađen učinkovit zakonodavni okvir za suzbijanje
trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj.
Uspostavljen je cjelokupni sustav – od trenutka identifikacije pa sve do integracije
odnosno reintegracije žrtve u 'normalan život'. Uspostavljeno je nacionalno sklonište za žrtve
trgovanja ljudima s kapacitetom do 15 osoba, a u suradnji s nevladinim organizacijama
osiguran je i alternativni sigurni smještaj.
Tijekom 2004. godine uočen je značajan porast broja žrtava trgovanja ljudima. Dok je
tijekom 2002. i 2003. godine identificirano po osam žrtava trgovanja ljudima, u 2004.
otkriveno ih je 19.
Statistike su pokazivale porast broja hrvatskih državljana - žrtava trgovanja ljudima. Od
ukupno 19 žrtava otkrivenih tijekom 2004. godine, 6 ih je bilo državljana Republike Hrvatske.
Praćenjem podataka o svim slučajevima trgovanja ljudima, bilo je uočljivo je da se Republika
Hrvatska sve češće javljala i kao zemlja odredišta.
Radi podizanja javne svijesti o opasnostima vezanim uz trgovanje ljudima, tijekom
2004. godine provedene su i brojne preventivne aktivnosti. U navedene aktivnosti su uz tijela
državne uprave bile uključene i nevladine udruge te međunarodne organizacije.
Provedena je i javna kampanja pod nazivom «Zaustavimo trgovanje ljudima» koja je
pokrenuta radi informiranja javnosti o problemima trgovanja ljudima krajem 2004. godine.
Uspostavljena je međuinstitucionalna suradnja i međunarodna suradnja na globalnoj,
regionalnoj i bilateralnoj razini.
4.5.2. Nacionalni program suzbijanja trgovanja ljudima 2005-2008
Novi nacionalni dokument, koji je donesen 2005. godine, imao je složeniju strukturu od
onog 2002. godine. To je bilo očekivano, uzevši u obzir da je svojevrstan nastavak
Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima usvojenog na sjednici Vlade Republike
Hrvatske 14. studenoga 2002. godine.
256 Publikacija Izvješće o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima studeni 2002. – prosinac 2003. , Vlada Republike Hrvatske, Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, Zagreb, 20004., stranica 13
- 139 -
No, smatra se da je autor Nacionalnog plana iz 2005. godine prilikom izrade propustio
uzeti u obzir primjedbe i preporuke europskih i međunarodnih organizacija te nije izrađena
analiza i ocjena onoga što je potrebno učiniti kako bi se ostvario napredak. U prvom redu nisu
razmotrena Izvješća State Departmenta koja smještaju države u četiri grupe ovisno o njihovoj
uspješnosti u suzbijanju trgovanja ljudima.
Naime, u Izvješću State Departmenta iz 2003. godine u kojem je ocjenjivan napredak
Republike Hrvatske u 2002. godini257, upozoreno je da Kazneni zakon Republike Hrvatske
sadrži cijeli niz kaznenih djela koja su povezana sa trgovanjem ljudima a samo je nekoliko
osuda za kaznena djela koja su povezana sa trgovanjem ljudima.
U Izvješću State Departmenta kojim je ocjenjivan napredak u 2003. godini 258 ponovno
je upozoreno da Republika Hrvatska ne zadovoljava minimalne standarde za suzbijanje
trgovanja ljudima iako ulaže napore. Osim navedenog, istaknuto je da Republika Hrvatska
nije specificirala zabranu trgovanja ljudima, ali su zabranjena kaznena djela kao što su
ropstvo, međunarodna prostitucija, nezakonit prijevoz ljudi, a za koje kaznena djela se
propisuju kazne od tri mjeseca do deset godina.
Osim iznesenog, navedeno je i da Vlada Republike Hrvatske nije pružila dostatnu
financijsku podršku za aktivnosti suzbijanja trgovanja ljudima, kao niti adekvatnu
institucionalnu potporu Nacionalnom odboru. Prema spomenutom izvješću, Nacionalni odbor
je od svibnja 2002. godine održao tek četiri sastanka. Nakon izmjene vlasti u Republici
Hrvatskoj, nisu imenovani novi članovi Nacionalnog odbora. Kako se u izvješću State
Departmenta navodi, Operativni tim kojeg su činili niže rangirani službenici, a koji je bio
potpora Nacionalnom odboru, sastao se nekoliko puta sa malo konkretnih rezultata.
Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005. do 2008. godine sačinjen
je na način da su uz njega izrađeni Operativni planovi za svaku godinu. Bio je to svojevrstan
napredak u odnosu na protekli strateški dokument.
.
Programski ciljevi određeni ovim programom su bili: unaprijediti propise u svrhu
učinkovitije zaštite žrtve te otkrivanja, procesuiranja i odgovarajućeg sankcioniranja
počinitelja kaznenog djela u svezi trgovanja ljudima, unaprijediti i poboljšati postupke
identifikacije žrtava trgovanja ljudima, unaprijediti i poboljšati postupke otkrivanja,
257 Izvješće State Departmenta 2003 od 11. lipnja 2003., http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2003/21275.htm 258 Izvješće State Departmenta od 14. lipnja 2004. , http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2004/33192.htm
- 140 -
procesuiranja i sankcioniranja počinitelja kaznenih djela u svezi trgovanja ljudima, razvijati
međusobnu suradnju tijela nadležnih za otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje počinitelja
kaznenog djela u svezi trgovanja ljudima, razvijati međunarodnu suradnju u području
otkrivanja, procesuiranja i sankcioniranja kaznenog djela u svezi trgovanja ljudima.
U svrhu prevencije i obrazovanja o ovoj tematici bilo je predviđeno identificirati uzroke
i posljedice trgovanja ljudima i sustavno ih istražiti, provesti istraživanje o uzrocima i
posljedicama pojave trgovanja ljudima, stvoriti ekonomske i socijalne uvjete za sprječavanje
trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj, sustavno pratiti potencijalno ugrožene skupine,
informirati društvenu zajednicu i podizati svijest javnosti o pojavi trgovanja ljudima i njenim
posljedicama, nastaviti obrazovanje ciljanih skupina o pojavi trgovanja ljudima na
nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Pred nositelje aktivnosti i mjera u tom četverogodišnjem razdoblju, u području
međunarodne suradnje, stavljalo se razvijanje sustavne suradnje Republike Hrvatske s
državama, međunarodnim organizacijama i međuvladinim organizacijama uključenim u
suzbijanje trgovanja ljudima, a u svrhu koordinacije aktivnosti bilo je predviđeno osnažiti
koordinaciju aktivnosti svih nadležnih tijela državne uprave, međunarodnih organizacija i
nevladinih udruga u provođenju aktivnosti suzbijanja trgovanja ljudima te sustavno pratiti
provedbu i učinkovitost operativnih planova suzbijanja trgovanja ljudima.
Za provedbu svih navedenih ciljeva, predviđeni su operativni planovi259.
Istekom svake kalendarske godine, Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima
podnosio je izvješće o provođenju Operativnog plana za tu proteklu godinu.260
Prvo izvješće o provedbi operativnog plana za 2005. i 2006. godinu, Vlada Republike
Hrvatske je prihvatila 09. svibnja 2007. godine261. Prvi u nizu operativnih planova je bio onaj
iz 2005. godine.
Kako je u ovom Operativnom planu za 2005. godinu navedeno, svrha donošenja je bilo
unapređenje svih aktivnosti u području suzbijanja trgovanja ljudima, uvažavajući i nova
međunarodna dostignuća i preporuke u navedenom području.
259 Operativni planovi nalaze se na internetskih stranicama ureda nacionalnog koordinatora za suzbijanje trgovanja ljudima, Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske- http://www.ljudskaprava- vladarh.hr/Default.aspx?art=474&sec=173 260 http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx?art=474&sec=173 261 http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx?art=297&sec=176
- 141 -
Operativni plan suzbijanja trgovanja ljudima za 2005. slijedio je novouspostavljenu
strukturu Nacionalnog programa za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005. do 2008. kao
nadređenog, programskog dokumenta.
Strukturno je lakši za praćenje i čitanje od onih koji su slijedili iza njega.
Najkompleksniji dio je zasigurno dio koji se odnosi na zakonodavni okvir. Predviđene mjere
obuhvaćaju analizu stanja i opseg izmjena i dopuna pojedinih zakona, među kojima je i Zakon
o strancima.
Slijedeći, Operativni plan za 2006. godinu predviđao je niz mjera i aktivnosti koje su se
odnosile na zakonodavni okvir. Radilo se o mjerama Izmjene i dopune Zakona o strancima sa
aktivnosti pripreme nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima,
mjeri iniciranja izmjene zakonodavstva u sustavu socijalne skrbi vezano uz pružanje pomoći i
zaštite žrtvama trgovanja ljudima sa aktivnosti predlaganja ministarstvu nadležnom za
poslove socijalne skrbi provedbe izmjena i dopuna zakonodavstva u sustavu socijalne skrbi
vezano uz pružanje pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima.
Kao jedna od mjera propisano je i donošenje Upute o podmirivanju troškova liječenja
žrtava trgovanja ljudima koju je pratila aktivnost izrade Upute o podmirivanju troškova
liječenja žrtava trgovanja ljudima, mjera potvrđivanja Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju
trgovanja ljudima sa aktivnošću izrade Nacrta prijedloga zakona o potvrđivanju Konvencije
Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima te mjera osnaživanja primjene odredaba Zakona
o zaštiti svjedoka u kaznenim postupcima u svezi trgovanja ljudima sa aktivnošću razmatranja
mogućnosti primjene odredaba Zakona o zaštiti svjedoka u kaznenim postupcima u svezi
trgovanja ljudima kada se žrtva pojavljuje kao svjedok u postupku.
Operativnim planom predviđena je mjera izrade postupnika/algoritama za liječnike i
medicinske sestre za određene specijalnosti medicine (ginekologija, psihijatrija,
epidemiologija, patronažna služba) za pružanje zdravstvenih usluga i pomoći žrtvama
trgovanja ljudima te tisak tih postupnika/algoritama.262
Operativni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za 2007. godinu posebnu je pozornost
usmjerio na provedbu brojnih preventivnih aktivnosti sa ciljem uspješnog suzbijanja trgovanja
ljudima. Navedene aktivnosti provodila su, u okviru svojih nadležnosti, resorna tijela državne
262 Na žalost, odgovor sa pratećom (zatraženom) dokumentacijom nikada nije zaprimljen iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. U prvom svom odgovoru su autoricu ovog rada uputili na Ured za ljudska prava, a na drugi upit (kad su podaci izrijekom traženi od njih), nikada nisu odgovorili. Zbog toga izvršenje ove mjere nije moglo biti provjereno.
- 142 -
uprave, organizacije civilnog društva i međunarodne organizacije. S ciljem podizanja javne
svijesti o ovoj problematici Europska komisija je 2007. godine po prvi puta proglasila
Europski dan suzbijanja trgovanja ljudima (18. listopada). Republika Hrvatska se priključila
obilježavanju ovog događaja.
4.5.3. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom od 1. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. godine
Tri godine nakon što je u Republici Hrvatskoj započelo strateško planiranje
problematike suzbijanja trgovanja ljudima, dolazi do potrebe za izradom dokumenta koji bi
bio posebno prilagođen potrebama i interesima djece, kao posebno osjetljive kategorije žrtava
trgovanja ljudima. Republika Hrvatska time je prvi puta pokazala senzibiliziranost za posebno
ranjive skupine. Dokument je lako čitljiv i jasan.
Naime, u uvodu ovog strateškog dokumenta navode se razlozi zašto se djeca izdvajaju iz
zadanih okvira nacionalnih nacionalnih strategija i planova aktivnosti. Među ostalim se kaže:
'U okviru cjelokupne problematike suzbijanja trgovanja ljudima, djeca – kao posebno
ranjiva skupina – traže poseban pristup te posebne mjere prevencije, pomoći i zaštite. Prema
podacima OESS-a, čak 30 posto od ukupnog broja žrtava trgovanja ljudima čine djeca. Prema
podacima UNICEF-a, 1,300.000 djece na godinu postane žrtvom trgovanja ljudima. Djecu je
lakše namamiti i prevariti te zbog njihovog stasa i dobi lakše iskoristiti i držati pod prisilom.
Sve aktivnosti i mjere koje se poduzimaju u skladu s Nacionalnim planom moraju biti u
najboljem interesu djeteta. Najbolji interes djeteta predstavlja misao vodilju pri svakoj
predviđenoj aktivnosti. Učinkovita prevencija trgovanja djecom te djeci prilagođena pomoć i
zaštita, koordinacija i suradnja u borbi protiv trgovanja djecom te strogo kažnjavanje
počinitelja kaznenog djela u svezi s trgovanjem djecom predstavljaju imperativ u određivanju
aktivnosti.’263
Sve navedeno govori da se radi o programskom tekstu koji je u potpunosti prilagođen
djeci, koji svojim ciljevima i mjerama djecu izdvaja kao posebno ranjivu skupinu i koji nastoji
odgovoriti na izazove koje ta posebno ranjiva skupina žrtava stavlja pred sustav.
Naravno, navodi se da se taj plan oslanja na Nacionalni program za suzbijanje trgovanja
ljudima od 2005. do 2008. godine, koji mu predstavlja programski dokument, a čiji se ciljevi
263 Iz Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja djecom od 01. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. godine.
- 143 -
Nacionalnim planom razrađuju kroz konkretne aktivnosti i njihove izvršitelje. Nacionalni plan
za suzbijanje trgovanja djecom strukturom slijedi Nacionalni program i njemu pripadajući
Operativni plan, ali prilagođen je specifičnim potrebama djece žrtava trgovanja ljudima.
No, analiziraju li se ciljevi koji stoje u Nacionalnom programu za suzbijanje trgovanja
ljudima od 2005. do 2008. godine i Nacionalnom planu za suzbijanje trgovanja djecom, lako
se može uočiti da se poklapa oko polovice ciljeva. Osim toga, Nacionalni plan za suzbijanje
trgovanja djecom sličniji je po ciljevima Nacionalnom planu za suzbijanje trgovanja ljudima
2009-2011 nego onome za kojeg je istaknuto da je njegova osnova.
Smatra se da je prilikom izrade Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja djecom
trebalo slijediti ciljeve Nacionalnog programa za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005 do
2008 u potpunosti kako bi se postigla veza između tih dokumenata ili je trebalo u potpunosti
izraditi novi dokument koji bi bio uistinu prilagođen potrebama djeteta.
Nacionalni plan donesen je za razdoblje od 1. listopada 2005. do 31. prosinca 2007.
godine.
Usporednom analizom tog Plana i posljednjeg strateškog dokumenta (Nacionalnog
programa za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005 do 2008 ), može se vidjeti da su dijelovi
Plana isti kao i dijelovi Nacionalnog programa za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005 do
2008 godine (zakonski okvir, pomoć i zaštita žrtava, prevencija, obrazovanje, međunarodna
suradnja i koordinacija aktivnosti) uz izuzetak što sadrže i dio koji se naziva 'identifikacija
žrtava, otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje počinitelja kaznenog djela trgovanja
ljudima'.
Načela ovog dokumenta svoju su podlogu našla u Konvenciji o pravima djeteta. Među
ostalima kao načela određena ovim dokumentom spominju se najbolji interes djeteta
(polazište svih predviđenih aktivnosti te obvezuje sve sudionike da postupanjem uvažavaju
najbolji interes djeteta koje u svakom trenutku mora biti u središtu pozornosti);
nediskriminacija (djecu žrtve trgovanja ljudima izjednačiti u pravima s djecom državljanima
Republike Hrvatske); aktivno sudjelovanje djeteta (u svakom postupku omogućiti aktivno
sudjelovanje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelosti te prihvaćati mišljenje i želje djeteta u
skladu s njegovim najboljim interesom) te komuniciranje na vlastitom jeziku (djeci žrtvama
trgovanja ljudima omogućiti komuniciranje na vlastitom jeziku).
Tu su i zaštita osobnih podataka djeteta (ne smiju se otkrivati podaci o djetetu koji bi
mogli ugroziti dijete ili članove njegove obitelji); prihvaćanje dugoročnog interesa djeteta (u
- 144 -
donošenju odluka u svezi s djetetom žrtvom trgovanja ljudima odrediti dugoročne interese
djeteta te odlučivati u skladu s njima); učinkovitost i žurnost (odluke donositi brzo i kvalitetno
kako se ne bi dodatno pojačala djetetova patnja); nesigurnost i izgubljenost; pravo djeteta na
informaciju (dijete žrtvu trgovanja ljudima na prikladan način informirati o situaciji u kojoj se
nalazi, vrstama zaštite i pomoći koje mu stoje na raspolaganju, o mogućnosti spajanja obitelji
i repatrijacije) i pravo na zaštitu (dužnost je državnih institucija zaštititi dijete i pomoći mu u
osiguravanju sigurnosti).
Čitanjem i analizom mjera, a i postojanjem tih mjera u najnovijem Nacionalnom planu
za suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2009 do 2011, svatko se
može upitati koliko su upravo sve ove mjere prilagođene djeci, njihovim pravima i potrebama.
Analiza svih mjera daje zaključiti da nije učinjen veliki odmak od nacionalnih strateških
i provedbenih dokumenata koji se odnose na odrasle osobe. Razlog tome je činjenica da
nakon provedbe bilo kojeg programa nije učinjena evaluacija aktivnosti te slijedom
promijenjenih okolnosti (npr. izmjenjenog zakonodavnog ili institucionalnog okvira,
povećanja ili smanjenja neke kategorije žrtava, smanjenog broja procesuiranih slučajeva i sl.)
nije izmjenjen i način suzbijanja trgovanja ljudima tj. povećavanje broja aktivnosti u budućem
razdoblju za one aktivnosti koje su u prošlom razdoblju bile nedovoljno zastupljene. Kako je
već rečeno, nisu uzete u obzir niti preporuke dane na razini Europske unije, kao i na razini
djelovanja institucija kao što su Ujedinjeni narodi ili OESS.
Razvidno je,264 međutim, da je tijekom perioda u kojem se provodio ovaj Nacionalni
plan bilo djece žrtava trgovanja ljudima pa je time i opravdano njegovo donošenje. Jedino
pitanje koje je moguće postaviti vezano je uz sadržaj Plana. Povezivanje planova i programa
svakako je dobro došlo, ali je potrebno voditi puno brige da to bude u ciljevima, a ne u tako
važnim dijelovima kao što su mjere koje će provoditi nadležna državna tijela.
Protekom 2008. godine završena je provedba četvrtog, posljednjeg, Operativnog plana
koji je donesen temeljem Nacionalnog programa suzbijanja trgovanja ljudima od 2005. do
2008. godine. Sustav za suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj je uspostavljen.
Republika Hrvatska je u godišnjem svjetskom izvješću State Departmenta o uspješnosti
suzbijanja trgovanja ljudima Republika Hrvatska ponovno uvrštena u skupinu jedan (TIER 1).
264 Vidjeti podatke o žrtvama.
- 145 -
Izgrađeni pravni i institucionalni okvir predstavljao je stvorene uvjete na zakonskoj i
podzakonskoj osnovi te uspostavljenu suradnju između državnih tijela međusobno i državnih
tijela i organizacija civilnog društva.
4.5.4. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine
Bez obzira na rezultate iz prethodnog razdoblja, na žalost, niti novi Nacionalni plan za
suzbijanje trgovanja ljudima nije odgovorio izazovima vremena.
Kao niti prethodnih godina, u izradi novog strateškog dokumenta ponovno nisu
razmatrane preporuke i primjedbe institucija. Tako State Department u svojem izvješću iz
2005. godine265 upozorava na problem postojanja korupcije koja koči suzbijanje trgovanja
ljudima. Jednako tako se i u izvješću za 2006. godinu266 upozorava na korupciju i organizirani
kriminalitet koji otežavaju napore u suzbijanju trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Osim
toga, napominje se da je bez obzira na sve napore obrazovanja policajaca i svih odgovornih u
identifikaciji žrtava, broj identificiranih žrtava trgovanja ljudima i dalje u Republici Hrvatskoj
ostaje nedostatan. Na potencijalne žrtve, uključujući nezakonite migrante, ali i potrebu da se
identificiraju sve žrtve, upućuje i Izvješće State Departmenta za 2007. godinu267, navodeći,
kao i sva prethodna izvješća problem korupcije i organiziranog kriminala kao činjenicu koja
onemogućava napore u Republici Hrvatskoj u području suzbijanja trgovanja ljudima.
Slijedom iznesenih primjedbi samo State Departmenta u njegovim izvješćima od 2005.
godine do 2009. godine, bilo bi za očekivati da će se provesti potrebno umrežavanje tijela
koja provode suzbijanje trgovanja ljudima i suzbijanje korupcije kako bi se primjedba koja se
odnosi na korupciju kao potencijalni problem u suzbijanju trgovanja ljudima uvažila.
To je bitno i iz razloga što moderni dokumenti u vezi sa preporukama za izradu
strateških i provedbenih dokumenata u području suzbijanja trgovanja ljudima upućuju na
potrebu suzbijanja korupcije kao preduvjet za uspješno suzbijanje trgovanja ljudima.
Iz pregleda svih mjera i aktivnosti, kao i ciljeva svih nacionalnih programa i planova
kao i operativnih planova za suzbijanje trgovanja ljudima vidi se da nema spominjanja
potrebe uspješnog suzbijanja korupcije niti suradnje sa koordinativnim tijelom za suzbijanje
korupcije.
265 Izvješće State Departmenta od 03. lipnja 2005. http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2005/46613.htm 266 Izvješće State Departmenta od 05. lipnja 2006. http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2006/65988.htm 267 Izvješće State Departmenta od 12. lipnja 2007. http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2007/82805.htm
- 146 -
Republika Hrvatska ponovno je usvojila dokument koji nije pomogao da se olakša
prikupljanje sudskih presuda, koji nije uzeo u obzir problematiku trgovanja ljudskim
organima, koji nije uzeo u obzir suzbijanje korupcije, koji nije na jednom mjestu naveo sve
dokumente sa relevantnim poveznicama na izvore koji čine pravni okvir u Republici
Hrvatskoj.
Ovim Nacionalnim planom Vlada Republike Hrvatske nije na jasan način istakla da je
suzbijanje trgovanja ljudima način teškog kršenja ljudskih prava i teško kazneno djelo koje
zahtjeva sustavan, koordiniran i ozbiljan pristup i odgovor cijelog društva te da se reakcija
javnosti na ovaj fenomen treba bazirati na koordiniranom pristupu koji uključuje prevenciju,
zaštitu i pomoć žrtvama i svjedocima, ali i kazneni progon i sankcioniranje počinitelja.
Donesen je Plan koji u središte stavlja žrtvu i njoj posvećuje većinu mjera. Mjere koje se
odnose na progon počinitelja kaznenog djela su apsolutno neprihvatljive brojem i sadržajem.
Ovim Planom, kako je već rečeno, nije provedena revizija Nacionalnog programa
suzbijanja trgovanja ljudima od 2005. do 2008. godine te on nije izrađen na temelju stečenih
iskustava u provođenju tog Nacionalnog programa. Ovaj Plan nema toliko potreban
pripadajući Akcijski plan s jasno određenim mjerama, rokovima, odgovornim institucijama te
potrebnim financijskim sredstvima.
Ovaj Plan nema niti jasno izražena načela kojima se Republika Hrvatska rukovodi u
suzbijanju trgovanja ljudima, nema izražene opće ciljeve.
U strukturi se ponovno nalaze ciljevi, mjere i aktivnosti, nositelji, kod nekih mjera i
suizvršitelji, mjere su prepisane iz Nacionalnog plana vezanog uz suzbijanje trgovanja
djecom, ponavlja se označavanje redovitih aktivnosti tijela državne uprave kao posebnih
mjera u koordinaciji Plana, a i mjere ostalih tijela na neki način su prikaz redovitih aktivnosti.
Normativni okvir čine mjere donošenja Protokola o postupanju pri dobrovoljnom
povratku žrtava trgovanja ljudima, Protokola o integraciji i reintegraciji žrtava trgovanja
ljudima, Nacionalne strategije zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja, Nacionalnog
plana protiv seksualnog iskorištavanja djece, te izrada Pravilnika kojim se regulira pružanje
skrbi izvan vlastite obitelji za djecu i odrasle – žrtve trgovanja ljudima.
Budući da se radi o nacionalnom dokumentu koji mora biti jasan širim masama smatra
se da mjera ‘usavršavanja primjene proaktivnih metoda otkrivanja i identifikacije žrtava
trgovanja ljudima’ sa svojim aktivnostima koje obuhvaćaju održavanje sastanaka 26
policijskih službenika linije rada organiziranog kriminaliteta koji se bave suzbijanjem
- 147 -
trgovanja ljudima i 10 državnih odvjetnika specijaliziranih za problematiku trgovanja ljudima,
održavanje sastanaka 27 graničnih policijskih službenika koji se bave suzbijanjem trgovanja
ljudima, primjenu Standardne operativne procedure u postupcima suzbijanja trgovanja
ljudima te primjenu proaktivnog pristupa po modelu policijskog posla vođenog
kriminalističko-obavještajnim informacijama u cilju poboljšanja identifikacije žrtava
trgovanja ljudima te otkrivanje počinitelja kaznenog djela iz članka 175. Kaznenog zakona,
jačanje proaktivnog rada policijskih službenika pri otkrivanju vrbovanja žrtava putem
interneta i drugih otvorenih izvora- mora biti jasnija. Proaktivni pristup je trebalo pojasniti
konkretnijim aktivnostima. Ovako, ova mjera i aktivnosti ostaju nedorečene i nejasne onima
koji ih provode i onima koji ih proučavaju. Osim toga, Standardne operativne procedure se
ionako primjenjuju i nema potrebe isticati ih kao posebnu mjeru.
Osnaživanje mobilnih timova posebno je zanimljiva mjera budući da se radi o osobama
koje već sudjeluju u radu sa žrtvama. Članovi mobilnih timova su dužni proći stručno
osposobljavanje sukladno Protokolu za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja
ljudima te je potrebno provesti dva godišnja dvodnevna zajednička treninga za članove
mobilnih timova.
I dalje se predviđa suradnja s organizacijama civilnog društva u vezi s aktivnostima u
području identifikacije žrtava trgovanja ljudima kroz redovito ažuriranje podataka o pozivima
pristiglim na SOS liniju i redovito izvještavanje članova Operativnog tima Nacionalnog
odbora za suzbijanje trgovanja ljudima o poduzetim aktivnostima temeljem zaprimljenih
informacija o pozivima na SOS liniju. Proučavanjem mjere možemo zaključiti da je i ona
nejasna jer se ne određuje što konkretno znači i koliko je to u vremenskim intervalima
'redovito' potrebno izvještavati članove Operativnog tima.
Za pohvaliti je aktivnost sklapanja Sporazuma o suradnji između Ministarstva unutarnjih
poslova i organizacija civilnog društva koje vode SOS telefonsku liniju.
U okviru mjere sudjelovanja u provedbi međunarodnih i regionalnih operativnih akcija
te operativnih projekata usmjerenih na identifikaciju žrtava i suzbijanje kriminaliteta
trgovanja ljudima (Interpol, Europol, SECI, regionalna i međunarodna policijska suradnja
temeljem bilateralnih sporazuma) ne iznosi se čije sudjelovanje se očekuje u tim projektima.
Bilo je za očekivati da će to biti razrađeno u aktivnosti no niti tamo se ne nalazi ništa više
nego - sudjelovanje u operativnim akcijama i operativnim projektima. Osim toga, ponovno se
radi o redovitoj djelatnosti tijela jer sva tijela u okviru obavljanja redovitih aktivnosti ionako
sudjeluju u regionalnim i međunarodnim inicijativama.
- 148 -
U cilju razvijanja novih načina prikupljanja statističkih podataka o ovom fenomenu
njegovom procesuiranju predviđena je izrada obrasca za statističku bazu podataka o
procesuiranim slučajevima za kazneno djelo iz članka 175. Kaznenog zakona kroz tri
aktivnosti- osmišljavanje obrasca za statističku bazu podataka o procesuiranim slučajevima za
kazneno djelo iz članka 175. Kaznenog zakona, analizu broja predmeta, optužnih akata i
pravomoćnih presuda za kazneno djelo iz članka 175. Kaznenog zakona i tromjesečno
izvješćivanje Operativnog tima o postojanju presuda za kazneno djelo iz članka 175.
Kaznenog zakona. Riječ je o jednoj od ukupno dvije mjere u okviru sankcioniranja
počinitelja.
Sa svrhom jačanja suradnje policije i državnih odvjetnika kako bi počinitelji kaznenog
djela trgovanja ljudima i njihovi pomagatelji bili otkriveni i primjereno kažnjeni, određeno je
razvijanje naprednih metoda otkrivanja kaznenog djela trgovanja ljudima kroz jačanje
istražnih tehnika, uključujući provođenje financijskih istraga, u okviru čega se očekuje
sustavno primjenjivati nove istražne tehnike pri otkrivanju kaznenog djela trgovanja ljudima.
Ponovno nedefiniranje mjere je očito jer se ne kaže za koje se istražne tehnike konkretno
očekuje sustavna primjena.
Kako je već izneseno i u prikazu pravnog okvira, ima onih mjera koje su dokazano u
suprotnosti sa podzakonskim aktima koji su izrađeni. Naime, mjera glasi 'Osigurati
imenovanje županijskih koordinatora kao članova mobilnih timova'. Nositeljem je određeno
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Provedba ove mjere nikako neće biti moguća, a i ako
bude provedena, tada će biti u pitanje dovedeno provođenje Protokola za identifikaciju,
pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima.
Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu određuje da postoje četiri mobilna tima. To
znači da se radi o četiri predstavnika Centara za socijalnu skrb, a ne 21 županijskom
koordinatoru. Osim toga, Protokol propisuje da ovlaštenje za rad predstavnika centara
socijalne skrbi u mobilnim timovima daje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, ali da
sve članove mobilnih timova sukladno utvrđenim kriterijima imenuje, na vrijeme od dvije
godine, nacionalni koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima.
Izvješće o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od
2009. do 2011. godine, za 2009. godinu je prihvaćeno na sjednici Vlade Republike Hrvatske
23. srpnja 2010. godine268. Cjelokupno Izvješće izrađeno je na način da su prikazane
268 http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2010/70_sjednica_vlade_republike_hrvatske
- 149 -
aktivnosti nositelja i navedeni ciljevi svakog pojedinog područja na koje se odnosi Nacionalni
plan. Nije naveden konkretan opis kako je pojedina mjera ili aktivnost izvršena, a nedostaje i
podatak koliko je mjera sa rokom izvršenja u 2009. godini, za koju se i daje Izvješće,
izvršeno.
Posebno se zanimljivim čini ocjena stanja uz procesuiranje počinitelja kaznenih djela
trgovanja ljudima. Napominje se da je 'važno unaprijediti statistike te način prikupljanja
podataka o procesuiranim slučajevima kaznenog djela trgovanja ljudima'. Ako je tome tako,
postavlja se pitanje iz kojeg razloga nisu uloženi napori da bude izrađen obrazac za statističku
bazu podataka o procesuiranim slučajevima za kazneno djelo iz članka 175 Kaznenog zakona,
a što je bila mjera 1 u ovom dijelu Nacionalnog plana sa rokom realizacije 31. prosinca 2009.
godine. Obrazac nije izrađen jer se u izvješću za 2009. godinu ne spominje.
Iz analize strateškog okvira Republike Hrvatske od 2002. do 2009. godine, te
operativnih planova u trogodišnjem razdoblju, proizlazi da je strateško planiranje vezano uz
suzbijanje trgovanja ljudima poprilično kompleksno. Podjela na mjere i aktivnosti
onemogućava lako snalaženje u dokumentima. Osim navedenog, proizlazi da niz mjera nije
imao svojevrstan nastavak, a niz mjera je ostavljen za provedbu u budućem razdoblju iako je
možda postojala potreba i redefiniranja mjere. Naime, svaka mjera koja je jednom bila
prikazana u strateškom ili provedbenom dokumentu, izvršenjem bi trebala biti pretočena u
neku novu mjeru. Na primjer, ukoliko je neka mjera bila donošenje zakona, sljedeća mjera bi
bila provedba tog zakona ili obrazovanje o novostima tog zakona, izrada podzakonskih akata,
ako su potrebni kao i niz drugih načina nastavka provedbe. No, takav pristup ne proizlazi iz
navedenog.
Uspoređivanjem mjera i aktivnosti ali i ciljeva svih strateških dokumenata došlo se do
spoznaje da svi dokumenti imaju mjere i aktivnosti koje se odnose na prevenciju, edukaciju i
represiju i to je dobro.
Prilikom izrade revidiranih dokumenata, nisu se uzete u obzir preporuke iz izvješća
State Departmenta.
Osim toga, vidljivo je da nadležna državna tijela nisu uočila probleme koji se javljaju u
svakodnevnoj praksi.
- 150 -
4.6. Nacionalni institucionalni okvir269
Odgovarajući i učinkovit institucionalni okvir od velike je važnosti za uspješno
suzbijanje trgovanja ljudima. Republika Hrvatska ima uspostavljen sustav koji funkcionira,
no, cilj je ovog rada detaljno promotriti sve aspekte njegovog funkcioniranja.
Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima (u nastavku Nacionalni odbor),
osnovan je odlukom Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj 09. svibnja 2002. godine.
Na temelju Odluke o osnivanju Nacionalnog odbora270, Nacionalni odbor su u prvom
sastavu činili potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske za društvene djelatnosti i ljudska
prava (koja je obnašala dužnost predsjednice Nacionalnog odbora), nacionalni koordinator
(koji se imenovao iz reda članova Nacionalnog odbora, predstavnika tijela državne uprave),
tajnik, zamjenik tajnika i članovi- predstavnici/ce Hrvatskog sabora, Ministarstva financija,
Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstva vanjskih poslova,
Ministarstva za europske integracije, Ministarstva unutarnjih poslova (Uprave granične
policije, Uprave kriminalističke policije i Uprave za inspekcijske poslove i strance),
Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada i socijalne skrbi, Ministarstva prosvjete i športa,
Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva
i mladeži, Ureda za ljudska prava, nevladinih organizacija i medija.271
Dvije godine kasnije, 2004. godine, dolazi do izmjene navedene Odluke272 te od tada
Nacionalni odbor čine potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za društvene
djelatnosti i ljudska prava kao predsjednik Nacionalnog odbora, predstojnik Ureda za ljudska
prava kao nacionalni koordinator i članovi-predstavnici Ministarstva pravosuđa, Ministarstva
vanjskih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva znanosti,
269 Prilikom izrade ovog dijela rada pojedinim institucijama je dan veći značaj, a za neke institucije nema posebnog navođenja poslova koje one obavljaju. Naime, na temelju Zakona o sustavu državne uprave Vlada Republike Hrvatske na svojim sjednicama donosi uredbe o unutarnjem ustrojstvu pojedinih ministarstava te ih na isti način mijenja. Sva državna tijela sudjeluju u suzbijanju trgovanja ljudima sukladno njihovom unutarnjem ustrojstvu, njihovom djelokrugu određenom Zakonom o sustavu državne uprave i uredbama o unutarnjem ustrojstvu koje je donijela Vlada Republike Hrvatske te posebnim zadacima određenim protokolima, sporazumima suradnje i strateškim okvirom. 270 Odluka o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, Narodne novine 54/02 271 Kako će više biti prikazano u osvrtu na strateški okvir, glavne radnje koje su poduzimane, poduzimao je Nacionalni odbor. 272 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, Narodne novine 41/04
- 151 -
obrazovanja i športa, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ureda za ljudska prava,
organizacija civilnog društva i Hrvatskoga novinarskog društva.
Daljnja izmjena Odluke vezana uz članstvo u Nacionalnom odboru donesena je
Odlukom Vlade Republike Hrvatske273 2009. godine, te je sukladno toj Odluci predsjednik/ca
Nacionalnog odbora potpredsjednik/ca Vlade Republike Hrvatske kojeg/u odredi Vlada, a ne
kao što je to do tada bilo- potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za društvene
djelatnosti i ljudska prava.274
Osim spomenutog, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 14. listopada 2010.
godine donijela Odluku o izmjeni Odluke o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje
trgovanja ljudima prema kojoj je predsjednikom Nacionalnog odbora postao ministar vanjskih
poslova i europskih integracija.
Prema Odluci iz 2002. godine, Nacionalni odbor je osnovan radi koordinacije
nacionalnih i regionalnih aktivnosti na području suzbijanja trgovanja ljudima. Nacionalni
odbor, osim spomenutog, izrađuje Nacionalni plan djelovanja na suzbijanju trgovanja ljudima,
posebno ženama i djecom, te prati i koordinira njegovu provedbu. Navedeni Nacionalni plan
na prijedlog Nacionalnog odbora, donosi Vlada Republike Hrvatske.
Nacionalni odbor ima tajništvo koje vodi stručne i administrativno-tehničke poslove.
Ono je ustrojeno u Uredu za ljudska prava, a čine ga tajnik i zamjenik tajnika.
Nacionalni odbor, najmanje dva puta godišnje o svom radu izvješćuje Vladu
Republike Hrvatske, a sredstva za njegov rad osiguravaju se svake godine u državnom
proračunu Republike Hrvatske na poziciji Ureda za ljudska prava.
Ove odredbe su dopunjene i izmijenjene Odlukom iz 2004. godine tako što je
određeno da nacionalni koordinator u dogovoru s predsjednikom Nacionalnog odbora
koordinira rad Nacionalnog odbora, prati i koordinira provedbu Nacionalnog plana djelovanja
za suzbijanje trgovanja ljudima, vodi rad Operativnog tima, sudjeluje u radu Radne skupine za
suzbijanja trgovanja djecom, te obavlja druge poslove na koje ga ovlasti predsjednik
Nacionalnog odbora te Nacionalni odbor.
U okviru Nacionalnog odbora osnovan je Operativni tim Nacionalnog odbora i Radna
skupina za suzbijanje trgovanja djecom, a ostavljena je mogućnost osnivanja i drugih radnih
273 Odluka o izmjeni Odluke o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, Narodne novine 122/09 274 Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za društvene djelatnosti i ljudska prava bio je, prema hijerarhiji, nadređen predstojniku Ureda za ljudska prava (koordinatoru za suzbijanje trgovanja ljudima).
- 152 -
tijela u čiji se rad mogu uključiti i osobe izvan Nacionalnog odbora, a o čemu odluku donosi
predsjednik Nacionalnog odbora.
Iz iznesenog proizlazi da stručno-administrativne poslove obavlja tajnik i zamjenik
tajnika koje imenuje Vlada Republike Hrvatske. Koordinaciju obavlja nacionalni koordinator
koji je po položaju predstojnik Ureda za ljudska prava. Ne postoji odredba u kojoj bi stajalo
da Ured za ljudska prava ili neki posebno osnovani Odjel Ureda rade na koordinaciji ili
administrativno-tehničkoj pomoći.
Dodatno, Uredba o izmjeni i dopunama Uredbe o Uredu za ljudska prava 275 određuje da
se za obavljanje poslova iz djelokruga Ureda ustrojava unutarnja ustrojstvena jedinica- Odjel
za suzbijanje trgovanja ljudima i poslove međunarodne suradnje, te rad s predstavkama i
pritužbama građana. Radom tog osnovanog odjela upravlja načelnik odjela, koji ima položaj
čelnika unutarnjih ustrojstvenih jedinica. Za svoj rad načelnik odgovara predstojniku Ureda.
Određeno je i da je okvirni broj službenika u Odjelu šest. Zanimljivo je da Uredba ne
propisuje da načelnik tog odjela mora biti tajnik ili zamjenik tajnika Nacionalnog odbora.
Vrlo je širok djelokrug poslova276 (prema navedenoj Uredbi) koje obavlja tih šest
službenika. Posebno uzme li se u obzir da je Odjel nadležan i za rad sa predstavkama građana
i konzultacije sa građanima.
.
275 Uredba o izmjeni i dopunama Uredbe o Uredu za ljudska prava, Narodne novine 15/09 276 Sukladno članku 2 Uredbe o izmjeni i dopunama Uredbe o Uredu za ljudska prava, ‘Odjel za suzbijanje trgovanja ljudima i poslove međunarodne suradnje, te rad s predstavkama i pritužbama građana izrađuje nacrte nacionalnih dokumenata na području suzbijanja trgovanja ljudima te ih dostavlja Vladi Republike Hrvatske na usvajanje; izrađuje prijedloge operativnih planova u cilju provedbe ciljeva i mjera zadanih nacionalnim dokumentima za suzbijanje trgovanja ljudima i dostavlja ih Vladi Republike Hrvatske na usvajanje; priprema sjednice Operativnog tima i Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, budući da se unutar Odjela nalazi Tajništvo Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima; razrađuje pojedine mjere i aktivnosti dane u nadležnost Ureda za ljudska prava Nacionalnim programom ili planom za suzbijanje trgovanja ljudima kao i Operativnim planom; u suradnji s nacionalnim koordinatorom koordinira rad tijela državne uprave i organizacija civilnoga društva na području suzbijanja trgovanja ljudima; daje prethodno mišljenje na zakonodavne prijedloge, te podzakonske akte vezane uz problematiku trgovanja ljudima; nadzire provedbu operativnih planova i nacionalnih dokumenata na području suzbijanja trgovanja ljudima; zaprima i analizira očitovanja nadležnih tijela o provedbi mjera iz njihove nadležnosti vezanih uz provođenje nacionalnih dokumenata na području suzbijanja trgovanja ljudima, te priprema godišnje izvješće o provedbi operativnih planova koje dostavlja na usvajanje Vladi Republike Hrvatske; vodi objedinjenu bazu podataka identificiranih žrtava trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj, u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova; u cilju podizanja javne svijesti osmišljava preventivne aktivnosti, te organizira seminare i okrugle stolove za obrazovanje ciljanih skupina o fenomenu trgovanja ljudima; prati rad organizacija civilnoga društva koje su aktivne na području suzbijanja trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima. Redovito surađuje s međunarodnim institucijama na području suzbijanja trgovanja ljudima i ima obvezu izrade izvješća o provedbi međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava koje je Republika Hrvatska ratificirala. Daje pravna očitovanja na predstavke građana upućene Uredu za ljudska prava, te upućuje zahtjeve za očitovanje drugim tijelima državne uprave; obavlja konzultacije, te daje pravne savjete građanima koji se osobno obrate Uredu za ljudska prava.'
- 153 -
Ured obavlja poslove iz područja ljudskih prava koje mu povjeri Vlada Republike
Hrvatske. U djelokrugu rada cijelog Ureda, neovisno o taksativno navedenim poslovima ovog
Odjela, nikada nije propisano suzbijanje trgovanja ljudima.
Prilikom spominjanja pojma nacionalnog koordinatora, važno je znati tko je zapravo
nacionalni koordinator i koje uloge bi trebala sa sobom nositi pozicija nacionalnog
koordinatora.
Nacionalni koordinator je zasigurno vrlo važna osoba koja obavlja odgovornu funkciju u
nadzoru provedbe svih zakonskih i podzakonskih propisa te strateških i provedbenih
dokumenata na nacionalnoh nivou ali i šire. On je osoba koja nužno mora biti povezana sa
ostalim akterima u suzbijanju drugih oblika organiziranog kriminaliteta. Ukoliko uoči da
netko ne ispunjava neke zadane obveze, nacionalni koordinator je osoba koja mora znati
razloge neispunjavanja, aktivno pridonositi rješavanju problema vezanih uz takve prepreke
(kroz sastanke sa pojedinim tijelima), davati naknadne rokove i nastojati da se ti rokovi
ispoštuju.
Budući da nema sankcija za neispunjenje i da on sam nema ovlasti sankcioniranja
neizvršenja navedenih aktivnosti, njegov bi zadatak trebao biti da upozoravanje nadređenog
(u prvom redu predsjednika Nacionalnog odbora) sa nemogućnosti ispunjenja koji bi kroz
redovite sjednice Vlade Republike Hrvatske mogao utjecati na ostala tijela u sustavu.
Nacionalni koordinator je most između tijela državne uprave međusobno, ali i tijela državne
uprave i nevladinih organizacija.
On je nadležan i dužan prenositi obavijesti između navedenih, identificirati probleme i
prije nego se oni pojave u praksi, inicirati i sudjelovati u obrazovanju, kreirati politiku
promicanja zakonodavnih rješenja, strateških i provedbenih planova, vodećih načela,
podupirati projekte i istraživanje suzbijanja trgovanja ljudima. Kao što je već navedeno, on je
nadzorno tijelo za osiguranje provedbe zakona, procedura i smjernica.
Nacionalni koordinator uvijek mora biti upoznat sa novom literaturom u vezi sa
trgovanjem ljudima, bez obzira da li se ta literatura odnosi na međunarodne pravne
mehanizme i njihovu provedbu, usporedno zakonodavstvo, izvješća, predmete iz prakse ili tek
zananstvena istraživanja.
Nikako manje važna činjenica je činjenica sastavljanja i podnošenja izvješća, tj. da li
onaj tko radi na koordinaciji smije biti i onaj tko podnosi izvješća. Ukoliko se ipak te funkcije
podudaraju u istoj osobi (što je slučaj u Republici Hrvatskoj prema Nacionalnom planu
- 154 -
suzbijanja trgovanja ljudima), tada bi izvješće trebalo biti objavljeno i o njemu bi trebala biti
provedena javna rasprava prije usvajanja. Osim toga, izvješće bi trebalo osim u Vladi
Republike Hrvatske biti raspravljano i u Hrvatskom saboru.
Kazneni progon, primjena kaznenopravnih sankcija za kaznena djela vezana uz
trgovanje ljudima u nadležnosti je kaznenog pravosuđa i to posebno ustrojenih odjela
Ministarstva unutarnjih poslova, zatim državnog odvjetništva, USKOK-a i sudova.
Jednako tako, Ministarstvo unutarnjih poslova provodi aktivnosti kako bi se na što
adekvatniji način smanjio ovaj oblik kriminaliteta. Policijski nacionalni ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta277 prati i izučava pojavne oblike korupcije i
organiziranog kriminaliteta, njihovih trendova te načina izvršenja. U nadležnosti Ureda je i
izravno provođenje složenijih kriminalističkih obrada na nacionalnoj razini u suradnji sa
Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), drugim državnim
odvjetništvima i nadležnim tijelima. Ured neposredno obavlja poslove nacionalne razine
složenog i organiziranog kriminaliteta, i to u kriminalističkim obradama koje se provode na
području više policijskih uprava ili više zemalja, odnosno u kojima je potrebna zajednička
međunarodna policijska istraga. Nadalje, Ured nadzire provođenje složenijih kriminalističkih
obrada u policijskim upravama, te vodi zbirku kriminalističkih evidencija i provodi potražnu
djelatnost, utvrđuje metode i načine rada na otkrivanju i suzbijanju pojavnih oblika
kriminaliteta, te izrađuje prijedlog prioriteta u borbi protiv složenog i organiziranog
kriminaliteta. U Uredu su ustrojena četiri područna Odjela suzbijanja korupcije i
organiziranog kriminaliteta, i to u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, kao i Odjel organiziranog
kriminaliteta, Odjel kriminaliteta droga, Odjel gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Odjel
kriminalističko obavještajne analitike, Odjel kriminalističko obavještajnih poslova i Odjel
posebnih kriminalističkih poslova.
‘S obzirom na usklađenost hrvatskog i europskog kriminalističko-obavještajnog
modela....Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske izrađuje
cjelovitu procjenu ugroženosti organiziranim kriminalitetom koje se sadržaj temelji ne samo
na policijskim podacima i pokazateljima već i na analizi podataka drugih tijela državne
uprave, nevladinih i međunarodnih organizacija te otvorenih izvora. Procjena sadržava
277 http://www.mup.hr/main.aspx?id=159#1
- 155 -
značajna obilježja organiziranih kriminalnih skupina, karakteristike najsloženijih pojavnih
oblika ove vrste kriminaliteta i mjere koje je potrebno poduzeti.’278
Edukaciju policijskih djelatnika o suzbijanju trgovanja ljudima pruža Policijska
akademija, a za edukaciju pravosuđa odgovorna je Pravosudna akademija.
'U Ministarstvu, u sjedištu, ustrojena je Uprava za granicu koja objedinjuje poslove
granične kontrole, zaštite državne granice i suzbijanje nezakonitih migracija, dok se na razini
većine policijskih uprava poslovi granične policije i nezakonitih migracija obavljaju u okviru
ustrojstvenih jedinica koje su zadužene za rad temeljne policije.'279
Od 56 država članica OESS-a i 11 partnera suradnje280, 48,7 % država ima nacionalnu
komisiju ili radnu skupinu za suzbijanje trgovanja ljudima, a 5.1% ima neki drugi oblik
koordinativnog mehanizma. Odgovarajući na pitanje o nacionalnom izvjestitelju (osobi koja
bi pratila i vrednovala postignute rezultate), iste države su u postotku od 38.8% odgovorile da
država ima nacionalnog izvjestitelja ili ekvivalentni mehanizam, 23.9% ih je odgovorilo da
nemaju, a 35.8% ih nije odgovorilo na pitanje281. Države koje su pozitivno odgovorile na
pitanje, isticale su i godinu od koje imaju taj mehanizam.
Tako 34.6% država ima nacionalnog izvjestitelja ili slično tijelo od razdoblja 2005-
2008, njih 46.2% od razdoblja 2000-2004, njih 11.5% od 1995-1999, 3.85% od 19090-1994, a
isti postotak ispitanika (3.85%) nije odgovorio.
Spomenuto, a prema pojedinačnim godinama, a ne vremenskim periodima, prikazuje se
niže u tablici282:
278 Brnetić, D.i Kralj, T.: Potpora policije procesnim strankama i drugim sudionicima u novom kaznenom postupku s pregledom iskustava o postupanju policije prema žrtvama i svjedocima, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 2/2009, stranica 491 279 Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima, Priručnik za graničnu policiju (ur. Gluić S. i Pentavec L.), Međunarodna organizacija za migracije, (2007), Zagreb, stranica 11 280 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 26 281 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 59 i 60 282 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 60
- 156 -
TABLICA 16: Nacionalni izvjestitelj
GODINA BROJ DRŽAVA
2008 1
2007 3
2006 1
2005 4
2004 2
2003 3
2002 4
2001 2
2000 1
1999 1
1998 0
1997 1
1996 0
1995 1
Prije 1990 1
Nisu odgovorili 1
Za aktivnosti spomenutog nacionalnog izvjestitelja ili slično tijelo za suzbijanje
trgovanja ljudima osigurana su sredstva u državnom proračunu u 30.8% država, u 61.5%
država nisu, a 7.7% država nije odgovorilo na upit283
Različiti su načini na koje su pojedine države odredile koje tijelo će biti koordinator svih
aktivnosti. Prikaz tijela i broja država koje koriste pojedini model prikazao je OESS te se
nalazi u tablici koja slijedi284.
283 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 62 284 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 32
- 157 -
TABLICA 17: Nacionalno koordinativno tijelo285
TIJELO BROJ DRŽAVA
Ministarstvo obrane 2
Ministarstvo vanjskih poslova 3
Ministarstvo ljudskih prava 1
Ministarstvo unutarnjih poslova 14
Ministarstvo pravosuđa 8
Ministarstvo nacionalne sigurnosti 1
Ministarstvo prava i jednakih
mogućnosti
1
Ministarstvo socijalnog razvoja i
ljudske sigurnosti
1
nespecificirano 8
Od 36 OESS država članica i 3 partnera za suradnju, koji su tijekom istraživanja koje je
provodio OESS izvijestili da imaju nacionalne koordinativne mehanizme, u njih 61.5%
sudjeluju nevladine organizacije, u njih 30.8% ne sudjeluju, a 7.7% država nije odgovorilo na
upit o sudjelovanju organizacija civilnog društva286. Jednako tako, 30.8% država izjasnilo se
da imaju financijska sredstva koja su u državnom proračunu osigurana za aktivnosti
suzbijanja trgovanja ljudima, 66.7% država nema tih sredstava, a 2.5% država uskratilo je
odgovor na pitanje.287
285 Izvor: Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms 286 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 43 287 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 41
- 158 -
Prikazujući zakonodavstva pojedinih država u suzbijanju trgovanja ljudima, izabrane su
pojedine države Europe. Na ovom mjestu su detaljno prikazana tijela koja u spomenutim
državama čine koordinativno tijelo, a sadržani su i podaci o nacionalnom izvjestitelju288:
TABLICA 18: Usporedni prikaz nacionalnog koordinativnog tijela i nacionalnog
koordinatora289
DRŽAVA NACIONALNI
KOORDINATIVNI
MEHANIZAM (OD
KADA)
KOJE JE TO
TIJELO?
NACIONALNI
IZVJESTITELJ (OD
KADA)
Danska Da (2002) Nije
specificirano
Da (2007)
Makedonija Da (2001) Ministarstvo
unutarnjih poslova
Da (2005)
Mađarska Da (2004) Ministarstvo
vanjskih poslova
Ne
Italija Da (?) Ministarstvo
prava i jednakih
mogućnosti
Da (1999)
Nizozemska Da (2004) Ministarstvo
pravosuđa
Da (2000)
288 Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008), stranica 81, 91/92 289Izvor: Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-ordination and reporting mechanisms
- 159 -
4.7. Suradnja sa organizacijama civilnog društva
Suradnja s organizacijama civilnog društva udruženih u Mrežu PETRA, osim kroz
njihovu uključenost u Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima i Operativni tim te
mobilne timove, uglavnom se odvija kroz provedbu i sufinanciranje predloženih projekata. Od
2004. do 2009. godine ukupno je za projekte organizacija civilnog društva koje se bave
suzbijanjem trgovanja ljudima kroz natječaj Ureda za ljudska prava odobreno 1. 665. 000
kuna290.
Upitani o svojem položaju u sustavu trgovanja ljudima i aktivnostima koje provode,
samo neke članice Mreže PETRA dale su svoje odgovore291.
Ženska soba - Centar za seksualna prava, kako navode292 prvenstveno radi na
prevenciji - edukaciji mladih (osnovne i srednje škole) o problematici trgovanja ljudima.
Unutar Ženske sobe djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja koji pruža savjetovanje,
psihoterapiju, proradu traumatskog iskustva, pravnu i medicinsku pomoć osobama koje su
preživjele neki oblik seksualnog nasilja, i njima bliskim osobama.
Tijekom 2009. godine imale su preko 120 klijentica i preko 300 savjetovanja, no niti
jedan slučaj trgovanja ljudima. U Centru za žrtve seksualnog nasilja rade isključivo osobe sa
fakultetskom diplomom ili višim stupnjem stručne spreme.
Nadalje, Centar za podršku i razvoj civilnog društva "DELFIN" Pakrac izvijestio
je293 da kao članica Mreže PETRA ne bavi direktnim radom sa žrtvama trgovanja
ljudima/ženama i djecom. Njihov rad je, kako navode, fokusiran na prevenciju kroz
obrazovanja i senzibilizaciju šire javnosti kroz različite aktivnosti (kampanje, tribine i okrugli
stolovi, konzultacije).
Centar za žene žrtve rata ROSA izvijestio je da radi na problematici trgovanja
ženama od 2001. godine, a od 2002. godine je zastupljen svojom predstavniocom u sastavu
Nacionalnog odbora, a kasnije i Operativnog i mobilnog tima.
290 http://www.ljudskaprava-vladarh.hr 291 Ovdje se navode podaci za one članice Mreže PETRA koje su dostavile svoje odgovore na upit. Druge članice Mreže niti nakon ponovljene zamolbe nisu dostavile svoje odgovore. 292 Odgovor na upit mailom od 11. siječnja 2010. godine 293 Odgovor na upit mailom od 12. siječnja 2010. godine.
- 160 -
Kao aktivnosti u kojima sudjeluju, a vezani su uz trgovanje ljudima navode294 da u
izvaninstitucionalnu skrb službeno dobivaju državljanke Republike Hrvatske kojima nije
potreban institucionalni smještaj i koje to žele prihvatiti, te da pružaju psihološku, pravnu,
pedagošku i psihijatrijsku pomoć, posreduju pri institucijama (zdravstvo, školstvo,
zapošljavanje) kako bi te žene ostvarile prava koja im pripadaju. Prikupljaju i tzv. press
clipping.
U udruzi rade socijalne pedagoginje, psihologinje i psihijatrice koje uz temeljnu struku
također imaju brojne dodatne edukacije, kao i pravnice koje su uključene u stručno
usavršavanje za pravnu podršku. Aktivistice i volonterke koje dolaze u kontakt sa žrtvama
također su prošle specijalizirane edukacije za rad sa ženama žrtvama nasilja.
Još jedna udruga koja je odgovorila je Centar za građanske inicijative Poreč. U
svojem odgovoru295 naveli su da ne pružaju konkretne oblike podrške žrtvama trgovine
ljudima, već su orijentirani na senzibilizaciju javnosti o problemu trgovanja ljudima i
edukacije protiv trgovine ljudima. Na području Istre je identificirana jedna žrtva trgovanja
zbog radne eksploatacije, no, nisu se uključivali. Članice udruge su posebno educirane za
probleme trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja.
Prema dostavljenim podacima296, a sukladno izrađenim završnim i opisnim izvješćima
organizacija civilnog društva koje se bave suzbijanjem trgovanja ljudima o provedbi projekata
i programa koji se financiraju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, vidljivo je da se
radi o aktivnostima koje za cilj imaju širenje javne svijesti. Dostavljena su izvješća o
programima i projektima koje je tijekom 2009. godine sufinancirao Ured za ljudska prava.
TABLICA 19: Suradnja s drugim udrugama u zemlji i/ili inozemstvu na provedbi
programa/projekta297
DA NE NIJE ODGOVORILO
6 5 1
294 Odgovor na upit mailom od 20. siječnja 2010. godine. 295 Dostavljeno mailom 14. siječnja 2010. godine. 296 Dopis Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske od 12. studenog 2010. godine 297 Izvor: Pregledana izvješća organizacija civilnog društva o provedenim programima/projektima
- 161 -
Ukupni iznos sredstava koja su u 2009. godini utrošena na aktivnosti organizacija
civilnog društva u provedbi projekata i programa je 420.000 kuna. Iz dostavljenih izvješća
vidljivo je da su uglavnom provedene aktivnosti održavanja seminara, radionica, okruglih
stolova, sastanaka te tiskanja letaka, plakata, bedževa i snimanja kratkometražnih filmova.
Osim sredstava iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, organizacije civilnog društva su
sredstva osigurale i putem financiranja iz zaklada, fundacija, gradova i županija u kojima
djeluju.
Ukupno 12 organizacija civilnog društva koje su provodile projekte i programe tijekom
2009. godine na upit, koji je sastavni dio izvješća o provedbi projekta ili programa,
odgovorilo je kako slijedi:
TABLICA 20: Osiguravanje i drugih izvora financiranja projekta ili programa osim
sredstava iz Državnog proračuna Republike Hrvatske298
DA NE NIJE ODGOVORILO
9 2 1
Smatra se da bi uloga organizacija civilnog društva trebala biti proaktivna, tj. da bi one
trebale biti više uključene u izradu dokumenata ( zakona, strateških i provedbenih
dokumenata). Organizacije civilnog društva trebaju biti partner ali i korektiv rada tijela
državne vlasti i na tom tragu trebaju djelovati.
4.8. Zaključno o pravnom i institucionalnom okviru sa preporukama299 za njihovo poboljšanje
Pravni i institucionalni okvir su postavljeni. No, utvrđeno je da postoje nedostaci u
postavljenom institucionalnom okviru, koji bi za uspješno suzbijanje trgovanja ljudima trebali
biti prevladani. ‘U nas je još nedovoljno prisutno saznanje da pojava kaznenih djela
organiziranih kriminalnih skupina ne predstavlja izazov samo za policiju, nego i za tijela
kaznenog progona koja se više ne mogu ograničiti samo na utvrđenje obilježja kaznenog djela
kao konkretnog slučaja, već bi trebala povrh i preko toga svoj interes usmjeriti na određena, 298 Izvor: Pregledana izvješća organizacija civilnog društva o provedenim programima/projektima 299 Napominje se da su preporuke isključivo autoricina razmišljanja nakon što je ova tema sagledana u cjelokupnosti. Preporuke nije izradilo niti drugo tijelo i niti druga osoba. Ukoliko se one i poklapaju sa nečijim razmišljanjem, radi se o slučajnosti.
- 162 -
sama po sebi još nekriminalna, ali za postojanje, ustrojstvo i djelovanje organiziranog
kriminaliteta relevantna ponašanja i zbivanja.’300
Jednako tako, postoji i mogućnost poboljšanja pravnog okvira. Slijedom navedenog,
predlaže se:
pratiti implementaciju konvencija Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe vezanih uz
suzbijanje trgovanja ljudima, Konvencije koja se odnosi na naknadu štete
žrtvama kaznenih djela, Konvencije o pravima djeteta i Dopunskog protokola
koji se odnosi na prodaju djece, dječju prostituciju i dječju pornografiju301
izraditi posebna izvješća o zakonskom okviru i trendovima sa statističkim
podacima za svaki oblik iskorištavanja žrtve kako bi se utvrdili stvarni razmjeri
proširenosti ovog fenomena
sustavnim reformama svih područja djelovanja na suzbijanju trgovanja ljudima
te stalnim mjerama prevencije dati potporu dobro organiziranim i efikasnim
tijelima otkrivanja, procesuiranja i kažnjavanja trgovanja ljudima
nastaviti mijenjati djelokrug rada, opremu, kadrovske i materijalne potrebe svih
tijela koja imaju represivnu ulogu u suzbijanju trgovine ljudima i predložiti
dodatne mjere poboljšanja njihovog djelovanja.
ustrajati na otkrivanju i progonu kaznenih djela trgovanja ljudima
uspostaviti bolju komunikaciju sa sudskom vlašću što bi se moglo postići
redovitim koordinativnim sastancima predstavnika Ministarstva unutarnjih
poslova, Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i
Vrhovnog suda Republike Hrvatske302
razmotriti i jasno razgraničiti nadležnosti Ureda za ljudska prava, nacionalnog
koordinatora, tajnika i zamjenika tajnika Nacionalnog odbora, Operativnog tima
kao i samog Nacionalnog odbora
300 Singer, M.: Organizirani kriminal, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 568 301 Ova mjera je sastavni dio 'Akcionog plan za implementacije nacionalne strategije za borbu protiv trgovanja ljudima za 2010-2011 godinu', Kancelarija za borbu protiv trgovanja ljudima Vlade Crne Gore, (2010), Podgorica 302 Spomenuto proizlazi iz činjenice da je i u ovom radu ali i u drugim povezanim istraživanjima učinjena analiza predmeta na svim razinama postupanja i otkriveno da postoji vidljiv nesrazmjer između broja kaznenih prijava i presuda.
- 163 -
detaljno razmotriti najbolji način koordinacije te mogućnost spajanja sa
koordinativnim tijelom za suzbijanje korupcije zbog uske povezanosti ova dva
fenomena kako je prikazano u radu (time bi se smanjili troškovi te bi se imao
koordinirani pristup tim područjima na jednom mjestu, a bila bi omogućena i
lakša suradnja sa Ministarstvom unutarnjih poslova koje ionako izvršava najveći
broj aktivnosti vezan uz suzbijanje trgovanja ljudima )
ustanoviti instituciju neovisnog nacionalnog izvjestitelja
godišnja izvješća o provedbi mjera nacionalnih strateških i provedbenih
dokumenata uputiti u Hrvatski sabor radi neovisnijeg pristupa cijeloj
problematici
Vidljivo je da je na nacionalnom nivou sklopljeno nekoliko sporazuma suradnje kojima
je u pojedinim segmentima olakšan rad državnim tijelima i nevladinim organizacijama. No,
jednako tako, zamijećeno je da se ti sporazumi kao i cijela strategija djelovanja državnih tijela
u Republici Hrvatskoj, više odnose na zaštitu prava žrtava, nego na procesuiranje počinitelja.
S tim ciljem se predlaže:
unaprjeđivanje suradnje između državnih tijela daljnjim sklapanjem sporazuma o
suradnji u pogledu procesuiranja počinitelja i
daljnje unaprjeđivanje suradnje s organizacijama civilnog društva.
Naime, aktivna uloga organizacija civilnog društva, trebala bi se očitovati u organizaciji
okruglih stolova i ostalih vidova komunikacije predstavnika civilnog društva i predstavnika
državne vlasti, ali i kroz publikacije i promotivne materijale o mjerama suzbijanja trgovanja
ljudima i o zakonodavstvu koje se odnosi na spomenutu problematiku. Tu je i važna uloga
organizacija civilnog društva u komunikaciji sa medijima koji kreiraju javnu svijest.
Postoji potreba trajnog savjetovanja između organizacija civilnog društva i nositelja
mjera nacionalnih strateških i provedbenih dokumenata kako bi se osigurala što učinkovitija
provedba. Nadalje, nameće se i potreba korištenja raspoloživih potencijala i iskustva
organizacija civilnog društva koje se bave problematikom suzbijanja trgovanja ljudima u
osmišljavanju informativnih kampanja koje bi ubuduće bile više usmjerene na bolje
osvještavanje javnosti.
- 164 -
Od velike bi važnosti bilo pristupiti sustavnoj analizi303 koja bi prethodila izradi novog
strateškog/provedbenog dokumenta i koja bi bi trebala razmotriti i slijedeće segmente304:
1. Institucionalni i pravni okvir:
koje se mjere trenutno provode na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou,
koji se oblici trgovanja ljudima (transnacionalni, unutarnji) i koji načini
iskorištavanja žrtava (radno iskorištavanje, seksualno) javljaju u državi, tko je
tim raznim načinima iskorištavanja obuhvaćen (djevojke, žene, muškarci,
dječaci), i u kojoj mjeri,
koji zakoni su relevantni za zaštitu djece,
koji dokumenti i podaci o suzbijanju trgovanja ljudima su dostupni, postoje li
podaci do kojih se ne može lako doći,
koje je istraživanje učinjeno u području suzbijanja trgovanja ljudima, tko ga je
učinio, tko i koliko ga je platio, koji su rezultati i na koji način je to istraživanje
pridonijelo poboljšanju nekog segmenta suzbijanja trgovanja ljudima
koji projekti su provedeni na ovom području i tko ih je proveo, koji su problemi
tim projektima uočeni, da li postoji neki nadzor tih projekata ili njihovo
vrednovanje i ako postoji koji su nalazi tog vrednovanja,
2. Prevencija:
kakva je socio-ekonomska situacija (podaci o nezaposlenosti, uvjeti
zapošljavanja, ilegalno tržište rada) te kako sveukupna socio-ekonomska
situacija utječe na populaciju vezano uz spol, nacionalnost i dob,
kakva je mogućnost obrazovanja, posebno u odnosu na žene i djecu,
koje se anti-diskriminacijske mjere poduzimaju u radnom zakonodavstvu za
zapošljavanje manjina, a koje u odnosu na ženski spol,
kako se suzbija nasilje na spolnoj osnovi (nasilje u obitelji, silovanje, seksualno
zlostavljanje djevojčica i dječaka),
303 Prilikom izrađivanja jednog takvog istraživanja trebalo bi dobiti relevantne podatke. Upravo zbog toga smatra se da bi najprije sve statističke podatke trebalo unificirati. Osim toga, bitna je i puna suradnja istraživačkog tijela ili istraživača pojedinca sa tijelima koja dostavljaju podatke. 304 Guidelines for the Development and Implementation of a Comprehensive National Anti- Trafficking Response, ICMPD, Vienna, 2006. stranica 30
- 165 -
da li postoje mehanizmi za sigurne i zakonite migracije i koji su,
da li postoje istraživanja o svijesti građana o mogućnostima zakonitih migracija,
ako da- koji su rezultati, tko je više svjestan tog fenomena (žene ili muškarci),
da li postoje izrađene studije o trgovanju ljudima, ako da- tko je više svjestan tog
fenomena (djevojčice, dječaci, žene ili muškarci) da li postoje kampanje širenja
javne svijesti o mogućnostima pružanja pomoći i podrške žrtvi i da li su svi
relevantni podaci dostupni ciljanim skupinama,
da li postoje kampanje za sustav zaštite/prevencije djece i maloljetnika, da li se
one fokusiraju samo na djevojčice, da li su sve važne obavijesti poslane
djevojčicama i dječacima na istovjetan način,
3. Podrška i zaštita žrtava i žrtvama svjedocima
broj identificiranih žrtava trgovanja ljudima (nacionalni i regionalni nivo),
podaci o njihovoj dobi, spolu i nacionalnosti,
kako funkcionira postupak identifikacije (postojanje protokola, sudionici u
postupku identifikacije, 24 sata i 7 dana u tjednu dostupne kontakt osobe,
posebni programi za pojedine rizične skupine),
da li sve žrtve trgovanja ljudima uživaju istu potrebnu pomoć, postoje li neki
minimalni standardi koji moraju biti osigurani za svaku žrtvu, da li ta pomoć o
bilo čemu ovisi,
izraditi profil žrtve ovisno o spolu, dobi i nacionalnosti na temelju podataka o
identificiranim žrtvama,
da li postoji organizirani povratak žrtve prilikom kojeg se poštuju njezina prava,
sigurnost i dostojanstvo, da li se daje prednost dobrovoljnom povratku,
broj i tip skloništa (na dugi rok, na kratki rok, za djecu, za odrasle, po spolu, za
žrtve državljane, za žrtve strance),
postoji li multidisciplinaran pristup zaštiti žrtava,
koliko je identificiranih žrtava izgubilo status žrtve po oslobađajućoj presudi
suda te tko snosi troškove nastale u tijeku postupka njihove zaštite
istraga i procesuiranje trgovanja ljudima
- 166 -
postoji li poseban odjel u policiji ili državnom odvjetništvu specijaliziran za
predmete koji se odnose na trgovanje ljudima, ako postoji- koji je odnos žena i
muškaraca koji rade u njemu,
broj predmeta pred sudom, broj optuženika, broj osuda za kazneno djelo
trgovanja ljudima, ali i broj predmeta pred sudom, broj optuženika, broj osuda za
kaznena djela koja su povezana sa trgovanjem ljudima (npr. nezakonite
migracije, međunarodna prostitucija),
udio žena i muškaraca među optuženima i osuđenima,
podaci o postupanju prema žrtvama u tijeku postupka, da li je posebna pažnja
usmjerena na posebne potrebe žrtve tijekom i nakon suđenja, postoji li zakonska
mogućnost ili obveza da žrtvu ispituje osoba istog spola,
da li je pitanje suzbijanja trgovanja ljudima uključeno u antikorupcijske mjere i
njezino suzbijanje,
da li je nacionalnim zakondavstvom regulirana zapljena financijskih sredstava,
fondovi i načini kompenzacije žrtvi.
Slijedom analize strateških i provedbenih dokumenata u Republici Hrvatskoj vezanih uz
suzbijanje trgovanja ljudima, te uočenih prednosti i nedostataka proizlaze smjernice u
nastavku305.
Bilo bi korisno pristupiti izradi strategije koja bi u sebi sadržavala jasan prikaz pravnog i
institucionalnog okvira nakon kojeg bi uslijedila daljnja razrada teme. Osim strategije, važno
bi bilo donijeti i akcijske planove koji bi dali prikaz slijedećih segmenata:
Ad.1) Model suzbijanja trgovanja ljudima definiran načinom strateškog planiranja koji
se predlaže (strategija i akcijski planovi), predstavljao bi dugoročno rješenje. Rješenja koja bi
bila definirana u takvom dokumentu, bila bi podložna kontinuiranom vrednovanju i
preispitivanju. Na temelju stavova i rješenja definiranih u tom dokumentu razvijala bi se,
razrađivala i vrednovala rješenja na pojedinim posebnim područjima suzbijanja trgovanja
ljudima.
305 Na temelju dijela ovih smjernica izrađeni su Strategija suzbijanja korupcije i prateći i Akcijski plan iz 2008. godine. Sukladno izvješću Ministarstva pravosuđa (www.antikorupcija.hr), 80% mjera je izvršeno, što se smatra jamcem kvalitete ovih smjernica. Područja pod Ad 10) identificirana su tijekom izrade ovog rada.
- 167 -
Ad. 2) U Akcijski plan se ne bi trebalo upisivati one aktivnosti koje čine redovitu
aktivnost tijela koja je zapisana zakonskim ili podzakonskim aktom ili nekim drugim
strateškim dokumentom, već samo one aktivnosti koje bi nadležno tijelo osnaživale u radu306.
Ad 3) Akcijski plan sastojao bi se od opisnog i tabličnog dijela. U opisnom djelu bi bilo
potrebno objasniti mjere bi se nalazile u pripadajućoj tablici. Opisni dio bi trebao biti napisan
kratko te bi ga trebalo ograničiti samo na objašnjenja onoga što bi se željelo postići mjerama
koje su uključene u tablicu.
Ad 4) U Akcijskom planu bi sva područja iz Strategije trebala biti pokrivena mjerama.
Tim mjerama bi se trebali ukloniti nedostaci prepoznati od nadležnih državnih tijela i
međunarodnih institucija koje nadziru suzbijanje fenomena trgovanja ljudima u Republici
Hrvatskoj.
Ad 5) Bilo bi potrebno jasno navesti jedno ili najviše dva tijela koja su odgovorna za
provedbu specificirane mjere, kako ne bi došlo do negativnog sukoba nadležnosti. Bilo bi
najpovoljnije kad bi upravo ta tijela i predlagala mjere za pojedine dijelove Akcijskog plana.
Oni najbolje poznaju mogućnosti koje im stoje na raspolaganju za izvršenje mjere, financijska
sredstva kojima raspolažu kao i rokove u kojima bi bili u mogućnosti izvršiti predloženu
mjeru.
Ad. 6) Bilo bi potrebno jasno specificirati iznos financijskih sredstava u tablicama.
Spomenuto bi olakšalo i izradu Obrasca standardne metodologije za procjenu financijskog
učinka koji obavezno mora stajati uz provedbeni dokument prilikom upućivanja u daljnju
proceduru.
Ad 7) Što se tiče rokova, od velike bi važnosti bilo navesti konkretne rokove, precizno
određene. Budući da je predloženo da mjere predlažu tijela koja bi ih provodila, smatra se da
svako tijelo, poznavajući unutarnju strukturu i prednosti i nedostatke koji proizlaze iz
djelovanja tog tijela, može sa velikom sigurnošću odrediti jasne rokove. Sa velikim oprezom i
samo iznimno bi trebalo navoditi da je izvršenje neke mjere trajnog ili kontinuiranog trajanja.
Ad 8) Postojanje razdjele na aktivnosti i mjere unutar nekog programskog cilja je
zbunjujuće prirode. Smatra se da je dovoljno postojanje konkretne mjere. Sama činjenica da
se traži neko djelovanje, podrazumjeva aktivnost kao takvu.
306 Primjer je izrada Kodeksa pozitivne prakse savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u oblikovanju i provedbi javnih politika koja je kao mjera određena Akcijskim planom uz Strategiju suzbijanja korupcije. Time je Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske imao i podlogu, ali i jasno izraženu volju Vlade Republike Hrvatske da se spomenuti Kodeks izradi.
- 168 -
Ad 9) Akcijski plan bi trebao biti tako strukturiran da u sebi sadrži osnovne ciljeve
strateškog dokumenta, što znači da mjere veže uz osnovne ciljeve koji su određeni strateškim
dokumentom307.
Ad 10) Osim toga, a s obzirom na činjenicu da Republika Hrvatska nije izgradila
sustavan pristup analizi dokumenata, zamjećuje se i niz tema koje bi mogle biti pretočene u
mjere. To su na primjer:
izraditi posebna izvješća za svaki oblik iskorištavanja (seksualno/radno) o
zakonskom okviru, trendovima i statističkim podacima,
provesti istraživanje o proširenosti fenomena trgovanja organima kako bi se taj
način iskorištavanja pomnije pratio i kako bi se otkrilo u kojoj mjeri on ima
odlučujuću ulogu u cjelokupnosti trgovanja ljudima,
ustanoviti nacionalni kontakt centar koji bi se bavio identifikacijom žrtava te
nacionalnu centralnu instituciju za prikupljanje, analizu i distribuciju svih važnih
podataka
izrađivati češća izvješća o provođenju programa (minimalno svaka tri mjeseca)
kako bi se vidjelo postoji li napredak ili ne i kako bi se na temelju tih izvješća
moglo pratiti rad svih onih koji rade na suzbijanju trgovanja ljudima u Republici
Hrvatskoj
na kraju godine organizirati zajedničku konferenciju koja će prikazivati
postignuća u protekloj godini s ciljem širenja javne svijesti i doslovnim
prikazom rada svih tijela državne uprave čime bi se oni otvorili javnosti
omogućiti razmjenu iskustava u nekim predmetima u kojima je dvojbena odluka
da li je netko žrtva ili ne, na bazi raspravljanja stručne zajednice kako bi se
ujednačio pristup i izbjegli takvi događaji
redefinirati ovlasti svih čimbenika u institucionalnom okviru na koje je ovaj rad
upozorio
provesti istraživanje o načinima pune implementacije međunarodnog
zakonodavstva (uključivo i instituciju nacionalnog izvjestitelja)
307 Vidjeti strukturu Akcijskog plana uz Strategiju suzbijanja korupcije, http://www.antikorupcija.hr/Default.aspx?sec=20
- 169 -
omogućiti bolje poznavanje i primjenu zakonodavstva vezanog uz suzbijanje
pranja novca i korupcije
održavati okrugle stolove o položaju plesačica u klubovima i eskort pratnji te
poimanju tih zanimanja kao rizičnih zanimanja za trgovanje ljudima
osigurati jasnu podjelu uloga i odgovornosti između tijela državne uprave i
nevladinih organizacija
izraditi pravni okvir za osiguranje procesuiranja svih oblika trgovanja ljudima,
jednako kao i svih kaznenih djela povezanih sa trgovanjem ljudima
institucionalizirati razmjenu podataka između svih relevantnih tijela na
nacionalnoj razini ali i regionalno i međunarodno (posebno u odnosu na zemlje
porijekla žrtve)
stalno poboljšavati pravni okvir za zaštitu osobnih podataka
sistematski i kontinuirano prikupljati podatke i analizirati ih na strateškom i
operativnom nivou kako bi u svakom trenutku bilo moguće imati konkretne
podatke o ovom fenomenu
osigurati reviziju nacionalnih dokumenata u redovitim intervalima,
prilagođavajući ih najnovijim podacima dobivenim izrađenim analizama
organizirati obrazovanje o novom Zakonu o naknadi žrtvama kaznenih djela
kako bi se, kad on stupi na snagu, osigurala puna primjena svih odredbi, a
posebno onih koje se odnose na obavještavanje žrtve o njezinim pravima
izraditi zajedničke programe obrazovanja o suzbijanju trgovanja ljudima i
korupcije iz razloga što su ta dva fenomena iznimno povezana
provesti istraživanje trendova prostitucije ovisno o dobu godine308
povećati razinu stručnosti svih u sustavu suzbijanja trgovanja ljudima
povećati transparentnost rada u pogledu statističkih podataka te sve ažurirane
podatke, pa čak i presude u anonimiziranom obliku objavljivati na internetu
istražiti utjecaj korištenja interneta u svrhu počinjenja kaznenih djela trgovanja
ljudima. 308 Autorica ovog rada radila je istraživanje i došla do spoznaje da je tijekom ljetnih mjeseci veći broj počinjenih kaznenih djela protiv spolne slobode no što je to u ostalim mjesecima u godini.
- 170 -
Zaključno se može reći da su pravni i institucionalni okvir postavljeni. Postoji još niz
poboljšanja koja je moguće učiniti kako bi suzbijanje trgovanja ljudima bilo učinkovitije.
Ovdje je, na temelju promatranja pravnog i institucionalnog okvira i svih njihovih prednosti i
nedostataka iznesen niz prijedloga za njihovo poboljšanje. Smatra se da bi tijela koja rade na
suzbijanju trgovanja ljudima mogla kvalitetno odgovoriti na taj izazov uz mala poboljšanja
sustava u cjelini.
U prvom redu se to odnosi na institucionalni okvir iz razloga što se smatra da institucije
koje rade na suzbijanju trgovanja ljudima mogu učiniti više na način da uz rad na konkretnim
predmetima rade i na osobnom usavršavanju svih u sustavu. Organizacije civilnog društva
trebaju biti aktivan partner u naporima da se ovaj fenomen suzbija na učinkovit način.
- 171 -
5. USPOREDNI PRIKAZ UREĐENJA KAZNENOG DJELA TRGOVANJA LJUDIMA I ROPSTVA U ZEMLJAMA U REGIJI I SVIJETU
Pojava neujednačenosti sankcija nije novost u državama koje su stvorene raspadom
bivše SFRJ. Naime, ‘što se prostitucije tiče, na prostoru bivše SFRJ ta inkriminacija bila je
regulirana pozitivnim materijalnim zakonodavstvom, s različitim tretmanom i neujednačenim
mjerama sankcije. I društvena reakcija radi prevencije i suzbijanja nije bila izjednačena zbog
različitih gledišta društva odnosno nejednakog pravnog režima uređivanja prostitucije. U
međuvremenu, zbog svih događanja na prostoru bivše Jugoslavije i drugih država u okružju i
šire, problem prostitucije sve se više isprepleće s trgovanjem ljudima, dobivajući drastična
obilježja kriminaliteta. Međutim, tu pojavu nije pratila adekvatna nacionalna zakonska
regulativa u svezi s otkrivanjem, procesuiranjem i sankcioniranjem kriminaliteta u području
trgovanja ljudima, a posebno nije bilo usklađivanja te zakonske regulative s konvencijama
UN i Protokolom protiv transnacionalnog organiziranog kriminala.’309
Države različito reguliraju suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima u svojim
nacionalnim zakonodavstvima. Neke države imaju posebno kriminalizirano trgovanje
ljudima u kaznenom zakonu310, dok ga druge kombiniraju sa drugim kaznenim djelima. Ima i
država koje osim nacionalnog kaznenog zakona imaju i druge zakone kojima reguliraju
spomenuti fenomen311.
Za potrebe analize odabrana su uglavnom zakonodavstva država europskog kruga,
posebno regije. Treba napomenuti da se primarnim pravnim okvirom u navedenim državama
smatraju kazneni zakoni koji su svi usvojeni i izmijenjeni u području ovog kaznenog djela
prije 16. svibnja 2005. godine kad je donesena Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju
trgovanja ljudima.
309 Glasnović Gjoni, V.: Neka saznanja o žrtvama trgovanja ljudimana Kosovu radi prostitucije, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb) vol 12 broj 1/2005, stranica 262, 310 Tako se primjerice trgovanje ljudima (i ropstvo) regulira člankom 418a Kaznenog zakona Makedonije iz 2004. godine, člankom 175/B Kaznenog zakona Mađarske iz 1999. godine, člankom 444 Kaznenog zakona Crne Gore iz 2003. godine, a izmijenjenog 2004. godine i člankom 250 Kaznenog zakona Nizozemske iz 2002. godine. 311 Kao izvor podataka za ovaj dio poslužila je internetska stranica http://www.legislationline.org/topics/topic/14
- 172 -
Kao posebnost se ovdje ističe zakonodavstvo Italije. Naime, Italija kao primarno
zakonodavstvo za suzbijanje trgovanja ljudima ima tri zakona. Kazneni zakon Italije iz 1930.
godine regulira kriminalno udruživanje, udruživanje u obliku 'mafije', dječju prostituciju,
dječju pornografiju, posjedovanje pornografskih sadržaja, virtualnu pornografiju, otmicu i
drugo. Nadalje, 1958. godine donesen je Zakon broj 75 o prostituciji i borbi protiv
eksploatacije prostitucije od strane drugih osoba, a 2003. godine i Zakon broj 228 o mjerama
protiv trgovanja ljudima. Ovim Zakonom se mijenja Kazneni zakon Italije iz 1930. godine,
točnije njegovi članci 600-602. Radi se o gore pobrojanim kaznenim djelima (dječjoj
prostituciji, dječjoj pornografiji, posjedovanju pornografskih sadržaja, virtualnoj
pornografiji…). Njime se u zakonodavstvo Italije uvodi stavljanje i držanje osoba u uvjetima
ropstva, trgovanje ljudima te prodaja i kupnja robova312.
Jednu od širih definicija trgovanja ljudima ima Belgija313. Zakonom o suzbijanju
trgovanja ljudima i dječje pornografije (13. travnja 1995.) izmijenjen je Kazneni zakon i
Zakon o useljavanju. U dijelu 1.1. koji se odnosi na trgovanje ljudima, ono se definira kao
skup kaznenih djela koja se odnose na članak 77bis Zakona o useljavanju i članak 379 i
380bis Kaznenog zakona. Članak 77 Zakona o useljavanju kriminalizira krijumčarenje osoba,
a članak 77bis kriminalizira sudjelovanje u aktivnostima ulaska stranca u Belgiju uz primjenu
prijetnje, sile i zastrašivanja ili zlouporabom ranjivosti, a time i izazivanja osjećaja straha kod
stranca zbog ilegalnog statusa, trudnoće i drugih sličnih okolnosti. Belgijsko zakonodavstvo
koje se odnosi na suzbijanje trgovanja ljudima predviđa sankcije za ulazak u prostituciju (sa
ili bez pristanka). Kazne su više ukoliko je prisutna prinuda, nasilje, prijetnja ili zloupotreba
ranjivosti stranca koji ulazi u zemlju.
Jedna od država koje su usvojile poseban zakon u sferi suzbijanja trgovanja ljudima je
Bugarska. Naime, od 2003. godine kad je usvojen Zakon za suzbijanje trgovanja ljudima,
određena je nadležnost tijela javne vlasti koje se bore protiv trgovanja ljudima te njihova
suradnja i preventivne mjere kojima se štite ranjive skupine kao što su žene i djeca. Zakonom
je ustanovljeno i tzv. Nacionalno povjerenstvo/komisija kojom predsjedava potpredsjednik
Vlade i dva potpredsjednika povjerenstva. Predviđeno je i osnivanje tzv.
komisija/povjerenstava na lokalnoj razini.
312 http://www.legislationline.org/topics/country/22/topic/14/subtopic/46 313 Brošura Human Trafficking and Forced Labour Exploitation Guidelines for Legislation and Law Enforcement, Special Action Programme to Combat Forced Labour, ILO (2005), Geneva, stranica 12
- 173 -
Zakon se temelji na osnovnom načelu pružanja posebne zaštite žrtvama koje surađuju sa
tijelima kaznenog progona. Osim ovog zakona, i Kazneni zakon, koji je izmijenjen i dopunjen
2002. godine, u članku 159a314 sadrži sve elemente trgovanja ljudima koje predviđa i Protokol
iz Palerma. Najteže kazne predviđene su za počinjenje kaznenog djela u sastavu organizirane
grupe te iznosi pet do petnaest godina kazne zatvora.
TABLICA 21: Okončan broj predmeta u Bugarskoj od 2002. do 2008. godine315:
2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
159
(a-c)
1 6 36 32 72 67 55
159
(c)
0 1 2 0 4 14 5
159
(a-c)+253
0 0 0 0 1 1 7
Republika Hrvatska, ipak, nije jedina država koja se susreće sa velikim brojem žrtava
koje su njezini državljani. Prema izrađenoj studiji316, Bugarska se suočava sa 82% bugarskih
državljana, 15 % rumunjskih i 3% turskih državljana kao žrtava trgovanja ljudima.
Studija stanja suzbijanja trgovanja ljudima u Bugarskoj317, prikazuje da je čak 22%
studenata/ica, 24 % konobara/ica postalo žrtvama trgovanja ljudima, a da je tek 26% žrtava
314 Art. 159a. (New, SG 92/02) (1) Who gathers, transports, hides or receives individuals or groups of people in order to be used for vicious practice, involuntary servitude, seizure of body organs or to be kept under compulsory submission regardless of their consent, shall be punished by imprisonment of one to eight years and a fine of up to eight thousand levs. (2) When the act under para 1 is committed: 1. regarding a person under eighteen years of age; 2. by compulsion or by deceiving the person; 3. by kidnapping or illegal deprivation of freedom; 4. by using a state of dependence; 5. by malfeasance; 6. by promising, providing or obtaining benefit, the punishment shall be imprisonment of two to ten years and a fine of up to ten thousand levs. Art. 159b. (New, SG 92/02) (1) Who gathers, transports, hides or receives individuals or groups of people and transfers them through the border of the country with the purpose under art. 159a, para 1 shall be punished by imprisonment of three to eight years and a fine of up to ten thousand levs. (2) If the act under para 1 is committed under the conditions of art. 159a, para 2 the punishment shall be imprisonment of five to ten years and a fine of up to fifteen thousand levs. Art. 159c. (New, SG 92/02) When the act under art. 159a and 159b represents a dangerous recidivism or it has been committed by an errand or in fulfilment of a decision of an organised criminal group the punishment shall be imprisonment of five to fifteen years and a fine of up to twenty thousand levs, as the court can also rule confiscation of a part or of the entire property of the offender. 315 Brošura Sex Trafficking and Money Laundreing: The Case of Bulgaria, Risk Monitor Foundation, Sofia, Bulgaria, 2010, stranica 88- Napomena: 159 (a-c) označava broj članka za kazneno djelo trgovanja ljudima, 159 (c) označava broj članka za kazneno djelo trgovanja ljudima povezano sa organiziranim kriminalitetom, a 159 (a-c)+253 označava broj članaka za kaznena djela trgovanja ljudima i pranja novca. 316 Brošura SeX Trafficking and Money Laundering: The Case of Bulgaria, Risk Monitor Foundation, Sofia, Bulgaria, 2010, stranica 17
- 174 -
nezaposleno ili ne pohađa školu. I ti podaci dokazuju da se rijetko radi o apsolutno neukim
osobama, ili osobama slabe obrazovanosti.
Usporedno se prikazuje i dobna struktura žrtava trgovanja ljudima u Bugarskoj318 prema
kojoj je 68% žrtava do 20. godine starosti.
TABLICA 22: Dobna struktura žrtava trgovanja ljudima u Bugarskoj319
MANJE OD 13 GODINA 0%
13-15 godina 5%
16-17 godina 14%
18-20 godina 49%
Više od 21 godinu 32%
Sukladno već prikazanim državama koje su predvidjele posebne zakone za suzbijanje
trgovanja ljudima, i Moldavija je 2005. godine Zakonom regulirala institucionalni okvir za
suzbijanje trgovanja ljudima, prava žrtava i ostale bitne segmente u suzbijanju ovog
fenomena. Nadalje, člankom 165320 Kaznenog zakona iz 2002. godine predviđeno je
317 Brošura Sex Trafficking and Money Laundering: The Case of Bulgaria, Risk Monitor Foundation, Sofia, Bulgaria, 2010, stranica 18 318 Brošura Sex Trafficking and Money Laundering: The Case of Bulgaria, Risk Monitor Foundation, Sofia, Bulgaria, 2010, stranica 18 319 Brošura Sex Trafficking and Money Laundering: The Case of Bulgaria, Risk Monitor Foundation, Sofia, Bulgaria 320 Article 165. Trafficking in human beings- (1) The recruitment, transportation, transfer, harbouring or receipt of a person, with or without her consent, for the purpose of commercial and non-commercial sexual exploitation, forced labour or services, slavery and slavery-like conditions, using a person in armed conflicts or in criminal activities, removal of organs or tissues for transplantation, by means of: threat of use or use of physical or psychological violence non-dangerous for a person’s life and health, including through abduction, confiscation of documents and servitude for the repayment of a debt whose limits are not reasonably defined; deception; abuse of a position of vulnerability or abuse of power, by giving or receiving payments or benefits to achieve the consent of a person having control over another person; shall be punished with imprisonment between 7 and 15 years, with deprivation of the right to occupy certain positions or to exercise a certain activity for a period of 2 to 5 years, and a legal entity shall be sanctioned with a fine in an amount of 3000 to 5000 conventional units, with deprivation of the right to exercise a certain activity, or with liquidation of the enterprise. (2) Actions provided by paragraph 1) of the present article committed: repeatedly; against two or more persons; against a pregnant woman; by two or more persons; by a decision-making person or by a person with high-ranking position; accompanied by dangerous violence for a person’s life, physical or psychological health; by way of torture, inhuman or degrading treatment to ensure the person’s compliance or through rape, physical bondage, use of a weapon or threat or disclosure of confidential information to the person’s family and other persons as well through other means; shall be punished with imprisonment between 10 and 20 years with deprivation of the right to occupy certain positions or to exercise certain activity for a period of 2 to 5 years, and a legal entity shall be sanctioned with a fine in an amount of 5000 to 7000 conventional units, with deprivation of the right to exercise
- 175 -
kažnjavanje za kazneno djelo trgovanja ljudima te je određeno da počinitelj može biti kažnjen
kaznom zatvora od sedam do 15 godina za osnovni oblik kaznenog djela. Najteža kazna,
kazna zatvora od 15 do 25 godina, predviđena je ukoliko je kazneno djelo počinjeno u sastavu
kriminalne grupe ili organizacije , ako je posljedica počinjenja tog djela teška tjelesna ozljeda
ili psihička bolest osobe, te ako je kazneno djelo kao posljedicu imalo smrt žrtve ili je žrtva
počinila samoubojstvo.
Osim izrečenog, potrebno je naglasiti da moldavski Kazneni zakon odvaja trgovanje
ljudima od prisilnog rada (kojeg regulira članak 168321 Kaznenog zakona), ropstva i drugih
postupanja sličnih ropstvu (koji su pak regulirani člankom 167322 Kaznenog zakona) te od
trgovanja djecom i protupravnog prijevoza djece iz zemlje (reguliranih člankom 206323 i
207324 Kaznenog zakona).
a certain activity, or with liquidation of the enterprise. (3) Actions envisaged by paragraphs (1) or (2) of the present article, committed: by an organized criminal group or criminal organization; that resulted in serious bodily harm or mental illness to the person, in the person’s death or suicide, shall be punished with a imprisonment between 15 and 25 years, with deprivation of the right to occupy certain positions or to exercise a certain activity for a period of 3 to 5 years or with life imprisonment, and a legal entity shall be sanctioned with a fine in an amount of 7000 to 9000 conventional units, with deprivation of the right to exercise a certain activity, or with liquidation of the enterprise. (4) The victim of trafficking in human beings shall be exempted from criminal liability for the of-fences committed by him/her in connection with this status. 321 Article 168. Forced labor: Forcing a person to perform labor against his/her will or forcing to a compulsory labor, or keeping a person in servitude for the repayment of a debt; obtaining labor or services through coercion, deception, force or threat of force; shall be punished by imprisonment for a period of up to 3 years with a fine in the amount of two hundred to five hundred times the minimum wage. 322 Article 167. Slavery and slavery like conditions: Putting or keeping a person in a condition in which another person exercises rights of ownership over him/her; or causing the person through the use of force or coercion, deception or threat of violence to engage in or stay in a marital relationship; be punished by fine in the amount of two hundred to six hundred times the minimum wage or by imprisonment for a period of three to ten years, in both cases with or without the forfeiture of the right to hold certain positions or perform certain activities for a period of up to five years. 323 Article 206. Trafficking in children: (1) Recruitment, transportation, transfer, sheltering or reception of a child, or giving, or receiving payments or benefits in order to obtain the consent of the person who is in control of the child for the purpose of: commercial or non-commercial sexual exploitation, prostitution, use in the pornography industry; forced labour or services exploitation; slavery exploitation or in conditions similar to slavery, including illegal adoption; using the child in armed conflicts; using the child in criminal actions; removal of organs or tissues for transplant; abandonment outside the country, shall be punished with imprisonment for between 10 and 15 years with deprivation of the right to occupy certain positions or to exercise a certain activity for a period of 2 to 5 years, and a legal entity shall be sanctioned with a fine in an amount of 3000 to 5000 conventional units, with deprivation of the right to exercise a certain activity, or with liquidation of the enterprise. (2) Same actions, accompanied by: use of physical or psychological violence against the child; subjecting the child to sexual abuse and commercial or non-commercial sexual exploitation; use of torture, inhuman or degrading treatment to ensure the child’s compliance or ac-companied by rape, taking advantage of physical dependence of the child, using a weapon, threat of disclosure with divulgation of confidential information to the child’s family or to other persons; subjecting the child to slavery or similar to slavery conditions; use of the child in armed conflicts; removal of organs or tissues for transplant, shall be punished with imprisonment for between 15 and 20 years with deprivation of the right to occupy certain positions or to exercise a certain activity for a period of 2 to 5 years, and a legal entity shall be sanctioned with a fine in an amount of 5000 to 7000 conventional units, with deprivation of the right to exercise a certain activity, or with liquidation of the enterprise. (3) Actions envisaged by paragraphs (1) and (2) of this article and: committed repeatedly; committed against two or more children; committed by a decision-making person or by a person with a high-
- 176 -
Budući da je u Republici Hrvatskoj zabilježeno nekoliko slučajeva trgovanja ljudima u
kojima su žrtve bili moldavski državljani, zanimljiv je podatak da je Nacionalni centar za
istraživanje i obavijesti o ženama (eng. The National Center of Research and Information of
Women) u Moldaviji, nakon analize podataka o Moldavkama koje su odlazile izvan države
tražeći posao, napravio razliku između dvije osnovne grupe koje su uključene u, kako su ih
oni nazvali, ‘seksualne migracije’325:
mlade žene i djevojke koje odlaze izvan države kao prostitutke koje vjeruju u
vrlo profitabilan način rada i zarade
mlade naivne žene i naivne djevojke iz ruralnih krajeva.
Prema prikazu stručne spreme žrtava vidljivo je da je najveći broj žrtava srednje stručne
spreme što obara činjenicu da se i u stranim državama radi o neukim osobama koje olako
vjeruju svemu što im trgovci ljudima kažu.
Novim Kaznenim zakonom Srbije iz 2005. godine u članku 388326 definirano je kazneno
djelo trgovanja ljudima te se počinitelj može kazniti zatvorskom kaznom od dvije do dvanaest
godina. Za kvalificirani oblik smrti žrtve kazna ne može biti manja od deset godina, a ako je
ranking position; committed by an organized criminal group or criminal organization; resulted in the child’s death, his/her suicide, serious bodily injury or mental illness, shall be punished with imprisonment for between 20 and 25 years with deprivation of the right to occupy certain positions or to exercise a certain activity for a period of 3 to 5 years or with life imprisonment, and a legal entity shall be sanctioned with a fine in an amount of 7000 to 9000 conventional units, with deprivation of the right to exercise a certain activity, or with liquidation of the enterprise. (4) The victim of trafficking in children shall be exempted from criminal liability for the offences committed by him/her in connection with this status. 324 Article 207. Illegal taking of the children out of the country: Taking of the children out of the country according to false documents or by other illegal way or leaving the child abroad for other purposes, than those indicated in art. 206; shall be punished with imprisonment between 7 and 12 years. 325 Echim, T. i Mosneaga, V.: Counteraction towards the Trafficking in Human Beings: The Experience of the Republic of Moldavia, Migracijske i etničke teme 19(2003), 2-3, 223-238, stranica 226 326 Human trafficking (Article 388) : (1) Whoever by force or threat, deception or maintaining deception, abuse of authority, trust, dependency relationship, difficult circumstances of another, retaining identity papers or by giving or accepting money or other benefit, recruits, transports, transfers, sells, buys, acts as intermediary in sale, hides or holds another person with intent to exploit such person’s labour, forced labour, commission of offences, prostitution, mendacity, pornography, removal of organs or body parts or service in armed conflicts, shall be punished by imprisonment of two to twelve years. (2) When the offence specified in paragraph 1 of this Article is committed against a minor, the offender shall be punished by the penalty prescribed for that offence even if there was no use of force, threat or any of the other mentioned methods of perpetration. (3) If the offence specified in paragraph 1 of this Article is committed against a minor, the offender shall be punished by imprisonment of minimum three years. (4) If the offence specified in paragraphs 1 and 3 of this Article resulted in grave bodily injury of a person, the offender shall be punished by imprisonment of three to fifteen years. (5) If the offence specified in paragraphs 1 and 3 of this Article resulted in death of one or more persons, the offender shall be punished by imprisonment of minimum ten years. (6) Whoever habitually engages in offences specified in paragraphs 1 and 3 of this Article or if the offence is committed by an organised group, shall be punished by imprisonment of minimum five years.
- 177 -
kazneno djelo počinjeno u okviru organizirane skupine/kriminalne organizacije kazna ne
može biti manja od pet godina zatvora. Predviđeno je i da se kažnjava trgovanje djecom u
svrhu usvajanja (članak 389327) kaznom zatvora od jedne do pet godina, a ako se kazneno
djelo izvršava u svrhu profesije ili u okviru organizirane skupine predviđena je kazna zatvora
od najmanje tri godine. Kaznenim zakonom iz 2001. godine, člankom 149328, trgovanje
ljudima i drugi protuzakoniti sporazumi u vezi prelazaka pojedinaca, definirano je kao prodaja
ili drugi plaćeni prijevoz osoba preko državne granice Ukrajine, sa ili bez pristanka te osobe.
Predviđena je i namjera daljnje prodaje ili plaćenog prelaska te osobe drugoj osobi. Kao
načini iskorištavanja spominju se seksualno iskorištavanje, pornografija, umješanost u
kriminalne aktivnosti, vezivanje dugom, posvajanje u ekonomske i komercijalne svrhe, kao i
iskorištavanje u oružanim sukobima te rad.
Predviđena je kazna zatvora od tri do osam godina. Za kvalificirane oblike su
predviđene kazne zatvora od pet do 12 godina te od osam do 15 godina.
327 Trafficking in Children for Adoption (Article 389) : (1) Whoever abducts a child under fourteen years of age for the purpose of adoption contrary to laws in force or whoever adopts such a child or mediates in such adoption or whoever for that purpose buys, sells or hands over another person under fourteen years of age or transports such a person, provides accommodation or conceals such a person, shall be punished by imprisonment of one to five years. (2) Whoever habitually engages in activities specified in paragraph 1 of this Article or if the offence is committed by an organised group, shall be punished by imprisonment of minimum three years. 328 Trafficking in human beings or other illegal agreement on person (Article 149) : 1. Trafficking in human beings or conducting other illegal agreement with a person as an object, as well as recruitment, transportation, harbouring, transfer or receipt of a person, committed for the purpose of exploitation by means of deceit, blackmail, or the use of his/her vulnerable condition, is punishable by deprivation of liberty for a term of three to eight years. 2. Any such actions as provided for by paragraph 1 of this Article, committed in respect to a minor (up to 18 years of age) [1] or perpetrated upon two or more persons, or repeatedly, or by a group of persons with prior conspiracy, or by an official through the abuse of authority, or by a person upon whom the victim was dependent materially or otherwise, or committed in combination with violence that is not endangering life or health of the victim or his/her close relatives,[2] or in combination with threats of such violence is punishable by deprivation of liberty for a term of five to twelve years, with or without the forfeiture of property. 3. Any such actions as provided for by paragraphs 1 or 2 of this Article, committed in respect to a minor (up to 14 years of age), or by an organized group, or if committed in combination with violence that is endangering life or health of the victim or his/her close relatives, or in combination with threats of such violence or committed by an organized group, or if causing grave consequences, are punishable by deprivation of liberty for a term of eight to fifteen years, with or without the forfeiture of property. (Note 1. Exploitation of a person in this Article shall be understood as: all forms of sexual exploitation, use in porno business, forced labour or services; slavery or practices similar to slavery, servitude, involvement in debt bondage, extraction of organs, experimentation over a person without his/her consent, adoption for commercial purposes, forced pregnancy, involvement into the criminal activity, use in armed conflicts, etc. Note 2. Vulnerable condition of a person in the Articles 149 and 303 of this Code shall be understood as: the status of a person, due to his/her physical or mental peculiarities or external conditions, that divests or abridges his/her ability to comprehend his/her commission or omission of an act or to manage his/her actions , to make his/her own decisions according to his/her will, to maintain adequate resistance to violent or other illegal actions, as well as concourse of severe personal, family or other circumstances . Responsibility for recruitment, transportation, harbouring transfer or receipt of a minor (up to 14 or 18 years of age) according to this Article shall be fixed whether or not such actions were committed with use of deceit, blackmail, or the use of vulnerable condition of a minor, or use or threat of violence, through the abuse of authority or by a person upon whom the victim was dependent materially or otherwise.)
- 178 -
U siječnju 2006. godine dopunjen je članak 149 Kaznenog zakona te je kazneno djelo
nazvano Trgovanje ljudima i drugi protupravni sporazumi u vezi sa pojedincima. Kazne nisu
izmjenjene.
Nadalje, Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2004. godine, člankom 418-a329
redefinirano je kazneno djelo trgovanja ljudima i obuhvaća, među ostalim, regrutaciju,
prijevoz, prebacivanje, pružanje skloništa ili prijam djece, neovisno da li je na teritoriju
Makedonije ili izvan njega. Počinjenje osnovnog oblika kaznenog djela trgovanja ljudima
kažnjivo je kaznom zatvora koja ne može biti manja od četiri (4) godine. Najteža kazna od
najmanje osam (8) godina zatvora predviđena je za korištenje ili pribavljanje seksualnih
usluga djeteta ako korisnik usluga zna da je dijete žrtva trgovanja ljudima.
U slovenskom Kaznenom zakonu330 iz 2008. godine posebno je inkriminirano ropstvo
(člankom 112331), a posebno trgovanje ljudima (člankom 113332). Oba kaznena djela
329 Article 418-a: Trafficking in human beings: 1) A person that by force, serious threat, misleads or use of other forms of coercion, kidnapping, deceit and abuse of his/her own position or a position of pregnancy, weakness, physical or mental incapability of another person, or by giving or receiving money or other benefits in order to obtain consent of a person that has control over another person, recruits, transports, transfers, buys, sells, harbours or accepts persons for the purpose of exploitation through prostitution or other forms of sexual exploitation, pornography, forced labour or servitude, slavery, forced marriages, forced fertilization, unlawful adoption, or a similar relationship or illicit transplantation of human body parts, shall be punished with imprisonment of at least four years. (2) A person, who recruits, transports, transfers, buys and sells, harbours or receives children or juveniles for the purpose of exploitation shall be punished with at least eight years imprisonment. (3) A person, who withholds or destroys another person's identity card, passport or other identification document for the purpose of committing the crimes referred in paragraphs (1) and (2) of this article, shall be punished with at least 4 years imprisonment. (4) A person, who uses or procures the sexual services of a person with the knowledge that the person is a victim of trafficking in human beings, shall be punished with imprisonment between 6 months and 5 years. (5) If the crime referred to in paragraph (4) is committed against a child or a juvenile, the offender shall be punished with imprisonment of minimum eight years. (6) If the action in the paragraph (1) is committed by a legal entity, this shall be punished with a fine. (7) The items and means of transport used in committing the crime shall be confiscated. 330 http://www.policija.si/portal_en/zakonodaja/pdf/PenalCode2007.pdf 331 Enslavement (Article 112): (1) Whoever, in violation of international law, brings another person into slavery or a similar condition, or keeps antoher person in such a condition, or buys, sells or delivers another person to a third party, or brokers the buying, selling or delivery of another person, or urges another person to sell his freedom or the freedom of the person he supports or looks after, shall be sentenced to imprisonment between one and ten years. (2) Whoever transports persons held in the condition of slavery or in similar condition from one country to another, shall be sentenced to imprisonment between six months and five years. (3) Whoever commits the offence under paragraphs 1 or 2 of this Article against a minor shall be sentenced to imprisonment between three and fifteen years. 332 Trafficking in Human Beings (Article 113): (1) Whoever purchases another person, takes possesion of them, accomodates them, transports them, sells them, delivers them or uses them in any other way, or acts as a broker in such operations, for the purpose of prostitution or another form of sexual exploitation, forced labour, enslavement, service of trafficking in organs, human tissue or blood shall be given a prison sentence of between one and ten years. (2) If an offence from the preceding paragraph was commited against a minor or with force, threats, deception, kidnapping or exploitation of a subordinate or dependent position, or in order to force a victim to become pregnant or to be artificially inseminated, shall be given a prison sentence of between three and fifteen years. (3) Whoever carries out an offence from paragraphs 1 and 2 of this Article as a member of a criminal organisation to commit such offences, or if a large pecuniary benefit was gained through committing the offence, the perpetrator shall be subject to the same punishment as specified in the preceding paragraph.
- 179 -
propisana su u dijelu u kojem se nalaze kaznena djela protiv čovječnosti čime je dodatno dan
značaj zaštite ljudskih prava i važnosti zaštite prava žrtava. Zakon predviđa kažnjavanje za
osnovni oblik počinjenja kaznenog djela trgovanja ljudima kaznom zatvora od jedne do deset
godina. Za kvalificirani oblik je predviđeno kažnjavanje kaznom između tri i 15 godina
zatvora.
I ostale susjedne države imaju slična zakonska rješenja, a samim time i jednake
probleme u praksi. Za potrebe ovog rada promatra se zakone i praksu Bosne i Hercegovine. U
Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine trgovanje ljudima333 je regulirano u članku 186334, a
u članku 187335 regulirano je i vrbovanje radi međunarodne prostitucije.
Nadalje, treba napomenuti i da je sudska praksa Bosne i Hercegovine poprilično
zanimljiva i raznolika.
Dva primjera336 iz prakse sudova Bosne i Hercegovine na najbolji način prikazuju
činjenični opis kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva.
U prvom predmetu poslovnog broja K-71/05337 koji se vodio pred Sudom Bosne i
Hercegovine u Sarajevu, okrivljenik je oglašen krivim što je organiziranjem i iskorištavanjem
žrtava prostitucijom i drugim oblicima seksualnog iskorištavanja sebi pribavljao imovinsku
korist, tijekom 2002. i 2003. godine. Koristio se obmanom i prijevarom, prijetnjom uporabe
sile i uporabom sile te je iskorištavao teško materijalno stanje i ovisnost o opojnim drogama.
Ujedno je vrbovao više osoba ženskog spola te je organizirao i nadzirao pružanje seksualnih
usluga od strane vrbovanih osoba. 333Krivični zakon BiH, http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Biblioteka/zakoni/hr/krivicni%20zakon/krivicni%20zakon%20bih.pdf 334 ‘ (1) tko s ciljem iskorištavanja ljudi sudjeluje u vrbovanju, prebacivanju, davanju utočišta ili prihvatu osoba, prijeteći ili koristeći silu ili druge oblike prisile, otmicu, prijevaru, obmanu, zlouporabu vlasti ili tuđe nemoći, ili dajući ili primajući isplate ili povlastice, kako bi se pribavio pristanak osobe koja nadzire drugu osobu, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini prema maloljetniku, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina. (3) Tko organizira grupu ljudi u cilju počinjenja kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. (4) Tko iz nehaja olakša počinjenje kaznenog djela iz stavka 1. do 3. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (5) Iskorištavanje ljudi iz stavka 1. ovoga članka posebice uključuje iskorištavanje drugih putem prostitucije ili drugih oblika spolnog iskorištavanja, prisilni rad ili pružanje usluga, ropstvo ili postupke slične ropstvu, služenje pod prisilom ili uzimanje organa radi presađivanja. 335 (1) Tko vrbuje, namamljuje ili navodi drugoga na pružanje spolnih usluga radi zarade u državi, izvan one u kojoj ta osoba ima prebivalište ili čiji je državljanin, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili prijevarom, prisiljava ili navodi drugoga na odlazak u državu u kojoj nema prebivalište ili čiji nije državljanin, radi pružanja spolnih usluga za novac, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema djetetu ili maloljetniku, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina. (4) Činjenica da se vrbovana, namamljena, potaknuta, prisiljena ili zavedena osoba već bavila prostitucijom, nije od značenja za postojanje kaznenog djela. 336 Za potrebe ovog rada njihov je činjenični opis prepričan. 337 Presuda, K-71-05_Cupina_Nermin_i_dr_Izmjenjena_Presuda_250406.pdf
- 180 -
Počinitelj je vrbovane osobe potčinio i iskorištavao te je njihovim iskorištavanjem
tijekom 2002. i 2003. godine za sebe pribavio imovinsku korist od najmanje 100.000 KM338.
Osim navedenog, počinitelj je u isto vrijeme sa drugom osobom iz Republike Hrvatske
dogovorio da će za novac za njega u Bosni i Hercegovini naći žene i djevojke radi
iskorištavanja u Republici Hrvatskoj te se nakon toga sa vlasnikom noćnog kluba u Bosni i
Hercegovini dogovorio da mu za novac ustupi dvije osobe koje u tom klubu pružaju seksualne
usluge za novac. Za državljanke Ukrajine i Moldavije je isplatio novac te ih odveo iz Mostara,
zajedno sa još jednom malodobnom osobom iskorištavane prostitucijom. No, da bi došle do
Republike Hrvatske, u nezakonitom prelasku granice one su otkrivene.
Tijekom tih dviju godina (2002. i 2003. godine), počinitelj je ostvario novčanu dobit od
61.481,55 KM, te je tim sredstvima izgradio stan u Mostaru.
Sud je osudio počinitelja na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina i
šest mjeseci. Od osuđenika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom- stan
izgrađen novčanim sredstvima u iznosu od 61.481,55 KM. Uz to on je obvezan isplatiti iznos
od 45.000,00 KM na ime imovinske koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela.
U drugom predmetu koji se također vodio pred Sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu
pod poslovnim brojem KžK-1/07339, prvooptužena i drugooptuženik su proglašeni krivima jer
su od veljače 2004. godine do veljače 2005. godine, zlouporabom i korištenjem stanja
ugroženosti ili bespomoćnosti, prijeteći i primjenom drugih oblika prinude vrbovali i
namamljivali rumunjske i bosanske državljanke, te da su ih iskorištavali prostitucijom i
organizirali pružanje njihovih seksualnih usluga neograničenom broju korisnika u stanu u
Tuzli.
Za obavljene usluge optuženici su dobivali najmanje 10 (deset) KM, a ženske osobe
koje su pružale seksualne usluge najmanje po 20 (dvadeset) KM. Te ženske osobe koje su
pružale seksualne usluge nisu mogle odbiti činiti sve što im je naloženo da čine jer su im
optuženici prijetili smrću djece i najbližih članova obitelji.
Pritom, optuženik i optuženica su koristili i zloupotrebljavali tešku materijalnu i
socijalnu situaciju tih ženskih osoba.
Nakon provedenog postupka, sud je nepobitno utvrdio da su počinili kazneno djelo
trgovanja ljudima. Osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine.
338 Radi se o konvertibilnim markama, valuti Bosne i Hercegovine. 339 Presuda, Nezirovic_Zlatija_i_Nedim_presuda_2007.pdf
- 181 -
Kao poseban primjer drugih država koje na sličan način kao Republika Hrvatska
suzbijaju trgovanje ljudima uzeta je Crna Gora, budući da je prema svojem institucionalnom
okviru za suzbijanje trgovanja ljudima vrlo slična Republici Hrvatskoj. Naime, u veljači 2001.
godine Vlada Republike Crne Gore organizirala je suzbijanje trgovanja ljudima u državi kroz
ured Nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovanja ljudima.
Ured nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovanja ljudima koordinira rad
vladinih institucija, nevladinog sektora i međunarodnih organizacija u suzbijanju trgovanja
ljudima, prati i koordinira napore na implementaciji Strategije za borbu protiv trgovanja
ljudima; sudjeluje u radu i predsjedava tzv. Projektnim odborom i Radnom grupom za
praćenje i implementaciju Strategije za borbu protiv trgovine ljudima; član je Podgrupe za
borbu protiv trgovanja djecom; podržava rad na donošenju zakona koji trebaju stvoriti pravni
okvir za učinkovitije suzbijanje ove vrste kriminala; sudjeluje u projektu Skloništa za žrtve
trgovine ljudima; sudjeluje u radu Podgrupe za borbu protiv trgovanja djecom; brine o
primjeni međunarodnih propisa, konvencija i sporazuma. Ured nacionalnog koordinatora, u
smislu organizacijskog ustrojstva pripada Vladi Republike Crne Gore.
Nacionalni koordinator za svoj rad, je neposredno odgovoran Potpredsjedniku Vlade za
politički sustav i unutarnju politiku, koji je zadužen za koordinaciju aktivnosti za suzbijanje
trgovanja ljudima. Ured koordinira aktivnosti nadležnih tijela državne uprave, međunarodnih
organizacija i organizacija civilnog društva, na implementaciji Nacionalne strategije za borbu
protiv trgovanja ljudima, s ciljem kvalitetne zaštite žrtava, prevencije i procesuiranja
počinitelja, koordinira sastancima Projektnog odbora i Radne grupe za implementaciju
Strategije Vlade Republike Crne Gore, sudjeluje u radu međunarodnih konferencija,
predstavlja učinke suzbijanja trgovanja ljudima pred međunarodnim organizacijama; prati
primjenu i provedbu akcijskih planova resornih ministarstava u suzbijanju navedenog
fenomena te o svom radu i postignutim rezultatima podnosi izvješća Vladi Republike Crne
Gore.
Slijede podaci koji se odnose na statističke podatke za dva kaznena djela: trgovanje
ljudima (članak 444340 Kaznenog zakona Republike Crne Gore) i trgovanje djecom radi
340 Članak 444. (izravno prenesen sa internetskih stranica http://www.antitrafficking.gov.me/rubrike/legislativa) : (1) Ko silom ili prijetnjom, dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi, zloupotrebom ovlašćenja, povjerenja, odnosa zavisnosti, teških prilika drugog, zadržavanjem ličnih isprava, ili davanjem ili primanjem novca ili druge koristi, radi dobijanja saglasnosti od lica koje ima kontrolu nad drugim licem: vrbuje, prevozi, prebacuje, predaje, prodaje, kupuje, posreduje u prodaji, sakriva ili drži drugo lice, a u cilju prinudnog rada, dovodjenja u položaj sluge, vršenja kriminalne djelatnosti, prostitucije ili prosjačenja, upotrebe u pornografske svrhe, radi oduzimanja dijela tijela za presađivanje ili radi korišćenja u oružanim sukobima, kazniće se zatvorom
- 182 -
posvojenja (članak 445341 Kaznenog zakona Republike Crne Gore), a koji se odnose na period
od 2004. do 2010. godine.
TABLICA 23: Kaznene prijave i optužnice za kazneno djelo iz članka 444. i 445.
Kaznenog zakona Crne Gore
GODINA KAZNENE PRIJAVE OPTUŽNICE PROTIV
2004. -2010. 18 za čl. 444
1 za čl. 445
52 osobe za čl. 444
6 osoba za čl. 445
Temeljem navedenih optužnica, a prema spomenutom izvoru, doneseno je ukupno
dvadeset i osam (28) presuda protiv sedamdeset i četiri (74) osobe. Od ukupnog broja presuda
doneseno je dvadeset (20) osuđujućih presuda. Za kaznena djela iz članka 444, pravomoćno je
deset (10) presuda kojima su obuhvaćena dvadeset i dva (22) počinitelja i trideset i šest (36)
žrtava trgovanja ljudima.
U tijeku je prvostupanjski postupak u tri (3) predmeta protiv dvadeset i šest (26) osoba,
dok je u postupku po žalbi dva (2) predmeta (uključuje šest (6) osoba).
Napominje se da je Ured posebno istaknuo i da su u kaznenom postupku u spomenutom
razdoblju kao oštećene osobe smatrane četrdeset i tri (43) osobe, ali je na temelju
pravomoćnih presuda bilo trideset i šest (36) žrtava trgovanja ljudima.
Iz svega gore izloženog može se reći da se situacija ipak izmijenila donošenjem Palermo
protokola 2000. godine. Države europskog kruga, a posebno postkomunističke države, pod
utjecajem ovog dokumenta, čak i više nego pod utjecajem Konvencije Vijeća Europe iz 2005. od jedne do deset godina. (2) Za djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prema maloljetnom licu učinilac će se kazniti kaznom propisanom za to djelo i kad nije upotrijebio silu, prijetnju ili neki drugi od navedenih načina izvršenja. (3) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prema maloljetnom licu, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje tri godine. (4) Ako je usljed djela iz stava 1. i 3. ovog člana nastupila teška tjelesna povreda nekog lica, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do dvanaest godina. (5) Ako je usljed djela iz stava 1. i 3. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina. (6) Ko se bavi vršenjem krivičnog djela iz st. 1. do 3. ovog člana ili je djelo izvršeno na organizovan način od strane više lica, kazniće se zatvorom najmanje pet godina. 341 Članak 445. (izravno prenesen sa internetskih stranica http://www.antitrafficking.gov.me/rubrike/legislativa): (1) Ko oduzme lice koje nije navršilo četrnaest godina radi njegovog usvojenja protivno važećim propisima ili ko usvoji takvo lice ili posreduje u takvom usvojenju ili ko u tom cilju kupi, proda ili preda drugo lice koje nije navršilo četrnaest godina ili ga prevozi, obezbjeđuje mu smještaj ili ga prikriva, kazniće se zatvorom od jedne do pet godina. (2) Ko se bavi vršenjem djelatnosti iz stava 1. ovog člana ili je djelo izvršeno na organizovan način od strane više lica, kazniće se zatvorom najmanje tri godine.
- 183 -
godine, prilagodile su svoje zakonodavstvo definiciji trgovanja ljudima kako je ona propisana
Protokolom.
Države regije provode konzultativne sastanke na kojima se najviše iznose novosti i
postignuća u nacionalnim sustavima. Nakon tog uvodnog dijela razmatra se sve ono što bi
moglo biti zajedničko na putu suzbijanja trgovanja ljudima i organiziranog kriminaliteta.
Na jednom od takvih sastanaka upravo su predstavnici Crne Gore iznijeli svoje
statističke podatke čime su u velikom dijelu zainteresirali sve nazočne. Smatra se da je upravo
modle kojeg ima Crna Gora u suzbijanju trgovanja ljudima u mnogome sličan onome koji je u
Republici Hrvatskoj.
- 184 -
6. ANALIZA PODATAKA PRIKUPLJENIH ISTRAŽIVANJEM
U dosadašnjem dijelu rada prikazan je pravni i institucionalni okvir za suzbijanje
trgovanja ljudima i povezanih kaznenih djela. Kako bi se istražilo da li taj pravni i
institucionalni okvir djeluje te kako bi se provjerilo djelovanje na području strateškog
planiranja i izvršavanje onog što je isplanirano, u ovom dijelu će biti prikazani statistički
podaci prikupljeni od općinskih i županijskih sudova u Republici Hrvatskoj, od Državnog
odvjetništva Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova te drugih tijela i fizičkih i
pravnih osoba koje su ovaj fenomen izučavale.
Istraživanje započinje prikazom statističkih podataka o žrtvama. Podaci Ministarstva
unutarnjih poslova koji su dostavljeni342, razvrstani su prema kategoriji načina iskorištavanja
žrtava, njihovog državljanstva, stupnja stručne spreme, spola te dobi.
Ujedno, detaljno su prikazani i podaci o oštećenicima prijavljenih kaznenih djela
međunarodne prostitucije i podvođenja po spolu343. Iza prikaza pojedinosti o žrtvama i
oštećenicima slijedi prikaz statističkih podataka o evidentiranim počiniteljima te presudama.
Statistički podaci su i uspoređeni, budući da je došlo do velikog odstupanja u njihovima
vrijednostima.
6.1. Žrtve
Broj identificiranih žrtava trgovanja ljudima pomaže pri određivanju raširenosti pojave
trgovanja ljudima i ropstva kao fenomena. Tijekom promatranog razdoblja u Republici
Hrvatskoj je najviše žrtava identificirano 2004. godine (devetnaest (19) žrtava), a najmanje
2008. godine (sedam (7) žrtava). Radi se o prosječno deset (10) žrtava godišnje. Tako je
jednaki broj žrtava (osam (8)) identificiran tijekom 2002., 2008. i 2009. godine, najmanje je
identificirano 2005. godine (šest (6)), a iznad brojke od deset (10) žrtava identificirano je
2004., 2006. i 2007. godine.
342 Mailom od 01. ožujka 2010. godine. 343 Napominje se da se podaci vezani uz kaznena djela protuzakonitog prebacivanja preko državne granice dijelom nalaze ovdje (kad je riječ o sudskom postupanju i postupanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a dijelom u uvodu (kad se radi o podacima dobivenim od Ministarstva unutarnjih poslova).
- 185 -
TABLICA 24: Broj identificiranih žrtava po godinama344
2002. godine
2003. godine
2004.
godine
2005.
godine
2006.
godine
2007.
godine
2008.
godine
2009.
godine
8 8 19 6 13 15 7 8
Praćenje podataka o načinima iskorištavanja omogućava razumijevanje trendova
fenomena trgovanja ljudima i aktivnosti počinitelja ovog kaznenog djela. Kao što je iz
nastavne slike vidljivo, najviše je bilo seksualnog iskorištavanja žrtava dok je radno
iskorištavanje zastupljeno u manjem dijelu.
GRAFIKON 11: Način iskorištavanja žrtava trgovanja ljudima345
Seksualno
Radno
Nema ili tranzit
Džeparenje
Dijete
Rođ. djeteta
nepoznat podatak
Tijekom promatranog razdoblja, a nastavno na dostavljene podatke o vrsti iskorištavanja
žrtava, seksualno su iskorištavane šezdeset i tri (63) žrtve, radno njih jedanaest (11), u tranzitu
su bile dvije (2) žrtve, po jedna (1) žrtva je iskorištavana na način da je riječ o džeparenju,
prisilnom rođenju djeteta, jedno (1) je dijete bilo žrtvom i nije poznat način iskorištavanja, a u
šest (6) predmeta identificiranih žrtava nepoznat je podatak o načinu njihova iskorištavanja.
344 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 345 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 186 -
Upravo zbog velikih odstupanja u razlici u načinima iskorištavanja, zanimljivim se
činilo prikazati trendove kretanja seksualnog i radnog iskorištavanja žrtava kroz promatrane
godine.
GRAFIKON 12: Seksualno i radno iskorištavanje žrtava kroz godine346
0
2
4
6
8
10
12
14
16
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
seksualno
radno
Vidljivo je da je radno iskorištavanje uvijek prisutno, no da nema njegovog znatnog
povećanja s obzirom na protek vremena. Naime, tijekom 2002. i 2003. godine nije bila
identificirana niti jedna žrtva koja je radno iskorištavana.
Broj žrtava koje su kasnijih godina bile identificirane varirao je između jedne (1) (2006.
i 2007. godine), dvije (2) (2004., 2005. i 2009. godine) i tri (3) žrtve (2008. godine) godišnje
što nije znatan udio uzme li se u obzir ukupna brojka od osamdeset i četiri (84) žrtve tijekom
cijelog razdoblja. Podaci govore da je seksualno iskorištavano i više od deset (10)
identificiranih žrtava 2004. (njih petnaest (15)) i 2007. (njih četrnaest (14)) godine, osam (8)
je žrtava koje su seksualno zlostavljane identificirano 2002. i 2006. godine, po pet (5) je
žrtava identificirano 2003. i 2009. godine, a po četiri (4) 2005. i 2008. godine.
346 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 187 -
Nije nevažna činjenica da je najviše žrtava koje su hrvatskog državljanstva. Naime, to
govori u prilog činjenici da su državljani i državljanke Republike Hrvatske dosta izloženi
opasnosti da postanu žrtvama trgovanja ljudima.
GRAFIKON 13: Državljanstvo žrtava trgovanja ljudima347
Hrvati
Srbi
BiH
Rumunji
Bugari
Moldavci
Albanci
Ukrajinci
Slovaci
Kamerunci
Rusi
M k i
Sukladno prikupljenim podacima, u Republici Hrvatskoj su tijekom razdoblja na koje
se odnosi ovo istraživanje identificirane trideset i tri (33) žrtve hrvatskog državljanstva,
jedanaest (11) srpskog, dvanaest (12) državljana i državljanki Bosne i Hercegovine, pet (5)
rumunjskih državljana i državljanki, tri (3) žrtve bugarskog državljanstva, sedam (7)
moldavskog, jedna (1) žrtva albanskog državljanstva, sedam (7) ukrajinskog i jedna (1)
slovačkog državljanstva. Prilikom identifikacije, u Republici Hrvatskoj su identificirani i po
jedna (1) žrtva iz Kameruna, Rusije, Maroka i jedna (1) žrtva koja je bez državljanstva.
Prema gore iznesenom, vidljiv je sve veći broj žrtava državljana Republike Hrvatske. To
dokazuje da je djelovanje policijskih službenika na granicama vrlo dobro, ali se postavlja
pitanje o funkcioniranju ostalih segmenata suzbijanja trgovanja ljudima- posebno onog
edukacijsko-preventivnog.348
347 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 348 Smatra se da je procesuiranje kaznenih djela trgovanja ljudima i ropstva dosta loše. To je segment na kojeg je upozoreno i na drugim mjestima u radu, a kojeg tijela koja rade na suzbijanju trgovanja ljudima (bez obzira da li se radi o provedbenoj ili nadzornoj poziciji u sustavu) ne vide. Opće je poznat generalnopreventivni učinak učinkovitog pravosuđa, no, u ovom radu izneseni podaci govore u prilog činjenici da je procesuiranje nedostatno. Da li je dodatni segment koji pridonosi ovakvoj poziciji hrvatskih državljana kao žrtava trgovanja
- 188 -
Upravo iz razloga velikog broja žrtava koje su hrvatskog državljanstva, zanimljivo je
vidjeti odnos hrvatskih državljana i ostalih žrtava trgovanja ljudima identificiranih od 2002.
do 2009. godine. Naime, sve do 2007. godine broj hrvatskih državljana je manji ili jednak
broju ostalih žrtava , tj. kroz godine počevši od 2002. godine je 2:6, 2:6, 8:11, 3:3 i 4:9, dok
2007. godine dolazi do preokreta i tada se broj identificiranih državljana Republike Hrvatske
povećava u odnosu na ostale (9:6, 4:3) sve do posljednje, 2009. godine, kada je odnos
hrvatskih državljana i ostalih jednak (četiri (4)).
GRAFIKON 14: Odnos hrvatskog državljanstva i ostalih državljanstava kroz godine349
0
2
4
6
8
10
12
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
Hrvatsko
ostalo
Prema prikazu stručne spreme žrtava vidljivo je da je najveći broj žrtava srednje stručne
spreme (čak njih četrdeset i četiri (44)) što obara činjenicu da se radi o neukim osobama koje
olako vjeruju svemu što im trgovci ljudima kažu.
Osim ove četrdeset i četiri (44) žrtve srednje stručne spreme, iznenađuje podatak da su
identificirane i dvije (2) žrtve visoke stručne spreme, trideset (30) njih sa nižom stručnom
ljudima loša gospodarska situacija, nedovoljna obrazovanost širokih masa ljudi ili nešto treće- ostaje nepoznatim. 349 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 189 -
spremom, dvije (2) bez stručne spreme, a za čak njih šest (6) je podatak nepoznat. Ističe se i
da tri (3) žrtve nisu bile radno sposobne zbog dobi.
GRAFIKON 15: Stupanj stručne spreme žrtava trgovanja ljudima350
VSS
SSS
NSS
BEZ SS
NISKA ŽIVOTNADOB/DIJETE
NEPOZNAT PODATAK
Daljnjim promatranjem tri najzastupljenija stupnja stručne spreme kroz godine, uočava
se da su obje žrtve sa visokom stručnom spremom identificirane 2002. godine, da je najveći
broj žrtava srednje stručne spreme (njih jedanaest (11)) identificiran 2007. godine, a najmanji
(jedna (1)) 2005. godine. Što se tiče žrtava koje su niže stručne spreme, najviše ih je
identificirano 2004. godine, a po jedna (1), što je ujedno i najmanji broj ove kategorije žrtava,
je identificirana 2002., 2003. i 2009. godine.
Zaključno, ne može se govoriti o trendovima povećanja ili smanjenja broja žrtava
pojedine kategorije, budući da broj varira ovisno o godinama.
GRAFIKON 16 : Odnos tri najzastupljenija stupnja stručne spreme kroz godine351
0
2
4
6
8
10
12
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
VSS
SSS
NSS
350 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 351 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 190 -
Identifikacija broja žrtava prema spolu važna je za određivanje profila žrtava ali i za
identifikaciju ranjivih skupina te prilagodbu mjera u nacionalnim strateškim i provedbenim
dokumentima tim rizičnim skupinama. Iako statistike govore o velikom broju žrtava ženskog
spola, uočen je, iako ne značajan, porast broja i muške populacije kao žrtava trgovanja
ljudima.
Naime, najviše žena je identificirano 2004. godine (sedamnaest (17)), više od deset (10)
još i 2006. (dvanaest (12)) i 2007. godine (četrnaest (14)), po osam (8) prvih godina (2002. i
2003. godine), a manje od deset (10) 2005. godine (pet (5)) i 2008. godine kad su
identificirane četiri (4) žrtve te 2009. godine kad je identificirano šest (6) žrtava trgovanja
ljudima ženskog spola. Muškarci su prvi puta identificirani 2004. godine (dvojica (2)) da bi
do 2008. godine bila po jedna (1) žrtva muškog spola kada su identificirana trojica (3), a
potom 2009. godine dvojica (2).
GRAFIKON 17: Spol žrtava trgovanja ljudima352
0
5
10
15
20
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
M
Ž
I prije pristupanja analizi o dobi žrtava trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj, a na
temelju podataka pribavljenih od Ministarstva unutarnjih poslova, uz poznavanje fenomena
samog za sebe, bilo je izvjesno da će dobna skupina od 19 do 25 godina biti najzastupljenija.
Naime, dob žrtava je podijeljena u nekoliko dobnih skupina iz kojih je analizom
utvrđeno da je sedamnaest (17) žrtava bilo starosti do 18 godina života. Od 19 do 25 godina
života je identificirano trideset i devet (39) žrtava, od 26 do 31 godine starosti njih
sedamnaest (17), a po pet (5) je žrtava ubrojeno u dvije dobne skupine od 32 do 40 godina i
iznad 41 godine života.
352 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 191 -
GRAFIKON 18: Dob žrtava trgovanja ljudima353
0-18
19-25
26-31
32-40
iznad 41
Ono što iznenađuje, i u isto vrijeme dovodi do ozbiljnog razmišljanja o fenomenu
trgovanja ljudima kao fenomenu raširenom među mlađom populacijom, je veliki broj
(sedamnaest (17)) žrtava ispod 18 godina (uključivo i tu dob). Upravo zbog toga, podaci koji
slijede dijele tu dobnu skupinu prema kategorijama djeteta (do 14 godina starosti), mlađeg
maloljetnika (14-16 godina starosti) i starijeg maloljetnika (16-18 godina starosti) i prikazuju
broj žrtava po godinama.
GRAFIKON 19: Broj maloljetnih žrtava po godinama354
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
3,5
4
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
do 14
14-16
16-18
ukupno
353 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 354 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 192 -
Kako je vidljivo iz prikaza 2007. i 2008. godine, Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja
djecom od 01. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. godine je učinkovito utjecao na javnu
svijest. Bez obzira što je tijekom njegove provedbe još bilo zabilježenih maloljetnih žrtava, u
prvoj godini nakon isteka njegova provođenja (2008.) ne bilježe se maloljetne žrtve kaznenog
djela trgovanja ljudima i ropstva.
No, podatak od ukupno tri (3) žrtve do (uključivo i) 18. navršene godine života u 2009.
godini, dovoljan su razlog da tijela državne vlasti koja se bave suzbijanjem trgovanja ljudima
razmisle o ozbiljnom i ponovnom strateškom i operativnom provođenju mjera senzibilizacije
javnosti za potrebe ove dobne skupine.
Važnim se čini istaknuti i da je u dobnoj skupini do 14 godina identificirana po jedna (1)
žrtva 2004., 2006., 2007. i 2009. godine što ukazuje na činjenicu da i dalje, unatoč svim
nastojanjima da se zaštite djeca kao posebno ranjiva skupina žrtava, veliki broj djece postaje
žrtvama.
GRAFIKON 20:OŠTEĆENICI KAZNENOG DJELA MEĐUNARODNE PROSTITUCIJE 355
Hrvatska
Srbija
BiH
Crna Gora
Makedonija
Mađarska
Ukrajina
Rusija
Moldavija
Slovačka
Rumunjska
355 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 193 -
Usporedno, ovo istraživanje prikazuje oštećenike ostalih kaznenih djela koja su bila
predmetom istraživanja- međunarodne prostitucije i podvođenja.
Kad govorimo o spolu oštećenika/ca kaznenog djela međunarodne prostitucije, riječ je o
osobama ženskog spola. Nadalje, državljanstvo oštećenica pokazuje da su najzastupljenije
državljanke Ukrajine (dvadeset i tri (23)), a slijede oštećenice Hrvatske (četrnaest (14)), Srbije
i Bosne i Hercegovine (po trinaest (13)), Mađarske i Moldavije (po dvije (2)) te Crne Gore,
Makedonije, Rusije, Slovačke i Rumunjske (po jedna (1)).
S druge pak strane, zabilježeno je pet (5) oštećenika muškog spola oštećenih kaznenim
djelom podvođenja, a ostale su oštećenice ženskog spola. Muškarci kao oštećenici ovog
kaznenog djela bilježe se 2002. godine, 2005., 2007. i 2008. godine.
GRAFIKON 21: OŠTEĆENICI KAZNENOG DJELA PODVOĐENJA356
0
10
20
30
40
50
60
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
M
Ž
356 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 194 -
GRAFIKON 22: DRŽAVLJANSTVO OŠTEĆENICA357
Hrvatska
Srbija
BiH
Rusija
Ukrajina
Rumunjska
Prikazujući državljanstvo oštećenica, govori se o dvanaest (12) oštećenica (dvije (2)
državljanke Srbije, četiri (4) Bosne i Hercegovine, četiri (4) Rusije, te po jedna (1) Ukrajine i
Rumunjske) koje nisu državljanke Republike Hrvatske. Naime, uz njih čak je 358 oštećenica
u ovom razdoblju bilo oštećeno kaznenim djelom podvođenja. Koliko je među njima bilo
potencijalnih žrtava trgovanja ljudima- nikad nitko neće moći znati.
Prilikom prikupljanja podataka uočeni su i problemi u identifikaciji žrtava. Naime,
dostavljena je presuda u kojoj je okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo
protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom - trgovanje ljudima i ropstvo, opisano po
čl. 175. st. 1. KZ358 u kojoj stoji da je oštećenik tijekom postupka rekao da nije zainteresiran
za kazneni progon okrivljenika, a utvrđeno je i da je oštećenik ostvarivao naknadu za svoj rad
i da je bio plaćen za posao koji je radio.
357 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 358 Presuda Općinskog suda u Belom Manastiru u predmetu poslovnog broja K-162/07
- 195 -
Nakon što je okrivljenik u ovom postupku oslobođen optužbe, ''oštećenik/žrtva'' iako je
i sam rekao da nije žrtva, ostaje identificiran kao žrtva trgovanja ljudima i od 2007. godine se
nalazi u službenim statistikama i evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova.
Upravo zbog ovog konkretnog predmeta ali i niza drugih pitanja koja se pojavljuju zbog
nedovoljno uređenih statistika, potrebno je pomno pratiti svaki pojedini slučaj. Ključnu ulogu
u tome imaju svakako tijela koja obrađuju i prikupljaju podatke. Svi prikupljeni podaci bi se
potom trebali i analizirati.
Neriješen status ove osobe, tj. pogrešno shvaćanje da je riječ o žrtvi trgovanja ljudima,
dovodi u sumnju ukupnu brojku identificiranih pa se s razlogom možemo pitati ne postoji li
možda još koja presuda koja oslobađa počinitelja ili još koja presuda u kojoj je oštećenik
javno i jasno izjavio da on/ona nije žrtva. Jednako tako, postoje li i presude za druga kaznena
djela u kojima oštećenici nisu identificirani kao žrtve iako su to trebali biti.
6.2. Počinitelji
Prema dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova359 u promatranom
razdoblju od 2002. do 2009. godine evidentirano je ukupno četrdeset i osam (48) kaznenih
djela trgovanja ljudima i ropstva, šezdeset i šest (66) kaznenih djela međunarodne prostitucije
i 293 kaznena djela podvođenja. Promatrano prema broju počinitelja tih kaznenih djela,
evidentirano je devedeset i devet (99) počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva,
devedeset i pet (95) počinitelja kaznenog djela međunarodne prostitucije i 426 počinitelja
kaznenog djela podvođenja.
Zbirni podaci razvrstani prema godinama pokazuju veliki broj evidentiranih kaznenih
djela podvođenja (članak 195 Kaznenog zakona) koja posljednjih godina stagniraju na brojci
od trideset i osam (389 evidentiranih kaznenih djela. Ujedno, broj evidentiranih kaznenih
djela trgovanja ljudima i ropstva (članak 175 Kaznenog zakona) je u padu posljednje tri (3)
godine, dok je broj evidentiranih kaznenih djela podvođenja (članak 195 Kaznenog zakona)
različit ovisno o godini. Naime uzimajući u obzir kazneno djelo trgovanje ljudima i ropstvo,
vidljiv je porast evidentiranih kaznenih djela kroz godine sve do 2007. godine (2002. godine
jedno (1) , 2003. godine dva (2) , 2004. -2006. godine po pet (5) i 2007. godine sedamnaest
359 Odgovor na upit dostavljen mailom od 01. ožujka 2010. godine.
- 196 -
(17) kaznenih djela) kad dolazi do pada broja evidentiranih kaznenih djela (2008. njih osam
(8), a 2009. godine njih pet (5).
GRAFIKON 23: Evidentirana kaznena djela po godinama360
0
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
175
178
195
Jednako tako, kao što je i iz usporednog prikaza svih kaznenih djela vidljivo, iste 2007.
godine dolazi i do kulminacije broja evidentiranih počinitelja kaznenog djela trgovanja
ljudima i ropstva. Do tada bilježi se 2002. godine četiri (4) evidentirana počinitelja, 2003.
godine dva (2), 2004. i 2005. godine devet (9), 2006. godine jedanaest (11), dok je 2007.
godine evidentirano njih četrdeset (40). Broj daljnjih godina pada pa je tako 2008. godine broj
evidentiranih počinitelja pao na trinaest (13), a za godinu još za dva na jedanaest (11).
Usporedno sa podacima o identificiranim žrtvama, vrlo je lako moguće uočiti da je 2007.
godine identificiran i najveći broj žrtava od svih godina kad se bilježi broj identificiranih
žrtava.
360 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 197 -
GRAFIKON 24: Evidentirani broj počinitelja svih promatranih djela po godinama361:
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
175
178
195
Spol počinitelja je bitan iz razloga što je nakon utvrđivanja tog podatka moguće
prilagoditi rad sa rizičnim skupinama. Osim toga, moguće je znati u kojim omjerima je
opasnost od počinjenja kaznenih djela prisutna u ženskoj i u kojoj u muškoj populaciji te se na
temelju tih saznanja kasnije mogu prilagođavati preventivni i represivni programi.
Bez obzira na činjenicu da su počinitelji pretežito muškarci, ima i žena počiniteljica u
svim promatranim kaznenim djelima.
Tako je, zbog najvećeg ukupnog broja evidentiranih počinitelja kaznenog djela
trgovanje ljudima i ropstvo, evidentiran najveći broj počinitelja muškaraca i žena tijekom
2007. godine. U odnosu na muškarce počinitelje slijedi 2008. godina (jedanaest (11)
počinitelja te potom 2006. godina (osam (8) počinitelja). U odnosu na počiniteljice ovog
kaznenog djela 2007. godinu slijedi 2009. godina (šest (6) počiniteljica) te potom 2006.
godina (tri (3) počiniteljice).
GRAFIKON 25: Spol počinitelja kaznenog djela trgovanje ljudima i ropstvo362
361 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova 362 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 198 -
0
5
10
15
20
25
30
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
M
Ž
nn
Promatranjem statističkih pokazatelja evidentiranih počinitelja kaznenog djela
međunarodne prostitucije, može se zaključiti da je veći broj muškaraca počinitelja ovog
kaznenog djela, no ne treba zanemariti činjenicu da je čak 25 žena u promatranom razdoblju
evidentirano kao počiniteljice ovog djela. Naime, najveći broj muških počinitelja evidentiran
je u prvoj promatranoj godini 2002. (devetnaest (19)). Po broju potom slijedi 2007. godina sa
petnaest (15) evidentiranih počinitelja te 2005. godina sa jedanaest (11) počinitelja. Kod
počiniteljica je najveći broj evidentiran 2002., 2004. i 2007. godine (po šest (6)). Treba uočiti
da 2003. i 2009. godine nije evidentirana niti jedna počiniteljica.
GRAFIKON 26: Spol počinitelja kaznenog djela međunarodna prostitucija363
0
5
10
15
20
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
M
Ž
Kad je riječ o posljednjem u nizu, kaznenom djelu podvođenja, te podacima o spolu
počinitelja ovog kaznenog djela, možemo reći da je najveći broj počinitelja ovog djela
evidentiran 2003. godine (pedeset i devet (59)), a slijede 2007. godina (evidentiran četrdeset i
jedan (41) počinitelj) i 2004. godina (evidentirano trideset i sedam (37) muških počinitelja).
363 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 199 -
Kad se radi o počiniteljicama, najviše ih je evidentirano 2003. godine (njih trideset i
dvije (32)), te potom 2004. dvadeset i šest (26) i 2006. godine dvadeset i jedna (21)
počiniteljica.
Nije bilo niti jedne godine u kojoj nije evidentirana barem jedna počiniteljica, a
najmanje je evidentirano 2007. godine (njih sedam (7)).
GRAFIKON 27: Spol počinitelja kaznenog djela podvođenja364
0
10
20
30
40
50
60
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
M
Ž
Podaci o državljanstvu počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima i ostalih povezanih
kaznenih djela omogućavaju identifikaciju kriminalnih mreža unutar i između pojedinih
država u svijetu. Oni mogu biti i podloga za izradu i sklapanje novih sporazuma međunarodne
suradnje.
Naime, prema dostavljenim podacima, najviše je počinitelja hrvatskih državljana
evidentirano za sva kaznena djela. Vezano uz kazneno djelo trgovanje ljudima i ropstvo, može
se reći da je evidentirano najviše hrvatskih državljana 2007. godine (trideset i osam (38)), a
najmanje 2009. godine kada je evidentiran jedan (1) počinitelj hrvatskog državljanstva. Uz
hrvatske državljane, evidentirani su i srpski ( sedam (7)), makedonski (dva (2)), talijanski
(jedan (1)) i rumunjski (jedan (1)) državljani, kao i državljani Bosne i Hercegovine (deset
(10)). Tijekom 2009. godine evidentiran je i počinitelj za kojeg je državljanstvo nepoznato.
364 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 200 -
GRAFIKON 28: Državljanstvo počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva365
0 10 20 30 40
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
NN
Rumunjska
Italija
Makedonija
BiH
Srbija
Hrvatska
Jednako kao i kod kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva, i kod kaznenog djela
međunarodne prostitucije većina počinitelja su državljani Republike Hrvatske. Najviše ih je
evidentirano tijekom 2002. godine (osamnaest (18)), a najmanje tijekom 2003. godine (jedan
(1)). Osim Hrvata, evidentirani su državljani Srbije (dva (2)), Bosne i Hercegovine (tri (3)),
Italije (dva (2)), Ukrajine (tri (3)), Tunisa (jedan (1)), Češke ( jedan (1)), Poljske (tri (3)),
Rusije (tri (3)) i Albanije (jedan (1)).
365 Veliki broj počinitelja iz Republike Hrvatske slaže se sa iznijetim podacima uz veliki broj žrtava državljana Republike Hrvatske.
- 201 -
GRAFIKON 29: Državljanstvo počinitelja kaznenog djela međunarodne prostitucije366
0 5 10 15 20
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
AlbanijaRusijaPoljskaČeškaTunisUkrajinaItalijaBiHSrbijaHrvatska
Usporednim pregledom dva posljednja grafikona može se uočiti porast broja počinitelja
hrvatskih državljana ovih kaznenih djela do 2007. godine te njihov pad od te godine. To
navodi na zaključak da postoji izvjesna veza između tih djela te da se u statistikama kaznenog
djela međunarodne prostitucije nalaze zasigurno i predmeti vezani uz trgovanje ljudima i
ropstvo.
366 Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova
- 202 -
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske daje redovito izvješće za svaku kalendarsku
godinu. Za potrebe ovog rada preuzeti su relevantni podaci iz Izvješća državnih
odvjetništava367 za 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu.
Kako se napominje u sadržaju izvješća, državnoodvjetnička statistika u odnosu na
poznate počinitelje kaznenih djela vodi se po osobama (počiniteljima), a ne po broju izvršenih
kaznenih djela. Napominje se i da postoje odstupanja u odnosu na podatke Državnog zavoda
za statistiku koji podatke vodi temeljem dostavljenih statističkih obrazaca o prijavama
riješenim u izvještajnoj godini.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom izvješću navodi da podatke vodi po
osobama (počiniteljima), Državni zavod za statistiku ih vodi prema prijavama.
Pregledom svih nacionalnih i provedbenih dokumenata ne nailazi se niti na jednu mjeru
koja bi se odnosila na ujednačavanje prikupljanja i obrade statističkih podataka.
TABLICA 25: Evidentirani počinitelji prema evidenciji Državnog zavoda za statistiku
za 2009. godinu368
***Brojke označavaju punoljetne osobe***
Članak 175 stavak 1 Članak 175 stavak 3 u svezi sa stavkom 1
Ukupno počinitelja 6 1
Počinitelji žene 1 -
Odbačena kaznena prijava 1 -
Odbačen istražni zahtjev - -
Prekid istrage - -
Obustava istrage 2 1
Ukupno optuženo 3 2
367 www.dorh.hr 368 http://www.dzs.hr
- 203 -
Optuženo žena 1 -
Obustava kaznenog postupka - -
Odbačaj - -
Osuđujuća presuda 2 2
Oslobađajuća presuda 1 -
Odbijajuća presuda - -
Državni zavod za statistiku je povodom zahtjeva za specificiranje na kojim sudovima i u
kojim godinama su donesene presude za kazneno djelo iz članka 175 u razdoblju od 2002. do
2009. godine odgovorio da je u godišnjim statističkim izvješćima, a sukladno podacima koje
dostavljaju sudovi, te na temelju daljnjih provjera, utvrđeno da je pravomoćnima postalo tek
nekoliko presuda.
TABLICA 26: Pravomoćne presude 369
Županijski sud u Zagreb predmet protiv 3 počinitelja 2004. godine
Općinski sud u Belom Manastiru
predmet protiv 1 počinitelja;
2006. godine Županijski sud u Splitu predmet protiv 1 počinitelja;
Županijski sud u Puli predmet protiv 2 počinitelja
Općinski kazneni sud u Zagrebu
predmet protiv 2 počinitelja
2009. godine
Općinski sud u Belom Manastiru
predmet protiv 1 počinitelja.
Treba napomenuti da su u statističke podatke državnih odvjetništava ubrojeni i podaci
Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
TABLICA 27: Ukupni broj prijavljenih osoba, optuženih osoba i presuda prema
dostupnim statističkim podacima iz godišnjih izvješća državnih odvjetništava od 2004.-2008
za kazneno djelo iz članka 175 (Trgovanje ljudima i ropstvo) 370
369 Izvor: Državni zavod za statistiku
- 204 -
2004. godina
Prijavljeno osoba 4
Optuženo osoba 3
Presude (osuđujuće) 4 (4)
2005. godina
Prijavljeno osoba 6
Optuženo osoba 3
Presude (osuđujuće) Nema podatka
2006. godina
Prijavljeno osoba 16
Optuženo osoba 12
Presude (osuđujuće) Nema podatka
2007. godina
Prijavljeno osoba 16
Optuženo osoba 1
Presude (osuđujuće) 0
2008. godina
Prijavljeno osoba 12
Optuženo osoba Nema podatka
Presude (osuđujuće) 1 (?)
UKUPNO 2004.-2008.
Prijavljeno osoba 54
Optuženo osoba 19
Presude (osuđujuće) 5
Za potrebe ove analize od Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva i
svih općinskih i županijskih sudova) zamoljeni su podaci vezani i uz kaznena djela
protuzakonitog prebacivanja preko državne granice i međunarodne prostitucije te podvođenja,
370 Izvor: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
- 205 -
a iz spomenutih izvješća državnih odvjetništava preuzeti su podaci o prijavama, optužbama i
presudama za kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja preko državne granice (članak 177
KZ-a) te međunarodne prostitucije (članak 178 KZ-a).
TABLICA 28: Počinitelji za kazneno djelo protuzakonitog prebacivanja preko državne
granice te međunarodne prostitucije371
2004. GODINA ČL.177 ČL.178
Prijavljeno osoba 240 11
Optuženo osoba 207 5
Presude (osuđujuće) 223 (209) 7 (6)
2005. godina čl.177372 čl.178
Prijavljeno osoba 227 58 2
Optuženo osoba 179 82 4
Presude (osuđujuće) 208 (196) 28 (5) 3 (3)
2006. godina čl.177 čl.178
Prijavljeno osoba 302 44 7
Optuženo osoba 236 35 7
Presude (osuđujuće) 197 (183) 6 (6) 6(6)
2007. godina čl.177 čl.178
Prijavljeno osoba 256 90 12
Optuženo osoba 215 48 11
Presude (osuđujuće) 208 (201) 12 (12) 5 (5)
2008. godina čl.177 čl.178
Prijavljeno osoba 197 1
Optuženo osoba Nema podataka Nema podataka
Presude (osuđujuće) Nema podataka Nema podataka
371 Izvor: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 372 Podaci se dijele prema stavcima članka s time da se prvi odnose na stavke 1 i 2, a drugi na stavak 3.
- 206 -
TABLICA 29: Postupanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u predmetima
vezanim uz kazneno djelo iz članka 175 sukladno prikazu organizacija civilnog društva373
Presuda Godina Prijava Istražni zahtjev
Optužnica / Optužni prijedlog Osuđ. Oslob.
Osuđujuća pravomoćna
2004. 1 4 3 2 0 2 2005. 4 6 2 1 0 0 2006. 12 10 10 2 2 0 2007. 14 13 1 0 0 0 2008. 5 10 4 5 0 0 UKUPNO 2004.-
36 43 20 10 2 2
Budući da je Državnom odvjetništvu upućen zahtjev za dostavu podataka, iz
dostavljenih podataka Državnog odvjetništva Republike Hrvatske374 proizlaze drugačiji
podaci.
TABLICA 30: Prijavljene, optužene i osuđene punoljetne osobe za sve modalitete
kaznenog djela iz čl. 175 KZ375
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
2009.
Prijavljeno
5
nema
4
6
4
16
12
4
Optuženo
3
2
3
3
5
1
9
5
Osuđeno
nema
nema
4
nema
nema
nema
1
3
373Publikacija 'Pravne i medijske perspektive trgovanja ženama i prostitucije', Centar za žene žrtve rata ROSA, Zagreb, 2009, stranica 47-49 374 Dostavljeni mailom od 19. travnja 2010. godine 375 Izvor: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
- 207 -
TABLICA 31: Prijavljene, optužene i osuđene punoljetne osobe za sve modalitete
kaznenog djela iz čl. 177. KZ376
2009.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
134
Prijavljeno
254
159
247
285
346
346
197
Optuženo
188
161
221
207
272
268
117
96
Osuđeno
136
222
209
224
189
213
185
170
TABLICA 32: Prijavljene, optužene i osuđene punoljetne osobe za sve modalitete
kaznenog djela iz čl. 178. KZ377
2009.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
1
Prijavljeno
10
nema
11
2
7
12
1
Optuženo
10
4
5
4
14
13
1
1
Osuđeno
8
3
6
3
6
5
5
6
376 Izvor: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 377 Izvor: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
- 208 -
Ured za ljudska prava, čiji je predstojnik nacionalni koordinator daje378 podatke o
kaznenim prijavama za trgovanja ljudima za posljednje tri godine i to kako slijedi:
TABLICA 33: Kaznene prijave za trgovanje ljudima i ropstvo u posljednje tri godine379
2007. 2008. 2009.
9 9 5
U prethodnim tablicama o postupanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a iz
izvješća koje se nalazi na službenim stranicama DORH-a, prikazano je nekoliko kaznenih
djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, a i samo kazneno djelo iz članka
175 se nalazi u glavi Kaznenog zakona 'kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom'.
Sve daljnje analize o broju optužbi, ukupnog broja presuda i osuđujućih presuda moguće
su ako se pogleda ukupni broj optužnica i presuda kroz nekoliko godina za sva kaznena djela
iz ove glave Kaznenog zakona.
Tako je od 2005. godine do 2008. godine, prema podacima Državnog zavoda za
statistiku380, počinitelja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom
bilo kako je prikazano u sljedećoj tablici.
TABLICA 34: Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom-
počinitelji381
GODINA PODNESENO OPTUŽNICA
ODLUKE SUDA UKUPNO
PROGLAŠENI KRIVIMA
2005. 1286 4238 3745
2006. 1208 4608 4113
2007. 1255 4393 4018
2008. 1190 3917 3507
378 Brošura Trgovanje ljudima u Republici Hrvatskoj: Procjena situacije s posebnim osvrtom na radno iskorištavanje, ICMPD, 2010, stranica 32 379 Izvor: Brošura Trgovanje ljudima u Republici Hrvatskoj: Procjena situacije s posebnim osvrtom na radno iskorištavanje 380 Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je prilikom prikaza svojih statističkih podataka u izvješću napomenulo da postoje odstupanja u odnosu na podatke koje ima Državni zavod za statistiku. Stoga ove podatke treba promatrati imajući tu činjenicu u vidu. No, ovi podaci su dobar okvirni pokazatelj pa su zato uvršteni u rad. 381 Izvor: Državni zavod za statistiku
- 209 -
Ako se ide u daljnju raščlambu podataka o osuđenim punoljetnim počiniteljima za
kaznena djela iz navedene glave Kaznenog zakona, dolazi se do podatka da je u ukupnosti od
oko četiri tisuće kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom tridesetak
onih koja nisu zlouporaba opojnih droga i protuzakonito prebacivanje osoba preko državne
granice. U tih tridesetak se nalaze i podaci o trgovanju ljudima i ropstvu.
TABLICA 35: Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom-
punoljetni počinitelji
2005. 2006. 2007. 2008.
Kaznena
djela protiv
vrijednosti
zaštićenih
međunarodnim
pravom
3745 4113 4018 3507
Zlouporaba
opojnih droga
3496 3890 3717 3296
Protuzakonito
prebacivanje osoba
preko državne
granice
213 199 271 194
Ostala djela 36 24 30 17
Iz prikazanih statističkih podataka vidljivo je da većinu ukupnog broja kaznenih djela
protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom čini kazneno djelo zlouporabe opojnih
droga (članak 173 Kaznenog zakona).
Sve spomenuto posebno se naglašava iz razloga što je isti odgovor države u
institucionalnom i zakonodavnom okviru dan i za kaznena djela koja i svojim statističkim
podacima govore o svojoj društvenoj opasnosti, kao i onim koja se, prema statističkim
pokazateljima, čine jako rijetko.
- 210 -
Tako je, vezano uz suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj osnovan
Ured Vlade Republike Hrvatske za suzbijanje zlouporabe droga, međuresorno Povjerenstvo
za suzbijanje zlouporabe droga, donesena je Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe
opojnih droga u Republici Hrvatskoj te Akcijski plan suzbijanja opojnih droga 2009-2012.
Povuče li se paralela u odnosu na suzbijanje trgovanja ljudima i njegov institucionalni okvir
(Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja
ljudima) i pravni okvir (Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje 2009. do
2011.), uzimajući u obzir statističke podatke koji su ovdje izneseni, smatra se korisnijim
praćenje ovog kznenog djela u okviru suzbijanja sveukupnog organiziranog kriminaliteta.
Promatranjem trgovanja ljudima zajedno sa ostalim oblicima organiziranog kriminaliteta,
zasigurno bi se povećala mogućnost da se ovaj fenomen sagleda u svojoj potpunosti te da se,
posebno nakon izmjena Kaznenog zakona, procesuiranje učini učinkovitijim. Statistički
podaci o broju presuda, bez obzira na njihovu različitost, premali su u odnosu na ukupni broj
identificiranih žrtava u promatranom razdoblju382.
TABLICA 36: Trend osuda u odnosu na optužbe u svijetu kroz nekoliko godina383
prema Izvješću State Departmenta iz 2007. godine384
GODINA BROJ OPT0UŽBI BROJ OSUDA
2003 7992 2815
2004 6885 3025
2005 6618 4766
2006 5808 3160
U sljedećoj tablici prikazani su podaci vezani uz rezultate dobivene na osnovi upita
poslanih svim općinskim i županijskim sudovima u Republici Hrvatskoj. Kako ne bi neki
382 U razdoblju od 2002. do 2009. godine identificirano je, prema dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, 84 žrtava. 383 Ova tablica pokazuje trend povećanja broja osuda u odnosu na optužbe i iz tog razloga je i iskorištena kao izvor saznanja u ovom radu, no, svakako se napominje da je potreban poseban oprez pri interpretaciji podataka budući da se prilikom izrade izvješća State Departmenta uzimaju posebno prvostupanjske, a posebno drugostupanjske presude, pa se tako pojedina presuda broji kao dvije. To je vidljivo pogleda li se izvješće u dijelu koji govori o Republici Hrvatskoj. 384 Tablica je preuzeta iz brošure Forced Labour and Human Trafficking Handbook for Labour inspectors, Special action Preogramme to Combat Forced Labour (ur. B. Andress), ILO (2008), Geneva, stranica 17.
- 211 -
sudovi bili izostavljeni, upit je poslan i onim sudovima koji su posljednjim izmjenama
područja i sjedišta sudova postali tek stalne službe nekog drugog suda. Naime, spomenutim
preustrojem385 iz 2008. godine, smanjen je broj općinskih sudova u Republici Hrvatskoj i dio
sudova je postao stalna služba nekog drugog suda. No, i bez obzira na to, zaprimljeni su
odgovori sudova koji su prema spomenutom preustroju preuzeli nadležnost nad tim sadašnjim
stručnim službama. O kojim stalnim službama je riječ, govore podaci u zagradama. Većina
podataka je pribavljena službenim očitovanjem suda potpisanim od strane predsjednika suda,
dio je pristigao e-mailom, a tek nekoliko sudova koji nisu vodili postupke vezane uz tražena
kaznena djela javio je telefonom da postupci za ta kaznena djela nisu vođeni.
Svi sudovi, i općinski i županijski, zamoljeni su dostaviti podatke o broju pravomoćnih
i nepravomoćnih presuda koje su od 2002. do trenutka slanja odgovora donesene za:
članak 175 Kaznenog zakona- Trgovanje ljudima i ropstvo
članak 177 Kaznenog zakona – Protuzakonito prebacivanje osoba preko državne
granice
članak 178 Kaznenog zakona - Međunarodna prostitucija
članak 195 Kaznenog zakona- Podvođenje
Napominje se i da je većina sudova u svojim odgovorima navodila i brojeve presuda pa
se rezultati smatraju vrlo konkretnima.
Može se zaključiti da je i na sudovima u Republici Hrvatskoj zamijećen problem
vođenja statističkih podataka vezanih uz navedena kaznena djela.
385 Spomenuti preustroj određen je Zakonom o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine 85/08
- 212 -
TABLICA 37: Prikaz pravomoćnih i nepravomoćnih presuda na općinskim sudovima za
promatrana kaznena djela 386
OPĆINSKI SUD
175 P387
175 N
177 P
177 N
178 P
178 N
195 P
195 N
Zagreb388 1 5 11 11 1 1 21 12 Beli Manastir
1 0 0 0 0 0 0 0
Benkovac (Obrovac) 0 0 0 0 0 0 0 0 Bjelovar 0 0 0 0 0 0 0 0
Buje 0 0 143 11 0 0 0 0 Crikvenica (Senj) 0 0 0 0 0 0 0 0 Čakovec (Prelog) x x 10 X x x 1 x
Daruvar (Garešnica, Grubišno Polje, Pakrac)
0 0 0 0 0 0 0 0
Delnice 0 0 9 3 0 0 0 1 Dubrovnik 0 0 x X x x x x Đakovo 0 0 0 0 0 0 0 0
Glina (Gvozd) 0 0 1 0 1 0 0 0 Gospić (D. Lapac, Gračac,
Korenica, Otočac) 0 0 1 0 0 0 0 0
Hrvatska Kostajnica (Dvor)
Podaci nisu dostavljeni
Imotski 0 0 36 0 0 0 0 Ivanić Grad (Čazma) 0 0 x X x x x x
Jastrebarsko 0 0 8 1 0 0 1 0 Karlovac (Ozalj, Slunj) 0 0 10 0 0 0 0 0
Knin (Drniš) Podaci nisu dostavljeni. Koprivnica (Đurđevac) 0 0 0 0 0 0 0 0
Korčula 0 0 0 0 0 0 0 0 Krapina (Đurđevac) 0 0 x X x x x x
Križevci 0 0 3 0 0 0 0 0 Krk 0 0 0 0 0 0 0 0
Kutina (Novska) 0 0 0 0 0 0 0 0 Labin 0 0 0 0 0 0 0 0
Makarska 0 0 0 0 0 0 0 0 Mali Lošinj 0 0 0 0 0 0 0 0
Metković (Ploče, Vrgorac) x x x X x x x x Našice 0 0 1 0 0 0 3 0
Nova Gradiška 0 0 0 0 0 0 0 0 Ogulin (Vrbovsko) 0 0 4 2 0 0 0 0
Opatija 0 0 79 1 0 0 0 0 Osijek 0 0 1 0 2 0 3 0
386 Izvor: Podaci izravno putem pošte i e-maila dostavljeni sa sudova 387 Oznaka 'p' označava pravomoćne presude, oznaka 'n' označava nepravomoćne presude, a oznaka 'x' koristi se za podatke koje sudovi nisu dostavili ili se nisu posebno očitovali da spomenutih presuda nemaju. 388 Dostavljeni su podaci samo za 2007., 2008 i 2009. godinu.
- 213 -
Pag 0 0 0 0 0 0 0 0 Pazin (Buzet) 0 0 10 1 0 0 0 0
Poreč 0 0 1 1 0 0 0 0 Požega 0 0 0 0 0 0 0 0
Pula 0 0 14 0 0 0 1 0 Rab 0 0 0 0 0 0 0 0
Rijeka Podaci nisu dostavljeni. Rovinj 0 0 0 0 0 0 0 0
Samobor 0 0 58 0 0 0 0 0 Sesvete (Dugo Selo, Sv.
Ivan Zelina) 0 0 0 0 0 0 0 0
Sinj 0 0 0 0 0 0 0 0 Sisak (Petrinja) x x x x x x x x
Slatina (Orahovica) 0 0 0 0 0 0 0 0 Slavonski Brod 0 0 2 2 0 0 0 0
Split (Kaštel Lukšić, Omiš Solin)
0 0 1 1 0 0 4 1
Stari Grad 0 0 0 0 0 0 0 0 Supetar 0 0 0 0 0 0 0 0
Šibenik (Tisno) 0 0 0 0 0 0 4 1 Trogir 0 0 0 0 0 0 0 0
Valpovo (Donji Miholjac) 0 0 0 0 0 0 0 0 Varaždin (Ivanec,
Ludbreg, Novi Marof) 0 0 59 0 0 0 2 0
Velika Gorica 0 0 1 0 0 0 0 0 Vinkovci 0 0 83 0 0 0 0 0
Virovitica (Pitomača) 0 0 0 0 0 0 0 0 Vrbovec 0 0 0 0 0 0 0 0 Vukovar 0 0 13 0 0 0 0 0
Zabok (Klanjec) 0 0 1 1 0 0 0 0 Zadar (Biograd na moru) 0 0 5 0 0 0 2 0
Zaprešić 0 0 14 0 0 0 1 0 Zlatar (Donja Stubica) 0 0 2 0 0 2 1 0
Županja 0 0 0 0 0 0 0 0 UKUPNO 2 5 581 9 2 3 44 15
- 214 -
TABLICA 38: Prikaz pravomoćnih i nepravomoćnih presuda na županijskim sudovima za promatrana kaznena djela389
ŽUPANIJSKI SUD 175 p
175 n
177 p
177 n
178 p
178 n
195 p
195 n
Zagreb 1 1 6 3 1 0 2 0 Bjelovar 0 0 0 0 0 0 0 0 Čakovec 0 0 0 0 0 0 0 0
Dubrovnik 0 0 1 0 0 0 0 0 Gospić 0 1 0 0 0 0 0 0
Karlovac 0 0 0 0 0 0 0 0 Koprivnica 0 0 0 0 0 0 0 0
Osijek x x x X x x x x Požega 0 0 0 0 0 0 0 0
Pula 1 0 0 0 0 0 0 0 Rijeka 0 0 3 0 0 0 2 1 Sisak x x x X x x x x
Slavonski Brod 0 0 0 0 0 0 0 0 Split Podaci nisu dostavljeni.
Šibenik 0 0 0 0 0 0 4 1 Varaždin 0 0 1 0 0 0 0 0
Velika Gorica 0 0 0 0 0 0 0 0 Virovitica 0 0 0 0 0 0 0 0 Vukovar 0 0 0 0 0 0 0 0
Zadar Podaci nisu dostavljeni Zlatar 0 0 0 0 0 0 0 0
UKUPNO 2 2 11 3 1 0 8 2
Prema prikupljenim podacima i očitovanjima općinskih sudova, postupci za kazneno
djelo iz članka 175 Kaznenog zakona (Trgovanje ljudima i ropstvo) u tijeku su pred
općinskim sudom u Sisku ( dva (2) postupka), Vukovaru (jedan (1) postupak) i pred
županijskim sudom u Čakovcu (jedan (1) postupak)390.
U svom odgovoru391 na upit o predmetima koji su na Vrhovnom sudu vođeni za
kazneno djelo iz članka 175, Vrhovni sud je uputio na onu praksu koja se nalazi na
internetskim stranicama suda. Uglavnom je riječ o odlukama o primjeni pritvora u predmetu
vođenom za kazneno djelo iz članka 175 dok se konkretne presude koje su sastavni dio sudske
prakse suda ne nalaze.
Osim sudova koji su obavještavali o presudama, Državno odvjetništvo je dostavilo
tablicu sa sankcijama izrečenim za pojedina kaznena djela od 2002. do 2009. godine. Iz
389 Izvor: Podaci izravno putem pošte i e-maila dostavljeni sa sudova 390 Stanje: veljača 2010. godine. 391 Odgovor dostavljen dopisom od 30. prosinca 2009. godine.
- 215 -
navedene je vidljivo da je u spomenutom razdoblju izrečeno sedam (7) kazni zatvora i jedna
(1) uvjetna osuda za kazneno djelo trgovanja ljudima i ropstvo.
TABLICA 39: SANKCIJE IZREČENE ZA POJEDINA KAZNENA DJELA OD 2002.
DO 2009. GODINE392
KAZNENO DJELO
ZATVOR
NOVČANA KAZNA
UVJETNA OSUDA
SUDSKA OPOMENA
KAZNENI NALOG
UKUPNO
Trgovanje ljudima i ropstvo (čl. 175 KZ)
7 1 8
Protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice (čl.177. KZ)
415 175 958 1548
Međunarodna prostitucija (čl. 178. KZ)
21 20 1 42
Ured za ljudska prava dao je podatke za razdoblje od 2007. do 2009. godine.393
TABLICA 40: Broj presuda u posljednje tri godine
GODINA OSUĐUJUĆA OSLOBAĐAJUĆA UKUPNO
2007. 3 0 3
2008. 7 0 8
2009. 5 1 6
UKUPNO 15 1 17
392 Izvor: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 393 Brošura Trgovanje ljudima u Republici Hrvatskoj: Procjena situacije s posebnim osvrtom na radno iskorištavanje, ICMPD, 2010, stranica 32 i 33
- 216 -
Posebnu pozornost u daljnjem razdoblju bilo bi potrebno posvetiti poboljšanju
nedovoljno učinkovitog procesuiranja i sankcioniranja počinitelja kaznenog djela394
‘trgovanje ljudima i ropstvo’ iz članka 175 Kaznenog zakona te jačanju nedovoljno razvijene
svijesti, prvenstveno mladih ljudi o postojanju i raširenosti ove pojave u našem društvu. Toj
konstataciji u prilog govore i podaci o velikom broju mladih žrtava, državljana Republike
Hrvatske.
Ujedno se predlaže učinkovito procesuiranje svih predmeta koji imaju naznake
kaznenog djela trgovanja ljudima i povezanih kaznenih djela.
Nakon analize prikupljenih statističkih podataka proizlazi da je broj kaznenih djela
trgovanja ljudima i broj žrtava u padu. Upravo to ide u prilog tezi da bi suzbijanje kaznenog
djela trgovanja ljudima i ropstva trebalo pratiti u okviru ostalih kaznenih djela organiziranog
kriminaliteta.
Nadalje, kako je već izneseno, izrazito nesistematizirana situacija u pogledu statističkih
podataka veliki je problem. Pregledom svih nacionalnih i provedbenih dokumenata ne nailazi
se niti na jednu mjeru koja bi se odnosila na ujednačavanje prikupljanja i obrade statističkih
podataka. Prikupljanje podataka nije i ne smije biti samo sebi svrhom. Ono je važno kako bi
se analiziralo i nakon toga, kako je već ovdje i rečeno, pravni i institucionalni okvir
prilagođavao praksi. Upravo stoga smatra se vrlo bitnim povećati transparentnost sudske
prakse poštujući osobne podatke žrtava i počinitelja te svjedoka. Naravno, prilikom
prikupljanja podataka uvijek treba biti oprezan kako ne bi došlo do nekog podatka koji je
omaškom izostavljen. Zbog toga, potrebno je da je tijelo koje se bavi prikupljanjem podataka,
ekipirano i da s obzirom na obrazovanost svojih službenika može odgovoriti svim izazovima.
Prikupljeni podaci se znatno razlikuju od tijela do tijela. To stvara dodatni problem
utvrđivanja raširenosti kaznenog djela trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj te povezanih
kaznenih djela pa iz spomenutog razloga nije moguće utvrditi stvarnu brojku. Sa potpunom
sigurnošću, a u usporedbi sa državama u regiji, može se ustvrditi da je Republika Hrvatska
država sa malim brojem žrtava trgovanja ljudima.
No, pogleda li se broj prijava za ostala, srodna kaznena djela koja su prikazana u ovom
radu, teško je moguće odrediti ne krije li se i među tim ‘brojevima’ po koja žrtva trgovanja
ljudima koja nije prepoznata kao takva. S obzirom na nesređenost statističkih podataka o
394 Ova konstatacija proizlazi iz istraživanja koje je provedeno.
- 217 -
počiniteljima s jedne strane395, ali i činjenicu da se vodi baza žrtava samo kaznenog djela
trgovanja ljudima i ropstva bez praćenja podataka o žrtvama kaznenih djela koja su sa njim
povezana, postoji velika bojazan da ‘tamna brojka’ glede broja žrtava postoji.
S druge strane identificiranih 84 žrtava i tek pokoja presuda drugi su problem o kojem
također treba ozbiljno razmisliti. Smatra se da je Republika Hrvatska veliku pažnju posvetila
pomoći i zaštiti identificiranim žrtvama, ali je činjenica, koju potkrepljuju i statistički podaci
da nije učinjeno dovoljno da bi se kaznili počinitelji tih kaznenih djela, uz napomenu da se
radi o poznatim počiniteljima kaznenih djela.
Samo pružanje pomoći i zaštite identificiranoj žrtvi nije suzbijanje trgovanja ljudima.
Treba uložiti dadatne napore da se počitelji kaznenih djela kazne, kako nove žrtve ne bi bile
identificirane. Iz svega navedenog izvodi se slijedeći prijedlog- prilikom revizije postojećeg
nacionalnog strateškog dokumenta ili izrade novog trebalo bi formulirati više mjera koje bi se
odnosile na procesuiranje kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva i s njim povezanih
kaznenih djela. Te bi mjere trebale biti posljedica sustavne analize sadašnjeg stanja. Kao
prijedlog navodi se stavljanje oznake prioritetnog rješavanja predmeta, te održavanje redovitih
sastanaka predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, Vrhovnog
suda i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
Bitno je u daljnjem periodu pratiti i mjere iz ostalih strateških dokumenata koji mogu
biti od velike pomoći u daljnjem radu i praćenju statističkih podataka.
Tako se u prvom Akcijskom planu uz Strategiju suzbijanja korupcije396 navodi ‘Izradom
i uvođenjem sustava za praćenje predmeta koje ima u radu državno odvjetništvo i USKOK bit
će moguće pratiti svaki predmet u radu i odmah poduzimati mjere u slučaju nerješavanja
predmeta, odnosno rješavanje koje je suprotno uobičajenim standardima. Ovakav nadzor
neposredno će utjecati na učinkovito sprečavanje odnosno otkrivanje zlouporaba unutar
državnog odvjetništva. Uvođenje sustava za praćenje predmeta olakšat će praćenje predmeta
iz nadležnosti USKOK u kojima su zbog manjeg značaja upućeni u rad zamjenici i državni
odvjetnici iz drugih državnih odvjetništava, dakle u provedbi obveznog naputka o rasterećenju
USKOK-a.'
395 Na isto upozorava i studija Handbook on Anti-Trafficking Dana Collection in South- Eastern Europe: Developing Regional Criteria (ICMPD, 2008) u kojoj se na stranici 125 navodi da u Republici Hrvatskoj nema inicijative za izradu baze podataka za prikupljanje podataka o počiniteljima. Ovdje treba reći da je izrada statističkog obrasca jedna od mjera u Nacionalnom planu suzbijanja trgovanja ljudima iz 2009. godine, no, rok izvršenja mjere je protekao a obrazac nije izrađen. 396 Donijela Vlada Republike Hrvatske u lipnju 2008. godine, www.antikorupcija.hr
- 218 -
Ovaj sustav praćenja predmeta važan je i za praćenje predmeta kaznenog djela iz članka
175 Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
Usporedna analiza pojedinih segmenata svih prikupljenih podataka za kazneno djelo
trgovanja ljudima i ropstva, dobivenih od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, sudova
u Republici Hrvatskoj, od Ministarstva unutarnjih poslova i iz podataka koji su pronađeni u
pojedinim izvješćima bila bi:
TABLICA 41397:
PREMA DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU:
Iz izvješća na službenimstranicama (razdoblje
2004. do 2008.)
prijavljeno osoba 54
optuženo osoba 19
Presuda 5 ( sve osuđujuće)
iz izvješća dostavljenog
od 19. travnja 2010. godine (razdoblje 2002.
do 2009.)
Prijavljeno osoba 51
optuženo osoba 31
Presuda 8 (zatvorska kazna 7, uvjetna osuda 1)
- iz odgovora za
publikaciju nevladinih organizacija398
(razdoblje 2004. do 2008.)
prijava 36
optužnica 20
presuda 12 (10 osuda, 2 oslobađajuće)
Prema općinskim i županijskim sudovima399:
- na općinskim sudovima doneseno je
(razdoblje 2002. do 2009.):
pravomoćnih presuda 2
nepravomoćnih presuda 5
ukupno presuda 7
- na županijskim sudovima doneseno je
(razdoblje 2002. do 2009.)
pravomoćnih presuda 2
nepravomoćnih presuda 2
ukupno presuda 4
Prema Uredu za ljudska prava (razdoblje od 2002. do 2009.)
Osuđujućih 15
Oslobađajućih 1
Presuda 17
397 Izvor: DORH, sudovi i Publikacija 'Pravne i medijske perspektive trgovanja ženama i prostitucije 398 Publikacija 'Pravne i medijske perspektive trgovanja ženama i prostitucije, Centar za žene žrtve rata ROSA, Zagreb, 2009, stranica 47-49 399 Napomena: Podatke nisu dostavili niti nakon bezbrojnih telefonskih poziva samo općinski sudovi u Hrvatskoj Kostajnici, Kninu i Rijeci te županijski sudovi u Zadru i Splitu.
- 219 -
Proizlazi da su od 2002. do 2009. godine identificirane osamdeset i četiri (84) žrtve, da
je evidentirano četrdeset i osam (48) kaznenih djela i devedeset i devet (99) počinitelja, da je
prijavljeno četrdeset i sedam (47) osoba, optuženo dvadeset i tri (23) osobe, a osuđeno njih
devet (9)400.
Ukupno gledano sve izvore može se zaključiti da je svaka deveta žrtva našla svoju
zadovoljštinu u procesuiranju počinitelja. Osim toga, broj prijavljenih počinitelja gotovo je
dvostruko veći od broja optuženih počinitelja, a broj presuda je trostruko manji od broja
optuženja. Osim spomenutog, treba reći da postoje i presude koje su sudovi donijeli, no, u
svojim se službenim očitovanjima nisu na njih pozvali što ukazuje na činjenicu da sudovi u
pravilu nisu upoznati sa svim presudama koje su u ovom vremenu od sedam godina donesene.
Na ovdje ukazane probleme upućuje i Dubrovačka deklaracija protiv svih oblika
trgovanja ljudima, nastala u Dubrovniku, za vrijeme trajanja seminara „Raising Awareness on
Human Trafficking in South-Eastern Europe and Beyond“ (21. do 28. ožujka 2010. godine).
Posebno se ističe dio pod naslovom istraživanje i prikupljanje podataka u kojem se navodi da
postojeći podaci pate od ozbiljnih nedostataka te da postoji potreba usuglašavanja baza
podataka i metodologije na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.
Za poboljšanje praćenja statističkih podataka, a kako bi se stvorila jasna slika o
aktivnostima nadležnih tijela te na brz i jednostavan način omogućio pregled prakse potrebno
je:
razvijati nove načine prikupljanja statističkih podataka o fenomenu trgovanja
ljudima i njegovom procesuiranju
analizirati predmete u praksi prema broju, te sadržaju pravomoćnih presuda za
kaznena djela povezanim sa fenomenom trgovanja ljudima
Baza statističkih podataka o procesuiranju kaznenog djela trgovanja ljudima i njemu
srodnih kaznenih djela u svakom slučaju bi trebala u sebi sadržavati osobne podatke
počinitelja401, podatke o istrazi samog kaznenog djela, fazi suđenja, podatke o postupcima
400 Ovdje se uzimaju prosječne brojke izračunate nakon izrade ove analize. 401 Ovaj podatak je bitan jer počinitelji nekad imaju i više imena kojima se koriste za počinjenje kaznenih djela, posebno u kaznenim djelima organiziranog kriminaliteta.
- 220 -
povodom žalbe te one podatke koji su važni za postupanje prema osuđeniku po pravomoćnom
okončanju postupka. Svakako bi se u bazi trebala nalaziti i pravomoćna presuda jer se tek
analizom pravomoćnih presuda i činjeničnog opisa te analizom izrečenih kazni može na
odgovarajući način prilagođavati pravni okvir za postupanje prema počiniteljima i žrtvama.
PRIJEDLOG OBRASCA 1: Obrazac za statistiku 1
IME OSOBE:
BROJ PREDMETA:
BROJ ČLANKA I STAVKA KAZNENOG ZAKONA:
FAZA U POSTUPKU:
a) kaznena prijava
b) istraga
c) optužnica
d) priprema za glavnu raspravu i okončanje kaznenog postupka prije otvaranja glevne
rasprave
e) rasprava
f) presuda (prvostupanjska ili drugostupanjska)
g) izdržavanje kazne
PREKVALIFIKACIJA:
OSTALO:
NAPOMENA: Obrazac je prijedlog autorice ovog rada
- 221 -
PRIJEDLOG OBRASCA 2: Obrazac za statistiku 2
OBRAZAC ZA STATISTIČKU BAZU PODATAKA402
FAZA POSTUPKA
BROJ
PREDMETA
IME OSOBE ČLANAK I
STAVAK
KAZNENOG
ZAKONA
A B C D E F G
KAZALO:
A- KAZNENA PRIJAVA
B- ISTRAGA
C- OPTUŽNICA
D- PRIPREMA ZA GLAVNU RASPRAVU I
OKONČANJE KAZNENOG POSTUPKA
PRIJE OTVARANJA RASPRAVE
E- RASPRAVA
F- PRESUDA
(prvostupanjska ili drugostupanjska)
G- IZDRŽAVANJE KAZNE
UPUTA: kod eventualne prekvalifikacije-to naznačiti !!
NAPOMENA: Obrazac je prijedlog autorice ovog rada.
402 Primjer obrasca je izrađen prema Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08 i 76/09)
- 222 -
7. ZAKLJUČAK
Ovim radom željelo se utvrditi stvarno stanje provedbe pravnog okvira i utvrditi
funkcioniranje institucionalnog okvira vezanog uz suzbijanje kaznenog djela trgovanje
ljudima i ropstvo. Stoga su postavljeni cilj i hipoteze istraživanja- utvrditi smjernice za
kvalitetnije strateško planiranje koje će omogućiti i lakšu provedbu strateških i provedbenih
dokumenata, utvrditi da li je potrebna stalna nadogradnja pravnog okvira u smislu
usklađivanja propisa unutar Republike Hrvatske, utvrditi da je poželjno stalno iznova
preispitivati institucionalni okvir u smislu da li je funkcionalan i da li odgovara suvremenim
trendovima te na osnovi navedenog dati prijedloge i smjernice.
Ovdje izneseni prijedlozi, kritike i zaključci isključivo su osobni stavovi autorice.
S ciljem provjere postavljenih teza provedeno je istraživanje u obliku prikupljanja i
analize prikupljenih podataka o procesuiranju kaznenog djela trgovanje ljudima i ropstvo, i to
od faze kaznene prijave sve do faze presuda.
Nakon izrađene analize istraživanja može se reći da se prikupljeni podaci znatno
razlikuju od tijela do tijela. To stvara problem utvrđivanja raširenosti kaznenog djela
trgovanja ljudima i ropstva u Republici Hrvatskoj te povezanih kaznenih djela pa iz
spomenutog razloga nije moguće utvrditi stvarnu brojku niti počinitelja, niti žrtava.
Zaključno, konstatira se da se sa sigurnošću ne može utvrditi da li su presude koje se nalaze u
prilogu upravo sve presude koje su donesene za ovo kazneno djelo u vremenu koje je
pokrivalo ovo istraživanje. Razlog tome je činjenica da su ove presude prikupljene na temelju
dostavljenih podataka Državnog zavoda za statistiku, a koji podatke prikuplja na temelju
statističkih obrazaca koje popunjavaju sudovi. Upitani da li su donesene presude za kazneno
djelo trgovanje ljudima i ropstvo na njihovim sudovima, u pisanim odgovorima su se sudovi
izjašnjavali da nisu, da bi na kraju bilo utvrđeno suprotno.
Iz dostavljenih podataka proizlazi da su od 2002. do 2009. godine identificirane
osamdeset i četiri (84) žrtve, da je evidentirano četrdeset i osam (48) kaznenih djela i
devedeset i devet (99) počinitelja, da je prijavljeno četrdeset i sedam (47) osoba, optuženo
dvadeset i tri (23) osobe, a osuđeno njih devet (9). Tek je svaka deveta žrtva našla svoju
zadovoljštinu u procesuiranju počinitelja. Osim toga, broj prijavljenih počinitelja gotovo je
dvostruko veći od broja optuženih počinitelja, a broj presuda je trostruko manji od broja
optuženja.
- 223 -
Navedene brojke su prosječne vrijednosti do kojih se došlo uzimajući u obzir sve
dostavljene podatke. Naime, kako bi se prikazalo nesređeno stanje u statističkom praćenju,
uzme li se u obzir samo broj presuda, pokazalo se da ih je prema Uredu za ljudska prava
doneseno 17, prema očitovanjima općinskih i županijskih sudova 11, a prema Državnom
zavodu za statistiku (od 2004. do 2009.) šest. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u
izvješćima na službenim internetskim stranicama navelo da je doneseno pet presuda od 2004.
do 2009. godine, u odgovoru autorici rada naveli su da je u razdoblju od 2002. do 2009.
doneseno ukupno osam presuda, dok su u publikaciji organizacije civilnog društva izneseni
podaci dobiveni od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o 12 presuda u vremenu od
2004. do 2008. godine.
Upravo s obzirom na nesređenost statističkih podataka o počiniteljima s jedne strane, ali
i činjenicu da se vodi baza žrtava samo kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva bez
praćenja podataka o žrtvama kaznenih djela koja su sa njim povezana (npr. podvođenje,
međunarodna prostitucija, protuzakoniti prelazak preko državne granice), postoji velika
bojazan da ‘tamna brojka’ glede broja žrtava postoji.
Osim toga, prilikom obrade podataka o presudama koje su donesene za kazneno djelo
trgovanje ljudima i ropstvo u Republici Hrvatskoj, posebno je u radu izdvojen predmet u
kojem je okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio trgovanje ljudima i ropstvo, opisano po
čl. 175. st. 1. KZ, te kazneno djelo protiv javnog reda - nasilničko ponašanje opisano po
čl. 331. st. 1. Kaznenog zakona. Okrivljenik je oslobođen optužbe nakon što je ‘oštećenik’
izjavio da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika te nakon što je utvrđeno da je bio
plaćen za posao koji je radio. Nakon što je presuda donesena i postala je pravomoćnom-
podaci o ovom ‘oštećeniku’ iz ovog predmeta se i dalje nalaze na listi identificiranih žrtava.
Upravo izneseni predmet navodi na potrebu preispitivanja broja identificiranih žrtava kako bi
se utvrdila stvarna brojka.
Riječ je o iznimno osjetljivom problemu. S jedne strane postoje podaci o 84
identificirane žrtve do 2009. godine. S druge strane postoji niz postupaka koji su obustavljeni
i koji nikada neće biti procesuirani te se nikada neće utvrditi odgovornost počinitelja, a samim
time i činjenica da je netko bio žrtvom kaznenog djela trgovanja ljudima i ropstva.
Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima jasno propisuje da se žrtvom smatra
svaka fizička osoba koja je postala predmetom trgovanja ljudima. U Republici Hrvatskoj je,
- 224 -
prema saznanju autorice ovog rada, doneseno desetak prvostupanjskih i/ili drugostupanjskih
presuda kojima je utvrđeno da je počinjeno kazneno djelo.
Upravo iz gore navedenih razloga trebalo bi razviti nove načine prikupljanja statističkih
podataka o fenomenu trgovanja ljudima i njegovom procesuiranju. U ovom radu su dani
obrasci (prijedlog Obrasca za statistiku 1 i 2 koji se nalaze neposredno prije ovog Zaključka)
na temelju kojih bi bilo moguće pratiti dinamiku procesuiranja ovog kaznenog djela. Osim
toga, bilo bi korisno održavati sastanke predstavnka Ministarstva unutarnjih poslova,
Državnog odvjetništva, Vrhovnog suda i Ministarstva pravosuđa kako bi došlo do lakše
razmjene podataka, ujednačenih kriterija u praćenju statističkih podataka (na primjer presude
bi se vodile po broju tek po pravomoćnosti, a broj osuđenih osoba bi se vodio odvojeno od
same presude). Što se pak tiče žrtava, one bi trebale biti vođene kao službeno utvrđene žrtve
tek po okončanju kaznenog postupka, a pomoć i zaštita bi im trebala biti omogućena od
trenutka kad su kao potencijalne žrtve trgovanja ljudima došle u kontakt sa tijelima državne
uprave ili organizacijama civilnog društva403. Ujedno, bilo bi korisno da samo jedno tijelo
(primjerice Ministarstva pravosuđa) vodi jedinstvene podatke o žrtvama i počiniteljima.
Prema svim promatranim podacima može se zaključiti da postoje kvalitetne
zakonodavne mjere za suzbijanje trgovanja ljudima. U posljednjim godinama, točnije od
2002. godine, učinjeno je dosta na normativnom planu u odnosu na vrijeme do te godine. No,
nije dovoljno imati mjere o suzbijanju trgovanja ljudima na papiru već je ključna uspješna
provedba svih mjera. Osim toga, potrebna su i financijska sredstva koja su osigurana za
nesmetano provođenje svih zacrtanih ciljeva. Potrebno je i inicirati programe posebno
izrađene za prevenciju, a posebno za represiju.
Važno je da se prilikom suzbijanja trgovanja ljudima slijede načela vladavine prava,
zaštite ljudskih prava (sa posebnim naglaskom na prava žrtava), suradnje tijela državne vlasti,
sudjelovanja organizacija civilnog društva, samoocjenjivanja postignutih rezultata,
transparentnosti u mjeri u kojoj to omogućava zaštita osobnih podataka, sustavnog
obrazovanja i podizanja javne svijesti o štetnosti trgovanja ljudima.
403Članak 13 Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima od država stranaka traži se da osiguraju razdoblje oporavka i razmišljanja u trajanju od najmanje 30 dana, kad postoje opravdani razlozi za vjerovanje da je osoba žrtva.
- 225 -
Pritom je bitan široki pristup suzbijanju trgovanja ljudima koji pretpostavlja
fokusiranje na sankcioniranje onih koji su odgovorni za ta kaznena djela, jednako kao i na
provedbu niza preventivnih učinkovitih mjera u odnosu na žrtve.
U Republici Hrvatskoj je već u nekoliko navrata istaknuta odlučnost u suzbijanju svih
oblika organiziranog kriminaliteta. No, potrebno je brinuti da mjere koje su određene
strateškim i provedbenim dokumentima za suzbijanje svih oblika organiziranog kriminaliteta,
pa tako i trgovanja ljudima, nemaju suprotan učinak na ljudska prava i dostojanstvo osoba
protiv kojih se provode, uključivši i slobodu kretanja, ukoliko za to ne postoje zakonom
utvrđeni razlozi.
Za učinkovitu aktivnost u području suzbijanja trgovanja ljudima, potrebne su
sveobuhvatne mjere prevencije kako bi se zaštitile žrtve, ali i kako bi se procesuirali
počinitelji. Sve preventivne mjere koje Republika Hrvatska poduzima moraju biti specifične
za problematiku trgovanja ljudima, a u isto vrijeme moraju se odnositi i na suzbijanje
organiziranog kriminaliteta u cjelini.
Iz tog razloga se predlaže održavati visoke standarde sigurnosti i kontrole isprava (ovdje
se u prvom redu misli na mjere koje su neophodne kako bi se osiguralo da putne ili osobne
isprave koje je izdala država budu takve kvalitete da se ne mogu lako zlorabiti te da se ne
mogu lako krivotvoriti ili nezakonito mijenjati, umnožavati ili izdati te kako bi se osigurala
cjelovitost i sigurnost putnih ili osobnih isprava te spriječila njihova nezakonita izrada,
izdavanje i korištenje). Nadalje, potreban je trajni administrativni i financijski nadzor te
neovisno vrednovanje projekata organizacija civilnog društva o suzbijanju trgovanja ljudima.
Bilo bi dobro razmotriti mogućnost osnivanja posebnog fonda u koji bi bila uplaćivana
sredstva dobivena iz vrijednosti oduzete imovine, a koji bi služio za ostvarenje prava pomoći
žrtvama trgovanja ljudima i povezanih kaznenih djela.
Zajedno sa suzbijanjem trgovanja ljudima, važno je paralelno pratiti rute krijumčarenja i
trgovanja oružja i droge. Tako nešto može se postići samo dobrom koordinacijom između
tijela vlasti, praćenjem i sustavnom analizom.
Od velike važnosti smatra se i dosljedna provedba povezanih strategija i nacionalnih
programa, kao što su Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava 2008-2011404,
Strategija suzbijanja korupcije405 i Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe opojnih droga
404 Narodne novine 119/07 405 Narodne novine 75/08
- 226 -
u RH 2006-2012406, budući da ideju dosljedne provedbe ostalih strateških i provedbenih
dokumenata slijede i druge države u regiji407.
Kako bi se osigurao neovisan pristup bilo bi korisno razmotriti uvođenje nacionalnog
izvjestitelja. Nacionalni izvjestitelj bi pratio i vrednovao postignute rezultate te bi bio
svojevrstan mehanizam nadzora nad provedbom svih aktivnosti.
Doneseni Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela jamac je činjenice da je
Republika Hrvatska svjesna potrebe davanja novčane naknade žrtvama kaznenih djela nasilja,
u koja se ubraja i kazneno djelo trgovanja ljudima i ropstvo. No, sukladno članku 7 Zakona,
pravo na naknadu ima žrtva koja je državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište u
Republici Hrvatskoj, te osoba koja je državljanin države članice Europske unije ili ima
prebivalište u državi članici Europske unije. Uvidom u sadržaj grafikona 13 koji prikazuje
državljanstvo žrtava trgovanja ljudima, može se lako zaključiti da će veliki broj žrtava ostati
bez prava na naknadu, budući da dolaze iz država koje nisu članice Europske unije. Ujedno,
žrtve sa državljanstvom Republike Hrvatske imat će pravo na naknadu tek sa danom prijama
Republike Hrvatske u Europsku uniju. Smatra se da bi tijela koja rade na suzbijanju trgovanja
ljudima, ali i organizacije civilnog društva, trebali više biti upoznati sa tim Zakonom kako bi
na kvalitetan način mogla započeti njegova provedba. Izrada brošure i obrazovanje o Zakonu
dodatno bi pomogli u ostvarenju ideje naknade žrtvama. Trebalo bi preispitati i potrebu
izmjene Zakona kako bi se mogao primjeniti na sve žrtve trgovanja ljudima.
Kako bi se javnost senzibilizirala za problem trgovanja ljudima te kako bi sa njim bila
dovoljno upoznata, što bi u konačnici rezultiralo smanjenjem broja državljana Republike
Hrvatske kao žrtava, potrebno je širiti javnu svijest o štetnosti trgovanja ljudima. Upravo s tim
ciljem predlaže se poboljšanje sadržaja i učinkovitosti kampanja za podizanje javne svijesti,
obrazovanja i strateškog djelovanja u cilju upoznavanja javnosti sa uzrocima i posljedicama
fenomena trgovanja ljudima. Predlaže se i organizacija godišnje konferencije na kojoj bi bila
prikazana postignuća i napredak u suzbijanju trgovanja ljudima u tekućoj godini.
Iz odgovora koji su pribavljeni od organizacija civilnog društva, ali i cjelokupnog
sagledavanja problematike, proizlazi da nedostaje konstruktivna kritika organizacija civilnog
društva.
406 Narodne novine 147/05 407 National Strategy on Combating Trafficking in Persons 2008-2010, Ministry of Interior, Teh Anti-Trafficking Unit-Office of the National Coordinator on Combating Trafficking in Human Beings, (2008), Tirana
- 227 -
Treba povećati i broj susreta predstavnika državnih tijela sa novinarima kako bi se na
pravilan način javnost pravovremeno izvještavala o postignutom u okviru cjelokupnih napora
Republike Hrvatske na suzbijanju trgovanja ljudima.
Nadalje, ne manje važna činjenica je da se godišnja izvješća koja Ured podnosi Vladi
Republike Hrvatske prije usvajanja ne izlažu kritici i nema javnih rasprava. Ne provodi se niti
rasprava u Hrvatskom saboru dok je, primjerice, Izvješće o provedbi Nacionalne strategije i
Akcijskog plana suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za 2009. godinu
raspravljano na sjednici Hrvatskog sabora.
Vrlo važnim segmentom suzbijanja trgovanja ljudima smatra se i obrazovanje o tom
fenomenu i načinima njegova suzbijanja.
Izrađena analiza je pokazala da službenici pravosudnih tijela polaze obrazovne
programe. Oni se provode i u policiji kao i u svim drugim ciljnim skupinama. No, potrebno je
provoditi obrazovanje kroz nove zajedničke programe kako bi se uz obrazovanje omogućila i
razmjena iskustva te pronašla rješenja za moguće probleme koji se javljaju u praksi. Smatra se
važnim u edukaciju uključiti i sustav visokog obrazovanja kroz organizaciju
poslijediplomskih specijalističkih i doktorskih sveučilišnih studija koji će proučavati različite
elemente suzbijanja ovog fenomena. Bila bi to prilika da i službenici koji se svakodnevno
bave suzbijanjem trgovanja ljudima i ropstva budu uključeni u tu specijalističku edukaciju.
Obrazovanje novinara i njihova senzibilizacija na problem trgovanja ljudima te na
potrebu suzbijanja tog fenomena svakako je jedna od osnovnih pretpostavki za istraživačko
novinarstvo i slobodu tiska. Ovdje se posebno misli na edukaciju novinara koji će tijekom
programa izobrazbe stjecati potrebna znanja o samom fenomenu trgovanja ljudima, načinima
suzbijanja i senzibiliziranju javnosti na prava žrtava, a sve na jasan i jednostavan način, s
ciljem što objektivnijeg iznošenja i prenošenja javnosti.
Od posebnog značenja je i izobrazba svih onih koji primaju i objavljuju oglase za
zapošljavanje, bez obzira radi li se o tiskanim ili elektroničkim medijima.
Nikako se ne smije zaboraviti provođenje obrazovanja građanstva, posebno žena i djece
te ostalih osoba koje se smatraju visokorizičnim grupama. Korisnim se čini i organiziranje
seminara za relevantne službenike, zaposlenike pravosuđa, tijela granične kontrole i socijalnih
službi u punoj suradnji sa organizacijama civilnog društva. Na tim radionicama i seminarima
je od velike važnosti sudjelovanje eksperata i predstavnika međunarodnih organizacija.
- 228 -
Kako bi se razvile učinkovite mjere suzbijanja trgovanja ljudima potrebno je omogućiti
znanstvena istraživanja i analize o karakteru i obujmu trgovanja ljudima, načinima
iskorištavanja i svim ostalim elementima trgovanja ljudima. Potrebno je uključiti u to
istraživače i metode kojima se promatra i karakter počinjenih kaznenih djela, a koji se
razvojem tehnologije mijenja i postaje sve sofisticiraniji.
Bilo bi potrebno provesti i znanstveno istraživanje u vezi uzroka, stanja i trendova
trgovanja ljudima, a koje istraživanje bi se moglo koristiti kasnije za nastavak kreiranja
strateških dokumenata. Smatra se da bi sva navedena istraživanja trebale provesti znanstvene
institucije u suradnji sa tijelima koja rade neposredno na procesuiranju počinitelja te
organizacijama civilnog društva.
Na temelju promatranja pravnog i institucionalnog okvira i svih njihovih prednosti i
nedostataka iznesen je niz prijedloga za njihovo poboljšanje. Smatra se da bi tijela koja rade
na suzbijanju trgovanja ljudima mogla kvalitetno odgovoriti na taj izazov uz mala poboljšanja
sustava u cjelini.
Smatra se da će predloženim preporukama biti moguće ostvariti osnovnu svrhu –
suzbiti ovo kazneno djelo ali niz drugih kaznenih djela koja su sa njime povezana.
- 229 -
POPIS LITERATURE
1. A summary of challenges facing legal responces to human trafficking for labour
exploitation in the OSCE region, Viena, OSCE, 2006
2. Altink, S. Stolen lives : traditing women into sex and slavery. London : Scarlet Press ;
New York : Harrington Park Press, 1995.
3. Andrijašević, R. Razlike kao proizvod granica : (ne)zakonit boravak žena iz istočne
Europe u Italiji, migracija, prostitucija i trgovina ženama. // Treća. 6(2004[i.e. 2005]),
2 ; str. 8-24.
4. Apap, J.: Counteracting Human Trafficking- Protecting the Victims of Trafficking,
European Conference on preventing and combating trafficking in human beings:
Global chalenge for the 21th century, European Parliament, Belgium, 2002
5. Aras, S.: Korupcija, Pravnik, 41,1 (84), 2007
6. Babić, J. Zagrebačka mafija. Zagreb : TV Extra, 2004.
7. Background Paper for the Side Event “The Role of Corruption in Trafficking in
Persons” at the Third Session of the Conference of State Parties to the United Nations
Convention against Corruption (09-13 November 2009),
8. Bačić, F. i Pavlović, Š.: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, 2004. Zagreb
9. Bačić, F.: Kazneno pravo, Informator, (1998.), Zagreb
10. Bačić, F.:Neki kaznenopravni akpekti problematike organiziranog kriminaliteta,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 6, broj 1/1999, stranice 37-
54, str. 38
11. Bajrektarević, Anis H.: Trgovina i krijumčarenje ljudima- povezanost s organiziranim
kriminalom-međunarodne pravne mjere, Kriminologija i socijalne integracije, ½, 2000
12. Bogdanović, M. O trgovini djevojkama i o zaštiti njihovoj : predavanje održano 9. III.
u Radničkoj akademiji u Zagrebu i 25. III. 1929. na poziv sarajevskoga Ženskoga
pokreta. Zagreb : Zaklada tiskare Narodnih novina, 1929.
13. Bokulić, M. Od trgovanja ljudima 12 milijardi dolara godišnje. URL:
http://ns1.vjesnik.com/pdf/2008%5C03%5C29%5C05A5.PDF
14. Borba protiv organiziranog kriminaliteta, priručnik za polaznike seminara Pravosudne
akademije Ministarstva pravosuđa
15. Bowman, G. Seks, turizam i trgovina // Treći program Hrvatskog radija. (1993), 42 ;
str. 193-199.
16. Briselska deklaracija o sprječavanju i borbi protiv trgovanja ljudima, IOM
- 230 -
17. Brošura A global alliance forced labour, Global Report under the Follow up to the ILO
Declaration on Fundamental Principles and Rights at work, ILO, Geneva
18. Brošura Efforts to combat trafficking in human beings on the OSCE area: co-
ordination and reporting mechanisms, 2008 Annual Report of the OSCE Special
Representative and Co-ordinator for combating Trafficking in Human Beings
presented at the Permanent Council Meeting (13 November 2008)
19. Brošura Forced labour and trafficking in Europe:how people are trapped in, live
through and come out (B. Andrees), Special Action Programme to Combat Forced
Labour, ILO (2008), Geneva
20. Brošura Freedom, security and justice for all, Justice and home affairs in the European
Union, stranica 17, http://ec.europa.eu/publications/booklets/move/42/index_en.htm
21. Brošura Trafficking for forced labour, How to monitor the recruitment of migrant
workers, ILO (2006), Geneva
22. Brošura Trafficking of women and children for sexual exploitation in the EU: The
involvement of the Western Balkans organized crime, str. 27
http://www.europol.europa.eu/publications/Serious_Crime_Overviews/Western_Balka
ns_THB_Threat_Assessment.PDF
23. Brošura Trgovanje ljudima u Republici Hrvatskoj: Procjena situacije s posebnim
osvrtom na radno iskorištavanje, ICMPD, 2010
24. Bruckert, C., i Parent, C., Trafficking in Human Beings and Organized Crime, Royal
Canadian Mounted Police, 2002
25. Challenging Trafficking in Persons- Theoretical Debate and Practical Approaches (ur.
A. Erdelmann), Nomos, Baden-Baden, 2005
26. Cimerman, Berislav. Suzbijanje trgovanja ljudima. Zagreb : Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa : Međunarodna organizacija za migracije, 2005.
27. Clarberg, B. Borba protiv nezakonitih migracija i krijumčarenja migranata za regiju
Zapadnoga Balkana : priručnik za polaznike. Zagreb : Međunarodna organizacija za
migracije, 2007.
28. Combating Human Trafficking in Switzerland: 'Progress, Situation, Future Priorities',
Federal Department of Justice and Police, (2007), Switzerland, str. 20
29. Compensation for the Trafficked and Exploited Persons in the OSCE Region,
OSCE/ODIHR, 2008
30. Conference Report, Berlin Conference 'Euroope Against Trafficking In Persons', 2001
- 231 -
31. Confiscation of proceeds from crime in South-Eastern Europe, Council of Europe,
2001
32. Cooperation beyond Borders, Development of Transnational Referral Mechanisms for
Trafficked Persons, ICMPD, 2009
33. Corpus iuris 2000, Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Zagreb, 2003
34. Counter-trafficking awareness raising campaign, Victim's protection program for
Montenegro, 2002/2003
35. Cvrtila, Ž., Metode djelovanja organiziranog kriminaliteta, Časopis 'Informator' broj
5700 (22. listopada 2008.), Zagreb, str. 6
36. Cvrtila, Ž., Problem pojmovnog određenja organiziranog kriminaliteta u svijetu,
Časopis 'Informator' broj 5663 (14. lipnja 2008.), Zagreb, str. 12
37. Cvrtila, Ž., Razvoj organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj i svijetu,
Časopis 'Informator' broj 5647 (19. travnja 1998.), Zagreb, str. 14
38. Cvrtila, Ž., Treba li zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj definirati pojam
organiziranog kriminaliteta 1.dio, Časopis 'Informator' broj 5690 (17. rujna 2008.), str.
8
39. Čule J.: Traganje i osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine
ostvarene kaznenim djelom prema odredbama ZUSKOK-a, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu vol. 12, br. 2/2005
40. Ćapeta, T.: Interpretativni učinak europskog prava u članstvu i prije članstva u EU,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56(5) 1443-1494 (2006)
41. Delalić, S. U tvornici seksualnih snova : društvene dimenzije spolnih razlika u
konzumiranju pornografije. // Revija za sociologiju. 28(1997), 3/4 ; str. 211-220.
42. Derenčinović D., Kaznenopravni aspekti korupcije sa elementom inozemnosti,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol 6, br. 1/1994, strana 155-190
43. Derenčinović, D. : Mit(o) korupciji, NOCCI, Zagreb, 2001.
44. Derenčinović, D., Dječja pornografija na Internetu - o kažnjivosti posjedovanja i
virtualnoj dječjoj pornografiji, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb),
vol. 10, broj 1/2003, str. 3-25, str. 6 i 7
45. Derenčinović, D., Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog
prava, Pravni fakultet u Zagrebu, (2004.), stranica 290
46. Derenčinović, D.: Kazneno djelo davanja mita u hrvatskom i usporednom kaznenom
zakonodavstvu i sudskoj praksi-kritička analiza dijelova inkriminacije i nekoliko
prijedloga de lege ferenda, Hrvatska pravna revija 2001 /3
- 232 -
47. Derenčinović, D.: O usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom
Europske unije (acquis communautaire) na području pravosuđa i unutarnjih poslova:
korupcija i terorizam, Hrvatska pravna revija, 3 (2003), 6.
48. Derenčinović,D.: Komentar Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, Pravni
fakultet Sveučilišta, Zagreb, 2005.
49. Derenčinović, D. Mit(o) korupciji. Zagreb : NOCCI, 2001.
50. Derenčinović, D., Nisu na prodaju- o pravima žrtava trgovanje ljudima nakon presude
Europskog suda za ljudska prava u predmetu Rantsev protiv Cipra i Rusije, Godišnjak
Akademije pravnih znanosti Hrvatske, Vol.1, broj 1/2010, Sveučilišna tiskara (2010),
Zagreb
51. Doležal, D., Prevencija trgovanja ljudima, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci (1991) v. 28, br. 2, 1399-1420 (2007)
http://www.pravri.hr/hr/zbornik/v28_2/16_dolezal.pdf
52. Dottridge, M., A handbook on planning projects to prevent child trafficking,
International Federation Terre des Hommes, Switzerland, 2007
53. Dundović, D.: Ilegalni promet i trgovina opojnim drogama, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 612/613
54. Đurđević, Z., Europsko pravno područje i zemlje kandidati, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.8, broj 2/2001
55. Đurđević, Z.: Europsko pravno područje i zemlje kandidati, Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol.8, broj 2/2001
56. Đurđević, Z.: Prijevara na štetu proračuna EU: pojavni oblici, metode i uzroci,
Financijska teorija i praksa 30(3), str. 253-281 (2006)
57. Economic and Social Council, Recommended Principles and Guidelines o Human
Rights and Human Trafficking, Report of the United Nations High Commissioner for
Human Rights to the Economic and Social Council, New York, 2002, strana 8
58. Enste, D.H., : Gospodarstvo u sjeni i institucionalne promjene u tranzicijskim
zemljama
59. Futo, P., Jandl M. i Karsakova, L., Illegal Migration and Human Smuggling in Central
and Eastern Europe Migracijske i etničke teme 21 (2005), 1-2: 35–54
60. Gazdič, S. Prostitucija i ropstvo. // Quorum : časopis za književnost. 19(2003), 5/6 ;
str. 130-138.
61. Gijsbert Van Liemt, Human Trafficking in Europe: an Economic Perspective,
International Labour Organization (2004), Geneva,
- 233 -
http://digitalcommons.ilr.cornell.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1008&context=force
dlabor str. 15
62. Glasnović Gjoni, V.: Neka saznanja o žrtvama trgovanja ljudimana Kosovu radi
prostitucije, Hrvatski ljetopis za kazneo pravo i praksu (Zagreb) vol 12 broj 1/2005,
str. 253-263
63. Global Report on Trafficking in Persons, UNODC, 2009
64. Gluščić, S.: Kaznenopravni sustav pred izazovom organiziranog kriminaliteta-
međunarodna kaznenopravna pomoć i suradnja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, 2/1998
65. Good practices in responce to trafficking in human beings, Cooperation between civil
society and law enforcement in Europe, Danish Red Cross, 2005
66. Gospodarski kriminalitet, priručnik za polaznike Pravosudne akademije Ministarstva
pravosuđa
67. Green paper on criminal-law protecting of the financial interests of the Community
and the establishment of a European Prosecutor, Brussels, 11.12.2001.
68. Guidelines for the Development and Implementacion of a Comprehensive National
Anti- Trafficking Response, ICMPD, 2006
69. Guidelines for the Development and Implementation of a Comprehensive National
Anti- Trafficking Response, ICMPD, Vienna, 2006.
70. Guidelines for the Development of a Transnational Referral Mechanism for Trafficked
Persons: South- Eastern Europe, ICMPD, 2009
71. Hajdinjak, M. Smuggling in Southeast Europe – The Yugoslav Wars and the
Development of Regional Criminal Networks in the Balkans. Center for the Study of
Democracy, 2002.
72. Handbook for parliamentarians: The Council of Europe Convention on Action against
Trafficking in Human Beings, Council of Europe, 2001
73. Handbook on Anti- Trafficking Dana Collection in South- Eastern Europe:
Development Regionaln Criteria, ICMPD, 2008
74. Henriques, F. Historija prostitucije. Zagreb : Epoha, 1968.
75. Heršak, G.B. Kratki pregled prostitucije kroz povijest. // Pravnik : časopis za pravna i
društvena pitanja. 29(1996), 1(57) ; str. 113-124.
76. Holmes, P. Borba protiv trgovanja ljudima za regiju zapadnog Balkana : priručnik za
polaznike : priručnik za obuku posebnih istražitelja. [Zagreb : Međunarodna
organizacija za migracije, 2007.].
- 234 -
77. Horvatić, Ž. i dr., Novo hrvatsko kazneno pravo, Organizator, Zagreb, 1997, str. 396
78. Horvatić, Ž.: Kazneno materijalno pravo i njegova reforma u ostvarivanju politike
suzbijanja kriminaliteta u vrijeme tranzicije, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu vol. 3, broj 2/1996
79. Horvatić, Ž.: Osnove kriminologije, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zabreb, 1998.
80. Horvatić, Ž.: Promjene hrvatskog materijalnog kaznenog prava novelom KZ-a,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu vol. 13, br. 2/2006
81. Hrvatski zavod za zapošljavanje, http://www.hzz.hr/default.aspx?id=4137
82. Huber, B.: Corpus Iuris i Amsterdamski ugovor, Hrvatski ljetpis za kazneno pravo i
praksu vol. 7, br. 2/2007
83. Ivanda, S. Migracije, granična policija, ilegalni prelasci i krijumčarenje ljudi preko
državne granice. // Pravni vjesnik : tromjesečni glasnik za pravne i društveno-
humanističke znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.
16(2000), 3/4 ; str. 277-291.
84. Ivanda, S. Suvremene ilegalne migracije u Republici Hrvatskoj. // Policija i sigurnost.
11(2002), 1/3 ; str. 82-92.
85. Ivičević Karas, E., Kaznenopravno oduzimanje nezakonito stečene imovinske koristi,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 673-
694.
86. Izvješće o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima, studeni 2002.-
prosinac 2003, Zagreb, 2004
87. Izvješće o provođenju Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima za 2004.
godinu, Ured za ljudska prava i Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima,
2005
88. Izvješće o učincima primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije,
www.vlada.hr/hr/content/download/102061/1454493/file/11-05.pdf
89. Javor, I.: Suzbijanje trgovine ljudima, Carinski vjesnik, 10/2003, str. 30-37
90. Jordan, D. C. Politika i droga : prljavi novac i demokratske države. Zagreb : AGM ,
2000.
91. Judicial Cooperation, trafficking in human beings and corruption, Council of Europe,
2002
92. Judicial Networking against corruption and organized crime in South-Eastern Europe,
Council of Europe, 2002
- 235 -
93. Kanduč, Z. Prostitucija : (nepoželjna tema, kažnjiva radnja i stalna pojava). // Zbornik
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. 19(1998), 1 ; str. 25-47.
94. Kanduč, Z. Prostitucija: što to ne valja kod nje? // Quorum : časopis za književnost.
19(2003), 5/6 ; str. 152-163.
95. Katheran, Nevad. Against the worldwide trafficking in human beings as modern-day
form of slavery : looking from traditional Islamic perspective. // Disputatio
philosophica 1(2002), . 171-173.
96. Katušić Jergović S.: Pranje novca, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu vol.14,
2/2007
97. Kos, D.: Osnovne karakteristike šeste novele KZ-a, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo
i praksu vol. 13, br. 2/2006
98. Kos, D.: Postupak dokazivanja kriminalnog porijekla imovinske koristi u praksi
hrvatskih sudova, www.vsrh.hr
99. Kos, D.: Problematika oduzimanja imovinske koristi, www.vsrh.hr
100. Kovčo Vukadin, i. Jelenić, D.: Trgovanje ljudima: kriminološki i
kaznenopravni aspekt, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10,
broj 2/2003, str. 665-718
101. Kovčo Vukadin, I. Organizirani kriminalitet : pedofilija i prostitucija //
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 5(1998), 2 ; str. 641-679.
102. Kovčo Vukadin, I. Suzbijanje trgovanja ljudima u svrhu seksualnog
iskorištavanja. Zagreb : Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijska akademija, 2004.
103. Kovčo Vukadin, I. Trgovanje ljudima : kriminološki i kaznenopravni aspekt. //
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu = [Croatian annual of criminal law and
practice], 10 (2003), 2 ; str. 665-718.
104. Kovčo Vukadin, Irma. Trgovanje ljudima : kriminološki i kaznenopravni
aspekt. // Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 10, 2(2003), 665-718.
105. Kovčo, I.: Organizirani kriminalitet: pedofilija i prostitucija, Hrvatski ljetopis
za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 676
106. Krapac, D.: Europsko kazneno pravo: konvergencijom nacionalnog kaznenog
prava prema kaznenom pravu za Europu?, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol.6, broj 1/1999
- 236 -
107. Krapac, D.: Novi Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima:
načela i postupak, HLJKPP vol. 12, br. 2/2005
108. Krapac, D.: Posebne mjere i radnje za otkrivanje i suzbijanje kaznenih djela
organiziranog kriminaliteta u novim Zakonu o kaznenom postupku Republike
Hrvatske, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu vol.4, br. 2/1997
109. Kregar J., Pojava korupcije, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol 4, br. 1/1997, strana 23-42
110. Krešić, Ž. Sprječavanje ilegalnih migracija : (nepoželjne osobe i deportirci na
graničnom prijelazu u zračnoj luci). // Policija i sigurnost. 8(1999), 5/6 ; str. 459-471.
111. Krešić, Ž. Sprječavanje ilegalnih migracija : (nepoželjne osobe i deportirci na
graničnom prijelazu u zračnoj luci). // Policija i sigurnost. 8(1999), 5/6 ; str. 459-471.
112. Kurtović, A.: Organizirani kriminalitet- kaznenopravno pitanje odgovornosti
(krivnje) i sankcija, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 5, br.
2/1998, stranica 728
113. Law enforcement manual for combating Trafficking in Human Beings,
ICMPD, Romania
114. Leman,J. i Janssens, S., An Analysis of Some Highly-Structured Networks of
Human Smuggling and Trafficking from Albania and Bulgaria to Belgium
Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 231–245, str. 232
115. LeMoncheck, L. Činim to samo zbog novca. pornografija, prostitucija i
seksualnost kao posao // Treća. 5(2003[i.e. 2004]), 1/2 , Str. 50-88.
116. MacNair, B. Striptiz kultura : seks, mediji i demokratizacija žudnje. Zagreb :
Naklada Jesenski i Turk, 2004.
117. Mappes-Niediek, N. Balkanska mafija : države u rukama zločina: opasnost za
Europu. Zagreb : Durieux, 2004.
118. Marcovich, M.: Vodić kroz UN-ovu Konvenciju osuzbijanju trgovanja
osobama i iskorištavanja prostitucije drugih od 02. prosinca 1949. godine, Centar za
žene žrtve rata, Zagreb, 2005
119. Marić, S. Krijumčarenje ljudi : mjesto i uloga pomorske policije. // Policija i
sigurnost. 8(1999), 5/6 ; str. 442-448.
120. Milivojević Kruljac, L. Organizirani kriminal : trgovina ljudima. // Hrvatska
pravna revija, 5 (2005), 5 ; str. 88-95.
- 237 -
121. Modly, D. i Korajić, N.: Kriminalistički rječnik, Centar za kulturu i
obrazovanje, (2002), Tešanj
122. Mosneaga, V. i Echim, T., Counteraction towards the Trafficking of Human
Beings: The Experience of the Republic of Moldova, Migracijske i etničke teme 19
(2003), 2-3, str. 223-238
123. Mrčela M. i Derenčinović, D.: Prikaz međunarodnog seminara 'Kaznenopravni
sustav suočen sa izazovom organiziranog kriminaliteta’, Sirakuza, 1997., Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu 2/1997.
124. Nađ, I.: Krijumčarenje osoba, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 5, broj 2/1998, str. 557.-604.
125. Neću biti rob(a) 2. Zagreb : Hrvatski crveni križ, 2008.
126. Novosel D. i Dundović, D.: Suradnja državnog odvjetnika i policije u
predistražnom (pretkaznenom) postupku, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
vol. 13, br. 2/2006
127. Novosel D: Kazneno pravni aspekti i dometi Zakona o Uredu za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva,
Inženjerski biro, Zagreb, 2001. godina, str. 32
128. Novosel, D.: Kaznenopravni aspekti i dometi Zakona o Uredu za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva,
Inženjerski biro, 2001.
129. Novosel, D.: Posebnosti ZUSKOK-a, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu vol.8, br. 2/2001
130. Novoselec, P.: Opći dio kaznenog prava, Sveučilište u Zagrebu, Pravni
fakultet, Zagreb, (2007)
131. Novoselec, P. (ur.): Posebni dio kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu
(2011.), Zagreb
132. Obadić, A.: Kretanje hrvatske ponude rada i njen utjecaj na migracijske
tijekove, Migracijske i etničke teme 24 (2008), 1-2, 91-108, str.94
133. Obradović, V. Trgovina ženama u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Fakultet
kriminalističkih nauka, Centar za naučno-istraživački rad, 2004.
134. Orlović A. i Pajčić M. : Policijski izvidi kaznenih djela gospodarskog
kriminaliteta, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu vol. 14, br. 2/2007
135. OSCE Human Dimension Commitments, Volume I, Second Edition, OSCE/
ODIHR, 2005
- 238 -
136. Pajčić, M.: Zaštita svjedoka u postupcima za kaznena djela organiziranog
kriminala, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 46, 4/2009., str. 711.-732.,
str. 715
137. Perica, J.: Politički aspekti proširenja EU, Pravnik, 40, 2 (83), 2006
138. Peršić, S. Trgovanje ljudima. URL:
http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/PersicSandi.pdf
Petranović, M.: Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, Aktualna
pitanja novoga kaznenog zakonodavstva, Inženjerski biro, 2000.
139. Pokrajac Đ.: Kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337 i
zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz 292 KZ te njihova primjena u
praksi, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu vol. 8, br. 2/2001
140. Poverty and Trafficking in Human Beings, Ministry for Development
Cooperation, Migration and Asylum Policy, Stockholm
141. Pravne i medijske perspektive trgovanja ženama i prostitucije, Centar za žene
žrtve rata ROSA, Zagreb, 2009
142. Prekinite lanac trgovanja ljudima. URL: http://obiteljskicentar-
kzz.hr/teme/trgovina.pdf
143. Primorac, I. Da li je prostitucija nemoralna?. ogled iz primenjene etike //
Filozofska istraživanja. 11(1991), 3(42), Str. 675-691.
144. Primorac, I. What’s wrong with prostitution? [London : MacMillan & Co.],
1993.
145. Priručnik Suzbijanje trgovanja ljudima, Pravosudna akademija, Ministarstvo
pravosuđa, Zagreb, 2006
146. Priručnik za obuku posebnih istražitelja 'Borba protiv trgovanja ljudima za
regiju zapadnog Balkana', Međunarodna organizacija za migracije, Bruxelles, 2006
147. Priručnik za obuku sudija i tužilaca u borbi protiv trgovine ljudima, Vlada
Republike Crne Gore i IOM, Podgorica, 2004
148. Priručnik za usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom
Europske zajednice, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija
149. Program prevencije trgovanja djecom (ur. A Selak Živković i D. Ustić),
Zagreb, 2003, Udruga za inicijative u socijalnoj politici
150. Prostitucija i trgovanje ženama / (priredile Đurđica Kolarec, Nela Pamuković).
3. izd. Zagreb : Centar za žene žrtve rata : Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH,
2005.
- 239 -
151. Prostitution and trafficking in women, Ministry of Industry, Employment and
Communications, Stockholm, October 2004
152. Publikacija 'Trafficking in human beeings and responses of the domestic
criminal justice system', OSCE Mission to Bosnia and Hercegovina, Sarajevo, 2009.,
str. 91
153. Raboteg-Šarić, Z. Trgovanje ljudima kako ga vide mladi u Hrvatskoj :
razumijevanje problema i mogućnost prevencije. Zagreb : Međunarodna organizacija
za migracije, 2007.
154. Radat, I. Emma Goldman nekad i danas : o prostituciji. // Treća. 6(2004[i.e.
2005]), 2 , Str. 292-297.
155. Raufer, X. Organizirani kriminal. Zagreb : Jesenski i Turk : Kulturno
informativni centar, 2008.
156. Recommended Principles and Guidelines on Human Rights and Human
Trafficking+ Report of the United Nations High Commisioner for Human Rights to
the Economic and Social Council UN, 20 May 2002
157. Rijken, C.: Trafficking in Persons, Cambridge University Press, 2009
158. Rječnik kaznenog prava, Masmedia, 2002. godina, Zagreb
159. Rodin S., Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: preobrazba pravnog sustava,
http://www.pravnadatoteka.hr/pdf/aktualno/hrv/20030528/rodin_cro.pdf , str. 216
160. Rodin, S. i Ćapeta T.: Učinci direktiva Europske unije u nacionalnom pravu s
izabranim presudama Europskog suda u punom tekstu i s komentarom,
http://eu.pravo.hr/fileadmin/Europsko/dokumenti/Nastava_EJP/Razno/Direktive_final
_1.pdf
161. Rodin, S.: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: preobrazba pravnog
sustava, http://www.pravnadatoteka.hr/hrv/autorski_clanci.asp
162. Rodin, S.: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u pravnom poretku
Europske zajednice i RH, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 53 (3-4) 591-613
(2003)
163. Rošić, M.: Međunarodna policijska suradnja kriminalističke policije Republike
Hrvatske, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 13, br. 1/2006
164. Sačić Željko: Suzbijanje organiziranog kriminaliteta u RH- kriminalistička
stajališta , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, (Zagreb), vol 5, broj 2/1998,
str. 869/870
165. Sačić, Ž. Organizirani kriminal. Zagreb : Informator, 2001.
- 240 -
166. Sačić, Ž. Organizirani kriminalitet u Hrvatskoj Zagreb. Ministarstvo unutarnjih
poslova Republike Hrvatske, 1997.
167. Sačić, Ž.: Organizirani kriminalitet u Hrvatskoj i sredstva borbe protiv njega,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu broj 2/1996
168. Sačić, Ž.: Primjena prikrivenih, posebnih izvidnih mjera za suzbijanje
organiziranog i drugog teškog kriminala na području RH, Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu vol. 7, br. 2/2007
169. Schmoelzer, G.: Internet i kazneno pravo, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, (Zagreb), vol. 4, broj 2/1997, stranice 891-904, str. 892
170. Schmolzer g., Internet i kazneno pravo, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu (Zagreb), vol 4, br. 2/1997, strana 891-904
171. Sector Project against Trafficking in Women (Eds.), Challenging Trafficking in
Persons, Theoretical Debate & Practical Approaches, Nomos-GTZ-Federal ministry
for Economic Cooperation and Baden-Baden, 2005, str. 137
172. Singer, M.: Organizirani kriminal, , Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 5, br. 2/1998, stranica 556
173. Situation of Trafficking in Human Beings in Lithuania, Lithuanian Human
Rights League, Vilnius, 2007
174. Skorupan V.: Općenito o organiziranom kriminalu, s posebnim osvrtom na
kaznenopravni i penološki aspekt, Društvena istraživanja Zagreb, godina 9 (2000), br.
4-5 (48-49), str. 687-727, stranica 689
175. Slušanje žrtava- Iskustva identifikacije, povratka i pomoći u jugoistočnoj
Europi, Međunarodni centar za razvoj imigracijskih politika, 2007
176. Smjernice najboljih regionalnih praksi za razvoj i implementaciju
sveobuhvatnog nacionalnog odgovora na trgovanje ljudima, ICMPD
177. South Eastern Europe's Struggle Against Trafficking in Persons, Stability pact
for South Eastern Europe, Vienna, 2004
178. Sporazum o suzbijanju prekograničnog kriminaliteta Inicijative za suradnju u
jugoistočnoj Europi (SECI)
179. Stojanović, Z., Transnacionalni organizirani kriminalitet- Konvencija UN
protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, Pravo i propisi, br. 5167 od 1.
srpnja 2005, str. 26-32
- 241 -
180. Stop trafficking in human beings: togehter it’s possible : proceedings of the
International Conference "21st Century Slavery - the Human Rights Dimension to
Trafficking in Human Beings", May 15-16, 2002. Milano : FrancoAngeli, cop. 2003.
181. Strategy for the Period 2008-2011 for the United Nations Office on Drugs and
Crime, Economic and Social Council UN, 9 February 2007
182. Studija Crime and its Impact on the Balkans
183. Studija Trafficking in organs, tissues and cells and trafficking in human beings
for the purpose of the removal of organs, Council of Europe (2009), str.23
184. Suvremena filozofija seksualnosti / priredio Igor Primorac. Zagreb : Kruzak,
2003.
185. Suzbijanje krijumčarenja i trgovanja ljudima: Priručnik za graničnu policiju
(ur. S Gluić i L. Pentavec), Međunarodna organizacija za migracije, Zagreb, 2007
186. Suzbijanje trgovanja ljudima : priručnik za diplomatsko i konzularno osoblje.
Zagreb : Međunarodna organizacija za migracije : Ministarstvo vanjskih poslova i
europskih integracija Republike Hrvatske, 2008.
187. Šimac, N. Protiv korupcije : stara pošast, nove opasnosti. Zagreb : Udruga za
demokratsko društvo,
188. Štulhofer, A.. Raboteg Šarić, Z., Marinović, L.: Trgovanje ženama i djecom u
svrhu seksualnog iskorištavanja, Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva i
Međunarodna organizacija za migracije, Zagreb, 2002.
189. Štulhofer, A., Trgovanje ženama i djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja :
razmjeri problema i potrebne mjere za suzbijanje trgovanja u Hrvatskoj. Zagreb :
Centar za istraživanje tranzicije i civilnog društva : Međunarodna organizacija za
migracije, 2002.
190. The 11th United Nations Congress on Crime Prevention and Criminal Justice,
Bangkok, 18 to 25 April 2005, Implementation of UN Convention standards against
Transnational organized crime in Croatian legislation, Report of the Republic of
Croatia, strana 5
191. The slave next door, By Elisabeth Schreinemacher, United Nations, November
21 2005, http://ipsnews.net/interna.asp?idnews=31114
192. Tomašević, G.: Organizirani kriminalitet, neka kazneno-procesna pitanja,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), 2/1998
193. Trafficing – što je to? ULR: http://www.sindikatpolicije.hr/pu-ob/?police=news
- 242 -
194. Trafficking in Human Beings and Responses of the Domestic Criminal Justice
System, OSCE, 2009
195. Trafficking in Human Beings, Fifth Report of the Dutch National Rapporteur,
Den Haag, 2007
196. Trafficking in Human Beings: A Guidance Note, UNDP, 2004
197. Trafficking in Human Beings: Implications for the OSCE, OSCE, 1999
198. Trafficking in human beings: Internet recruitment, Council of Europe, 2007,
http://www.coe.int/t/dg2/trafficking/campaign/Source/THB_Internetstudy_en.pdf
199. Trafficking in Human Beings: Sixth Report of the Dutch National Rapporteur
Supplementary figures, Bureau National Rapporteur Mensenhandel, Den Haag, 2008
200. Trafficking in women from the Dominican Republic for sexual exploitation,
IOM, 1996
201. Transnacionalni referalni mehanizmi za žrtve trgovine ljudima (standardne
operativne procedure), Vlada Crne Gore, 2009
202. Trgovanje ljudima u Republici Hrvatskoj : pregled situacije. Zagreb : Ženska
soba - centar za seksualna prava, 2007.
203. Trgovanje ljudima. URL:
http://obiteljskicentar.hr/media/attachment/trgovanjeljudima.pdf
Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu trgovanja ljudima. URL:
http://www.vlada.hr/hrvatski/content/download/71987/1020833/file/54_09.pdf
204. Tripalo D.: Promjene u nadležnosti USKOK-a i sudova po noveli ZUSKOK-a,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu vol. 12, br. 2/2005
205. Uzroci prostitucije i trgovanja ženama : rasprave u Hrvatskoj i svijetu. Zagreb :
Centar za žene žrtve rata - Rosa, 2008.
206. Uzroci prostitucije i trgovanja ženama: rasprave u Hrvatskoj i svijetu, Centar
za žene žrtve rata ROSA, Zagreb, 2007
207. Varrod, P. Od klasne borbe do tržišta seksom : o Elementarnim česticama
Michela Houellebecqa. // Europski glasnik. 6(2001), 6 ; str. 123-131.
208. Women and trafficking / edited by Simona Zavratnik Zimic. Ljubljana : Peace
Institute, Institute for Contemporary Social and Political Studies, cop. 2004.
209. Zaključak Vlade Republike Hrvatske o postupanju u vezi usklađivanja
zakonodavstva Republike Hrvatske sa pravnom stečevinom Europske unije od 02.
studenog 2006.
- 243 -
210. Zaustavimo trgovanje ljudima : zbornik izlaganja i rasprava. Zagreb : Udruga
Romi za Rome Hrvatska 2007.
211. Zorić, J. i Mikuš, Lj., Procjena sposobnosti za svjedočenje i ocjena
vjerodostojnosti iskaza svjedoka u postupcima za kaznena djela na štetu maloljetnika,
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 1/2007, str. 41-76,
str. 57
ZAKONI, PODZAKONSKI AKTI I STRATEGIJE
1. Akcioni plan za implementaciju Nacionalne strategije za borbu protiv trgovine ljudima
za 2010.-2011. godinu, Vlada Crne Gore, 2010.
2. Deklaracija o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike
Hrvatske u Europskoj uniji (NN408 12/05)
3. Dodatni protokol uz Kaznenopravnu konvenciju Vijeća Europe (NN MU409 3/05)
4. Europska konvencija o naknadi štete žrtvama kaznenih djela nasilja (NN MU 4/08)
5. Europska konvencija o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima (NN MU
4/99), Dodatni protokol Europskoj konvenciji o uzajamnoj sudskoj pomoći u
kaznenim stvarima (NN MU 4/99) i Drugi Dodatni protokol Europskoj konvenciji o
uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima (NN MU 1/07)
6. Građanskopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji (NN MU 6/03)
7. Kazneni zakon Republike Hrvatske (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,
190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08);
8. Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji (NN MU 11/00)
9. Konvencija o kibernetičkom kriminalu (NN MU 9/02)
10. Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda
stečenih kaznenim djelom (NN MU 14/97)
11. Konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili
kažnjavanja (NN MU 14/97) i Protokol br. 1 i Protokol br. 2 uz Europsku konvenciju
408 Oznaka za Narodne novine. 409 Oznaka za Narodne novine, Međunarodne ugovore.
- 244 -
o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (NN
MU 11/00)
12. Konvencija protiv torture i drugih načina okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg
postupanja ili kažnjavanja (NN MU 12/93) i Fakultativni protokol uz Konvenciju
protiv torture i drugih načina okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili
kažnjavanja (NN MU 2/05)
13. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije (NN MU 2/05)
14. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnih droga i
psihotropnih supstancija (NN MU 4/94)
15. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta
(NN MU 14/02)
16. Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima (NN MU 7/07)
17. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokol br. 1, Protokol br.
4, Protokol br. 6, Protokol br. 7, Protokol br. 12, Protokol br. 13 i Protokol br. 14 uz
tu Konvenciju (NN MU 6/99, 8/99,14/02 i 1/06)
18. Krivični zakon BiH,
www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Biblioteka/zakoni/hr/KRIVICNI%20ZAKON/KRIVIC
NI%20ZAKON%20BIH.PDF
19. Međunarodna Nacionalna standardna klasifikacija obrazovanja (NN 105/01)
20. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom : listopad 2005. - prosinac 2007.
Zagreb : Vlada Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava, Nacionalni odbor za
suzbijanje trgovanja ljudima, 2006.
21. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011.
godine, Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske i Nacionalni odbor za
suzbijanje trgovanja ljudima, Zagreb, 2009
22. Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima, Nacionalni odbor za suzbijanje
trgovanja ljudima, Zagreb, 2002
23. Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima 2005-2008
24. Nacionalni program za suzbijanje trgovanja ljudima od 2005. do 2008. ; Operativni
plan za suzbijanje trgovanja ljudima za 2006. Zagreb : Vlada Republike Hrvatske
Ured za ljudska prava, Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, 2006.
- 245 -
25. National Strategy on combating trafficking in persons 2008-2010 + National Strategy
for the fight against child victims of trafficking 2008-2010, Republic of Albania,
Ministry of interior
26. National Strategy on Combating Trafficking in Persons 2008-2010, Ministry of
Interior, Teh Anti-Trafficking Unit-Office of the National Coordinator on Combating
Trafficking in Human Beings, (2008), Tirana
27. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Nacionalnog odbora za
suzbijanje trgovanja ljudima (NN 41/04)
28. Odluka o izmjeni Odluke o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja
ljudima (NN 122/09)
29. Odluka o objavi Opće deklaracije o ljudskim pravima (NN, MU 12/09)
30. Odluka o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika
Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (NN MU 2/1994)
31. Odluka o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika
Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (NN MU 6/1995)
32. Odluka o osnivanju Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, NN 54/02
33. Operativni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za 2005. godinu, Ured za ljudska
prava i Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, Zagreb, 2005
34. Operativni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za 2006. godinu, Ured za ljudska
prava i Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, Zagreb, 2005
35. Operativni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za 2007. godinu, Ured za ljudska
prava i Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima, Zagreb
36. Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske (NN 31/93, 39/93, 108/95, 16/96 i 28/96)
37. Prekršajni zakon (NN 107/07)
38. Prekršajni zakon (NN 41/77, 52/87, 55/89, 30/90, 47/90 i 29/94)
39. Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se
dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog
kriminaliteta (NN, MU 14/02).
40. Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovanja ljudima, posebice ženama
i djecom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta (NN, MU 14/02, 11/04))
41. Službeni list SFRJ, broj 14 od 23.11.1990.-
http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/sfrj-konvencija-un.pdf
- 246 -
42. Sudski poslovnik (NN 80/97, 20/98, 118/01, 49/03, 32/04 i 9/06, 116/08, 125/08)
43. UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, http://www.ured-
ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/UN-konvencija.pdf
44. Uredba o izmjeni i dopunama Uredbe o Uredu za ljudska prava (NN 15/09)
45. Uredba o Uredu za ljudska prava (NN 22/2001)
46. Ustav Republike Hrvatske (NN 85/10-pročišćeni tekst)
47. Zakon o azilu (NN 79/07, 88/10)
48. Zakon o državnom odvjetništvu (NN 51/01, 16/07, 146/08, 76/09, 153/09.)
49. Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09)
50. Zakon o kaznenom postupku (NN 97/110, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03,
115/06)
51. Zakon o međunarodnim restriktivnim mjerama, NN 178/04.
52. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (NN 178/04)
53. Zakon o nadzoru državne granice (NN 173/03, 141/06, 8/07, 40/07, 146/08)
54. Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela (NN 80/08)
55. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN 151/03, 110/07);
56. Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela- priručnik za polaznike
radionice Pravosudne akademije Ministarstva pravosuđa
57. Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 85/08)
58. Zakon o policiji (NN 129/00, 41/08)
59. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09)
60. Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o izrućenju od i 3. prosinca 1957.,
dopunskog protokola Europske konvencije o izrućenju od 15. listopada 1975. i drugog
dopunskog protokola Europske konvencije o izrućenju od 17. ožujka 1978. (NN MU
14/94)
61. Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića
u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i
biomedicini, Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva
ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine o zabrani kloniranja ljudskih
bića i Dodatnog protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva
ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine, u vezi presađivanja organa i
tkiva ljudskog porijekla (NN MU 13/03)
- 247 -
62. Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije (NN MU 2/05)
63. Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog
organiziranog kriminaliteta (NN MU 14/02)
64. Zakon o potvrđivanju Sporazuma o operativnoj i strateškoj suradnji između Republike
Hrvatske i Europskog policijskog ureda (NN MU 7/2006)
65. Zakon o prebivalištu i boravištu građana (NN 53/91, 11/00)
66. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 52/87, 55/89, 30/90, 47/90
i 29/94)
67. Zakon o socijalnoj skrbi (NN 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/03, 44/06, 79/07)
68. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (NN 87/08)
69. Zakon o sprječavanju pranja novca (NN 67/97, 106/97, 67/01, 114/01, 117/03, 142/03)
70. Zakon o strancima (NN 79/07,36/09)
71. Zakon o sudovima za mladež (NN 111/97, 27/98, 12/02)
72. Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08)
73. Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (NN 88/01,
12/02, 33/05, 48/05, 76/07, 76/09)
74. Zakon o zaštiti svjedoka (NN 163/03)
INTERNETSKE STRANICE
1. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=8792
2. http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva02_03/AlfierV.htm
3. http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaSviPodaci.asp?docID=3F25337F8DE2&
URLback=PregledOdluka.asp,
4. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2009/PDF/06-bind.pdf,
5. http://www.ekviva.net/index.php?page=article&id=545
6. http://www.hzz.hr/default.aspx?id=4137,
7. http://www.hzz.hr/docslike/statistike/tablica%2027.xls
8. http://www.ilo.org/global/lang--en/index.htm
9. http://www.imin.hr/hr/institut/povijest/
10. http://www.internetworldstats.com/stats4.htm
- 248 -
11. http://www.iom.int/jahia/webdav/site/myjahiasite/shared/shared/mainsite/publishe
d_docs/books/iomfolder_eng/iom_in_brief_en.pdf i www.iom.int
12. http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx
13. http://www.mup.hr/main.aspx?id=159#1
14. http://www.mvpei.hr/MVP.asp?pcpid=852
15. http://www.osce.org/zagreb/29459.html
16. http://www.petra-nvo.net/
17. http://www.policija.hr/mup.hr/main.aspx?id=5153
18. http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2009/123132.htm
19. http://www.unicef.org/ceecis/0610-Unicef_Victims_Guidelines_en.pdf
20. http://www.unodc.org/documents/human-
trafficking/Corruption_and_trafficking_Doha_final.pdf
21. http://www.unodc.org/documents/human-
trafficking/UNODC_Model_Law_on_Trafficking_in_Persons.pdf
22. http://www.ured-ravnopravnost.hr/slike/File/biblioteka%20ONA/UN-
konvencija.pdf
23. http://www.zamirnet.hr/anfema/text_trgovina.htm
24. http://www.zamirzine.net/spip.php?article4541
25. Izvješće State Departmenta 2003 od 11. lipnja 2003.,
http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2003/21275.htm
26. Izvješće State Departmenta od 03. lipnja 2005.
http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2005/46613.htm
27. Izvješće State Departmenta od 05. lipnja 2006.
http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2006/65988.htm
28. Izvješće State Departmenta od 12. lipnja 2007.
http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2007/82805.htm
29. Izvješće State Departmenta od 14. lipnja 2004.,
http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2004/33192.htm
30. http://www.petra-nvo.net/
31. http://www.dadalos.org/bih/frauenrechte/warum/frauenhandel.htm
32. http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva02_03/AlfierV.htm
33. http://www.zamirzine.net/spip.php?article4541
34. http://www.zamirnet.hr/anfema/text_trgovina.htm
35. http://www.zarez.hr/183/z_temabroja.htm
- 249 -
36. http://trgovinazenama.blogger.ba/
37. http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=Human_trafficking&oldid=293267020
38. http://www.humantrafficking.org/
39. http://www.catwinternational.org/
40. http://www.humantraffickingsearch.net/
41. http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2005/
42. http://hr.wikipedia.org/wiki/Organizirani_kriminal
43. http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx?art=94&sec=59
44. www.mvpei.hr
45. www.osce.org/regions
46. www.shuraedit.com/publikacije_online/cd/dokumenti/.../iom/IOM.pdf
47. www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf
SLUŽBENA OČITOVANJA
1. Centar za građanske inicijative Poreč, 14. siječnja 2010. godine, mailom
2. Centar za podršku i razvoj civilnog društva ‘DELFIN’, 12. siječnja 2010. godine,
mailom
3. Centar za žene žrtve rata ROSA, 20. siječnja 2010. godine, mailom
4. Državni inspektorat, 03. veljače 2010. godine
5. Državni zavod za statistiku, 28. prosinca 2009. godine, mailom
6. Hrvatski zavod za zapošljavanje, 12. siječnja 2010. godine, mailom
7. Ministarstvo unutarnjih poslova, Odjel organiziranog kriminaliteta, 01. veljače 2010.
godine
8. Ministarstvo unutarnjih poslova, Odjel za nezakonite migracije, 27. siječnja 2010.,
mailom
9. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ojel organiziranog kriminaliteta, 01. ožujka 2010.
godne, mailom
10. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 05. siječnja 2010. godine
11. Općiinski sud u Požegi, 31. prosinca 2009. godine
12. Općinsi sud u Đakovu, 16. veljače 2010. godine
13. Općinski kazneni sud u Zagrebu, xxx, mailom
14. Općinski sud u Benkovcu, 13. siječnja 2010. godine
15. Općinski sud u Bjelovaru, 29. prosinca 2009. godine
- 250 -
16. Općinski sud u Crikvenici, 08. siječnja 2010. godine
17. Općinski sud u Daruvaru, 28. prosinca 2009. godine
18. Općinski sud u Delnicama, 19. siječnja 2010. godine
19. Općinski sud u Glini, 30. prosinca 2009. godine
20. Općinski sud u Imotskom, 01. ožujka 2010. godine, mailom
21. Općinski sud u Jastrebarskom, 28. siječnja 2010. godine, mailom
22. Općinski sud u Karlovcu, 10. veljače 2010. godine
23. Općinski sud u Koprivnici, 23. prosinca 2009. godine
24. Općinski sud u Korčuli, 10. ožujka 2010. godine
25. Općinski sud u Krku, 23. prosinca 2009. godine
26. Općinski sud u Kutini, 29. prosinca 2009. godine
27. Općinski sud u Labinu, 24. prosinca 2009. godine
28. Općinski sud u Makarskoj, 30. siječnja 2010. godine, malom
29. Općinski sud u Metkoviću, 22. prosinca 2009. godine
30. Općinski sud u Našicama, 07. siječnja 2010. godine
31. Općinski sud u Novoj Gradiški, 05. siječnja 2010. godine
32. Općinski sud u Ogulinu, 27. siječnja 2010. godine
33. Općinski sud u Osijeku, 03. veljače 2010. godine
34. Općinski sud u Pazinu, 12. siječnja 2010. godine
35. Općinski sud u Poreču, 14. siječnja 2010. godine
36. Općinski sud u Rabu, 03. ožujka 2010. godine
37. Općinski sud u Sesvetama, 29. prosinca 2009. godine
38. Općinski sud u Šibeniku, 11. siječnja 2010. godine, mailom
39. Općinski sud u Sinju, 30. prosinca 2009. godine
40. Općinski sud u Sisku, 08. veljače 2010. godie
41. Općinski sud u Slatini, 17. veljače 2010. godine, mailom
42. Općinski sud u Starom Gradu, 29. prosinca 2009. godine
43. Općinski sud u Vinkovcima, 15. siječnja 2010. godine
44. Općinski sud u Virovitici, 21. prosinca 2009. godine
45. Općinski sud u Virovitici, 31. prosinca 2009. godine
46. Općinski sud u Vrbovcu, 25. siječnja 2010. godine
47. Općinski sud u Vukovaru, 20. siječnja 2010. godine, mailom
48. Općinski sud u Zadru, xxx, mailom
49. Općinski sud u Zaprešiću, 15. siječnja 2010. godine
- 251 -
50. Općinski sud u Zlataru, 29. siječnja 2010. godine
51. Općinski sud u Županji, 23. prosinca 2009. godine
52. Ured pučkog pravobranitelja, 08. veljače 2010. godine
53. Ured za ljudska prava, 05. ožujka 2010. godine
54. Visoki prekršajni sud, 19. siječnja 2010. godine
55. Vrhovni sud Republike Hrvatske, 30. prosinca 2009. godine
56. Ženska soba, 11. siječnja 2010. godine, mailom
57. Županijski sud u Gospiću, 08. siječnja 2010. godine
58. Županijski sud u Karlovcu, 09. veljače 2010. godine, mailom
59. Županijski sud u Koprivnici, 07. siječnja 2010. godine
60. Županijski sud u Osijeku, 11. veljače 2010. godine
61. Županijski sud u Požegi, 07. siječnja 2010. godine mailom
62. Županijski sud u Puli, 27. siječnja 2010. godine
63. Županijski sud u Rijeci, 27. siječnja 2010. godine
64. Županijski sud u Sisku, 04. siječnja 2010. godine
65. Županijski sud u Slavonskom Brodu, 05. siječnja 2010. godine
66. Županijski sud u Velikoj Gorici, 21. siječnja 2010. godine
67. Županijski sud u Virovitici, 13. siječnja 2010. godine
68. Županijski sud u Zagrebu, 22. ožujka 2010. godine
69. Županjski sud u Čakovcu, 09. veljače 2010. godine
70. Županjski sud u Zlataru, 12. siječnja 2010. godine
PRESUDE : A) Europski sud za ljudska prava
1. Presuda Rantsev protiv Cipra i Rusije na
http://www.bailii.org/eu/cases/ECHR/2010/22.html
2. Presuda Siliadin protiv Francuske na
http://sim.law.uu.nl/SIM/CaseLaw/hof.nsf/e4ca7ef017f8c045c1256849004787f5/3
d31a3818e6f7fc7c1257066003488da?OpenDocument
B) sudovi Republike Hrvatske
1. Presuda pod poslovnim brojem K-167/07
2. Presuda pod poslovnim brojem KO-2163/04
3. Presuda pod poslovnim brojem K-274/09
- 252 -
4. Presuda pod poslovnim brojem K-33/08
5. Presuda pod poslovnim brojem KO-3410/08
6. Presuda pod poslovnim brojem KŽ-1059/09
7. Presuda pod poslovnim brojem K-111/03
8. Presuda pod poslovnim brojem KŽ-439/04
9. Presuda pod poslovnim brojem K-183/02
10. Presuda pod poslovnim brojem K-247/00
C) sudovi Bosne i Hercegovine
1. Presuda, K-71-
05_CUPINA_NERMIN_I_DR_IZMJENJENA_PRESUDA_250406.pdf
2. Presuda, Nezirovic_Zlatija_i_Nedim_presuda_2007.pdf
- 253 -
![UGROfiENI SVJEDOCI U KAZNENOM POSTUPKU2].pdf · Naprotiv, svjedok se, kao osoba koja poma¾e kaznenom pravosuðu u utvrðivanju Łinjenica i protiv koje ne postoji nikakva sumnja](https://img.dokumen.tips/doc/110x75/5a714b397f8b9ab6538ca18b/ugroeni-svjedoci-u-kaznenom-postupku-2pdfpdf-filenaprotiv.jpg)
![Pokušaj u hrvatskom kaznenom pravu [3,48 MiB]](https://img.dokumen.tips/doc/110x75/586696d91a28abcd3f8b83d4/pokusaj-u-hrvatskom-kaznenom-pravu-348-mib.jpg)
