Pomilovanje u Kaznenom Pravosuđu

479

A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.

UDK 343.292Primljeno 1. studenoga 2003.

Izvorni znanstveni rad

Dr. sc. Anita Kurtovi*

POMILOVANJE U KAZNENOM PRAVOSUU

(U POVODU NOVOGA ZAKONA O POMILOVANJU)

I. UVOD

Danas se u hrvatskoj pravnoj i politikoj javnosti prvi put doista raspravljao pravnoj prirodi predsjednike prerogative pomilovanja i znaenju te ovlastiu kaznenom pravosuu. Pri tome se naglaava da se sadraj i priroda pomilo-vanja nuno nadovezuju na pitanja razloga i motiva nastanka tog instituta,njegova razvoja kroz pravnopolitiku povijest i mjesta u suvremenim pravnimsustavima. Otvorena su pitanja ustavnosti ograniavanja predsjednikove ovlasti,stvarne i pravne prirode te ovlasti i njezina ureenja kao akta milosti, a ne aktaneograniene politike volje ili izvanrednog pravnog lijeka.

1. Primjena akata milosti (amnestije i pomilovanja) kao instrumenata

intervencije u kazneno pravosue u Hrvatskoj

U posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj primjena tzv. akata milosti, ukoje teorija svrstava ovlasti pomilovanja i amnestije, znaajno je proirila podru-je svoga djelovanja. I prije osamostaljenja Republike Hrvatske uoavao sestalni porast broja usvojenih molbi za pomilovanje (od 11,0% u 1983. do 24,8%u 1989. godini), ime je pomilovanje ve tada pokazalo tendenciju poveanjasvoje primjene. Inae, u tom razdoblju u Hrvatskoj se prosjeno godinje usva-jalo vie od 20,0% molbi za pomilovanje, a da doista nije rije o beznaajnombroju, pokazuje podatak da se istodobno u Francuskoj usvajalo svega 6% molbi.1

Poetak agresije na samostalnu Republiku Hrvatsku donio je ratne uvjete udravi pa je primjena pomilovanja i amnestije jo vie poveana. Ve je tijekomgodina 1990., 1991. i 1992. pomilovan velik broj osuenika, a takoer su done-seni Zakon o amnestiji i Zakon o oprostu. Tako je u tom razdoblju i nastalaslika znatno ire uporabe akata milosti od uobiajene kao instrumenta interven-cije u kazneno pravosue.

* Dr. sc. Anita Kurtovi, izvanredna profesorica Kaznenog prava Pravnog fakulteta Sveuilitau Splitu

1 Djelatnost Ureda za pomilovanje u toj dravi smatra se djelatnou odbijanja, jer jepomilovanje doista iznimno. Godefray-Laffargue-Yordamian: Le droit de grce et la justicepnale en France, Paris, 1981., str. 32.

480


Porast broja pomilovanih u godinama 1990. i 1992. (u sijenju 1993. brojpomilovanja dosegao je ak 61,3% ukupnoga broja molbi razmatranih u tommjesecu) treba promatrati kroz prizmu najprije promjene vlasti te potom ratnogastanja u dravi, a to zasigurno stvara i posebne dravne razloge da poveaprimjenu pomilovanja. U godini 1990. pomilovano je ukupno 430 osuenikaod kojih je najvei broj (306) bio obuhvaen odlukom o grupnom pomilovanju(u postupku po slubenoj dunosti) od 27. lipnja, u povodu uspostavedemokratske vlasti u Hrvatskoj. Ostala 124 osuenika pomilovana su na molbu,pa je u toj godini, premda je postotak ukupno pomilovanih iznosio ak 56,9%,postotak pomilovanih u postupku na molbu bio 27,6%.2

Iste, 1990. godine Sabor Republike Hrvatske donio je i Zakon o amnestiji,3

u kojem je odabir korisnika amnestije bio temeljen ne na osnovi vrste kaznenogadjela, ve na osnovi pravomone osude na kaznu bezuvjetnog zatvora za bilokoje kazneno djelo. Amnestija se sastojala u djelominom osloboenju od izvre-nja kazne zatvora za 1/4 ukupno izreene kazne svim osuenicima na kaznuzatvora, bez obzira na to jesu li nastupili ili ne izdravanju kazne. Istim jezakonom utvren i odnos te amnestije i odluke o grupnom pomilovanju od 27.lipnja po kojem se snienje kazne pomilovanjem uraunava u snienje kazneprema odredbama Zakona o amnestiji. Meutim, tako uspostavljen odnos nijenikako trajan, jer osuenici koji su bili obuhvaeni amnestijom poslije su opetmogli podnijeti molbu za pomilovanje. Tako se iz odluka o pomilovanjudonesenih nakon amnestije tijekom iste godine moe uoiti da su pomilovani ioni osuenici kojima je kazna sniena primjenom Zakona o amnestiji. Premdaje sam Zakon o amnestiji iskljuio kumulaciju amnestije i pomilovanja u sluajuu kojem je pomilovanje prethodilo amnestiji, nije mogao iskljuiti njihovukumulaciju ubudue upravo zbog bitne razliitosti tih instituta.

Time je 1990. godina obiljeena velikim brojem ublaavanja izreenih kazni,amnestijom i pomilovanjem, i snienjem sudski izreenih kazni zatvora u znatnoveoj mjeri od uobiajene.4

2 Odluka o grupnom pomilovanju odnosila se na 31 osuenika koji su osloboeni daljnjegizdravanja izreene kazne zatvora (i to 14 osuenika za kaznena djela protiv ivota i tijela, 11za kaznena djela protiv imovine, 1 za kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, 2 zakaznena djela protiv slubene dunosti i 3 osuenika za djelo silovanja), a u 13 sluajeva tihosuenika neizdrani dio izreene kazne bio je u iznosu duem od 2 godine (u tri sluaja osudeza kazneno djelo ubojstva neizdrani dio izreene kazne iznosio je 5 godina). Preostalih 275osuenika pomilovano je istom odlukom djelominim oprostom od izvrenja izreene kazne nanain da se kazna zatvora sniavala u mnogo viim iznosima od do tada uobiajenih (u jednomje sluaju kazna sniena 5 godina, u pet sluajeva 3 godine, u 1/3 svih pomilovanih tim oblikompomilovanja kazna je sniena 2 godine, dok je gotovo najvei broj osuenika, njih 130, pomilovansnienjem kazne zatvora 1 godinu. Ostalima je kazna sniena 6 mjeseci ili manje.

3 Narodne novine br. 31 od 28. srpnja 1990.4 Loginim se pokazuje da je nakon velike amnestije iz mjeseca srpnja te odluke o grupnom

pomilovanju velikog broja zatvorenika iz mjeseca lipnja opao broj usvojenih molbi za pomilovanje

481


I 1992. godina je znaajna po visokom postotku pomilovanja te po jo jednojamnestiji, ovoga puta realnoj (samo za kaznena djela poinjena u oruanimsukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, osim za ona kaznena djela za ijije progon Hrvatska obvezna prema odredbama meunarodnog prava). Meutim,ta je amnestija, za razliku od amnestije iz 1990. godine, predstavljala abolicijuili osloboenje od kaznenog progona i postupka za sve poinitelje navedenihkaznenih djela poinjenih u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do dana stupanjana snagu Zakona o oprostu.5 Prema podacima Ministarstva pravosua RepublikeHrvatske u razdoblju od 26. rujna 1992. do 15. sijenja 1993. sudovi (vojni icivilni) donijeli su rjeenja o obustavi kaznenog postupka prema Zakonu ooprostu za ukupno 3.049 osoba.6

Nadalje, Sabor RH izglasao je 20. rujna 1996. i Zakon o opem oprostu odkaznenog progona i postupka poiniteljima kaznenih djela poinjenih u agresiji,oruanoj pobuni ili oruanim sukobima te u svezi s agresijom, oruanom pobu-nom ili oruanim sukobima u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 17. kolovoza1990. do 23. kolovoza 1996.7 Opi oprost koji je zapravo predstavljao abolicijuobuhvaao je i potpuni oprost od izvrenja kazne, jer se odnosio i na vepravomone presude izreene poiniteljima navedenih kaznenih djela.

Od opeg oprosta bili su, meutim, izuzeti poinitelji najteih povreda huma-nitarnog prava koje imaju karakter genocida i ratnog zloina (taksativno supravnom oznakom nabrojena sva djela u smislu kataloga kaznenih djela kojane podlijeu oprostu) te kaznenih djela meunarodnog terorizma odnosno tero-rizma propisanog odredbama meunarodnog prava.

Takoer, prema l. 3. st. 2. Zakona o opem oprostu od abolicije i potpunogoprosta od izvrenja pravomono izreene kazne bili su izuzeti i poiniteljiostalih kaznenih djela koja nisu poinjena tijekom agresije, oruane pobune ilioruanih sukoba niti su u svezi s njima. Meutim, ta ostala kaznena djela nisubila taksativno nabrojena, to je izazvalo niz dvojbi i problema u odreivanju okojim je djelima rije, time i u samoj primjeni Zakona o opem oprostu. Kakoje bilo nejasno koja kaznena djela podlijeu oprostu, sudovi su, pri utvrivanjuobjektivne i subjektivne veze djela s agresijom, oruanom pobunom ili oruanim

u mjesecima poslije (od 24.6 posto usvojenih molbi u mjesecu listopadu do 15.6 posto usvojenihu prosincu 1990. god.).

5 Zakon o oprostu stupio je na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 58. od 25.rujna 1992.

6 Takoer, u istom je razdoblju Predsjednik Republike u svezi sa Zakonom o oprostupomilovao u postupku na molbu 83 osobe srpske nacionalnosti te 53 pripadnika Hrvatske vojskeu postupku po slubenoj dunosti.

7 Narodne novine br. 80 iz 1996. godine. U istoj godini Sabor je kao amnestiju ogranienu zaodreeno podruje donio i Zakon o oprostu poiniteljima kaznenih djela s privremeno okupiranihdijelova podruja Vukovarsko-srijemske i Osjeko-baranjske upanije (Narodne novine broj 43iz 1996. godine)

482


sukobom, tumaili da je izvorna namjera zakonodavca da inom abolicijeobuhvati poinitelje razliitih kaznenih djela, dakle da primjena Zakona o opemoprostu bude ira od primjene oprosta prema prijanjim zakonima o oprostu.8

Takva opa amnestija (abolicijom i potpunim oprostom od izvrenja kazne)nesumnjivo je obuhvatila najvei broj poinitelja kaznenih djela u navedenomrazdoblju.

Navedeni podaci pokazuju da je iroka uporaba akata milosti te njihovefunkcije (bez obzira na to jesu li imale svearsku, pacifikacijsku ili neku drugusvrhu) u razdoblju ratnih godina 1990.-1996. ipak bila iznimna. Amnestija jekao instrument intervencije samoga zakonodavca u podruju kaznenogpravosua kolektivna mjera, pa su stoga sve amnestije in rem imale ekstenzivanuinak. S obzirom na to da amnestija ponitava samu osudu, brie kanjivost iuspostavlja fikciju nepostojanja deliktne prirode poinjenoga djela te predstavljazaborav djela, njezino je bitno obiljeje injenica da tom zakonodavnomintervencijom kojom se doputa odstupanje od ope discipline prevladavajuupravo politike konotacije.

Sluajevi pomilovanja s kojima je hrvatska javnost ipak na neki nain bilaupoznata (najee njihovim prikazivanjem s negativnim konotacijama u mediji-ma) i koji su u posljednjih desetak godina ocijenjeni vrlo spornima ponovno suizazvali kritike i otre rasprave o kriterijima pomilovanja u Hrvatskoj te utjecaju

8 Argumentacija za takvo pravno shvaanje pronaena je u l. 4. Zakona o opem oprostu pokojemu je iskljuena alba dravnog odvjetnika ako je sud primijenio oprost u korist poiniteljakaznenih djela u okviru pravne kvalifikacije kaznenog djela koju je utvrdio dravni odvjetnik teda za primjenu oprosta nije relevantno to odreeno kazneno djelo ili veina ostalih kaznenihdjela moe egzistirati i neovisno o oruanim sukobima ili ratu. Analizu i kritiki osvrt na primjenunedovoljno preciznog Zakona o opem oprostu dao je P. Novoselec u prikazu primjene oprostaza tri kaznena djela ubojstva i jednog pokuaja ubojstva prema presudi Vrhovnog suda RH I K-- 102/97 od 22. svibnja 1997. kojom je rjeenjem uvaena optuenikova alba protiv presudeupanijskog suda u Osijeku K-18/96 i obustavljen kazneni postupak na temelju Zakona o opemoprostu, ime je izmijenjena dotadanja praksa VSRH da nema oprosta za ubojstvo. ire u: P.Novoselec: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 4, broj 2, 1997., str.717. Takoer, Novoselec u povodu odluka Ustavnog suda i Vrhovnog suda kojima je ponitenaabolicija za navedena kaznena djela naglaava da je time ispravljena jedna velika pogrekahrvatskog pravosua: Valja ipak istaknuti da je ta pogreka bila mogua zahvaljujui inepreciznim zakonima o oprostu. Umjesto da dade katalog kaznenih djela koja podlijeu oprostu,

ve je prvi Zakon o oprostu od 25.9.1992. posegnuo za sasvim openitom formulacijom prema

kojoj je bila dovoljna sveza s agresijom, oruanim sukobima itd., ime je praktino, u suprotnosti

s naelom trodiobe vlasti, bilo preputeno sudovima da kreiraju pretpostavke za oprost. Dodue,

odmah nakon donoenja tog zakona u Hrvatskom saboru se pojavio nacrt njegova vjerodostojnog

tumaenja koji je sadravao katalog kaznenih djela za koja su sudovi trebali odobriti oprost, ali

je on uskoro tajanstveno nestao. P. Novoselec: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kaznenopravo i praksu, vol. 8, broj 1, 2001., str. 667, te P. Novoselec: Osvrt na dosadanje promjenekaznenog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,vol. 3, broj 2, 1996., str. 578-581.

483


takve prakse na kaznenu politiku.9 Dostupna arhiva Ministarstva pravosuasadri podatke po kojima su se u 1997. i 1998. godini postupci pomilovanjapokretali, osim molbama osuenika, i po slubenoj dunosti za velik broj osue-nih. Tako je Komisija za pomilovanje predloila Predsjedniku Republike dapomiluje zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu ukupno 396 osuenika naprijedlog ministra pravosua te 63 osuenika iz skupine tee bolesnih, starijihosuenika i osuenika s tekim socijalnim, obiteljskim i imovinskim prilikama.Time je u tri navrata Komisija predloila za pomilovanje ukupno 649 osuenikaza koje je predsjednik Republike F. Tuman i donio odluku o pomilovanju uobliku potpunog ili djelominog oprosta od izvrenja izreene kazne te zamjeneblaom kaznom ili uvjetnom osudom.10

I predsjednik Republike S. Mesi donio je tijekom 2000. i 2001. godinenekoliko odluka o pomilovanju koje su izazvale pozornost medija: pomilovanjetroje osuenika zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga unato protivlje-nju upanijskog suda i upanijskog dravnog odvjetnitva u Splitu; pomilovanjebiveg vozaa tadanjeg predsjednika Komisije za pomilovanje koji je bioosuen zbog kaznenog djela protupravne naplate te pomilovanje sina i ocaosuenih zbog ubojstva i poticanja na ubojstvo, pri emu je sin ve prije bioosuen za kazneno djelo ubojstva.11 Krajnji rezultat saznanja javnosti o navede-nim odlukama bilo je razrjeenje odnosno rasputanje tadanje te imenovanjenove Komisije za pomilovanje.

Premda ni struna javnost, naalost, nema mogunost cjelovitog uvida iocjene primjene sloenog, vrlo osjetljivog i danas ve upitnog pravnog instru-menta u funkcioniranju kaznenog pravosua, ipak su estoke kritike i otre

9 Ako je pravomona presuda iskljuivo sudski stav o opsegu poinjena nedjela, a dosuenazatvorska kazna dio ukupne kaznene politike, opet u iskljuivoj nadlenosti suda, pomilovanje

po diskrecijskoj ocjeni predsjednika Republike omoguilo bi da netko izvan i iznad suda

odmjerava koliko netko treba odrobijati. Znai, netko drugi izravno bi utjecao na smisao

kanjavanja. V. Raji: Akt milosti takoer je presuda, Vjesnik od 3. svibnja 2003.10 Nije poznato je li rije o cjelovitoj ili samo djelominoj arhivi predmeta pomilovanja za

navedene godine.Izgleda da u posljednjih 20 godina primjene pomilovanja u Hrvatskoj nije bilo niti jednoga

sluaja abolicije, izuzev akta abolicije donesenog 12. kolovoza 1991. kada je PredsjednikRepublike oslobodio od kaznenog progona na prijedlog ministra pravosua 24 osobe okrivljeneza kazneno djelo iz l. 236-o KZH i dr. S obzirom na to da odluka, uobiajeno, nije obrazloena,pretpostavlja se da je odluan razlog za jedinu aboliciju aktom pomilovanja bila potreba odreenogpolitikog trenutka. Takoer, Komisija za pomilovanje je 19. svibnja 1998. predloila Predsjed-niku, to je on i prihvatio, da jednu osobu oslobodi kaznenog progona, ali se iz odluke ne vidi zakoje kazneno djelo (odluka PA-1/1-98). Tih je godina bilo zatraeno i jedno pokretanje postupkapo slubenoj dunosti za donoenje akta abolicije pomilovanjem u sluaju osobe koja se nalazilau inozemstvu, zbog kaznenog djela ubojstva.

11 Cit. prema: Slobodna Dalmacija od 25. srpnja 2000. i od 22. studenoga 2001. te Novi listod 23. studenoga 2001.

484


rasprave ope javnosti o spornim odlukama rezultirale odreenim promjenamaponajprije u politici primjene ovlasti pomilovanja.

Naime, Predsjednik Republike je u 2001. godini pomilovao ukupno 135osoba, od kojih je 48 ili 35,5% bilo osueno za ubojstvo ili pokuaj ubojstva,11 osoba ili 8,1% za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga te 39 osoba ili28,9% za kazneno djelo izazivanja prometne nesree. Takoer, u toj godiniodlukom o pomilovanju od 26. oujka 2001. pomilovane su etiri osobe zaratni zloin protiv civilnog stanovnitva te jedna osoba za zloin genocida.Meutim, apsolutni broj pomilovanih osoba u 2002. godini smanjio se gotovotri puta, jer je pomilovano svega 48 osoba, i to 25 ili 52,1% za kazneno djeloubojstva ili pokuaja ubojstva, 4 ili 8,3% za zlouporabu opojnih droga te svega2 osobe ili 4,2% ukupnog broja pomilovanih za kazneno djelo izazivanjaprometne nesree. Takoer, i u toj je godini (odlukom od 24. svibnja) pomilovanajedna osoba za ratni zloin protiv civilnog stanovnitva. Naalost, ostao jenedostupan podatak o kojim se oblicima pomilovanja u tim sluajevima radilo.12

Koje su ope znaajke politike pomilovanja u Hrvatskoj posljednjih dvadesetgodina?

Prvo, glede oblika pomilovanja u 80,0% sluajeva daje se djelomini oprostod izvrenja izreene kazne, i to najee snienjem u odreenoj mjeri visineiste vrste izreene kazne ili, rjee, oprostom od daljnjeg izdravanja ostatkakazne.13 Pomilovanje se u Hrvatskoj dodjeljuje za osude na kazne zatvora usvim mjerama trajanja.14 Da je pomilovanje u Hrvatskoj u funkciji ublaavanjakaznene politike, oigledno je iz injenice da snienje kazne izravno ovisi oduljini sudski izreene kazne. Naime, visina snienja kazne aktom pomilovanjai visina sudski izreene kazne u sljedeem su odnosu: to dulja izreena kazna,to je vea apsolutna mjera snienja. Ta je znaajka logina posljedica primjenepomilovanja u funkciji ublaavanja, jer to je tea sudska kazna, to skraenjenjezina iznosa apsolutno mora biti vee.

Drugo, primjena pomilovanja pokazuje visok udio povratnika u postupkupomilovanja. Gotovo svaki trei pomilovani osuenik je povratnik. Moe sedakle zakljuiti da se pomilovanja daju povratnicima u veem postotku negoto je postotak povratnika u ukupnom broju osuenih osoba.15

12 Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske.13 Pri tome odnos oblika pomilovanja i vrste kaznenih djela nije potpuno ujednaen, jer je

udio pomilovanja snienjem kazne najvei kod djela protiv ivota i tijela te protiv imovine.Suprotno tome, kod ostalih je vrsta kaznenih djela ei oprost od daljnjeg izdravanja kazne izamjena izreene kazne uvjetnom osudom.

14 Najvei postotak usvojenih molbi odnosi se na osude na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanjudo 5 godina, jer su 2/3 pomilovanih upravo osuenici na kaznu zatvora do 5 godina.

15 Gotovo polovina podnositelja molbi su povratnici, ponajprije zbog toga to su najeipodnositelji molbi upravo osuenici za imovinska kaznena djela kod kojih je i inae najvei broj

485


Tree, to se tie motiva pomilovanja, u najveem broju sluajeva pomilova-nje se u Hrvatskoj daje iskljuivo zbog razloga vezanih uz osobne okolnostisamoga osuenika, to upuuje na zakljuak da se u nas uvrijeilo stajalite daje funkcija tog instituta upravo resocijalizacija osuenika. Oigledno se smatrada pravni sustav pomilovanjem hoe osigurati specijalnopreventivni uinakkazne kroz uvaavanje uglavnom onih razloga koji su zaista vezani uz postignutistupanj resocijalizacije delinkventa.16

etvrto, najei razlozi pomilovanja u nas utemeljeni su na ponovnomuvaavanju istih onih osobnih okolnosti koje je sud ve ocjenjivao prilikomizbora vrste i mjere kazne. Naime, sve okolnosti koje je sud ocijenio kao olakotnepri sudskom odmjeravanju kazne ponovno postaju i razlozima pomilovanja,pa se zaista moe zakljuiti da je rije o ponovnom, ovaj put nesudskom odmje-ravanju kazne. Dvostruko vrednovanje istih okolnosti relevantnih za kanja-vanje, pa makar to bilo in favorem poinitelja, naelno je neprihvatljivo. Nesud-sko ublaavanje kazne utemeljeno na istim okolnostima na kojima je i sudodmjeravao kaznu neizbjeno dovodi do iskazivanja odreenog nepovjerenjaprema sudbenoj vlasti, jer se na taj nain ocjenjuje ispravnost sudskih odluka.17

Takoer, takvo ublaavanje ponovnim uvaavanjem istih okolnosti dovodi ido neprihvatljive nejednakosti, jer se ne vri prema svim osuenicima, vesamo prema nekima.18

Peto, sudovi u najveem broju sluajeva daju negativno miljenje o oprav-danosti prihvaanja molbe za pomilovanje.

Uz takva obiljeja primjene pomilovanja u Hrvatskoj, koja nedvojbeno poka-zuju da se pomilovanjem korigira sudska kaznena politika njezinim ublai-vanjem, nuno se postavlja pitanje je li politika pomilovanja u nas predimen-zionirana, racionalna i humana.

recidivista. Meutim, to se nepodudaranje udjela povratnika u primjeni pomilovanja s njihovimudjelom u ukupnom broju osuenika moe objasniti injenicom da se upravo povratnici, posebicespecijalni, u najveem broju osuuju na bezuvjetne kazne zatvora za koje se uglavnom i molipomilovanje.

16 Zbog toga se u miljenjima kazneno-popravne ustanove, suda i ministarstva pravosuakoja prethode donoenju odluke najee kao razlog pozitivnog ili negativnog prijedloga navodiponaanje osuenika tijekom izdravanja kazne i trajanje izdrane kazne, dok se, posebice kodnegativnog prijedloga, esto vodi rauna o razlozima generalne i specijalne prevencije.

17 Je li to razlog to sudovi u najveem broju sluajeva predlau da se molba za pomilovanjeodbije?

18 Presudnu ulogu imaju opet kriteriji prema kojima se nekim osuenicima usvajaju molbe,dok se drugima odbijaju. Ti su kriteriji u nas postavljeni tako da oni doista omoguavaju odreenudiskriminaciju osuenika. Najvea nejednakost osuenika uoava se u injenici da se kao razlozipomilovanja uzimaju upravo one okolnosti koje su ve bile uzete u obzir kod sudskogodmjeravanja kazne. Stoga je politika pomilovanja koja nekim osuenicima ublaava kaznuponovnim vrednovanjem istih okolnosti relevantnih za kanjavanje, dok drugima to odbija uiniti,diskriminirajua i nehumana.

486


Zakljuak da je naa politika pomilovanja predimenzionirana bila bi loginaposljedica injenice da pomilovanje u Hrvatskoj slui iskljuivo ostvarivanjucilja izvravanja kazne - resocijalizacije, to istodobno otvara i neka pitanja okaznenoj politici i politici izvravanja kazni.19

Podaci o primjeni pomilovanja u Hrvatskoj pokazuju da neto doista nije uredu. Porast broja usvojenih molbi te kriteriji za primjenu pomilovanja upuujuna to da pomilovanje u nas nije iznimna mjera za iznimne sluajeve, jer se dajeredovito.20 A to ne iznenauje, ako se zna da pomilovanje slui gotovo iskljuivoostvarivanju resocijalizacije.21 Kada pomilovanje postane redovit instrumentintervencije nesudskih tijela u podruju kaznenog pravosua, nedvojbeno jeda ili neto nije u redu sa samim pravom ili se ono pogreno primjenjuje.22

Redovita primjena pomilovanja stavlja na kunju postojeu kaznenu politiku ipolitiku izvravanja kazni. Stoga je oigledno sazrelo vrijeme za reforme, ilikaznenog zakonodavstva u irem smislu ili primjene pomilovanja.

Razlozi pomilovanja upuuju na to da politika primjene tog instituta u nasnije racionalna, jer pomilovanje preuzima uloge nekih drugih kaznenopravnihinstituta. Tako ono ima funkciju uvjetnog otpusta, posebice kada je rije opomilovanju koje se odnosi na krae kazne zatvora.23 Upravo su takve kaznepodobnije za primjenu uvjetnog otpusta, jer osuenici bre ispunjavaju uvjete

19 Npr. dri li naa sudska praksa, vezana zakonodavnim rjeenjima, bezuvjetne kazne zatvora,posebice one kraega trajanja, pogodnim sankcijama?

20 A. Kurtovi: Ustanova pomilovanja u hrvatskom pravnom sustavu i njezin utjecaj nakaznenu politiku, Split, 1994. Da primjena pomilovanja u Hrvatskoj nije iznimna, proizlazi izusporedbe s udjelom osuenika koji su osloboeni od kazne u ukupnom broju osuenih osoba.Statistiki podaci za 2001. godinu pokazuju da je udio onih prema kojima je primijenjena mjeratzv. zakonsko-sudskog pomilovanja zaista izniman, jer je svega 0,3 posto osuenika u toj godinibilo proglaeno krivima, a osloboeno od kazne.

21 Ako se pomilovanje dri redovitim instrumentom resocijalizacije, legitimitet i oportunitetovlasti pomilovanja trai se u isticanju njegove kriminalnopolitike uinkovitosti. U sluajupredimenzionirane primjene pomilovanja kojemu je temeljni kriterij postignuti stupanjresocijalizacije osuenika moe se zakljuiti da je, takoer, veoma visoka i uinkovitostkanjavanja. Meutim, jo uvijek ekamo i znanstvene dokaze za stupanj uinkovitostikanjavanja, a i resocijalizacija postaje sve vie dubiozan cilj, jer novije teorije stoje na stajalituda je koncept resocijalizacije potrebno zamijeniti konceptom pravinosti. I na pragmatikomplanu danas je temeljno pitanje kako mjeriti i ocjenjivati uspjeh resocijalizacije te na emugraditi prognozu budueg ponaanja osuenika. Upravo zbog toga ovlast pomilovanja predmetomje kritika da u velikoj mjeri omoguuje visok stupanj arbitrarnosti. ak je zbog mogue opasnostiod porasta (izvansudskog) modificiranja izvornih sudskih kazni pod znak pitanja u novijoj stranojteoriji stavljen i institut uvjetnog otpusta, utemeljen iskljuivo na ideji resocijalizacije.

22 U takvim okolnostima je mnogo prirodnije mijenjati pravo odnosno njegovu primjenu, ane stalno ga korigirati sredstvom koje se zato nuno, od iznimke pretvara u pravilo. S. Pihler:Prilog raspravi o pomilovanju, Pravni ivot, 6-7, 1987., str. 702.

23 Podaci pokazuju da se najvei broj usvojenih molbi za pomilovanje odnosi na osuenikena bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju do 5 godina.

487


za njegovu primjenu, pa je (bezuvjetno) pomilovanje zbog postignutog uspjehau resocijalizaciji u tim sluajevima potpuno neopravdano.

Takoer, pomilovanje je neracionalno i u sluajevima u kojima preuzimafunkciju izvanrednog ublaivanja kazne. Okolnosti koje su se pojavile odnosnonastale poslije pravomonosti presude (noviter producta) ili okolnosti koje sui prije postojale, ali sud za njih nije znao (noviter reperta) naelno treba utvri-vati i ocjenjivati sud, a ne nositelj ovlasti pomilovanja, jer te okolnosti morajuutjecati na sudski izreenu kaznu ime se osigurava formalni integritet presude.

2. Opravdanost prerogative pomilovanja u kaznenom pravosuu

Pomilovanje u suvremenim pravnim sustavima doista je neto poput ivogfosila ili relikta uloge apsolutnog suverena u podruju pravosua.24 Dananja

24 Pozicija vladara znaila je za bit pomilovanja odluujuu osobnu vezu izmeu vladara injegova pomilovanog podanika. Samo je tako in pomilovanja mogao dobiti prirodu visokoosobnog akta vladarske velikodunosti ili dobrohotnosti. Svemogui vladar bio je niimograniena glava obitelji (drave) u patrijarhalnoj socijalnoj strukturi utemeljenoj na poslunostipodanika svom gospodaru. Stoga je pokazivanje milostivosti snailo odanost podanika. Ukraljevskom vladaru bila su spojena sva tri dijela vlasti - izvrna, zakonodavna i sudska, on jebio vrelo kreposti i milosti, jednako kao i pravde. Ovlast milosti vrila je svoje funkcije ve upravnom poretku starog antikog svijeta, a da se radilo o znaajnim funkcijama, oevidno je izinjenice da je ve rimsko pravo razvilo sloene i razliite oblike milosti. Recepcija rimskogprava (posebice preko kanonskog prava) bila je bitnoga znaenja za kasniji razvoj ovlasti milostiu kontinentalnoj Europi. Kraljevska prerogativa pomilovanja u common law potjee iz Engleskeranog srednjeg vijeka, u prvo vrijeme kao kontrola krune nad kaznenim postupkom (tzv.pomilovanje po pravu i postupku), a poslije dobiva svoje puno znaenje pojma vladarskog oprosta(pomilovanje po milosti). Ovlast pomilovanja u feudalnom drutvu izvirala je iz injenice da sunaruavanja kraljevskog mira ili druge povrede njegovih zakona smatrani napadima protiv kraljaosobno, pa je, konzekventno tome, ovlast prirodno i pripadala njemu samome. ire: Kobil, D.T.: The Quality of Mercy Strained: Wresting the Pardoning Power From the King, Tex.L.Rev.569, 1991.; Gaudemet, J., W. Waldstein: Untersuchungen zum rmischen Begnadigungsrecht,Abolitio - Indulgentia - Venia, Innsbrck, 1964., pp. 240., SDHI (Recensiones librorum), 31,1965., str. 359-362; Geerds, F.: Gnade, Recht und Kriminalpolitik, J.C.B. Mohr & Paul Siebeck,Tbingen, 1960.; Duker, William F.: The Presidents Power to Pardon: A Constitutional History,William and Mary Law Review, Vol. 18, No. 3, 1977., str. 475 - 538; Bai, Franjo: Opi pogledna srednjovjekovno krivino pravo (XI - XIV. vijek), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb,38, 1988., 5, str. 683-709; Arangio-Ruiz, V., Guarino, A., Pugliese, G.: Il diritto Romano, ParteIV: Diritto penale Romano di Giovanni Pugliese, Roma, 1980., 348 str.; Korengold, M. A. G. idr.: And Justice for Few: The Collapse of the Capital Clemency System in the United States, 20HAMLINE L. REV., 1996.; Love, M. C.: Of Pardons, Politics And Collar Buttons: ReflectionsOn The Presidents Duty To Be Merciful, Fordham Urban Law Journal, 2000.; Moore, K. D.:Pardons, Justice, Mercy and The Public Interest, 1989.; Rapaport, E.: Retribution and Redemptionin the Operation of Executive Clemency, 75 CHI. KENT L. REV., 2000.; Ruckman, P. S. Jr.:Keys to Clemency Reform: Knowledge, Transparency, 2001.

488


ustavna i kaznenopravna prerogativa pomilovanja, vrlo duge povijesne batineciviliziranoga svijeta, prisutna u gotovo svim svjetskim pravnim sustavima,prerogativa je ija se opravdanost u posljednje vrijeme dri sve vie upitnom.

Protivnici takve ovlasti u podruju kaznenog pravosua smatraju da je onapotpuno suprotna naelu podjele vlasti te naelima zakonitosti i jednakosti(strano tijelo u pravnom sustavu primjene sudske odluke). Na praktinom planu,pomilovanju se prigovara da je potpuno nekorisno, jer je razvitak kaznenogprava poveao broj opih instituta kojima se ne samo izbjegavaju sudske pogre-ke nego se i u najveoj mjeri omoguuje prilagodba izreene kazne. Stoga sesmatra da je rije o nefunkcionalnom instrumentu, jer dananje kazneno pravopoznaje olakotne okolnosti, ublaivanje kazne, osloboenje od kazne, obnovupostupka, izvanredno ublaivanje kazne, uvjetni otpust, amnestiju te rehabilita-ciju, ime se smanjuje uloga pomilovanja i njegovo podruje djelovanja.25

Meutim, i pored navedenih prigovora, ovlast pomilovanja jo je uvijekintegralni dio ustavne sheme svih pravnih sustava. Preteito je stajalite dapomilovanje valja sauvati, pa je upravo zbog toga neizbjeno krucijalno pitanje:to je to to opravdava, i u kojim sluajevima, pomilovanje u kaznenom pravosu-u? Koji je to racionalan motiv pravnog sustava koji opravdava daljnji opstanakprerogative pomilovanja?

25Povijesni razvitak prerogative pomilovanja pokazuje koji su ideoloki i praktini razloziuope doveli do postojanja takve ovlasti. Pragmatiki razlozi ogledaju se u injenici da je taovlast u razliitim pravnim sustavima povijesno sluila nizu funkcija. Milost je ublaavala strogostkaznenog prava cijeloga perioda. Odmazda se ublaavala milou ve od ranog rimskog prava,a najdramatinija primjena pomilovanja ogleda se upravo u ublaivanju kapitalne kazne svedo dananjih dana. Milost je sve do razvoja modernih kaznenih sustava bila i u funkciji otklanjanjakaznene odgovornosti osoba nesposobnih za rasuivanje, poinitelja koji su postupali usamoobrani ili maloljetnika. U tim se sluajevima pomilovanje opravdavalo nudom ljudskepravde. Znaajna povijesna svrha pomilovanja bila je i individualizacija kazne kako u njezinuodmjeravanju tako i u naknadnom izvravanju, sve do pojave novih oblika sankcija (uvjetneosude, sudske opomene i dr.) i uvjetnog otpusta (sve do kraja devetnaestog stoljea pomilovanjeje bilo jedini instrument ranijeg otputanja iz zatvora). Takoer, i rehabilitacija se mogla postiimilou jer se ve od srednjeg vijeka pomilovanje primjenjivalo radi uklanjanja stigme osude.

Povijesno je, zbog arhainosti kaznenog postupka koji nije davao mogunost priziva nasudske odluke, pomilovanje u funkciji ublaivanja sumnji u mogunost sudskih zabluda te njihovaispravljanja dugo bilo neosporni mehanizam za ispravljanje nepravde. I na kraju, potrebno jeposebno istaknuti vezivanje ovlasti milosti za socijalne i politike prilike u kojima se pravosudnisustav nije uspio prilagoditi drutvenim potrebama, u kojima pomilovanje izvrne vlastiomoguava nesavrenom sustavu kaznenog pravosua da se adaptira vremenima i vrijednostimakoje se mijenjaju. Takvi primjeri milosti u funkciji pravednog postupanja u prilikama u kojimase rigorozna neelastinost kaznenog i pravosudnog sustava nije jo prilagodila goruim drutvenimpotrebama poznati su od davnina, posebice u sluajevima revolucionarnih politikih promjena.Meutim, potrebno je istodobno naglasiti i da su vladari pomilovanjem, pored te nedvojbenoopravdane tenje za iskazivanjem naela pravinosti, esto smirivali aktualne politike tenzije itako svojom blagou i milosrem prema podanicima uvrivali svoju vlast.

489


Put kojim je pomilovanje prolazilo kroz pravnopolitiku povijest, od pukogakta kraljevske milosti do funkcionalnog instituta kaznenog pravosua, bio jestalno proet idejom da je pomilovanje potrebno osloboditi iracionalnosti idejemilosti. Takoer, injenica je da jedino to je na tom putu ostalo gotovo oduvijekneizmijenjeno jest nositelj ovlasti - poglavar drave, monarh ili predsjednik.Sve ostalo vezano uz pomilovanje mijenjalo se, u veoj ili manjoj mjeri, premdase ono kao potomak apsolutne vladareve moi uvelike i uspjeno branilo odsvih akcija da ga se stegne odreenim pravilima.26

Zato je i danas prihvaen stav da je pomilovanje dodatak pravde (supple-mentum justitiae) odnosno prijeko potrebna dopuna kaznenog pravosua?27

Zbog ega pravni sustavi najveega broja civiliziranih drava ipak prepoznajupotrebu prava na albu vlasti drukijoj od zakonodavne ili sudbene? Pomilo-vanje nedvojbeno ima iznimno moan pravni uinak (jer je jae od sudskepresude, a u sluaju abolicije jae je i od samoga zakona), ono je potencijalnomono oruje, pa se, prirodno, postavlja pitanje zbog ega i u ime ega pravnisustav ustrojava i tolerira ovlast pomilovanja. Je li ideja milosra jedini spiritusmovens28 ustroja pomilovanja kao pravnoga instituta ili se pomilovanjem hoeosigurati neka funkcija prava?

26 Vrijeme prosvjetiteljstva bilo je vrlo kritino prema pomilovanju i vidjelo je u njemu samovladarski in samovolje. Znanstvena misao XVIII. stoljea rano je uoila da je doputenje vladaru dase mijea u provoenje prava prijetnja naelu podjele vlasti, u smislu ugroavanja i povrede autonomijezakonodavstva i pravosua. Zbog toga nije nikakva sluajnost to su ideoloke kontroverzije u pogleduopravdanosti ovlasti pomilovanja dosegle svoj vrhunac upravo tijekom XVIII. stoljea u kojem jepoloen kamen temeljac danas vladajue politike teorije. Nije koincidencija to je upravo proizvodFrancuske revolucije iz 1789. godine potpuna abolicija te ovlasti: propisivanje kazni prerogativa jeprava (zakona), pa nita nije moglo spasiti poinitelja od primjene jednom proglaene kazne.

Unato prosvjedima da je nezavisnost sudbene vlasti ugroena davanjem nesudbenoj vlastiovlatenja da pomiluje prijestupnike koji su valjano osueni u sudskom postupku, konstituiranjemustavnih demokracija XIX. i XX. stoljea, temeljenih upravo na naelu razdvajanja vlasti, zadranaje prerogativa pomilovanja, i to sada kao ustavni in blagosti izvrne vlasti.

27 Hlscherovo miljenje.28 Milosre je nedvojbeno idejna i legitimirajua pozadina pomilovanja, ali je li ono samo sebi

svrha, odnosno je li pomilovanje jedino i puki akt milosti? Tako Radbruh smatra da se pomilovanjene iscrpljuje u tome to je pravni institut te da se uope ne temelji na pravnim vrijednostima: ...milosre ide ispred prava, ono je bolje nego pravo, jer ... pored prava postoje i druge vrijednosti

i moda e biti potrebno pomoi tim vrijednostima da postignu vaenje nasuprot pravu. Meutim,mi i milosre briljivo mjerimo na gram na kantaru prava: milosre je postalo pravnodobroinstvo, ali ... milosre ne zna za prisilu - ak ni za prisilu pravde. Ono ne predstavljasamo blau formu prava nego blistavu i svijetlu zraku, koja u podruje prava prodire iz jednog

svijeta potpuno stranog pravu i na taj nain ba iznosi na vidjelo bezosjeajnu sumornost svijeta

prava. Radbruh, G.: Filozofija prava, 1980., str. 222. Bitna je oznaka milosti da ona nije sputavanapojmovima koji pripadaju pravu i pravosuu, ona je osloboena svih pravila krivnje, pa je svakaokolnost koja se odnosi na djelo i pojedinca relevantna za foro clementiae izvan i iznad svih

zakonskih pravila, zakonskih formalizama i u kojem ni teorija, kao npr. postulat ignorantia legis

non excusat nema mjesta. Smithers, W.W.: Nature and Limits of the Pardoning Power, Journal ofthe American Institute of Criminal Law and Criminology, I, str. 553.

490


Ako se za milost u kaznenom pravosuu dri da je nepotrebna, nerazumnai neopravdana, mora postojati realno opravdanje primjene pomilovanja, tj. racio-nalna dravna potreba za institutom pomilovanja, jer je ovlast milosti mnogovie od pukog milosra i osobne sklonosti efa drave primijenjene premanjegovu osobnom konceptu milosti ili pravde.29

Argumenti kojima se osporava potreba zadravanja pomilovanja istodobnoupuuju i na razloge koji su doveli do zadravanja te ovlasti.

Prvi je prigovor da vrenje pomilovanja predstavlja mijeanje (immixtion)izvrne vlasti u sudbenu odnosno grubo krenje temeljnog naela podjelevlasti. Upozorava se da je, prema usvojenoj politikoj teoriji vlasti, ovlast pomi-lovanja antidemokratska, jer je suenje i kanjavanje u pravnim dravamademokratskoga ustrojstva iskljuivo podruje sudbene vlasti.30 Ta se povredaposebice istie u sluaju abolicije kada je kazneni postupak zapoeo ili je akve podignuta i optunica.

Premda na prvi pogled izgleda da se pomilovanjem doista kri ustavno naeloizvanjske neovisnosti o mijeanju politikih vlasti u rad suda, sporan je razlogtoga krenja. Prema stajalitima nekih teorija o podjeli vlasti dri se, unatopriznanju da postoji odreena tenzija izmeu zakonodavne vlasti koja ustanov-ljava pravo, sudbene vlasti koja utvruje injenice i na njih primjenjuje to pravote izvrne vlasti koja je ovlatena pomilovanjem davati iznimke od tog prava,31

da je ovlast pomilovanja, ipak, u funkciji prihvaenog sustava checks andbalance (kontrole i ravnotee) vlasti.

Stoga je i osnovni razlog zbog ega ovlast pomilovanja ne pripada nekojdrugoj grani vlasti (npr. zakonodavnoj, prema miljenju Beccarije da je milostvrlina stvaratelja, a ne izvritelja zakona) injenica da ona dokazuje potrebukontrole pravosua i zakonodavstva,32 jer se koristi za ispravak odluka sudbenevlasti liene fleksibilnosti, a takoer za ispravak ogranienja svojstvenih

zakonodavstvu u njegovoj bitnoj nesposobnosti da prepozna sve kombinacije

moguih sluajeva.33 To stajalite daje uporite upravo pristalicama pomilova-

29 Stafford, P. S.: Clemency: Legal Authority, Procedure, and Structure, National Center forState Courts, Denver, 1977., str. XIV.

30 Pomilovanje izgleda kao anomalija u ustavnoj demokraciji XX. stoljea, ija je zadaa,barem naelno, osjetljivo razdvajanje vlasti, namijenjeno osiguranju neovisnosti sudbene vlasti.Sebba, L.: The pardoning power - a world survey, The Journal of Criminal Law and Criminology,Vol. 68, No. 1, 1977., str. 83.

31 Stafford: op. cit., str. 1.32 Ostatak uloge apsolutnoga suverena koji u modernim pravnim sustavima i nadalje zadrava

pomilovanje kao svoju posljednju ovlast u podruju sudstva, jednako kao to zadrava i kontroluzakonodavne vlasti ovlau promulgacije zakona. Pri tome je ovlast pomilovanja jedina izvanuspostavljene kontrole i ravnotee vlasti.

33 Duker: op. cit., str. 537.

491


nja za koje je njegov bitan atribut utemeljen u nesavrenosti ljudskih zakona iljudskih akcija kanjavanja.

Ako postoji povreda ustavnog naela trodiobe vlasti, ona je uinjena uzblagoslov samoga ustava koji tako, oigledno zbog dravne potrebe, elistatuirati iznimku od temeljnog naela.

Drugo, kritiari pomilovanja rado istiu povredu jo jednog ustavnog naela- naela jednakosti te istiu mogunost da se upravo pomilovanjem ini diskri-minacija. Misli se da je jedan od negativnih uinaka ovlasti milosti, premda jeona in favorem ovjeka, rtvovanje (makar djelomino) temeljnog naela pravde- naela jednakosti pred zakonom, u smislu jednake podvrgnutosti pravnimposljedicama koje kazneni zakonici propisuju, ime se izaziva nejednakost.34

Nadalje, da se pomilovanje, optereeno veinom problema iz sustava uvjetnogotpusta (nedostatkom jasno utvrenih kriterija i mogunou nepodudarnih stan-darda) te pogorano injenicom da jedna povoljna preporuka moe poprimitibezbrojne oblike, i kad bi moglo biti pravedno provedeno, moe shvatiti kaonepravedno i diskriminacijsko. U teoriji kaznenog prava sve su ea stajalitada je svaka privilegija alter ego diskriminacije, u smislu da odbijanje primjeneprivilegije (meu koje svakako, po nainu kako se primjenjuje, spada pomilo-vanje) nanosi tetu odnosno gubitak za onoga koji nije pomilovan,35 pa se onmoe smatrati kanjenim. Stoga te teorije kriterije za privilegije, koji u sluaje-vima pomilovanja nisu ni jasno definirani, dre kriterijima diskriminacijeosuenika.

I taj argument protivnika pomilovanja daje jo jedno uporite tezi o dravnojpotrebi da i tim institutom osigura provoenje ustavnog naela jednakosti umaterijalnom smislu, koje ukljuuje i onaj elementarni pojam pravinosti kaokategorije priznavanja stvarne nejednakosti ljudi.

Naime, postoje stajalita koja naglaavaju da nije prihvatljivo ni s ustavnogaspekta promatrati naelo jednakosti u isto formalnom smislu (premda je

34 Posebice se povreda naela jednakosti naglaava u primjeni amnestije, pa je Pulitanovomiljenje da se amnestijom tovie postie antiteza u tretiranju identinih sluajeva: poiniteljikaznenih djela iste vrste i iste teine izlau se nekad vie, nekad manje, osudi i kazni, iskljuivo

ovisno o trenutku kad su poinili kazneno djelo. ... Dolazi do prave diskriminacije koja ovisi

prije svega o odnosu izmeu trenutka poinjenja kaznenog djela i datuma emanacije amnestije,

ali i o drugim proizvoljnim elementima, npr. razliitom trajanju sudskoga postupka. Cit. prema:Mazzacuva, N.: Luso della clemenza in materia penale e la nuova politica criminale: lecontraddizioni del D.P.R. 4 agosto 1978., n. 413, La Questione Criminale, Bologna, anno IV, 3,1978., str. 477.

35 Najbolji primjer za takvu vrstu diskriminacije jest sluaj u kojem porota ili nositelj ovlastiizvrne milosti odbije zamjenu smrtne kazne, pa se osoba osuena da umre smatra kanjenom uodnosu prema osobi koja je dobila milost. U angloamerikoj teoriji najzorniji primjerdiskriminacije u vezi s dodjelom privilegije u obliku milosti jest sluaj Furman v. Georgia iz1972. god. ire B. M. Zupani: Criminal Law: The Conflict and The Rules, New York, 1981.,str. 249.

492


pravna jednakost, apstraktno iskazana u naelu zakonitosti, na planu logike iracionalnosti prihvatljiva), pa time ni akti milosti sami po sebi nisu u oprecispram naela jednakosti. Ako se ustavno naelo jednakosti svih pred zakonompromatra kao provoenje naela koje zabranjuje da se na isti nain postupa uobjektivno i opravdano razliitim situacijama,36 tada pomilovanje nije u koli-ziji s jednakou, ve naprotiv u njegovoj funkciji. Posebice se to odnosi naakte milost koja se primjenjuje radi ostvarivanja pravednosti.37

Upravo opa norma potire naelo jednakosti u ime ijeg je ostvarenja inastala, jer jednako vrednuje stvarno nejednake osobe i njihova bitno razliitaponaanja, premda se po osnovnim elementima oni mogu podvesti pod istuopu normu. Stoga, traenje racionalnog razloga pomilovanja u modernoj teorijikaznenog prava i lei na funkciji adekvatne primjene ope norme na svakipojedinaan sluaj, pa svoje opravdanje pomilovanje nalazi u dvojbi svihljudskih pravinosti.38

Meutim, danas je u zavidnoj mjeri postignuta tzv. relativizacija ljudske pravi-nosti, bilo kroz nerigidne i elastine zakonske sustave koji nisu apsolutni i za svejednaki, bilo usavravanjem sudskog postupka, a posebice promiljenim sudskimodmjeravanjem kazne, kojim se moe postii potpuna individualizacija kanjavanja.

Odbacujui njegovu iracionalnost,39 pomilovanje je u pravnoj dravi parla-mentarne demokracije zakonito samo ako je osloboeno religiozno-osobnogina odnosno neovisno o njemu. Bitna oznaka tzv. pravog pomilovanja jestda predstavlja in velikodunosti ili obinog saaljenja, dok je tzv. korigirajuepomilovanje (u smislu izmjene kazne) racionalno samo ako potvrujepostojanje posebnog dravnopravnog razloga. Prema tome, spiritus movensmilosra u aktu pomilovanja je neki dravni razlog zbog kojega se pomilovanjeuope uvodi u pravni sustav. Nije pomilovanje prihvaeno u pravnome sustavuprimarno zato da bi se osiguralo milosre, ve zato da bi se preko ideje milosrau pomilovanju osigurala neka funkcija prava.

36 Mazzacuva: op. cit., str. 479. Takoer, na zakonodavnom planu naelo jednakosti trebalobi obuhvati i zabranu zakonodavcu da propisuje razliite norme za objektivno jednake situacije,ali uz doputenje da moe propisivati razliite norme za objektivno razliite situacije. Stoga,prema Mazzacuvinu miljenju, ni amnestija ne bi znaila povredu temeljnog naela jednakosti:... dovoljno je izdvojiti sluajeve kod kojih se doputa da odreena ponaanja ne budu kanjena,diskriminirajui ih od ostalih koja su i dalje izloena propisanim sankcijama. Naravno, tadistinkcija napravljena na planu sankcioniranja sluajeva koji potpadaju pod isti kazneni prijestupmora biti uzrokovana objektivnim i opravdanim motivima. Ibid.

37 Oni ostvaruju svoju bit opravdano diskriminirajui, na planu sankcija, razliite situacijezbog objektivnih i racionalnih razloga, i zbog toga su opeprihvaeni i smatraju se kompatibilnim

s bilo kojim politiko-pravnim sustavom, to stavlja njihovu primjenu u neutralnu i racionalnu

dimenziju i ini ih nepodobnima za bilo kakvu kritiku. Ibidem, str. 487.38 Geerds: op. cit., str. 23.39 Iracionalnost postoji i danas, umjesto u tovanju roendana vladara, u tovanju dravnog

ili nacionalnog praznika. Geerds: op. cit., str. 14.

493


O kojem se dravnopravnom razlogu radi? Rije je o tradicionalnom koncep-tu naela zatite drutva - samozatite, iji logiki i politiki temelj stoji uinteresu drave za nekanjavanjem koji u odreenom sluaju prevagne nadinteresom drave za kanjavanjem.40

Tako, akti milosti u kaznenom pravu zapravo potvruju naelo drutvenoginteresa te je njihova pravna osnova upravo zatita drutvenoga interesa. Stoga,oni postaju legitimni kumulativnim ispunjenjem dvaju uvjeta:

1. da su instrument pravde, odnosno pravinosti, ovisni o motivima kojise tiu nepravednosti i neuputnosti kanjavanja. Ta uloga provoenja pravdemoe se izvriti aktima kolektivnoga tipa kada se situacija nepravde odnosi navelik broj djela koja su se dogodila u odreenom razdoblju ili na odreenomdravnom teritoriju. Ali kada se situacija nepravde odnosi na pojedinanesluajeve, primjereniji oblik milosti je onaj individualnoga tipa; i

2. da se moraju temeljiti na injenici kako postoji objektivno iznimnasituacija, najvjerojatnije neponovljiva. Ako ne postoji iznimnost, ne moe seopravdati odstupanje od ope discipline.

Zbog toga se u teoriji pomilovanju pripisuju sljedee funkcije: ispravaksudske pogreke,41 ostvarenje pravinosti,42 promidba drutvenog oporavkapoinitelja (rehabilitacija), postizanje dravnopolitikih ciljeva43 te ouvanjevaeeg kaznenopravnog sustava, ali istodobno i njegov razvitak.44

40 Ne samo da kazneno djelo predstavlja povredu drutva ve je, premda je oblik zatitedrutva, i kazna, jer, ponekad branei ugroeno drutvo zastraivanjem postiemo manji uinak

od onoga koji bismo postigli milou. Takoer, kazna povrjeuje neke temeljne vrijednosti

drutva. Mazzacuva: op. cit., str. 473.41 Upravo je institut pomilovanja priznanje da je sudski postupak pogreiv. Meutim,

pomilovanje nedune osobe je apsurdno, jer ona ima pravo na ponitenje pogrene osude i naoslobaajuu sudsku presudu koja brie krivnju. Stoga pomilovanje u ovom sluaju moe bitisamo opravdano sredstvo da se nevino osuena osoba oslobodi izvravanja kazne i prije negoto se sudskim putem poniti i sama osuda.

42 Primjena opeg pravila, po sebi pravednoga i razboritoga, moe proizvesti za odreenenaroite situacije vrijeanje smisla i osjeaja pravednosti. S obzirom na to da je socijalni i politikiivot u stalnoj mijeni, pomilovanje moe sluiti rjeavanju situacije u kojoj drutvo jo nije spremnoodbaciti zastarjelu pravnu normu ija primjena u odreenim sluajevima postaje krajnje nepravedna.Rjeavanje kolizije moralne i legalne pravde aktom pomilovanja prihvatljivo je u sluaju osudepoinitelja koji je poinio djelo koje se vie ne smatra kaznenim djelom, kao i u sluaju kazne ijase strogost u vrijeme suenja inila pravednom, ali je s vremenom postala nepotrebno stroga.

43 Rije je o radikalnim promjenama politikih ili socijalnih odnosa, koje mogu uvjetovatida pravomono izreena kazna vie nije u skladu s osnovnim naelima kaznenog prava, ili vienije primjerena stupnju opasnosti djela i poinitelja. Pacifikacija drave razdirane revolucijomili graanskim ratom vrlo je vaan dravni interes, pa pomilovanje ima cilj zatite drutva.Meutim, smatra se da je u tim sluajevima primjerenije posegnuti za amnestijom.

44 Pomilovanje uva stari normativni ustroj sa svim njegovim nedostacima, ali moe imati iodreenu anticipativnu ulogu u reformi vaeeg kaznenog sustava implicirajui potrebu mijenjanjaprava u nekom dijelu u smislu generatora normativne reforme, ak i u smislu depenalizacije.

494


Prema tome, kada drava primjenjuje pomilovanje, to radi iskljuivo zbogsvoje samozatitne potrebe, i to u iznimnim sluajevima u kojima ostale insti-tucije nisu ostvarile tu dravnu potrebu.45 Stoga prerogativa pomilovanja pologici stvari ne moe biti redovit, nego izniman korigirajui instrument, jer sui sluajevi takve intervencije u kazneno pravosue iznimni.

II. NOVI ZAKON O POMILOVANJU

Brojne rasprave i kritike te uobiajena ili neuobiajena praksa navelesu zakonodavca da, uvaavajui teorijske i praktine prijepore, reformira pred-sjedniku prerogativu pomilovanja. Prvi korak koji je uinjen, Zakonom o izmje-nama i dopunama Kaznenog zakona, bilo je brisanje odredbi lanaka 87. i 88.KZ. Propisivanje pretpostavki za amnestiju preputeno je posebnim zakonima,pa e sam zakonodavac koji ima ovlast amnestije odreivati i sadraj odnosnouinke amnestije. Time je suvinom postala i odredba KZ-a o pomilovanju.46

Istodobno Vlada je pokrenula postupak donoenja novoga zakona opomilovanju. Sabor je izglasao novi Zakon na sjednici 17. listopada 2003.47

45 Pihler, inae zastupnik teze da se pomilovanje kao pravni institut ne moe legitimiratisamo nekim etikim razlozima, smatra da postoje razlozi koji nalau potrebu jednog instituta upravu kojim e se osigurati relativno gipkiji mehanizam kontrole sadraja i primjene kaznenogaprava nego to to doputaju redoviti instituti i naela. Zbog toga se pomilovanje i mora zasnivatina drugom naelu prava nego to su zasnovani pravni instituti koji su njime kontrolirani. S.Pihler: op. cit., str. 690.

46 Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ija e primjena poeti 1. prosinca2003. ne sadrava vie odredbe o amnestiji i pomilovanju jer je generalno utvrenje pretpostavkiza ta dva akta doista suvino. Naime, kako amnestiju za kaznena djela daje Hrvatski sabor,logino je da se propisivanje pretpostavki za amnestiju utvruju posebnim zakonima, dok jepomilovanje prema dosadanjoj praksi takoer bilo ureeno posebnim zakonom, Zakonom opomilovanju (stupio na snagu 1. srpnja 1977. kao republiki zakon, Narodne novine br. 5/77.,izmijenjen 1990. godine, Narodne novine br. 47/90., 1992. godine, Narodne novine br. 91/92. i1993. godine kada je objavljen proieni tekst, Narodne novine br. 29/93.).

47 Radna skupina Ministarstva pravosua, uprave i lokalne samouprave RH za izradu Nacrtaprijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju pripremila je Nacrt prijedlogakoji je, s nekim izmjenama, Vlada uputila u zakonodavnu proceduru. Prijedlog je u odnosuprema Zakonu o pomilovanju iz 1993. godine i Uputstvu o postupanju sudova i kazneno-popravnihustanova u svezi s postupkom pomilovanja iz 1984. godine sadravao izmjene glede sadraja iliuinaka te postupka pomilovanja. Hrvatski sabor donio je zakljuak kojim se prihvaa Prijedlogzakona o pomilovanju te je sve primjedbe, prijedloge i miljenja uputio predlagatelju radi pripremekonanog prijedloga. Pri tome je ocijenjeno da predloeni projekt nije samo formalna novost,ve je nov u svojoj biti i pojedinim rjeenjima, te je ocijenjen dobrodolim u okolnostimaprihvaenosti pomilovanja kao opravdanog i razlonog instituta.

495


lanak 1.

(1) Ovim Zakonom odreuje se tijelo nadleno za davanje pomilovanja, propisujuse oblici pomilovanja, ovlatene osobe za podnoenje molbe za pomilovanje te postu-pak nadlenih tijela u svezi s pomilovanjem.

(2) Predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuenim osobama zakaznenopravne sankcije koje su izreene od strane sudova u Republici Hrvatskoj ilikoje se izvravaju u Republici Hrvatskoj i za njihove pravne posljedice.

Sadraj Zakona o pomilovanju odnosi se na odreivanje tijela nadlenog zadavanje pomilovanja, propisivanje oblika pomilovanja, osoba ovlatenih zapodnoenje molbe za pomilovanje, odreivanje rokova za podnoenje i ponavlja-nje molbe za pomilovanje te postupka nadlenih tijela u svezi s pomilovanjem.

Tijelo nadleno za davanje pomilovanja utvreno je Ustavom RepublikeHrvatske, i to tako da je ustavno odreenje pomilovanja krajnje reducirano samona priznavanje prerogative pomilovanja efu drave.48 Ustav Republike Hrvatskepropisuje da predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja, ali ne odreujeni pojam ni sadraj tog predsjednikog prava.49 Ustav ne doputa delegacijupredsjednike ovlasti pomilovanja na drugoga nositelja, ali predsjedniku Repub-like u obavljanju njegovih dunosti pomau savjetodavna tijela, kojima lanoveimenuje i razrjeuje sam predsjednik Republike (lanak 106. Ustava).50 Pri tome

48 Komparativno, u velikoj veini drava pravo pomilovanja pripada efu drave, a samoiznimno legislativnoj ili sudbenoj vlasti. Meutim, u dravama klasine demokracije razlikujuse dva modela: modelu vlasti tzv. predsjednike egzekutive pripada predsjednik SAD-a kojiima pravo pomilovanja, ali je njegova iroka diskrecijska ovlast ograniena odreenim procedu-ralnim uvjetima (notifikacijom ope javnosti te izvjeima zakonodavnoj vlasti). Drugom modelupripadaju drave koje se temelje na tzv. parlamentarnoj egzekutivi (Austrija, Njemaka i Italija)u kojima se ovlast pomilovanja dijeli izmeu predsjednika i vlade. Tako npr. u Austrijipredsjednik daje pomilovanje samo na prijedlog Savezne vlade ili od nje odreenog ministra teuz obvezan supotpis saveznog kancelara ili odgovarajueg ministra. Inicijativa ili pristanak tijelaizvrne vlasti potreban je i u Njemakoj (potreban je supotpis saveznog kancelara ili ministra) teu Italiji (supotpis ministra). ak i u Francuskoj u kojoj predsjednik samostalno odluuje potrebanje supotpis premijera te ministra pravosua.

I ustavne monarhije sve vie odustaju od neograniene kraljevske prerogative pomilovanja.Tako je vedska pravo pomilovanja prenijela na Vladu, dok Nizozemska doputa monarhu odluku,ali iskljuivo na preporuku suda imenovanog aktom Parlamenta.

49 lanak 97. Ustava Republike Hrvatske (proieni tekst), Narodne novine broj 41 od 7.svibnja 2001.

50 Takav se zakljuak moe izvesti iz nepostojanja izriite ustavne odredbe o mogunostidelegacije prava efa drave, jer bi osnova za prenoenje ovlatenja morala biti sadrana u pravnoj(ustavnoj ili zakonskoj) normi. Stoga predsjednik Republike nema ovlatenje da svoje pravo(nadlenost) vrenja vlasti u podruju pomilovanja prenosi na neko drugo tijelo. Tim prije akoje u pitanju vrenje pomilovanja. Akti pomilovanja, kojima se drava odrie prava na kanjavanje,

izvrenje kazne ili prava na krivini progon, stavljanjem van snage sudskog akta, uvijek su akti

najviih dravnih tijela, odnosno akti najviega pravnog i politikog znaaja. M. Trifunovi:Ustavno-pravni i politiki aspekti instituta pomilovanja, Jugoslovenska revija za kriminologijui krivino pravo, 1973., 2, str. 258.

496


Ustav izrijekom naglaava da nisu doputena takva imenovanja lanova kojasu u suprotnosti s naelom diobe vlasti. Komisija za pomilovanja ima samosavjetodavnu nadlenost te joj ne pripada konana ovlast donoenja odluke.Svaka bi delegacija prava pomilovanja bila neustavna i nezakonita. To potvrujei sam Zakon o pomilovanju Republike Hrvatske stavkom 2. lanka 1., kao iinjenicom da ni u jednoj odredbi ne spominje Komisiju za pomilovanja kaosudionika postupka, pa joj time i ne daje nikakva prava ni obveze, premda jenjezino postojanje utemeljeno na ustavnoj osnovi.51

Razliito od prijanjeg rjeenja, prema kojemu se pomilovanje moglo datisamo za kaznena djela predviena zakonima Republike Hrvatske, sada sepomilovanje moe dati za kaznenopravne sankcije koje su izreene od sudovau Republici Hrvatskoj ili koje se izvravaju u Republici Hrvatskoj i za njihovepravne posljedice. Time je proireno podruje primjene pomilovanja na sveosobe koje izvravaju kaznenopravnu sankciju u Hrvatskoj bez obzira na tokoji je sud donio presudu i neovisno o zakonu na kojemu je presuda utemeljena.52

I nadalje se pomilovanje se moe dati za bilo koju vrstu poinjenog kaznenogdjela, kako za kaznena djela za koja se postupak pokree po slubenoj dunosti,tako i za kaznena djela za koja se postupak poduzima privatnom tubom. Pritome opravdano nisu prihvaeni, jer to ne bi odgovaralo smislu i prirodi teovlasti, prijedlozi da se ne dopusti mogunost pomilovanja za neka kaznenadjela (npr. zlouporabe opojnih droga).

lanak 2.

(1) Pomilovanjem se poimence odreenoj osobi daje potpuni ili djelomini oprostod izvrenja kazne, zamjenjuje se izreena kazna blaom kaznom ili se primjenjujeuvjetna osuda, daje se prijevremena rehabilitacija, ukida se ili odreuje krae trajanjepravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom,zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti ili protjerivanje stranca iz zemlje.

(2) Pomilovanjem se ne dira u prava treih osoba koja se temelje na osudi.

51 Komisija za pomilovanje najvjerojatnije se pojavljuje kao transmisija izmeu ministrapravosua i predsjednika. Meutim, njezino miljenje u praksi moe biti vrlo znaajno, ak iodluujue. Tako je dugogodinji predsjednik Komisije za pomilovanje izjavio da su ovlastiKomisije bile takve da je njihova diskrecijska prosudba zapravo znaila konanu odluku:Predsjednik Republike je samo formalni potpisnik i donositelj odluke. On niti ima vremena, nitimogunosti da ga Komisija upozna sa svojim razlozima. Tako da je stvarno donositelj odluke o

pomilovanju Komisija za pomilovanje, a ne predsjednik Republike. Cit.: Vl. eks, prema izvoduiz fonografskog zapisnika (neautorizirani tekst) 33. sjednice Hrvatskog sabora 24. lipnja 2003.radi izrade teksta Nacrta konanog prijedloga Zakona o pomilovanju.

52 Time je pomilovanje mogue dati ne samo za kaznena djela predviena vaeim zakonomve i za djela propisana zakonima koji su ukinuti.

497


Materijalnopravno bie ili oblici pomilovanja nisu nikada bili odreeniustavom, nego zakonima. Najvei broj ustava u svijetu ne odreuje izravnooblike i uinke pomilovanja, jer su ustavne odredbe obino iskazane openitimizrazima koji ne oznaavaju precizno ni granice ni razloge ovlasti. Stoga su tapitanja preputena ureenju kaznenog zakonodavstva, posebnih propisa ilisudskih tumaenja, ovisno o pravnom sustavu.53

Meutim, u novije vrijeme postoje dvojbe je li mogue ako Ustav ne predvianikakva ogranienja prerogative pomilovanja, takva ogranienja ipak predvidjetiKaznenim zakonom ili Zakonom o pomilovanju. Doista je sporno je li doputenolimitiranje oblika ili uinaka predsjednike ovlasti. U teoriji istodobno postojestajalita da predsjednika prerogativa pomilovanja nije podlona nikakvimzakonodavnim ogranienjima i kontrolama, ali i stajalita prema kojima sudanas nuna ogranienja ovlasti takve irine.54

Ustav RH izrijekom samo daje ovlast pomilovanja predsjedniku RepublikeHrvatske, i nita vie ni manje od toga, te zaista ne postoji ustavna odredbakoja bi propisivala da e se materija pomilovanja detaljnije urediti zakonom.55

Stoga se postavilo pitanje mogunosti i opravdanosti prakse da se ustavnopravnepraznine praeter constitutionem popunjavaju zakonskim normama i praksom.56

Kako veina zakonodavstava ipak odreuje da se pomilovanje daje iskljuivoosuenim osobama, kao i injenica da je dosadanje hrvatsko zakonodavstvo,kojemu se mogu uputiti isti prigovori ustavnopravne prirode, ograniavalo tuovlast, ini se prihvatljivijim dopustiti ograniavanje predsjednike prerogativeposebnim zakonom. Prijeporna pravna priroda pomilovanja i nerijeeno pitanjeje li taj institut odgovorno pravo predsjednika Republike ili je on pravnosredstvo u smislu pravnoga lijeka (pa je normiran zakonima) doista upuuje na

53 Europsko kontinentalno pravo uglavnom preputa kaznenim zakonicima ili, rjee, posebnimzakonima detaljno reguliranje kako tipova tako i uinaka ovlasti pomilovanja. Pri tome pravnipropisi koji opisuju razliite oblike milosti (pomilovanja i amnestije) rijetko odreuju i funkcijekojima je svaki oblik namijenjen. Stoga je, uglavnom pravna, posebice kaznenopravna, znanostnastojala otkriti bitan cilj milosti u funkcioniranju prava.

54 Dri se da postoje etiri mogua izvora ogranienja primjene pomilovanja: zakonodavstvo,pravosue, javnost i sama izvrna vlast. ire D. T. Kobil: op.cit., str. 21-25. Ovlast amerikogpredsjednika nije podlona zakonodavnoj kontroli, pa Kongres ne moe ni ograniiti uinakpomilovanja niti iskljuiti od njegove primjene bilo koju vrstu poinitelja. Meutim, i u SADpostoji sve vie posrednih ogranienja pomilovanja, tj. oblici kontrole koji istovremeno znae iodreeno ogranienje prava pomilovanja. Tako npr. guverner ima pravo milosti, ali premapoinitelju koji je ve dva puta osuen moe primijeniti milost samo uz preporuku etiriju sudacaVrhovnog suda ili guverner mora traiti pristanak dravnog senata za sve oblike pomilovanja teneprotivljenje suda koji je donio presudu.

55 Tono je da ustavne odredbe najee utvruju da e se ustavne ovlasti milosti (pomilovanjai amnestije) initi u skladu sa zakonom.

56 Izvjee odbora za pravosue Hrvatskog sabora od 11. lipnja 2003. prilikom prvog itanjaPrijedloga zakona o pomilovanju.

498


to da postoji potreba za provedbenim propisima.57 Takoer, premda je UstavRH propustio naglasiti da e se prerogativa pomilovanja provoditi u skladu sazakonom, ne ini se vjerodostojnim da je namjera ustavotvorca bila da ustrojijednu potpuno neogranienu diskrecijsku ovlast.

Najznaajnija izmjena uinjena novim Zakonom o pomilovanju odnosi sena ukidanje prava predsjednika da pomilovanjem obustavi kazneni postupakprema odreenoj osobi (abolicija). Mogunost abolicije aktom pomilovanjanije poznata ni u europskom ni u anglo-amerikom pravu. Naime, u veinipravnih sustava abolicija moe biti samo sadraj akta amnestije koju proglaavazakonodavno tijelo. Pomilovanje u europskom pravu uvijek je, bez obzira nato je li redovito, pojedinano ili kolektivno (ope), bezuvjetno ili uvjetno, samo

57 Nesporno je da je odluka o pomilovanju specifine pravne prirode i funkcija, jer predstavljapojedinani pravni akt odnosno rekonstitutivni upravni akt (povlasticu) koji djeluje ex nunc spravnim uincima erga omnes. Bitna oznaka takvog akta jest nesuglasnost njegove formalne imaterijalne strane. Formalna ga strana ini istijim individualnim upravnim aktom nego tosu klasini upravni akti (jer ne sadrava nikakvo obrazloenje), dok ga njegovo materijalno biedovodi u direktnu i najuu vezu sa sudskom presudom. Odluka o pomilovanju, u materijalnomsmislu, nema zakonodavnu prirodu, jer ne stvara pravo, nego samo ispravlja ili, ponekad, isuspendira primjenu vaeeg prava, ali pri tome ne ukida ili ne mijenja samu opu pravnu normu.Stoga je prijeporno predstavlja li akt pomilovanja opu osnovu nitenja ili gaenja kazne odnosnobezuvjetni prestanak dravnog prava na kanjavanje (kod abolicije apsolutno odricanje draveod prava kanjavanja), tj. osobnom osnovom iskljuenja kanjivosti, ili je on po svojoj pravnojprirodi nova presuda glede odluke o kazni.

Akt pomilovanja ne niti formalni integritet presude, presuda ostaje na snazi kao zakonita ipravomona, jer je temelj pomilovanja upravo poinjeno djelo i sudski utvrena krivnjapoinitelja. Premda odluka o pomilovanju koja se odnosi na pravomonu presudu ne mijenjapresudu u odluci o djelu i krivnji, njezino je materijalno bie takvo da ipak dira u drugi diosudske presude - odluku o odreenoj kaznenopravnoj sankciji. Pri tome, pravna priroda aktapomilovanja je dvostruka. Jednom on predstavlja smetnju ili prepreku kanjavanju kao apsolutnoodricanje drave od prava progona i kanjavanja (u sluaju abolicije te potpunog ili djelominogoprosta od izvrenja kazne). Naime, pomilovanje kojim se daje potpuni ili djelomini oprost odizvrenja kazne ne mijenja pravomonu presudu u odluci o kazni, jer u aktu o pomilovanju nemanikakve nove i drukije odluke o kazni. Pravomona presuda egzistira kao takva uvijek kada jeto potrebno kod primjene drugih zakonskih instituta. Akt pomilovanja u ovom sluaju ima tzv.izvrnu prirodu, on postaje zakonska smetnja izvravanju pravomone presude.

Meutim, u drugom sluaju odluka o pomilovanju moe biti, po svome stvarnom uinku, i aktizmjene odluke o kazni kada se zamjenjuje izreena kazna blaom ili se primjenjuje uvjetna osuda.Pomilovanjem se umjesto presudom izreene kazne postavlja neka druga kazna (blaa po vrsti)ili se primjenjuje uvjetna osuda, pa kazna koja je izreena pravomonom presudom vie ne egzistira.Pravna egzistencija sudske odluke o kazni je ponitena, umjesto nje egzistira pomilovanjem donesenaodluka o kazni ili uvjetnoj osudi. U tom je sluaju akt pomilovanja u materijalnom smislu sudskiakt, sa svim uincima koje moe imati jedna sudska odluka glede sankcije. Pri tome, izvrna vlastpostupa gotovo na isti nain kao i sud pri izricanju kazne, pa takva kazna ima sve karakteristikekaznene sankcije kao da ju je izrekao sud. Kad odluka o pomilovanju predstavlja sudski akt, odnoskoji ona ima prema pravomonoj presudi kao sudskom aktu, i u formalnom i u materijalnomsmislu, odnos je subordinacije: akt suda podinjen je drugome aktu upravnog tijela.

499


oprost izvrenja kazne. Ono se moe primijeniti samo poslije osude, jer veinaeuropskih jurisdikcija iskljuuje svaku primjenu pomilovanja prije osudeodreujui pravnim propisima mogunost pomilovanja za osuene osobe ilikazne. Na taj nain pomilovanje nikada ne ukida samu osudu, ve samopotpuno ili djelomino obustavlja izvravanje kazne ili zamjenjuje izreenukaznu nekom drugom. Stoga je pomilovanje samo prepreka za izvravanje kaznei ne ponitava osudu (fikcija izvrenja kazne).

Tako od europskih drava vicarska predvia mogunost pomilovanja samoposlije osude: Sve kazne izreene pravosnanim presudama mogu biti pomilo-vanjem potpuno ili djelomino oprotene ili zamijenjene blaim kaznama, uItaliji je grazia (pojedinano pomilovanje) samo opratanje cjelokupne ilidjelomine kazne, ili zamjena kazne nekom drugom, takoer u Francuskoj iAustriji.58 U SR Njemakoj, premda ustavni propisi ne odreuju oblik i sadrajprava pomilovanja, postoje dopunski propisi iz kojih se mogu izvesti zakljucio granicama tog ustavno priznatog prava saveznog predsjednika da u pravo-mono okonanim pojedinanim predmetima oprata kazne ili ih smanjuje.59

Takoer se i u anglo-amerikom pravu pomilovanje primjenjuje poslijeosude, kao mehanizam ranijeg oslobaanja zatvorenika, jer veina ustava poje-dinih drava SAD izrijekom utvruju da pomilovanje moe biti dano samoposlije osude, ime se prekludira abolicija.60

58 Codice penale svizzero, 1990., str. 119 i 120. U Francuskoj je za pomilovanje nunapretpostavka postojanje odreene kazne u neopozivoj i izvrnoj osudi: Pomilovanje daklepretpostavlja da je osuda definitivna, pomilovanje ne moe djelovati u tijeku progona. Nije

mogua molba za pomilovanje dok postoji mogunost albe, toliko dugo dok osuda nije izvrna.Rassat, Michele-Laure: Droit pnal, Paris, 1987., str. 639.

59 Dopunski propis je odredba saveznog predsjednika o vrenju prava pomilovanja iz 1965.godine ijim su lankom 1. odreene granice tog prava. Pravne posljedice pravomone osudemogu biti ublaene, izmijenjene ili suspendirane. Izreena kazna moe se, u cijelosti ili djelomino,smanjiti (oprostiti na nain da se ne izvrava ili se izvrava samo u jednome dijelu) ili se dajeodgoda ili obustava izvrenja. P. Hnerfeld: Le Droit DAllemagne Federale, Revue Internationalede Droit Pnal, 3-4, 1990., str. 705.

60 Iznimno, u dravama u kojima je doputena abolicija postoje ogranienja, npr. u draviHawai: ako se pomilovanje daje prije osude, mora ga potvrditi zakonodavno tijelo.

Meutim, predsjednik SAD ima pravo pomilovanja za bilo koje kazneno djelo protiv SAD ubilo kojoj fazi ili prije poduzimanja zakonskog progona, ili tijekom njegova trajanja ili poslijeosude. Naime, Ustav SAD spominje pravo pomilovanja za prijestupe, te se tumaenjem moezakljuiti da doputa i aboliciju, to se uostalom i dogodilo u sluaju pomilovanja Nixona. Meutim,nedavni sluaj pokrenuo je ponovno rasprave o potrebi iskljuenja abolicije iz prerogative pomilovanja.Naime, u posljednjim danima svoga mandata B. Clinton je 20. sijenja 2001., mimo uobiajenogpostupka, pomilovao M. Richa za kojim je bila raspisana i meunarodna tjeralica. Sumnju javnostio tom pomilovanju izazvao je podatak po kojemu je biva supruga M. Richa donirala Demokratskustranku iznosom od milijun dolara. O postupku spornog pomilovanja svjedoio je pred Senatom i R.C. Adams, odvjetnik za pomilovanja, 14. veljae 2001. Pardon Attorney before the Commitee onJudiciary, United States Senate, http://www.usdoj.gov/pardon/testimony/adams

500


Materijalni pojam abolicije odlukom o pomilovanju jo je vie prijeporan jerse donosi pojedinani upravni akt kojim se, unato postojanju pravnih pretpo-stavki, sprjeava donoenje drugoga pojedinanoga akta koji bi se odnosio nakaznenu sankciju ili neke druge kaznenopravne mjere. Akt obustavljanja kazne-nog postupka pomilovanjem sprjeava vaenje i uinak opih kaznenopravnihpropisa, pa je pravni uinak abolicije ak jai od djelovanja zakona. Upravni aktabolicije subordiniran je samoj zakonskoj normi, tj. iskljuuje njezino djelovanjeotklanjajui primjenu pravne norme prema odreenoj osobi. Dakle, odluka oaboliciji jest nepotpuni sudski akt u materijalnom smislu, jer ne utvruje injenicekoje su pretpostavke za sankciju - da je doista poinjeno djelo i da ga je poinilaupravo odreena osoba. Zbog toga protivnici toga oblika milosti rado istiu dakazneni zahtjev moda jo ne postoji ili uope ne postoji.61

Takoer, kod abolicije se postavlja pitanje djelovanja opevaee pretpo-stavke nedunosti.62 Ima li osloboenje od kaznenog progona, nepoduzimanjemili obustavom kaznenog postupka aktom pomilovanja, moralnu snagu oslobaa-jue sudske presude koja je jedini pravi dokaz nedunosti ili osoba ostajepod znakom sumnje?

Protivnici abolicije istiu da se upravo odustajanjem od progona kri pretpo-stavka nedunosti, jer se presumira ba suprotno, tj. da je osoba kriva, ali se izodreenih razloga postupak kojim bi se to utvrdilo nee provoditi, pa stogaabolicija po svojoj prirodi predstavlja odstupanje od pretpostavke nedunosti.63

61S pravnoga gledita, za aboliciju se smatra da predstavlja tzv. blanketno pomilovanje, jerse u odluci ne utvruje postoji li uope kazneni zahtjev odnosno pretpostavke kanjivosti: ...postupak se obustavlja prije nego je uope utvreno da li zahtjev drave na kaznu postoji. S.Frank: Teorija kaznenog prava, Zagreb, 1955., str. 291. Pojedinani upravni akt obustave kaznenogpostupka morao bi sadravati utvrenje da je kazneno djelo poinjeno i da se odreena osobasmatra poiniteljem, a to akt abolicije ne sadrava, jer on, pravno, nije sudska presuda. Stoga sedri da akt pomilovanja u kojemu uope nisu odreena ni utvrena kaznena djela za koja se dajeosloboenje od progona nije pravno valjan.

Abolicija je prema svom biu umnogome slina tzv. otputanju ispod suenja (absolutio abinstantia), kojom se formom proizvode osobe veoma nezgodnog pravnog poloaja tzv. vjeitisumnjivci. U razdoblju inkvizicijskog kaznenog postupka u kojem nije vrijedila presumpcijanedunosti sud se sluio ovom formulom: okrivljenik je vjerojatno ipak kriv, ali nema dovoljnodokaza da se to dokae. Okrivljenik se ne proglaava krivim niti se oslobaa od okrivljenja. Cit.prema: V. Bayer: Jugoslavensko krivino procesno pravo, knjiga prva, str. 18. Meutim, razliitood navedenog, oprost progona kod abolicije uvijek je trajan, jer se za isto kazneno djelo protiv isteosobe ne moe ponovno zapoeti kazneni postupak bez obzira na poslije izmijenjene okolnosti.Premda se aktom abolicije uope ne tvrdi da osoba kojoj se daje abolicija nije odgovorna za poinjenodjelo, kao ni da je odgovorna (ali se zbog nekih dravnih razloga kazneni postupak nee voditi ilizavriti), ona se uvijek moe braniti prigovorom presuene stvari.

62 Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomo-nom sudskom presudom ne utvrdi krivnja (l. 28. Ustava RH).

63 Kako se aktom abolicije ne rjeava pravno pitanje kaznene odgovornosti osobe te, prirodnoi logino, ostaje faktika (nepravna) sumnja u njezinu krivnju, to se smatra moralno vrlo

501


Zbog ega se zakonodavac odluio na novo rjeenje po kojemu obustavakaznenog postupka nije vie mogua odlukom o pomilovanju?

Ve se dugo osjea potreba da hrvatski pravni sustav strogo zakonski razgra-nii pomilovanje od amnestije. Ta dva instituta intervencije u kazneno pravo-sue dogmatski su toliko razliita prema svojoj pravnoj prirodi da se to nunomora odraziti i na zakonodavnom planu. Pravni uinci amnestije ne mogu bitiistovjetni uincima pomilovanja, jer se amnestijom uspostavlja fikcija neposto-janja deliktnog karaktera poinjenog djela. Naime, pravna priroda amnestije ipomilovanja je takva da se oni ne razlikuju samo prema svome donositelju, ve,primarno, prema svojim uincima. U sustavima demokratskih drava graan-skoga tipa, uinci amnestije mnogo su opseniji od uinaka pomilovanja koje jeuobiajeno ogranieno na onaj dio kazne koji preostaje za izvrenje. Naime,amnestija potjee iz volje drutva da zaboravi poinjenje odreenih djela i njihovihkaznenih posljedica. Abolicija je takoer predaja zaboravu samoga djela i djelujeretroaktivno ex tunc. Pomilovanje je oprost kazne, uinci pomilovanja djelujuex nunc. Stoga je aboliciju ili obustavljanje kaznenog postupka primjerenijeostaviti u nadlenosti zakonodavne vlasti, ta vlast donosi kaznene zakone, pajedina i moe donoenjem zakona o amnestiji odustati od njihove provedbeabolicijom. Upravni akt pomilovanja, koji nije podloan nikakvoj kontroli i kojije utemeljen na diskrecijskoj ocjeni izvrne vlasti o svrhovitosti kaznenog postupkau pojedinanom sluaju, moe predstavljati izvor diskriminacije i zlouporaba(jer ne obuhvaa sve sudionike odreenog kaznenog djela kao kod amnestije).64

Takoer, abolicija uobiajeno predstavlja izraz potrebe odreenog politikogtrenutka ili dravne potrebe da pacificira postojee socijalne prilike, pa je, uskladu s pravnim naelima, primjerenije da pripada samoj zakonodavnoj vlasti.

Prema tome, novim rjeenjem pomilovanje postaje iskljuivo razlog zasuspenziju i gaenje kazne potpunim ili djelominim oprostom od izvrenjakazne odnosno zamjenom izreene kazne blaom ili uvjetnom osudom te semoe odnositi (prema vrsti i mjeri) na svaku kaznu koja je poinitelju izreena.65

pogubnim, moe se rei da u ovom sluaju postoji diskrepancija izmeu pravnoga i faktikogapoloaja abolirane osobe.

Meutim, postoje stajalita po kojima abolirana osoba ne bi trpila nikakvu moralnu tetu, jer seosoba protiv koje se vodi kazneni postupak ne smatra krivom sve dok njezina krivica ne bude utvrena

pravomonom presudom, ... pa se ne moe smatrati poiniteljem. Komentar KZ SFRJ, str. 379.64 Amnestija je opi pravni akt - zakonodavna norma i u formalnom i u materijalnom smislu,

lex specialis kojim se voljom zakonodavnog tijela otklanja primjena vaeih pravnih normi.Ona je instrument intervencije samoga zakonodavca u podruju kaznene represije, a s obziromna to da je kolektivna mjera, realna amnestija ima ekstenzivan uinak. Takoer, amnestija serazlikuje od pomilovanja i po tome to postoji sudska kontrola valjanosti i zakonitosti sudskogrjeenja o primjeni amnestije.

65 Prijanji Zakon o pomilovanju predviao je da nositelj ovlasti moe svojom odlukom iukinuti uvjetnu osudu. Sada to vie nije mogue jer uvjetna osuda kao parapenalna sankcija,premda se osuenik upozorava uz prijetnju kaznom, ne znai stvarno izvravanje kazne.

502


Odlukom o pomilovanju ne dira se u prava treih osoba koja se zasnivajuna osudi,66 pa se od osuenika moe traiti naknada tete prouzroene kaznenimdjelom, naknada trokova za voenje postupka ako je postupak pokrenut poprivatnoj tubi, naknada za predmete oduzete primjenom sigurnosne mjere isl. Naelo ouvanja prava treih osoba iskljuuje mogunost da se ta pravaukinu ili izmijene zbog promijenjene situacije nastale pomilovanjem jer sepomilovanje tie samo kaznenopravnih, a ne i graanskopravnih posljedicazloina.

lanak 3.

(1) Kad se pomilovanjem izreena kazna zamjenjuje blaom kaznom ili uvjetnomosudom, primijenit e se kaznenopravne sankcije propisane kaznenim zakonodav-stvom Republike Hrvatske.

(2) Prijevremena rehabilitacija pomilovanjem nije ograniena ni visinom izreenekazne niti vrstom kaznenog djela za koje je izreena osuda.

(3) Pravni uinci prijevremene rehabilitacije pomilovanjem istovjetni su uincimarehabilitacije prema odredbama Kaznenog zakonika.

Oblik pomilovanja koji predstavlja zamjenu izreene kazne blaom vrstomkazne67 od one koju je sud izrekao ili uvjetnom osudom ogranien je uvjetomda donositelj odluke o pomilovanju moe primijeniti samo one kaznenopravnesankcije koje su propisane kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.Meutim, zakonodavac nije posebno naglasio da se u sluaju pomilovanjazamjenom izreene kazne uvjetnom osudom primjenjuju odgovarajue odredbeKZ-a o izricanju uvjetne osude,68 a takoer je propustio izrijekom onemoguitida se pomilovanjem uz uvjetnu osudu odredi zatitni nadzor ili da se uvjetnoosuenome moe naloiti ispunjenje posebnih obveza.

66 Prije se, s obzirom na to da je zakonska terminologija izrijekom jamila prava treih osobakoja su utvrena osudom, postavljalo pitanje to je sa sluajem abolicije poinitelja kada suduope ne izrie osudu ili presudu, a iz samoga je poinjenja djela nastala osnova za ostvarenjeprava treih osoba.

67 Zamjena blaom vrstom kazne mogua je samo unutar vrsta kazni predvienih KZ-om i uokviru njihova minimalnog i maksimalnog trajanja. Tako se izreena kazna zatvora moezamijeniti novanom kaznom unutar granica njezina opeg minimuma i maksimuma. Drugimrijeima, dosuena kazna ne moe se zamijeniti kaznom koja ne postoji, dakle nezakonitomkaznom.

68 Stoga ostaje upitnim znai li to da je zamjena mogua samo ako je poinitelju bila izreenabezuvjetna kazna zatvora do dvije godine ili novana kazna, odnosno da je rije o kaznenomdjelu za koje se moe izrei uvjetna osuda. Kazenski zakonik Slovenije predvia lankom 118.st. 2. da e se, ako se pomilovanjem zamjenjuje odluka o kaznenoj sankciji, primijeniti odredbeopega dijela tog zakonika. (Uradni list t. 63 od 13. oktobra 1994.)

503


Uinak pomilovanja koji se sastoji u davanju prijevremene rehabilitacijenije ogranien ni vrstom kaznenog djela niti izreenom kaznom te je naglaenaistovjetnost pravnih uinaka prijevremene i zakonske rehabilitacije koja premaKZ-u nastupa protekom odreenih rokova.

lanak 4.

(1) Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje (u daljnjem tekstu:molba) osuene osobe.

(2) Molbu moe podnijeti i osoba ovlatena na podnoenje albe u koristoptuenika.

Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje osuenika.Meutim, nuno je bilo pravo podnoenja molbe proiriti i na sve osobe kojesu prema odredbama Zakona o kaznenom postupku ovlatene na podnoenjealbe u korist optuenika.

Postupak pomilovanja nije vie mogue pokrenuti po slubenoj dunosti.69

Postojala su razmiljanja da se propie kao jedini sluaj pokretanja postupkapomilovanja ex officio od strane ministra nadlenog za poslove pravosua usluaju izricanja kazne doivotnog zatvora, meutim od toga se odustalo, jerbi to doista neopravdano poistovjeivalo doivotni zatvor sa smrtnom kaznom.Prema tome, i osuenik na doivotni zatvor ima pravo podnoenja molbe zapomilovanje, ime nisu prihvaeni ekstremni prijedlozi za uvoenje kaznedoivotnog zatvora bez prava pomilovanja.

lanak 5.

(1) Molba se moe podnijeti nakon pravomonosti presude.(2) Molba ne odgaa izvrenje kaznenopravne sankcije.(3) Molba se moe ponoviti nakon godine dana od dana posljednje odluke o

pomilovanju ako je presudom izreena kazna iznad tri godine zatvora. Ako jepresudom izreena kazna do tri godine zatvora ili blaa kazna, molba se moe ponovitinakon est mjeseci.

(4) Molba osuenika na kaznu doivotnog zatvora moe se ponoviti nakon desetgodina od dana donoenja odluke o pomilovanju.

(5) Molba osuenika na kaznu doivotnog zatvora moe se zatim ponoviti nakontri godine od dana posljednje odluke o pomilovanju.

Rjeenje prema kojemu se molba za pomilovanje moe podnijeti iskljuivonakon pravomonosti presude, a nikako prije toga, u skladu je s oblicimapomilovanja propisanim lankom 2. stavkom 1. ovoga zakona.

69 Kada se postupak pokretao po slubenoj dunosti, postojao je spor o tome tko daje ilimoe dati inicijativu ili prijedlog za pomilovanje ex officio.

504


Kako podnesena molba za pomilovanje ne odgaa izvrenje kaznenopravnesankcije, znai da se osuenik moe pomilovati i prije i tijekom izdravanjakazne zatvora. Nije prihvaeno stajalite o iskljuenju prava na podnoenjemolbe dok se osuenik nalazi na uvjetnom otpustu, to se smatra opravdanims obzirom na odnos pomilovanja i uvjetnog otpusta.70

Molbe za pomilovanje mogu se ponavljati, pa je Zakon o pomilovanjupropisao rokove za njihovo ponavljanje. Propisani rokovi za ponavljanje molbeovise o vrsti i mjeri pravomono izreene kazne i teku od dana posljednjeodluke o pomilovanju, pa je najkrai rok od est mjeseci predvien za izreenekazne do tri godine zatvora ili blau kaznu. Bilo je nuno odrediti poseban,dulji rok za ponavljanje molbe za pomilovanje osuenika na kaznu doivotnogzatvora. Njegova molba moe se ponoviti prvi put nakon deset godina od danadonoenja odluke o pomilovanju, a zatim svaki sljedei put tri godine nakondana posljednje odluke o pomilovanju. ini se da je time uvaena injenica dateina kazne zatvora raste proporcionalno duljini njezina efektivnog trajanja.

lanak 6.

(1) Molba se predaje ministarstvu nadlenom za poslove pravosua. Ako je molbapredana drugom tijelu, kaznionici ili zatvoru, bez odgode se dostavlja ministarstvunadlenom za poslove pravosua.

(2) Molbu osuenik koji se nalazi na izvravanju kazne zatvora upuujeministarstvu nadlenom za poslove pravosua preko kaznionice ili zatvora u kojoj seizvrava kazna. Kaznionica ili zatvor je obvezna pri dostavljanju molbe priloiti iizvjee o ponaanju osuenika, stanju njegova fizikog i psihikog zdravlja i drugimpodacima relevantnim za rjeavanje molbe.

Najznaajnija izmjena u postupku pomilovanja jest da se molba vie nepodnosi sudu, nego ministarstvu nadlenom za poslove pravosua.

Dosadanji postupak primjene pomilovanja bio je specifian oblik upravnogpostupka - izvansudski postupak sui generis u kojemu sudjeluju zajedno i sudi druga upravna tijela. Poseban poloaj suda bio je veoma dvojben, jer je njegovauloga bila doista ambivalentna s obzirom na to da je bio obvezan utvrditi sverelevantne injenice te morao dati jo i svoje obrazloeno miljenje o opravda-nosti ili neopravdanosti molbe za pomilovanje. Time se sudsko vijee stavljalou poloaj upravnog tijela, jer je postupalo prema naelu svrhovitosti. Takvauloga suda u postupku pomilovanja izaziva naelne dvojbe o kvaliteti i nepristra-

70 Takvo je rjeenje prihvaeno u SAD: dok se osoba nalazi na tzv. probaciji i uvjetnomotpustu, ne moe traiti pomilovanje, kao i u svim sluajevima u kojima postoji mogunostprimjene drugih oblika sudske ili upravne akcije. I u Danskoj kazna se reducira redovitim uvjetnimotpustom, a ne pomilovanjem.

505


nosti sudskog miljenja u predmetu u kojem je on ve zauzeo svoj konanipravni stav primjenom naela legaliteta.71

Sudove treba osloboditi uloge servisa upravne (izvrne) vlasti i kopanjapo vlastitom, mukotrpnom radu. Postupak pomilovanja nije sudski, nego upravnipostupak, utemeljen na diskrecijskom odluivanju, na naelu svrhovitosti, ane legaliteta, pa u takvom postupku sudovi doista trebaju biti izuzeti od sastav-ljanja izvjea i miljenja. Sud je odluku u tom sluaju za koji se trai pomilo-vanje ve donio, pa njegova uloga tu prestaje.

U svijetu su poznata dva modela kojima se postupak pomilovanja naelnousklauje prihvaenoj podjeli vlasti: anglo-ameriki model, prema kojemu nosi-telj ovlasti (guverner ili predsjednik) obvezno samo obavjetava raspravni sudo podnesenoj molbi kako bi sud mogao, ako to eli, dati relevantno miljenjeili neke informacije, te francuski model, po

Documents

Pomilovanje u Kaznenom Pravosuđu