Povijest versus historizam: slučaj prosvjetiteljstva

IzvorničlanakUDK1:930.85"17/18"Primljeno16.1.2014.

Predrag KrstićUniverzitetuBeogradu,Institutzafilozofijuidruštvenuteoriju,KraljiceNatalije45,RS–11000Beograd

[email protected]

Povijest versus historizam: slučaj prosvjetiteljstva

SažetakČlanak nastoji relativizirati poslovičnu primjedbu historizma prosvjetiteljstvu za njegovu nepovijesnost. U prvome se dijelu unutar same škole filozofske historijske hermeneutike pronalazi napor za rehabilitiranjem prosvjetiteljske filozofije povijesti pred napadima ro-mantizma i pravedno procijene njeni dometi, da bi se potom čitavom historizmu suprot-stavila protufilozofska tradicija znanosti povijesti. Na primjeru razumijevanja povijesti čovječanstva Kanta i Herdera, u drugom dijelu rada izlažu se njihove rivalske koncepcije s namjerom testiranja opravdanosti zamjerke za manjak historijske svijesti prosvjetiteljstva i ukaže na korektiv koji »univerzalnoj povijesti« upućuje »kulturna povijest«. Zaključuje se da je uvriježeni refren o nepovijesnosti prosvjetiteljstva prije zgodna akademska pošta-palica za svrstavanje u uredne rubrike povijesnofilozofskih usmjerenja nego što se može tekstualno dokumentirati i razložno braniti.

Ključne riječiprosvjetiteljstvo,romantizam,historizam,povijesnaznanost,napredak, Humanität,univerzalnapovijest,kulturnapovijest

Uvod: (auto)historizacija

Pojava »historijskog pristupa« ili »moderne historijske svijesti«, ovisno okriterijima,možesesmjestitiu različitemomentezapadne tradicijemišljenja,budućidasejošnajmanjeodrenesansekodnemalogbrojapisacanalazeukazivanjadaseljudskeinstitucije,zakoni,običaji i jezikmijenjajutokomvremena.Uzimaseipakdajedoosamnaestogstoljeća»povijest«shvaćanakaoskladištesvihonihmogućnostikojepojavljivanjempredstavljajuneštonadpovijesnoiunaprijedzadano.Francuskarevolucija,međutim,pokazalajedapovijestmožebitiiscenaodigravanjanečegnovogi»rezultatartikulacije«sobziromnaotvorenubudućnost.Tajnoviosjećajpovijesne»stvarnosti«stimuliraojeljudskudjelatnost,a»svijet«jezauzvrat,vjerujese,postaopovijestan.Potonjiuvid,nakojemseinzistiralouvijekreagirajućinafilozofijuglavnogtoka–DescartesovuiliKantovu,univerzalizamprosvjetiteljstvailiparadigmuprirodnihznanosti–dokrajadevetnaestogstoljeća,kroz likoveVica,romantičara,HegelaiDiltheya,preorijentiraorazumijevanjepovijestii,kaoobavezujućaakoneuvijekiformatirana»protutradicija«,ušaojeuopćuobrazovanostmoderne.1

1

DavidRoberts,Nothing But History. Recon-struction and Extremity after Metaphysics,

University of California Press, Berkeley1995.,str.22–23.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA136God.34(2014)Sv.4(619–632)

P.Krstić,Povijestversushistorizam:slučajprosvjetiteljstva620

Povijesnogledajući,dakle,»historističkaprimjedba«upućujesekakosamorazumijevanju (do)osamnaestostoljetne povijesti filozofije tako i filozofijepovijesti.Namjerajeradapokazatinesamodasuvremenostodvećpaušalnopreuzimatuprotutradicijuipodrazumijevanjenenalazenegoidanatajnačinselektivnoprekrajavlastitupovijest.Naime,prijesvegabivaljaloprimijetitidauopćenije čitavhistorizam,odnosno sviprotagonistikoji seubrajajuunjegovezastupnike,zauzimaotakoodbojanstavpremaprosvjetiteljstvu,istovremenonatojodbojnostiprofilirajućivlastitostanovište.Tajefiguranesumnjivobiladjelotvornauposljednjemdesetljećuosamnaestogidobrimdijelomdevetnaestogstoljeća,kaosvojevrsnaromantičarskamantrakojujeonda,kaopreglednuisamorazumljivulozinku,uskladusduhomvremena,naslijedioškolskihistorizamdrugepolovinedvadesetogstoljeća.Aliunjegovojprvojpolovini,činise,prijebisemoglorećidajebiloupravoobrnuto,dasuse,naprimjer, novokantovci trsili istaknuti povijesni karakter prosvjetiteljstva,otvorenosesuprotstavljajućiodromantizmabaštinjenomitadavećnekritičkiuvriježenommišljenjudajeononepovijesno.Tkomislipovijesno?

»Uobičajenomišljenjedajeosamnaestostoljećebilospecifično‘nepovijesno’stoljećenisâmonijeshvaćanjekojejepovijesnozasnovano:onoje,naprotiv,borbenipokličikrilaticakojujeRomantikastvorilakakobiseunjenomznakuborilaprotivfilozofijeprosvjetiteljstva.Međutim,akosebližepromatratijektogapohoda,odmahproizlazidajesâmoprosvjetiteljstvobilotokojejezanjiskovalooružje.Svijetpovijesnogobrazovanja,kojiseodstraneRomantikepozivaprotivprosvjetiteljstvaiučijeseimeosporavajunjegoveintelektualnepretpostavke,otkrivenjeteknaosnovudjelotvornostitihpretpostavki,naosnovuidejaiidealaprosvjetiteljstva«.2

Napadnonastojećivratitipravoprosvjetiteljstvuzbogogrešenjakojemujeromantizampriuštio,Cassirerobjavljujeovuprocjenujoš1932.godine.Premanjoj,romantikajeupalaunevoljuzakojuoptužujeprotivnikakadaprosvjetiteljstvuupućujezamjerkuuimepovijesti.3Osjetljivazaonopovijesnonajudaljenijeostalaje»povijesnoslijepa«za»neposredniprethodninaraštaj,zanaraštajsvojihvlastitihočeva«.Prosvjetiteljstvonijemjerilanjegovimmetrom,ananjegovuslikupovijesnogsvijetasamosepolemičkiosvrtala,nerijetkojeprethodnopretvorivšiukarikaturu.Bilojepotrebnosteći»pravudistancupremaosamnaestomstoljeću«,dadođeepohakojaćebitizasićenaromantikom,dabidošlodo»izravnanja«idabi,zaključujeCassirer,»blagodatpovijesnograzmatranja«moglaposlužitiirazumijevanjuosamnaestogstoljeća:»Diltheyjebiojedanodprvihkojijeusvomčlanku‘Osamnaestostoljećeipovijesnisvijet’tublagodatupunojmjeripružioepohiprosvjetiteljstva«.4

Diltheyev prekretnički članak na koji se poziva Cassirerovo smještanje»osvajanjapovijesnogsvijeta«udobaprosvjećenosti,napisanjetridesetljećaranije,1901.,izaistajeovojtezivećdaoklasičanizraz.Tamosepriznajedajeonoprosvjetiteljstvoosamnaestogstoljećakojemjezamjeranodajenepovijesno»proizvelonovukoncepcijupovijesti,kojusuusjajnimpovijesnimremekdjelimaizveliVoltaire,FriedrichVeliki,Hume,RobertsoniGibbon«,raširivšisvjetlo»solidarnostiiprogresaljudskogrodanadnarodimaidobima«,tedajetakopoprviputuniverzalnapovijeststekla»racionalnusponu«sempirijskimpromatranjem,odnosno»povezalasvedogađajeusmisluuzrokaiposljediceinadmoćnoodbacilasvakutranscendencijudatestvarnostikrozonosvjetovneideje«,svojomnepristranomprimjenom»povijesne«kritikeneštedećipritom»ninajsvetijeoltareprošlosti«,asvojom»metodomusporedbe«obuhvaćajući»svestupnjevečovječanstva«.5Poslijetepohvalepovijesnemisliprosvjetiteljstvaodmahspočetkaeseja,smatrajućivaljdadajenepravdaštojesmatrananepovijesnomnaočigledannačinispravljena,Diltheyipak



prelazi na njenupovijesnuobradu i karakterističnu zamjerkukoja bi ovogputahtjelabitijednakooštraiotvorena,aliodmjerena:

»Alistavovogstoljećapremaživotuvećjesadržaounutarsebegranicepovijesnogprosvjetiteljstva.Tiveseliisamouvjereniprogresivniljudiprosvijećenostividjelisuusvojprošlostisamostupnjevekojivodedovlastitihvisina.Ovajpogledihjeispuniobogolikomdrskošćupremametodskimznanostimaprethodnihstoljeća,najneskromnijomsviješćuovlastitimzaslugamaisretnimsuverenitetomnovogduha…«.6

DonaldKelley,međutim,smatradani te1901.godinevezivanjesvijestiopovijestizaprosvjetiteljstvonijebilonovovećje,štoviše,imalovlastitudvo

2

ErnstKasirer,Filozofija prosvetiteljstva,Gu-tenbergovagalaksija,Beograd2003.,str.247.

3

OvozapažanjećekasnijeizdašnorazvitiGadamer,naglašavajućidoduševišeaficiranostromantičarskograzumijevanjapovijestiotklo-nomodprosvjetiteljstva,odnosnoinzistirajućidajeisamorazumijevanjehistorizmaodređeno mjerilima modernog prosvjetiteljstva.Naime, romantizam i prosvjetiteljstvo dijele»osnovnu povijesnofilozofsku shemu« nadilaženja mita putem logosa. Pod pretpostavkomnapredujućeg»raščaravanja«svijeta, tashematrebapredstavljatizakonhodapovijestisamogduha.Prosvjetiteljstvotopozdravlja, romantizamvrednujenegativno inastojirevitalizirati ono drevno, ali upravo stoga»stojinanjegovomtlu«ishemu»uzimakaoneštosamoposebirazumljivo«.Preuzimajućina sebe dovršenje prosvjetiteljstva, konačnooslobađajući duh od dogmatske pristranosti,objektivnospoznajućipovijesnisvijetnanačin moderne prirodne znanosti, romantičarskopreokretanjemjerilavrijednostiprosvjetiteljstvaovjekovječujenjegovupretpostavkuoapstraktnojsuprotstavljenostimita iuma iuvireuprosvjetiteljstvoupravorazvijajućisekaopovijesnaznanostkojauvlačisveu»strujuhistorizma«(Hans-GeorgGadamer, Istina i metoda. Osnovi filozofske hermeneutike,»VeselinMasleša«,Sarajevo1978,str.302–307).

4

E. Kasirer, Filozofija prosvetiteljstva, str.248–249; usporediti Michael Maurer, »Historiographie und historisches Denken«, u:HorstAlbertGlaser(ur.),Wende von der Auf-klarung zur Romantik 1760–1820. Epoche im Uberblick, JohnBenjamins,Philadelphia2001.,str.337–367.

5

Wilhelm Dilthey, »Das achtzehnte Jahrhun-dertunddiegeschichtlicheWelt«,u:WilhelmDilthey, Gesammelte Schriften, sv. 3, Teubner,Stuttgart1962.,str.210–268,citiranesintagmesastr.210.Diltheydetektiraiantičkeisrednjovjekovnekorijenenakojeseoslanjaosamnaestostoljetni»povijesnisvet«:PolybiusaiAugustinusa,»dinamička«gledištaMachiavellijaiGuicciardinija,znanostrenesansnog humanizma i njemački protestantizam,

uloguakademijaiuniverzitetaunapredovanju»školepovijesti«i,prijesvih,pojamujedinjene»kulture«ilicivilizacije.Potonjićepostatipolaznatočka»novehistoriografije«prosvjećenosti (neue Geschichtsschreibung), kojaje započela radovima Voltairea, Montesquieua i Turgota, a zaključila se s britanskimznanstvenicimainjemačkim»göttingenskimpovjesničarima«(videtiLuigiMarino,Prae-ceptores Germaniae. Göttingen 1770–1820,Vandenhoeck&Ruprecht,Göttingen 1995.;HansErichBödeker,GeorgIggers,JonathanKnudsen& PeterHannsReill (ur.),Aufklä-rung und Geschichte. Studien zur deutschen Geschichtswissenschaft im 18. Jahrhundert,Vandenhoeck&Ruprecht.Göttingen 1986.;Karl Hammer & Jürgen Voss, Historische Forschung im 18. Jahrhundert. Organisation, Zielsetzung, Ergebnisse, Röhrscheid, Bonn1976.;JoachimStreisand(ur.),Die deutsche Geschichtswissenschaft vom Beginn des 19. Jahrhunderts bis zur Reichseinigung von oben,Akademie-Verlag,Berlin 1969.; JonathanKnudsen,Justus Moser and the German Enlightenment,CambridgeUniversityPress,Cambridge 1986.; Joist Grolle, Landesge-schichte in der Zeit der deutschen Spätauf-klärung. Ludwig Timotheus Spittler (1752–1810), Musterschmidt, Göttingen 1963.). Usvakomslučaju,blagodarećiovimkorekcijama, ispostaviloseda je»dobarazuma«,poredsvegaostalog,biloi»dobapovijesti«.Touvećoj ilimanjojmjerinapočecima svojihizlaganja,kojasekasnijeipakobičnorasplićuu smjeru prosvjetiteljskogogrešenja o razumijevanje složenosti povijesti,moraju istak-nuti i klasične studije osamnaestog stoljećatogadoba(PaulHazard,The European Mind, 1680–1715,TheWorldPublishing,Cleveland1963.;CarlBecker,The Heavenly City of the EighteenthCentury Philosophers,YaleUniversityPress,NewHaven1932.;PeterGay,The Enlightenment: An Interpretation, dvasveska, Knopf, NewYork 1966.–1969.; usporeditiPeterGay,»CarlBecker’sHeavenlyCity«,u:PeterGay,The Party of Humanity: Studies in the French Enlightenment,Knopf,NewYork1964.,str.188–210).

6

W.Dilthey,»DasachtzehnteJahrhundertunddiegeschichtlicheWelt«,str.211.



stoljetnu povijest i ljetopise i (auto)refleksije.7Zastupnici prosvjetiteljstva,naime,nikadanisubilinesvjesniulogepovijesti.FriedrichNicolaivišeodstoljećaprijeDiltheyapiše:»Prosvjetiteljstvobeztemelja,povijesnoprosvjetiteljstvo bez dokumenata, uopće nije prosvjetiteljstvo«.8Kelley sagledavaprosvjetiteljstvoupravousvjetlunjegovog»povijesnogpoduhvata«iustajeprotivDiltheyeveiCassirerove,Meineckeovetakođer,koncentracijenakontekst filozofije,na»javne ideale,anena intelektualne iakademskeprakseprosvjetiteljskih intelektualaca«, na »planinske vrhove«, na radove velikihmisliteljainarativnihpovjesničara,anena»kamenje,prljavštinu,zemljišteizkojihsuteplanineizrasle«,nenapozitivnapostignućapovijesneerudicijeikritike.9Takvomseorijentacijompreviđalingvistička,književnainamnogonačinačakantifilozofskanastrojenosthistorizmagöttingenskehistorijskeškoleionogprotoromantizmakojinemoranužnozavršitiu»nadovezivanjuhistorijskeškolenaromantičarskuhermeneutiku«.10Nevoljajetognadovezivanjaštotakvimulančavanjem»historizam«prestajebitiatributznanostiipostaje–filozofskadoktrina.»Usvakomslučaju,uposljednjadvastoljeća ihistorizam je,poputhegelovskoggledištanapovijest,biofilozofiziran–pretvorenugeneralizirajućudoktrinuumjestoindividualizirajućuformuistraživanja–arezultatjebioipovijesnoifilozofskopogrešnorazumijevanje«.11

Umjestotoga,misliKelley,historizamtrebashvatiti»nekaokoncept,većkaostav,nekaoteoriju,većkaoznanstvenupraksu,nekaosistemobjašnjenja,većkaonačintumačenja«inikakonekao»dionaporadasepovijestpretvoriufilozofskudoktrinu,većdasetransformira(iliproširi)uutemeljujućudisciplinukojojćeisamafilozofijabitipredmet«.12Znanostpovijestisadaupućujeprimjedbuhistorizmu,uimehistoriografijeprosvjetiteljstva,aliifilozofijiprosvjetiteljstvaifilozofijiopćenito.Ako jeosamnaestostoljećebilodobapovijesti,kao idoba filozofije, te sedvijediscipline,glasirekonstrukcija,nisutolikonadopunjavalekolikosubilerivaliusvojimpretenzijamanastatus»znanosti«inajedinstveniuvidupitanjačovjeka.FilozofskahegemonijaprogovaralajekrozKantovautonomniikritičkiumkojijenaložio»Usudisemisliti«,odnosno»koristisvojodraslirazumi,premajošjednomHoracijevommotukojisuponavljaliranijinjemačkieklektičkifilozofi,‘Nikadasenevezujprevišezazapovijediijednoggospodara’«.13OnovremenaibezvremenaporukaKantovogprosvjetiteljstva,nastavljaKelleypovijesnuegzegezutekstainamjera,bilajedaječovječanstvoisuvišedugoživjelopodočinskimireligioznimautoritetom,pajevrijemedaodrasteivjerujevlastitojprosvijećenojrefleksiji.Utomsesklopuipovijestmožesmatratifilozofskom–»univerzalnom«,»obrazloženom«,»apriori«ičak»promišljenom«–terazumijekaoizrazumaitemeljjedneidejemoralnogipolitičkognapretka.Povjesničarisumeđutimvećonda,uplimikantovstva,izbjegavaliiliodbijalipovezivanjesfilozofijom,naročitosa»filozofijamapovijesti«kojenisupokazivalegotovonikakvuambicijuempirijskogistraživanja.PremaCiceronovojizreci,kojusuprotivfilozofijepovijestiprosvjetiteljstvaponavljaliMelanchthoniBolingbroke,nijefilozofija,negopovijestrazlikovaladijeteodprosvijećeneodrasleosobe.14

Kakva povijest, koji napredak i kojeg čovječanstva: Kant i/ili Herder

Bilobiuputnotestiratiispravnostnalazafilozofskepovijesnehermeneutikei,sdrugestrane,povjesničara,školapovijestiihistoriografije,upravoupogledupovijesnostimišljenjaosamnaestogstoljećananekimreprezentativnim



primjerima.Sdrugogpolazištaisdrugim,filozofskim(iknjiževnim)zaleđem,dosličnoguvidakaoKelleydošao je još i rodonačelnikromantizma,FriedrichvonSchlegel.OnuParizu1805./1806.godinedrži predavanjaouniverzalnojpovijestičovječanstva,odnjegovih»prirodnihipjesničkihprapočetaka«do»vremenafilozofije«,15iodmahnapočetku–zaključuje:

»Akosenezaustavinapukomnabrajanju imena,datuma, izvanjskihčinjenica,akozahvaćaduhvelikihvremena,velikihljudiivelikihdogađajaiizlažega,povijestjesamasobomistinskafilozofija…«.16

HerderoveIdeje za filozofiju povijesti čovječanstvatadasuvećpredstavljaleuzorjednetakveformepovijesnogizlaganja,kojajedominiralaosamnaes-tim idobrimdijelomdevetnaestogstoljeća.17Oslobađajući seonogbezočnog»etnocentrizma«kojijemučioeuropske»univerzalne«povijesti,Herderzaista značajnoodstupaodposlovičnih»naïveties prosvjetiteljskih filozofa

7

Naprimjer,LudwigWachler,Geschichte der historischen Forschung und Kuns. Seit der Wiederherstellung der litterarischen Cul-tur in Europa (1820),Whitefish, Kessinger2010. [1812/1816]; Franz X. von Wegele,Geschichte der deutschen Historiographie seit dem Auftreten des Humanismus,Oldenbourg,München1885.;vidjeti,HorstWalterBlanke, Historiographiegeschichte als His-torik, Frommann-Holzboog, Stuttgart–BadCannstatt1991.;Hans-JürgenPandel,Histo-rik und Didaktik als Problem der Distribution historiographisch erzeugten Wissens in der deutschen Geschichtswissenschaft von der Spätaufklärung zum Frühhistorismus (1765–1830), Frommann-Holzboog, Stuttgart–BadCannstatt1990.

8

PremaH.W.Blanke,Historiographiegeschi-chte als Historik,str.159.

9

Donald Kelley, Fortunes of History. Histo-rical Inquiry from Herder to Huizinga,YaleUniversity Press, New Haven 2003., str. 3;usporeditiKonrad Jarausch, »The Institutionalization of History in Eighteenth-CenturyGermany«,u:HansErichBödekeretal.(ur.),Aufklärung und Geschichte. Studien zur de-utschen Geschichtswissenschaft im 18. Jahr-hundert, Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1986., str. 26; FriedrichMeinecke,Die Entstehung des Historismus,Werke,sv.3,R.OldenbourgVerlag,München1965.,str.237.

10

Usporediti H.-G. Gadamer, Istina i metoda,str.228–229.

11

D.Kelley,Fortunes of History,str.4.DaHegel možda i nije najzgodniji primjer, kakona prvi pogled izgleda, usporediti FrederickBeiser, »Hegel’s Historicism«, u: FrederickBeiser (ur.), The Cambridge Companion to Hegel, Cambridge University Press, Cambridge1999.,str.270–300.

12

D.Kelley,Fortunes of History,str.5;DonaldKelley,Faces of History. Historical Inquiry from Herodotus to Herder, Yale UniversityPress,NewHaven1998.,str.265–269.Ovojdedoktrinaciji,makarnapolaputadoodbacivanja disciplinarnog termina ‘historizam’,prethodila je njegova pluralizacija: zalažućiseprijeza»historizme«negoza»historizam«,MariaJanionukazujenanesamjerivuraslojenostspoznajnihinteresaidiografskoginomotetičkog, racionalističkog i iracionalističkog,HegelovogiMarxovoghistorizma…(MarijaJanjion,Romantizam.Revolucija. Marksizam,Nolit,Beograd1976.,str.134–135).

13

D.Kelley,Fortunes of History, str.7;usporediti Immanuel Kant, »Beantwortung derFrage:Was istAufklärung?«,Kants gesam-melten Schriften, sv. 8, Walter de Gruyter,Berlin 1968.[1784.], str. 35–36; MichaelAlbrecht, Eklektik. Eine Begriffsgeschichte mit Hinweisen auf die Philosophie und Wis-senschaftsgeschichte, Frommann-Holzboog,Stuttgart–BadCannstatt1994.,str.46–49.

14

Vidjeti»epitaf«uDonaldKelley(ur.)(1991),Versions of History from Antiquity to the En-lightenment,YaleUniversityPress,NewHaven1991.

15

FriedrichvonSchlegel,Vorlesung über Uni-versalgeschichte,Jean-JacquesAnstett(prir.),Kritische Friedrich Schlegel Ausgabe,sv.14,F.Schöningh,München1960.[1805.–1806.],str.28.

16

FriedrichvonSchlegel,A Course of Lectures on Modern History: To which are Added, Hi-storical Essays on the Beginning of Our Hi-story, and on Caesar and Alexander, Bohn,London1849.[1805.–1806.],str.1.

17

D.Kelley,Fortunes of History,str.15.



povijesti«.18Onodbacujenjihovoptimizamupogledudruštvenogprogresaipodrivasamopouzdanjekojegajeosnivalo.Nijesvaprošlostbilamračna,nitijesvasadašnjostsvijetla.Umjestoteorijeneizbježnoglinearnognapretka,Herder radije iznovaopreznopromišlja»identifikaciju ideje razvoja saidejommoralnogprogresa«,19odnosnoodnosumaispoznaje,sjedne,isrećečovječanstvasdrugestrane:

»Štojevišeumameđuljudima,toljudivišemorajuodsvogdjetinjstvaučitiopažatidapostojiljepšaveličinaodnečovječneveličinetiraninaidajebolje,akojeiteže,izgraditizemljunegoopustošitije,osnovatigradnegouništitiga«(Herder1784–1791:413).20

Toupozorenje predstavlja i dobru slikuonogopćeg cilja koji ljudi svojimživotomnazemlji trebajupostići ikojiHerdersmještausadržajriječiHu-manität.21 Na pojmuHumanität se, naime, prikazuje i Herderova načelnasrodnostsidealomprosvjetiteljstvaionarazlikazakojusečinidasenetičesamonaglaskanegopostajestrukturalna:naglašavanjedasenesmijejednakulturaprosuđivatikriterijimadruge,dajesvakinarod(po)vezaniodređenvlastitim jezikom ikulturnom tradicijom, te semora sagledati i procijenitivlastitimmjerilom,darazličitecivilizacijenapredujunarazličitenačine,stremerazličitimciljevima,predstavljajurazličitenačineživota,adanjihovapovijesnainterpretacijamožebitisamorelativnoobjektivnaizahtijevapristuprazumijevanja»iznutra«,čin»uživljavanja«isagledavanjenjihovimočima.Svesukulturnecjeline,činise,nesvodivodrugačijeijednako»prirodne«,štokodHerdera znači »vrijedne«, punopravne.Upogleduovog»relativizma«ili»objektivnogpluralizma«,kojisedivisvakojautentičnojkulturizbognjesame i iz nje same, ne priznajući racionalističku pretpostavku o istinitostisamoonogaštojeuniverzalno,nepromjenljivoilogičkiizvedeno,činisedaHerderneprestajetolikobivati»istinskimdjetetomprosvjetiteljstva«kolikosesuprotstavljanečemmnogoopćenitijemčegaprosvjetiteljstvomoždainijekarakterističnipredstavnik:upravočitavojonojdoprosvjetiteljskojplatonovskoj tradicijimišljenjaZapada.22Herdernebi tolikohtioanaliziratikolikorazumjeti određene oblike povijesnog života, određene uvijek jedinstveneizrazejedneinačebeskrajnosloženeorganizaciječovječanstva.TakojeisamHumanitätnakrajuizloženpluralizacijiiimamnogosvojihjedinstvenihisamosvojnihslika.Možeseučinitidašarolikosttihslikajedinstvočovječanstvaprenaprežedoraspada,alisamoonimakojisuuvjerenidaseonopotvrđujeujednoobraznosti.KodHerderaje,naprotiv,Humanität,kaoikretanjepremanjemu, jedan ali raznoobličan.23Tekmoždadovođenje u pitanje vizijenapretkačovječanstvakaocjeline,činise,značajnoodvajaoddobrogdijelaprosvjetitelja.24

Moglo bi se reći da je Herder svojom vizijom »partikularne povijesti« a»univerzalnog čovječanstva«, u sve tri svoje povijesne studije –Još jedna filozofija povijesti za obrazovanje čovječanstva,Ideje za filozofiju povijesti čovječanstva,Pisma za unapređenje humaniteta–uputionajozbiljnijiizazovapriornimteorijamapovijesti»filozofa«,bilodajeriječonjihovojkorekcijiilipobijanju.25UNoch eine Philosophie der Geschichte,hotimičnojalternativitadapopularnimdjelimaVoltaireaiRobertsonakojejesmatraonekritičkiminaivno»racionalističkim«,osporiojedakritičkafilozofijapredstavljajedininačin razumijevanjapovijesti i ljudskogsvijetaopćenito.Moguće jeotkrivatiprincipeuzabilježenojpovijestiumjestodajojsenamećuioslonitisenaakumulaciju»pukeerudicije«kojuproizvodekonvencionalnasredstvapovijesneznanosti.ČetvrtstoljećakasnijeHerderje,slijedećiranijuHamannovu»metakritiku«Kanta, specifičnije filozofski ili »antifilozofski« formulirao svoja gledišta



uMetakritici Kritike čistog uma,protivećisebrisanjuiupotrebitradicijeusvrhu filozofskog »pročišćenja«. I kao što zaHamanna nije toliko pitanještojeumvećštojejezik,26zaHerdera,slično,centralnopitanjenije»Štojeprosvijećenost«,već»Štoječovječanstvo«,aključnedisciplinekojeodgova

18

LeslieSklair,Sociology of Progress,Routledge–Taylor & Francis, New York–Florence1998.,str.26.

19

FrederickBarnard,Herder’s Social and Po-litical Thought, Clarendon Press, Oxford1965.,str.113.

20

JohannGottfriedHerder,Ideen zur Philosop-hie der Geschichte der Menscheit [1784.–1791.], http://www.cluberzengel.de/download/ebooks/pdf/Herder,%20Johann%20Gottfried%20-%20Ideen%20zur%20Philosophie%20der%20Geschichte%20der%20Menschheit.pdf.

21

»To jenotornonejasan termin,kodHerderaiuAufklärunguuopće«,zapažaBerlin,»kojikonotira harmonični razvoj svih besmrtnihduša prema univerzalno važećim ciljevima:razumu, slobodi, toleranciji, uzajamnoj ljubaviipoštovanjuizmeđupojedinacaidrušta-va, isto kao i prema fizičkom i duhovnomzdravlju, prefinjenoj percepciji, dominacijinadZemljom, harmoničnoj realizaciji svegaštojeBogusadiousvojenajplemenitijedjelonapravivši gapo svome liku.To je karakteristična sveobuhvatna, opća i optimističkaformula weimarskog humanizma, koju jeHerderzaistausvojio,naročitousvojimkas-nijimdjelima,alisenečinidajekoristio(jernema preciznu konotaciju) kao univerzalnikriterij objašnjenja ili vrednovanja« (IsaiahBerlin, Three Critics of the Enlightenment: Vico, Hamann, Herder, Henry Hardy (ur.),Pimlico, London 2000., str. 218).Moglo bise,međutim,rećidagajeupotrebljavaoudvaopćaoperativnaznačenja:Humanität jekodHerdera i norma djelovanja, idealmoralnograzvoja, i konstrukcija povijesne perspektive, svjetsko-povijesniproces (vidjetiF.Meinecke,Die Entstehung des Historismus, str.417–418;WolfgangFörster,»JohannGottfriedHerder:Weltgeschichte undHumanität«,u:HansBödekeretal.(ur.),Aufklärung und Geschichte: Studien zur deutschen Geschi-chtswissenschaft im 18. Jahrhundert, Vandenhoeck&Ruprecht,Göttingen 1986., str.363–387,naročitostr.371;GeraldEdelman,Enlightenment and the Intellectual Foundati-ons of Modern Culture,YaleUniversityPress,NewHaven2004.,str.220–221).

22

Unatočnerijetkim ispreplićućimkvalifikacijamadajeintuitivniempatičar,rasist,relativistiliparohijalninacionalist,uHerderovim

spisima najbolje se očituje ta, zapravo prosvjetiteljska, reklo bi se,mješavina empirijskogrealizma,imaginativnoguvidaiosjetljivostizajedinstvenoinesumjerljivo(usporeditiFrederickBarnard,Herder on Nationality, Humanity, and History,McGill-Queen’sUniversityPress,Montreal2003.,str.4–8,36–37,55–57;11–12;I.Berlin,Three Critics of the Enlightenment,str.204–206,185–188).

23

»To što je povijest čovječanstva jedinstvenajošuvijekneznačidajeunjojnadjeluuniformnost, tj. jednoličnoponavljanjeiliodražavanjeistogprincipa.Premdapromoviranjejednog ideala za cjelokupni ljudski rod naprvipogleddjelujekaojednoobrazanprincip,humanostseostvarujeposredstvomkonkretnihvidovaobrazovanjapojedincaipovijesneevolucijepojedinihnaroda.Aonisusvedrugosamonejednoobrazni.Uzmemoliuobzirčinjenicupostojanjarazličitihkultura,jezikaitradicija, obrazovanje ka humanosti nećemopoistovjetitisrigidnim,monotonimprocesomčijisejednoličantokuvijekupornoponavlja.Putkahumanostivodikroz različite,međusobno neusporedive klimatske pejzaže i duhovneatmosfere«(DraganProle,Unutrašnje inostranstvo. Filozofska refleksija romantiz-ma,IzdavačkaknjižarnicaZoranaStojanovića,SremskiKarlovci2013.,str.81).

24

Itamogdjeje,očitopodutjecajemFrancuskerevolucije, bio najbliži prihvaćanju prosvjetiteljskevjereusvijetlubudućnost,uPismi-ma za unapređenje humaniteta, u jednom»pismu«pisanomuvrijeme terorauParizu,1793.godine,Herdersepitanijeli(injegova) ideja moralnog progresa ljudskog rodaištavišeodutopijeizaključujepismojednimkrajnjenetipičnimciničnimodgovoromkojiopravdanje ustanovljene iluzije usavršivostinalaziuzaštitiodmoralnedegeneracije:»DozvolitemidasLessingomsmatramčitavsanosvevećemsavršenstvunašegrodajednomspasonosnomprevarom.Ljudimorajuciljatinaneštoviše,ukolikoneželepotonutiniže«(JohannGottfriedHerder,Briefe zu Beförde-rung der Humanität,HerdersWerke,sv.13,Gustav Hempel, Berlin 1793.–1797., http://gutenberg.spiegel.de/buch/6443/, pismo 24).MoralniidealHumanität,premaovome,ostajesamoideal.Alioličen.UpravojeKantzaHerderabio»učiteljHumanitäta«,prijesvegastogaštoseuprivatnomživotupridržavaoistihonihstrogihmoralnihpropisakojejezastupao u svojoj filozofiji (usporediti JohannGottfriedHerder,Auch eine Philosophie der



rajunatopitanjesuantropologijaistudijejezika,aneteologija,metafizikaili epistemologija.Herder, naime, odbacujeKantovo stanovište apsolutnogprostoraivremena,apriorispoznaje,apstraktnogumaigeneraliziranogiskus-tva i, shodno,njegovozanemarivanjeonogpovijesnoudaljenog i kulturnorazličitog.Kantovagreškasastojiseuizoliranjuumaoddrugihsposobnosti,ubavljenjuneriječima,većpraznimibezdušnimkategorijama.Svjetlostjebeskrajnouzvisivana,alisuživotninagonistrastnerazmjernooslabljeni,pajeisrastomidejeuniverzalneljubavizačovječanstvo,narode,neprijatelje,doiščezavanjaumanjenatoplinaprirodneljubavipremaočevima,majkama,braćiiprijateljima.27

Nasuprot tom»formalnom«pristupu,Herder želi»genetički«pratitinastanakirazvojpojmova,uvjerenda»ljudskiduhmislisasvijetom«,adaumto iskušava jedinoupovijesti.28Povijestčovječanstva sedoduše smještaukozmičkiprocesislijedismislenitok,anjenciljinjenastvarnostiovdjesesastojeuspecifičnoshvaćenom»rastu«,alićeljudskirodispunitisvojzadatakdostizanjasveobuhvatnemoralnezajednicetekkadasvecivilizacijebuduupotpunostirazvilesvojemogućnosti,paseumeđuvremenu,amoždaizasvavremena,moramozadovoljitimoralnimidealomHumanitätakojipozivasvakogpojedincaisvakunacijudaslijedevlastitiputubeskrajnomkretanjupovijestisveta.Natakvimpretpostavkama,Herderćeod1784.godinegraditivlastituzrelufilozofijupovijesti–kojajenaišlanaočekivanooštrekritike.29

Herderove Ideje za filozofiju povijesti čovječanstva izazvale su sarkastičniKantovprikaz.PremaKantu,Herderpromašujetemu–jerpromašujedisciplinu:on,dodušedomišljato,pronalazianalogijeimisliunjimaumjestodalogički precizno određuje pojmove i razlikuje i dokazuje načela, kako dolikuje»filozofijipovijesti čovečanstva«.30 Iz tegreške slijedi ionakoja jenaročitovrijeđalaKanta:Herderovaanalogijabiološkograstaorganskihbićaikulturnograzvojaljudskihbića.Umjestodaprihvationopoštovanjeosobeinjenogautonomnognaporasamoizgradnjekojemuosiguravadostojanstvoutolikoštogačinidostojnim,neštoštojekodKantaneodvojivoodaksiomada »[n]e postoji ni najmanja sličnost između stupnjevitog razvoja u istomčovjekukojiseuvijekuspinjekasavršenijojorganizacijiudrugomživotuiskalekojasemožezamisliti izmeđupotpunorazličitihvrstaipojedinacaucarstvuprirode«,31Herder»čitavnapredakukulturi«svodina»priopćavanjeislučajnobujanjeizvornetradicijekojojčovjektrebapripisatisvosvojepribližavanjemudrosti«.32ČovjekiljudskodruštvokodKantasujediniprivilegiraniza»uzvisivanje«,nemasumnje,zbogpovlaštenostizaum.KadaKantu»Ideji za jednuopćupovijest sa stanovišta svjetskoggrađanstva«iz1784.godinesvojutemuodređujekao»opravdanjeprirode–iliboljepromisli«,33naprvipogledčinisedaončovjekaumanjojmjerinegoHerdersmatratvorcem,aneprimateljem,vlastitekulture,moralaidruštva.Ipocijenu reinstaliranjavećkodVica iHerderaminimizirane ilimutiraneulogepromislion,međutim,uizvjesnovećojmjeričinineštoštomusečinilone-usporedivoznačajnije:odbijanerukovođenpostupanrazvojčovječnostiiznekakvesveprožimajućestvaralačke»sile«prirode.34Kantpromisaouvodinaglašeno»antinaturalistički«i,reklobise,uvijeknekakounedostatkuboljegrešenja,unemogućnostidasepretpostavi ikakva»razumnavlastita svrha«ljudiinjihovihigarakrozpovijest.Onštovišefilozofesavjetujedapotraženeku»prirodnusvrhuubesmislenomtokuljudskestvarnosti;svrhukojabiomogućiladastvorenjakojapostupajubezvlastitogplanaipakimajupovijestpremaodređenomplanuprirode«.35Poduvjetomtelukaveteleologije,ostvarenjenamisliprirodeotkrivasekao»građanskodruštvokojimćeupravljati



pravo«,paionokaojedanzadatakkojije»najtežiiposljednjikojićeljudskavrstariješiti«ilininećeriješiti.36Svejedno,regulativnaidejapravednoggrađanskogporetkapostojidabiomogućilajednuodozgostrukturiranupovijestilijedan,ovdje,nezanesenjački»hilijazam«:

Geschichte zur Bildung der Menschheit. Bey-trag zu vielen Beyträgen des Jahrhunderts,Sämmtliche Werke, sv. 5, WeidmannischeVerlag,Berlin1877.–1910.[1774.], str.475–586; I. Berlin, Three Critics of the Enligh-tenment, str. 187–201,231–239;F.Barnard,Herder’s Social and Political Thought, str.137–138;dasusumnjeunapredakpostojaleiunutarsamogprosvjetiteljskogblokavidjetiFrançois-MarieArouetdeVoltaire,Essai sur les mœurs et l’esprit des nations, OeuvresdeVoltaire, sv. 4,Werdet& Lequien, Paris1829.[1756.,1765.],str.338,François-MarieArouet deVoltaire, »Letter toDamilaville«,19.ožujka1766.,u:Voltaire,Correspondan-ce in Oeuvres,sv.8:1765.–1767.,LaPléiade,Paris1983.,str.409–410;FeansoaMariArueVolter,Kandid ili optimizam, Rad, Beograd1982., str. 118; Giambattista Vico, Načela nove znanosti. O zajedničkoj prirodi nacija,Naprijed,Zagreb1982.,str.132;AdamFerguson,An Essay on the History of Civil Soci-ety,Miller&Cadell,London1768.,str.346–347;HenryVyverberg,Historical Pessimism in the French Enlightenment, Harvard UniversityPress,Harvard1958.;LesterCrocker,»RecentInterpretationsoftheFrenchEnlightenment«,Journal of World History,8,1964,str.426–456;G.Edelman,Enlightenment and the Intellectual Foundations of Modern Cul-ture,str.206,226;PiterGej,»Prosvetiteljstvou istoriji političke teorije«, Treći program Radio Beograda 133–134 (1–2/2007), str.29–43,naročitostr.34–37).

25

»[N]itkounašojtradicijinijemislioradikalnije o potrebi posredovanja partikularnog iuniverzalnog,pluralizmaimonizma,kaoštonitkodruginijeproizveotakočudesnoambiciozanpokušajda toučini«(DamonLinker,»The Reluctant Pluralism of J. G. Herder«,Review of Politics,62(2/2000),str.267–294,citat sa str. 293). JohnMcCarthy smatra dajetajpokušajzasnovannajednom»dvojnomfokusu«: i na tradicionalnom univerzalnomkonceptu humanitas i na pojmu Bildung,shvaćenomovdjekaojedinstveni»organski«razvoj.To je omogućiloHerderudaosigurakontinuitetpovijestiunatočnaglaskunaonomeštoprosvjetiteljiuglavnom,saznačajnimizuzetkommakarMontesquieua (ŠarlMonteskje, O Duhu zakona, dva sveska, »FilipVišnjić«,Beograd1989.[1748.]),nisuposebnonaglašavali:nacionalnousvakojkulturnojtradiciji,kojeproizlaziizjedinstvenogsklopageografskih, klimatskih i jezičnih determinanti, intrinzične vrijednosti svake epohekulturnepovijesti isvakogkulturnognasljeđa koje predstavljaju jedinstvene doprinose

razvoju čovječanstva kao cjeline (usporeditiJohnMcCarthy, »Criticism and Experience:Philosophy and Literature in the GermanEnlightenment«,u:NicholasSaul (ur.),Phi-losophy and German Literature, 1700–1990,Cambridge University Press, West Nyack2002.,str.13–56,naročitostr.46–49;DankanHit&DžudiBoreham,Romantizam za počet-nike,Hinaki,Beograd2003.,str.33–36).

26

Hamann piše Jacobiju 1784. godine: »nijetolikopitanje što jeum,kolikošto je jezik?Sumnjam da se upravo tu može pronaćiosnova svih paralogizama i antinomija kojesupripisaneumu: todolaziodriječikojesesmatrajupojmovima,apojmovisamimstvarima«(JohannGeorgHamann,Briefwechsel,1783–1785,sv.5,ArthurHenkel(ur.),Insel,Frankfurt amMain 1965., str. 264–265). Usiječnju istegodineveć jebilanapisana, alizbog nezadovoljstva autora učinkom nijeizdana za njegova života, Hamannova najrazvijenija»jezična«kritikaKanta,Metakri-tika purizma uma (Johann Georg Hamann,»Metacritiqueon thePurismofReason«,u:JamesSchmidt(ur.),What Is Enlightenment? EighteenthCentury Answers and TwentiethCentury Questions, University of CaliforniaPress,Berkeley1996.[1784.],str.154–167).

27

J.G.Herder,Auch eine Philosophie der Ge-schichte zur Bildung der Menschheit,str.538;usporeditiistr.524,481i577istogdjela.

28

JohannGottfriedHerder,Eine Metakritik zur Kritik der reinen Vernunft,bezoznake izdavača,FrankfurtundLeipzig1799.,str.121.

29

Pravdaćebitizadovoljena tekznatnokasnije,kadabudepriznatoda jesvojimnaglašavanjem konkretnog povijesnog iskustva onaomogućilazasnivanjestudijapovijesti,asvojimnovimidealom»obrazovanjazačovjeka«pripremilatlonakojemćeseudevetnaestomstoljećirazvitipovijesneduhovneznanosti(D.Kelley,Fortunes of History, str. 7–8; H.-G.Gadamer,Istina i metoda,str.35,230–233).

30

ImmanuelKant,»RecensionenzuJ.G.HerdersIdeen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit«, Kants gesammelten Schriften,sv.8,WalterdeGruyter,Berlin1968.[1785.],str.45–66,citatsastr.45.

31

Ibid.,str.53.



»Povijestljudskevrstemožeseucjelinipromatratikaoizvršenjejednogskrivenogplanaprirodedaostvarisavršeniustavdržave…kaojedinostanjeukojemćesvinjeniuloziučovječanstvobitiisplaćeni«.37

NikodKantavišenema,iličakimamanjenegokodHerdera,nadahnutihTurgotovihiliCondorcetovihvizijanapretka.38Štoviše,onafirmiraupravoantagonističkeelementeineskrivaaverzijupremaidejidasuljudskasrećaimoralnosavršenstvonužniishodpovijestičovječanstva.39Aliičovječanstvoipovijestostajuusingularu.Zatakonešto,činiloseKantu,nekakav,kolikogodublažen,sekulariziraniunedogledsmještenobrazacprirodne(pred)određenostisvrhečovječanstvaipovijesniplanostvarenjamogubitidjelatni,kaoiudrugimteorijamanapretka.40ZarazlikuodFichteaikas-nijihnjemačkihmisliteljakojimaotvaraprostor,individualnaautonomijaislobodapritomostajuodredbeniorijentiriliberalneikozmopolitskegrađanskedržavekakvuKantsmještanakrajpovijesti.41Usponkojipočinjesprimitivnimbarbarstvomi,putem»nedruštvenedruštvenosti«,napuštanja»brutalne«slobodeupotraziza»miromisigurnošćuuzakonitomporetku«, prekomoćnih civilizacija Grčke i Rima vodi domoderne zapadnecivilizacijekaonjegovenajvišetočke,nastavitćese,produktivnorastrzansukobimairevolucijama,svedoksenepojaviveliki»Saveznaroda«(Völ-kerbund).42Njegova vizija postaje osnovaKantovogVječnog mira, projekta ujedinjenja svih naroda u jedno najviše tijelo koje će onemogućitimeđudržavneratove,aperspektivaprogresa,kolikogodoprezno,uvjetnoikolebljivoplasiranaikorištenakaograničnaalatkamišljenja,utimpoznimdjelimaipakponekaddobivaisupstancijalnijisadržaji»francusku«obradu:

»Usudiobihsepretpostavitipoimanjedaljudskirod,budućidaupogledukulturekaosvojeprirodnesvrheneprestanonapreduje,iupogledumoralnesvrhesvogopstankanapredujekboljem,adajetonapredovanjedodušedosadabiloprekidano,alinikadazaustavljeno«.43

Zaključak: univerzalna i/ili kulturna povijest

Aliperspektivamoždanetolikoilinesamoprogresakolikocjelinečovječanstvainjegovepovijestiutodobanepovratnosevećileksičkipromijenila.Unjemačkomsvijetukasnogosamnaestogstoljeća»moralnasvrha«čovjekovogopstankauvelikeseizsvogsjedištaukantovskomumupremještana»duh«,aodatleina»kulturu«,a»povijestkulture«(Kulturgeschichte)pojavljujeseuskorokaožanriličakdisciplina.44Zarazlikuod»uma«ili»duha«,»kultura«sugerirabogatstvoiraznovrsnost,konteksteikontingencijeljudskogiskustvaumijenivremena,kaoišireokruženje(Umwelt),efektevanjskih»utjecaja«(Einflüsse),teznačaj»lokalnoguma«(Lokalvernunft)i»stranih«–»barbarskih«, »egzotičnih«, »mitskih«, svejedno – oblika društva imišljenja, kojinisunesamoistovjetninegomoždaniusporedivismodelommodernezapadneracionalnosti.Moglobi se rećidaokretoduniverzalnekakulturnojpovijestipredstavljaokretodvelikogbožjegplanakljudskojsamokreaciji,odnosnoodteodicejekantropologiji.Promijenjenapretpostavkamijenja ismjerpitanja:umjestodaprosvijećenauniverzalnapovijestriješizagonetkučovječanstva,kulturnapovijestsadapružaodgovornapitanjenesamošto ječovječanstvonego ištoje(bila)prosvijećenost.45Sadaseohološćusmatraprosuđivanjepovijestieternaliziranimmetromrazuma:takav,kaoisvakidruginačinmišljenja,stavljasepredsudovlastitojsituiranosti,uvjetovanosti,posebnosti,prolaznostii,konačno–izuzetnosti(Sonderweg).46Raznovrsnostsadasudiuniverzalnim



vrijednostima,anevišeuniverzalnevrijednostiljudskojraznovrsnosti.Vjeruusvevremeniumprosvjetiteljapreteklajezakašnjelametafizika.Kulturnojeuvjetovanaisvakaobjavabezuvjetnog.Tapaušalnaosudaprosvjetiteljskog (ne)razumijevanjapovijestiotadpadodanastvrdokornoostajenasnazi:njegovahistoriografijabolujeodnarcizma,

32

Ibid.,str.63.

33

ImmanuelKant, »Idee zu einer allgemeinenGeschichte in weltbürgerlicher Absicht«,Kants gesammelten Schriften,sv.8,WalterdeGruter&Co.,Berlin1968.[1784.],str.17–31,citatnastr.30.

34

UsporeditiF.Barnard,Herder on Nationality, Humanity, and History,str.64,110–111.

35

I.Kant,»IdeezueinerallgemeinenGeschichteinweltbürgerlicherAbsicht«,str.22.

36

Problem je što je čovjek životinja kojoj je,kadaživiusvojojvrsti,»potrebangospodar«,štomu jeneophodna jednagospodarećaopćevažećavoljakojaćeslomitinjegovuvoljuiprisilitigadajojsepokoravaiujednoomogućitislobodusvih,aliištotakavgospodar,nepotkupljivi»starješinajavnepravde«,morabitiidaljeizljudskevrste,teutolikopodložan zloupotrebi svoje slobode ako i nad sobomnemastarješinu,štomorapostojatijedan»vrhovnistarješinakojitrebabitisam po sebipravičan,aipakbitičovjek«.»Tajjezadatakotudanajtežiodsvih,paječakinjegovopotpunorješenjenemoguće:iztakokrivogdrveta,odkakvogječovjeknapravljen,nemožeseistesatiništasasvimpravo.Prirodanamjezadalazadatakdasesamopribližimotojideji«(Ibid.,str.23).

37

Ibid.,str.27.

38

PremaznamenitojCondorcetovojslici,upost-apokaliptičkom pejzažu pomirene povijesti,traje trijumfalna svetkovina razuma i slobodekoji se još samokaoopomeneprisjećajusvojihneprijatelja:»Doćićevrijemekadaćesuncesijatisamoslobodnimljudimakojinepoznajunijednogdrugoggospodaradosvojrazum,vrijemekadaćetiraniirobovi,svećeniciinjihovilicemjerniinstrumentipostojatijedino u povijesnim djelima i na pozornici,kojima ćemo se zanimati samo kako bismosažalijevalinjihovežrtve injihoveposlušnike, ne bi li se održali u stanju budnosti govoreći o njihovim pretjerivanjima i snagomrazumaprepoznaliiuništiliprvosjemepraz-novjerjai tiranije,ukolikoseikadausudidaseponovopojavi«(Jean-Antoine-NicolasdeCaritat,marquisdeCondorcet,Esquisse d’un

tableau historique des progrès de l’esprit hu-main,Vrin, Paris 1970./2005.[1793.–1794.],str.198.

39

Usporediti nenadmašeno Cassirerovo »mapiranje«Kantovog razumijevanja povijesti inapretka:ErnstKasirer,Kant. Život i učenje,Hinaki, Beograd 2006., str. 225–234, 404–406;takođerAllenWood,»Kant’sPhilosophyofHistory«,u:ImmanuelKant, toward Per-petual Peace and Other Writings on Politics, Peace, and History, Yale University Press,NewHaven2006.,str.243–262.

40

UsporeditiRobertNisbet,History of the Idea of Progress,Heinemann,London 1980., str.352;L.Sklair,Sociology of Progress,str.viii.Riječjeo»izvornojovisnosti«idejenapretkaokršćanstvukojamodernu(za)misaoprogresačinidvoznačnom–»posvomporijeklujekršćanska, a po tradiciji antikršćanska« – iprepoznaje kao sekulariziranu eshatologiju(Karl Löwith, Svjetska povijest i događanje spasa,AugustCesarec,Zagreb1990.,str.91).Blumenberg,međutim,srazlogomupozoravada, unatoč zavodljivoj trivijalnosti formuleovisnosti ideje napretka o kršćanskoj eshatologiji,postojenekerazlikekojesprečavajusvako»prelaženje«jedneudrugu:»Jednaformalna,aliupravozatoočiglednarazlika,ležiučinjenicidaeshatologijagovoriodogađajukojiupadaupovijest,akojijojječaktrans-cendentan i heterogen, dok ideja napretkaprenosijednustrukturu,prisutnuusvakojsadašnjosti,nabudućnostsvojstvenupovijesti«(HansBlumenberg,Legitimnost novog veka,Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića,Sremski Karlovci 2004., str. 29). Drugačijerečeno, impuls napretka u sekularnoj teorijidolazi iznutra: ideja promisli karakterističnazaeshatološkogledištenapovijestiščezavasvjeromuprogresprosvjetitelja,čakiakoimeostaje.Ljudskirodkonačno,nasvojusrećuiližalost,stvaravlastitusudbinu.

41

UsporeditiHertaNagl-Docekal,»WhyKant’sReflectionsonHistoryStillHaveRelevance«,u:PeterKoslowski(ur.),The Discovery of Hi-storicity in German Idealism and Historism,SpringerBerlin2005.,str.172–186;MatthiasLutz-Bachmann, »History and Subjectivity–TheRelevanceofaPhilosophicalConceptofHistoryintheKantianTradition«,u:PeterKoslowski(ur.),The Discovery of Historicity in German Idealism and Historism,Springer,



temporalnogietno-centrizmaikulturnogimperijalizma.Onavidi,alineuspijevarazumjetistrane,odnjerazličitekultureiliepohe,budućidajojnepolaziza rukom suspenzija svoje pretpostavke i prenošenje na stajalište internograzumijevanja, suđenjaupojmovima,vrijednostima i idealimasamihaktera.Umjestotoga,onaprosuđujeoprošlosti idrugimkulturamausvjetlostivlastite,kaodasuvrijednostinjenogvremenauniverzalne,vječneikaodapredstavljajukrajsvjetskepovijesti.47Čovječnostsesadavaljaunaprijeditiupravoobrnutim,induktivnimputem,lokalnimnesvodivimposvećenostimakojesesamokaotakveeventualnoupisujuuslikucjelokupnogčovječanstvakojeuživarazlikebezdominacije.AkoovapromjenaZeitgeistaipredstavljauvjerljivoopravdanjezapodizanjehistorističkeoptužniceprotivprosvjetiteljstva,onameđutimjošnipoštonijeautomatski i pravedan povijesni sud o njegovoj krivnji.Nemir se, štoviše,uočavaupravotamogdjeprosvjetiteljstvoiskušavavlastitugranicu.Sigurnose,naime,može rećida»kulturrelativistička«kritikauniverzalizmapostojiiuokrilju samogprosvjetiteljstva.48Štoviše,čini se izvjesnimdaseunjimeobilježenojosamnaestostoljetnojmislipoprviputijavlja»programsko«usmjeravanjepovijesnogispitivanjana»drugo«ilina»druge«uodnosunazapadnucivilizaciju.MontesquieuovaPerzijska pismaiDiderotovDodatak Bougainvilleovom pu-tovanjuidanassečitajukaopionirske,duhoviteiistinskepackeumišljanjuEuropejacadasunormenjihovekultureopćenitoopravdaneilipoželjne,anaročitodasemogusmatratimjerodavnimzadruge.49Te»heterologije«50upravoseokrećuprotivsvakeparohijalnefilozofijekojabihtjelaograničitispoznajunaeurocentričkukulturuiotvarajuhorizontonogtuđegiegzotičnog. Pobuđena dodatno otkrićem »Novog svijeta« i, još i više, njegovompojmovnomkonstrukcijomiadaptacijom,»centrifugalnaradoznalost«prosvjetiteljstva je,moglo bi se čak reći, udružila snage s vještinomkritike ihermeneutikedabiproširilaiprodubilaosjećajZapadazaudaljenavremenaiprostore.Tajosjećajje,doduše,jošuvijekoblikovan»primitivističkom«predrasudomiretorikom»alteriteta«,ajošneionimizazovomkojistranadruštvaiepohe(i)danasupućujunašemidentitetu,izazovom»daseupoznačovječnostnjihovognačina života, uzočuvanje sposobnosti da se živi vlastiti«.51Aliočekivanjedabiilidajemoglobitidrugačijeujednomobičnopolemičkomkontekstuukojemseonpojavljujevjerojatnojepretjeranoiubitnomsmislu,usmisluartikulacijeepohalnihpitanja,anakrono.Usvakomslučaju,činiseda je prostor i za takvu tematizaciju prije otvoren nego zatvoren uvidima–rekonstrukcijamailivizijama,svejedno–udrugepredjeleidrugavremenakojesuprosvjetiteljiostvarili,sveidasu,auodgovornijimmomentimasvakako nisu, iz narcisoidnih razloga ili zbog heurističkih ograničenja favoriziralivlastitookruženje ivlastitusuvremenost.Refrenoahistoričnostiprosvjetiteljstva,iakonesasvimnezasnovaniintuitivnozavodljiv,nesretnojevećiformulirantesetakopokazujeprijekaozgodnaakademskapoštapalicazasvrstavanjeuurednerubrikepovijesnofilozofskihusmjerenjanegoštose,mimoneuhvatljiviharšinaduhaodređenihelaboracija ineizrečenihuvjerenja,možetekstualnodokumentirati i,bilo imajućiuviduempirijskaistraživanjailitadauostalomsVoltaireomnastalu»filozofijupovijesti«,raz-ložnobraniti.



Berlin2005.,str.212–222;zakontekstualizacijupitanjapovijestiidometenjenepostavkeuprosvjetiteljskoji/ilitranscendentalnojfilozofiji vidjeti RüdigerBubner,The Innovati-ons of Idealism,CambridgeUniversityPress,NewYork2003.,str.105–181.

42

I.Kant,»IdeezueinerallgemeinenGeschichteinweltbürgerlicherAbsicht«,str.24.

43

Immanuel Kant, »Über den Gemeinspruch:Das mag in der Theorie richtig sein, taugtabernichtsfürdiePraxis«,Kants gesammel-ten Schriften, sv. 8,Walter deGruyter,Berlin 1968.[1793.], str. 275–313, citat na str.308–309.

44

Pölitzusvojoj»kritičkoj«povijestičovječanstvatadatvrdida»kulturnapovijestpotvrđujeaposteriorionoštoumpokušavaustanovitiapriori na temelju ispravne spoznaje ljudskihmoći i sposobnosti« (KarlHeinrichLudwigPölitz,Geschichte der Kultur der Menschheit, nach kritischen Principien,bezimenaizdavača,Leipzig1795.,str.76).

45

D.Kelley,Fortunes of History,str.21–22.

46

Taj je termin uvijek nekako vezivan za suprotstavljanje jedne specifične perspektiveuniverzalističkim idejama prosvjetiteljstvanegdje između 1770. i 1830. godine. U različitim njemačkim varijacijama, argumentacija se koncenrira na odbacivanje ili prevladavanjeprosvjetiteljstva,čijeseporijekloonda pronalazi u inozemstvu, u Francuskoji Britaniji, te se zaključuje da stoga tamo ipripada, a nikako ne izražava posebni genijjednogdrugačijegmentalitetaionuautentičnonjemačkutradicijukojabimoralapočivatinadrugimtemeljima(zarekonstrukcijuidekonstrukcijuidejeSonderwegavidjetiStefanBerger, »TheGermanTraditionofHistoriography,1800–1995«,u:MaryFulbrook(ur.),German History since 1800,Arnold,London1997.,str.477–492,naročitostr.487–491;takođerKarinFriedrich,»CulturalandIntellectualTrends«,u:MaryFulbrook(ur.),German History since 1800,Arnold, London 1997.,str. 88–105;Daniel Fulda, »LiteraryCriticismandHistoricalScience:TheTextualityofHistoryintheAgeofGoethe–andBeyond«,u:PeterKoslowski(ur.),The Discovery of Hi-storicity in German Idealism and Historism,Springer, Berlin 2005., str. 112–133;Maike

Oergel, Culture and Identity, Historicity in German Literature and Thought 1770–1815,WalterdeGruyter,Berlin2006.).

47

Za uvjerljivo empirijsko osporavanje ovakvog tipskogviđenjaprosvjetiteljstva i ukazivanjeda»razlika«i»diverzitet«postoječaki u njegovom perspektivističkom univerzalizmu i eurocentrizmu,vidjetiUrsulaVogel,»The Sceptical Enlightenment: PhilosopherTravellersLookBackatEurope«,u:NormanGeras (ur.), Enlightenment and Modernity,Palgrave,NewYork1999.,str.3–24.

48

VidjetiPeterHulme,»TheSpontaneousHandof Nature: Savagery, Colonialism, and theEnlightenment«,u:PeterHulme&LudmillaJordanova (ur.), The Enlightenment and Its Shadows,Routledge,London1990.,str.16–34; Jonathan Israel, »Enlightenment!WhichEnlightenment?«, Journal of the History of Ideas 67(3/2006),str.523–545.

49

Šarl Monteskje, Persijska pisma, Utopija, Beograd 2004.[1721.]; Denis Diderot,Supplément au voyage de Bougainville, ou Dialogue entre A. et B. sur l’inconvénient d’attacher des idées morales à certaines ac-tions physiques qui n’en comportent pas, u:DenisDiderot,Oeuvres complètes,sv.2,Garnier,Paris1875.–1877.[1772.],str.193–250.Ovomebisemogledodatimakarjošibrojne»međukulturne«referenceisprdnjekodVoltairea(Voltaire,Essai sur les mœurs et l’esprit des nations;FransoaMariArueVolter,Filo-zofski rečnik,Maticasrpska,NoviSad1973.;Aleksandar Jovićević,Amabedova pisma od Voltera, CID, Podgorica 1999.) i bezbrojnedrugerazličitihautorauEnciklopediji.

50

Michel de Certeau,Heterologies. Discourse on the Other,UniversityofMinnesotaPress,Minneapolis1986.

51

VidjetiGeorgeBoas,Primitivism and Related Ideas in the Middle Ages,JohnsHopkinsUniversityPress,Baltimore1997.;ArthurLovejoy&GeorgeBoas,Primitivism and Related Ideas in Antiquity,JohnsHopkinsUniversityPress,Baltimore1997.;D.Kelley,Fortunes of History, str. 12–13;CharlesTaylor, »GadamerontheHumanSciences«,u:RobertJ.Dostal (ur.), The Cambridge Companion to Gadamer,CambridgeUniversityPress,NewYork2002.,str.126–142.



Predrag Krstić

History versus Historicism: The Case of the Enlightenment

AbstractThis paper seeks to relativize the proverbial remark that historicism addressed to the Enlight-enment for its unhistoricity. The first part finds the effort to rehabilitate the Enlightenment philosophy of history before the attacks of Romanticism and fair assessment of its achievements within the very school of philosophical historical hermeneutics, to be followed by opposing the entire Historicism a counterphilosophical tradition of the science of history. In the examples of Kant’s and Herder’s understanding of the history of mankind, the second part of the paper exhibits their rival concepts, in order to test the validity of criticism for the lack of historical consciousness of the Enlightenment and indicate the corrective that “cultural history” suggests to “universal history”. It is concluded that ingrained refrain about ahistorical Enlightenment is rather convenient academic buzzword for its inclusion in neat columns of historicophilosophi-cal orientations than it can be textually documented and reasonably defended.

Key wordsEnlightenment,Romanticism,historicism,historicalscience,progress,Humanität,universalhistory,culturalhistory

Documents

Povijest versus historizam: slučaj prosvjetiteljstva