Povijest Ukrajine

2

POVIJEST UKRAJINE

Saeta povijest Ukrajine i ukrajinskog naroda

od najstarijih vremena do Naranaste

revolucije 2004. godine

Priredio:

Sergej Burda

Zagreb, 2009.

Povijest Ukrajine

3

POVIJEST UKRAJINE

Nakladnik:

HRVATSKO-UKRAJINSKO DRUTVO

Grad Zagreb, 10000 Zagreb, Ksaver 171

Priredio:

Sergej Burda

Glavni urednici:

uro Vidmarovi i Sergej Burda

Redakcijski odbor:

Sergej Burda, uro Vidmarovi, Slavko Burda,

Miroslav Kirini, Teodor Fricki

Lektura i korektura:

Mirela uul-Kupili

Godina:

2009.

Uvodna napomena - Sadraj ove publikacije predstavlja interpretiranu zbirku prireivaa na temelju

prethodno objavljenih vie individualnih autorskih djela uglednih ukrajinskih i svjetskih sveuilinih

strunjaka te novinara s velikim strunim znanjem. Moralno autorsko pravo ovog interpretiranog zbirnog

djela pripada pojedinim navedenim strunjacima ija je literatura koritena, a njihovi osnovni podaci su

navedeni u zaglavlju publikacije (zajedno s ostalim koritenim izvorima). Spomenuta literatura prethodno

je objavljena na ukrajinskom ili engleskom jeziku te je koritena alternativna transliteracija s ukrajinske

irilice, esto prilagoena originalnom izgovoru s ukrajinskog jezika ili prethodno koritenim hrvatskim

nazivima ukrajinskih gradova, rijeka i pojedinih drugih obiljeja iz ukrajinske povijesti i zemljopisa. -

Zagreb, 2009. (Prireiva, Sergej Burda)

Povijest Ukrajine

4

POVIJEST UKRAJINE

Sadraj:

Predgovor (uro Vidmarovi)

Drevna vrata Europe Ukrajina (Sergej Burda)

I. Pretpovijest ukrajinskih prostora

Pretpovijest ukrajinskih prostora i Tripiljska kultura

Antike civilizacije i srednjovjekovna ukrajinska plemena

Antska slavenska zajednica i dominacija Poljana

II. Razdoblje ukrajinske dravnosti Kijevska Rus (882.)

Formiranje ukrajinske drave Kijevske Rusi

Unutarnja konsolidacija i kulturni preporod Kijevske Rusi

Politika rascjepkanost i teritorijalni raspad Kijevske Rusi

Zapadnoukrajinska drava Galiko-Volinjska Rus

Tatarska kolonizacija vladimir-suzdaljskih zemalja

III. Razdoblje litavske i poljske vladavine (1360.)

Velika Kneevina Litve, Rusi (Ukrajine) i Samogitije

Poljsko-litavska vladavina i migracije ukrajinskog stanovnitva

Formiranje ukrajinskih kozaka i Zaporoke Sii

IV. Kozaki ratovi i zatita Ukrajinske crkve

Ustanci Zaporokih kozaka i stvaranje vojske

Degradacija Carigrada i Brestska crkvena unija

Kozaki ratovi i Kijevska bratska kola

Poljski pritisci i borba za ukrajinski crkveni autoritet

Povijest Ukrajine

5

V. Kozako razdoblje i dravna autonomija (1648.)

Kozaka Zaporoka Republika i hetman Bogdan Hmeljnickij

Teritorijalno-administrativna podjela ukrajinskih prostora Rujina

Ukrajinski barok i neovisna politika hetmana Ivana Mazepe

VI. Ukidanje ukrajinske autonomije

Ruski Imperij i otuivanje ukrajinskog identiteta

Ruenje Zaporoke Republike i Ukrajinske tradicionalne crkve

Migracije Ukrajinaca prema Kubanju i Zelenom klinu

Hajdamaci i drutvene pobune u zapadnoj Ukrajini

VII. Ukrajinski narodni preporod

Zapadna Ukrajina pod austrijskom vlau

Istona i sredinja Ukrajina u sklopu Ruskog Imperija

Aktivnost ukrajinskih intelektualaca

VIII. Ukrajinska revolucija 1917.

Ukrajinske okolnosti pred Prvi svjetski rat

Formiranje ukrajinskog parlamenta Centralna Rada

Ukrajinska Narodna Republika i boljeviki pritisci

Uspostavljanje vlade Hetmanata na elu s Pavlom Skoropadskim

Zapadna Ukrajinska Narodna Republika i ujedinjenje Ukrajine

Ukrajinska vlada Direktorij i graanski rat

IX. Anticarska politika i ukrajinizacija

Obnova unitene ekonomije i prva masovna glad

Sovjetski Savez obrana drave i partije

Nacionalni komunizam i nove ideje neovisnosti

Ukrajinsko drutvo i kultura sredinom 1920-ih

X. Staljinov teror i pomor glau

Petogodinji plan i industrijalizacija Ukrajine

Povijest Ukrajine

6

Rat protiv ukrajinskih seljaka elementi genocida

Staljinov teror i politike istke

Poetak sovjetske rusifikacije

XI. Jaanje ukrajinskog nacionalizma

Posljedica nacionalizacije drava

Pokuaji asimilacije Ukrajinaca u Poljskoj

Ukrajinske politike stranke i formiranje OUN-a

Ukrajinci u Rumunjskoj i ehoslovakoj

Karpatska Ukrajina i ratna prijetnja u Zakarpatju

XII. Ukrajinci u Drugom svjetskom ratu

Ukrajinsko bojite i sovjetski paralelni rat

Nacistika vladavina i egzekucije kod Babin Jara

Rat ukrajinskih nacionalista Ukrajinska ustanika armija

Povratak sovjetske vlasti i posljeratne bitke

Sovjetizacija zapadne Ukrajine i trea masovna glad

XIII. Sovjetska Ukrajina nakon 1953.

Staljinova sovjetska ostavtina

Destaljinizacija i Hruovljeve reforme

Sovjetski identiteti Ukrajine i politika Petra elesta

Disidencija ukrajinskih intelektualaca i Ukrajinska helsinka grupa

Modernizacija sovjetskog drutva

XIV. Raspad Sovjetskog Saveza

Reforme Mihaila Gorbaova

ornobiljska nuklearna nesrea 1986.

Politika otvorenosti Glasnost i formiranje pokreta Ruh

Politike promjene i nove ukrajinske politike stranke

Kraj Sovjetskog Saveza

XV. Nezavisna Ukrajina (1991.)

Povijest Ukrajine

7

Stabilizacija postsovjetskih tenzija

Autonomija Krima i Crnomorska flota

Pogodovana izgradnja kapitalizma

Kumin reim i oligarhijska vlast

Naranasta revolucija 2004.

Kronologija povijesti Ukrajine

Literatura

Povijest Ukrajine

8

Predgovor

Nepoznata Ukrajina

Ukrajina je najvea europska zemlja. Kolijevka istonog kranstva meu Slavenima.

Domovina blistave istonoslavenske kulture, civilizacije i uljudbe kojima je

prednjaila u vremenu europskoga srednjeg vijeka. No, pored svih navedenih

injenica, Ukrajina je Europi tajanstvena i nepoznata. Jednako kao to su to

Bjelorusija, Moldova, Gruzija ili Armenija. Razlozi lee u povijesti. A povijest je

Ukrajini i njezinome narodu donijela razdoblja blistavih uspjeha u vremenu mone

srednjovjekovne drave Kijevske Rusi, zatim tatarsku okupaciju u 13. stoljeu i

dravno rasulo, a potom duga stoljea kolonijalne podlonosti monim susjednim

dravama: Tatarskom kaganatu ili Zlatnoj Hordi, Poljskoj kraljevini i Republici,

Litvanskom vojvodstvu, Moskoviji, odnosno Ruskom imperiju, Otomanskom

sultanatu, Habsburkoj carevini i Austro-Ugarskoj monarhiji, Rumunjskoj kraljevini,

Sovjetskoj komunistikoj satrapiji. Kroz sve to vrijeme ukrajinskom je narodu bila u

cijelosti ili djelomino oduzeta ne samo politika sloboda ve i povijest, samobitnost,

konano i etniko ime, to je jedinstveni sluaj u europskoj povijesti. Kako je taj

narod opstao, sauvao initelje narodnosne samobitnosti i dravotvornosti mogu

shvatiti, moda, najbolje Hrvati, taj hrabri mediteransko-srednjoeuropski etnos

ponikao u prostorima stare ukrajinske etnike membrane. I premda je tomu tako,

Hrvati o Ukrajincima znadu tek onoliko koliko su to eljeli i kako su eljeli njihovi

gospodari, poglavito oni ija su sjedita bila u Krakovu, Petrogradu odnosno Moskvi i

Beu. Svaki iole obrazovaniji ovjek u dananjoj Hrvatskoj mora osjetiti nelagodu

kada ne samo u tisku, ve i u politolokim, historiografskim i inim, tzv. strunim

tekstovima, susree toponime, hidronime, oroniome, patronime, pa ak i nazive

cijelih ukrajinskih pokrajina, onako kako su ih preimenovali u Moskvi, ili Beu. Kao

da ne postoji ukrajinski jezik, a da ne govorimo o pravu svakog naroda na vlastito

nazivlje, a o dunosti stranaca kada imenuju to nazivlje, da budu pristojni, ako ne ve

poteni i pravedni prema domicilnome puanstvu i njegovome jeziku. Dakako,

ukrajinska prijestolnica naziva se Kijiv, a ne Kijev, najvei grad u zapadnome dijelu

zemlje je Ljviv, a ne Lavov ili Lemberg, onaj u istonome dijelu je Harkiv, a ne

Povijest Ukrajine

9

Harkov, Rivne nije Rovno, Krivij Rih nije Krivi Rog, etc. Najvea ukrajinska rijeka

je Dnjipro, a ne Dnjepar. I tako dalje U Ukrajini ne postoji pokrajina koju kod nas

nazivaju Galicija, premda se takav naziv nalazi i kod Krlee. Galicija postoji u

panjolskoj, dok se zapadni krajevi Ukrajine nazivaju Haliina, odnosno Galiina, po

srednjovjekovnome gradu Haliu/Galiu. Problem je u transkripciji ukrajinskog

fonema G koji nije niti hrvatski G, niti H, nego samosvojan glas smjeten izmeu

navedenih hrvatskih fonema. Na alost, za taj fonem, kao i za jo njih nekoliko iz

ukrajinske azbuke, nemamo odgovarajue latinske grafeme. Ali, u svakom sluaju

hrvatski Ukrajinci doseljeni iz zapadnih krajeva Ukrajine, tonije iz Haliine, nisu

Galicijani, kako ih se kod nas naziva, ve ono to odreuje njihov etnonim. Kada bi

se doslovno koristilo njihovo pokrajinsko ime, tada bi mogli biti jedino

Galiani/Haliani.

Problem nepoznavanja ukrajinske povijesti nazoan je i u hrvatskoj

historiografiji. Udbenik iz kojega je moj narataj studenata povijesti dobivao znanje

o prolosti ukrajinskog naroda napisali su ruski profesor B. D. Grekov i tadanji ef

Katedre za povijest Europe srednjega vijeka Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr.

Miroslav Brandt kao zajedniko djelo pod dvojnim naslovom: B. D. Grekov:

Kijevska Rusija (prijevod prof. dr. Rene Lovreni) i M. Brandt: Ruske zemlje od XII

stoljea do Ivana Groznog. Udbenik je objavila zagrebaka izdavaka kua

Naprijed, 1962. godine. Brandt-Grekov udbenik, kako smo ga nazivali, bio je

zadano tivo sve do 1981., kada prof. Brandt objavljuje svoj udbenik

Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka kojega je izdao Slavko Goldstein u

nakladnikoj kui Liber. Ovaj je udbenik doivio drugo izdanje 1995. u nakladi

zagrebake kolske knjige. Godine 1981. prof. Brandt objavljuje knjigu Povijest

Rusije u srednjem vijeku, ponovo u nakladi Liber.

Ve naslovi koje su svojim radovima dali prof. Grekov i prof. Brandt

otkrivaju velikoruski utjecaj koji se, kada je rije o Ukrajini, prebacio iz velikoruske

carske historiografije u rusku boljeviku i sovjetsku internacionalistiku

historiografiju. Drava pod nazivom Kijevska Rusija nije postojala pod tim

imenom. Takav naslov knjige je tada (1962.), kao to bi i danas (2009.), upuivao na

veliku dravu koja se zove Rusija, nekada Ruski Imperij, a danas Ruska Federacija, i

svaki je itatelj mogao shvatiti kako se u knjizi govori jedino o povijesti te drave. U

sintagmi Kijevska Rusija nema mjesta za Ukrajinu, tu je ukrajinska povijest

Povijest Ukrajine

10

preuena, prilagoena ruskim imperijalnim istinama, falsificirana, pa ak i oteta.

Naslov koji je svome dijelu udbenika dao uvaeni hrvatski povjesnik Miroslav

Brandt takoer je, na alost, upuivao na povijest Rusije, odnosno zemalja na kojima

ivi ruski narod, a nikako ukrajinski. Da je znanstvenicima bilo do povijesne istine

tada bi naslov Grekovljevog dijela navedenog udbenika glasio Kijivska Rus', a

onaj prof. Brandta mogao je imati naslov u jednoj od sljedeih varijanata: a)

Sjeverne zemlje Kijivske Rusi od tatarske okupacije do moskovitskog vladara Ivana

Groznog; b) Zemlje Moskovije, odnosno Moskovske drave od XII st. do Ivana

Groznog; c) Povijest ruske drave od XII st. do Ivana Groznog.

Koritenjem pojma Kijevska Rusija, staroruska drava, odnosno Stara

Rusija, Grekov je namjerno izokrenuo ukrajinsku povijest i prilagodio ju

velikoruskoj politikoj interpretaciji. Iskoristio je za takav postupak naziv koji su

bizantski pisci dali dravi Kijivska Rus' Rosija, a odbacio njezino izvorno

ukrajinsko, odnosno staroukrajinsko ime. Kako je rije o grkom jeziku, ovaj se naziv

prebacio i u latinski i kao takav uao u europsku historiografiju. Moskovsko

preuzimanje ukrajinskog etnonima i dubine povijesnog trajanja traje jo od cara Petra

Velikoga. Ukrajinski etnonim je preuzet ne u izvornoj varijanti Rusii, Ruteni ili

Rusini, ve u obliku koji su mu dali Bizantinci, a taj je bio Rosi, odnosno Rusi, koji je

u jeziku moskovitskih Slavena (dananjem ruskom jeziku) dobio oblik u pridjevu

ruski (olovjek). Uz etnonim ilo je i oduzimanje naziva zemlje, pa je ime Rus'

postala Rosija-Rusija. U Moskvi su vjeto manipulirali grkim bizantskim nazivljem

Rus' i Velika Rus', po uzoru na stare grke nazive Graecia (Grka, kao matina

zemlja, odnosno etnika jezgra) i Magna Graecia, odnosno Velika Grka, kako su

nazivali grke kolonije, dakle osvojene zemlje izvan matinog etnikog prostora.

Velikoruski politiari ovu e terminologiju u Ukrajini preokrenuti tako da e

Magna Rus', dakle periferna Rus', postati po elji moskovitske dinastije Velika

Rusija, ne u starohelenskom znaenju Velika Grka, ve u smislu sredinje,

glavne i matine zemlje, dok e Kijivska Rus' kao matina i prava Rus' postati Mala

Rusija, odnosno periferija Velike Rusije sa sjeditem u Moskvi. Periferija time na

politiki dirigiran nain dobiva znaenje sredita, premda ga u povijesti nije imala, a

matica-zemlja dobiva status periferije. Sukladno tome plurietniki itelji Velike

Rusije, do Petra I. zvani Moskoviti, postaju Rosi, odnosno Rusi, odnosno

Velikorusi, a pravi Russi, odnosno Ukrajinci, postaju Malorusi, odnosno periferni

Povijest Ukrajine

11

izdanak velikog ruskog naroda. Od tada je i slubeno slavna povijest

staroukrajinske drave Kijevske Rusi postala temeljem povijesti Moskovije,

preimenovane u Rusiju, odnosno Ruski Imperij. Na ovakav su grub nain

Ukrajincima oduzete, kulturna batina, etnonim, lingvonim, dakle osnovni elementi

etnikog identifikacijskog koda. Oni gube pravo na status samostalnog naroda, ve se

slubeno moraju nazivati Malorusima, kao izdankom Velikog ruskog naroda, u

najboljem sluaju pojam Malorusi smiju koristiti u znaenju subetnosa. Umjesto

etnike identifikacije, vlast u Moskvi namee im subetniku identifikaciju, a to je

oblik grube i nasilne asimilacije, odnosno rusifikacije.

Navedene povijesne injenice u Hrvatskoj nisu bile, a i danas su slabo

poznate. Radi jasnoe, Kijevsku Rus' bi se moglo usporediti s Franakim carstvom.

Ono to je Moskovija uinila s ukrajinskim etnonimom, moemo shvatiti ako

prihvatimo kao hipotetiku mogunost da je Pruska nakon pobjede nad Francuzima

preuzela naziv stare drave iz vremena Karla Velikoga, a Francuze prisilila da uzmu

neko alternativno ime, kao to su npr. Galija, ili Akvitanija.

Koliko je ruska komunistika historiografija preuzela ideologem o

velikoruskom narodu otkriva na prof. Grekov. On svoj rad zapoinje reenicom:

Kako da se objasni dobro poznata injenica, da ruski narod u svom bilinskom eposu

pridaje najznaajnije mjesto upravo 'kijevskom periodu' svoje stare povijesti? To ne

moe biti sluajno. () Narodne simpatije uiva ono vrijeme, kad je ruska zemlja,

ujedinjena pod vlau prvih kijevskih knezova, okupila istonoslavenska plemena i

neke neslavenske etnike elemente u jednu politiku cjelinu i stvarno predstavljala

silu, stranu za neprijatelja, koja je omoguavala miran napredak naroda zalog dalje

budunosti zemlje. () Ukoliko se u tom vremenu moe govoriti o jedinstvu ruskog

naroda, to je mogue samo u etnikom smislu, u smislu svijesti o operuskim

historijskim zbivanjima, koja nikada nisu bila zaboravljena, te su se i dalje sluila kao

vezivno tkivo, bez obzira na politiku rascjepkanost.

Ruske narodne mase, gdje god se nalazile, pod ijom bilo vlau, nisu nikada

zaboravljale svoje etniko jedinstvo, ali politikog jedinstva, makar i relativnog, u

obliku Kijevske drave, u to vrijeme vie nije bilo.

() Vrlo je vano osvrnuti se jo na jednu okolnost. Biline Vladimirova ciklusa, tj.

Biline o Kijevu i kijevskom periodu povijesti Rusije, nije ouvao ukrajinski, nego

VELIKORUSKI NAROD (spac. . V.). () Taj interes velikoruskog naroda za

Povijest Ukrajine

12

svoju daleku prolost, ova zasluga za uvanje najvrednijih i najstarijih injenica iz

ivota naroda govori nam o tome, da povijest Kijevske Rusije nije samo povijest

ukrajinskog naroda. U tom periodu, u kojem je nastajao i velikoruski, i ukrajinski, i

bjeloruski narod, kovala se mo ruskog naroda. () Povijest Kijevske drave nije

povijest Ukrajine, ni Bjelorusije, ni Velikorusije. To je povijest drave, koja je

omoguila nastanak i razvoj i Ukrajine, i Bjelorusije, i Velikorusije. U tome i jest

golemo znaenje ovog razdoblja u ivotu Rusije.

Posve je razumljivo, da su politike uspjehe naroda, koji su uli u sastav

Kijevske drave, i prije svega Istonih Slavena, tj. Ruskog naroda, kojemu neosporno

pripada u tom procesu vodea uloga, omoguili tek odreeni uvjeti njihova

unutranjeg razvitka. Citiranje uvaenog ruskog boljevikog historiara

zavravamo sljedeom njegovom tvrdnjom: Tendenciozno tretiranje Kijevske

drave kao 'ukrajinske' onemoguilo je Hruevskom da ispravno, u skladu s izvorima,

shvati njenu historiju. Period Kijevske drave najvea je i najvanija faza u historiji

naroda Rusije i prije svega ruskog naroda, koji se kasnije razgranao u Velikoruse,

Ukrajince i Bjeloruse. Ispravno shvaanje te injenice neophodan je preduvjet za

razumijevanje dalje povijesti svih naroda i zato zahtijeva najbriljivije nauno

istraivanje.

U svome pogovoru prof. Brandt je ushieno predstavio Grekovljev rad:

Objavljivanje Grekovljeva djela 'Kijevska Rusija' na hrvatskosrpskom jeziku ve se

odavno osjealo kao hitna potreba. U svome samostalnome udbeniku

Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka dr. Brandt se pokuava udaljiti od

velikoruskih ideologema, ali u tome nije u cijelosti uspio. Njemu je problem

etnogeneze Ukrajinaca ostao preteak. Poao je od antikog etnonima Ros.

Pozivajui se na antikog pisca Jordanesa, prof. Brandt postavlja sljedeu

tezu: No, ipak je karakteristino da je upravo Jordanes sauvao prvi spomen

plemenskog imena Rus1 . U svojem djelu, koje je nastalo sredinom VI. st., meu

ostalim, opisuje i neke dogaaje iz vladavine ostrogotskog kralja Hermanarika. Taj je

vladar oko 370. dao raskomadati Sunildu, enu nekog uglednog taoca iz 'vjerolomnog

plemena Rosomona' to znai 'Ljudi iz plemena Ros2 . () Tek tri stoljea nakon

1 Prof. Brandt ne pravi razliku izmeu etnonima Ros i Rus. U ovom sluaju bila je rije o etnonimu Ros, jer taj oblik koristi Jordanes. 2 Etnonim Rosomoni preveden je kao Rosi, a ne kao Rusi!

Povijest Ukrajine

13

toga iranski geograf Ibn-Hordadbeh priopava da su Rusi3 jedno slavensko pleme,

a car Konstantin Porfirogenet, sredinom X. stoljea razlikuje 'Vanjsku Rus' i 'naprosto

Rus',4 koja se prostire oko Kijeva. Takvo lociranje imena Rus potvruju i ruske

kronike5 XI-XII. stoljea. Tada se naziv Rus i Ruskaja zemlja upotrebljavao dvojako:

u irem smislu, pa znae cijelo rusko etniko podruje od jezera Ladoga do ua

Dnjestra i od Karpata do srednje Volge, ali takoer i u mnogo uem i oigledno

starijem smislu. Takav naziv u uem smislu odnosio se na umsko-stepsku oblast oko

Kijeva, na podruju oko rijeke Ros, pritoka Dnjepra, na zapadni dio kasnije

Perejaslavske kneevine i jugozapadni dio kasnije ernigovske kneevine oko grada

Kurska, na Sejmu, i Trubaevska, na Desni.

Zanimljivo je pogledati u knjigu Narodi Europe6 , autora Felipea

Fernandez-Armestoa i suradnika, objavljene 1994. godine. Ovaj autor u odlomku

posveenom Ukrajincima pie: Ukrajina je osobito patila zbog toga jer je tijekom

dva stoljea ruska historiografija, a prije i poslije 1917. godine, zemlju prikazivala

kao privjesak Rusije. Ta se predodba irila i na zapadu, gdje su gledita ukrajinskih

znanstvenika u emigraciji odbacivana zbog 'nacionalizma'. Nezavisna ukrajinska

drava zahtijeva preispitivanje zastarjelih rusocentinih pogleda. Njezino postojanje

potie i niz pitanja o tome tko je 'Ukrajinac'. () Ukrajinski povjesniari s pravom

zapoinju svoju nacionalnu povijest sa srednjevjekovnom kneevinom koja je dobila

ime po Kijevu, drevnom gradu na Dnjepru, na raskriju trgovakih putova s istoka na

zapad, iz Europe do Srednje Atije i obratno, te sa sjevera prema jugu, 'od Varjaga do

Grka' (tj. od Vikinga do Bizanta). No i ovaj povjesniar ima probleme s najstarijom

povijeu Ukrajinaca, poglavito s njihovim etnonimom, pa improvizira: Vikinki

vladari rano su se stopili s istonoslavenskim narodima u tom podruju. Pravoslavlje

je prihvaeno kao slubena religija 988. godine, te se iz Kijeva irilo na sjever i istok,

3 Prof. Brandt ne navodi izvornik, tako da nismo sigurni da li je rije o obliku Rus ili Ros. 4 Ovdje je vidljiva zloporaba koja poinje s Petrom Velikim, kada se matica zemlja, koju Porfirogenet ispravno naziva naprosto Rus' pretvara u perifernu zemlju, koju isti car ispravno naziva vanjska Rus koja postaje politikom voljom Moskve naprosto Rus', dakle matica. To bi bilo istovjetno hipotetinoj injenici da je Magna Graecija (Velika Grka) helenska kolonija na jugu Apeninskog poluotoka slubeno postala Helada, odnosno Grka. 5 Koritenjem sintagme ruske kronike prof. Brandt ostaje nejasan. Ovakav pojam upuuje na dananje Ruse. Da je koristio apostrof ' tada bi znao ispravno napisati rus'ke kronike, jer taj dijakritiki znak mijenja semantiko polje pojma. 6 U Hrvatskoj je ovo djelo objavljeno 1997. u Nakladi Zadro.

Povijest Ukrajine

14

na podruja koja danas nastavaju Bjelorusi i Rusi. Rije 'Rus' koja se ranije odnosila

na odreenu skupinu Vikinga postala je oznaka za sve ljude pravoslavne vjere.

Cjelokupna povijest ukrajinskog naroda sloena je, pa i zamrena, a kako kod

nas ne postoje prirunici i literatura o toj povijesti, ona je kao takva u Hrvatskoj

zapostavljena i stoga iroj javnosti teko razumljiva. Nakon to je Zlatna Horda

unitila Kijevsku Rus' dijelovi ove nekada velike i mone drave imaju vlastiti

povijesni razvoj. Uglavnom se ovaj razvoj moe svesti na povijest Istone i povijest

Zapadne Ukrajine, popraen sa nekoliko migracija jednog dijela mnogoljudnog

ukrajinskog stanovnitva. Kasnije naseljavani jugoistoni dijelovi dananje Ukrajine

bili su izloeni ruskoj i turskoj okupaciji, a autohtoni sjeverozapadni krajevi preteito

poljskoj i austrijskoj. Sve do kraja XX. stoljea trajala je tenja Ukrajinaca iz svih

odvojenih dijelova zemlje za ujedinjavanjem i stvaranjem nezavisne drave. U tim

nastojanjima odvijala se povijesna drama s tisuama aktera, stotinama pojmova, s

mnogo politikih rjeenja, ratova i dravno-pravnih opcija i entiteta.

Knjiga koja je pred vama, dragi itatelji, a koju je oblikovao mladi novinar Sergej

Burda, hrvatski Ukrajinac, pokuava naoj iroj javnosti podastrijeti osnovne

obavijesti iz povijesti Ukrajine i Ukrajinaca. Mladi je autor na osnovu proitane

historiografske literature uglavnom ukrajinskih autora, sloio Povijest Ukrajine,

skromno preutjevi svoje autorstvo.

Objektivno gledajui, Segej Burda je stvorio pionirsko djelo u suvremenim

ukrajinsko-hrvatskim povijesnim relacijama. U njemu su pogrene interpretacije

ukrajinske povijesti predstavljene onako kako su ih konano mogli i smjeli objasniti

dananji ukrajinski povjesniari. A ukrajinska historiografija morala je tijekom

posljednja dva desetljea uiniti divovski napor kako bi i svome narodu i svijetu

predoila vlastitu povijest, bez velikoruskih, maloruskih i rusofilskih ideologema i

stereotipa. Burda nas upoznaje s tim naporima, ime kao pripadnik ukrajinske

nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj doprinosi upoznavanju njegovoga

matinog i veinskog naroda. To je primjer kako manjinski intelektualac moe vriti

ulogu mosta izmeu dvaju naroda.

Mojoj malenkosti pripala je ast pomoi u metodolokom i terminolokom

oblikovanju rukopisa. Glede terminolokih imbenika djelo nije zauzelo konaan stav

zbog toga to etnogeneza Ukrajinaca, a poglavito Rusa jo nije odgovorila na osnovna

Povijest Ukrajine

15

pitanja na znanstveni nain, poglavito zbog pomanjkanja primarnih povijesnih vrela,

a hipoteze su uvijek podlone, ako ne robovanju, a ono zbliavanju s ideologemima.

Nije nam nakana arbitrirati, a najmanje se sporiti s ruskim povjesniarima. No,

miljenja smo da se historijska znanost treba osloboditi ideolokih interpretacija, a

svakako onih najgrubljih imperijalistikih i imperijalnih, a usredotoiti na povijesna

vrela, njihovu etiku znanstvenu analizu, a potom na zakljuke koji e proizai iz

takve analize i imati sve odlike znanstvenoga rada. Drugo, ova knjiga se suoava s

problemom transliteracije i transkripcije. Specifini fonemi ukrajinskog jezika,

poglavito G i I s dvije toke, kao i glasovi tvrdo i mekano i, te poluglasovi,

nemaju odgovarajue grafeme u latinskoj abecedi. Osim toga, ma koliko bili

nepravedni prema izvorniku, neki su se ukrajinski patronimi, toponimi i hidronimi u

hrvatskome jeziku tijekom vremena pretvorili u egzonime. Stoga smo nastojali tu

injenicu ne mijenjati, kako ne bismo unosili nove nejasnoe u ve tako sloenu

materiju. Npr. zadrali smo ime velike ukrajinske kneginje Olge kao egzonim,

premda u izvorniku glasi Olha. Isti je sluaj s imenom velikoga kneza Igora koje u

izvorniku glasi Ihor. Grad Kijev je hrvatski egzonim koji na ukrajinskome glasi Kijiv,

a rijeka Dnjepar Dnjipro. Itd.

U uvjerenju da e naii na zanimanje itatelja, a meu hrvatskim

povjesniarima potaknuti zanimanje za ukrajinsku prolost, predajemo Povijest

Ukrajine Sergeja Burde hrvatskoj kulturnoj javnosti.

uro Vidmarovi

Bivi izvanredni i opunomoeni

veleposlanik Republike Hrvatske

u Ukrajini

Povijest Ukrajine

16

Uvod

Drevna vrata Europe Ukrajina

Ukrajina (ukr. Ukrajina) s povrinom od 603.700 km predstavlja najveu

europsku dravu. Prema posljednjim procjenama, u Ukrajini ivi oko 47 milijuna

ljudi (2009.), od ega preko 80 % ine etniki Ukrajinci. Ukrajina na kopnu granii s

8 europskih drava, s ukupnom duinom granice od 4.663 kilometara: na istoku s

Ruskom Federacijom, na sjeveru s Bjelorusijom, na zapadu s Poljskom, Slovakom i

Maarskom, te na jugoistoku s Rumunjskom i Moldovom. Odlikuje se raznovrsnim

geografskim i klimatskim uvjetima, a njezin specifian sredinji dio zauzimaju stepe

isprekidane niskim visoravnima i rijenim tokovima, osobito nizinom i visoravni

rijeke Dnjepar, koja uz drugu po vanosti rijeku Dnjestar, utjee na jugu u Crno more.

Duina ukrajinske crnomorske i azovske obale iznosi 2.782 km. Najvia zemljopisna

toka u zemlji je 2.061 metar visoki vrh Hoverlja u ukrajinskim Karpatima na zapadu

zemlje.

Zbog specifinog zemljopisnog poloaja, Ukrajinu su tijekom povijesti esto

nazivali zemljom monih rijeka, jer je njima intenzivno povezivala europski

skandinavski sjever i Baltiko more s razvijenim bizantskim jugom i toplim Crnim

morem u koje se te mone rijeke slijevaju. Takoer su je nazivali europska itnica jer

je blagoslovljena plodnom zemljom crnicom do te mjere da je u stanju prehranjivati

cijelu Europu. Ukrajinu povjesniari ponekad zovu i pogranina zemlja ili vrata

Europe jer se stoljeima nalazila u poziciji da brani europsku i autohtonu

staroslavensku kulturu od upada nomadskih i drugih azijskih kultura na prostore

istone Europe. Srednjovjekovna Ukrajina se pokazala zatitnicom europske

kranske kulture i civilizacije u 13. i 14. stoljeu, potom kao zatitnica autentine

staroslavenske kulture i kranstva prema bizantskom obredu. Zaporoki kozaci iz

sredinje Ukrajine predstavljali su u 17. stoljeu monu vojnu silu i zatitnike

kranske vjere i tradicije pred invazijom islama. Ipak, ono po emu je Ukrajina

doista unikatna i nezamjenjiva jest injenica da je ona povijesni dom svih slavenskih

naroda.

Povijest Ukrajine

17

Povijest Ukrajine vrlo je sloena, prije svega zbog toga to je Rus-Ukrajina7

nakon 14. stoljea gotovo stalno bila pod okupacijom susjednih monih imperija,

posebno kraljevske Poljske i carske Moskovije, odnosno Moskovske Drave.8 Svaka

od gospodstvujuih sila nastojala je iskriviti povijest ukrajinskog naroda, odnosno tu

povijest prilagoditi opravdavanju okupacije ukrajinskih zemalja. Tek u 19. stoljeu

ukrajinski su povjesniari uspjeli temeljito pristupiti istraivanju povijesti svoga

naroda i njegove drave. Argumentirano su ustanovili da je ukrajinski etnos kolijevka

slavenstva, da je srednjovjekovna drava Kijevska Rus' dio povijesti ukrajinskog

naroda, te da je pojavi Ukrajinaca na povijesnoj pozornici kao etnosa prethodila u 5.

stoljeu pojava etnike zajednice Anta. Time je poela borba s historiografijama

susjednih kolonijalnih naroda za istinu o povijesti ukrajinskog naroda, a ta borba traje

do danas.

Terminoloka zbrka u hrvatskoj historiografiji

Povijest Ukrajinaca treba prouavati u kontekstu povijesti Istonih Slavena. to se

tie hrvatske historiografije, njezino cjelovito razumijevanje tog kompleksa tijekom

proteklih desetljea susretalo se s vie praktinih prepreka, a jedna od njih svakako je

nerazraenost hrvatske historiografske terminologije glede etnike i dravno-pravne

povijesti ukrajinskog naroda. Takva je situacija, naalost, dovela do relativno slabije

obavijetenosti ire javnosti u Hrvatskoj (takoer, i u sredinama njoj susjednih

naroda) o ukrajinskoj prolosti. Poglavito u kontekstu Istonih Slavena u kojem se

esto gubila ukrajinska narodna autonomnost, autohtonost i samobitnost. Nekoliko

razliitih istonoslavenskih pojmova u Hrvatskoj je prevedeno s jedinstvenim

znaenjem, zbog ega su cijeli tekstovi dobivali sasvim drugaiji smisao. itatelji se

u takvoj terminolokoj nepreciznosti nisu snalazili, gubei mogunost uvida u sutinu

problema. Premda po mnogo emu sline, povijesti dvaju naroda ostajale su

nepoznate, a zbog toga i narodi jedan drugome dalek i nepoznat.

7 Rus' predstavlja srednjovjekovno ime Ukrajine, rijei su sinonimi. 8 Pripojivi Rus'-Ukrajinu, Moskovsko Carstvo u 18. stoljeu je preimenovano u Ruski Imperij (rus. ] ] Rossijskaja imperija).

Povijest Ukrajine

18

Jedna od najeih pogreaka u hrvatskom jeziku jest poistovjeivanje

zemljopisnog termina Rus (ujedno i politikog pojma), koji predstavlja povijesno

ime Ukrajine, s pojmom Rusija koji se odnosi na bive Moskovsko Carstvo. Rije je

o dva u sutini posve razliita pojma. Kijevska Rus'9 je isto to i Ukrajina, a Rusija

isto to i Moskovija. Druga se pogreka esto javlja prilikom poistovjeivanja starijeg

ukrajinskog etnonima Rusini (lat. Ruteni)10 s dananjim imenom dananjeg ruskog

naroda. Etnonim Rusi treba se odnositi na narod koji je u povijesnim dokumentima do

18. stoljea pisan imenom Moskoviti, odnosno moskovski narod.11 Jo je manje

poznato da u povijesnim vrelima originalni pridjev ukrajinskih rijei Rus i Rusin

glasi ruski. Hrvatski, uz pojedine druge svjetske jezike, relativno slabo poznaje i

razlikuje stariji termin od neto mlaeg , a upravo to razlikovanje

predstavlja jednu od temeljnih pretpostavki za kvalitetno razumijevanje povijesti i

kulture Istonih Slavena.

Nerazraenost hrvatske terminologije glede povijesti Istonih Slavena,

esto neopravdano iskljuuje vanost ukrajinske nacije u srednjovjekovnoj

povijesti istone i sredinje Europe, premda su preci Ukrajinaca, uz poetnu

ulogu vikinkih doseljenika, vie od pet stoljea, bili kljuni akteri kreiranja

politikih i kulturnih meunarodnih odnosa u ovom dijelu naeg kontinenta.

injenica da su preci dananjih Ukrajinaca imali kljunu ulogu u irenju

kranstva meu ostalim istonoslavenskim, finskim i drugim plemenima, te da

su zasluni za razvijanje staroukrajinske kulture sa sreditem u Kijevu, u

Hrvatskoj je gotovo nepoznata.

Srednjovjekovni identitet

Glavnina prostora dananje Ukrajine jo je od srednjeg vijeka nazvana i neposredno

vezana uz dva istoznana termina Rus i Ukrajina. Iz ovih su se pojmova tijekom

povijesti, ovisno o dinaminim vojnim, politikim, drutvenim i drugim utjecajima, 9 Kijevska Rus' je termin koji su u 19. stoljeu uveli ruski carski povjesniari. U originalnim povijesnim dokumentima zapisan je termin Rus' koji je istoznaan s terminom Ukrajina. 10 Pridjev: ruski narod (od zemljopisnog termina Rus') dokumentarni film: Kako je Rus' postala Ukrajina (ukr. ) autora Vasyl'a Hlynaka, Ljviv 2008. 11 Imenica: Moskoviti, Moskalji.

Povijest Ukrajine

19

formirale varijacije slubenih imena drava poput: Kijevska Rus, Gali-Volinjska

Rus, Rusko Kraljevstvo, Hetmanina (politiki kontekst), Ukrajinska Narodna

Republika, Ukrajinska Sovjetska Socijalistika Republika itd.12 Od antikog razdoblja

prostor izmeu rijeka Visle i Dona u glavnini je obuhvaao kulturoloki jedinstven

mnogoljudan slavenski etnos kojeg danas poznajemo kao Ukrajince. Govorei o

istonoslavenskim plemenima u sklopu Antske zajednice, Rusinima-Rusiima,

srednjovjekovnim Rusima, Rutenima i dananjim Ukrajincima, govorimo o istom,

kulturoloki zasebnom narodu, koji se najkasnije od 5. stoljea razvijao u specifinom

kulturolokom smjeru.

Prema tumaenju odreenih ukrajinskih povjesniara, srednjovjekovna rije Rus

(ukr. Rus) u politikom je smislu sinonim jedinstva ukrajinskih plemena i

varjakih doseljenika s prostora sredinje Ukrajine. U teritorijalnom se smislu pojam Rus,

prema arapskim izvorima, tijekom 8. stoljea odnosio samo na ui prostor oko kijevskog

sredita. Sinonim imena Rus jest staroslavensko ime Ukrajina za koje se pretpostavlja da

je oblikovano meu ukrajinskim plemenima raspadom Antske zajednice, a razvilo se

dinaminim irenjem Kijevske Drave. Ipak, pisani trag koji moe sa sigurnou potvrditi

starost te rijei zabiljeen je tek poetkom 12. stoljea u Kijevskom ljetopisu.13

Staroslavenskom rijeju ukrajina, kijevska elita je oznaavala vlastiti rodni kraj, za razliku

od onog koloniziranog. Ukrajinom se tada oznaavao prostor koji je u kulturno-politikom

smislu predstavljao kljuni i najrazvijeniji sredinji prostor Kijevske Rusi, isti prostor koji

je zbog svoje prestine razvijenosti bio esto optereen vojnim upadima nomadskih

plemena s jugoistoka.

Pokuaji ruskih carskih povjesniara u 19. stoljeu da odgonetnu i samovoljno

interpretiraju porijeklo rijei ukrajina iz 12. stoljea, nisu urodili posve uvjerljivim

analizama, to je bio dodatan motiv ukrajinskim i drugim povjesniarima da se

pouzdano spozna podrijetlo imena kulturoloki najstarije slavenske zemlje Ukrajine.

Ako se izostave dva najea tumaenja o podrijetlu rijei ukrajina; ono koje

odreuje prostore dananje Ukrajine kao kulturno najrazvijeniju matinu zemlju

srednjovjekovnih kijevskih vladara, ili ono koje Ukrajinu u imperijalistikom

sagledavanju situacije predodreuje kao srednjovjekovnu provinciju poljske, a potom

12 Ujedno: Kijevska Drava, Galiko-Volinjska Drava, Ruska Drava, Kozaka ili Zaporoka Drava, Ukrajinska Drava. 13 Ouvan povijesni dokument iz srednjovjekovnog razdoblja.

Povijest Ukrajine

20

i ruske kolonijalne drave, relativno slabije je poznata nedavno predstavljena analiza

odreenih ukrajinskih strunjaka koji objanjavaju da rijei Ukrajina, i potom

Ukrajinci, potjeu od poganskih sveenika Ukra (ukr. Ukry; takoer poznati

kao Volvhy-Ukry navjestitelji boanskih rijei ili sveti oci),14 koji su svoja sredita

prije 9. stoljea imali na prostoru izmeu baltike nizine u istonoj Poljskoj i

karpatskih planina u zapadnoj Ukrajini. U publikaciji Vely Dulibiji Rus' Suren

(Tajemnyci Volyns'koji zemli) ti prastari i antiki stanovnici ukrajinskih prostora iza

sebe su ostavili niz slabije analiziranih arheolokih tragova, a meu njima je posebno

znaajno povijesno sredite Suren15 koje se nalazi u ukrajinskoj regiji Volinj.

Asimilacijska politika

S obzirom na to da je ukrajinski narod u sklopu Kijevske Rusi do 13. stoljea bio

dominantan meu narodima u okruenju, mnogi kulturoloki i drugi elementi, u

primjerice poljskom, bjeloruskom i ruskom drutvu, preuzeti su upravo od

Ukrajinaca. Vei broj Ukrajinaca, posebno ukrajinski sveenici i monasi, nakon 17. i

18. stoljea izvrili su presudan europeizacijski utjecaj na modernu rusku kulturu i

mentalitet njenih ljudi, potiui njihovu kulturno-politiku neovisnost spram

zapadnoeuropskih krugova.16 S druge strane, svjetska javnost je do nedavno relativno

slabo poznavala ukrajinsku viestoljetnu borbu za osloboenje vlastitog teritorija i

pravo Ukrajinaca na slobodnu uporabu vlastitog jezika.

Ukrajinci su trpjeli najvee posljedice za svoj nacionalni identitet u sklopu

Ruskog Imperija tijekom 18. i 19. stoljea, od kada je ruski car Petar I. odluio

prisvojiti njihovu povijesnu ulogu u stvaranju jake srednjovjekovne drave Kijevske

Rusi, na nain da je proirenu dravu Moskovsko Carstvo u kojoj je bio

samodrac, iz kulturno-politikih razloga preimenovao u Ruski Imperij.17 On je

14 Velentyn Dem'janov, Oleksij Andrjejev; Vely Dulibiji Rus' Suren (Tajemnyci Volyns'koji zemli) Ukrajina, Rivne, 2006., Rivne-surenzh.com.ua 15 Sredite Suren (poznato i kao Arti) iz 120. godine najvjerojatnije predstavlja prvo znaajnije kulturno-politiko sredite Ukrajinaca i svih ostalih slavenskih plemena. 16 Saunders David, The Ukrainian Impact on Russian Culture (1750-1850), 1985. (Edmonton, Canada). 17 Car Petar I. suoio se s problemom da je ime Moskovija u europskom miljeu bilo gotovo posve nepoznato te se esto doivljavalo kao ime neke azijske drave, a time ujedno podcjenjivaki i

Povijest Ukrajine

21

brojne narode u svome multietnikom carstvu prisiljavao da prihvate ime ruski

narod.18 U nametnutom etnonimu trebalo je nestati ukrajinske posebnosti, njegove

bogate povijesti i samobitnosti. Na djelu je bila nasilna asimilacija, odnosno

deukrajinizacija kao rusifikacija. Asimilacijskoj politici ruskih careva ukrajinski

narod, prethodno biljeen kao Rusini, Ruteni, srednjovjekovni Rusi, ili u jednom od

vlastitih regionalnih ili drutvenih konteksta, odupirao se tako to je, umjesto svoga

izvornog etnonima kojeg je morao pod prinudom napustiti, poeo koristiti mlai

etnonim: Ukrajinci. Ne Rusini, Rusii, ili Ruteni, ve Ukrajinci. Na taj je nain

sauvao samobitnost i spasio se od posvemanje asimilacije kao rusifikacije u

moskovitskom imperijalnom smislu tog pojma. Jedan od kljunih povoda jaanju

zasebnog ukrajinskog identiteta bila je dugogodinja izloenost ruskog naroda bitno

drugaijem multietnikom okruenju i kulturno-politikom utjecaju, pred kojim je

ukrajinski narod osjeao evidentnu kulturoloku i drugu razliitost, posebno u

mentalitetu. Nakon mongolske najezde u 13. stoljeu i propasti ukrajinske drave u

14. stoljeu, Ukrajinci su u sklopu litavske i poljske okupacije sve do 18. i 19.

stoljea ostali neposredno vezani uz napredni kulturno-politiki ivot

zapadnoeuropskih naroda, to se uvelike odrazilo na njihov bitno drugaiji

srednjoeuropski (pribaltiki) mentalitet od onoga koji se stvarao u Moskoviji, gdje se

stoljeima biljeila satrapija, potlaivanje, osvajanje, makromanija i druge

nedemokratske vrijednosti. Podstrek u drutveno-politikom povezivanju Rusa i

Ukrajinaca, odnosno rusifikaciji Ukrajinaca, davala je pravoslavna vjera, ali je i ona u

svakodnevnoj praksi nailazila na vidljive razlike.

Uz primjetno potovanje prema prirodi i njezinim blagodatima, treba

spomenuti da su ene u ukrajinskom drutvu tradicionalno imale uvaavan status i

nerijetko su bile ukljuene u drutvena zbivanja sve do uspostave Sovjetskog

Saveza.19 S obzirom na to da su prostore Ukrajine kroz povijest naseljavali mnogi

drugi narodi, poevi od Gota, Grka i Varjaha, pa do Tatara, Poljaka i Rusa, Ukrajinci

necivilizirano. Ukrajina je tada imala staru, uglednu i prepoznatljivu povijest zahvaljujui formiranju Kijevske Rusi, kulturnom objedinjavanju velikih slavenskih plemena i uspostavljanju viestoljetnih meunarodnih kontakata na tlu Europe. 18 Povijest nametanja stanovnitvu Moskovije izvornog ukrajinskog etnonima, vidljiva je i danas s obzirom na to da se narod Ruske Federacije etniki odreuje specifino u opisnom smislu Ruski (rus. Russkie). 19 Marsh Rosalind, Women in Russia and Ukraine, 1996., University of Bath (USA).

Povijest Ukrajine

22

su relativno rano prihvatili kulturno-politike vrijednosti umjereno multikulturalne

sredine i njezina primjetno demokratina obiljeja.20 Ukrajinci su, prema tome,

gotovo uvijek prirodno podilazili i teili nekim oblicima demokratskog odluivanja,

da li tipa oligarhijsko-monarhijskog u sklopu Kijevske Rusi ili gotovo demokratskog

u Zaporokoj Republici, ovisilo je o drutveno-politikim uvjetima pojedinih

razdoblja. Iste karakteristike su imale i svoju relativno negativnu stranu u kojoj

Ukrajinci nisu dugotrajno trpjeli autoritete u vlastitom drutvu, posebno kada je rije

o politikoj eliti.21 Vrijedi spomenuti da je ukrajinski hetman Pilip Orlik zasluan za

formuliranje i stvaranje jednog od prvih demokratskih ustava u Europi, to govori o

visokoj razini europske politike i druge kulture meu Ukrajincima u 16. i 17.

stoljeu. Usprkos poljskoj okupaciji, Ukrajinci su u 16. i 17. stoljeu predstavljali

najobrazovaniji narod pravoslavnog slavenskog svijeta i jedan od obrazovanijih u

cijeloj Europi, to danas potvruju mnogi povijesni izvori irom Europe.

Suvremeni prijepori

Ukrajinski povjesniari ve desetljeima argumentirano tvrde da Moskovska Drava,

koja je postepeno od 14. do 20. stoljea osvojila veinu zemalja Kijevske Rusi,

pritom u bitkama pripojivi neka od slavenskih plemena prethodno srodna

Ukrajincima,22 nije bila legitimna nasljednica Kijevske Drave, ve posve nova

tvorevina. Ukrajinski povjesniari (u posljednje vrijeme i ruski) objanjavaju da su

suvremenu rusku naciju formirala ugro-finska plemena sjeveroistono od grada

Moskve gdje se dio njih prethodno izloio kulturnom i vjerskom utjecaju odbjeglih

kneeva ukrajinskog podrijetla, iji roaci su kolonizirali sredinje ruske prostore

20 Na prostorima Ukrajine sve do dolaska ruskog cara Petra I. u 18. stoljeu nije bila poznata snana autokratska vladavina nalik carskoj ili pak sovjetskoj iz 20. stoljea. 21 Nain i pravila smjenjivanja srednjovjekovnih kijevskih kneeva i preuzimanja kijevskog trona razlikovao se od svih drugih europskih dinastija. Dok je u ostalim europskim dinastijama bio obiaj da se vlast prenese s oca na najstarijeg sina, vlast u Kijevu prenosila se sa starijeg na mlaeg brata, te s najmlaeg ujaka na najstarijeg neaka. 22 Rije je o istonoslavenskim plemenima Ilmenskim Slavenima i Kriviima koji su ivjeli u blizini velikog srednjovjekovnog trgovakog sredita Novgoroda. Izvor: Drava Mokselj ili otkrivanje Velikorusije (rus. ), ruskojezino izdanje, 2006. Nakladnitvo: Olena Teliga.

Povijest Ukrajine

23

pristigavi sa ukrajinskih prostora u sklopu staroukrajinske politike predvoene u

Kijevu. Ruski povjesniari odgovaraju na to tvrdei da su moskovski kneevi daljnji

potomci velikih kijevskih kneeva, te istiu ulogu Moskve kao novog sredita

pravoslavlja nakon to je Carigrad pao u ruke Turcima, a Kijev Litavcima. Ipak,

pritom se esto dvosmisleno interpretira velika politika uloga tatarskog naroda na

tim sredinjim ruskim prostorima tijekom 13. i 14. stoljea, koju ukrajinski

povjesniari (za razliku od ruskih) smatraju jasnom prekretnicom u eventualnom

kontinuitetu stvaranja iste drave. U prilog ukrajinskim povjesniarima ide i injenica

da se moskovska kultura znatno razlikovala od starokijevske: demokratski ili barem

oligarhijski aspekti staroukrajinskih gradova-drava su nestali, a zamijenila ih je kruta

moskovska autokracija podrana podjednako krutom pravoslavnom vjerom.

S obzirom na terminoloku zbrku, prethodno spomenute okolnosti i prijepore,

ukrajinski povjesniari danas esto koriste termine staroukrajinski ili preciznije

starokijevski kojima u stranoj literaturi esto zamjenjuju vlastiti srednjovjekovni

ukrajinski termin ruski, naglaavajui da povijest Kijevske Rusi slubeno pripada

nacionalnoj povijesti dananje Ukrajine. U irem kontekstu, isti ukrajinski termini

esto se koriste u stranoj literaturi kako bi se lake razumjela povezanost

srednjovjekovne Kijevske Rusi s dananjom Ukrajinom. Ukrajinski povjesniari

strogo razlikuju pojmove ruski i russkij jer pojam ruski za njih predstavlja prije svega

srednjovjekovnu ukrajinsku (kijevsku) kulturu, za koju smatraju da je drugaija od

mlae ruske kulture karakteristine za okolicu Moskve.

...

Turbulentna dogaanja na prostoru Rusi-Ukrajine tijekom 18., 19. i 20. stoljea

uinila su ukrajinsku dijasporu jednom od najveih na svijetu, i ona je prema

odreenim procjenama iz 2004. brojala izmeu 14 i ak 20 milijuna ljudi koji imaju

ukrajinsko podrijetlo.23 Ukrajinaca koji su iseljeni iz domovine, danas najvie ivi u

Ruskoj Federaciji, Kazahstanu, SAD-u i Kanadi, zatim neto manje u gotovo svim

zemljama Europe, June Amerike i Australiji. U Hrvatskoj danas ivi oko 2.000

23 Izjava predsjednika Svjetskog kongresa Ukrajinaca Eugena olija: Dvadeset milijuna Ukrajinaca ivi u dijaspori (engl. 20mln Ukrainians living abroad) ... (Kijev, 28. kolovoza 2009. UKRINFORM).

Povijest Ukrajine

24

Ukrajinaca i oko 2.400 Rusina,24 iji su preci ove prostore naselili uglavnom tijekom

19. stoljea. Saeta povijest Ukrajine koja je pred vama, predstavlja jedan u nizu

manjih poticaja to kvalitetnijem otkrivanju ukrajinskog nacionalnog identiteta, koji

se u Hrvatskoj iz objektivnih razloga, esto znao prikriti u sklopu tumaenja tuih

povijesti.

Sergej Burda, dipl. nov.

24 Rusini u Ukrajini imaju status ukrajinskog subetnosa, dok su u Republici Hrvatskoj od 1996. godine slubeno odijeljeni i potvreni kao zasebna nacionalna manjina.

Povijest Ukrajine

25

I. PRETPOVIJEST UKRAJINSKIH PROSTORA

Pretpovijest ukrajinskih prostora i Tripiljska kultura

Prostore dananje Ukrajine prije ukrajinskih predaka naseljavali su etnosi razliitog

podrijetla. Oni su ostavili kulturne i druge tragove te predodredili Ukrajinu da postane

jedna od najzanimljivijih zemalja za izuavanje arheolokih izvora i samog razvoja

ivota na planetu Zemlji. Prema arheolokim istraivanjima, kada je rije o

prostorima zapadne Ukrajine, pronaeni su tragovi ljudskih prebivalita koji upuuju

da je ovjek na ovim prostorima boravio prije ak 700 tisua godina pr. Kr. to je

ujedno jedno od najstarijih pronaenih ljudskih prebivalita na Zemlji. Izmeu

ostalog, pronaena su primitivna orua i oruja od kamena, obraene ivotinjske

kosti, borbene strelice, posue od gline, bronana orua i oruja, te zlatni nakit za koji

se pretpostavlja da je star otprilike 40 tisua godina. Arheoloke iskopine, pronaene

u razliitima razinama tla, omoguile su svjetskim i ukrajinskim znanstvenicima da

izvre relativno kvalitetnu rekonstrukciju ivota ranog ovjeka s ukrajinskih prostora.

Osnovna obiljeja neolitskog, odnosno mlaeg kamenog doba su razvoj

zemljoradnike i stoarske privrede, pojava stalnih ruralnih i protourbanih naselja, tj.

prijelaz na sjedilaki nain ivota, te proizvodnja keramikog posua i drugih

predmeta od peene gline. Kameno orue i oruje tada se i dalje proizvode, a javljaju

se tehnike glaanja i poliranja. Umjetnost se ogleda u ukraavanju keramikih

posuda, figuralnoj plastici i razliitosti kultnih predmeta.

Godine 1899. ukrajinski arheolog Vikentij Hvojka, pronaao je tragove

takozvane Tripiljske kulture ije je vrijeme datirano razdobljem od 4500. do 2500.

godine pr. Kr. Inae, na vrlo visokom stupnju razvoja toga vremena, Tripiljska kultura

bronanog doba smatra se jednom od najstarijih kultura, a njeni su tragovi

rasprostranjeni po cijeloj dananjoj zapadnoj Ukrajini. Kultura se naziva tripiljskom

zbog naziva naselja Tripilj u kojem je otkriveno i istraeno prvo nalazite. Takozvani

Tripiljci pretpovijesnog vremena uzgajali su ito, izraivali glineno posue i svrdla

Povijest Ukrajine

26

kojima su obraivali drvo i kamen. Tripiljska se kultura smatra vrhuncem razvoja

neolitskih zemljoradnikih i stoarskih plemena na tlu Europe. Zbog njezinog

posebnog znaaja, meunarodno organizacija UNESCO, godinu 1993. proglasila je

godinom Tripiljske kulture. Za vrijeme bronanog i eljeznog doba, otprilike izmeu

3000. i 1000. godine pr. Kr., razvija se uporaba metalnog orua i oruja. Obrti i

trgovina sve su vie razvijeni.

Antike civilizacije i srednjovjekovna ukrajinska plemena

Tijekom njene rane povijesti vie razliitih plemena kontinuirano je nastanjivalo

prostore dananje Ukrajine. Neka od tih plemena imala su nomadske karakteristike, a

neka agrarne, no jedna od glavnih karakteristika svih plemena bila je da su bila,

unato razvoju trgovine, due razdoblje u meusobnom ratu. Najstariji poznati

stanovnici prostora dananje Ukrajine bili su Kimerijci, iji tragovi datiraju iz 8. st.

pr. Kr. Kimerijci su nastavali prostore izmeu istonoeuropskih rijeka Dnjestar i Don,

te poluotoka Krim. O slavnom plemenu Kimerijaca pisao je grki pjesnik Homer u

Odiseji, te ostali poznati antiki autori, poput Herodota, Kalimaha i Strabona. Ipak, o

podrijetlu, jeziku i originalnom prebivalitu Kimerijaca zna se relativno malo, a

znanost donosi zakljuke na temelju istraivanja sekundarnih povijesni vrela, kao i

etnonima koji su im dodijelili drugi narodi. Prvi zapisi o Kimerijcima datiraju iz

asirskih izvora s kraja 8. stoljea pr. Kr. Nakon to ih je u 7. stoljeu pr. Kr. porazio

lidijski kralj Alijat II., nestaju iz povijesnih zapisa.

Kimerijce su oko 5. stoljea pr. Kr. u potpunosti potisnuli Skiti koji su

govorili iranski, nomadski narod razliitog etnikog podrijetla koji se u 8. i 7. stoljeu

pr. Kr. doseljavao iz sredinje Azije i osnovao takozvano Skitsko Kraljevstvo sa

sreditem u dananjoj Ukrajini. Skiti su bili vrlo vjeti stepski konjanici. Nisu

poznavali pismo, a veina saznanja o njima potjee iz grke povijesti, posebno zbog

toga jer su Grci i Skiti nakon 7. stoljea pr. Kr. intenzivno trgovali i meusobno

koristili vojne usluge. Kako se dolazak Skita podudarao s grkom kolonizacijom

obala Crnog mora, tada, i uz njihovu prisutnost, nastaju povijesni gradovi Olivija,

Hersones, Tira, i druge danas za povjesniare vane lokacije u Ukrajini. Skiti su kao

Povijest Ukrajine

27

skrovite koristili atore od pusta koje su prenosili kolima s volovskim zapregama.

Osim to su razvili specifinu stepsku umjetnost, veliki dio skitske umjetnosti zapravo

se svodi na malene prenosive predmete izrezbarene od drveta, ili pak izraene od

jaih kovina, koji se stilski nisu mijenjali stoljeima. Meu susjednim narodima Skiti

su doivljeni kao iskusni i vjeti ratnici.25 Godine 513. pr. Kr. pruili su vojni otpor

monom perzijskom caru Dariju I., to je predstavljalo prvi slubeni vojni sukob na

prostorima dananje Ukrajine. Skiti su uspjeno ratovali i irili svoje kraljevstvo sve

dok ih na Dunavu nije porazio makedonski kralj Filip II. godine 339. pr. Kr.

Relativna supremacija Skita odrala se negdje do 2. stoljea pr. Kr., kada prostor

dananje Ukrajine umjesto takozvanih kraljevskih Skita nastanjuju Sarmati.26

Sarmati su pripadali istoj iranskoj govornoj skupini nomadskih naroda, ali

nisu pripadali istoj etnikoj grupi. Sarmatska plemena imala su razliite nazive:

Jazigi, Alani, Roksolani, Aorsi i druga, koja su zabiljeena u antikim izvorima. Ta

sarmatska plemena, kao vrlo vjeti ratnici esto su napadala provincije Rimskog

Imperija na pridunavskom prostoru, ali su ujedno stvarala trgovinske i druge veze s

Rimljanima i Grcima. Jo u 7. stoljeu pr. Kr. Grci su kolonizirali obale Crnoga mora,

odnosno prostore dananje june Ukrajine. Trgovali su vinom, uljem, itom,

tekstilom, srebrnim i zlatnim predmetima. Takoer su s ostalim plemenima

sudjelovali u robovlasnikoj trgovini. irili su i upoznali mnoga plemena sa svojom

posebnom i vrlo razvijenom heleniziranom kulturom te su tako pojedina plemena s

ukrajinskih prostora preuzela karakteristike Grka i njihovih obiaja. Upravo je antiki

povjesniar i geograf Strabon prostore Ukrajine nazvao Sarmatijom. Nove

kulturoloke promjene na irim ukrajinskim prostorima unijeli su Goti27 tijekom 2.

stoljea. Goti su germansko pleme podrijetlom iz dananje june vedske, koje je

nakon seobe prema jugu uspostavljalo svoje vojne formacije na prostorima izmeu

25 Skiti su bili prvi narod kod kojih je uoen surov ratniki obiaj skalpiranja, a opisao ga je grki povjesniar Herodot. Njihov nain ratovanja i neke druge oblike kulture pojedini povjesniari povezuju sa kulturom vojske u Kijevskoj Rusi, odnosno metodom ratovanja meu obinim srednjovjekovnim ukrajinskim pukom. 26 Sarmati, koji su u ukrajinske stepe doli nakon Skita, kao i deseci drugih naroda kotrljali su se junoukrajinskim stepama povijesnom trasom sunca idui prema zapadu u potrazi za boljim prostorom za ivot doavi sve do Jadrana. Ostavili su monumentalne grobnice pridonosei tako razvoju kulture kurgana, kojom je obiljeena ukrajinska stepa. 27 Goti su djelomino sudjelovali u stvaranju poznate ernjahivske kulture, a najdue su se zadrali na poluotoku Krimu gdje se u nekim pisanim izvorima indirektno spominju sve do 16. stoljea.

Povijest Ukrajine

28

Baltikog i Crnog mora. U 4. stoljeu prostore june Ukrajine osvajaju azijska

plemena, odnosno Huni, s ciljem da zauzmu zapadnu Europu. Oni su doli u sukob s

Gotima te ih porazili, nakon ega su nastavili proboj prema sredinjoj Europi.

Tijekom 6. stoljea s Hunima su u sukobe dolazili Avari i stari Bugari. Odlaskom

Huna s prostora june Ukrajine, ukrajinskim plemenima se otvorio prolaz prema

obalama Crnog mora, to je uvelike ojaalo njihove trgovinske odnose.

Suvremeni ukrajinski povjesniari izvornom domovinom ukrajinskog naroda

podrazumijevaju iri linijalni prostor izmeu donjeg toka rijeke Visle u dananjoj

Poljskoj i gornjeg toka rijeke Donec u istonoj Ukrajini. Raspadom praslavenske i

pojavom antske zajednice, formiraju se slina kulturoloka obiljeja ukrajinskih

plemena,28 koja nakon 5. stoljea, u samom poetku svog razvoja, ive u zajednicama

pod rukovodstvom starjeina, a potom kneeva iz dobrostojeih i osiguranih obitelji.

Sredita zajednica ukrajinskih plemena bili su manji utvreni gradovi, okrueni

visokim zidinama i obrambenim jarcima. Utvrena sredita uglavnom su se gradila uz

tokove rijeka kojih je na ukrajinskom prostoru bilo u izobilju. U poetku razvoja

ukrajinskog drutva izgraeno je mnotvo manjih tvrava pa je tako samo u kijevskoj

regiji izgraeno njih preko 400, u Volinjskoj regiji preko 350, a u Podiljskoj regiji

oko 250. Ukrajinska plemena antikog razdoblja bila su stoljeima ukljuena u

trgovinu s drugim plemenima u bliem i daljem okruenju, posebno s germanskim,

baltikim, finskim, grkim i arapskim plemenima. esto se ta trgovina odvijala

izmeu skandinavskog i arapskog svijeta upravo preko ukrajinskog teritorija.

Preslagivanje razliitih kultura preko ukrajinskog teritorija zbog ostvarivanja

trgovinskih i drugih interesa razliitih plemena, pojanjava injenica da je kulturno

razvijeno ukrajinsko pleme Poljani prema skitskom modelu suraivalo s pojedinim

skandinavskim ratnim plaenicima. Stvaranjem prve istonoslavenske dravne

zajednice osiguran je drutveni red na ukrajinskom teritoriju, te su sauvana steena

kulturna i druga bogatstva. U tijeku stvaranja srednjovjekovne Kijevske drave

glavno sredite svih ukrajinskih plemena poeo je predstavljati grad Kijev, ali se

paralelno s tim procesom zadrao svojevrstan autoritet lokalnih sredita, pa su tako

28 Istonoslavenska plemena koja su nakon 5. stoljea ostala ivjeti na prostorima izmeu donjeg toka Visle i gornjeg toka rijeke Donec, dijelila su kontinuirano slina religijska uvjerenja, mentalitet i jezik, to se smatra poetkom formiranja moderne ukrajinske nacije.

Povijest Ukrajine

29

ukrajinska plemena Siverjani imali sredite u ernigivu, Derevljani u Iskorostenu,

Duljibi u Volinju, Ulii u Peresienu, a Poljani u samom Kijevu.

Krajem 7. stoljea, turkijsko pleme Hazari, osvojilo je stepski prostor

jugoistono od dananje Ukrajine, izmeu sjeverne obale Crnog mora i Kaspijskog

jezera, uz Kavkasko gorje, te je na taj nain titilo sredinje ukrajinske prostore od

navale ostalih azijskih osvajaa s istoka kontinenta. Hazari su tijekom dva stoljea

imali manji utjecaj na sredinje ukrajinske zemlje, te su uzdu ukrajinske stepe

stvorili takozvani pogranini prostor. Nisu se upletali u religiju pokorenih plemena i

naroda, ve su u veini sluajeva doputali vjersku slobodu. Izuzetak su predstavljale

arapske zemlje s ijim stanovnitvom su Hazari esto vodili ratove. Smatra se da su u

8. stoljeu preli na judaizam, uglavnom hazarsko plemstvo, ali mnogi od njih su

preli i na islam, te na kranstvo. U istom razdoblju Grci naputaju obale Crnog

mora zbog ega dolazi do nedostatka informacija u povijesnim dokumentima koji se

odnose na Ukrajinu tog vremena. Hazari su kontrolu nad stepama izgubili tijekom 9.

stoljea. Tada su, u poetku proboj napravili Maari29 koji su dospjeli u june

ukrajinske zemlje. S ukrajinskih prostora njih e tijekom 9. stoljea istjerati druga

snanija istonoslavenska plemena, odnosno preci Ukrajinaca koji su poeli stvarati

vojniku dravu s ciljem uspostavljanja stabilne trgovine na prostoru uz rijeku

Dnjepar. Dinamina kretanja azijskih i europskih plemena preko prostora dananje

june Ukrajine ostala su zabiljeena jo nekoliko sljedeih stoljea.

Antska slavenska zajednica i dominacija Poljana

Pretpostavlja se da su Slaveni mnogo stariji narod od romanskih povijesnih izvora iz

1. stoljea koji prvi govore o njima. Dio povjesniara tvrdi da je njihovo zemljopisno

izvorite bilo preteito u dananjoj zapadnoj Ukrajini na prostoru od srednjeg toka

rijeke Dnjepar i donjeg toka rijeke Visle. Pojedini strunjaci smatraju da se slavenska

kultura poela intenzivno razvijati jo u 3. stoljeu pr. Kr. Prema njima, poznato

ranoslavensko pleme Venedi poelo je irenje u 4. stoljeu iz dananje zapadne

29 Ugari.

Povijest Ukrajine

30

Ukrajine prema obalama Baltikog mora i jugozapadnoj Njemakoj, gdje su se

odluili i nastaniti. Ukrajinski arheolozi su na prostoru regije Volinj pronali tragove

slavenskih poganskih svetita i nastambi koje datiraju iz 2. stoljea i upuuju da je

slavenska kultura na tim prostorima imala bogata religijska uvjerenja. Isti istraivai

povezuju poganske sveenike Ukre s poetkom formiranja imena moderne drave

Ukrajine.30 U 5. stoljeu ostala plemena ukrajinskih prostora potiskuje monija antska

zajednica (ujedno slavenska), odnosno Anti, kako su ih opisivali bizantski

povjesniari. Prema tumaenjima suvremenih povjesniara, Anti su barem djelomino

(ako ne i u potpunosti) predstavljali pretke istonoslavenskih, odnosno ukrajinskih

plemena koji e u sklopu iste zajednice preuzeti kontrolu ve tijekom 7. stoljea.31

Drugim rijeima, slavenska plemena u sklopu antske zajednice na prostorima

dananje Ukrajine poela su oblikovati vlastite zajednice najkasnije tijekom 5. i 6.

stoljea, kada je osnovan grad Kijev. Periodino je dolazilo do borbi izmeu

vladajuih Anta s Gotima, Hunima, Avarima, Grcima, ali isto tako i s ostalim

slavenskim plemenima na tim irim prostorima. Antima je vladao knez, ali su takoer

imali vijea i takozvane starjeine, koji su imali vanu ulogu u donoenju odluka.

Prema odreenim tumaenjima, upravo se u vrijeme Anta tijekom 5. stoljea

poeo oblikovati ukrajinski etnos slinih kulturolokih karakteristika, koji e u 9.

stoljeu prvi put zabiljeiti ime drave Rus, odnosno Kijevska Rus', a poetkom 12.

stoljea zabiljeena je staroslavenska rije ukrajina.32 Anti su nestali, vie zbog

unutarnjih nestabilnosti svoje multietnike zajednice, nego zbog vanjskih problema s

Avarima, tijekom 7. stoljea, kada sredinjim ukrajinskim prostorom poinju

30 Velentyn Dem'janov, Oleksij Andrjejev; Vely Dulibiji Rus' Suren (Tajemnyci Volyns'koji zemli) Ukrajina, Rivne, 2006., Rivne-surenzh.com.ua. 31 Prema ukrajinskim povjesniarima slavenska plemena nastaju u sloenom procesu meuetnike integracije slavenskih grupa s drugim etnokulturnim grupama, iranskom na jugoistoku, gdje nastaje slavensko-iranska sinteza poznata kao Anti (iranski: oni koji su s kraja), slaveno-traka na jugozapadu Ukrajine (Sklavini), odnosno baltika na sjeveru (Venedi). 32 Rije krajina (ukr. krajina) u ukrajinskom jeziku ima drugaije znaenje od hrvatske rijei krajina, te oznaava zemlju, krj, krajolik, ili pak nastanjeno prostranstvo (u irem smislu). Rije ukrajina prema istom tumaenju u slobodnom prijevodu odreuje vlastitu zemlju, dom, rodni krj ili rodni krajolik. Ukrajinski filolog Vitalij Skljarenko pojanjava etimologiju rijei ukrajina te dri da je imenica Ukrajina nastala poslije raspada praslavenske zajednice na posebna plemena. Njena je morfoloka struktura sljedea: prefiks u-, korijen kraj, sufiks -ina, to se upotrebljava za oznaavanje prostora (dol dolina, niz nizina). Ukratko: Ukrajina je rodna zemlja, zemlja naroda kojem se pripada. (Hrvatska/Ukrajina; Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra, The Croatian Writers Association, Zagreb 1996.: ured. Draen Katunari, prip. Eugen Paenko, prev. Vasilj Strehaljuk, (str. 146 / fn)).

Povijest Ukrajine

31

dominirati istonoslavenska plemena. Meu njima se posebno isticalo kulturno

najrazvijenije ukrajinsko pleme Poljani33 (ukr. Poljany) koje je imalo

sredite u Kijevu. U vremenu od 5. do 9. stoljea Poljani su naselili iri prostor oko

Kijeva, od srednjovjekovnog grada Ljubea, do Rodnija, te prostore izmeu rijeka

Ros, Sule, Stuhne, Teteriv, Irpinj, Desne i Pripjat. Povijesne biljeke potvruju da su

socijalno-ekonomski odnosi u drutvenim zajednicama Poljana bili mnogo razvijeniji

od drugih plemena u okruenju. Poljani se smatraju zaslunim za irenje

staroukrajinske i ujedno kranske kulture tijekom 10. i 11. stoljea gotovo cijelom

istonom Europom, i danas predstavljaju izravne pretke suvremene ukrajinske nacije.

Grad Kijev (ukr. Kyjiv)34 do 9. stoljea postaje jednim od veih trgovakih i

kulturnih sredita Europe, posebno zahvaljujui zemljopisnom poloaju na putu od

Baltikog prema Crnome moru i grkome Carigradu, gdje je rijeka Dnjepar u sreditu

dananje Ukrajine uz ostale rijeke omoguavala brz i koristan prolaz. Poetkom 9.

stoljea utjecaj Hazara na jugoistonim prostorima dananje Ukrajine postepeno slabi,

emu su pridonijeli i esti napadi nomadskog plemena Peenega s istoka.

Istonoslavenska plemena sa sredinjih ukrajinskih prostora iskoristila su meusobne

sukobe Hazara i Peenega te ire svoj utjecaj na irem prostoru izmeu Baltikog i

Crnog mora. Zapisi srednjovjekovnog povijesnog dokumenta Povijest prolih

vremena35 spominju tamonja plemena Poljane, Derevljane, Duljibe, Ulie i

Siverjane, odnosno izravne pretke suvremene ukrajinske nacije. Meu ukrajinskim

plemenima u jugozapadnom dijelu zemlje nalazilo se i pleme Bijeli Hrvati (ukr.

Bili Horvaty),36 te Tiverci na krajnjem jugu uz obalu Crnog mora. Ta dva

33 Poljani su bili utemeljitelji prestine srednjovjekovne kulture ukrajinskih prostora i vie srednjovjekovnih gradova, izmeu ostalih: Kijeva, Perejaslava, Vihoroda, Blhoroda, Kaniva, te su osnovali prvu Kijevsku dinastiju kneeva. Poljani su bili vrlo vjeti poljodjelci, stoari i obrtnici. Ime Poljani derivira od staroslavenske rijei pole poljana, predstavljajui specifinost ukrajinskog plemena koje se nastanilo u nizinskom prostoru sredinje Ukrajine, takozvanom prostoru otvorenih poljana. Poljani su u ranom srednjem vijeku imali kljuni utjecaj na formiranje ukrajinske nacije. 34 Glavni grad Kijev osnovala su tri brata, Kij, ek, Horiv, i sestra Libid 441. godine. Grad je dobio ime prema vladaru Kiju, za kojega se pretpostavlja da je predvodio zajednicu ukrajinskog plemena Poljana. 35 Povijest prolih vremena (ukr. ' ) je ouvani povijesni dokument s poetka 12. stoljea, koji pojanjava situaciju na prostoru srednjovjekovne drave Kijevske Rusi. 36 Prema istraivanjima ukrajinskih strunjaka, preci Hrvata bili su jedno od antskih plemena koje se formiralo u arealu ernjahivske kulture koja je bila polietnika i irila se iz sredinje Ukrajine prema

Povijest Ukrajine

32

plemena danas su samo djelomino povezana s modernim ukrajinskim etnosom, ali

ipak imaju znaajnu ulogu u njegovom poetnom oblikovanju. Navedena slavenska

plemena uglavnom su se kretala prostorima dananje Ukrajine i Bjelorusije te su se u

manjoj mjeri kulturoloki i mentalitetom razlikovala od drugih slavenskih plemena,

koja su tijekom seobe iz zapadne Ukrajine u 6., 7. i 8. stoljeu naselila sjevernije ili

pak junije prostore istone i sredinje Europe. Istonoslavenska plemena u okolici

grada Novgoroda imala su poprilino sline karakteristike svojih susjeda na

ukrajinskim prostorima. Pleme Ilmenskih Slavena smjestilo se iznad grada

Novgoroda, neto junije podno njih su se smjestili Krivii, a na prostorima sredinje

Bjelorusije smjestilo se pleme Dregovia. Pleme Radimia smjestilo se podno grada

Smolenska u dananjoj Rusiji, a Vjatii su se smjestili podno dananjega grada

Moskve gdje su bili u stalnom meuetnikom i meukulturnom odnosu sa velikim

ugro-finskim plemenima Merima, Muromima, Meerima i drugim susjednim

plemenima. Navedena slavenska plemena, izuzev Dregovia, tijekom 14., 15. i 16.

stoljea ula su u sastav suvremene ruske nacije. Pleme Dregovia predstavlja pretke

suvremene bjeloruske nacije.

Od svih veih istonoslavenskih plemena na prostoru dananje istone

Poljske, Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije, kulturno najrazvijenije pleme bili su

Poljani sa svojim razvijenim trgovakim sreditem u Kijevu. Ipak, ni oni do 9.

stoljea nisu uspijevali samostalno stei potpunu kontrolu u vlastitom irem

okruenju kojim su kolala mnogobrojna druga neslavenska plemena. Povijesno

nestabilan i gotovo neprestano ugroen prostor dananje Ukrajine, potaknuo je krajem

8. stoljea dinamino razvijanje vojnog svjetonazora te stvaranje uinkovitih saveza,

pa i same drave. Uz prisutnost manjeg broja germanskih, baltikih, finskih, grkih i

drugih doseljenika, posebno su se isticali vjeti ratni plaenici Varjazi37 (Normani)

koji su dolazili s prostora dananje vedske. Do 9. stoljea, broj Varjaga na

karpatskim planinama. Iako su tragovi Hrvata pronaeni na prostoru gotovo cijele Ukrajine, karpatsko podruje se smatra izvorom formiranja takozvanih Bijelih Hrvata. Prema odjecima hrvatskog imena u toponimiji pretpostavlja se da su Hrvati bili jugozapadni susjedi ukrajinskim plemenima Duljibima (Volinjanima), koji su zauzimali dio teritorija Anta, odnosno gornje Podnjistrovlje. (Dr. Evgen Paenko: Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine, 1999., str. 122./123.). 37 Rije varjag u starom skandinavskom jeziku oznaava putujuu druinu iji su lanovi pod svojevrsnom zakletvom. U zapadnoeuropskim krugovima koristi se termin Vikinzi.

Povijest Ukrajine

33

prostorima oko velikog trgovakog sredita Kijeva, porastao je do te mjere da su

poeli utjecati na drutveno-politike odnose meu autohtonim ukrajinskim

puanstvom. Tijekom 9. stoljea, ukrajinsko pleme Poljani i njihovi kijevski kneevi,

u svojevrsnom saveznitvu s varjakim vojnim zapovjednicima, utemeljili su jednu od

najjaih drava tog vremena: Rus' (ukr. Rus) odnosno Kijevsku Rus (ukr.

] Kyjivska Rus).38

Kulturoloki slina ukrajinska plemena (u poetku samo Poljani) u

svojevrsnom savezu s varjakim doseljenicima tih sredinjih ukrajinskih prostora (u

poetku samo Kijevska oblast) oblikovala su stariji etnonim ukrajinskog naroda

Rusini-Rusii, a prema imenu svoje drave u stranim izvorima bili su poznati prema

latinskom jeziku kao srednjovjekovni Rusi (lat. Russi). Ruska zemlja (Rus)39 je

zemljopisni termin koji se u srednjem vijeku koristio prvenstveno za oznaavanje

povijesnog prostora sredinje Ukrajine, tonije Kijevske, ernigivske i Perejaslavske

oblasti, na kojemu je uz manje grupacije doseljenih Varjaga, obitavao mnogoljudan

autohtoni ukrajinski narod. Isti termin tada nije bio prisutan u drugim veim

trgovakim sreditima poput, primjerice, grada Novgoroda, ili na nekom drugom

neukrajinskom prostoru.40 Svi stanovnici Kijevske Rusi, na kijevskom dvoru su

imenovani srednjovjekovnim ruskim odnosno ukrajinskim narodom,41 no samo je dio

38 Termin Kijevska Rus' formiran je u 19. stoljeu kako bi se naglasila kljuna dominacija grada Kijeva, esto se koristi termin Kijevska Drava. Prije formiranja zemljopisnog termina Rus', postojao je onaj drutveno-politiki koji je oznaavao zajednitvo srednjovjekovne ukrajinske i varjake elite na prostorima Kijevske oblasti. 39 Zemljopisni termin Rus prema arapskim izvorima odnosio se na trokutasti prostor izmeu ukrajinskih rijeka Dnjepar, Irpin i Ros u samom sreditu sjeverne Ukrajine. Politiki termin Rus predstavlja sinonim politikog, kulturnog i drutvenog zajednitva izmeu ukrajinske i varjake elite na prostoru srednjovjekovne Ukrajine. 40 Ukrajinski filolozi tvrde da su do 12. stoljea termine vezane uz rije Rus koristili iskljuivo preci suvremene ukrajinske nacije, dok su ostala plemena proirene srednjovjekovne drave due vrijeme koristila plemenske nazive i nisu se primarno povezala sa starijim etnonimom ukrajinskog naroda (Rusini-Rusii). 41 U etnikom smislu, termin Rus' se u slinim varijacijama proirio meu elitnim slojevima drutva gotovo cijelom srednjovjekovnom dravom Kijevskom Rusi, ali prije svega zapadnom i sredinjom Ukrajinom te junom Bjelorusijom. Na istim prostorima su formirane srednjovjekovne ukrajinske regije Bijela, Crna i Crvena Rus sa svojim sreditem u Kijevu koji se nalazio u sklopu regije Male Rusi. Sredinja regija Mala Rus je oznaavala politiku, kulturnu i vjersku maticu cijele Kijevske Rusi i prostirala se uglavnom na prostoru dananje Kijevske, ernigivske, Poltavske i erkake oblasti. Narod koji je u kulturno-politikom smislu pripadao kijevskoj eliti imenovao se ujedno ukrajinskim, odnosno onim narodom koji pripada rodnoj zemlji ili matici koja stvara dravu, za razliku od onih naroda koji se smatraju koloniziranim (uglavnom je rije o nekoliko sjeveroistonih ugro-finskih

Povijest Ukrajine

34

njih prihvatio stariji etnonim ukrajinskog naroda Rusini-Rusii. Meu svim

istonoslavenskim plemenima prvi su taj naziv prihvatili Poljani koji su potom

zapoeli irenje vlastite staroukrajinske kulture meu ostalim plemenima.

II. RAZDOBLJE UKRAJINSKE DRAVNOSTI

KIJEVSKA RUS (882.)

Formiranje ukrajinske drave Kijevske Rusi

Grad Kijev nakon osnutka oko 441. godine, tijekom sljedea etiri stoljea postaje

jednim od veih trgovakih i kulturnih sredita Europe. Dominacija kulturoloki

slinih ukrajinskih plemena: Poljana, Derevljana, Siverjana i Ulia, tada je bila

rairena gotovo cijelom Ukrajinom, Bjelorusijom i zapadnim krajevima dananje

Rusije, no poetkom 8. stoljea sve vei drutveno-politiki i vojni utjecaj imale su i

manje grupacije skandinavskih doseljenika, posebno ratni plaenici Varjazi. Varjazi

su bili posebno iskusni i vjeti ratnici, koji su svoju ratniku kulturu sa sjevernijih

prostora prenosili na prostor dananje Ukrajine uglavnom zbog razvijenih trgovinskih

i kulturnih rijenih putova izmeu Baltikog i Crnog mora. Askold42 i Dir su prema

pojedinim tvrdnjama prvi ratni plaenici, vrlo vjerojatno skandinavskog podrijetla,

koji su 860. napali i potom smijenili dotadanju poljansku dinastiju kneeva ije se

prijestolje nalazilo u Kijevu.43 U 8. i 9. stoljeu intenzivno se povezuju

staroukrajinska i varjaka kultura, odnosno u samom sreditu Ukrajine stvara se

srednjovjekovni kulturni, politiki i konano zemljopisni pojam Rus', o kome ve u 8.

plemena, zanemarivom broju baltskih te turkijskih grupacija stanovnika na krajnjem tmutorokanskom jugoistoku). 42 Knez Askold se esto dovodi u vezu sa varjakim ratnicima, ali njegov identitet do danas se nije sa sigurnou utvrdio. Neki strunjaci tumae da njegovo ime moe imati ostrogotsko podrijetlo, od imena Ashold ili Asholt, s obzirom na to da su Goti due vrijeme boravili na ukrajinskim prostorima izmeu rijeka Dnjepar i Don. 43 Jedna od teorija tumai da su Askold i Dir bili pripadnici ukrajinskog plemena koji su meu prvima prihvatili kransku vjeru, te su pripadali staroj ukrajinskoj dinastiji Kijovii, potekloj od osnivaa grada Kijeva kneza Kija.

Povijest Ukrajine

35

stoljeu piu arapski i drugi autori poput perzijskog geografa Ibna Khordadbeha i

arapskog putopisaca Ahmada ibn Fadlana. Prema zapisima tih autora, rije je o

narodu koji govori slavenskim jezikom, ratnikog mentaliteta, s dobrim smislom za

trgovinu, za arapske prilike oskudno odjevenom, odline tjelesne grae, rumenih lica

i esto rie kose.

Godine 882. vojskovoa Oleg stvara vojno-politiki savez sa starjeinama

ukrajinskog plemena Poljana te iste godine ubija kijevske vladare Askolda i Dira,

nakon ega, uz podrku kijevskog graanstva, sam sjeda na kneevsko prijestolje

budue centralizirane drave Kijevske Rusi (882.-1240.). Prema povijesnim zapisima

o podrijetlu kneza Olega se zna relativno malo. Povjesniari ga smatraju nositeljem

dinastije Rjurik, a njegova veza s tom dinastijom vrlo vjerojatno je ostvarena

stupanjem u brani odnos s jednom od sestara rurikih vladara koji su imali sredite u

gradu Novgorodu. Prema odreenim teorijama, Oleg je doao sa prostora

srednjovjekovne vedske ili Norverke predvodivi varjaku ratniku skupinu, pritom

zaprijetivi svrgavanju dinastije u ve slaveniziranom Novgorodu, nakon ega mu je

sugerirano svrgavanje kijevskih kneeva i uspostavljanje saveznitva s ukrajinskim

plemenom Poljanima u relativno bogatom Kijevu i blioj okolici koja je bila

optereena plaanjem danaka susjednim dravama.44 Prema pojedinim istraivanjima

maarskih strunjaka, Oleg je svojim dolaskom na prostore srednjovjekovne

Ukrajine, stvorio kratkotrajan savez i sa susjednim maarskim te hrvatskim

plemenom u borbama za oslobaanje trgovakih prolaza prema Crnom moru i

bizantskim sreditima. U Kijevu je konano prevladala ideja povezivanja dvaju

velikih slavenskih sredita Kijeva i Novgoroda te susjednih istonoslavenskih

plemena. Kulturno najrazvijenije ukrajinsko pleme Poljani imalo je kljunu ulogu u

daljnjem oblikovanju slavenske politike Kijevske Rusi i stvaranju njezinog izvornog

staroukrajinskog,45 a potom i kranskog identiteta.46

44 Prema povijesnim kronikama, u Novgorodu je 879. umro knez Rjurik, a njegov mladi sin Igor nije ga mogao odmah naslijediti ime je vojskovoa Oleg postao objedinitelj slavenskih plemena izmeu Novgoroda i Kijeva, ali sa vlastitim kneevskim sreditem u Kijevu. 45 Termin oznaava sinonim za srednjovjekovnu kijevsku kulturu. 46 Vojno-politiko saveznitvo izmeu domicilnih Poljana i slaveniziranih varjakih plaenika koji su prihvatili lokalni jezik i obiaje, rezultiralo je stvaranjem velike europske kranske drave koja e svoj vrhunac dosegnuti u 11. stoljeu.

Povijest Ukrajine

36

Poetkom svoje vladavine, u izrazito slaveniziranom drutvu kijevske okolice, knez

Oleg (882.-912.), poznat u povijesnim vrelima i kao Hailaga ili Helgi,47 kree u

objedinjavanje slavenskih plemena na irem prostoru dananje Ukrajine, Bjelorusije i

zapadne Rusije. Objedinjavanje slavenskih plemena izmeu Kijeva i Novgoroda,

proteklo je uz neto slabiji vojni otpor s obzirom na to da ista plemena nisu bila

izloena tolikim vojnim uznemiravanjima poput onih na ukrajinskim prostorima. Dok

su se sjevernija slavenska plemena suoavala sa problemima surovog i hladnog

okolia te oskudicom hrane, ona na jugu su imala probleme estih migracija drugih

plemena upravo preko njihovih relativno bogatijih teritorija. Time je kijevski knez

Oleg imao neto drugaiji pristup s vojno snanijim slavenskim plemenima

Derevljanima, Bijelim Hrvatima, Tivercima i Uliima sa prostora Ukrajine koji su

ee bili izloeni prepadima ugro-finskih, turkijskih i drugih slavenskih plemena.

Dui otpor neto sjevernije od Kijeva pruala su jedino plemena Vjatii, naseljeni u

perifernim slavenskim predjelima podno naselja veih ugro-finskih plemena.

Ukrajinsko pleme Siverjana, sjeveroistono od kijevskog sredita, nije prualo otpor i

prihvatilo je 882. svojevrsno saveznitvo s Kijevom. Staroukrajinska vojska Poljana i

slaveniziranih Varjaga na elu s knezom Olegom uspijevala je zadrati kontrolu nad

preuzetim irim slavenskim teritorijem iskljuivo zbog toga to su doputali odreeni

stupanj autonomije i prihvatljive svote danaka, to je u odreenom smislu

predstavljalo saveznitvo s navedenim plemenima, a ne njihovo pokoravanje. Borbe

su se u isto vrijeme vodile sa Hazarima,48 nomadskim plemenom Peenezima i

Maarima na junim prostorima sve prostranije Kijevske Drave. Nekada moni

Hazari na jugoistonim granicama dananje Ukrajine, sada su se nali pred novom

slavenskom vojnom silom koja je imala objedinjeno sredite u Kijevu. Hazari su u

tekim ratnim sukobima poraeni 907. godine, nakon ega je napravljen proboj kroz

njihov teritorij, to je knezu Olegu omoguilo poduzimanje vojnih prepada na bogata

bizantska sredita, pa i na samu prijestolnicu Konstantinopolis Carigrad. Nakon

911. dogovoreno je trajno primirje izmeu Kijevske Rusi i Bizantskog Carstva te su

uspostavljeni jaki trgovinski i kulturni odnosi u kojima su presudnu ulogu imali

47 Ime Helgi koristili su tek doseljeni normanski doseljenici u sredinjoj Ukrajini. 48 Umjereno nomadski narod turkijskog podrijetla koji se nakon 2. stoljea poeo nastanjivati na stepskom prostoru izmeu obala Crnog mora i Kaspijskog jezera sa sreditem uz donji tok rijeke Volge.

Povijest Ukrajine

37

kijevski kneevi i ukrajinsko pleme Poljani. Najvee civilizacijsko postignue

starokijevskog razdoblja ukrajinske povijesti bila je pismenost. O tome svjedoe

brojni zapisi iz 9. stoljea, izmeu ostalog, ugovori s Grcima (Bizant) iz 911. i 944.,

pisani na grkom i straoukrajinskom jeziku, pronaeni na zidovima saborne crkve sv.

Sofije u Kijevu. Do kraja svoje vladavine staroukrajinska vojska na elu s Olegom

pokorila je iri prostor izmeu Kijeva i Novgoroda, a u sastavu drave se nalo sedam

istonoslavenskih plemena i dva ugro-finska, odnosno Vesi i djelomino Meri koji su

se nastanili u blizini Novgoroda. Sva plemena su morala plaati danak, osim Poljana,

a upravo su oni zajedno s varjakim doseljenicima zadrali i irili pojam Rus' koji je

trebao oznaavati slavensko zajednitvo meu pokorenim plemenima.

Nakon to je Oleg umro, naslijedio ga je knez Igor (912.-945.). Prema

povijesnim zapisima mogue je iitati da Igor nije bio toliko obljubljen kao njegov

prethodnik Oleg, a u bizantskim zapisima opisivali su ga kao nemilosrdnog utjerivaa

nametnutih danaka koji su trebali osigurati veliku robnu odnosno trgovinsku

razmjenu Kijevske Rusi sa Bizantskim Carstvom. Tada se meu kijevskim

plemstvom raa ideja o jedinstvenom narodu staroukrajinske49 drave koji e se

razlikovati od puanstva izvan tih granica. Mnogobrojna zastupljenost poljanskih

plemia na kijevskom dvoru jaa tu slavenistiku ideju koja ujedno pretpostavlja i

jau centralizaciju mlade drave. Kako bi takvu centralizaciju sproveo, Igor je poveo

rat protiv jakih susjednih slavenskih plemena Ulia i Derevljana, nastojei ih u

politikom smislu podrediti, no u tom je ratu poginuo 945. godine tijekom bitke s

Derevljanima.50 Naslijedila ga je njegova ena i udovica velika kneginja Olga (945.-

962.), poznata u povijesnim izvorima i kao Helga. Ona je nastojala osvetiti

muevljevu smrt te je povela vrlo nemilosrdan rat protiv Derevljana, te ih u konanici

porazila. Objedinjavanjem ukrajinskih plemena u samom kulturno-politikom

sreditu Kijevske Rusi, kijevska je vojska stekla respektabilnu snagu koja je bila u

stanju uvati i iriti granice vlastite drave i povesti uspjene ratove protiv

49 Treba razlikovati termine: i . 50 Srednjovjekovno ukrajinsko pleme Derevljani od 6. stoljea ivjelo je u dananjoj sjeverozapadnoj Ukrajini (regija Volinj), te na prostorima june Bjelorusije i istone Poljske. U vojnom smislu Derevljani su predstavljali vjerojatno najjae istonoslavensko pleme. Osim to su prethodno bili u estim sukobima s Poljanima, s velikim otporom su prihvatili politiku vlast dinastije Rjurik iz Kijeva. Ime njihovog plemena potjee od staroslavenske rijei derevo, to oznaava drvo. Njihova sredita su bili srednjovjekovni gradovi: Iskorostenj, Ovru, Gorodsk, Malin i drugi.

Povijest Ukrajine

38

neslavenskih naroda u irem okruenju. Kneginja Olga prema povijesnim zapisima

predstavlja osobu koja je, uz daljnje proirivanje granica Kijevske Rusi, prva poela

slubeno unositi kranske vrijednosti51 u Kijevsku Rus, a kranstvo je osobno

prihvatila 955. godine. Njezino se podrijetlo izmeu vie teorija ne moe sa

sigurnou utvrditi, a jedan od istraivaa staroukrajinske povijesti Boris Vaznickij

sugerira da je njezina obitelj dola sa prostora Galiine, odnosno Ljvivske oblasti, to

je utjecalo na njezine simpatije prema kranskim vrijednostima. Njezini posjeti

Bizantskom Carstvu, odnosno Carigradu, predstavljali su novi oblik komunikacije

izmeu dviju monih drava, koje su sve vie imale karakteristike prosvjetne i

duhovne suradnje. Ipak, Olgino prihvaanje kranskih vrijednosti sukobilo se s

relativno snanim vojnikim mentalitetom i poganskom vjerom u vlastitoj proirenoj

dravi, i stoga nije dalo eljeni rezultat.

Veliku kneginju Olgu naslijedio je njezin dvadesetdvogodinji sin Svjatoslav

(964.-972.),52 zapamen kao hrabri vojskovoa koji je sve jai kranski utjecaj iz

Kijeva irio gotovo cijelom istonom Europom. Svjatoslav je svoje ratove zapoeo na

istonim granicama Kijevske Rusi jer je elio poraziti Hazare koji su na otvorenom

stepskom prostoru bili prijetnja sve bogatijem Kijevu. Nakon dvije godine rata

Svjatoslav 966. pobjeuje Hazare i unitava njihovo sredite u gradu Sarkilu.

Oslobodivi trgovaki put prema Kaspijskom jezeru, prisilio je neslavenska plemena

Jasiane i Kasogiane sa sjevernog Kavkaza na plaanje danka. Potom neto sjevernije

napada i pobjeuje Bugare koji su ivjeli uz gornji tok rijeke Volge. U istoj sredini,

Svjatoslav 966. svojoj vlasti podreuje slavensko pleme Vjatie53 te im odreuje

danak. Godine 967. okree se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi gdje uz

sugestije bizantskog cara napada Bugare na Balkanu, razbija njihovu vojsku i osvaja

51 Srednjovjekovna Ukrajina prema legendi prvi se put susree sa kranstvom preko apostola Andrije Prvozvanog, koji je zapeatio kranski kri na kijevskom brdu, prorokovavi veliku budunost kranstva u tim poganskim predjelima i nastanak grada jedinstvenog slavenskog Boga. Na istim prostorima kasnije je izgraena i danas se nalazi kijevska Andrijevska crkva. Pokrtavanje srednjovjekovnih Rusia-Rusina, kako su se tada imenovali Ukrajinci, provedeno je potom postepeno kroz nekoliko stoljea u tijesnom kontaktu sa Bizantom i bizantskim duhovnim uenjacima. 52 Prema povijesnim vrelima, knez Svjatoslav je imao markantan izgled, snano i lijepo graeno tijelo, podue elegantne brkove i obrijanu glavu s repiem na potiljku, a povjesniari ga esto povezuju s markantnim izgledom i ratnikim svjetonazorom Zaporokih kozaka koji se pojavljuju na sredinjim ukrajinskim prostorima u 15. stoljeu. 53 Potomci Vjatia predstavljaju prve slavenske pretke koji su uli u sastav moderne ruske nacije prilikom njezina formiranja u srednjem vijeku.

Povijest Ukrajine

39

oko 80-ak bugarskih gradova. Stjee time kontrolu na rijeci Dunav, kao vanom

trgovakom sreditu te se pretpostavlja da je namjeravao proiriti kijevski utjecaj i na

sredinji Balkan. Nakon to je Svjatoslav porazio Hazare, na jugoistonim granicama

Kijevske Rusi, neoekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu

Peenezima.54 Oni zapoinju s povremenim snanim vojnim prepadima na sredinje,

odnosno j