1.POJAM I PREDMET PORODIČNOG PRAVA:Posmatrano sa pozitivno-pravnog aspekta, porodično pravo je grana prava, odnosno skup pravnih normi koje uređuju porodicu i odnose među članovima porodice-bračnih i vanbračnih partnera, roditelja, djece i ostalih srodnika (krvnih po usvojenju i po tazbini) te ustanovu starateljstva.U tom smislu se porodično pravo može odrediti kao skup pravnih normi koje reguliraju porodične odnose i porodicu kao cjelinu.Roditeljsko pravo kao dio porodičnog je dio pravne nauke, odnosno, naučne discipline. U tom smislu određeno, Roditeljsko pravo se bavi izučavanjem pravnog uređenja odnosa roditelja i djece i ostalih srodnika-sistematizuje, tumači i objašnjava pravne norme koje uređuju odnose roditelja i djece i drugih srodnika.Predmet roditeljskog prava su odnosi roditelja i djece te odnosi drugih bliskih srodnika.2.OSNOVNA OBILJEŽJA PORODIČNOG PRAVA: Obilježja porodičnog prava i većine njegovih normi koje ga svrstavaju u posebnu granu prava i sve više udaljavaju od građanskog prava očituje se u sl:Porodično pravo normira prvenstveno lične odnose koji nastaju na temelju braka, roditeljskog odnosa, usvojenja i starateljstva, dok građansko pravo primarno regulira imovinske odnose.Pretežni dio normi porodičnog prava su imperativnog karaktera pa ih stranke nemogu svojim sporazumom mijenjati kao npr. Roditeljsku dužnost, izdržavati svoju maloljetnu djecu, potpuno usvojiti samo bračni drugovi zajedno, dok su norme građanskog prava uglavnom dispozitivne prirode.Stanoviti broj normi porodičnog prava ima samo karakter preporuke tako da su one jasne bez sankcija npr. Matičar će preporučiti licima koja želje zaključiti brak da posjete porodično savjetovalište.3. IZVORI PORODIČNOG PRAVA: Izvori porodičnog prava mogu biti:direktniposredni subsidijarniDirektni izvori porodičnog prava su pravna pravila koja uređuju porodicu i porodične odnose. U savremenom pravu ova pravila se uglavnom javljaju u pisanom obliku. Pisana pravna pravila su osnovni izvor i našeg porodičnog prava.Domaći propisi su sadržani u ustavima, zakonima i podzakonskim aktima.Posredni subsidijarni izvori su oni izvori koji se u isto vrijeme odnose na sve oblasti porodičnog prava tj. Na bračno, roditeljsko i starateljsko pravo.Radi se o sudskoj praksi, pravnoj nauci i običaju koji u našem pravnom sistemu nisu formalni izvori prava pa ni porodičnog.Sudska praksa nije i ne može biti formalni izvor prava jer sudovi sude samo na osnovu zakona, odnosno pisanih pravnih pravila sadržanih u domaćim i međunarodnim aktima. Uloga sudske prakse je značajna i u popunjavanju pravnih praznina odnosno kada u određenim životnim situacijama se u zakonu

1

nemože naći rješenje, tada je na sudu obaveza da pronađe odgovarajuću pravnu normu čijom će se primjenom popuniti praznine.Pravna nauka nema diskretan uticaj na stvarna prava, već smo ostvaruje uticaj na zakonodavstvai na sudsku praksu, što znači da ona sama nije izvorprava, već samo utiče na druge izvore.Običaj odnosno običajna pravila u našem pravnom sistemu nisu ni subsidijarni izvor prava. Običaj je subsidijarni izvor prava samo onda kada zakon upućuje na njegovu primjenu u rješavanju konkretnog pravnog odnosa.4.POJAM BRAČNOG PRAVA:Bračno pravo se može posmatrati kao grana prava i kao naučna disciplina. Kao grana prava bračno pravo je skup pravnih normi koje uređuju brak i odnose u braku. Odredbe bračnog prava normiraju materijalne i formalne uslove za sklapanje braka; dejstva braka; načine prestanka braka; uzroke i postupak njegovog poništenja; uzrok, načine pokretanja i postupak razvoda,te dejstva prestanka braka.Predmet bračnog prava je brak i bračni odnosi.5.PRAVNA PRIRODA BRAKA:O pravnoj prirodi braka postoje dva shvatanja:Prema jednom brak je ugovor. Ovo shvatanje je nastalo u francuskoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu. Bio je to odgovor na shvatanje kanonskog prava o braku kao ustanovi božanskog prava odnosno o pravu kao sakramentu. Prema ovom shvatanju brak je ugovoreni odnos građanskog prava koji nastaje i prestaje kao i svaki drugi ugovor.Drugu koncepciju o braku kao instituciji zagovaraju takođe francuski teoretičari. Oni ističu da je brak uređen kao društvena ustanova, kao tajna životna zajednica koja nastaje na način predviđen zakonom.6. ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA:Porodični zakon definira brak kao zakonom uređenu zajednicu života žene i muškarca. Iz ove definicije proizilaze osnovna obilježja braka:brak je zakonom uređena zajednicaBrak se zasniva na osnovu zakona i uređuje zakonom. Brak može nastati samo uz ispunjenje zakonom predviđenih uvjeta i na način predviđen zakonom. Zakon određuje sadržinu braka, odnosno prava i dužnosti koja postoje između bračnih partnera kao i način prestanka braka.brak zasnivaju dva lica različita spolaRazličitost spolova je konstitutivno osobina braka koja odražava njegovu biološku komponentu.brak je životna zajednica muškarca i ženeBrak kao životna zajednica muškarca i žene je takva zajednica koja treba da ispuni čitav niz zadataka. U braku se prirodno zadovoljava čitav niz potreba bračnih potreba od intimnih, emotivnih, seksualnih, rađanje i podizanje djece preko etičkih, moralnih do ekonomskih.7.UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA (RAZLIČITOST SPOLOVA, SLOBODAN PRISTANAK I NADLEŽNOSTI):

2

Uvjeti za postojanje braka normirani su u članu 8 porodičnog zakona. To su najosnovnije pretpostavke za nastanak braka kao pravnog odnosa. Bez njihovog ispunjenja brak se ne smatra zaključenim tako da je on nepostojeći. Da bi brak postojao u našem pravu moraju biti ispunjeni sl. Uslovi;različitost spolova pristanak lica koja zaključuju braksklapanje braka pred matičare-nadležnosti za zaključenje brakaRazličitost spolova izražava biološku komponentu braka i izraz je davno prihvaćenog načela monogamije. Teško je zamisliti s obzirom na formalnosti pri zaključenju braka odnosno prisustvo matičara svjedoka i javnosti da bi moglo doći do zaključenja braka lica istog spola. To bi se moglo desiti u slučaju zaključenja braka sa hermofroditom. Sud bi u tom slučaju u dokaznom postupku putem medicinskog vještačenja morao utvrditi da li se radi o pravom hermofroditui kojoj vrsti. Samo ukoliko se radi o pravom hermofroditu u tom slučaju ne bi bio ispunjen uslov različitosti spolova. Ako se radi o prividnom hermofroditu odnosno licu koje ima neke osobine drugog spola, ali spolnost tog lica nije ugrožena tada bi se brak mogao poništiti zbog zablude o bitnoj osobini bračnog partnera.Pristanak bračnih partnera ono što je ovdje potrebno naglasiti je to da pristanak treba da bude dat na način predviđen zakonom. Svaki bračni partner u pravilu pristanak za zaključenje braka daje lično, mada zakon dopušta mogućnost da izuzetno odnosno onda kada postoje opravdani razlozi jedan bračni partner bude zastupan putem punomoćnika. U naročito opravdanim slučajevima nadležni Općinski organ uprave može rješenjem dozvoliti da se brak sklopi ako je prisutan samo jedan bračni partner i punomoćnik drugog. Pitanje postojanja opravdanih razloga treba ocjeniti nadležni organ u svakom konkretnom slučaju. To može biti objektivna spriječenost jednog od bračnih partnera da prisustvuje zaključenju braka npr. Boravak u inozemstvu, neodložno putovanje, bolest a da pri tome oni ne žele odgoditi zaključenje braka iz opravdanih razloga. Ta punomoć mora biti ovjerena od suda ili notara. U njoj moraju biti tačno označeni lični podaci davaoca punomoći i punomoćenika i osobe sa kojom davalac punomoći želi sklopiti brak i datum izdavanja punomoći. Važnost punomoći je vremenski ograničena na 60 dana od dana ovjeravanja, i ta punomoć ima karakter privatne ovjerene isprave. Izjave za sklapanje braka moraju biti podudarne, što znači da ako jedan bračni partner daje pristanak, a drugi ne nema podudarnosti u njihovim izjavama niti ispunjenja bitnog uslova za zaključenje braka.Nadležnost za zaključenje braka brak sklapaju saglasnom izjavom žena i muškarac pred matičarem. Matičar ima svojstvo državnog službenika. Izjava bračnih partnera mora biti data pred matičarem na način predviđen zakonom. Povreda stvarne nadležnosti ima za posljedicu nepostojeći brak. Zakon nije odredio mjesnu nadležnost pa bračni partneri imaju neograničeno pravo izbora mjesta u kojem će se zaključiti brak. Sam pristanak za zaključenje braka dat

3

pred ovlaštenim licem ima karakter bitnog uvjeta. Ukoliko nije postignut brak je nepostojeći. Bračni partneri koji nakon sklopljenog braka pred matičarem žele sklopiti brak pred vjerskim službenikom dužni su mu predati Izvod iz Matične knjige vjenčanih. Novim porodičnim zakonom uvedena je mogućnost zaključivanja vjerskog braka ali tek po zaključenju građanskog braka.8. NEPOSTOJEĆI BRAKUkoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen neki od uvjeta za zaključenje braka, smatrat će se da brak nije ni nastao. Postupak za utvrđivanje da je brak nepostojeći pokreće se tužbom. Pravo na tužbu pripada svakom licu koje ima neposredan pravni interes kao i organu starateljstva.9. BRAČNE SMETNJE (FIKTIVNI BRAK, NEDOSTATAK VOLJE, BRAČNOST, NESPOSOBNOST ZA RASUĐIVANJE, SRODSTVO, MALOLJETSTVO:Bračne smetnje su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog braka. Naše zakonodavstvo predviđa sl.smetnje;već postojeći brak-bračnostoduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanjesrodstvo-krvno srodstvo, srodstvo po usvojenju, srodstvo po tazbinimaloljetstvonedostatak voljeBračne smetnje mogu biti:otkonive i neotklonivetrajne i privremeneapsolutne i relativneOtklonive i neotklonive bračne smetnjeOtklonive su one za koje sud može dati odobrenje za zaključenje braka, ali samo u slučajevima predviđenim zakonom. U našem pravu otklonive smetnje su; maloljetstvo, srodtvo po tazbini i nesposobnost rasuđivanja. Za neotklonive smetnje se ne može dati odobrenje, a neotklonive smetnje su; mane volje, duševna bolest i duševna nerazvijenost, fiktivan brak, krvno srodstvo.Trajne i privremeneTrajne smetnje mogu prestati samo smrću. Trajne smetnje su; duševna bolest, duševna nerazvijenost, krvno srodstvo i srodstvo po tazbini. Tako npr. Krvno srodstvo ne može prestati niti se može raskinuti. Privremene smetnje mogu vremenom prestati, a one su; mane volje, fiktivan brak.Apsolutne i relativneApsolutne smetnje onemogućavaju zaključenje braka sa bilo kojim licem. Apsolutne smetnje su; bračnost, nesposobnost za rasuđivanje, maloljetstvo, mane volje, duševna bolest i duševna nerazvijenost, srodstvo po tazbini. Relativne smetnje onemogućavaju zaključenje braka samo sa određenim licem. Relativna smetnja je krvno srodstvo.Bračnost

4

Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. Ovo je posljedica načela monogamije kao jednog od osnovnih načela bračnog prava. U slučaju da je ipak brak zaključen u vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih partnera on se neće poništiti ukoliko je raniji brak u međuvremenu pretso na jedan od načina prestanka braka.Oduzeta poslovna sposobnost ili nesposobnost za rasuđivanjeBrak ne može zaključiti osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuđivanje. Lice kojem je oduzeta poslovna sposobnost, ali i vrločesto kada je nesposobno za rasuđivanje, ne može izraziti pravno relevantnu valju, pa samim tim ne može zaključiti brak.Oduzeta poslovna sposobnost je jedan od razloga zbog kojeg se ne može zaključivati punovažan brak. Razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti su; duševna bolest, zaostali duševni razvoj, prekomjereno uživanje alkohola i drugih opojnih droga kao i drugi razlozi zbog kojih se jedna osoba ne može brinuti o zaštiti svojih prava i interesa.Nesposobnost za rasuđivanje je nemogućnost adekvatnog toka rasuđivanja. Uzroci nesposobnosti za rasuđivanje mogu biti mnogobrojni, a najčešće su to; duševna bolest i duševna nerazvijenost.Duševna bolest je jedan od dominantnih uzroka nesposobnosti za rasuđivanje. Može se javiti kao lakše prolazno stanje, koje svojim manifestacijama ukazuje na bolest, ali ne i na nesposobnost za rasuđivanje.Duševna nerazvijenost je stanje je stanje zaustavljenog psihičkog/emotivnog razvoja karakterisano subnormalnom inteligencijom. Može biti izazvana hromozomskim ili metaboličkim promjenama, ili egzogenim uzrocima npr. Oštećenje moždanog sistema.U smislu člana PZ FBiH nesposobnost za rasuđivanje prisutna u momentu zaključenja braka predstavlja razlog za poništenje braka. Izuzetno sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobi koja je nesposobna za rasuđivanje ako utvrdi da je ta osoba sposobna shvatiti značenje braka i obaveza koje iz njega proizilaze, te da je brak u njenom interesu.3. SrodstvoPorodični zakon predviđa krvno srodstvo, srodstvo po osnovu potpunog i nepotpunog usvojenja te srodstvo po tazbini kao smetnje za sklapanje punovažnog braka.MaloljetstvoU smislu čl.15.stav 1 PZFBiH; Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina života. Postoji čitav niz razloga zbog kojih se ne može zaključiti brak prije punoljetstva. Jedan od prvih razloga je nepostojanje poslovne sposobnosti, zatim maloljetne osobe zbog svoje psihičke i fizičke nezrelosti ne mogu shvatiti značaj braka, pa s toga nisu u stanju ispunjavati prava i dužnosti koja proizilaze iz braka.Ipak postoji izuzetak gdje sud u vanparničnom postupku dozvoljava sklapanje braka osobi koja je navršila 16 god. Života ako utvrdi da postoje opravdani razlozi da je ta osoba tjelesno i duševno sposobna za vršenje prava i

5

dužnosti koja proizilaze iz braka i da je brak u njenom interesu. Prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka može podnijeti zainteresirano maloljetno lice. U postupku za davanje dozvole sud je dužan saslušati maloljetnog podnosioca prijedloga, njegove roditelje, lice sa kojim ta osoba namjerava zaključiti brak te pribaviti mišljenje organa starateljstva i zdravstvenih ustanova da bi utvrdili okolnosti koje su značajne za donošenje odluke.Sud će prvo saslušati maloljetnika. Zatim je sud dužan saslušati roditelje ili staraoce maloljetnog podnosioca zahtjeva iako se njihovo mišljenje ne veže, što znači da sud može odbiti zahtjev uprkos roditeljskoj saglasnosti i obrnuto.I na kraju sud će saslušati lice sa kojim sa kojim maloljetno lice želi stupiti u brak. Na osnovu svih dobivenih dokaza sud će donijeti rješenje kojim odobrava zaključenje braka ili kojim se odbija prijedlog za davnje dozvole.Protiv rješenja kojim se dozvoljava zaključenje braka, žalbu mogu podnijeti roditelj ili staralac predlagača i organ starateljstva, a protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za davanje dozvole može podnijeti predlagač i lice s kojim on namjerava sklopiti brak. Odlukom suda kojom se dozvoljava maloljetniku zaključenje braka odnosi se samo na sklapanje braka s licem koje je maloljetnik naveo u svom prijedlogu. Sklapanjem braka maloljetna osoba stiče poslovnu sposobnost i ukoliko prije nastupanja punoljetstva brak prestane maloljetnik je neće izgubiti.5.Nedostatak voljeLica koja zaključuju brak treba da uzraze svoju volju za zaključenje braka.1.Brak nije punovažan ako je na njegovo sklapanje bračni partner pristao u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom.Ta prijetnja mora biti ozbiljna tj.takva da je u stanju izazvati strah kod osobe kojoj je upućena.2. Brak nije punovažan ako je za njegovo zaključenje bračni partner pristao u zabludi o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini.Zabluda o ličnosti bračnog partnera postoji kada je bračni partner mislio da stupa u brak s jednim licem, a stupio je u brak s drugim licem.Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada se radi o osobini odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju teške i opasne bolesti, trajne i neizlječive spolne nemoći, trudnoće žene sa drugim muškarcem i ranije osude zbog krivičnog djela učinjenog protiv dostojanstva osobe i morala.10. VRSTE SRODSTVARazlikujemo sl.vrste srodstva:1.srodstvo po krvi2.srodstvo po osnovu potunog i nepotpunog usvojenja3.srodstvo po tazbini

11. ZAKLJUČENJE BRAKA

6

U smislu PZ FBiH postupak koji prethodi zaključenju braka započinje prijavom namjere za sklapanje braka, koja se podnosi matičaru. Uz prijavu prilažu izvod iz atične knjige rođenih a po potrebi i druge dokumente.Izbor prezimena mogu se opredjeliti za jednu od 5 mogućnosti;1.da svaki bračni partner zadrži svoje prezime2.kao zajedničko prezime uzeti prezime jednog od njih3.kao zajedničko prezime uzeti prezime oba bračna partnera o čijem će se redoslijedu sporazumiti4.svako od njih ili samo jedan od njih svom prezimenu dodati prezime drugog bračnog partnera5.svaki od njih ili samo jedan bračni partner prezimenu bračnog partnera dodati svoje prezime.12. PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVABrak kao trajna životna zajednica žene i muškarca proizvodi određene posljedice od momenta njegovog zaključenja. Odnosi koji nastaju zaključenjem braka vrlo su različiti po svojoj prirodi i svom značaju. Oni mogu biti isključivo lične prirode ali i imovinske odnosno lično-imovinske prirode.Lični odnosi u braku imaju dominantan značaj. Od ispunjenja i poštovanja niza ličnih prava i dužnosti zavisi kvalitet i stabilnost bračne zajednice. Jedan broj ličnih prava bračnih partnera ne može se regulirati pravnim norama a to su odnosi biloške, psihološke, etičke i moralne prirode tako da dio ovih odnosa ostaje izvan domašaja prava i nalazi se u domenu moralnih i etičkih pravila.Lični odnosi mogu biti regulirani normama imperativnog ili dispozitivnog karaktera.Imperativnim normama regulirani su oni odnosi koji de fact čine suštinu braka.Jedan broj ličnih prava odnosno prava koja predstavljaju dio čovjekove intime koja su biološke, psihološke, etičke ili moralne prirode, upravilu se nalaze u domenu moralnih i etičkih normi i o njima se bračni drugovi mogu sporazumjeti. Ta prava su urođena normama dispozitivne prirode.13.LIČNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA (O KOJIMA SE MOGU I O KOJIMA SE NE MOGU SPORAZUMJEVATI)Prava i dužnosti o kojima se bračni partneri ne mogu sporazumjevati suvođenje zajedničkog životaravnopravnostoaveze vjernosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja a) Vođenje zajedničkog životaZakon izričito ne govori o ovom pravu, ali on proizilazi iz prirode braka odnosno njegovog pojma kao životne zajednice žene i muškarca. Ako brak nije zaključen s ciljem vođenja zajednice života tada je sankcija ništavnost braka.

b)RavnopravnostPorodični zakon naglašava da se odnosi u porodici zasnivaju na ravnopravnosti članova porodice, a u čl.30 stav 1 ističe se princip ravnopravnosti gdje se

7

kaže:»Bračni partneri su ravnopravni u braku».Zakon ne predviđa direktnu sankciju za slučaj kršenja načela ravnopravnosti, ali u krajnjoj liniji postoji mogućnost razvoda braka.Obaveza vjernosti, uzajamnog poštovanja i pomaganjaBračni partneri su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se poštovati i pomagati.O vjernosti kao bračnoj dužnosti se govori kao o vjernosti u užem i širem smislu. Vjernost u užem smislu se odnosi na sferu seksualnog ponašanja bračnih partnera. Kao i u užem i u širem smislu vjernost se ne može zanemariti. Bez međusobnog poštovanja ne mogu se ni zamisliti skladni bračni odnosi. U slučaju prekršaja ove dužnosti zakon ne predviđa direktnu sankciju.Međusobno poštovanje i pomaganje predstvlja zajedničko pravo i obavezu za bračne partnere koja proizilazi iz braka kao životne zajednice.Prava i dužnosti o kojima se bračni partneri mogu sporazumjeti su:određivanje mjesta stanovanjaodlučivanje o podizanju djece i obavljanju poslova u bračnoj zajedniciizbor prezimenaOdređivanje mjesta stanovanjaBračni partneri sporazumno određuju mjesto stanovanja. Obaveza zajedničkog stanovanja proizilazi iz braka kao životne zajednice bračnih partnera, tako da zakon priznaje bračnim partnerima mogućnost sporazumnog određivanja mjesta stanovanja, pa se sporazum može postići o zajedničkom ili odvojenom mjestu stanovanja.Odlučivanje o podizanju djece i obavljanju poslova u bračnoj zajedniciBračni partneri sporazumno i ravnopravno odlučuju o rađanju i podizanju djece, o uređenju međusobnih odnosa i obavljanju poslova u bračnoj odnosno porodičnoj zajednici. Osnovna svrha roditeljskog staranja je podizanje, odgoj i razvoj djece kako bi se ona osposobila za samostalan život.Izbor prezimenaIzbor prezmena spada u lična prava o kojim se bračni partneri mogu sporazumjeti.Zakon predviđa da se bračni partneri mogu sporazumjeti da će nakon zaključenja braka;1.svaki bračni partner zadržati svoj prezime2.kao zajedničko prezime uzeti prezime jednog od njih3.kao zajedničko prezime uzeti prezimena oba bračna partnera o čijem će se redosljedu sporazumiti14.IMOVINSKA PRAVA BRAČNIH DRUGOVAImovinski odnosi se uređuju propisima građanskog prava.U našem pravu su imovinski odnosi između bračnih partnera uređeni PZ.Imovinski odnosi bračnih partnera se tiču imovine bračnih partnera i njihove odgovornosti za dugove prema trećim osobama.PZ FBiH je imovinske odnose bračnih drugova uredio na dva načina, ostavljajući mogućnost bračnim partnerima da biraju između dva ponuđena imovinska režima-zakonskog i ugovornog. Ukoliko ne žele da se na

8

njihove imovinske odnose primjene zakonske odredbe o bračnoj stečevini i posebnoj imovini, bračni partneri imaju mogućnost isključiti njihovu primjenu zaključenjem ugovora. Zakonski imovinski režim primjenit će se ako bračni partneri nisu prije sklapanja braka ili u toku braka, imovinske odnose uredili bračnim ugovorom.15.BRAČNA STEČEVINABračna stečevina je imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine. Stečevina se stječe radom u toku trajanja bračne zajednice.Međutim od pravila u radu kao načinu stjecanju stečevine predviđeno je odstupanje. Pored toga što su u bračnu stečevinu uvršteni prihodi, odstupanje je učinjeno u istom članu i normiranjem da bračnu stečevinu čini dobitak u igri na sreću, prihodi od intelektualnog vlasništva i pokloni trećih osoba.Izuzeci od bračne stečevine su sl:-prihodi iz imovine koja je stečena radom čine bračnu stečevinu -u bračnu stečevinu ulaze i pokloni koje su treće osobe učinile za vrijeme trajanja bračne zajednice -dobitak od igara na sreću-prihodi od intelektualnog vlasništva16.BRAČNI UGOVORZaključenje ovog ugovora je izraz spremnosti i sposobnosti bračnih partnera da sporazumno rješavaju sva pitanja, ali i podsticaj da u budućoj, odnosno daljnjoj zajednici života sa još više povjerenja uređuju međusobne odnose.Njegovim sklapanjem će se izbjeći sukobi i sporovi koji u praksi često nastaju između bračnih partnera nakon pretsnka braka. Bračnim ugovorom imovinskopravni odnosi bračnih partnera se mogu urediti prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja bračne zajednice. PZ je normirao zaključenje bračnog ugovora u formi notarsko obrađene isprave.17. NA KOJE NAČINE PRESTAJE BRAKU smislu čl.32 PZ BiH brak može prestati:1.smrću bračnog partnera2.proglašenje nestalog bračnog partnera umrlim3.poništenjem i4.razvodom braka18.PRESTANAK BRAKA PROGLAŠENJEM NESTALOG BRAČNOG PARTNERA UMRLIMUmrlim se može proglasiti:-osoba o čijem životu za posljednjih 5 god.nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja proteklo 60god.- osoba o čijem životu za posljednjih 5 god.nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno da više nije živa-osoba koja je nestal u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu, ili kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za 6 mjeseci od dana prestanka takve opsanosti

9

-osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događanjim, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od prestanka neprijateljstva.Odluku o proglašenju nestale osobe umrlom donosi Općinski sud na čijem području je ta osoba imala posljednje prebivalište. Kao dan smrti smatra se da kadaje nestala osoba vjerovatno umrla. Pravosnažnošću rješenja o proglašenju jednog bračnog partnera umrlim prestaje brak.19.PONIŠTENJE BRAKAIZ ZAKONA ČL.10-16 ČL .34.Pored ovih uzroka normiran je i jš jedan da će se brak poništiti ako nije sklopljen u cilju vođenja zajednice života.Pravo na tužbu za poništenje braka ima bračni partner u svim slučajevima, kada nisu ispunjeni uvjeti za punovažnost braka.Pored bračnog partnera, pravo na tužbu pripada i organu starateljstva kada je brak zaključen između srodnikapokrvi u pravoj liniji, bez obzira na stepen i u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom. U slučaju postojanja maloljetstva bračni partner koji je postao punoljetan, može podnijeti tužbu za poništenje u roku od jedne god. Od nastupanja punoljetstva. U slučaju sklopljenog braka izazvanog u strahu pod ozbiljnom prijetnjom, tužbu može podnijeti samo bračni partner u roku od jedne god.kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala.U slučaju zaključenja braka u zabludi poništenje može tražiti samo bračni partner u roku od jedne god.od saznanja za zabludu, ako su za to vrijeme bračni partneri živjeli zajedno.Najširi krug ovlaštenika za pokretanje postupka za poništenje braka predviđen je u slučaju bračnosti, te kada brak nije zaključen u cilju zajednice života. To su bračni partneri, organ starateljstva i lica koja imaju neposredni pravni interes.20-21. RAZVOD BRAKA-POJAM RAZVOD BRAKARazvod braka je način prestanka punovažnog braka za života bračnih partnera iz uzroka i na način predviđen zakonom.Brak se razvodi u parničnom postupku.Osnovni uzrok za razvod braka je:teška i trajna poremećenost bračnih odnosa.Razvod braka se može pokrenuti tužbom i zahtjevom za sporazumni razvod braka.Da bi sud razveo brak mora utvrditi tešku i trajnu poremećenostbračnih odnosa. Ograničenja kod tužbi za razvod braka dok je žena trudna i dok dijete ne napuni 3 god.Ograničenje kod sporazumnog razvoda braka zahtjev za sporazumni razvod braka može se podnijeti tek nakon isteka roka od 6 mj.od sklapanja braka.

22. OSNOVNI SISTEMI RAZVODA BRAKA

Postoje 4 sistema razvoda braka:slobada razvoda brakasistem zabrane razvoda brakamješoviti sistem razvoda o krivnjisistem razvoda kao lijek

10

Sloboda razvoda braka u literaturi se uglavnom ističe da je sistem potpune slobode razvoda braka zastupljen u zemljama primjene šerijatskog prava. Šerijatsko pravo poznaje 3 načina razvoda braka, to su; otkaz braka, razvod braka po sporazumu, te razvod na osnovu sudske odlukeSistem zabrane razvoda braka iz shvatanja kanonskog prava o braku kao ustanovi božanskog prava proizašlo je shvatanje o nerazrješivosti braka. Sve do druge polovine 20 st.to je bilo rješenje zakonodavstva Italije, Španije, Brazila i niza država Južne Amerike.Da bi se razriješile apsurdne situacije tzv.mrtvih brakova koji nisu imali nikakve šanse za nastavak zajednice života, u kanonskom pravu je uvedena rastava od stola i postelje, kao način faktičkog prekida braka.Ali nije im dozvoljeno zaključenje noog braka.Mješoviti sistem razvoda o krivnji u savremenom pravu zemalja evropske zajednice uglavnom je prihvaćen tzv.ješoviti sistem razvoda braka, po kojem se razvod braka smatra i kao sankcija za prekršaj bračnih dužnosti, ali i kao posljedica brakorazvodnih uzroka koji se temelje na slučajnoj nesreći jednog bračnog partnera.Tako brak će se razvesti ako je izgubio smisao i svrhu svog postojanja kada je postao teška zajednica za bračne partnere i za djecu.Sistem razvoda kao lijek je sistem koji dominira u savremenom pravu.Z ovaj sistem relevantno je stanje teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa bez obzira da li je do takvog stanja došlo usljed skrivljenog ili neskrivljenog ponašanja bračnih partnera. Na taj način omogućen je razvod braka koji je izgubio svoju svrhu i smisao koji je postao teška, poremećena i nepodnošljiva zajednica za bračne partnere i njihovu djecu.23.UZROCI ZA RAZVOD BRAKA U PORODIČNOM ZAKONUOsnovni uzrk za razvod braka prema PZ je ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Što znači da nisu u pitanju povremeni, prolazni nesporazumi, sukobi i svađe preko kojih bračni partneri uglavnom prelaze, nego su u pitanju trajni nesporazumi. Novo je rješenje predviđeno u čl.43PZ FBiH koji privremeno ograničava pravo muža da traži razvod braka, pa se kaže:»Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši tri god.života». Razlog za unošenje ovog rješenja je zaštita žene i djeteta, jer razvod braka u vrijeme trudnoće žene, a i dijete mogu doživjeti vrlo stresno što ostavlja traga na njihovo psihološko stanje. Razilazak roditelja odmah po rođenju djeteta sigurno nije ni u interesu majke a ni tek rođenog djeteta. To je osnovni razlog što je zakonodavac mužu vremenski ograničio traženje razvoda braka. Ovo rješenje ne onemogućava bračne partnere da sporazumno traže razvod braka, odnosno da žena podnese tužbu za razvod braka kada uprkos trudnoći i sasvim malom djetetu smatra brak neodrživim i želi razvod braka.24. POSREDOVANJEPZ FBIH je institut mirenja zamijenio institutom posredovanja.Izmjena vezana za ustanovu mirenja, odnosno posredovanja u našem pravu učinjena je u

11

pogledu nadležnosti.Po ranijem zakonu mirenje je bilo u nadležnosti organa starateljstva, posredovanje je u nadležnosti fizičkog ili pravnog lica ovlaštenog na posredovanje.Federalni ministar rada i socijalne politike je propisao uvjete koje mora ispunjavati lice ovlašteno za posredovanje, a to su: poslovna sposobnost, zdravstveno stanje, visoka stručna sprema, najmanje 3 godine rada u struci, da protiv takve osobe se ne vodi istražni ili krivični postupak, da nije osuđena za krivično djelo protiv života i tijela, protiv braka i porodice, te da protiv te osobe nije izrečena zaštitna mjera u smislu zakona o zaštiti od nasilja u porodici.Zakon normira da se zahtjev za posredovanje podnosi prije pokretanja postupka za razvod braka.Obaveza bračnog partnera ili oba bračna partnera koji imaju zajedničku djecu nad kojim ostvarruju roditeljsko staranje da podnesu zahtjev za posredovanje.Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanjem u sljedećim slučajevima.:1.ako je boravište bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mjeseci2.ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnostŠto se tiče sadržaja postupka posredovanja zakon normira da će u postupku posredovanja ovlaštena osoba nastojati otkloniti uzroke koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa, odnosno izmiriti bračne partnere.Ovlaštena osoba dužna je upoznati bračne partnere sa posljedicama razvoda braka posebno onim koji se odnose na djecu.Ukoliko bračne partnere ne izmire ovlaštena osoba će nastojati da se oni sporazumno dogovore s kim će živjeti njihovo maloljetno djete ili djete nad kojima ostvaruju roditeljsko staranje nakon punoljetstva, o njegovom odnosu sa roditeljima kojima neće živjeti, o njegovom izdržavanju i ostalim sadržajima roditeljskog staranja. 25.POSLJEDICE RAZVODA BRAKA (NA BRAČNE DRUGOVE I U ODNOSU NA DJECU)1.Posljedice prestanka braka koje se odnose na bračne drugovea)porodično imeb)imovinsko pravni odnosc)obaveza izdržavanja-može, a ne mora nastati u pogledu bračnog druga koji nema sredstva za život, a nesposoban je za rad ili nezaposlend)pravo nasljeđivanja-reguliše e)stanarsko pravo-imaju zajedničko stanarsko pravo, sem ako se nisu drukčije dogovorili.Ako se ne sporazume sud odlučuje.Sud uzima u obzir potrebe bračnih drugova i djece te njihovo materijalno i zadravstveno stanje itd.Posljedice prestanka braka u odnosu na djecuPovjeravanje na čuvanje, vaspitanje i izdržavanje-organ starateljstva u postupku mirenja nastoji pronaći sporazum oko navedenih paraova i obaveza roditelja.Sud u o svakom konkretnom slučaju mora preispitati sporazum roditetlja.Sud u svakom slučaju utvrđuje interese djeteta na osnovu činjenica ali i želje djeteta.Roditelji koji ne

12

vrše roditeljsko pravo da održava kontakte s djetetom, da prati razvoj djetet utiče na njega. 26.POJAM VANBRAČNE ZAJEDNICEVanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili u vanbračnoj zajednici bsa drugom osobom i koja je trajala najmanje 3 godine ili kraća ako je u njoj rođeno zajedničko djete.Zajednica života žene i muškarca podrazumjeva zajedničko stanovanje, međusobno pomaganje i poštovanje, materijalno pomaganje, te emocionalnu vezu.Dakle, volja muškarca i žene da žive zajedno kao žena i muž, da se tako ponašaju odnosno da izvršavaju prava i dužnosti koja postoje između bračnih partnera čini jednu životnu zajednicu vanbračnom.Ona se po svojim manifestacijama ne razlikuje od brak. 27.OSNOVNI ELEMENTI VANBRAČNE ZAJEDNICENastanak vanbračne stečevine se vezuje za postojanje dva elementa:za način njegovog sticanja i za vrijeme njegovog sticanja.Što se tiče prvog elementa, elementa rada vanbračna stečevina se stiče samo radom oba vanbračna partnera.Drugi element-element sticanja imovine u vanbračnoj zajednici odgovara ovom elementu bračne stečevine, ali se od njega razlikuje.Samo postojanje vanbračne zajednice nije dovoljno već se zahtijeva i da je ova zajednica trajala najmanje 3 godine, osim ako je u njoj rođeno djete, dok je za bračnu stečevinu dovoljno postojanje zajednice života, njeno trajanje nije relevantno.Vanbračni partneri mogu sklopiti ugovor kojim uređuju svoje imovinsko-pravne odnose.Ovaj ugovor koji se može označiti kao vanbračni ugovor partneri mogu zaključiti prije zasnivanja vanbračne zajednice i tokom njenog trajanja u formi notarski određene isprave, pri čemu su ugovorene strane sami vanbračni partneri.Imovina koju u vanbračnoj zajednici vanbračni partneri ne steknu radom već na neki drugi dozvoljen način jeste posebna imovina onog partnera koji ju je steko.Posebna imovina je i imovina koju je svaki od njih imao u vrijeme nastanka vanbračne zajednice. 28.BRAČNI STATUS DJETETABračni ststus djeteta u našem pravu određuju zakonske odredbe koje normiraju utvrđivanje materinstva i očinstva djeteta putem pravne pretpostavke.Iz odredbe koja normira pitanje očinstva djeteta proizilazi da se bračnim djetetom smatra:-djete koje je rođeno u braku-djete koje je rođeno u periodu do 300 dana po prestanku braka. 29.PORJEKLO DJETETA IZ BRAKADijete potječe iz braka ako je rođeno za vrijeme trajanja braka ili u periodu do 300 dana od prestanka braka.Što znači za sticanje bračnog statusa bitni su:postojanje braka i vrijeme rođenja odnosno začeća djeteta.Ukoliko se djete rodi u braku ono se smatra bračnim bez obzira na to kada je začeto.Za razliku od slučaja rođenja djeteta za vrijeme trajanja braka, moment začeća nije bez značenja onda kada je djete rođeno nakon prestanka braka.U tom slučaju djete stječe bračni status samo ukoliko se rodi u periodu od

13

300 dana od prestanka braka.Iz činjenice rođenja djeteta u ovom periodu proizilazi da je djete začeto u braku pa se zbog toga i smatra bračnim.30.BRAČNO MATERINSTVO-se zasniva rađanjem djeteta.Trudnoća žene i rađanje djeteta koji su ranije bili siguran znak da je ta žena majka djeteta više nisu dovoljni.U ovim situacijama dolazi do razdvajanja genetskog od gestacionog materinstva jer žena koja rađa djete nije u isto vrijeme i genetska majka, pošto djete nije začeto iz njene jajne ćelije.Unošenje jajne ćelije može biti učinjeno s namjerom da ona začeto djete radi za sebe ili da ga nakon rođenja preda drugoj ženi.PZ izričito određuje porijeklo djeteta od majke uvođenjem pretpostavke da je djetetova majka žena koja ga je rodila.Rođenje djeteta prijavljuje se u roku od 15 dana od dana rođenja matičaru matičnog područja na kojem je mjestu u kojem se djete rodilo.Materinstvo se dokazuje izvodom iz matične knjige rođenih.31.BRAČNO OČINSTVODjete ima bračni status ako mu je otac muškarac koji je u braku sa njegovom majkom u vrijeme rođenja ili muškarac s kojim je ona bila u braku u vrijeme začeća djeteta.Između utvrđivanja bračnog očinstva i materinstva postoji značajna razlika jer se materinstvo u pravilu lako dokazuje a očinstvo nije moguće dokazati neposredno pošto se zasniva samo na spolnom odnosu i začeću koji nisu opće poznati i prepoznatljivi kao trudnoća i rađanje djeteta.PZ normira da se ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu od 300 dana od prestanka braka smatra muž majke.Međutim ovo pravilo se ne može ukazati na oca djeteta u sljedeća dva slučaja:1.prvi slučaj se tiče žene koja neposredno po prestanku braka zaključi novi brak i u njemu prije isteka 300 dana od prestanka prethodnog braka rodi djete.PZ propisuje da će se ocem djeteta rođenog u kasnijem braku majke, a prije istekom 300 dana od prestanka njegovog prethodnog braka smatrati muž iz kasnijeg braka.2.druga pretpostavka o očinstvu ne može ukazati na oca ni u slučaju kada je majka u vrijeme rođenja djeteta u dva braka:jedan ranije zaključen, punovažan je , a drugi u kojem se ostvaruje zajednica života nepunovažan je zbog bračnosti. 32.PRIZNANJE VANBRAČNOG OČINSTVAOčinstvo se može priznati samo djeteta koje ima status vanbračnog djeteta, bilo da je taj status dobio samim rođenjem, bilo naknadno, uspješno osporenim bračnim očinstvom.To znači da se bračnom djetetu, pošto se njegovim ocem smatra muž majke djeteta, ne može priznati očinstvo prije no što se sa uspjehom ospori bračno očinstvo.Za razliku od utvrđivanja vanbračnog očinstva sudskom presudom, priznanje vanbračnog očinstva sudskom presudom, priznanje vanbračnog očinstva je pri8hvaćeno kroz cijeli historiju prava.Zakoni su oduvijek priznavali pravo muškarca da dobrovljno izjavi da je otac djeteta rođenog van braka, ali su zato radi zaštite interesa tog muškarca i njegove bračne djece zabranjivali utvrđivanje očinstva sudskim putem protivno njegovoj volji. 33.USLOVI ZA PRIZNANJE OČINSTVA

14

1.prvi uslov se tiče osobe koja daje izjavu o priznanju.Osoba koja sebe smatra ocem djeteta daje izjavu o tome, koja se, pošto je data dobrovoljno, ne provjerava, već se smatra istinitom, što znači ova osoba ne mora ništa dokazivati ni da je imala polni odnos sa majkom djeteta, niti da je vještačenjem utvrđeno da je biološki otac djeteta.PZ normira da očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i osoba kojoj je ograničena poslovna sposobnost, ako su sposobni shvatiti značenje izjave o priznanju očinstva.2.drugi uslov tiče se djeteta koje se priznaje.Dijete se u pravilu priznaje tek nakon što se rodi i to za vrijeme cijelog njegovog života.PZ normira da se očinstvo mora priznati i prije rođenja djeteta.Međutim priznanje začetog djeteta ima samo uslovno dejstvo jer će pravne posljedice proizvesti samo ako se djete rodi živo.Isto takoPZ normira mogućnost priznanja oćinstva djeteta i poslije smrti djeteta, ali samo pod uslovom da je ono ostavilo potomstvo.3.treći uslov se tiče razlike u godinama.Između osobe koja priznaje očinstvo i djeteta koje se priznaje mora postojati razlika u godinama koja je uobičajena i potrebna za zasnivanje prirodnog roditeljskog odnosa.4.četvrti uslov tiče se forme izjave o priznanju.PZ normira da se očinstvo može priznati pred matičarem, organom starateljstva, sudom ili notarom te u testamentu.5.peti uslov je pristanak majke odnosno djeteta na priznanje očinstva.Iako je priznanje ocinstva jednostrani akt, ipak je za njegovu punovažnost potreban pristanak majke djeteta odnosno samog djeteta.PZ normira da je za upis priznanja očinstva potreban pristanak majke djetata.Izjavu o pristanku majka može dati pred matičarem, organom starateljstva, sudom i notarom.Pristanak majke se ne traži onda kada očinstvo prizna osoba za koju se majka prethodno prilikom prijave rođenja djeteta ili po pozivu matičara ili organa starateljstva izjasnila da je otac djeteta.Ta ranija izjava majke smatra se njenim pristankom na priznanje.Pristanak samo majke je dovoljan ako je djete mlađe od 14 godina ili je starije ali nesposobno za rasuđivanje.U zakonu je normiranoda je ako je djete navršilo 14 godina i sposobno shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje, i tu izjavu djete daje pred organom starateljstva. 34.PRIZNANJE VANBRAČNOG MATERINSTVAŽena koja priznaje materinstvo ne dokazuje da je majka djeteta već njena izjava pošto je dobrovoljno smatra istinitom.Žena koja je priznala materinastvo ne može ga opozvati.Matičar nadležan za upis djeteta u matičnu knjigu rođenih će odmah po prijemu izjave zatražiti od organa starateljstva da u roku od 30 dana dostavi saglasnost i nakon što dobije saglasnost matičar će priznato materinstva upisati u matičnu knigu rođenih. 35.UTVRĐIVANJE VANBRAČNOG OČINSTVA SUDSKOM PRESUDOMU našem pravu je dozvoljeno utvrđivanje vanbračnog očinstva na zahtjev ovlaštenih osoba.Zakon ga zabranjuje samo u dva slučaja:1.kada je djete začeto vještačkim putem

15

2.kada je djete usvojeno potpunim oblikom usvojenja. 36.DEJSTVA UTVRĐENOG VANBRAČNOG OČINSTVAPresuda o vanbračnom očinstvu i priznanje očinstva imaju apsolutno dejstvo, djeluju prema svima i svi ih moraju poštovati.Jedina razlika u odnosu na očinstvo utvrđeno priznanjem je u tome što se očinstvo utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom ne može osporavati.Utvrđeno vanbračno očinstvo se upisuje u matičnu knjigu rođenih, pa je sud donesenu presudu obavezan, nakon njene pravosnažnosti, dostaviti matičaru. 37.UTVRĐIVANJE VANBRAČNOG MATERINSTVA SUDSKOM ODLUKOMOnda kada je porijeklo djeteta od majke nepoznato, a ne može se utvrditi priznanjem, ostaje mogućnost da se istražuje sudskim putem odnosno da se utvrdi sudskom odlukom.Pravo na tužbu radi utvrđivanja materinstva priznato je:1.djetetu2.ženi koja sebe smatra majkom djeteta3.muškarcu koji sebe smatra ocem djeteta4.organu strateljstva 38.OSPORAVANJE OČINSTVAOsporavanje bračnog očinstva-znači pobijanje pravne pretpostavke o mužu make djeteta kao ocu djeteta.Svrha osporavanja je dokazivanje da predpostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta.Mogućnost osporavanja bračnog očinstva treba da osigura interese muškarca koji je u braku, daje mu se pravo da se oslobodi obaveze prema djetetu koje je njegovo prirodno djete.Pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva imaju djete, muž majke djeteta, majka djeteta i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.1.Dijete-PZ priznaje djetetu pravo da osporava da mu je otac osoba koja je u matične knjige riđenih upisana kao njegov otac.Djete može podići tužbu do navršene 25 godine života, što zanči da mu pravo na tužbu pripada od momenta rođenja.Dok je maloljetno, u njegovo ime tužbu podnosi posebni staralac, koji mu se postavlja za ovu parnicu.Propuštanje majke da u ime djeteta podnese tužbu radi osporavanja očinstva kao i propuštanje njenog muža, te biološkog oca djeteta da podnese ovu tužbu, interesi djeteta bi mogli ostati nezaštićeni, što bi značilo da će djete svoje pravo na saznanje porijekla ostvariti tek nakon što postane punoljetno.2.Muž majke djeteta-muž majke djeteta koji se po zakonu smatra ocem djeteta, najzainteresovaniji je za utvrđivanje istine, jer činjenica da on nije biološki itac djeteta kojeg je rodila njegova žena, najviše pogađa upravo njega:prema tom djetetu ima sve dužnosti i odgovornosti kao i prema svom prirodnom djetetu.Stoga zakonodavstvo pretpostavljenom ocu priznaje pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva, kako bi se na taj način oslobodio ovih obaveza i odgovornosti.Ospravanje bračnog očinstva je jedan od statusnih sporova a

16

njihova je karakteristika nemogućnost zastupanja.Međutim, PZ poslovno nesposobnom mužu majke normira mogućnost da on bude zastupan u paternitetskom sporu.Tužbu može podnijeti njegov staralac sa odobrenjem organa starateljstva.Iz ove odredbe proizilazi da muž kojem je oduzeta poslovna sposobnost može sam podići tužbu.U savremenom zakonodavstvu se pravo muža ograničava sa dva roka:subjektivnim i objektivnim.Oba roka su prekluzivna pa propuštanje bilo kojeg dovodi do gubitka prava na tužbu.3.Majka djeteta-većina priznaje majci djeteta pravo na tužbu mada u praksi ona ovo pravo ne koristi često želeći zaštiti interese djeteta i održati brak, pošto bi saznanje za preljubu žene moglo dovesti do poremećaja bračnih odnosa i do razvoda braka.Ovu tužbu majka može podnijeti u roku od 6 mjeseci od rođenja djeteta.Rok je objektivan jer se njegov početak veže za rođenje djeteta4.Muškarac koji sebe smatra ocem-PZ je priznao pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva muškarcu koji sebe smatra ocem djeteta rođenog ili začetog u braku.Pravo prirodnog oca na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva je ograničena uslovima i rokom.Zužbu može podnijeti u roku od 1 godine od rođenja djeteta.Osobe protiv kojih se podnosi tužba u postupku radi osporavanja očinstvamogu biti:1.djete-u slučaju podnošenja tužbe od majke djeteta, muža majke djeteta i muškarcem koji sebe smatra ocem djeteta.Maloljetno djete zastupa posebni staralac a djete kojem je oduzeta poslovna sposobnost staralac.2.majka djeteta-u postupku kojeg pokrene djete, muž majke i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.3.muž majke-u slučaju kada tužbu radi osporavanja podnosi djete, majka djeteta i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.PZ normira da se ne može osporavati očinstvo poslije smrti djeteta. Osporavanje priznatog vanbračnog očinstva-venbračno očinstvo se može osporavati samo onda kada je utvrđeno priznanjem.Očinstvo koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom ne može se osporavati.Pravo na osporavanje priznatog očinstva imaju djte, muškarac koji je priznao očinstvo i muškarac koji sebe smatra ocem djteta.1.Djete-PZ priznaje djetetu pravo da osoprava da mu je otac osoba koja je u matične knjige rođenih upisana kao njegov otac.Tužbu djete može podnijeti do navršene 25 godine života.Dok je maloljetno u njegovo ime može podnijeti posebni staralac koji se postavlja za ovu parnicu.Majka ne može u ime djeteta podnijeti ovu tužbu pošto se ona u ovom postupku nalazi u suprotnoj stranačkoj ulozi:djete podnosi tužbu protiv muškarca koji ga je priznao i protiv njegove majke, koja se saglasila sa tim priznanjem2.Muškarac koji je priznao očinstvo-a kasnije je saznao za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može očinstvo osporavati tužbom.Tužbu može

17

ponijeti u roku od 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo.3.Muškarac koji sebe smatra prirodnim ocem djeteta-rođenog van braka ima pravo osporiti tužbu očinstvo muškarcu koji je to djete priznao za svoje, ukoliko istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.Time djete ostvaruje pravo da zna ko su mu roditelji, prirodni otac djeteta svoj interes da uspostavi roditeljsko-pravni odnos sa djetetom.Osobe protiv kojih se podnosi tužba mogu biti:1.djete-u slučaju podnošenja tužbe od muškarca koji je priznao očinstvo, ili od muškarca koji samtrajući sebe ocem djeteta, osporava priznato očinstvo drugog muškarca i traži utvrđenje svog očinstva.2.majka djeteta-u postupku koji pokrenu djete, muškarac koji je priznao očinstvo ili muškarac koji osporava priznato očinstvo drugog muškarca i traži utvrđenje svog očinstva.3.muškarac koji je priznao očinstvo-u slučaju kada tužbu radi osporavanja ponese djete ili muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.PZ normra da se ne može osporavati očinstvo poslije smrti djeteta. 39.DEJSTVO USPJEŠNO OSPORENOG OČINSTVAUkoliko sud na osnovu provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom udovolji tužbenom zahtjevu za osporavanje bračnog očinstva, ona će nakon što postane pravosnažna, proizvesti nekoliko dejstava.Njvažnije dejstvo presude je u tome što se predpostavljeni otac više ne smatra ocem djeteta.Porijeklo djeteta od oca je nepoznato i to od rođenja djeteta.Stoga će se porodični status djeteta promjeniti i ono od rođenja ima vanbračni status.Djete, nakon što mu se ospori bračno očinstvo ostaje u srodstvu sa majkom i njenim srodnicima.S ranije prezmiranim ocem djete sada zasniva tazbinsko srodstvo.Ukoliko je priznato očinstvo osporilo djete ili osoba koja je učinila priznanje porijeklo djeteta od oca je nepoznato.Međutim u slučaju osporavanja priznatog očinstva od muškarca koji sebe smatra ocem, djete ne ostvaruje bez utvrđenog vanbračnog očinstva, ocem se sada smatra muškarac čije je očinstvo utvrđeno presudom o osporavanju priznatog i o utvrđenju očinstva.Pravosnažnu presudu o uspješno osporenom očinstvu sud je obavezan dostaviti matičaru radi upisa u matične knjige rođenih. 40.OSPORAVANJE MATERINSTVAMaterinstvo se isto kao i očinstvo može osporiti u slučaju kad je utvrđeno primjenom pretpostavke o materinstvu i putem priznanja, a ne onda kada je utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom. 41.DEJSTVA USPJEŠNO OSPORENOG MATERINSTVAPosljedica uspješno osporenog materinstva, kako bračnog tako i vanebračnog jeste prestanak roditeljsko-pravnog odnosa između djeteta i žene koja je smatrana njegovom majkom.

18

 42.POJAM USVOJENJAPZ FBIH u članu 91 određuje:>Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos>.Naše porodično zakonodavstvo od 1979 godine predviđa dva oblika usvojenja-nepotpuno i potpuno usvojenje.Nepotpunim usvojenjem između usvojioca i usvojenika i njihovih potomaka zasnivaju se odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece, ako zakonom nije drukčije određeno.Potpunim usvojenjem između staraoca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka, nastaju odnosi koji su po svim dejstvima identični odnosima između krvnih srodnika.Usvojenik se potpuno integrira u porodicu usvojioca a prekida sve veze sa prirodnom porodicom. 

43.PREDPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE USVOJENJAPredpostvake za zasnivanje usvojenja normirane u PZ su:1.zajedničke predpostavk koje se odnose na oba oblika usvojenja2.predpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja3.predpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja 44.ZAJEDNIČKE PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE USVOJENJABez obzira na oblik usvojenja, Zakon kao osnovni cilj usvojenja ističe brigu za djete kome treba osigurati porodicu i uvjete za normalan razvitak.Za uspješno ostvarivanje ovog cilja poseban značaj ima ličnost usvojioca kao budućeg roditelja.Predpostavke na strani usvojiocaUsvojilac mora posjedovati osobine i svojstva koja unaprijed pružaju jamstvo da posjeduje kvalitete dobrog roditelja.PZ normira koja osoba ne može biti usvojilac:-lice kome je oduzeto roditeljsko staranje-lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost-lice koje ne pruža dovoljno jamstvo da će pravilno ostvariti roditeljsko staranjeNe može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj liniji, ni brat ni sestra.Staratelj ne može usvojiti svog štićenika, dok ga organ starateljstva ne razriješi dužnosti staratelja.PZ određuje u kojoj životnoj dobi jedno lice može biti usvojilac i razlika u godinama između usvojioca i usvojenika.To može biti samo osoba od 25-45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina.Pored navedenog odstupanja od pravila o životnoj dobi usvojioca, zakonodavac normira još dav:1.ako usvojioci usvajaju isto djete, mogu ga usvojiti i ako samo jedan od njih ispunjava ove uvjete.

19

2.ako usvojioci usvajaju više djece koja su međusobno braća i sestre, usvojiti mogu i ako je samo jedan od njih u životnoj dobi od 25-45 godina i ako je samo od jednog djeteta stariji 18 godina. Pretpostavke na strani usvojenikaUsvojenje se može zasnovati samo ako je ono u interesu djeteta koje se usvaja, što u postupku zasnivanja usvojenja mora utvrditi nadležni organ.U našem pravu, može se usvojiti samo maloljetno lice bez obzira radili se o potpunom ili nepotpunomj usvojenju.Kada je u pitanju potpuno usvojenje može se usvojiti djete do 10 godina, dok se djete ne može usvojiti prije nego napuni 3 mjeseca života.Nemože se usvojiti djete maloljetnih roditelja. Predpostavke na strani priodnih roditelja usvojenikaKako je usvojenje moguće i kada usvojenik ima žive roditelje, zakon ne može zanemariti njihove želje i njihovu saglasnost za usvajanje.Za usvajanje potreban je pristanak oba roditelja ili jednog roditelja djeteta.Zakon predviđa i slučajeve kada za usvojenje nije potreban pristanak roditelja a to su:-kome je oduzeto roditeljsko staranje-koji ne živi s djetetom, a 3 mjeseca je u većoj mjeri je zapusti staranje o djetetu-koji je maloljetan, a nije u stanju shvatiti značenje usvojenja-kome je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost-kome je boravište nepoznato najmanje 6 mjeseci, a u tom periodu se ne brine za djete.Za usvojenje djeteta potreban je pristanak staratelja osim ako pristanak daje maloljetni roditelj. 45.PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POTPUNOG USVOJENJAPotpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika, i usvojenika i njegovih potomaka, zasniva neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu.Potpunim usvojenjem prestaju sva prava i dužnosti usvojenika i njegovih krvnih srodnika, osim ako djete ne usvoji mačeha ili očuh.Predpostavke na strani usvojiocaPotpuno usvojiti djete mogu bračni partneri zajednički, te mačeha ili očuh djeteta koje se usvaja ali8 i vanbračni partneri koji u vanbračnoj zajednici žive najmanje 5 godina.Potpuno može usvojiti samo jedna osoba ukoliko je ona maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja.Pretpostavke na strani usvojenikaPo novom PZ usvojiti se može dijere do 10 godina života.PZ predviđa mogućnost usvojenja djece koja imaju žive roditelje.Ova mogućnost izgleda kao ustupak nesavjesnim roditeljima.U životu nisu rijetki slučajevi nesvjesnih i nesposobnih roditelja koji niti mogu niti hoće da se brinu o djetetu.U takvim slučajevima mogućnost usvojenja znači i mogućnost dječije zaštite. Pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenjaPretpostavke na strani usvojioca

20

Nepotpuno mogu usvojiti samo bračni partneri zajednički, jedan bračni partner uz pristanak drugog, maćeha ili očuh.Lice koje nije u braku i vanbračni partneri također mogu nepotpuno usvojiti, ali zakon za njih predviđa i dodatne uvjete.Naime, u oba slučaja usvojenje je moguće ako postoje naročito opravdani razlozi, a kada su u pitanju vanbračni partneri, vanbračna zajednica mora trajati najmanje 5 godina.U praksi nadležnih organa kao najčešće se navodi privrženost i vezanost djeteta za budućeg usvojioca, prethodno staranje o djetetu u nekom drugom svojstvu, posebno lični kvaliteti usvojioca i sl.Pretpostavke na strani usvojenikaNepotpuno se može usvojiti samo maloljetno djete, odnosno djete do navršene 18 godine života.Ako je djete navršilo 10 godina i ako je sposobno da shvati značenje usvojenja, potreban je i njegov pristanak. 46.ZASNIVANJE USVOJENJAU smislu PZ predviđen je jedinstven postupak za zasnivanje i potpunog i nepotpunog usvojenja.Pitanje stvarne nadležnosti u savremenom pravu nije riješeno jednoobrazno, nego upravo onako kako stoji u Evropskoj konvenciji o usvojenju: .Prema odredbama PZ stvarno je nadležan organ starateljstva, znači cenrtar za socijalni rad, a u općinama i kantonima gdje on ne postoji, općinska služba kojoj je povjereno vršenje tih poslova.Mjesno nadležan je organ starateljstva mjesta prebivališta, odnosno boravište djeteta, ako se njegovo prebivalište ne može utvrditi.47.POSTUPAK ZA ZASNIVANJE USVOJENJAKada je riječ o postupku za zasnivanje usvojenja postoji nekoliko faza:-pokretanje postupka-pripremne radnje-radnje u postupku-donošenje riješenja o usvojenjuPokretanje postupka-postupak za usvojenje pokreće se na zahtjev osobe koja želi usvojiti.U postupku usvojenja posebno je naglašena uloga organa starateljstva, a naročito njegovo pravo i obaveza da utvrdi sve relevantne činjenice od kojih zavisi uspjeh usvojenja.U postupku zasnivanja usvojenja isključena je javnost.Pripremne radnje-organ starateljstva po službenoj dužnosti pribavlja stručna mišljenja o podobnosti osobe koja želi usvojiti djete od organa starateljstva, njegovog prebivališta, kao i od porodičnog savjetovališta i drugih odgovarajućih organizacija i stručnjaka.Ova mišljenja moraju biti zasnovana na utvrđenim činjenicama i obrazložena.Narav, karakter, obrazovni nivo, odnosi u braku, motivi za usvojenje i druge relevantne činjenice koje se odnose na djete, njegov zdravstveni status, socijalne prilike u kojima živi i druge, organ starateljstva takođe mora utvrditi.Roditelji djeteta, bračni partner osobe koja želi usvojiti

21

djete i djete daju svoj pristanak na usvojenje pred organom starateljstva koji vodi postupak ili organ starateljstva svog prebivališta.Radnje u postupku usvojenja-U postupku zasnivanja usvojenja, roditelji djeteta, bračni partner osobe koja želi usvojiti djete i djete daju svoj pristanak za usvojenje pred organom strateljstva koji vodi portupak-Dijete svoj pristanak na usvajanje daje bez prisustva roditelja i lica koja ga žele usvojiti-Roditelj može svoj pristanak na usvojenje dati i prije pokretanja postupka, ali tek kada dijete navrši 3 mjeseca života.-Prije davanja pristanka organ starateljstva će roditelje upozneti s pravnim posljedicama njegovog pristanka.Roditelj može odustati od pristanka na usvojenje u roku od 30 dana od potpisivanja zapisnika-U slučaju kada pristanak roditelja nije potpun ili kada je data blanco saglasnost, roditelj nije stranka u postupku i ne može dobiti uvid u spise o usvojenju.-Organ starateljstva upoznat će roditelje djeteta, usvojioca i djete starije od 10 godina o pravnim posljedicama usvojenja.Donošenje riješenja o usvojenju-kada organ starateljstva da su ispunjeni uvjeti predviđeni zakonom donjet će riješenje kojim se usvajanje zasniva.U izreci riješenja organ starateljstva navodi:ime i prezime, datum i mjesto rođenja i državljanstvo usvojenika, ime i prezime jednog od roditelja, natični broj i državljanstvo usvojioca, vrstu usvojenja i novo ime i prezime usvojenika.Protiv riješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od prijema riješenja.Podaci o usvojenju su službena tajna. 48.POSLJEDICE USVOJENJAPosljedice potpunog usvojenjaPotpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika, i usvojenika i njegovih potomaka, zasniva neraskidiv odnos jednak krvnom srodstvu.Potpunim usvojenjem prestaju sva prava i dužnosti usvojenika i njegovih krvnih srodnika, osim ako djete ne usvoji maćeha ili očuh.U matičnu knjigu rođenih usvojioci se upisuju kao roditelji usojenika.Usvojioci sporazumno određuju ime usvojenika.Kada je u pitanju prezime, usvojenik dobiva zajedničko prezime usvojioca.Ako ne postignu sporazum o prezimenu usvojenika, prezime će odrediti organ starateljstva.Potpuno usvojenje je neraskidivo.Potpuno usvojenje predstavlja smetnju za zaključenje punovažnog braka, pa usvojenik i njegovi potomci ne mogu zaključiti brak s usvojiocem i njegovim srodnicima u istom stepenu kao ni srodnici po krvi.Ali usvojenik ne može zaključiti brak ni sa svojim biološkim srodnicima.Tužbu za poništenje braka u tom slučaju pripada bračnim partnerima i organu starateljstva.Posljedice nepotpunog usvojenjaNepotpuno usvojenje između usvojioca i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju se odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece, ako zakonom nije drukčije određeno.Ali, vršenje

22

roditeljskog prava prirodnih roditelja miruje, s mogućnošću da se ui doređenim situacijama ponovo aktivira.Zasnivanjem nepotpunog usvojenja usvojilac stiče roditeljsko staranje prema usvojeniku.Usvojilac može usvojenika ograničiti ili isključiti iz prava nasljeđivanja, pod uvjetima predviđenim Zakonom.U matičnu knjigu rođenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika. 49.PRESTANAK USVOJENJAUsvojenje se može raskinuti:-odlukom organa starateljstva po službenoj dužnosti ili na prijedlog usvojioca, ako utvrdi da to zahtjevaju opravdani interesi usvojenika-odlukom organa starateljstva na pojedinačni ili zajednički prijedlog usvojioca i punoljetnog usvojenika, ako utvrdi da za to postoje opravdani razlozi.Raskid usvojenja riješenjem organa starateljstva po službenoj dužnostiPZ predviđa mogućnost raskida nepotpunog usvojenja odlukom organa starateljstva po službenoj dužnosti, ako to zahtjevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika.S obzirom na ovlaštenja organa starateljstva da intervenira u oblasti odnosa roditelja i djece samo dok je djete maloljetno logično je da on može raskinuti usvojenje samo onda kada to zahtjevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika.Raskid usvojenja riješenjem organa starateljstva na prijedlog usvojiocaNepotpuno usvojenje može raskinuti organ starateljstva, na prijedlog usvojioca ako utvrdi da to zahtjevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika.Različite okolnosti mogu ugroziti interese usvojioca i usvojenika, kao međusobni sukobi, nedolično ponašanje usvojenika.Usvojilac može tražiti raskid zbog svoje bolesti i nekih drugih razloga koji ga spriječavaju da svoju roditeljsku obavezu prema usvojeniku vrši u njegovom interesu.Bez obzira koliko razlozi za raskid usvojenja bili ozbiljni, njegovu opravdanost mora utvrditi organ starateljstva.Raskid usvojenja riješenjem organa starateljstva na pojedinačan ili zajednički zahtjev usvojioca i punoljetnog usvojenikaZahtjev za raskid usvojenja organu starateljstva mogu podnijeti pojedinačno ili zajedno usvojilac i punoljetni usvojenik.Pošto usvojenik nije maloljetan, zakonodavac ne zahtjeva ispitivanje njegovih opravdanih interesa, već obavezuje organ starateljstva da utvrdi postojanje opravdanih razloga za raskid usvojenja.50.POSLJEDICE PRESTANKA USVOJENJA

Raskidom usvojenja uglavnom prestaju medjusobna prava I obaveze. Usvojenje prestaje kada odulka o raskidu usvojenja postane pravomocna.Rjesenje o raskidu usvojenja organ starateljstva je duzan u roku od 8 od dana pravosnaznosti rjesenja dostaviti nadleznom maticaru radi upisa u maticnu knjigu rodjenih. PZ normira dvije posljedice raskida usvojenja: prezime usvojenika I izdrzavanje usvojioca I usvojenika. Kada usvojenje prestane

23

raskidom,usvojenik moze zadrzati I prezime usvojioca. Obaveza medjusobnoog izdrzavanja, u slucajuraskida usvojenja,regulisana je clanom 22.: 1. ako maloljetni usvojenik nema krvne srodnike,koji su ga prema zakonu duzni izdrzavati,ili nisu u stanju izdrzavati ga,organ starateljstva moze rjesenjem o raskidu usvojenja obavezati usvojioce da izdrzavaju usvojenika. 2. ako usvojilac nije sposoban za rad I nema dovoljno sredstava za zivot,organ starateljstva moze rjesenjem o raskidu usvojenja obavezati punoljetnog usvojenika da izdrzava usvojioca,uzimajuci u obzir I razloge koji su doveli do raskida usvojenja.U navedenim slucajevima se moze odrediti samo privremeno izdrzavanje-najduze na period od godinu dana.

51.POJAM RODITELJSKOG PRAVA PZ odredjuje roditeljsko staranje kao skup odgovornosti,duznosti I prava roditelja koja imaju za cilj zastitu licnih I imovinskih prava I interesa djeteta. Sto se tice sadrzine roditeljskog staranja,teziste je stavljeno na odgovornosti I duznosti roditelja prema djeci,dok su njihova prava prema djetetu ogranicena I priznata samo radi osiguranja bolje I potpunije zastite interesa djeteta.Vezano za ostvarivanje roditeljskog staranja,zakon normira da ga majka I otac ostavruju zajednicki,sporazumno I ravnopravno, osim ako je zakonom uredjeno drugacije.Jedan roditelj se stara o djetetu samo onda kada drugi roditelj nije ziv,ili je sprijecen starati se,ili je nepoznatog boravista,ili mu je oduzeto roditeljsko staranje,ili mu je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost,te naravno onda kada drugi roditelj nije poznat.U ostvarivanju roditeljskog staranja roditelji su samostalni: u odnose roditelja I djece niko nema pravo mijesati se,a onda kada ugroze ili povrijede interes djeteta,drzava mora intervenisati. Roditeljsko staranje je vezano za potrebu zastite djeteta koja postoji za vrijeme njegovog maloljetstva.Zbog toga,ono prestaje kada dijete dostigne punoljetstvo.

52.DUŽNOSTI I PRAVA RODITELJA

Roditeljsko staranje se sastoji od odgovornosti,duznosti I prava roditelja prema djeci,koja se tradicionalno dijele na ona koja se odnose na licnost I ona koja se ticu imovine djeteta.Zakonodavac je vecu paznju poklonio duznosti roditelja ciji je cilj zastita licnih prava I interesa djeteta.

24

53.DUŽNOSTI I PRVAV RODITELJA PREMA LIČNOSTI DJETETA PZ kao odgovornost I duznost roditelja nominira: -upoznavanje djeteta sa njegovim pravima I omogucavanje njihovog ostvarenja -staranje o zivotu I zdravlju djeteta -odgoj djeteta -staranje o njegovom obrazovanju -zastupanje I -izdrzavanje

-upoznavanje djeteta sa njegovim pravima- roditelji su obavezni I odgovorni upoznati dijete sa njegovim pravima I omoguciti mu njihovo ostvarenje..-staranje o zivotu I zdravlju djeteta- duznost roditelja da se staraju o zivotu I zdravlju djeteta je njihova najznacajnija duznost,koja odgovara djeteta na staranje o zivotu,zdravlju I razvoju licnosti.Roditelji su duzni cuvati djete od svih oblika nasilja,povreda,ekonomske eksploatacije,seksualne zloupotrebe,svih oblika poroka:droga,alkohol,skitnjicenje,razbojnistvo,kradja,prostitucija,prosjacenje,kao I svih oblika maloljetnicke delikvencije.Ovo je staranje posebno vazno dok je dijete malo,kada je neophodna svakodnevna briga roditelja o ishrani,smjestaju,odjeci,obuci,lijecenju I svemu ostalom sto osigurava pravilan fizicki I psihicki razvoj djeteta.-odgoj djeteta- pod odgojem se u pravnoj literaturi podrazumjeva staranje o djetetovom fizickom,moralnom I intelektualnom razvoju,odnosno drustveni,moralni I seksualni odgoj,odnosno upoznavanje sa pravilima drusvenog zivota; formiranje pravilnog odnosa prema radu;prihvatanje I njegovanje odredjenih moralnih osobina;stalna kontrola nad postupcima djeteta I primjena odgojnih mjera. Zakonodavac, pored prava djeteta da zivi sa roditeljima,normira I pravo roditelja da zive sa djeteom,osim ako to nie u interesu djeteta. Dijete se,u pravilu, moze odvojiti od roditelja samo na osnovu odluke suda,a u zakonom predvidjenim slucajevima.Onda kada roditelji ne zive zajedno,duznost odgoja djeteta vrsi roditelj s kojim dijete zivi,ukoliko sud nije odlucio o zajednickom staranju oba roditelja,u kojem slucaju u donosenju svih vaznijih odluka o podizanju(znaci I odgoju) djeteta ucestvuje I roditelj s kojim djete ne zivi. Medjutim,I onda kada je odluceno pojedinacno staranje,uticaj drugog roditelja nije sasvim iskljucen-odrzavanje licnih odnosa I neposrednih kontakata sa djetetom omogucava mud a kontrolise drugog roditelja I razvoj djeteta,te da preduzme mjere radi zastite I interesa djeteta. Zajednicki zivot sa djetetom omogucuje roditeljima da kontrolisu dijete I njegove postupke.Iz obaveze odgoja djeteta upravo proizilazi odgovornost roditelja za stetu koju dijete prouzrokuje trecem licu. Za stetu koju trecem licu prouzrokuje dijete do navrsene 7g. roditelji odgovaraju bez obzira na svoju

25

krivicu,a za stetu koju prouzrokuje dijete starije od 7g odgovaraju roditelji osim ako dokazu da je steta nastala bez njihove krivice. Roditelji ne odgovaraju ako je steta nastala dok je dijete bilo povjereno drugom licu I ako je to lice odgovorno za stetu. Ako je maloljetnik ovu stetu prouzrokovao dok je bio pod nadzorom staraoca,skole ili druge ustanove,za tu stetu odgovara staralac,skola ili druga ustanova,osim ako dokazu da su nadzor vrsili na nacin na koji su obavezni,ili da bi steta nastala I pri brizljivom vrsenju nadzora. Medutim,ako je steta nastala usljed loseg odgoja maloljetnika,hrdzavih primjera ili porodicnih navika koje sum u roditelji dali,ili se I inace steta moze pripisati u krivicu roditeljima,osteceno lice ima pravo zahtjevati naknadu od roditelja,a lice koje je vrsilo nadzor nad djetetom ako je isplatilo naknadu ostecenom,ima pravo traziti od roditelja da mu naknade isplaceni iznos.-staranje o obrazovanju djeteta-kao duznost I pravo roditelja,obrazovanje se sastoji u opcim I strucnm obrazovanju djeteta,kako bi se ono osposobilo za samostalan zivot I rad I ukljucivanje u drustvo.Osnovno obrazovanje je proglaseno obaveznim I besplatnim za sva lica.U Prvom protokolu Evropske konvencije o zastiti ljudskih prava I osnovnih sloboda se normira da nijednom licu nece biti uskraceno pravo na obrazovanje I da ce drzava postovati pravo roditelja da obezbjede obrazovanje I poducavanje u skladu sa njihovom religijom I filozofskim uvjerenjima.Zakonodavac normira duznost roditelja da se brinu o redovnom osnovnom I srednjem skolovanju djeteta.Staranje o visokom obrazovanju nije bezuslovna obaveza roditelja,vec zavisi od mogucnosti roditelja I od sposobnosti djeteta.Djetetove zelje I sklonost trebalo bi da utjecu na izbor skole.Ove bi okolnosti trebalo da se uvazavaju pri rjesavanju nesporazuma koji nastane izmedju djeteta I roditelja,odnosno izmedju roditelja.Obaveza obrazovanja ne prestaje punoljetstvom djeteta,vec se vezana s obavezom izdrzavanja,produzava I nakon punoljetstva,ako je to u skladu s mogucnostima roditelja(I sposobnostima djeteta).-zastupanje djeteta- roditeljima je ova duznost priznata radi zastite prava I interesa djeteta. Pravne poslove zakljucuju njegovi roditelji.Pri tome se radi o zastupanju djeteta po sili zakona,tako da su roditelji zakonski(a ne ugovorni) zastupnici djeteta.Ukoliko roditeljsko staranje ostvaruje samo jedan roditelj ,on ce I zastupati dijete.Roditelji mogu ovlastiti drugo lice(punomocnika) da preduzme pojedine pravne poslove.Medjutim,ovo se drugo lice ne pojavljuje kao zakonski zastupnik djeteta vec kao punomocnik roditelja.Obaveza zastupanja djeteta je uredjena drugacije nego u nasem ranijem pravu.Poslovna sposobnost maloljetnika starijeg od 14 god. je prosirena: on moze sam sklapati pravne poslove kojima stjece prava,ako zakon ne odredi drugcije, a pravne poslove kojima raspolaze imovinom ili preuzima obaveze moze sklapati samo uz saglasnost roditelja.PZ normira da dijete starije od 14 god. za koje sud utvrdi da je sposobno shvatiti znacenje I pravne posljedice svojih radnji,moze kao stranka ili ucesnik u postupku samostalno preduzimati parnicne radnje.Parnicnu sposobnost dijete ne stjece samim dostizanjem uzrasta,vec je potrebno da I sud

26

ocijeni u svakom konkretnom slucaju sposobnost djeteta za shvatanje znacenja I posljedica radnji koje poduzima u postupku.Ogranicenje roditelja u zastupanju djeteta postoji I vezano I za raspolaganje prihoda koje maloljetnik ostvaruje radom.Nemogucnost zastupanja djeteta od roditelja postoji u jos nekoliko slucajevaTo su sljedeci slucajevi: -zakljucenje braka -podnosenje zahtjeva za izdavanje dozvole za zakljucenje braka -davanje pristanka na priznanje materinstva I ocinstva -izjava o priznanju materinstva I ocinstva -davanje pristanka za usvojenje -davanje pristanka za promjenu prezimena usvojenika

U navedenim slucajevima maloljetnik odredjenog uzrasta(starije od 16,14,odnosno 10 god.) mora licno ucestvovati tako da odstupanje roditelja u ime djeteta ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.Isto tako roditelji ne mogu zastupati dijete pri zakljucenju pravnih poslova izmedju roditelja I djeteta u sporu koji se vodi izmedju roditelja I djeteta,kao I u drugim slucajevima kada su njihovi interesi u suprotnosti:U tim slucajevima organ starateljstva imenuje posebnog staraoca.Nemogucnost zastupšanja djeteta postoji I u slucaju kada maloljetna djeca koju zastupa isti roditelj treba da zakljuce pravni posao u kojim su im interesi u suprotnosti.Roditelj ne moze u isto vrijeme zastupati oba djeteta koja se pojavljuju kao ugovorne stranke ili kao parnicne stranke,svakom djetetu ce se imenovati posebni staralac za zakljucenje tog pravnog posla.Onda kada imaju obavezu I pravo da zastupaju dijete,roditelji su u pravilu samostalni..Medjutim,ova njihova samostalnost je ogranicena pri zakljucivanju poslova koji se ticu otudjenja ili opterecenja vrijednijih stvari I prava ili imovine maloljetnog djeteta radi zadovoljenja djetetovih potreba:ove poslove roditelji mogu zakljuciti samo sa odobrenjem nadleznog organa starateljstva.U svim postupcima u kojim roditelji zastupaju dijete,nadlezni organ mora osigurati realizaciju prava na izdrzavanje I uvazavanje vlastitog misljenja djeteta u skladu sa njegovim uzrastom I zreloscu.-izdrzavanje djeteta-Konvencija o pravima djeteta normira da drzava priznaje svakom djetetu pravo ‘na zivotni standard primjeren fizickom,mentalnom,duhovnom,moralnom I drustvenom razvoju djeteta’.Obaveza izdrzavanja djeteta nadzivljava roditeljsko staranje,odnosno ostaje I nakon punoljetstva djeteta: ako se dijete nalazi na redovnom skolovanju,roditelji su mu duzni,prema svojim mogucnostima,obezbjediti izdrzavanje I nakon punoljetstva,a najduze do navrsene 26 godine zivota.Nakon punoljetstva izdrzavanje se produzava I onda kada je dijete zbog bolesti,psihickih ili fizickih nedostataka nesposobno za rad,a nema dovoljno sredstava za zivot ili ih ne moze ostavariti iz svoje imovine.Izdrzavanje ce se

27

dosuditi I punoljetnom djetetu kojem nije oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost,jer zakon normira kao uslov nesposobnost za rad a ne poslovnu sposobnost.Od pravila o duznosti izdrzavanja djeteta do njegovog punoljetstva odstupanje postoji I u smislu prestanka ove obaveze I prije punoljetstva.Naime,maloljetno dijete koje prihode ostvaruje radom ili od svoje imovine duzno je doprinositi za svoje izdrzavanje.Isto tako,dijete je duzno doprinositi I za izdrzavanje clanova porodice u kojoj zivi ukoliko oni ispunjavaju uslove za dosudjenje izdrzavanja.Izdrzavanje u korist djeteta sud odredjuje primjenom odredaba koje vaze za sve oblike zakonske obaveze izdrzavanja(izmedju bracnih I vanbracnih partnera,te izmedju srodnika).Zakonodavac je obavezao sud da utvrdi ukupan iznos sredstava za izdrzavanje.Za odredjenje visine izdrzavanja relevantne su potrebe djeteta(uzrast djeteta,potrebe za njegovo skolovanje) I mogucnosti roditelja.Radno sposoban roditelj ne moze se osloboditi duznosti izdrzavanja maloljetnog djeteta.Interes trazioca izdrazavanja,pa I djeteta,zasticen je I obavezivanjem federalnog ministra rada I socijalne politike da jedanput godisnje(najkasnije da do prvog marta tekuce godine) objavi podatke o prosjecnim potrebama ove osobe,s obzirom na troskove zivota.U situaciji kada roditelji ne zive u porodicnoj zajednici,zbog cega dijete zivi sa jednim roditeljem,roditelji ne ucestvuju na isti nacin ni u daljem cjelokupnom staranju ni u samom izdrzavanju djeteta.Zakon normira d ace sud posebno cijeniti kao doprinos za izdrzavanje djeteta,rad I brigu koju u odgoj I podizanje djeteta ulaze roditelj sa kojim dijete zivi,sud ce odrediti visi iznos izdrzavanja roditelju s kojim dijete ne zivi.Ako roditelji nisu u mogucnosti izdrzavati dijete u takvoj situaciji na izdrzavanje djeteta se obavezuju ostali djetetovi srodnici(ocuh ili maceha,brat I sestra,djed I baba/nena),a ako I oni nisu u mogucnosti izdrzavati ga sud je duzan o tome obavjestiti organ starateljstva.Ovaj je organ obavezan osigurati sredstva za njegovo izdrzavanje iz budzetskih sredstava Federacije.Zakonodavac je obavezao organ starateljstva da nastoji da se roditelji sporazumiju o visini izdrzavanja(sporazum bilo pred organom starateljstva,bilo u formi notarske isprave).Onda kada roditelj sa kojim dijete zivi ne pokrene postupak za dosudjenje ili povisenje izdrzavanja protiv drugog roditelja,organ starateljstva je obavezan pokrenuti I voditi ovaj postupak.Organ starateljstva uvijek ucestvuje u postupku u kojem se odlucuje o uzdrzavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta kojeg su roditelji duzni izdrzavati(zbog njegove nesposobnosti za rad I nemanja dovoljno sredstava za zivot).Obaveza organa starateljstva je I pracenje ispunjavanja obaveza izdrzavanja djeteta.Onda kada utvrdi da roditelj ne ispunjava obavezu izdrzavanja,obavezan je poduzeti mjere-pokrenuti sudski postupak za dosudjenje ili povisenje izdrzavanja.Osoba koja je izdrzavala dijete u vrijeme kada je roditelj trebalo da ga izdrzava moze tuzbom traziti naknadu troskova izdrzavanja od roditelja,ukoliko su troskovi prelazili potrebe djeteta.Prestankom ranijeg I zasnivanjem novog radnog odnosa roditelj

28

je duzan podatke o tome da postoji sporazum ili sudska odluka o izdrzavanju dostaviti poslodavcu kod kojeg je zasnovao radni odnos,a poslodavac je o zasnivanju ovog radnog odnosa duzan odmah obavjestiti dijete.Kada roditelji nisu u mogucnosti podmirivati potrebe izdrzavanja djeteta,zakonodavac je predvidio druge djetetove srodnike.U prvom redu su maceha odnosno ocuh.Oni su duzni izdrzavati maloljetne,a ne punoljetne pastorke.Duznost izdrzavanja prema pastorcima postoji za vrijeme trajanja braka roditelja I macehe odnosno ocuha.Ukoliko taj brak prestane smrcu roditelja djeteta,ova obaveza ostaje samo pod uslovom da su u casu smrti roditelja pastorci zivjeli u porodicnoj zajednici sa macehom odnosno ocuhom ukoliko je ovaj brak prestao ponistenjem ili razvodom,obaveza izdrzavanja prestaje.Nakon macehe ili ocuha,obaveza izdrzavanja tereti babu/nenu I djeda. Medjutim, za njih ova duznost postoji ne samo prema maloljetnoj,vec I prema punoljetnoj djeci,pod istim uslovima pod kojim I roditelji moraju izdrzavati punoljetnu djecu.Na izdrzavanje maloljetnog djeteta,koje nema roditelje ili koji nisu u mogucnosti izdrzavati ga,abavezat ce se njegova braca i sestre. Ovdje obaveza postoji samo prema maloljetnoj,a ne I punoljetnoj djeci.Sud o izdrzavanju djeteta odlucuje odlukom kojom utvrdjuje da brak ne postoji,ili se ponistava ili razvodi,kao I odlukom kojom utvrdjuje materinstvo ili ocinstvo,ali isto tako I drugim slucajevima odvojenog zivota roditelja. U ovim postupcima sud odlucuje po sluzbenoj duznosti,znaci I onda kada nije podnesen zahtjev za izdrzavanje. Interes povjerioca izdrzavanja,pa I djeteta,zasticen je odredbom koja normira izberivu mjesnu nadleznost za sudjenje u sporovima za izdrzavanje.

54.DUŽNOSTI I PRAVA RODITELJA PREMA IMOVINI DJETETA Maloljetno dijete moze imati vlastitu imovinu,posebnu u odnosu na imovinu roditelja.Zakonodavac nije propustio regulisati duznosti I prava roditelja prema imovini djeteta.Ove duznosti I prava se odnose samo na onu imovinu koju je dijete dobilo nasljedstvom,poklonom ili po drugom zakonskom osnovu,a ne I radom.Prema imovini maloljetnog djeteta roditelji imaju slj. Duznosti I prava: upravljanje,koristenje prihoda I raspolaganje.Upravljanje imovinom djeteta-se sastoji u aktima koje roditelji zajedno I sporazumno preduzimaju radi cuvanja,unapredjenja I uvecanja imovine djeteta(npr zastita od ostecenja I unistenja,organizovanje proizvodnje na poljoprivrednom imanju,ubiranje I prodaja plodova s imovine,odrzavanje I izdavanje kuce za stanovanje I naplata stanarine,I sl.).Medjutim,pri upravljanju djecijom imovinom roditelji ne smiju dirati glavnicu.Roditelj imovinom mora upravljati kao dobar domacin.U slucaju nemarnog I nesavjesnog postupanja,prema roditelju se mogu primjeniti zakonom propisane mjere: organ starateljstva moze u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje racuna o upravljanju imovinom, a sud moze na prijedlog organa starateljstva,odrediti mjere obezbjedjenja na imovini.Ova obaveza roditelja ostaje I onda kada

29

roditelju bude oduzeto pravo da zivi sa djetetom.Roditelji imovinom djeteta upravljaju sporazumno I zajednicki,a a ko roditeljsko staranje ostvaruje samo jedan roditelj,on sam vrsi I duznost upravljanja imovinom.Sud moze povjeriti upravljanje imovinom I onom roditelju s kojim dijete ne zivi(u slucaju odlucivanja o zajednickom ostvarivanju roditeljskog staranja)Koristenje prihoda s imovine-ukoliko imovina daje prihode roditelji imaju pravo I duznost koristiti ih.U tom koristenju nisu samostalni,vec su ograniceni svrhom u koju upotrebljavaju prihode.Prvenstveno ih mogu koristiti za izdrzavanje,lijecenje,odgoj I obrazovanje djeteta.Za izdrzavanje clanova porodice roditelji mogu koristiti ove prihode samo ako oni ispunjavaju uslove za dosudjenje izdrzavanja.Raspolaganje imovinom djeteta- u raspolaganju imovinom djeteta roditelji su ograniceni.Roditelji mogu samo sa odobrenjem nadleznog organa starateljstva otudjiti ili opteretiti varednije stvari I prava iz imovine maloljetnog djeteta radi njegovog izdrzavanja,lijecenja,odgoja I obrazovanja ili ako to zahtijeva drugi vazan interes djeteta.Znaci,roditelji szu dvostruko ograniceni:namjenom u koju se mogu iskoristiti sredstva dobijena raspolaganjem imovinom iocjenom interesa djeteta od organa starateljstva. Pravni posao koji roditelj zakljuci bez odobrenja organa starateljstva je nepunovazan.Obavezna je notarska obrada isprava.

Ogranicenje vrsenja roditeljskog prava(nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja)

Sve dok roditelji ostvaruju roditeljsko staranje u interesu djeteta,niko nema pravo mijesati se u odnose roditelja I djece.Tek onda kada roditelji postupaju suprotno interesu djeteta,postoji mogucnost intervencije.Mjere radi zastite od ugrozavanja I povrede prava I interesa djeteta su u nadleznosti organa starateljstva I suda.Mjere nakon cijeg izricanja dijete ostaje zivjeti sa roditeljima su u nadleznosti organa starateljstva,dok su one koje se izricu u situacijama u kojim se interes djeteta moze zastiti samo izdvajanjem iz porodicne sredine,povjerene sudu.U prvom redu dijete treba da se zastiti od svih oblika nasilja,zloupotrebe,zlostavanja I zanemarivanja,odnosno od nasilnickog ponasanja u porodici.Organ starateljstva je duzan ove mjere preduzimati po sluzbenoj duznosti,a na osnovu neposrednog saznanja Ili obavjestenja.Znaci,svako fizicko I pravno lice,te tijela koja na bilo koji nacin sazna za potrebu zastite djeteta,duzno je o tome obavjestiti organ starateljstva.Kaznenim odredbama PZ predvidjeno je da se npovcanom kaznom do od 2.000 do 20.000 KM kazni pravno lice odnosno ustanova ako ne obavijesti organ starateljstva o ovome.

30

Organ starateljstva je izricito ovlasten na preduzimanje slj. mjera: na upozorenje na propuste I pruzanje pomoci te na nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja.-upozorenje na propuste I pruzenje pomoci-prva mjera koja se moze izreci roditeljima jeste upozorenje na propuste u stararnju o djetetu I pomoc roditeljima u njihovom otklanjanju.Na njeno preduzimanje je ovlasten organ starateljstva.Pored pomoci u otklanjanju propusta,organ starateljstva ce roditeljima pruziti pomoc I u sredjivanju njihovih socijalnih,materijalnih I osobnih prilika I odnosa,a ako interes djeteta to zahtijeva,uputit ce roditelje u odgovarajuce ustanove.-nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja- razlozi za odredjivanje nadzora su zanemarivanje staranja o zdravlju I odgoju djeteta ili potreba pruzanja roditeljima pomoci u odgoju djeteta.Ova pomoc se pruza kontinuirano,ostvarivanjem nadzora organa starateljstva.U odluci o nadzoru organ starateljstva ce utvrditi program nadzora organa starateljstva.U odluci o nadzoru organ starateljstva ce utvrditi program nadzora,koji se prilagodjava okolnostima svakog konkretnog slucaja.Pored utvrdjenja programa,organ starateljstva odredjuje osobu koja ima nekoliko obaveza:da prati razvoj djeteta,da kontrolise postupke roditelja,da podnosi periodicne izvjestaje organu starateljstva I da preduzima druge mjere u interesu djeteta.Ova osoba treba da ispunjava uslove za staraoca..ona moze biti srodnik djeteta,ali isto tako I neko ko nije ni u srodstvu sa djetetom.Sto se tice trajanja nadzora,zakonodavac odredjuje da ce on trajati onoliko koliko bude u interesu djeteta,a najkrace tri mjeseca.

55.PRODUŽENJE RODITELJSKOG PRAVA

Razlozi za ostvarivanje roditeljskog staranja nakon punoljetstvadjeteta su ako je djetetu oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost( dusevna bolest,zaostali dusevni razvoj,prekomjerno uzivanje alkohola ili opojnih droga,tezi tjelesni nedostaci). Medjutim,za donosenje odluke o ostvarivanju roditeljskog staranja nije dovoljno samo postojanje razloga,vec je potrebno I utvrditi sposobnost roditelja za njegovo ostvarivanje I njihov pristanak na to.NADLEZNOST I POSTUPAK-za odlucivanje o ostvarivanju roditeljskog staranja nakon punoljetstva nadlezan je opcinski sud,a odluka se donosi u vanparnicnom postupku.Mjesna nadleznost se odredjuje prema prebivalistu,odnosno boravistu djeteta.Na podnosenje prijedloga za pokretanje postupka ovlasteni su roditelji ili organ starateljstva,kao I dijete kojem je ogranicena poslovna sposobnost,ako je sposobno shvatiti znacenej I pravne posljedice svojih radnji.Ovaj postupak je hitan.kao I ostali koji se ticu roditeljskog staranja,treba da se primjeni odredba o obavezi njegovog zavrsetka sto prije a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga. Ukoliko se utvrdi nesposobnost roditelja ili njihovo nepristajanje na ostvarivanje ovog

31

staranja,sud nece ni donijeti odluku o tome,vec ce organ starateljstva donijeti odluku o stavljanju ove osobe pod starateljstvo I o imenovanju staraoca.DEJSTVO ODLUKE O OSTVARIVANJU RODITELJSKOG STARANJA NAKON PUNOLJETSTVA DJETETA-u odluci o ostvarivanju roditeljskog staranja treba da se utvrdi da li dijete ima polozaj maloljetnika mladjeg ili starijeg od 14 god.To ce zavisiti od cinjenice da li je djetetu oduzeta ili mu je ogranicena poslovna sposobnost.Pravosnazno rjesenje se dostavlja maticaru radi upisa u maticnu knjigu rodjenih I zemljisno knjiznom uredu nadleznog suda na cijem podrucju ta osoba ima nekretnine radi zabiljezbe u zemljisnjim knjigama.PRESTANAK RODITELJSKOG STARANJA- posto razlozi mogu biti privremenog trajanja,zokon normira mogucnost njegovog prestanka,takodjer odlukom suda.Pravosnaznoscu rjesenja dijete stjece opcu poslovnu sposobnost sto se mora upisati u maticnu I zemljisnje knjige.56.POJAM I SVRHA STARATELJSTVAStararteljstvo je posebna zastita koju drustvena zajednica pruza maloljetnim osobama bez roditeljskog staranja I punoljetnim osobama koje nisu sposobne ili koje nisu u mogucnosti starati se o sebi,svojim pravima,interesima I obavezama. Osoba cija se zastita ostavruje stararteljstvom su:maloljetnici bez roditeljskog staranjapunoljetne osobe koje nisu sposobe starati se o sebi,svojim pravima,interesima I obavezama,kojim je zbog toga oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnostpunoljetne osobe koje nisu,iz bilo kojeg razloga,u mogucnosti starati se o sebiprema razlozima zbog kojih se osoba stavlja pod starateljstvo,razlikuju se tri vrste starateljstva:starateljstvo nad maloljetnim osobamastarateljstvo nad punoljetnim osobama kojima je oduzeta ili ogranicena poslovna spsobnoststarateljstvo u posebnim slucajevimaSvrha starateljstav je u prvom redu zastita licnosti sticenika,posto se on,u pravilu kao poslovno nesposobna osoba,ne moze sam starati o sebi.Tek nakon osiguranja zastite licnosti,poklanja se paznja I briga zastiti njegovih imovinskih interesa.Zastita sticenika,kao svrha starateljstva,nije ista kod svih vrsta starateljstva.U slucaju starateljstva nad maloljetnicima,njegova je svrha zamjena roditeljskog staranja(posebno njegovo zdravlje,odgoj,obrazovanje I osposobljavanje za samostalan zivot I rad).Kao svrha starateljstva nad punoljetnim osobama u zakonu je odredjena zastita licnosti I interesa ovih osoba,a narocito njihovim lijecenjem I osposobljavanjem za samostalan zivot I rad.Kod starateljstva za posebne slucajeve,svrha starateljstva je zastita njenih prava I interesa,odnosno zastupanje osobe koja je sprijecena da sama stiti svoja prava I interese.

32

57.STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST ORGANA STARATELJSTVA

STVARNA NADLEZNOSTPZ FBiHJe za organ starateljstva odredio centar za socijalni rad.U kantonima I opcinama u kojima nije osnovan centar za socijalni rad,poslove starateljstva vrsi opcinska sluzba kojoj je povjereno vrsenje tih poslova.Radi uspjesnijeg obavljanja poslova starateljstva,zakon normira mogucnost za organ starateljstva,da osnuje strucno tijelo.Ovo tijelo sastavljeno od ljekara,psihologa,pedagoga,socijalnog radnika,pravnika I drugih strucnjaka,razmatra strucna pitanja I predlaze organu starateljstva poduzimanje pojedinih mjera starateljstva. Kao drugostepeni organ u ovoj oblasti Federalno ministarstvo rada I socijalne politike.

MJESNA NADLEZNOST

Mjesna nadleznost organa starateljstva u poslovima starateljstva odredjuje se prema prebivalistu osose stavi pod starateljstvo, ako se on one moze utvrditi,onda prema njenom boravistu.Sa promjenom prebivalista mijenja se I nadleznost organa strateljstva.Medjutim nadleznost organa starateljstva se ne mijenja za vrijeme dok se sticenik nalazi van podrucja tog organa zbog skolovanja,profesionalne rehabilitacije,socijalne ili zdravstvene zastite ili iz slicnih razloga.

58.POJAM STARAOCA Staralac se odredjuje kao poslovno sposobno fizicko lice koje ima odredjena licna svojstva I sposobnosti,postavljeno od strane organa starateljstva ili po sili zakona,po svom prethodnom pristanku,da se pod nadzorom organa starateljstva samostalno I savjesno stara o licnosti,pravima,interesima I imovini sticenika.Prema ovoj definiciji za staraoca vrijedi slj.:

1.staralac je fizicka osoba koja ima poslovnu sposobnost,licna svojstva I sposobnosti za uspjesno obavljanje svoje funkcije 2. funkcija staraoca se zasniva na nacelu dobrovoljnosti 3. staralac svoju funkciju vrsi samostalno,ali pod nadzorom organa starateljstva Uslovi za izbor staraocaUslovi za imenovanje staraoca se mogu podijeliti na pozetivno i negativno određenje. PZ kao pozetivno određenje uslove nominira lična svojstva i sposobnost za vršenje dužnosti staraoca, te prethodni pristanak da bude staralac.

33

U članu 169 uslovi su negativno određeni, a predviđeno je da se za staraoca ne može imenovati:Osoba kojoj je oduzeto roditeljsko staranjeOsoba kojojje oduzeta ili ograničena poslovna sposobnostOsoba čiji su interesi u suprotnome sa interesima štićenikaOsoba od koje se, s obzirom na njeno ranije i sadašnje ponašanje, lična svojstva i odnose sa štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost staraoca.Osoba sa kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom izdržavanju.Pri imenovanju staraoca organ starateljstva uzima u obzir i mišljenje štićenika ako je on sposoban shvatiti o čemu se radi, kao i mišljenje bliskih srodnika štićenika. ZAKON NORMIRA MOGUĆNOST DA SE ISTA OSOBA POSTAVI ZA STARAOCA ZA VIŠE ŠTIĆENIKA, UKOLIKO TO NIJE U SUPROTNOSTI S NJIHOVIM INTERESIMA.

59.VRSTE STARALACAKlasifikacija staralaca se u našem pravilu vrši primjenom više kriterija:Prema broju štićenikaPrema prirodi i obimu ovlaštenjaPrema trajanju starateljsske funkcijea.prema broju štićenika prema kojima vrši dužnost staraoca, razlikuju se individualni i kolektivni staralac.1. individualni staralac je pojedinačni staralac svakog od štićenika. Staralac vrši funkciju nad jednim štićenikom ili pak nad više štićenika između kojih ne postoji nikakva veza, a i osnov stavljanja pod starateljstvo može biti različit.2. kolektivni staralac vrši starateljsku funkciju prema više štićenika između kojih postoji neka veza. Osnov starateljstva je isti za sve štićenike. Kolektivni staralac se javlja u dva oblika:2.1. zavodski staralac vrši starateljsku dužnost prema svim štićenicima smještenim u jednu ustanovu. Tu funkciju vrši rukovodilac ustanove po sili zakona.2.2 zajednički staralac obavlja starateljsku dužnost nad štićenikom koji imaju zajedničku, nepodjeljenju imovinu. Ovaj staralac zastupa sve nasljednike.b. prema prirodi i obimu ovlaštenja razlikuju se matični, staralac imovine i naročiti staralac.1. matični staralac se imenuje svakom štićeniku, pa se može označiti i kao osnovni staralac.osnovna dužnost matičnog staraoca je staranje o ličnosti štićenika.2. staralac imovine se imeniju onda kada za tim postoji potreba. To je slučaj kada štićenik ima imovinu izvan područja nadležnosti organa starateljstva, tj izvan ustanove u koju je smješten3. posebni (kolizioni ili naročiti) staralac imenuje štićenik onda kada između njega i staraoca nastane sukob interesa, odnosno kada nastane spor između njih.

34

c. prema trajanju starateljske funkcije staraoci se mogu podijeliti na trajne i privremene.1. trajni (stalni) staralac koji se imenuje svakom štićeniku bez određivanja dužine trajanja funkcije. On ovu funkciju vrši dok postoji potreba za starateljstvom ili do razrješenja dužnosti.2. privremeni staralac se imenuje za određeno, obično kraće vrijeme, osobi koja učestvuje u postupku, a sama nije u stanju zastupati svoje interese.60.DUŽNOSTI STARAOCASu:Staranje o ličnosti štićenikaStaranje o imovini štićenikaZastupanje štićenika Pribavljanje materijalnih srestavaPodnošenje izvještaja i polaganje računa o radu.1.staranje o ličnosti štićenika- ono inače obuhvata brigu o zdravlju, odgoju i obrazovanju, kao i o svemu drugom što značajno, a što se tiče ličnosti štićenika.2. staranje o imovini štićenika- o imovini staralac treba da se stara kao dobar roditelj, mora je sačuvati od propadanja, uništavanja i umanjenja, odnosno ako postoji mogućnost trebalo bi da je i uveća. Da bi se štićenik osigurao od mogućih zloupotreba staraoca, prije predaje štićenikove imovine staraocu na upravljanje vrši se njen popis i procjena. Popis vrši komisija koju osniva organ starateljstva, a prisustvuje mu staralac, štićenik, ako je u stanju shvatiti o čemu se radi, i držalac štićenikove imovine. Nakon propisa procjene, imovina se predaje staraocu na upravljanje. Staralac samostalno preduzima, u ime štićenika i za njegov račun, poslove koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanja štićenikovom imovinom. Za poslove koji prelaze okvire redovnog upravljanja i poslovanja staralaca mora imati odobrenje organa starateljstva. Pri preduzimanju važnijeg posla, staralac je dužan uzeti u obzir mišljenje štićenika, ako je ovaj sposoban shvatiti o čemu se radi.

3. zastupanje štićenika-staralac je zakonski zastupnik štićenika. Ovlaštenja staraoca u vezi sa zastupanjem zavisi od vrste posla u kojem štićenik učestvuje kao ugovorna strana.1. poslovi koje staralac samostalno obavlja – koji spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom štićenika .2. poslovi za koje je potrebno odobrenje organa starateljstva – za obavljanje svih poslova koji prelaze okvire redovnog poslovanja ili upravljanja štićenikovom imovinom staralac mora imati predhodno odobrenje organastarateljstva, za sljedeće poslove:Za otuđenje ili opterečenje nepokretne imovine štićenikaZa otuđenje iz imovine štićenika pokretnih stvari veće i posebne lićne vrijednosti, ili raspolaganje imovinskim pravima veće vrijednostiZa odricanje nasljedstva ili legata,ili odbijanje poklona i

35

Za preduzimanje drugih mjera određenih zakonomStaralac samo uz predhodno odobrenje organa starateljstva može zaključiti i pravni posao sa štićenikom.3. poslovi u kojima ne može zastupati štićenika – u vezi sa imovinom staralac ne može štićenika obavezivati kao jemca, ne može činiti poklone i druga dobročina raspolaganja iz štićenikove imovine (oprost duga, odricanje od prava). Staralac ne može zastupati štićenika ni u ličnim stvarima (npr ne može dati izjavu o priznanju materinstva i očinstva, podnijeti prijedlog za davanje dozvole za zaključenje braka, izjaviti pristanak na sklapanje braka i sl).4. pribavljanje materijalnih srestava – obaveza staraoca je da se stara o obezbjeđenju srestava potrebnih za izdržavanje. Staralac ova srestva obezbjeđuje prvo iz prihoda štićenika. Ako štićenik nema prihoda, staralac srestva treba da obezbjedi od osobe koje su obavezne izdržavati štićenika. Tek ako se ni na taj način ne mogu osigurati srestva, ona se pribavljaju iz imovine štićenika. Ukoliko štićenik nema imovine, izdatci za izdržavanje i provođenje mjera se podmiruju iz sredstava dobijenih za štićenika po osnovu socijalne zaštite. Kao posljednji izvor zakon navodi druge izvore, što mogu biti pokloni, nagrade, naknade štete, stipendije i ostali izvori koji nisu stalni.5. podnošenje izvještaja i polaganje računa o radu – staralac se u vršenju starateljske dužnosti nalazi pod stalnom kontrolom organa starateljstva. Staralac je dužan svake godine, kao i onda kada to zatraži organ starateljstva , podnijeti mu izvještaj o svome radu i o stanju štićenikove imovine. Iz redovnog izvještaja se mora vidjeti kako se staralac starao o ličnosti štićenika i o zaštiti njegovih interesa, a posebno o njegovom zdravlju, odgoju i obrazovanju. Izvještaj mora sadržati podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom i o svimštićenikovim prihodima i rashodima u protekloj godini i konačnom stanju štićenikove imovine. Ovaj dio izvještaja mora biti dokumentovan, uz njega se mora priložiti ugovori, računi i druge isprave na osnovu kojih organ starateljstva može utvrditi stvarne prihode i rashode i ispravnost, odnosno savjesnost u upravljanju i polovanju imovinom. Pored prihvatanja izvještaja staraoca, organ steljstva je dužan povremeno ličnim uvidom kontrolisati kako staralac vrši dužnosti prema štićeniku. Redovni izvještaj staralac podnosi u januaru svake godine za predhodnu godinu. Pored redovnog, zakon propisuje i podnošenje vanrednog izvještaja, na zahtjev organa starateljstva. Ovaj organ će tražiti njegovo podnošenje onda kada ocijeni da treba da se zaštiti interes štićenika. Po prestanku dužnosti staraoca, staralac je dužan podnijeti izvještaj o svom radu, tj o stanju štićenikove imovine. Ovaj konačni izvještaj mora sadržati podatke o svim radnjama koje je staralac preduzeo u odnosu na ličnost, imovinu i imovinska prava štićenika, a staralac ih mora pokrijepiti materijalnom dokumentacijom.

36

61.PRAVA STARAOCAOn ima pravo na mjesečnu naknadu i na naknadu opravdanih troškova, a postoji mogućnost i da dobije nagradu za svoj rad.Pravo staraoca na mjesečnu naknadu – je priznato tek Porodičnim zakonom FBiH. Prema zakonu, pravo na mjesečnu naknadu zavisno od rada i zalaganja staraoca u zaštiti štićenika prava i interesa. Naknadu odobrava organ starateljstva iz srestava iz kojih se podmiruju materijalna srestva za izdržavanje, odnosno za provođenje mjera koje je u interesu štićenika odredio organ starateljstva. Od pravila da staralac ima pravo na naknadu odstupa se samo u slučaju da je on po zakonu obavezan izdržavati štićenika. Visinu iznosa i način isplate ove naknade je propisao federalni ministar rada i socijalne politike.Pravo staraoca na naknadu opravdanih troškova – kao što su npr troškovi putovanja u drugo mjesto radi obavljanja nekih poslova u ime i za račun štićenika, ili isplata naknade radnicima za obavljeni posao na imovini štićenika. Orghan starateljstva utvrđuje visinu troškova i odobrava njihovu isplatu iz istih srestava iz kojih se staraocu isplaćuje mjesećna naknada.Mogućnost određivanja nagrade staraocu – PZ FBiH zadržano je ranije rješenje o mogućnosti određivanja nagrade staraoca ako se on posebno zalagao i iskazao u vršenju dužnosti. Nagradu odobrava organ starateljstva iz istih izvora kao i mjesečnu naknadu troškova.62.ODGOVORNOSTI STARAOCAZa svoj rad on odgovara građanski, krivično i administrativno.Građanska odgovornost staraoca – od njega se zahtijeva da se o štićeniku, njegovim pravima, interesima i imovini stara kao dobar roditelj. Prema PZ staralac odgovara štićeniku za štetu koju je skrivio u vršenju dužnosti staraoca. Međutim, sudski postupak se može pokrenuti samo ako je staralac štetu ućinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Staralac odgovara i za štetu koju štićenik prouzrokuje trećim osobama.Krivična odgovornost staraoca – staralac za povredu lićnih i imovinskih prava štićenika odgovara i krivično (npr za krivično dijelo zapuštanja ili zlostavljanja štićrnika: ako grubo zanemaruje zbrinjavanje ili odgoj štićenika, zlostavla ga ili prisili na rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, ili na prosijačenje, ili ga iz koristoljublja navodi na ponašanje koje je štetno za njegov razvoj, ako s ciljem da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist protiv pravano zadrži pokretnu stvar štićenika, ako zloupotrebi ovlaštenja pa time ošteti štićenika).Administrativna odgovornost staraoca – prema staraocu se mogu preduzeti i druge mjere normirane Zakonom o upravnom postupku (npr smjenjivanje), kao i mjere predviđene u Zakonu o prekršajima, za slučaj da staralac u vršenju starateljske dužnosti učini prekršaj.63.OGRANIČENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTIPZ kao razlog oduzimanja poslovne sposobnosti, normira nesposobnost osobe da se sama brine o svojim pravima i interesima. Kao uzroci koji dovode do ove nesposobnosti navedene su sljedeće okolnosti: duševna bolest i zaostali

37

duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola ili opojnih droga, senilnost i drugi uzroci (teška bolest ili postojanje više težih fizičkih nedostataka na strani jedne osobe).Isti ovi uzroci mogu dovesti do blažeg stepena nesposobnosti. Oni mogu jednu osobu dovesti u stanje u kojem ona neposredno ugrožava svoja prava i interese ili prava i interese drugih osoba. U tom slučaju normira mogućnost da se ovoj osobi ograniči poslovna sposobnost. U oba slučaja će, nakon donošenja sudske odluke o tome, ova osoba biti stavljena pod starateljsvo.POSTUPAK ODUZIMANJA ILI OGRANIČENJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI-o oduzimanju i ograničenju, te vraćanju poslovne sposobnosti rješava sud u vanbračnom postupku.Stvarno nadležan za vođenje ovog postupka je općinski sud, dok je mjesno nadležan sud na čijem području osoba o kojoj se vodi postupak ima prebivalište, odnosno boravište. Ovaj je postupak hotan. Mora se završiti što prije, a naj kasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga.Prijedlog za pokretanje ovog postupka mogu podnojeti: 1. Organ starateljstva, 2. Bračni partner osobe o kojoj se vodi postupak, 3. Krvni srodnici ove osobe u pravnoj liniji i do drugog stepena pobočne linije. Sud je ovlašten pokrenuti ovaj postupak i po službenoj dužnosti. Sud je obavezan o pokretanju postupka obavjestiti zemljišno knjižni ured nadležnog suda, ukoliko je ova osoba vlasnik nekretnina, te općinsku službu nadležnu za poslove vođenja matičnih knjiga u kojima je ovaj osoba upisana, kako bi se evidentiralo vođenje postupka. Isto tako, sud je dužan o tome odmah obavjestiti i organ starateljstva koji ovoj osobi ako je potrebno, imenuje privremenog staraoca. Sud je dužan na ročištu utvrdidi činjenice od kojih zavisi donošenje odluke. U tom cilju se na sva ročišta za raspravljanje o prijedlogu pozivaju predlagač, staralac osobe kojoj se oduzima poslovna sposobnost, odnosno njegov privremeni zastupnik i organstarateljstva. Na ročište se poziva i saslušava i osoba o kojoj se vodi postupak,osim ako sud ocjeni da njeno saslušanje nije moguće zbog njenog zdravstvenog stanja ili bi za nju moglo biti štetno. Kada utvrdi postojanje razloga za to, sud će oduzeti ili ograničiti poslovne sposobnos osobi o kojoj se vodi postupak. Međutim, donošenje rješenja o ograničenju poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe, alkohola ili drugih srestava ovisnosti, sud može odložiti,ako se ta osoba podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi. Odlaganje se može izvršiti na vrijeme od 6 do 12 mjeseci. Rješenje o oduzimanju, odnosno ograničenju poslovne sposobnosti se dostavlja svim osobama koje su učestvovale u postupku. Osobi kojoj se oduzima poslovna sposobnost se neće morati dostavitiako ona ne može shvatiti značenje i pravne posljedice odluke, ili ako bi to bilo štetno za njeno zdravlje. Sud je dužan bez odlaganja dostaviti ovo rješenje nadležnom organu starateljstva, kako bi on ovu osobu stavio pod starateljstvo.žalbu protiv rješenja mogu uložiti osobe koje su učestvovale u postupku u roku od 3 dana od dana prijema riješenja. Žalbu može izjaviti i osoba

38

kojoj se oduzima, odnosno ograničava poslovna sposobnost, bez obzira na svoje zdravstveno stanje. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako sud iz opravdanih razloga ne odluči drukčije. Prvostepeni sud je obavezan žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan donijeti odluku u roku od 15 dana od dana prijema žalbe. Prvosnažno rješenje sud Odstavlja opcinskoj sluzbi nadleznoj za poslove vodjenja maticnih knjiga I zemljisnoknjiznom uredu nadleznog suda,radi njegovog upisa u maticne I zemljisnje knjige. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO- sud je duzan pravosnazno rjesenje o oduzimanju,odnosno ogranicenju poslovne sposobnosti bez odlaganja dostaviti organu starateljstva koji u roku od 30 dana od dana njegovog prijema osobu kojoj je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost mora staviti pod starteljstvo.Postupak za stavljanje pod strateljstvo je hitan,pokrece ga I vodi po sluzbenoj duznosti organ starateljstva.Nakon donosenja rjesenja o stavljanju pod starateljstvo,ili istovremeno s tim,organ strateljstva donosi odluku o imenovanju staroca.DUZNOST STARAOCA OSOBE KOJOJ JE ODUZETA ILI OGRANICENA POSLOVNA SPOSOBNOST-staralac osobe kojoj je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost duzan je narocito se starati o njenoj licnosti,smjestaju,lijecenju,te osposobljavanju za samostalan zivot I rad.Duznosti staraoca zavise od stepena poslovne nesposobnosti sticenika,od toga da li mu je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost.Staralac osobe kojoj je oduzeta poslovna sposobnost u duznostima I pravima je izjednacena sa staraocem maloljetne osobe koja nije navrsila 14 g. zivota,dok staralac osobe kojoj je poslovna sposobnost ogranicena ima duznosti I prava staraoca maloljetnika koji je navrsio 14 g. zivota.VRACANJE ODUZETE ILI OGRANICENE POSLOVNE SPOSOBNOSTI- kada prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost,sud ce po sluzbenoj duznosti ili na prijedlog organa starateljstva,bracnog partnera ove osobe,njegovih krvnih srodnika u pravoj liniji I do drugog stepenau pobocnoj liniji,njenog staraoca uz odobrenje organa starateljstva,te osobe kojoj se vraca poslovna sposobnost,donijeti rjesenje o potpunom ili djelomicnom vracanju poslovne sposobnosti osobi kojoj je ona bila oduzeta.Tako osobi kojoj je bila oduzeta poslovna sposobnost u ovom postupku ona moze biti potpuno ili djelimicno vracena pa ona stice poslovnu sposobnost, ili postaje ograničeno sposobna.Prestanak starateljstva nad osobom kojoj je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnostStarateljstvo nad osobom kojoj je oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost prestaje vracanjem poslovne sposobnosti I smrcu sticenika.

39

64.STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUČAJEVEOvdje se strateljstvom pruza zastita osobama koje su poslovne sposobne,ali su fakticke sprijecene da licno ucestvuju u sklpanju pojedinih posolva I u sporovima,odnosno onemogucena su za odredjeno vrijeme samostalno djelovati.Pri imenovanju posebnog staraoca,organ starateljstva ce odrediti obim njegovih duznosti I prava,vodeci racuna o okolnostima svakog pojedinacnog slucaja.65.KOLIZIONI STARALACSe imenuje u slucaju kada se vodi sudski ili upravni postupak,ili kada treba da se zakljuci pravni posao izmedju zakonskog zastupnika-roditelja ili staraoca,I djeteta odnosno sticenika.U tim slucajevima,a I u ostalim u kojima su njihovi interesi u suprotnosti,upravo zbog prisutnog sukoba interesa,zakonski zastupnik ne moze zastupati tu osobu.Za svaki takav konkretan slucaj zastupanoj osobi se imenuje kolizioni staralac cija je duznost iscrpljuje okoncanjem spora,odnosno zakljucenjem pravnog posla za koji je imenovan.PZ predvidja da se I onda kada medju maloljetnicima nad kojima ista osoba vrsi roditeljsko ili medju osobama koje imaju istog staraoca treba da se vodi postupak ili zakljuci pravni posao u kome su interesi djece,odnosno sticenika u suprotnosti,svakom od njih se imenuje poseban staralac za vodjenje postupka,odnosno zakljucenje posla.O potrebi imenovanja ovog staroca duzni su organ starateljstva obavijestiti roditelji,straoci ili pojedini organi.U slucaju postojanja sukoba interesa roditelja I djeteta,zokon navodi tri posebna slucaja u kojim se djeteu imenuje posebni staralac:u postupku osporavanja materinstva I ocinstvau postupku oduzimanja roditelju prava da zivi s djetetomu postupku oduzimanja roditeljskog stranja66.STARALAC NA ZAHTJEVZakon predvidja da na zahtjev osobe koja zbog bolesti,starosti ili drugih opravdanih razloga nije sposobna sama se starati o sebi,svojim pravima I interesima,organ starateljstva moze imenovati staraoca za pojedine poslove ili odredjenu vrstu poslova.Na zahtjev ove osobe organ starateljstva ce razrijesiti staraoca duznosti.

 

40