PORODINO PRAVO

PORODINO PRAVO

POJAM I PREDMET PORODINOG PRAVA

Porodino pravo predstavlja posebnu grana prava koja prouava, sistematizuje i objanjava norme pravnog sistema u porodici.Porodino pravo regulie porodine odnose i sa njima u vezi imovinske odnose koji proistiu iz braka i porodice. Porodino pravo regulie porodicu (odnosu porodici), brak (odnose u braku), prava i obaveze roditelja i djece, zakljuenje i prestanak braka, usvojenje, hranjenirvo, starateljstvo, a i procesno pravo, tj. zakljuenje i prestanak braka .

Predmet porodinog prava su porodica i pravni odnosi koji nastaju u porodici izmeu njenih lanova, kao pravni odnosi izmeu pojedinih lanova porodice i odreenih organa ili organizacija drutvene zajednice.

Osnovna obiljeja porodinopravnih odnosa su :

linopravni (lini i linoimovinski) i imovinskopravni (porodinopravni i graanskopravni)

formalni (nastaju samo na nain i u postupku koji predvia zakon npr.zakljuenje braka,razvod) i neformalni (nastaju i proizvode dejstva uvijek kada zakon ne zahtijeva posebnu formu npr.vaspitanje djece, izdravanje)

pravnosankcionisane (zatieni zakonom) i nesankcionisane (izvan zakonske zatite)

subjekti porodinopravnih odnosa su fizika lica

Porodica u pravu ne predstavlja subjekt prava , to znai da nije pravno lice.

IZVORI PORODINOG PRAVA

Uopte , svi izvori prava se dijele na materijalne i formalne. Materijalni izvori objanjavaju koje drutvene snage stoje iza pravnih normi donesenih u jednoj zemlji . Formalni izvori predstavljaju oblike kojima se ta volja manifestuje. U formalne izvore se ubrajaju : Ustav, zakon, obiaj, sudska praksa, pravna nauka.

Ustav je najvaniji izvor prava i u naem Ustavu zapisano je da sva lica na teritoriji BiH imaju pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na privatnost i porodini ivot i pravo na obrazovanje.

Zakon je drugi izvor i on regulie odnose branih suprunika, vanbranih suprunika, odnose roditelja i djece, usvojenje ,starateljstvo, imovinske odnose. Zakoni reguliu statusna pitanja i unutranje porodine odnose npr. Zakon o linom imenu, Zakon o prebivaliu graana, zakon o dravljanstvu, krivini zakon, zakon o nasleivanju i td.

Sudska praksa nije strogo formalan izvor prava kod nas ,ali je njena uloga ogromna u oblikovanju i stvaranju pravnog sistema.

Pravna nauka nije izvor prava, meutim moe posredno uticati na stavove zakonodavca i na sudsku praksu.

Obiaj nije izvor prava i u vezi ovog postoje dva sluaja :

- obiaj postaje izvor kada ga je sam zakon prihvatio i

- moe li se primijeniti sam obiaj kada postoji praznina u zakonu, a neki pravni odnos treba rijeiti?

NAELA PORODINOG PRAVA (naela o porodici)

a)Naelo drutvene i pravne zatite porodice

Ostvaruje se na dva naina:

1. mjerama drutvene zatite koje su sadrane u ekonomskoj, stambenoj socijalnoj,zdravstevnoj,vaspitnoj politici i mnogim oblastima drutvenog ivota;

2. mjerama pravne zatite koja se ostvaruje u porodinom pravu i u drugim granama prava

Sa stanovita subjekta zatite sam ustavni sistem postavio je dva oblika:

1. zatita porodice kao cjeline

2. zatita pojedinih lanova porodice kojima je potrebna zatita : majka i dijete, omladina i ene na radu, ostarjela lica-roditelji.

b)Naelo o podrutvljavanju porodinih funkcija- Ovo naelo se izraava u postepenom proirivanju pravalanova porodice, kao i same porodice. Osim toga ono se ispoljava i u pomjeranju zatite porodice sa isto pravnih metoda ka drugim oblicima aktivnosti prema porodici:preventivnoj,savjetodavnoj, socijalnoj i dr.

c)Naelo slobodnog planiranja porodice-Prema ustavu svaki ovjek ima pravo da planira porodicu i odluuje o raanju djece. U osnovi , ovo ustavno pravo nije samo pravo na primjenu medicinske tehnike u planiranju djece. Ono je mnogo ire i sloenije, jer se izraava u ideji o humanizaciji odnosa mukarca i ene i stvaranju takvih uslova koji e omoguiti da se raaju samo eljena i voljena djeca.

d)Naelo demokratizacije i humanizacije porodinih odnosa- Ovo naelo je duboko usano u cjelokupni sistem porodinog prava. Demokratizacija porodice postaje svakodnevna ivotna stvarnost. lanovi porodice izgrauju se u slobodne, svestrane i humane linosti, dok istovremeno nova etika od njih zahtijeva da svoje porodine odnose zasnivaju na naelima uzajamnosti i solidarnosti.

e) Naelo potpune odvojenosti crkve od drave-Upravni i sudski poslovi u naoj zemlji potpuno su izuzeti iz nadlenosti duhovnih organa i uklonjene su sve smetnje vjerskog karaktera za zakljuenje braka.

ZNAAJ SRODSTVA ZA PORODICU (porodica s obzirom na vrste srodstva)

Pod srodstvom se podrazumijeva pravom priznati prirodni i drutveni porodini odnos izmeu dva ili vie lica , na osnovu koga se izmeu njih zasnivaju odreena prava i dunosti. Srodniki odnos se zasniva po pravilu bez nae volje, roenjemzakljuenjem braka i usvojenjem. Niko se ne moe odrei srodnike veze, jer njeno zasnivanje ne zavisi od elje pojedinaca. Zato srodstvo pripada i u prinudno pravo ius cogens. Nae pravo poznaje tri vrste srodstva : Krvno (bioloko,prirodno), srodstvo po usvojenju (adoptivno), srodsrvo po tazbini (tazbinsko srodstvo).

Krvno srodstvo je najznajaniji oblik srodstva jer predstavlja prirodnu, bioloku vezu izmeu dva ili vie lica. Ono nastaje roenjem kao prirodnim dogaajem. Pod krvnim srodstvom podrazumijeva se:

-odnos izmeu lica koja proistiu jedan od drugoga ili

-odnos izmeu lica koja imaju zajednikog pretka.

Blizina , odnosno udaljenost izmeu krvnih srodnika izraunava se na dva naina:po linijama i po stepenima.

Pri utvrivanju krvnog srodstva postoje dvije linije: Prava linija i Pobona linija.

Prava linija oznaava krvne srodnike koji proistiu jedan od drugoga bilo posredno ili neposredno, a moe biti uzlazna i silazna. Uzlazna postoji kada se srodstvo rauna od potomka ka pretku, a silazna obrnuto od pretka ka potomku.

Pobona linija oznaava krvne srodnike koji proistiu od zajednikog pretka. Moe biti punorodno i polurodno. Punorodno je kad srodnici potiu od zajednikog pretka po objema lozama (mukoj i enskoj), a polurodno kada imaju zajednikog pretka samo po jednoj liniji mukoj ili enskoj (polubraa ili polusestre).

Krvno srodstvo po stepenima se odreuje na dva naina: graansko i prirodno . Graansko ili civilno predstvalja nain kad izmeu dva lica postoji srodstvo onoliko koliko ih roenja dijeli (koliko ima roenja toliko ima stepena).

Prirodno ili crkveno raunanje znai da se rauna samo sa jedne strane. Tako bi roena braa i sestre bili u prvom stepenu , a njihova djeca u drugom i td.

Porodica ne moe postojati bez srodstva. To srodstvo moe biti brano i vanbrano.

Srodstvo po usvojenju predstvalja oblik tzv. graanskog srodstva, nastaje pravnim putem, ugovorom ili odlukom nadlenog organa. Postoji potpuno i nepotpuno usvojenje. Znaaj ovog srodstva je uvanje, podizanje , vaspitanje,izdravanje usvojenika i td. Ovo srodstvo predstvalja i zabranu i smetnju za brak.

Srodsttvo po tazbini predstvalja pravnu , drutvenu i moralnu vezu dva ili vie lica.Nastaje zakljuenjem braka. Naroito se podvlai njegov moralni znaaj: potovanje prema srodnicim branog druga koji je nuna pretpostavka za uspjean i skladan brak. Tazbinsko srodstvo ne postoji u vanbranoj zajednici. Drutveni znaaj tazbinskog srodstva zasniva se na podjeli uloga u orodici i drutvu. Najvanije uloge su :oca, majke, sina, kerke, sestre itd. Uloge mogu biti i dopunske: svekar, svekrva, snaha, tata,tast,zet i td. Znaaj tazbinskog srodstva je u pravu i dunostima i zabranama ogranienja. Prava i dunosti se dijele na moralne obaveze koje su bez ikakve pravne sankcije (potovanje, uvaavanje) i na imovinsko-pravne odnose (izdravanje). Ogranienja se iskljuivo odnose na polne zabrane (stupanje u brak najbliih tazbinskih srodnika).

STATUSNO PORODINO PRAVO (pojam linog,statusnog prava)

Osnovnu statusnu pretpostavku svakog fizikog lica predstavljaju pravna i poslovna sposobnost. Pored toga za utvrivanje linog statusa fizikog lica znaajni su i njegovi osnovni atributi: a)pravo na zatitu ljudskog tijela, b) pravo na ime, c) pravo na prebivalite d) pravo na dravljanstvo.

Lino ime - Pravo na ime je jedno od najvanijih prava fizikog lica. Lino ime sastoji se od dva dijela : prezime oznaava vezanost jednog lica za njegovu srodniku grupu, a roeno ime je nain line identifikacije jednog lica prema svakom drugom.

POJAM BRANOG PRAVA

Brano pravo je dio porodinog prava koje ima za predmet ureenje braka i branih odnosa. Brano pravo moe se shvatiti dvojako : kao dio pravnog sistema jedne zemlje i njenog normativno-prvanog poretke i kao dio pravne nauke koja prouava brak i pravne odnose u braku.

PREDMET I METOD, SUBJEKTI I OBJEKTI BRANOG PRAVA

Predmet branog prava predstavljaju pravni odnosi u braku . Pored isto pravnih odnosa, u braku se javljaju i neki drugi odnosi koji nisu predmet pravnog ureenja. U okviru pravnih odnosa u braku jedni su prinudni, a drugi su slobodni. U prvom sluaju brani suprunici se moraju pokoravati imperativnoj normi, u drugom , oni sporazumno ureuju svoje odnose. Brani odnosi mogu biti lini i imovinski.

Subjekti branog prava su brani suprunici. U poslednje vrijeme javljaju se kao subjekti i vanbrani suprunici.

Objekti branog prava su ljudske radnje (uzajamno pomaganje , izdravanje) i stvari (posebna, zajednika imovina, stvari za linu upotrebu).

Metod branog prava ima slijedee karakteristike: slobodno izjavljena volja, ravnopravnost stranaka, brano pravo je regulisano imperativnim (prinudnim) i dispozitivnim normama. Imperativne su one koje stranke ne mogu mijenjati svojom voljom i odnose se na zakljuenje i prestanak braka, a dispozitivne norme se odnose na ostali dio branog prava gdje suprunici mogu sami ureivati svoje odnose.

NAELA BRANOG PRAVA

1. Naelo institucionalnosti Brak je uvijek bio pravna ustanova regulisana pravom. Brana ustanova je skup normi koji regulie odreeni drutveni odnos npr. institucija braka, institucija vanbrane zajednice.

2. Naelo slobodnog pristanka na brak- suprunici slobodnom voljom stupaju u brak, to je ugovorni odnos dviju strana suprotnog pola, koje se lino i javno izjanjavaju pred nadlenim organima za stupanje u brak, pred svjedocima. Prisustvo volje, izjava volje, sporazum, ugovor predstavljaju konstitutivni element braka.

3. Naelo laiciteta braka- vaei je samo svjetovni , graanski brak. Vjerski , crkveni brak nije priznat jer je drava preuzela nadlenosti od crkve da donosi propise i rjeava sve odnose i sporove u braku. Ovim naelom nije naruena sloboda savjesti vjeroispovijeti.

4. Naelo monogamije-oznaava da jke dozvoljen samo brak jednog mukarca i jedne ene. Zabranjena je bigamija (dvoenstvo), poligamija (vieenstvo), biandrija (dvomutvo) i poliandrija (viemutvo). Zabranjeni su i grupni brakovi. Nijedno lice ne moe biti u dva braka istovremeno, mada moe tokom ivota promijeniti vie brakova tj. suprunika. Jedini je uslov da je prethodni brak prestao prije zakljuenja novog. Nije kanjivo zasnivanje vanbrane zajednice pored braka. U ovom slkuaju postoji poligamija, ali ne sa stanovita prava.

5. Naelo ravnopravnosti branih suprunika- u braku je obezbijeena potpuna ravnopravnost suprunika u svim linim i imovinskim odnosima. Poseban znaaj ima pravo ene na diobu imovine steene u braku, ak i ako nije bila u radnoim odnosu.

6. Naelo potpunosti i trajnosti braka- u samoj ideji braka prisutno je bioloko jedinstvo mukarca i ene . Zajedno oni ine potpunu linost, a brak je nain ujedinjavanja u jednu linost. Brak poiva na ideji potpunosti i trajnosti brane veze. Po tome se on razlikuje od grupnog ili sluajnog sparivanja koji postoji u ivotinjskom svijetu.

7. Naelo raskidivosti braka- pravo na razvod i raskid braka je vremenom postao jedno od ljudskih prava i svuda u svijetu je raskidiv , naravno osim nekih izuzetaka.

TEORIJE O PRAVNOJ PRIRODI BRAKA

Prve teorije o braku dali su Rimljani: Brak je veza mua i ene koja sadri nerazdvojivu ivotnu zajednicu. Uglavnom sve definicije o braku oznaavaju vezu mua i ene. One ne sadre nikakve formalne uslove za postojanje braka. Brak je lina veza mua i ene. Rimsko pravo zastupa ugovornu teoriju o braku.

Doktrina o braku kao ugovoru graanskog prava i danas je prihvatljiva ali sa dosta rezervi, jer ne mogu da se odrede posledice, da se odlui raskid, da se unesu izmjene kao to to moe u ugovoru, koji se odnosi na imovinu. Brak je ugovor zbog samih uslova za njegovo zakljuenje, zbog karakteristinih metoda, zbog pravnih dejstava braka. Predmet ugovora je specifian i prilikom raskida braka potpuno su razliite posledice. Tako npr. postoji zakonska obaveza za izdravanje. Pojam zajednika imovina postoji samo u branom pravu.

Brak je ugovor javnog prava i osobenost tog ugovora je to su sa jedne strane brani suprunici ,a sa druge strane drava.

Teorija o braku kao aktu uslovu oslanja se na poznatu teoriju o pravnim aktima.

Izvjestan sporazum zaista postoji, ali sporazum koji je uslov raanja jedne objektivne pravne situacije, branog statusa, trajne situacije koja ima opti karakter i koji se namee ne samo sporazumima ve i svima. Brak je stoga osnivaki akt za porodicu, njen preduslov.

ZAKONSKA I TEORIJSKA DEFINICIJA BRAKA

U naem pravu postoje dvije zakonske definicije braka:

1. Brak je zakonom ureena zajednica ivota mukarca i ene

2. Brak se zasniva na slobodnoj odluci ene i mukarca da zakljue brak, na ravnopravnosti branih suprunika, meusobnom potovanju i uzajamnom pomaganju.

Teorijskih definicija ima mnogo u nauci , a u naem pravu najpotpunija je ona koju je dao V.Baki. Prema njemu, brak je priznata i ureena zajednica ivota jednog mukarca i jedne ene , zakljuena u sveanoj formi, po njihovom slobodnom pristanku, raskidiva samo u sluajevima predvienim zakonom.

BITNI USLOVI ZA ZAKLJUENJE I PUNOVANOST BRAKA

Bitni uslovi predstvaljaju aposloutne uslove bez kojih nema braka. Oni odreuju sutinu braka. U bitne uslove spadaju : a)mukarac i ena (razliitost polova), b) predstavnik drave ( gradonaelnik ili odbornik) i c) sporazum branih suprunika (njihove saglasne izjave volja).

Veina zakonodavstava u svijetu ne poznaje bitne uslove za zakljuenje braka. Razlika polova je jedan od prirodnih osnovnih elemenata braka. Saglasnost volja predstavlja drugi bitan element za zakljuenje braka. Treba razlikovati dva pravna pojma ili izjava volje. Volja se identifikuje sa pravnim poslom, dok se izjavom volje saoptava sadrina volje spoljnom svijetu. U sluaju ne slaganja izmeu izjavljene i stvarne volje prednost se daje stvarnoj volji. Trei bitan uslov za zakljuenje braka je potovana sveana forma koju zakon propisuje. Ona je bitan elemenat samog braka. Zakon propisuje sve radnje koje se moraju ispuniti da bi ovaj uslov bio zadovoljen.

Materijalni uslovi za punovanost braka odreeni su dvostruko: pozitivno i negativno.

U pozitivne spadaju: monogamija, brana zrelost, sposobnost za rasuivanje, odsustvo srodstva, saglasnost volja.

U negativno odreene pravne injenice ili okolnosti koje oznaavamo kao brane smetnje su: branost, maloljetstvo, duevna bolest, srodstvo, mane volje.

RAZLIITOST POLOVA KAO BITAN USLOV ZA ZAKLJUENJE BRAKA

Razlika polova je jedan od osnovnih prirodnih elemenata braka. Po pravilu nema braka izmeu lica istog pola, nema ni privida braka, to je homoseksualna ili lezbijska veza. To si protivpravne zajednice i one su suprotne braku. Meutim , u nekim zemljama (Danska i Slovenija) dozvoljeno je zakljuivanje braka licimaa istog pola. Postoje razliite situacije koje su isprepletane u jednoj linosti da stvaraju odreene sumnje u pogledu polnosti. Za to su mogue etiri situacije:

1.Pravi dvopolci-hermafroditi, kod kojih postoje oba pola. Brak zakljuen sa hemafroditom nije punovaan, ali moe se njegova punovanost braniti zbog postojanja suprotnosti polova.

2. Lani dvopolci- kod njihje situacija laka jer se njihova spolnost moe procijeniti na osnovu ljekarskog uvjerenja, jer je kod njih jedan pol pravi , a drugi je laan bez dejstva.

3. Bespolci-kastrati tj.lica koja nemaju ni jedan pol, bilo roenjem ili su kastrirana. Poto nema polova nema ni razliitosti, nema ni braka. Drugo je pitanje ako je suprunik kastriran za vrijeme braka, tada bi brak mogao ostati , a mogao bi se razvesti.

4. Lice sa promijenjenim polom-ovdje postavljamo dva pitanja : a) ako se promijeni pol moe li se ta promjena i zvanino legalizovati i b) kakvog to uticaja ima na sam brak.

Sud u Engleskoj je 1970.godine donio odluku da je bioloki pol dat roenjem i da se ne moe promijeniti vjetakim putem. Tako onaj ko je roen kao mukarac, nije ena i brak koji je zakljuio poslije promjene pola je punovaan.

SAGLASNOST VOLJA KAO BITAN USLOV ZA PUNOVANOST BRAKA

Za postojanje braka potrebna je izjava saglasnosti volja, tj.saglasna izjava volje, bez obzira da li je to i prava volja. Znai, za punovanost braka vano je da postoji saglasnost volja. Brak je zakljuen i on postoji : a) iako ne postoji sposobnost za izjavu (punoljetstvo i sposobnost za rasuivanje) , b) iako neko od branih suprunika nije elio brak (prinuda, prijetnja) i c) ili nije elio tog branog suprunika (zabluda, prevara).

Volja mora biti izjavljena . Izjava mora biti usmjerena na zakljuenje braka (izjave mukarca i ene) , te zato obje izjave moraju ispunjavati slijedee uslove:

1. Izjave moraju biti izriite, jasne, nesumnjive u pogledu cilja i predmeta moraju biti date usmeno, rijeima, a izuzetno pismeno (gluhonijemi).

2. Izjave moraju biti ozbiljne i odlune- ne smiju biti date u ali, na neozbiljan nain, plalem ili smijehom, a provjera ozbiljnosti vri se u prisustvu slubenih lica i pred javnou.

3. Izjave moraju da se podudaraju-moraju da se poklapaju u svemu, moraju biti afirmativne, moraju se slagati u pristanku na brak, u suprotnom brak se ne moe zakljuiti.

4. Izjave moraju biti jednovremene - ne mogu se dati u razliitim vremenskim razdobljima.One se daju pojedinano i sukcesivno. Izjavu daje prvo jedan brani suprunik, a poslije drugi. Izjava se moe povui dok drugi nije dao svoju saglasnost. Kad su obje izjave date postignuta je saglasnost.

5. Izjave moraju biti date lino- a mogu se dati i preko jednog punomoenika u izuzetnim sluajevima

6. Izjava ne smije sadravati uslove- ne mogu se postavljati uslovi osim onih koji su predvieni zakonom.

SVEANA FORMA KAO USLOV ZA PUNOVANOST BRAKA

(zakonom propisana forma)

Sastoji se iz dva elementa : a) iz nadlenosti (stvarna, mjesna i funkcionalna) i b) iz naina zakljuenja braka.

Stvarna nadlenost oznaava organ koji je ovlaten za zakljuenje braka (optina, skuptina i njeni organi). Mjesna nadlenost oznaava koji e organ u svakom pojedinanom sluaju biti ovlaten da sklopi brak (po pravilu, po mjestu prebivalita, odnosno boravita buduih suprunika). Funkcionalna nadlenost ukazuje na inokosni ( u okviru stvarno i mjesno nadlenog organa) organ koji je zakonom ovlaen da uestvuje u samom inu sklapanja braka (gradonaelnik, matiar).

Nain zakljuenja braka oznaava sve one radnje u postupku koje zakon predvia da bi se obezbijedila sveana, stroga forma braka. U takve radnje spada izjava saglasnosti, kao i uee lica koja prisustvuju zakljuenju braka, a prisustvo matiara nije bitan uslov , jer je on samo tehniko lice.

Prema redoslijedu radnji postupak zakljuenja braka sastoji se iz tri sukcesivne faze:

1) predhodni postupak:prijava namjere vjerenika za zakljuenje braka,

2) postupak zakljuenja braka (in braka) i

3) registracija braka , upis u matinu knjigu vjenanih

BRANE SMETNJE

Brane smetnje su tano odreene okolnosti ili injenice , a koje su izriito utvrene zakonom i koje se moraju sankcionisati. One moraju postojati u trenutku zakljuenja braka. Sve brane smetnje s obzirom na njihov znaaj mogu se grupisati na slijedei nain:

a) brane smetnje koje povlae apsloutnu nitavost braka i relativnu nitavost braka.

b)neotklonjive (branost, umobolnost, nesposobnost za rasuivanje ,krvno srodstvo) i otklonjive brane smetnje-gdje se moe dati dispenzacija(osloboenje) od brane smetnje(maloljetniku dozvoliti da stupi u brak)

c)trajne (nepormjenjive-traju do smrti-srodstvo) i privremene (mogu prestati jer nisu trajne-doivotne-branost,duevna bolest,maloljetstvo) brane smetnje

d)smetnje koje djeluju prema svima i smetnje koje djeluju samo prema odreenim licima (apsloutne i relativne)

U brane smetnje koje povlae apsolutnu nitavost braka su : izigravanje cilja braka branost, , duevna bolest i nesposobnost za rasuivanje ,krvno srodstvo , tazbinsko srodstvo i srodstvo zasnovano potpunim usvojenjem, maloljetstvo kada je rije o osobama mlaim od 16 godina.

U brane smetnje koje povlae relativnu nitavost su mane volje (zabluda i prevara) i maloljetstvo ispod 18 godina.

APSOLUTNO NITAVI BRAKOVI (analiza branih smetnji)

Branost kao brana smetnja- oznaava branu smetnju za koju se veu slijedei uslovi : da se lice u trenutku zakljuenja braka nalazi ve u braku sa treom osobom suprotnog pola, da predhodni brak nije prestao do tog trenutka, bez obzira da li su suprunici znali ili je samo jedan od njih znao za postojanje ove brane smetnje. Branost ima slijedea obiljeja: ona je raskidan smetnja, dovodi do raskida braka, povlai apsolutnu nitavost braka, djeluje prema svima jer je apsolutna i neotklonjiva. Brak se ne moe zakljuiti dok drugi brak traje. Dvobranost postoji uvijek akda je zakljuen brak dok predhodno zakljueni brak jo nije prestao. Poto je dvobranost uzrok nitavosti braka pravo na tubu pripada branim suprunicima, licu koje ima neposredno pravni interes i organu starateljstva. Pravo na tubu zastarijeva.

Duevna bolest- znai da brak ne moe zakljuiti lice koje zbog duevne bolesti , nerazvijenosti ili drugih razloga nije sposobno za rasuivanje. Duevna bolest nije samo oblik nesposobnosti za rasuivanje, ve i samostalna brana smetnja. Ona znai mnogo vie nesposobnost za brak i vrenje branih dunosti. Opte obiljeje ove smetnje je da se zatiti brak, suprunici i djeca. Obrnuto, ako je lice kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost , ozdravilo prije zakljuenja braka , brak je punovaan.

Srodstvo-sve tri vrste srodstva (krvno, tazbinsko i adoptivno) predstavljaju branu smetnju. Krvno srodstvo je raskidna brana smetnja, povlai apsolutnu nitavost braka, neotkonjiva braana smetnja, trajna brana smetnja. Ne mogu zakljuiti brak srodnici u prvoj liniji , brat i sestra, brat i sestra po ocu ili po majci, stric i sinovica, ujak i sestrina, tetka i brati, tetka i sestri, ni djeca brae u sestara i sestara po ocu i majci. Ako bi neko zakljuio brak od srodnika brak bi bio apsolutno nitav,a pravo na tubu pripada branim suprunicima, organu starateljstva i javnom tuiocu. Srodstvo po tazbini ima ogranien znaaj . Po zakonu ne mogu stupiti u brak svekar i snaha, zet i tata, ouh i pastorka, maeha i pastorak. Srodstvo po tazbini moe predstavljati branu smetnju tek po prestanku braka na osnovu kojeg su ova lica dola u srodniki tazbinski odnos. Srodstvo po usvojenju predstavlja branu smetnju i to potpuno usvojenje dok nepotpuno predstavlja branu zabranu. Potpuno usvojenje podrazumijeva u sluaju braka smetnju kao i krvno srodstvo jer se potpuno usvojenje ne moe nikada raskinuti.

Maloljetstvo- kao brana smetnja oznaava da brak ne mogu sklopiti lica koja nisu poslovno sposobna, bioloki sposobna i duevno zrela kao osobe. Brak ne moe zakljuiti lice koje nije navrilo 18 godina starosti, a iz opravdanih razloga na njegovo prijedlog , ako sud utvrdi da je to lice tjelesno i duevno zrelo , dozvolit e se stupanje u brak. Prije donoenja odluke sud e pribaviti miljenje organa starateljstva. Kad maloljetnik zakljui brak mlai od 16 godina brak je apsolutno nitav i on ne moe traiti ni dozvolu od suda.

Izigravanje cilja braka- brak nije voljan ako nije zakljuen u cilju zajednikog ivota suprunika. Takav brak je fiktivan i sadri dva uslova: subjektivni-kada suprunici nisu stvarno eljelki da uspostave zajednicu ivota i objektivni kada su suprunici sklopili brak u nekom drugom cilju a ne radi zajednikog ivota. Pravo na tubu po pravilu ne zastarijeva a ne moe prestati ako su u meuvremenu suprunici uspostavili zajednicu ivota, ako je razlog prestao. Tubu mogu podii brani suprunici, lice koje ima neposredan pravni interes i organ starateljstva.

RELATIVNO NITAVNI BRAKOVI

U uzroke relativne nitavosti braka spadaju iskljuivo brane smetnje , a ne druge injenice materijalne i formalne prirode i to: maloljetstvo, mane (nesaglasnost) volje, prinuda i prijetnja , zabluda.

Maloljetstvo- pravo na tubu za ponitenje braka koju bez dozvole suda zakljui lice ispod 18 godina pripada organu staterljstva,a malodobnom branom supruniku i njegovim roditeljima samo ako nisu nedoputenim radnjama omoguili zakljuenje tog braka. Sud ne mora ponititi brak ako na to ukazuju okolnosti sluaja. Ponitenje braka se moe traiti u roku od jedne godine.

Mane (nesaglasnosti) volje- brak sadri ugovorne elemente. Osnovni sastojak svakog ugovora predstavlja volja. U branom pravu dolazi do primjene dviju teorija : teorija izjave i teorija volje. Zbog sveanog karaktera braka teorija izjave ima vei znaaj. Meutim , ponekad se deava da su volje izjavljene, ali da ne predstavljaju pravu volju. Tada govorimo o manama volje. Mane volje mogu se javiti pod uticajem prinude, prijetnje i zablude. Svi zakoni sankcioniu ovu branu smetnju koja se javlja u dva oblika: prinudu , odnosno prijetnju i zabludu.

Prijetnja i prinuda- ako je brani drug pristao na zakljuenje braka u strahu, izazvanu ozbiljnom prijetnjom , postoji prinuda.

Prijetnja se definie kao psihika prinuda, odnosno kada nekom licu budui brani suprug ili tree lice stavlja u izgled neko zlo usmjereno na fiziki integritet ili povredu nekog drugog dobra, sve u cilju da ga natjera na zakljuenje braka koji on ne eli. U osnovi svake prijetnje lei strah, koji mora biti osnovan jer prijetnja mora biti ozbiljna. Za procjenu ozbiljnosti potrebna su dva elementa: 1) objektivni: stepen i priroda psihike prinude i 2) line okolnosti u kojima se prinueni nalazi.

Prinuda je fiziko ili psihiko nasilje u trenutku sklapanja braka. Ovdje ustvari nema izjave volje. Volju izjavljuje tree lice, a prinueni je samo sredstvo kojim se on slui. Kod prinude nije ugroen javni interes, povrijeeno je pravo samo jednog suprunika. Drtvo e stupiti u dejstvo kada ugroeno lice zatrai njegovu pomo. Pravo za tubu gubi se protekom roka od jedne godine od kada je prinuda nastala. Poetak roka zavisi od vremena trajanja prinude.

Zabluda-predstavlja nesavjesnu nesaglasnost izmeu prave i izjavljene volje i definie se kao kriva predstava o nekom elementu pravnog posla. Lice koje je u zabludi u trenutku sklapanja braka ne zna prave okolnosti, za koje kad bi znalo ne bi zakljuilo brak. Druga strana takoe moe biti u zabludi i tada je rije o zabludi u uem smislu. Meutim, druga strana esto zna za ovakve okolnosti i tada je rije o prevari. Sa stanovita lica koje je u zabludi kod zakljuenja braka uvijek je rije o zabludi, a kod drugog suprunika moe biti rije i o zabludi ili o prevari. Nae zakonodavstvo uvijek govori u oba sluaja o zabludi. Zablude mogu biti slijedee :

-Zabluda o fizikoj linosti kada brani drug misli da stupa u brak sa jednim licem , a ustvari stupio je u brak sa drugim , npr. prevarom podmetnuto drugo lice, nije htio da se vjena

-Zabluda o graanskoj linosti - lano predstavljanje u namjeri da se drugo lice dovede u zabludu, sa ciljem da se sa njim zakljui brak.Tri elementa lanog predstavljanja: potpuna zamjena linog identiteta, prikrivanje brano-porodinog stanja i lano predstavljanje zanimanja.

-Zabluda o bitnim osobinama linosti-postoji kada jedan brani drug ne zna za neku bitnu osobinu drugog u trenutnku zakljuenja braka, a da je znao za nju , odustao bi od stupanja u brak. (polna nemo, trudnoa ene sa drugim...)

Mane volje, prinuda i zabluda sadre slijedea obiljeja: predstavljaju raskidnu branu smetnju, uzrok su relativne nitavosti braka, neotklonjiva su brana smetnja, one su privremena brana smetnja , apslolutna su brana smetnja . Mogu se otkloniti i ponititi u subjektivnom roku od 1 godine.

BRANE ZABRANE

Nemaju graansku sankciju, one imaju samo krivinu sankciju i to tako da se kanjava organ koji je dozvolio zakljuenje braka. Brak ostaje na snazi .

Obiljeja brane zabrane su :

-injenice koje zakon izriito sankcionie kao brane zabrane,

-brane zabrane prestavljaju prepreku za zakljuenje braka ili odlau njegovo zakljuenje

-brane zabrane ne dovode do ponitenja braka

-brani suprunici nisu pogoeni sankcijom, brak je i dalje punovaan

- brane zabrane stvaraju pravni osnov jedino za krivinu sankciju, ali ne suprunika nego sl.lica koja su omoguila njegovo sklapanje

-brane zabrane ne vrijeaju samu sutinu braka.

Nae pravo poznaje 2 brane zabrane: nepotpuno usvojenje i starateljstvo.

Nepotpuno usvojenje predstavlja branu zabranu samo izmeu usvojioca i usvojenika. Njihovi srodnici i brani suprunici potpuno se iskljueni iz ove zabrane. Usvojenjem se zasniva graasnko srodstvo pa su odnosi slini kao kod roditelja i djece. Bilo bi tetno dozvoliti usvojiocu da sklapa brak sa usvojenikom zbog vie razloga a prije svega naruava se moralna osnova na kojima poiva ustanova usvajanja.

Starateljstvo je uvedeno kao brana zabrana zbog slinih razloga kao i usvojenje. Prije svega kod starateljstva moglo ni doi da sklapanjem braka neko doe do tue imovine ili da se zametne trag nesavjesnom poslovanju sa imovinom. Treba istai o kojoj je vrsti starateljstva rije. Ako se radi o staratelju nad malodobnim licem, brana veza nije u skladu sa njegovim zadacima, zato je nepoeljna. Ako se radi o starateljstvu nad licem koje je izgubilo poslovnu sposobnost , staratelj ima ulogu zakonskog zastupnika i ne moe zakljuiti brak sa istim dok takvo stanje traje. Brakovi koji su zakljueni usljed branih zabrana mogu se osnaiti od strane suda u vanparninom postupku

POSEBNA I ZAJEDNIKA IMOVINA SUPRUNIKA

Posbena je imovina koju je brani suprunik imao prije braka, kao i imovina koju je stekao u branoj zajednici npr. putem poklona, a to su pokloni koji su namjenski uinjeni jednom supruniku. Povodom posebne imovine suprunici mogu zakljuivati sve ugovore kao npr. poklon, kupoprodaja, ugovor o zakupu. Svaki brani suprunik samostalno upravlja i raspolae svojom posebnom imovinom.

Zajednika imovina suprunika je ona koju su stekli brani drugovi u branoj zajednici i to radom , kao i prihodi iz te imovine. Za postojanje zajednike imovine potrebna su dva elementa: da je imovina steena u branoj zajednici i da je imovina steena radom. Osnovno obiljeje zajednike imovine je u neopredjeljenosti udjela titulara u stvarnim i povjerioca u trabenim pravima. Po tome se zajednika imovina razlikuje od susvojine. Kod zajednike imovine udjeli suprunika nisu odreeni, a kada se oni odrede onda govorimo o susvojini. Kod svojine suvlasnici imaju udjele odreene u procentima ili u razlomku. Zajednika svojina u naem pravu postoji u 3 sluaja : zajednika svojina suprunika, zadruna zajednika svojina i tzv. Leea ostavina , a to je svojina na stvarima od momenta smrti ostavioca pa do zavretka ostavinskom postupka. Tj. Do donoenja rjeenja o nasleivanju.

Postoji tzv. zajednika svojina stanara na stambenoj zgradi i to na zajednikim dijelovima zgrade i ta svojin se ne moe podijelit. Brani drugovi upravljaju i raspolau zajednikom imovinom zajedniki i sporazumno. Dioba zajednike imovine moe se izvriti i tokom braka i po prestanku braka. PZ RS-a ima pretpostavku da suprunicima pripada zajednike imovine, ali je dozvoljeno i dokazivanje da je neko vie doprinio.

VANBRANA ZAJEDNICA

Vanbrana zajednica je slobodna ili neslobodna zajednica ivota mukarca i ene, trajne ili privremene prirode, koja nastaje njihovom saglasnou volja.

Vanbrana zajednica nastaje na dva naina : 1.prostom saglasnou volja (ugovor) i 2. faktikim putem (tzv.divlji brak)

Zasniva se na odreeno i neodreeno vrijeme, a prava suprunika su na zakonsko izdravanje i stanarsko pravo.

Vanbrana zajednica prestaje : smru vanbranog suprunika, zakljuenjem braka , sporazumno , jednostranom izjavom volje,faktikim radnjama.

Status : Vanbrana zajednica nema pravni status, tj.nije priznata pravom. Takoe, nema obavezae da se vode pravne knjige o vanbranoj zajednici. Njihov odnos je tzv.inter partes, a to znai da nema dejstvo prema treim licima.

Uslovi za izdravanje izmeu vanbranih drugova:

1. da ne postoje brane smetnje

2. da su ivjeli u zajednici najmanje 3 ili vie godina

3. da postoje objektivni uslovi

4. da jo uvijek traje vanbrana zajednica.

RAZLOZI ZA RAZVOD BRAKA

Razvod je pravni nain prestanka ili raskifa punovanog braka za ivota suprunika odlukom nadlenog organa iz uzroka zakonom predvienih u postupku koji je propisan zakonom.

Postoje dva razloga za razvod braka: teko poremeeni brani odnos i nestalost branog druga

Teko poremeeni brani odnosi

Brani suprunik moe traiti razvod braka ako su odnosi u braku teko i trajno poremeeni i narueni usled ega je zajedniki ivot nepodnoljiv. Sudska praksa tokom niza godina ustanovila je veliki broj konkretnih injenica koje su se pojavile kao razlog za teku poremeenost, a neke od njih su: stalne svae suprunik, velika razlika u godinama, religioznost, namjeran pobaaj, teka vrijeanja, svae, tue, osobenjatvo jednog suprunika, nevjerstvo ene i dr. Tubu za razvod mogu podnijeti oba suprunika, znai pravo na tubu ima i krivi suprunik. Krivica u brakorazvodnoj parnici ima samo moralni znaaj. Krivica moe imati i pravni znaaj ali samo kod imovinskih posljedica razvoda.

Nestalost branog druga

Brani suprunik moe traiti razvod ako je njegov brani suprunik nestao i o njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme od dvije godine. Kada brani suprunik trai razvod po ovom osnovu duan je u toku sudskog postupka dokazati injenicu da je tueni brani suprunik nestao i da o njemu nema nikakvih vijesti. Prije podizanja ovakve tube on nije duan da se obrati organu starateljstva za pokuaj mirenja. Tuilac je duan dokazati da nema nikakvih saznanja o ivotu i eventualnoj smrti nestalog branog suprunika. Kod ove tube sud se ne uputa u raspravljanje da li je odsustvovanje jednog branog druga dovelo do poremeenosti branih odnosa. Takoe, treba razlikovati nestalog kao brakorazvodni uzrok od nestalosti kao uzrok za proglaenje nestalog lica za umrlog.

PRESTANAK BRAKA PROGLAENJEM NESTALOG BRANOG DRUGA

Punovaan brak prestaje na tri naina : smru jednog ili oba brana druga, proglaenjem jednog branog druga umrlim i razvodom braka.

Postupak proglaenja nestalog suprunika za umrlog regulisan je zakonom o vanparninom procesu l. 60-73. Sa stanovita uzrok nestlosti moe biti: iz linog razloga (bjekstvo od porodice, od krivinog gonjenja, od povjerilaca, radi avanture) i rezultat spoljnjih dogaaja i okolnosti koji ne zavise od volje nestalog (rat, elementarne nepogode i katastrofe, masovne epidemije).

Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se neko lice proglasilo nestalim su:

-da posljednjih 5 godina o njemu nema nikakvih vijesti, a da lice ima vie od 60 godina

-da poslednjih 5 godina o njemu nema nikakvih vijesti, a da je vjerovatno da nije iv

-ako je lice nestalo u nekoj elementarnoj nepogodi, a o njemu nema 6 mjeseci vijeti.

ZAKLJUENJE BRAKA U VANPARNINOM POSTUPKU (za lica izmeu 16-18 g)

Ovaj postupak se vodi po Zakonu o vanparninom postupku BiH (Sl.list SR BiH 10/89 l.74-80) . Postupak se pokree prijedlogom i u brak mogu stupiti oba lica iako nemaju 18 godina. Obavezno se mora pribaviti miljenje organa starsteljstva, kao i nalaz i miljenje zdravstvene organizacije. Prijedlog se moe povui do davanja rjeenja za stupanje u brak. Postupak vodi Osnovni sud. Prilikom pokretanja postupka prijedlog mora da sadri sve podatke o maloljetnicima kao i o njihovim roditeljima

NAINI RAZVODA BRAKA

Postupak za razvod braka moe se pokrenuti na 3 naina: Tubom, Zajednikim prijedlogom i Sporazumom suprunika.

Pravo na tubu pripada i jednom i drugom supruniku pod odreenim uslovima. Brani suprunik koji je tuen moe kod istog suda protiv drugog suprunika podnijeti protivtubu. Odluka o tubi ili protivtubi donijee se u jednoj presudi.

Prijedlogom ili zahtjevom za sporazumni razvod pokree se postupak kada su brani suprunici saglasni da se razvedu i ako su ispunili i druge zahtjeve koje zakon trai. Postupak za sporazumni razvo pokree se zajednikim prijedlogom branih suprunika. Razvod braka po sporazumu nije uopte brakorazvodni uzrok ve je nain traenja razvoda, a uzrok sigurno postoji samo to je prikriven i nepoznat. Parnicom upravljaju sami brani suprunici, odnosno sud samo provjereava da izjave nisu date pod prinudom ili u zabludi i da nemaju zajednike malodobne djece.

Brak se ravodi u parninom postupku , a parnini postupak poznaje tri vrste tubi:

1. deklarativna njom se utvruje postojanje nekog prava ili odnosa, npr.postojanje prava svojine

2. kondemnatorna na inidbu, nema veze sa branim pravom

3. konstitutivna-preobraajna- sam naziv govori da se neto konstituie ili vri preobraaj donoenjem konstitutivne presude. Presude nose iste nazive.

KARAKTERISTIKE POSTUPKA U BRANIM SPOROVIMA

1. Naroita zatita maloljetnih lica i duevno bolesnih lica

2. Ogranienje raspolaganja tubenim zahtjevom nema odricanja od tubenog zahtjeva niti se moe donijeti presuda zbog prorputanja. U parninom postupku tuilac moe da povue tubu , a moe da se i odrekne tubenog zahtjeva. Povlaenje tube nema dejstvo pravosnano presuene stvari pa se ponovo moe podnijeti tuba u istom sporu. Postoji pravosnanost u formalnom i u materijalnom smislu. U formalnom smislu znai da se vie moe uloiti alba kao redovan pravni lijek. U materijalnom punovanost znai da se izmeu istih stranaka povodom istog predmetnog spora ne moe pokrenuti postupak. U postupku za razvod braka tuilac se ne moe odrei tubenog zahtjeva jer vie nikad ne bi mogao podnijeti tubu za razvod braka.

3. Istrano naelo znai da sud po slubenoj dunosti prikuplja injenice i izvodi dokazivanje. Supreotno je raspravno naelo gdje je sud vezan za injenice ili dokaze koje ponude stranke. Po novom Zakonu o parninom procesu u parninom procesu vai raspravno naelo bez istranog naela. Osnovno je pravilo daj mi injenice dau ti pravo. Ovaj brani postupak je blii krivinom postupku jer ima istrano naelo.

4. Nema presude na osnovu priznanja i nema presude zbog proputanja

5. Iskljuenje javnosti.

PRAVNA PRIRODA OBAVEZE ZAKONSKOG IZDRAVANJA

Postoji nekoliko najznaajnijeg obiljeja koja opredjeljuju njegovu pravnu prirodu. To su:

-Ova obaveza je ustanovljena zakonom zakon odreuje koja lica i pod kojim uslovima imaju pravo na izdravanje. Zakonsko izdravanje ne mora biti oblik porodine solidarnosti, najee se ostvaruje i prunudnim putem to je dokaz da je dolo do poremeaja porodninih odnosa. Osnov ove prinudne obaveze je u zatiti javnog interesa.

-Imperativnog karaktera- izdravanje se moe narediti i protv volje stranaka. Organ starateljstva ima pravo da podnese tubu za roditelja koji ne trai izdravanje djeteta od drugog roditelja. Imperativnost se ogleda u vrlo ogranienim pravima povjerioca i dunika izdravanja. Stranke imaju samo pravo da se poravnaju u pogledu visine izdravanja bilo sudski ili van suda, kao i u pogledu naina izvrenja odluke.

-Strogo linog karaktera- vezanost za linost uslovljenja je njihovom porodinom vezom. Prava i obaveze iz zakonskog izdravanja ne mogu se prenostit na druga lica.

-Poiva na naelu uzajamnosti- roditelji izdravaju svoju djecu da bi njihova djeca izdravala njih u starosti

-Pravo na izdravanje ne zastarijeva nemognost zastarijevanja izvire iz njegove pravne prirode. Ono je lino , a ane imovinsko pravo, a lina prava po pravilu ne zastarijevaju.

- Daje se samo za budunost- opravdanje za ovo naelo lei u praktinim razlozima. Lice koje trai izdravanje moe bez njega ivjetu. Dunik izdravanja bi mogao odjednom da isplati cijeli iznos za proteklo vrijeme to bi moglo ugroziti njegov opstanak. Nagomilavanje iznosa ide u korist povjerioca ni ne slui osnovnoj svrsi-egzistenciji , ve njegovom bogaenju.

-Isplaeno izdravanje se ne vraa- isplaeni iznosi su postigli svoju namjenu. Povjerilac je inio ono to mu zakon obavezuje, nije plaao nedugovano.

-Obaveza izdravanja se moe mijenjati potrebe povjerioca su vrlo promjenljive, a mogue promjene su i na strani dunika, te moe doi do smanjenja ili poveanja iznosa, do izmjene naina davanja izdravanja , pa i do njegovog prestanka.

-Prednost naplate izdravanja nad drugim potraivanjima izdravanje ima privilegovan poloaj u odnosu na druge obaveze. Ova prednost ide u dva pravca: u pogledu iznosu koji se moe zaplijeniti za izvrenje zakonske obaveze izdravanja i u pogledu redoslijeda namirenja potraivanja kod prinudnog izvrenja.

- Obaveza izdravanja daje se u novcu- lice koje je duno da daje izdravanje, a nalazi se u radnom odnosu ili je korisnik penzije ili na drugi nain ostavruje novanu naknadu, sud e obavezati za plaanje izdravanja u procentu koji ne moe biti manji od 15 % za svako izdravano lice ili vei od 50% od ukupne mjesene zarade.

-Obaveza izdravanja je zajednika i djeljiva samo kad postoji vie dunika ovo pitanje se postavlja samo kad ima vie dunika. Djeca su duna da izdravaju roditelja samo ako brani suprunik od tog roditelja nije u mogunosti.

VRSTA STARATELJSTVA

A) Starateljstvo nad maloljetnim licima

Maloljetnik ne smije ostati nikad bez neijeg staranja. Takvom djetetu mora se postaviti staratelj u postupku predvienom zakonom. U postupku zasnivanja starateljstva nad maloljetnim licem postoje dvije etape: stavljanje maloljetnika pod starateljstvo i postavljanje staraoca.

Pod starateljstvo stavie se maloljetno lice: iji su roditelji umrli, ijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo, ijim roditeljima je oduzeta poslovna sposobnost, iji roditelji su kroz due vrijeme zanemarili uvanje i brigu oko djetetea i iji roditelji su odstuni i nisu u mogunosti redovno sa se staraju oko djeteta.

Dunosti saraoca prema mogli tieniku su sline kao roditeljsek samo sa uim ovlatenjima: staranje o linosti, staranje o izdravanju imovine i zastupanje maloljetnika.

B) Starateljstvo nad punoljetnim licima lienim poslovne sposobnosti

Treba razlikovati dvije grupe uzroka koji dovode do oduzimanja poslovne sposobnosti : uslovi koji dovode do potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti i uzorci koji dovode do djeliminog oduzimanja poslovne sposobnosti. Da bi se neko lice stavilo pod starateljstvo potrebna je prethodna odluka o njegovom liuenju poslovne sposobnosti, a ovu odluku donosi sud. Tek nakon toga organ e postaviti staraoca o tom lice. Znai razlika stavljanja maloljetnika pod starateljstvo je to je potrebna odluka suda. Postupak se moe pokrenuti na dva naina: sam sud po slubenoj dunosti i po prijedlogu ovlaenih subjekata. Prijedlog mogu podnijeti odreeni subjekti : organ starateljetva , javni tuilac, brani drug, dijete, roditelji, zdravstvena organizacija.

C) Starateljstvo za posebne sluajeve

Ovo starateljstvo se ne moe odrediti optim zajednikim pojmom, ve za svaki sluaj koji je sam po sebi osoben. Svi oi se mogu podijeliti u dvije skupine: posebni sluajevi predvieni zakonom i drugi sluajevi.

Pozitivno porodino pravo predvia slijedee sluajeve posebnog starateljstva: staralac za stara i iznemogla lica, starslac za imovinu iji je sopstvenik nepoznat. Tzv. Kolizijski staralac koji se postavlja maloljetnom djetetu koje se nalazi u sudskom spooru sa roditeljima , staralac nad stranim dravljanom.

USVOJENJE

Usvojenje je ustanova socijalne zatite i porodinog prava. Sa stanovita socijalne zatite usvojenje ostvaruje znaajnu funkciju zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. Sa stanovita porodinog prava ono je jedan od naina zasnivanja i produenja porodice. Kod usvojenja treba razlikovati: nain zasnivanja usvojenja (uslovi i forma) i trajno stanje koje se stvara poslije njegovog zasnivanja.

Usvojenje nastaje pravnim aktom putem kojeg se zasnivaju izmeu punoljetnog i spolvonog sposobnog lica (usvojioca) s jedne strane i tueg maloljetnog djeteta (usvojenika) s druge strane, srodniki odnsoi i sva prava i dunosti kakvi postoje izmeu roditelja i djece.

Pozitivno pravo u BiH poznaje 2 oblika usvojenja:potpuno i nepotpuno

POTPUNO USVOJENJE

Sklapanjem potpunog usvojenja ne prisustvuju roditelji djeteta, a dijete zastupa poseban staralac. Roditelji predhodno daju svoj pristanak pred organom starateljstva. Pri usvojenju ugovorne stranke ne postoje jer se ovdje ne radi o sveanom usvojenju i sklapanju ugovora. Saglasnost roditelja je prejudicijelno pitanje i oni nisu stranke u postupku. Najznaajnije radnje u postupku su :

1. na roitu za potpuno usvojenje ne ita se izjava roditelja o davanju predhodne saglasnosti

2. u toku postupka vodi se zapisnik u koji se unosi odluka o prezimenu usvojenika, podaci o usvojiocu kao roditelju usvojenika i svi drugi neophodni podaci.

U zapisnik se ne unose podaci o roditeljima usvojenika . U ovom postupku takoe je iskljuena javnost, mora biti sauvana tajnost podataka , a rjeenje o potpunom usvajanju dostavlja se matiaru u roku od 15 dana po pravosnanosti rjeenja.

Uslovi za potpuno usvojenje:

-da jedan od roditelja mora biti stariji od djeteta najmanje 18 godina,

- da je dijete lieno roditeljskog prava

- moe se usvojiti samo dijete do 5 godina

Odluku o usvojenju donosi organ starateljstva u obliku rjeenja

Karakteristike su slijedee:

-dijete uzima prezime novih roditelja

-ovo usvojenje je neraskidivo

-dijete ima status kao i roena djeca usvojenika

-gase se nasljedna prava prema bivoj porodici i uspostavljaju se u novoj porodici

-nije dozvoljeno utvrivanje oinstva i materinstva

NEPOTPUNO USVOJENJE

Nepotpuno se moe usvojiti dijete do navrene 18 godine ivota. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina i sposobnog da shvati znaenje usvojenja potreban je njegov pristanak. Nepotpuno mogu usvojiti brani drugovi zajedniki, jedan brani drug uz pristanak drugog i maeha ili ouh djeteta koje se usvaja. Lice koje nije u braku i vanbrani partneri koji ive u vanbranoj zajednici krae vrijeme mogu nepotpuno usvojiti dijete ako za to postoje naroito opravdani razlozi.

Prava i dunosti iz nepotpunog usvojenja- Nepotpunim usvojenjem nastaju izmeu usvojilaca s jedne strane i usvojenika i njegovih potomaka s druge strane prava i dunosti koja po zakonu postoje izmeu roditelja i djece, osim ako zakonom nije drukije odreeno.

Nepotpuno usvojenje ne utie na prava i dunosti usvojenika prema njegovim roditeljima i drugim srodnicima. Usvojioci mogu odrediti ime usvojeniku.Usvojenik dobija prezime usvojilaca, osim ako usvojilac odlui da usvojenik zadri svoje prezime ili da svom prezimenu doda prezime usvojilaca.Za promjenu imena i prezimena potreban je pristanak usvojenika starijeg od 10 godina.

Raskid nepotpunog usvojenja- Nepotpuno usvojenje moe raskinuti organ starateljstva po slubenoj dunosti ili na predlog usvojilaca, ako utvrdi da to zahtijevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika.

O raskidu nepotpunog usvojenja organ starateljstva moe odluiti i na pojedinaan ili zajedniki zahtjev usvojilaca i punoljetnog usvojenika, ako utvrdi da za to postoje opravdani razlozi.

Ako maloljetni usvojenik nema krvne srodnike koji su po zakonu duni da ga izdravaju ili oni nijesu u stanju da ga izdravaju, organ starateljstva moe rjeenjem o raskidu usvojenja obavezati usvojioce da izdravaju usvojenika.

Ako usvojilac nije sposoban za rad i nema dovoljno sredstava za ivot, organ starateljstva moe rjeenjem o raskidu usvojenja obvezati punoljetnog usvojenika da izdrava usvojioca, uzimajui u obzir i razloge koji su doveli do raskida usvojenja.

Rjeenjem iz st. 1 i 2 ovog lana izdravanje se moe odrediti najdue do godinu dana.

Usvojenje prestaje kada rjeenje o raskidu usvojenja postane pravosnano.

U sluaju raskida usvojenja usvojenik moe zadrati prezime usvojilaca.

Rjeenje o raskidu usvojenja organ starateljstva duan je u roku od osam dana od dana pravosnanosti dostaviti nadlenom matiaru radi upisa u matinu knjigu roenih.