OPĆI DIOGrađansko pravo – u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje odnose pravnih subjekata povodom stvari, činidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih prava.

Načela građanskog prava Načelo dispozitivnosti: znači da građanskopravni odnos nastaje, mijenja se i prestaje

prvenstveno voljom pravnih subjekata. Ravnopravnost subjekata: u građanskom pravu nema podređivanja jedne strane drugoj,

građanskopravni odnos nastaje voljom njegovih sudionika pa je logično da te volje budu međusobno ravnopravne.

Imovinska sankcija: sankcija je štetnja posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne drži zapovijedi ili zabrane izražene u pravnoj normi, ili onog koji ne ispuni obvezu što je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni odnos.

Prometnost prava: govorimo o prometu subjektivnih građanskih prava; subjektivno građansko pravo je ovlaštenje koje za sudionika konkretnog građanskopravnog odnosa nastaje u okviru tog odnosa uređenog građanskim pravom u objektivnom smislu. Prometnost prava posljedica je razmjene robe putem tržišta.

Sustav građanskog pravaU Hrvatskoj je prihvaćen pandektni sustav pa se građansko pravo sastoji od:

1. Općeg dijela: sadrži skup pravila i načela koja su zajednička svim dijelovima građanskog prava, to je teoretski dio u kojem se obrađuju osnovni pojmovi.

2. Stvarnog prava: skup pravila kojima se uređuju odnosi među pravnim subjektima s obzirom na stvari, uređuju se društveni odnosi u koje stupaju pravni subjketi s obzirom na stvari.

3. Obveznog prava: skup pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojima je jedna strana od druge ovlaštena zahtijevati neku činidbu, a ova ju je dužna ispuniti.

4. Nasljednog prava: skup pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe uređuje prijelaz njezine imovine na drugu osobu.

Izvori građanskog prava1. Unutarnji (materijalni) izvori: težište je na materijalnoj društvenoj snazi koja daje sadržaj

pravnom pravilu, nisu predmet izučavanja građanskog prava.2. Vanjski (formalni) izvori: težište se postavlja na oblik u kojemu se pojavljuju pravna

pravila.a. Društveni izvori: oni koji stvaraju normu istodobno su i njezini adresati.b. Državni izvori: formalni tvorac je ustavom određeno zakonodavno tijelo, osnovni oblik u kojem se pravilo javlja je propis, najčešće zakon.

Izvori Propisi: propis sadrži napisano pravno pravilo.

Od propisa se spominju:-Ustav: kao izvor građanskog prava sadrži mali broj normi.-Zakon: akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisan način, a sadrži opće pravno pravilo.Svako pravno pravilo ima dva elementa:- sadržajni dio: konkretni odnosi izraženi pomoću pojmova.- materijalni dio: zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadržaj.

Pravni običaji: pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrđenog shvaćanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter.

Stranica 1.

U pravnom običaju moraju biti ustanovljena dva elementa:- materijalni: pokazuje da je društvena praksa dovoljno jednolična, stabilna i gusta.-psihološki: uvjerenja da se radi o općeobvezatnom pravilu ponašanja.Pravni običaji vrijede samo kada ih zakon prizna i dolaze u obzir samo ako određeni odnos nije propisom u cjelosti pravno uređen.

Sudska praksa: donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustaljue općeobvezatna pravna norma.

Pravna znanost: znanstvena dijela u kojima se teorijski obrađuju pravni problemi, pravna znanost djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.

GRAĐANSKOPRAVNI ODNOSI

Građanskopravni odnos je onaj društveni odnos koji je uređen pravilima građanskog prava. Građansko pravo uređuje one odnose u koje ljudi i njihove udruge ulaze povodom stvari, činidaba, imovine i osobnih neimovinskih prava.Postanak građanskopravnog odnosa se veže uz pitanje pravnih činjenica.

P ravne činjeniceTo su činjenice za koje pravo veže postanak, promjenu ili prestanak odnosa, a s time i postanak, promjenu ili prestanak subjektivnih prava.

Pravne činjenice s obzirom na postanak:a) Prirodni događaji: oni postaju pravnim činjenicama kada pravo na njih veže pravne učinke (rođenje, smrt).b) Ljudske radnje: manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni učinci, dijele se na:-nedopuštene: delikti (protupravne radnje)-dopuštene: pravna djelovanja; pravni poslovi: stranačka očitovanja volje usmjerena na postizanje dopuštenih pravnih učinaka.

Pravne činjenice s obzirom na funkciju:Činjenično stanje je skup svih činjenica koje su potrebne za nastanak nekog građanskopravnog odnosa.Pretpostavka je pravna činjenica koja je doista nastala u stvarnosti, a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao određeni građanskopravni odnos (npr. smrt ostavitelja je temeljna pretpostavka nasljeđivanja).Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se veže postanak, promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava (npr. zakon i oporuka su pravne osnove nasljeđivanja).Predmnjeva ili presumpcija je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže protivno (npr. predmnjeva da je posjednik kod dosjelosti pošten, predmnjeva da je nestala osoba umrla). Naziva se još i oboriva predmnjeva, pravna predmnjeva ili praesumptio iuris.Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili se nikad neće ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki pravni odnos.Najpoznatiji primjer fikcije je nasciturus, ali fikcija postoji i kod prava građenja.

PRAVNI SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNIH ODNOSAPravni subjekt je nositelj prava i obveza.Pravni se subjekti dijele na fizičke (naravne) i pravne (jurističke) osobe.Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza (ZOO).Poslovna sposobnost je svojstvo da se vlastitim očitovanjima volje stječu prava i obveze (ZOO).Deliktna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta biti odgovoran za vlastita protupravna djelovanja.

Fizička ili naravna osoba

Stranica 2.

Fizička osoba je živ čovjek kao subjekt prava. Fizička osoba nastaje rođenjem, a prestaje smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom (u dvojbi koja je od više osoba umrla prije, smatra se da su umrle istodobno, ne utvrdi li se da je jedna umrla prije druge). Pravnu sposobnost fizička osoba stječe rođenjem, a gubi smrću ili proglašenjem nestale osobe umrlom. Poslovnu sposobnost fizička osoba stječe s navršenih 18 godina života, ili već s 16 godina ako stupi u brak. Punoljetna osoba može biti lišena poslovne sposobnosti potpuno i djelomično.

Poslovna sposobnost fizičke osobeUnutar poslovne sposobnosti postoje 3 stupnja:

Puna ili potpuna poslovna sposobnost: u našem se pravu stječe punoljetnošću. Punoljetna osoba može sama sklapati pravne poslove. Maloljetna osoba sklapanjem braka postaje potpuno poslovno sposobna, isto tako i maloljetnik koji postane roditeljem, ako je stariji od 16 i ako je mentalno zreo.

Ograničena ili djelomična poslovna sposobnost: osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću mogu u pravilu same sklapati pravne poslove, ali takvi važe samo ako ih odobri njihovo zakonski zastupnik.

Potpuna poslovna nesposobnost: potpuno poslovno nesposobne osobe ne mogu uopće same sklapati pravne poslove, za njih poslove sklapaju zakonski zastupnici. Potpuno poslovno nesposobne osobe su maloljetnici do 18. g. i punoljetne osobe koje su odlukom suda potpuno lišene poslovne sposobnosti. Razlozi za lišenje poslovne sposobnosti mogu biti duševna bolest, mentalno oštećenje, ovisnost o opojnim sredstvima, senilnost itd.

Deliktna sposobnost fizičkih osobaNastupa s navršenih 14 godina života. Maloljetnik s navršenih 14 godina potpuno je deliktno sposoban ako je duševno zdrav.Maloljetnik od 7 do 14 godina nije deliktno sposoban, ali će iznimno biti ako se utvrdi da je pri počinjenju građanskog delikta bio sposoban za rasuđivanje.

Pravna ili juristička osobaPravna je osoba društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost.Pretpostavke za nastanak pravne osobe:

1. stalna i čvrsta organizacija (organizacijsko jedinstvo),2. zasebna imovina i 3. pravna sposobnost priznata od pravnog poretka

Sustavi postanka pravnih osoba: 1. sustav slobodnog udruživanja: pravna osoba nastaje organiziranjem što se vidi iz statuta,

nadležnom tijelu se mora podnijeti prijava.2. sustav normativnog akta (izravno propisom ili na temelju pretpostavki sadržanih u propisu) i 3. sustav koncesije (odobrenja): društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost posebnim

aktom upravnog tijela.Pravna sposobnost pravne osobe određuje se statutom pravne osobe. U statutu ili ugovoru određuju se njene karakteristike, cilj odnosno svrha pravne osobe, djelatnost pravne osobe, unutarnje organizacije i odredbe o imovinskoj podlozi.Poslovna sposobnost pravne osobe: statut ili ugovor jedni su od načina na koji pravna osoba izražava svoju volju, to se naziva statička volja. Dinamička volja je volja koju pravni subjekt treba izraziti prigodom konkretnog raspolaganja pravima i obvezama, pravna osoba svoju dinamičku volju izražava preko svojih organa te tako postaje poslovno sposobna. Pravna osoba postaje poslovno sposobna čim dobije pravnu sposobnost.Deliktna sposobnost pravne osobe: pravna osoba ima deliktnu sposobnost, ona može počiniti sve vrste štetnih radnji.

Stranica 3.

Vrste pravnih osoba: 1. korporacije i zaklade;2. pravne osobe javnog i pravne osobe privatnog prava

Korporacija je organizirani kolektiv fizičkih osoba koji je samostalan pravni subjekt različit od pojedinaca koji su članovi korporacije (npr. dioničko društvo).Zaklada je za određenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost.Potrebno je odobrenje vlasti za djelovanje zaklade (Zakon o zakladama i fundacijama).Nesamostalna zaklada nema karakter pravne osobe (npr. oporučni nalog za korištenje ostavine u određenu svrhu).Fundacija se razlikuje od zaklade jer se osniva na razdoblje ne dulje od pet godina.Pravne osobe javnog prava: Republika Hrvatska, županije, gradovi općine, javne ustanove, javnopravne zaklade, vjerske organizacije i sl. (financiraju se iz sredstava državnog proračuna, imaju kontrolu od strane države, imaju javna ovlaštenja).Pravne osobe privatnog prava: trgovačka društva, udruge, privatne ustanove, privatne zaklade i fundacije i sl. (slijede privatne ciljeve i interese).Temeljni oblici pravnih osoba su:

1. JTD – javno trgovačko društvo2. KD – komanditno društvo3. D.D. - dioničko društvo4. D.O.O. - društvo s ograničenom odgovornošću5. GIU – gospodarsko interesno udruženje

Pravna osoba prestaje: nestankom pretpostavki, propisom, aktom državne vlasti (npr. zabrana rada), ostvarenjem cilja, smanjenjem broja članova, odlukom članova, stečajem.Likvidacija: postupak u kojem se razrješavaju imovinsko pravni odnosi pravne osobe koja treba da prestane postojati kao samostalni pravni subjekt.

Građansko pravo u subjektivnom smisluSubjektivno je građansko pravo skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava.Sadržaj subjektivnog građanskog prava: pripadanje (sa stajališta objekta), ovlaštenje (sa stajališta subjekta) i interes.Zahtjev je objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugoga traži čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje našeg subjektivnog prava.Zahtjev nije istovjetan subjektivnom pravu, on ga samo prati (zahtjev može zastarjeti, a subjektivno pravo ne).Zahtjev ako posjeduje moć prisilnog ostvarenja može poprimiti oblik tužbe ili prigovora.

Vrste prava u subjektivnom smislu1. Apsolutna prava djeluju prema svima – erga omnes (stvarna prava) i relativna prava koja djeluju između točno određenih stranaka – inter partes (obvezna prava).2. Prenosiva(većina prava;pravo vlasništva) i neprenosiva prava (npr. osobne služnosti).3. Glavna i sporedna prava (npr. kamata, založno pravo, pravo na troškove). Sporedna prava: kada nastanak,prijenos ili prestanak nekog subjektivnog prava ovisi o postojanju nekog drugu subjektivnog prava.4. Preobražajna prava – ovlaštenje pravog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje, promijeni ili okonča građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka.

Preobražajna prava nastanka građanskopravnog odnosa (npr. prihvat ponude, pravo prvokupa, pravo nazadkupnje, prisvojenje - okupacija)Preobražajna prava promjene građanskopravnog odnosa (npr. pravo izbora kod alternativnih obveza, pravo izbora između raskida ugovora i sniženja cijene kod materijalnih nedostataka

Stranica 4.

kupljene stvari i sl.)Preobražajna prava prestanka građanskopravnog odnosa (otkaz ugovora, opoziv punomoći, pravo pobijanja ugovora, odustanak od ugovora i sl.)Preobražajna prava nastaju na osnovi zakona ili ugovora i u pravilu su vezana uz prekluzivni rok.

OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNIH ODNOSAObjekti građanskopravnih odnosa su stvari, činidbe, imovina i osobna neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.

STVARIStvari su objekt stvarnog prava, činidbe obveznog, a imovina nasljednog prava (objekti građanskopravnog odnosa).Stvari su materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, prostorno su ograničeni i postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti.Prema ZV stvari su tjelesni dijelovi prirode različiti od ljudi koji služe ljudima za uporabu.

Dioba stvari po kriteriju prometnosti: 1. Stvari u prometu: stvari koje u slobodnom prometu mogu nesmetano cirkulirati, one mogu

biti objekt svih prava i pravnih poslova.2. Stvari ograničene u prometu: one bi mogle biti objekt prava i pravnih poslova kao i stvari

u prometu, ali se iz nekih određenih razloga njihov promet ograničuje (oružje,lijekovi).3. Stvari izvan prometa: uopće ne mogu biti objekt imovinskih prava i pravnih poslova(opća

dobra, javni putevi, parkovi i sl.).

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava:1. Pokretne i nepokretne stvari:

Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru a da se pri tome ne uništi njihova bit (supstanca), odnosno da se time ne promijeni njihova dosadašnja struktura.Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru a da im se kod toga ne uništi bit ili ne promijeni dosadašnja struktura.Na pitanje je li neka stvar nekretnina:Kriterij prerodne kakvoće: nekretnine su ponajprije zemljišta odnosno čestice zemljišne površine i sve ono što je sa zemljištem trajno povezano mehanički, organski, na površini ili ispod nje.Kriterij pertinencije: nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim fizičkim svojstvima poretna, ako služi gospodarskim svrhama nekretnine (strojevi).Kriterij posebnih ciljeva: smatra se da je neka pokretna stvar nekretnina zato što je to zakonom određeno.

2. Zamjenjive i nezamjenjive stvari:Zamjenjive su one stvari koje se u prometu određuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd.Nezamjenjive su one stvari koje su prometu dolaze kao strogo određena pojedinost, individualnost (npr. umjetnička slika).Kod slučajne propasti zamjenjive stvari obveza dužnika ne prestaje, dok ako se radi o nezamjenjivoj stvari prestaje.

3. Potrošne i nepotrošne stvari:Potrošne su one stvari koje se jednokratnom uporabom uništavaju ili im se vidljivo smanji supstanca (npr. čokolada).Nepotrošne su one stvari koje se prvom normalnom uporabom ne uništavaju niti im se vidljivo smanjuje supstanca (npr. zgrada).

4. Djeljive i nedjeljive stvari:Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit niti im se nerazmjerno ne umanji vrijednost (npr. čokolada).

Stranica 5.

Nedjeljive su stvari one kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost (npr. živa životinja).

Načini diobe stvari: *fizička: stvar se može mehaničkim putem podijeliti na dijelove.*geometrijska: primjenjuje se kod podjele zemljišta na ćestice.*civilna: dioba po vrijednosti, prvo prodaja, a onda podjela.*idealna dioba: stvar razdijeliti na sadržajno jednake dijelove.

Dioba stvari prema odnosu između pojedinih stvari: 1. Jednostavne i sastavljene stvari:

Jednostavne su one stvari koje po shvaćanju u životu i prometu čine jedinstvo (kamen, biljka, životinja). Sastavljene su one stvari koje nastaju spajanjem jednostavnih odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da njihovi dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku egzistenciju.Sastavljene se stvari dijele na:* sastavljene stvari sa samostalnim dijelovima:- stvar kod kojih sastavni djelovi gube svoju raniju samostalnost, ali ipak zadržavaju svoju raniju fizičku opstojnost, sastavni dio ne može se odvojiti, a da se pritom ne uništi cijela stvar ili on sam.* sastavljene stvari s nesamostalnim dijelovima:- one stvari kod kojih sastavni dijelovi zadržavaju fizičku opstojnost i samostalnost (kotač u automobilu).

2. Pripadak:Pripadak (pertinencija, pobočna stvar) je sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari, a da pri tome ne postaje njezin sastavni dio (čamac za spašavanje).Karakteristike pripatka su da je on: * samostalna, sporedna i pokretna stvar* trajno služi glavnoj stvari,* kod nastanka i prestanka pripatka odlučna je volja vlasnika glavne stvari.

3. PlodoviPlodovi su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava.Plodovi se s obzirom na postanak dijele na: * Prirodne: organski proizvodi neke stvari koje ona daje bez umanjenja svoje supstancije i bez djelovanja ljudskog rada (divlje vode).* Industrijske: plodovi koje stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode.* Civilne: prinosi koje dobivamo od stvari posredstvom nekog pravnog posla (najamnina).Prirodni i industrijski plodovi dijele se na: * viseće plodove* odvojene* ubrane* potrošene, nepotrošene i zanemareneCivilni se plodovi dijele na dospjele i nedospjele.Koristi obuhvaćaju plodove neke stvari ili prava, ali i druge moguće prednosti koje donosi uporaba odnosno korištenje stvari ili prava.

4. Ukupnost stvariUkupnost stvari je zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom i u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivom (biblioteka, zbirka umjetnina,stado ovaca i sl.)Prema ZV objekt prava je pojedinačno određena stvar.Komplementarne stvari su skup fizički samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj

Stranica 6.

pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline (npr. par cipela, šah, igraće karte i sl.).

5. NovacNovac kao stvar karakterizira pokretnost i zamjenjivost, a služi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene.Procjenjive su one stvari čija se vrijednost može izraziti novcem.Neprocjenjive se stvari ne mogu izraziti u novcu.S obzirom na procjenjivost stvari u građanskom se pravu razlikuju tri vrste cijene:1. redovita cijena: obična, normalna, prometna vrijednost.2. izvanredna cijena: subjektivna vrijednost stvari koja se ipak procjenjuje objektivnim mjerilima, u obzir se uzimaju posebne okolnosti korisnika stvari.3. afekciona cijena: posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije procjenjiva objektivnim mjerilima, kod porocjene se uzima samo u obzir vrijednost koju određena stvar ima za određeni objekt.

ČINIDBAČinidba ili predmet obveze je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku.Činidba je ljudska radnja i predmet obveze, a obveza je pravni odnos u kojem je sadržana jedna ili više činidbi.Karakteristike činidbe:

1. Činidba mora biti ljudska radnja.2. Činidba mora imati imovinski karakter: ispunjenje činidbe znači ostvarivanje

gospodarskog interesa bilo koje strane u odnosu.3. Činidba mora biti moguća: pozitivna ili negativna radnja mora biti objektivno moguća,

obveza ne nastaje ako je činidba u trenutku sklapanja posla bila objektivno nemoguća. Subjektivna nemogućnost znači da činidbu nije u stanju ispuniti određeni subjekt (javlja se odgovornost za štetu).

4. Činidba mora biti pravno dopuštena (nedopuštena je ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva).

5. Činidba mora biti određena ili bar odrediva (odrediva je ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili je trećoj osobi ostavljeno da je odredi).

* među neodređene ali ipak odredive činidbe spadaju:1. Alternativne: dužnik duguje dvije ili više činidaba, ali ispunjenjem jedne od njih oslobađa se obveze.2.Fakultativne: dužnik duguje samo jednu činidbu, ali mu je dopušteno ispuniti neku drugu da bi se oslobodio obveze.3. Generične: objekt činidbe je određen samo po vrsti, dužnik se oslobađa obveze davanjem određene stvari unutar vrste.Sadržaj činidbe može biti pozitivan i negativan.Pozitivna činidba: davanje i činjenje (novčana činidba danas se smatra činidbom vrijednosti a ne davanja). Davanje: činidba davanja stvari, dužnik je dužan vjerovniku pribaviti vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari. Činjenje: činidba rada, ispunjava se trošenjem radne snage uz pomoć sredstava ili bez njihove pomoći, objekt može biti funkcija rada ili rezultat rada.Negativna činidba: propuštanje (negativne stvarne služnosti) i trpljenje (npr., pozitivne stvarne služnosti – služnost puta i sl.). Propuštanje: neizvršavanje određenih radnji od strane obveznika, propuštanje vlastite radnje. Trpljenje: nesprečavanje tuđe radnje, trpljenje tuđe radnje.

IMOVINA Imovina je višeznačan pojam.Imovina kao gospodarska kategorija je skup dobara koja pripadaju određenom subjektu.

Stranica 7.

Imovina kao pravna kategorija je skup subjektivnih građanskih prava predstavljenih jednim nositeljem.Imovina ne obuhvaća stvari i činidbe nego samo subjektivna prava koja postoje glede stvari i činidaba. Imovinska masa je skup stvari i činidaba koje pripadaju jednom subjektu.Imovina i imovinska masa nisu istovjetni pojmovi.Imovina obuhvaća samo prava, ali ne i obveze (razlika u odnosu na ostavinu); obveze su teret imovine, ali ne i njezin sastavni dio.Imovina kao knjigovodstvena kategorija sastoji se od aktive i pasive, dakle od prava i obveza.Funkcije imovine:

1. Jamstvena funkcija: imovina dužnika pruža jamstvo vjerovniku za namirenje njegove tražbine.

2. Olakšanje prometa: pomoću imovine omogućuje se da prava o obveze jednog subjekta kao jedinstvo kolaju u prometu. Zbog te funkcije imovina se možepojaviti kao objekt građanskopravnih odnosa.

Karakteristike imovine: 1. Jedinstvenost: određeni subjekt može imati samo jednu imovinu.2. Identitet: imovina pravno ostaje jednaka samo sebi makar pojedini djelovi iz nje izlazili, a

drugi u nju ulazili, identitet omogućuje nositelju imovine da aktivno sudjeluje u prometu.

OSOBNA NEIMOVINSKA DOBRA I osobna neimovinska dobra su objekti građanskog prava.Osobna neimovinska dobra fizičke osobe su: život, tjelesno zdravlje, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.Osobna neimovinska dobra pravne osobe su: ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtka, poslovna tajna, sloboda privređivanja.Ukupnost osobnih neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj fizičkoj i pravnoj osobi čine njezinu osobnost.Osobnost je ukupnost neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj fizičkoj i pravnoj osobi samom činjenicom njezina postojanja kao pravnog subjekta.Pravo osobnosti je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme objektivnog prava na njegovim osobnim neimovinskim dobrima.Prava osobnosti su strogo osobna i ne nasljeđuju se; prestaju prestankom pravnog subjekta (fizičke i pravne osobe).

PRAVNI POSLOVI

Pravni poslovi, pojam i vrstePravni posao je stranačko očitovanje volje koje je samo za sebe ili povezano s drugim potrebnim pravnim činjenicama usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, među kojima su najvažniji postanak, promjena ili prestanak nekog građanskopravnog odnosa.ZOO uređuje obveznopravne ugovore, oni imaju tri karakteristike:

Takvim ugovorima se zasnivaju obveze i protuobveze. Do maksimuma je izraženo načelo autonomije pravnih subjekata. Nastaju prihvatom ponude.

Poslovi za gotovo: realna kupoprodaja, strane ne zasnivaju obveze nego je njihova namjera upravljena na izmjenu činidbe i protučinidbe.Poslovi raspolaganja: strane na određeni način raspolažu svojim subjektivnim pravima, a da pritom ne dovode u pitanje promjenu identiteta postojećeg obveznopravnog odnosa.

1. Jednostrani i dvostrani pravni poslovi

Stranica 8.

Jednostrani pravni poslovi nastaju očitovanjem volje samo jedne strane (npr. ponuda za sklapanje ugovora, oporuka).Dvostrani pravni poslovi nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju stranaka (svi ugovori); ugovori mogu biti jednostranoobvezni i dvostranoobvezni.2. Pravni poslovi među živima i pravni poslovi za slučaj smrtiPravni poslovi među živima su oni kod kojih pravni učinak nastupa još za života stranaka (npr. kupoprodaja, posudba itd.).Pravni poslovi za slučaj smrti su oni kod kojih pravni učinak nastupa tek nakon smrti stranke koja je poduzela pravni posao (npr. oporuka, darovanje za slučaj smrti i sl.).3. Naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) pravni posloviNaplatni su oni pravni poslovi kod kojih se za činidbu traži protučinidba (npr. kupoprodaja, zakup, najam i sl.).Besplatni su oni pravni poslovi kod kojih se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba (npr. posudba, darovanje).4. Komutativni i aleatorni pravni posloviKomutativni su oni pravni poslovi kod kojih su u vrijeme sklapanja poznate međusobne činidbe i stranačke uloge (većina pravnih poslova).Aleatorni pravni poslovi su oni kod kojih u trenutku njihova sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze stranaka, ponekad niti njihove stranačke uloge jer to ovisi od nekog neizvjesnog događaja (npr. oklada, igre na sreću, ugovor o doživotnom uzdržavanju i sl.).5. Formalni i neformalni pravni posloviFormalni su oni pravni poslovi za koje je oblik određen bilo propisom, bilo po odredbi stranaka (npr. ugovori o otuđenju nekretnina, oporuke, ugovori o osiguranju i sl.).Neformalni su oni pravni poslovi za koje oblik nije određen (sklapaju se u pravilu usmeno).Kauzalni su oni pravni poslovi kod kojih je kauza naznačena kao bitan element pravnog posla (većina pr. poslova).Apstraktni su oni pravni poslovi kod kojih se cilj posla ne vidi iz samog posla (mjenica).

Sadržaj pravnih poslovaBitni (esencijalni) sastojci pravnog posla su oni koji su nužni za određeni tip pravnog posla (npr. kod kupoprodaje predmet i cijena).Prirodni (naturalni) sastojci su oni koji se u pravnom poslu podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode određenog pravnog posla (npr. kod kupoprodaje odgovornost za materijalne i pravne nedostatke stvari).Nuzgredni (akcidentalni) sastojci pravnog posla vrijede samo ako ih budu uneseni u sadržaj pravnog posla (npr. uvjet, rok i nalog).

1. UvjetNuzgredna stranačka odredba dodana pravnom poslu kojom stranke učinak pravnog posla čine zavisnim od neke buduće i neizvjesne okolnostiDjelovanje uvjeta prolazi kroz dva razdoblja: 1. vrijeme pendencije i 2. vrijeme nakon ispunjenja ili izjalovljenja uvjetaVrijeme pendencije je razdoblje neizvjesnosti i traje dok se uvjet ne ispuni ili izjalovi.ZOO u čl. 297. st. 4. uređuje fikciju ispunjenja uvjeta i fikciju neispunjenja uvjeta: “Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen”

2. RokRok je nuzgredna stranačka odredba dodana pravnom poslu kojom se njegov učinak ograničuje vremenom .S obzirom da li učinak pravnog posla nastaje od određenog vremena ili traje do određenog

Stranica 9.

vremena razlikuju se početni i završni rokovi.Jednostavni su oni rokovi kod kojih nema neizvjesnosti.Složeni su rokovi oni koji u sebi sadrže element neizvjesnosti te djeluju kao uvjeti.Složeni rokovi mogu biti određeni na nekoliko načina:

1. dies certus an incertus quando (dan za koji je izvjesno da će se dogoditi, ali se ne zna kada);2. dies incertus an certus quando (dan za koji je neizvjesno da li će se dogoditi, ali ako se

dogodi zna se kad će se dogoditi), 3. dies incertus an incertus quando (dan za koji je neizvjesno da li će se i kada će se dogoditi)

Rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojeg se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka.Ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan.Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojeg rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina – petnaesti, a kraj posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz prirode ugovornog odnosa.Kad učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu.

3. Nalog ili nametNalog ili namet je nuzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka dužnost.Dodaje se npr. darovnom ugovoru, oporuci i sl.Prema ZOO ako primatelj koristi ne ispuni namet druga strana može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora.Posljedica raskida je povrat onoga što je primatelj primio pravnim poslom u kojem je sadržan namet.Neispunjenje nameta kod pravnog posla za slučaj smrti ima učinak ispunjenja raskidnog uvjeta.Namet je moguć kod pravnih poslova među živima i kod pravnih poslova za slučaj smrti.

Oblici očitovanja voljeU određenim oblicima očitovanja volje izražava se volja subjekta.1. Usmeno očitovanje volje je pomoću žive izgovorene riječi.2. Pisano očitovanje volje je ono koje je dano pomoću pisanih riječi (potpis, elektronički potpis, paraf, faksimil, rukoznak).3. Očitovanje volje znacima (npr. pružanje ruke, kimanje glavom i sl.).4. Očitovanje volje konkludentnim radnjama (npr. potencijalni nasljednik počne se služiti ostavinom).Protestatio je očitovanje volje kojim se određena osoba unaprijed osigurava od krivog shvaćanja njezinih postupakaReservatio je očitovanje volje kojim se stranka ograđuje od toga da se neki njezin čin shvati kao napuštanje prava5. Šutnja ponuđenika ne znači prihvat (ne vrijedi pravilo qui tacet consentire videtur – tko šuti smatra se da odobrava).Šutnja ipak znači prihvat u dva slučaja: 1.ako je ponuđenik u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe i 2. kod ugovora o nalogu nalogoprimac je dužan izvršiti nalog osim ako ga odmah ne odbije.

Stranica 10.

Oblici pravnih poslova1. Usmeni oblik (pravni posao sklopljen usmeno je najčešće neformalan, ali može biti i formalan ako je usmeni oblik propisan – npr. usmena oporuka)2. Pisani oblik pravnih poslova (npr. ugovori o otuđenju prava vlasništva na nekretninama, ugovor o kreditu, osiguranju, bankarskoj garanciji, najmu stana, zakupu poslovnog prostora itd.)3. Pravni posao sklopljen pred svjedocima (pisana oporuka pred svjedocima)4. Pravni poslovi uz sudjelovanje javnih tijela (pr. poslovi sklopljeni u obliku sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta – npr. javna oporuka)Potvrđivanje (solemnizacija) privatnih isprava daje im značaj javnih isprava, a obavlja se kod javnog bilježnikaOvjeravanjem potpisa potvrđuje se da potpis ili rukoznak na nekoj ispravi potječe od određene osobe. Ovjeravanje potpisa obavljaju javni bilježnici i tijela državne uprave (npr. matičar) Ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku osim ako je zakonom drukčije određeno

Ako je oblik ugovora propisan pravilo je da i sve kasnije izmjene i dopune ugovora moraju biti u tom istom oblikuPostoje dva izuzetka od pravila da dopune formalnog ugovora (najčešće pisanog) moraju imati isti oblik:

1. moguće su usmene dopune koje se odnose na sporedne točke o kojima nije ništa rečeno u formalnom ugovoru.

2. usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je poseban oblik propisan u interesu ugovornih strana.

Oblik pravnog posla najčešće se traži radi: 1. Valjanosti pravnog posla (kada se oblik traži po propisu ili su se ugovorne strane

sporazumjele da poseban oblik bude pretpostavka valjanosti-forma ad solemnitatem) – ugovor je ništetan ako nije sklopljen u određenom obliku;

2. Utuživosti pravnog posla, 3. Dokazivanja postojanja pravnog posla (forma ad probationem); 4. Upis u javni registar.

Valjanost i nevaljanost pravnih poslovaPretpostavke valjanosti:

1. pravna i poslovna sposobnost subjekata,2. valjano i suglasno očitovanje volje, 3. moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidba,4. ponekad određeni oblik pravnog posla

NIŠTETNOSTNištetni (apsolutno ništetni) su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi, da su valjani, trebali proizvesti.Ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva osim ako zakon ne propisuje u određenom slučaju nešto drugo.Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, ona nastupa ex lege, nastaje ex tunc tj. od trenutka sklapanja ugovora.Razlozi ništetnosti:

1. poslovna nesposobnost stranaka (potpuna), 2. nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje (mane volje – neke)

Nevaljano je svako očitovanje volje koje nije učinjeno slobodno i ozbiljno, ako postoje drugi oblici nesuglasnosti između volje i očitovanja, ako očitovanja strana nisu suglasna. To su mane volje tj. slučaj nesklada između volje i očitovanja. One mogu biti svjesne (mentalna rezervacija) kada jedna strana kod sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što neće, a druga strana za

Stranica 11.

to ne zna (npr. kod dražbe) te nesvjesne kada jedna strana nesvjesno očituje ono što uistinu ne želi.Ništetnost uzrokuju neke mane volje kao što su školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i uporaba sile kod sklapanja ugovora.Simulacija je prividno sklapanje pravnog posla.Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, osim ako se njime prikriva neki drugi ugovor.Apsolutna simulacija sastoji se u sklapanju prividnog ili fiktivnog pravnog posla (npr. prividno otuđenje nekretnine radi prikrate vjerovnika). Takav pravni posao je ništetan osim ako je proizveo pravne učinke prema savjesnim trećim osobama čime se štiti povjerenje u promet.Relativna simulacija je sklapanje prividnog pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi posao (npr. prividno stranke sklope kupoprodaju, a stvarno se radi o darovanju).Prividni posao je simuliran i kao takav ništetan, dok prikriveni (disimulirani) posao ostaje na snazi jer je valjan.Nesporazum postoji kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora.Kada postoji nesporazum ugovor ne nastaje. Radi se o nepostojećem ugovoru koji je izjednačen s ništetnim ugovorom.

3. nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbeNemogućnost: činidba je bila objektivno nemoguća u vrijeme sklapanja pravnog posla, radnja koju nitko ne može izvršiti.Nedopuštenost: činidba je protivna Ustavu RH, propisima ili moralu društva.Neodređenost: nije predviđeno dovoljno pojedinosti za njezinu individualizaciju.Zabranjeni ugovori su nedopušteni (npr. ugovori o nasljedstvu).

4. Nedopuštenost pobudeUgovor će biti ništetan ako je pobuda nedopuštena, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja o sklapanju posla, da je drugi ugovaratelj znao ili je morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja.

5. Nedostatak potrebnog oblikaOblik je određen propisom ili sporazumom strana.Zelenaški ugovor je ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde, teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.Zelenaški je ugovor ništetan, ali oštećena strana može u roku od pet godina od sklapanja podići zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos.Ako sud udovolji tom zahtjevu ugovor ostaje na snazi uz određene izmjene.

Djelomična ništetnostNištetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda.Ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je nišetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.Posljedice ništetnostiPosljedice ništetnosti su obveza restitucije i odgovornost za štetu.ZOO više ne poznaje mogućnost oduzimanja primljenog u korist općine, odnosno zabranu restitucije nesavjesnoj strani.Ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.Pravo na isticanje ništetnosti ima svaka zainteresirana osoba kao i državni odvjetnik.Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

Stranica 12.

POBOJNOSTPobojni (relativno ništetni) pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani, ali se mogu, iz propisima predviđenih razloga i u predviđenom roku, poništiti. Ako pobojan ugovor bude poništen posljedice poništenja nastupaju od dana njegova sklapanja. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti, nego samo na zahtjev ovlaštene osobe.Razlozi pobojnosti:1. Ograničena poslovna sposobnost:Suugovaratelj ograničeno poslovno sposobne osobe koji nije znao za njezinu poslovnu nesposobnost ima pravo raskinuti ugovor što ga je sklopio s njom bez odobrenja njezina zakonskog zastupnika.Pravo na raskid ugovora ima i suugovaratelj poslovno nesposobne osobe koji je znao za njezinu poslovnu nesposobnost, ali ga je ona prevarila da ima odobrenje svoga zakonskoga zastupnika.Pravo na raskid ugovora vezano je rokom od trideset dana od saznanja za ograničenu poslovnu sposobnost odnosno odsutnost odobrenja zakonskog zastupnika; ovo se pravo gasi i prije ako zakonski zastupnik odobri ugovor prije nego što taj rok protekne .Suugovaratelj osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću ima pravo u slučaju sklapanja ugovora bez odobrenja zakonskog zastupnika pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni odobrava li ugovor. Predmnjeva se da je zakonski zastupnik odbio dati odobrenje ako se nije izjasnio u roku od 30 dana od toga poziva.U slučaju poništenja ugovora zbog ograničene poslovne sposobnosti jednog ugovaratelja suugovaratelj takve osobe može zahtijevati vraćanje samo onoga dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini ograničeno poslovno sposobne osobe ili je upotrebljen u njezinu korist, a i onoga što je namjerno uništeno ili otuđenoOgraničeno poslovno sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništajem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je poslovno sposobna2. Mane volje:

a. Prijetnja je kad jedna strana ili netko treći, stavljanjem u izgled nekog zla, izazove opravdani strah kod druge strane zbog čega ova sklopi određeni pravni posao.Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobeb. Zabluda je pogrešna predodžba o nekoj okolnosti.Da bi uzrokovala pobojnost zabluda mora biti bitna (novi ZOO napušta neskrivljenost zablude kao pretpostavku pobojnosti).Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.U slučaju poništaja ugovora zbog zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.Strana koja je u zabludi ne može se na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo.Kod besplatnog ugovora bitnom se zabludom smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.Zabluda osobe preko koje je strana izjavila svoju volju smatra se zabludom u vlastitom očitovanju volje.U teoriji se razlikuju zabluda o pravu, o činjenicama, o motivu, pravnoposlovna zabluda (o elementima pravnog posla).c. Prijevara postoji kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi s namjerom da je time navede na sklapanje pravnog poslaNaziva se još i kvalificirana zabluda; ne traži se da kod prijevare zabluda bude bitnaStrana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati poništaj ugovora, a ima

Stranica 13.

i pravo na naknadu pretrpljene štete.Ako prijevaru učini treća osoba ima se pravo zahtijevati poništaj ako je druga ugovorna strana znala ili morala znati ta prijevaru u vrijeme sklapanja ugovora; kod besplatnih se ugovora uvijek može zahtijevati poništaj zbog prijevare treće osobe bez obzira da li je druga ugovorna strana za nju znala.

3. Povreda načela jednake vrijednosti činidaba: treba se održati ekvivalentnost činidbe i protučinidbe.4. Pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika:Pobojnost ugovora mogu izazvati i pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika (paulijanska tužba) – proučava se u obveznom pravu

a. Dolazna paulijanska tužba: pretpostavka za podizanje te tužbe je namjera dužnika da radnjom ošteti vjerovnika.b. Kulpozna paulijanska tužba: podiže se kad dužnik nije znao ali je mogao znati da poduzetim radnjama šteti vjerovniku.c. Obiteljska paulijanska tužba: kada dužnik sklopi posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika, a na štetu vjerovnika.d. Kvazipaulijanska tužba: namjenjena je pobijanju besplatnih pravnih poslova i radnji kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist trećega.

Posljedice poništajaPosljedice poništenja pobojnog posla su jednake kao i kod ništetnih pravnih poslova: povrat u prijašnje stanje (restitucija) i odgovornost za štetu.

Rok za podnošenje zahtjeva za poništaj Prema ZOO pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti (subjektivni rok), odnosno od prestanka prisile (misli se na prijetnju)Objektivni rok za poništaj pobojnog ugovora je tri godine od sklapanja toga ugovora .

Konverzija i konvalidacijaKonvalidacija je naknadno osnaženje nevaljanih pravnih poslova.Ništetan ugovor ne može konvalidirati kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.Ništetnost se ne može isticati ako je zabrana manjeg značenja, a ugovor je u cijelosti ispunjen.Konverzija postoji kad ništetan ugovor udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovor sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili taj ugovor da su znali za ništetnost svog ugovora .

Stjecanje i gubitak pravaStjecanje prava je spajanje subjektivnih građanskih prava s nekim subjektomIzvorno ili originarno stjecanje prava znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava (npr. dosjelost).Izvedeno ili derivativno stjecanje prava postoji kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika (dijeli se na translativno i konstitutivno stjecanje).

Translativno stjecanje je takvo stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja.Konstitutivno stjecanje je takvo stjecanje kod kojega prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo nego na temelju svoga prava osniva za stjecatelja novo pravo.

Gubitak prava je odvajanje subjektivnih građanskih prava od njihovih nositelja (apsolutan-netko pravo gubi a nitko ga ne stječe; relativan-jedan subjekt pravo gubi, a drugi ga istodobno stječe).

Stranica 14.

Zastara pravaZastara je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme.Pretpostavke zastare: nepodignuće tužbe i protek zakonom određenog vremena.ZOO uređuje zastaru obveznopravnih zahtjeva. Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom nije što drugo propisano. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. U vrijeme zastare računa se i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prednika. Pravnim poslom ne smije se odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od onoga vremena koje je određeno zakonom.Rok zastare: zakonom određeno vrijeme nakon kojeg se pravo više ne može ostvariti prisilnim putem, opći zastarni rok iznosi 5 godina no postoje i posebni rokovi od 3,2 i 1 godine.Prekluzivni rok: zakonski rokovi unutar kojih strana mora poduzeti određene radnje ako neće da joj se ugasi, ne samo zahtjev, već i subjektivno građansko pravo.Zastoj zastare: nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih već započeta zastara prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu.Zastara ne teče između: 1. bračnih drugova2. između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo 3. između štićenika i skrbnika za trajanja skrbništva 4. između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji 5. za vrijeme mobilizacije, u slučaju neposredne ratne opasnosti ili rata za tražbine osoba na vojnoj dužnosti.6. za tražbine koje imaju osobe zaposlene u tuđem kućanstvu prema poslodavcu ili članovima njegove obitelji koji zajedno s njim žive, sve dok taj odnos traje.7. za vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara teče i prema maloljetniku i drugoj poslovno nesposobnoj osobi bez obzira imaju li zakonskog zastupnika ili nemaju.Ako maloljetnik ili druga poslovno nesposobna osoba nemaju zastupnika zastara ne može nastupiti dok ne proteknu dvije godine otkad su postali poslovno sposobni ili dobili zastupnika.Nakon prestanka zastoja zastare uračunava se vrijeme proteklo do zastoja.Prekid zastare: nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći, a proteklo se vrijeme ne uračunava, zastara može samo iznova započeti.Zastara se prekida: 1. kad dužnik prizna dug (neposredno ili posredno), 2. podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (npr. podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza, prijavom tražbine u stečajnom postupku)Prekid zastare ne nastupa ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.Za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni (npr. opomena dužniku zbog neplaćanja).Učinak zastare: nastupom zastare u pravilu se ne gasi samo pravo, zastarom prestaje pravo zahtijevanja ispunjenja obveze.

STVARNO PRAVO Stvarnopravni odnosi: odnosi koj nastaju među ljudima glede neposrednog gospodarskog iskorištavanja stvari.Stvarno pravo: skup pravnih pravila kojima se uređuju stvarnopravni odnosi.Stvarno pravo: skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi koji nastaju među ljudima povodom

Stranica 15.

stvari.Stvarno pravo u objektivnom smislu – skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima povodom stvari.Stvarno pravo u subjektivnom smislu – različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosi priznaju norme objektivnog prava.

Karakteristike stvarnog prava: Stvarnopravnost: objekt stvarnopravnog odnosa je stvar, predmet uređivanja

stvarnopravnih odnosa jesu određeni društveni odnosi. Apsolutnost: stvarna prava djeluju protiv svakoga, kod stvarnopravnog odnosa se na jednoj

strani nalazi nositelj ovlaštenja, a na drugoj se naleze potencijalno sve druge osobe. Numerus clausus ili zatvoreni broj: subjekti ne mogu svojevoljno nekom pravu poreći

stvarnopravni karakter ako je to pravo propisom određeno kao stvarno pravo, isto tako subjekti ne mogu sporazumno ustanoviti neko novo pravo ako ono nije propisom utvrđeno kao stvarno pravo.

Oblici stvarnih prava:1) pravo vlasništva,2) pravo služnosti,3) založno pravo,4) pravo stvarnog tereta,5) pravo građenja.

Stvarna prava se mogu klasificirati kao stvarna prava na vlastitoj stvari (pr. vlasništva) i na tuđoj stvari (ostala stvarna prava).Zakon o vlasništvu ne spominje posjed kao stvarno pravo, zato jer posjed nije stvarno pravo već pretpostavka pojedinih stvarnih prava.

Odnos čovjek – stvar a) mehanički odnos – čovjek se faktično nalazi u odnosu prema stvari, ali on tog odnosa

nije svjestan (npr. netko zabunom stavi svoju stvar u tuđu knjigu, a da ta osoba to ne zna), ne postoji volja onoga kod koga se stvar nalazi,

b) detencija – držanje stvari s voljom da se stvar drži (obično za drugoga). Npr. netko nam da pismo da mu ga predamo na poštu.

c) posjed – faktička vlast na stvari, tj. mogućnost faktičnog raspolaganja sa stvari. To je faktično stanje zaštićeno pravom.

POSJED Posjed predstavlja mehanički odnos između čovjeka i stvari, taj odnos treba poslužiti gospodarskom iskorištavanju stvari.Subjekti posjeda mogu biti sve fizičke i pravne osobe. Posjed mogu stjecati i one fizičke osobe koje imaju ograničenu poslovnu sposobnost, pa i poslovno nesposobne osobe.Objekti posjeda: stvari i pravo stvarne služnosti.

Vrste posjeda Neposredan i posredan neposredan (ima svaka osoba koja neposredno, osobno ili preko pomoćnika u posjedovanju

izvršava faktičnu vlast na stvari) i posredan (ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je po

osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili drugog pravnog posla dala stvar u neposredan posjed).

Samostalan i nesamostalan samostalan (faktičnu vlast na stvari izvršava vlasnik stvari, naziva se još i vlasničkim

Stranica 16.

posjedom) i nesamostalan posjed (faktična vlast se izvršava na osnovi prava izvedenog iz prava

samostalnog posjednika). Individualni posjed i suposjed individualan (kad samo jedna osoba ima posjed) i suposjed (kad više osoba ima posjed na jednoj stvari ili pravu).

Vrste posjeda s obzirom na objekt posjeda Posjed stvari – faktična vlast nad stvari.

Od ovog pravila postoje dva izuzetka:- Posjed se ne priznaje osobama koje po osnovi radnog ili sličnog odnosa izvršavaju faktičnu vlast na stvari za drugu osobu, a dužne su postupati po nalozima te druge osobe (npr. konobar). Te se osobe nazivaju pomoćnicima u posjedovanju.- ostaviteljev posjed prelazi na njegova nasljednika u času ostaviteljeve smrti, bez obzira što će nasljednik faktičnu vlast nad stvari steći tek kasnije – nasljednički posjed.Slično je i s tabularnim posjedom – ima ga osoba koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine, a na njoj nema faktične vlasti.Ovakvi posjedi se još nazivaju i idealnim posjedima.

Posjed prava – ima osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine.

Vrste posjeda s obzirom na kakvoću Zakonit i nezakonit

zakonit: onaj koje se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili pravnom temelju, nezakonit: ne zasniva se na valjanoj pr. osnovi,

Istinit i neistinit istinit: stečen na dopušten i pravilan način, neisitnit, viciozan: stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

Pošten i nepošten pošten: ako posjednik u vrijeme kad je stekao posjed nije znao niti je mogao znati da mu

ne pripada pravo na posjed, nepošten: ako posjednik zna ili je mogao znati da mu pravo na posjed ne pripada.

Posjed koji ima sve tri pozitivne karakteristike – zakonitost, istinitost i poštenje – naziva se KVALIFICIRANI POSJED.

Stjecanje i prestanak posjedPosjed stvari- može se steći izvorno (originarno) i izvedeno (derivativno)1) Izvorno stjecanje: stjecanje mimo ili protiv volje dosadašnjeg podjednika, stjecanje bez obzira na prednika

- neposredan posjed : jednostranim fizičkim činom kojim se uspostavlja faktična vlast nad stvari – aprehenzijom.- posredan posjed : jedino preko zastupnika, ako je on stekao neposredan posjed izvorno.

2) Izvedeno stjecanje: stjecanje s voljom dosadašnjeg posjednika, prijenos posjeda.- neposredan posjed : način (modus) prijenosa je tradicija (predaja) novom posjedniku.

Predaja može biti:a) fizička (predaja iz ruke u ruku),b) predaja znacima ili simbolička tradicija,c) tradicija očitovanjem:d) tradicija transportom

- posredan posjed: stječe se izvedeno, prijenosom tog posjeda pravnim poslom, ex lege ili odlukom državnog tijela.

Stranica 17.

Posjed prava Posjed prava stvarne služnosti (stvarna služnost može biti afirmativna i negativna).1) Izvorno stjecanje: samovlasnim otpočinjanjem vršenja sadržaja afirmativne stvarne služnosti (npr. prelaženjem preko nečije livade) ili kod negativne stvarne služnosti zabranom vlasniku tj. posjedniku poslužne nekretnine da se njome koristi na određeni način (npr. da otvori prozor prema susjedu). 2) Izvedeno stjecanje: kada se sadržaj stvarne služnosti (afirmativne ili negativne) izvršava uz privolu vlasnika tj. posjednika poslužne nekretnine.

Prestanak posjedaa) POSJED STVARI

- apsolutan – kad dosadašnji posjednik gubi posjed, a nitko drugi ga ne stječe,- relativan – kad ga dosadašnji posjednik gubi, a istodobno ga stječe netko drugi.

b) POSJED PRAVA- apsolutan – voljom posjednika prava stvarne služnosti, no i sprečavanjem njezina vršenja od strane vlasnika/posjednika poslužnog dobra,- relativan – prijenosom posjeda povlasnog dobra na drugu osobu.

Pravni učinci posjedaa) učinci stvarnopravnog karaktera

učinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka stjecanja stvarnih pr: modus ili način stjecanja pr. vlasništva i založnog pr., pri stjecanju pr. vlasništva od posjednika koji nije vlasnik stvari, kao pretpostavka stjecanja pr. vlasništva i pr. stvarne služnosti dosjelošću,

učinci kod kojih se posjed javlja kao predmnjeva ili presumpcija o postojanju stvarnih pr. (npr. presumpcija da je svaki posjednik samostalni posjednik...)

učinci kod kojih se posjed javlja kao objekt pr. zaštite: pr. i obveze poštenog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku, odgovornost posjednika opasne stvari za njome prouzročenu štetu.

b) učinci obveznopravnog karaktera Prava i obveze poštenog i nepoštenog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku. Odgovornost posjednika opasne stvari za njome prouzročenu štetu.

Zaštita posjeda- štiti se svaki posjed.- samovlast je zabranjena, pa nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, makar smatrao da ima jače pr. na posjed.- samovlasno smetanje posjeda može se sastojati u uznemiravanju ili oduzimanju posjeda.

Dva oblika zaštite: sudska zaštita i dopuštena samopomoć

1. Sudska zaštita – postupak započinje posjedovnom tužbom tužitelj: samo onaj koji je do časa smetanja bio posljednji mirni posjednik, također i svaki

suposjednik, nasljednik prema trećoj osobi. tuženik: onaj koji je sam izvršio čin smetanja, onaj koji mu je dao nalog za smetanje, onaj u

čijem interesu je počinjeno smetanje, suposjednik. rok za podizanje tužbe: 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za smetanje i za počinitelja,

najkasnije u roku od 1 god od nastalog smetanja. teret dokaza: na tužitelju (dokazuje činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik, te čin

smetanja).

Stranica 18.

- tužbeni zahtjev je upravljen na to:a) da se utvrdi da je tuženik počinio smetnje posjeda,b) da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja,c) da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

- obrana tuženika – prigovori:a) pomanjkanje aktivne legitimacije – da tužitelj uopće nije bio posjednik,b) pomanjkanje pasivne legitimacije – tvrdi da nije izvršio čin smetanja,c) pomanjkanje animusa turbandi – nije bio svjestan da čini smetanje (pijan...),

2. Dopuštena samopomoć: dopuštena ja ako je nužna jer bi sudska zaštita došla prekasno, da je opasnost od smetanja posjeda neposredna, ako primijenjena sila primjerena okolnostima.

pravo na dopuštenu samopomoć gasi se 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja, svakako nakon 1 god od učinjenog smetanja.

PRAVO VLASNIŠTVA- zauzima stožerno mjesto u stvarnom pr. (no i u građanskom pravu općenito).- je stvarno pr. na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima

Karakteristike prava vlasništva: Jedinstvenost prava vlasništva: skup vlasničkih ovlaštenja je uvijek vezan uz jednu

osobu. Sadržaj prava vlasništva jedinstvena je cjelina pa makar se sastoji od više ovlaštenja.

Maksimalna dospozitivnost: pravo vlasništva obuhvaća cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na stvar.

Isključivost: vlasnik može svakome onemogućiti bilo kakav utjecaj na objekt svog vlasništva.

Jednovrsnost pr. vlasništva: postoji samo jedna vrsta prava vlasništva. Rekadentnost (elastičnost) pr. vl.: pravo vlasništva se automatski vraća u svoj

prvobitni obujam čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala.Sadržaj prava vlasništva:

Društveni odnos: odnos vlasnika stvari prema svim drugima s obzirom na stvar. Faktični odnos: odnos vlasnika prema stvari, izražen je pomoću ovlaštenja koja pripadaju

subjektu na određenom objektu.Tipična ovlaštenja u sadržaju pr. vl – posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje

Ograničenja vlasništvaa) Na temelju zakona1. Opća:

zabrana zlouporabe prava vlasništva: vlasnici, a i nitko drugi se ne smije služiti svojim pravom s ciljem da nekog drugog ošteti.

trpljenje zahvata radi otklanjanja neposredno prijeteće štete: vlasnik ne može zabraniti zahvate u svoju stvar da bi se otklonila šteta koja nekome neposredno prijeti.

trpljenje zahvata koji ne ugrožavaju interese vlasnika.

2. Posebna: ograničenja radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i

Stranica 19.

zdravlja ljudi, ograničenja glede stvari od interesa za RH, susjedska prava: ovlasti, dužnosti i zabrane u izvršavanju prava vlasništva na

nekretninama koje međusobno graniče ili se nalaze u neposrednoj blizini (pr. posjeći granje i korijenje tuđeg drveta / pr. pristupa na tuđu nekretninu / pr. na uporabu tuđe nekretnine radi izvođenja radova / pr. zahtijevati mjere radi sprečavanja štete od rušenja zgrade/ pr. na ispravak ili obnovu međe / pr. suvlasništva stabla na međi / pr. suvlasništva zajedničke ograde / dužnost postavljanja i održavanja vlastite ograde / dužnost odvođenja kišnice s krova / zabrana potkopavanja tuđe nekretnine / zabrana mijenjanja naravnog toka vode).

IMISIJE: utjecaji koji plinovite, krute ili tekuće tvari što dolaze sa jedne nekretnine, imaju na korištenje susjednih nekretnina.Imisije mogu biti neposredne (npr. namjerno izlijevanja vode, bacanje smeća na tuđu nekretninu i sl. – ZABRANJENE SU), i posredne (slučajno djelovanje, prirodna sila, npr. zračni pritisak tjera dim iz susjedovog dimnjaka u dvorište drugog susjeda).

b) Na temelju pravnog posla ograničenja zabranom otuđenja ili opterećenja, ograničenje uvjetom ili rokom, ograničenje radi osiguranja tražbine (vlasništvo određene stvari može biti namijenjeno

osiguranju ispunjenja tražbine, bilo da je vlasnik dobio ili da je u tu svrhu pridržao pravo vlasništva).

Subjekti i objekti prava vlasništva subjekti – svaka fizička ili pravna osoba. objekti – stvari (osim onih koje nisu u prometu), pokretne ili nepokretne (osim ako im

njihova priroda ili zakon ne priječi da pripadaju pojedincima, npr. opća ili javna dobra – u općoj ili javnoj uporabi).

Oblici prava vlasništva individualno vlasništvo. (jedan subjekt nositelj vlasničkih ovlasti), suvlasništvo zajedničko ili skupno vlasništvo vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo).

Individualno vlasništvo : nositelj vlasničkih ovlaštenja je samo jedan subjekt.SuvlasništvoVlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni.

položaj pojedinog suvlasnika glede cijele stvari – pr. na posjed, pr. na upravljanje (poslovi redovite uprave i izvanredni poslovi), ostala prava i obveze (svaki suvlasnik je ovlašten štititi stvar, ima pr. na plodove i koristi od stvari razmjerno svom suvlasničkom dijelu, pr. zahtijevati polaganje računa i diobu koristi u svako doba, pr. zahtijevati da se u korist njegova suvlasničkog dijela osnuje vl. određenog posebnog dijela).

položaj suvlasnika glede njegovog alikvotnog (idealnog) dijela – potpuni je vl. tog dijela.

Razvrgnuće suvlasništvaSvaki suvlasnik ima nezastarivo pravo na razvrgnuće vlasništva. To se može zahtijevati u bilo koje vrijeme, osim u vrijeme kad bi ta dioba bila na štetu drugih suvlasnika.

Dobrovoljno razvrgnuće: putem sporazuma s ostalim suvlasnicima. Sudsko razvrgnuće: putem suda u izvanparničnom postupku.

Stranica 20.

Razvrgnuće isplatom: suvlasnik dobiva stvar ako dijelove ostalih isplati u novcu. Osnovni pravni učinak razvrgnuća suvlasništva je nastanak individualnog prava vlasništva.Do razvrgnuća može doći i uspostavom etažnog vlasništva.

Zajedničko ili skupno vlasništvoPravo vlasništva više osoba na istoj stvari po udjelima koji nisu određeni, ni realno ni idealno, ali su odredivi.Zajedničari su osobe koje sudjeluju u zajedničkom vlasništvu.Karakteristike zajedničkog vlasništva

udjeli nisu unaprijed određeni ali su odredivi. Pojedini zajedničar ne može pravnim poslom među živima valjano raspolagati svojim

udjelom, jedino može udjel u cjelosti ili djelomično prenijeti na zajedničara iste stvari. Udio zajedničara prelazi na njegove nasljednike.

Upravljanje zajedničkom stvari Odluke o svemu što se tiče stvari donosi se sporazumno. Pojedini zajedničar može slobodno raspolagati zajedničkom stvari samo ako su ga ostali

zajedničari za to ovlastili.Dioba zajedničkog vlasništva

Sastoji se u određivanju udjela zajedničara čime se zajednička imovina pretvara u suvlasništvo.

Veličina udjela se određuje sporazumom ili preko suda na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika.Oblici zajedničkog vlasništva

Oblik prava vlasništva ovisan je o vrsti imovinske zajednice u kojoj je to pravo vlasništva (kućne zadruge, zajednička imovina bračnih drugova, nasljednička zajednica, zajednička imovina ortaka).

Etažno vlasništvo ili vlasništvo posebnog djela nekretninePravo vlasništva na stanu ili pojedinoj prostoriji kao posebnom dijelu zgrade.Vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom.- objekt: posebni dio suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanja suvlasničkih ovlaštenja – stan, samostalne prostorije, sporedni dijelovi.Uspostava etažnog vlasništva

a) na osnovi zahtjeva suvlasnika s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (pisani zahtjev, pisana suglasnost, potvrda upravne vlasti, pravomoćna odluka suda),b) na osnovi suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine,c) na osnovi očitovanja volje vlasnika nekretnine

- način uspostave – upis u zemljišnu knjigu

Izvršavanje vlasničkih ovlaštenja (upravljanje)a) posebnim dijelom – prava i obveze: suvlasnik na čijem je dijelu osnovano etažno vlasništvo upravlja etažnim vlasništvom umjesto svih suvlasnika i kao vlasnik može s njim činiti što ga volja te svakog drugog iz toga isključiti (plodovi i koristi od objekta etažnog vl., npr. najamnina, zakupnina, briga i održavanje instalacija, uređaja i sl.).b) cijelom nekretninom – poslovi redovite i izvanredne uprave. Osnovne dužnosti suvlasnika su sudjelovati u upravljanju, odrediti osobu zajedničkog upravitelja te osnovati zajedničku pričuvu.

Zajednička pričuva – zajednička imovina svih suvlasnika nekretnene namijenjena pokriću troškova njezina održavanja i poboljšanja.Upravitelj – upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i umjesto njih.

Stranica 21.

Prestanak etažnog vlasništva – propast objekta, uknjižba brisanja, prestanak suvlasništva, isključenjem suvlasnika iz suvlasničke zajednice.

Stjecanje prava vlasništva na temelju: pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanja, zakona (čl.

114. ZV-a).

Izvorno ili originarno– stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu vlasništva prednika, postaje vlasnikom nezavisno od vlasništva koje na toj stvari već postoji.

Slučajevi: dosjelost, stjecanje od nevlasnika, stjecanje priraštaja.Dosjelost– stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme.- faktično stanje se pretvara u pravno.Pretpostavke:

sposobnost dosjedatelja, sposobnost stvari, samostalan posjed određene kakvoće (kvalificiran – pošten, istinit, zakonit / ili

bar pošten) vrijeme dosjelosti određeno zakonom

Vrste redovita – stjecanje prava vlasništva na temelju samostalnog KVALIFICIRANOG

posjeda izvršavanog kroz zakonom određeno vrijeme (za pokretnine – 3 god, za nekretnine – 10 god).

izvanredna – stjecanje vlasništva na temelju samostalnog poštenog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme (za pokretnine – 10 god, za nekretnine – 20 god).

Zastoj dosjelostiNastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti ili već započeta dosjelost prestaje teći. Kad takve okolnosti otpadnu, dosjelost dalje normalno teče, a vrijeme koje je proteklo do zastoja uračunava se.Okolnosti – npr. bračna veza, odnos roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo...Prekid dosjelostiNastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti, a započeta dosjelost ne samo što prestaje teći nego i do tada proteklo vrijeme propada. Dosjelost može samo ponovno započeti kad takve okolnosti otpadnu.Okolnosti – gubitak posjeda, podignuće tužbe...

Zaštita prava vlasništvaVlasničke tužbe:U slučaju oduzimanja stvari – vlasnik se služi REIVINDIKACIJOM.U slučaju drugačijeg ometanja pr. vl. (osim oduzimanja) – vlasnik se služi NEGATORNOM TUŽBOM.Postoji slučaj kada se za tužitelja predmnjeva da je vlasnik – on se koristi PUBLICIJANSKOM TUŽBOM.Vlasničke tužbe NE ZASTARIJEVAJU!

1. REIVIDIKACIJATužba kojom vlasnik neposjednik traži od posjednika povrat individualno određene stvari.Naziva se još i pravom vlasničkom tužbom.

Tužitelj, tj. aktivno legitimirani – vlasnik koji je izgubio posjed stvariDokazuje:

Stranica 22.

vlasništvo stvari (ako ga je stekao izvorno – treba dokazati sve činjenice koje su potrebne da se vl. stekne na taj način / ako ga je stekao izvedeno – dokazuje naslov i način stjecanja, te vlasništvo svog prednika).

Najteže je dokazivati vlasništvo prednika jer se pri tome mora ići toliko daleko dok se ne dođe do onog prednika koji je vlasništvo stekao izvorno – ovakav dokaz je naziva i “đavolski dokaz”. da je stvar koju traži u posjedu tuženika. dokazati identitet stvari.

Osnovni tužbeni zahtjev - na povrat stvari. U njemu je određen i tuženik (pasivno legitimirani) – neposredni posjednik stvari (može biti pošten i nepošten). Sporedni tužbeni zahtjevi glede plodova i dr. koristi

Naturalni plodovi - neubrane plodove pošteni posjednik vraća zajedno sa stvarju. Vlasnik nema pravo naknade za ubrane, potrošene, otuđene ili zanemarene plodove od poštenog posjednika.Nepošteni posjednik dužan je vlasniku predati sve plodove (uključujući i ubrane, potrošene, otuđene ili zanemarene) i dr. koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

Civilni plodovi – pošteni posjednik zadržava civilne plodove koji su za vrijeme trajanja posjeda dospjeli i naplaćeni.Nepošteni – treba naknaditi sve civilne plodove bez obzira na to je li ih ubrao ili nije.

Protuzahtjev posjednika (tuženika) glede troškovaa) nužni troškovi – pošteni posjednik ima pravo na naknadu takvih troškova, nepošteni također, b) korisni troškovi – pošteni – ima pravo, nepošteni nema,c) luksuzni troškovi – ne naknađuju se ni poštenom ni nepoštenom posjedniku.Prigovori tuženog posjednika – prigovori koji negiraju, ukidaju i zaustavljaju tužbeni zahtjev.

2. NEGATORNA TUŽBAVlasnička tužba koju vlasnik-posjednik može podići protiv onog koji ga neosnovano uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari i zahtijevati prestanak tog uznemiravanja.

Tužitelj – vlasnik stvari (ili predmnjevani vlasnik – kvalificirani posjednik).Dokazuje svoje vlasništvo i čin uznemiravanja.Tuženik – onaj tko uznemirava, smeta vlasnika , te onaj po čijem nalogu ili u čiju korist je to smetanje izvršeno.Tužbeni zahtjev je usmjeren na prestanak uznemiravanja, kao sporedni zahtjev dolazi i zahtjev za naknadom štete.

3. PUBLICIJANSKA TUŽBATužba kojom kvalificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

Tužitelj – kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari (ili vlasnik koji neće ili ne može dokazati vlasništvo prednika da bi se poslužio reivindikacijom). Dokazuje one elemente koji ga čine kvalificiranim posjednikom – istinitost i zakonitost posjeda (poštenje se predmnjeva).Tuženik – sadašnji posjednik stvari.Tužbeni zahtjev – za povrat stvari.

U ovakvoj parnici pobjediti će uvijek onaj koji ima JAČE PRAVO NA POSJED.

Prestanak prava vlasništva- propašću stvari- stavljanjem stvari izvan prometa,- kad druga osoba izvorno stekne pravo vlasništva na istoj stvari,

Stranica 23.

- odreknućem,- na temelju zakona

ZEMLJIŠNE KNJIGE Javni registri u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na tim nekretninama, te drugi pravni odnosi i činjenice u svezi s pravnim prometom nekretnina.Vode ih zemljišnoknjižni odjeli u općinskim sudovima.

Sastav zemljišnih knjiga:1) glavna knjiga – upisuju se nekretnine, stvarna i dr. prava glede njih.- obuhvaća zemljišta jedne katastarske općine.- sastoji se od zemljišnoknjižnih uložaka – svaki se odnosi na jedno zemljišnoknjižno tijelo . Zemljišno tijelo je jedna čestica ili skup čestica koji se nalazi u jednoj katastarskoj općini i imaju u prometu isti pravni status. Katastarska čestica je dio zemljišne površine koji je u zemljišnom katastru označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži.Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri lista:

a) posjedovnica (list A) – upisuje se i opisuje nekretnina (zemljišnoknjižno tijelo).b) vlastovnica (list B) – upisuje se ima vlasnika i njegova ograničenja.c) teretovnica (list C) – upisuju se stvarna prava kojima je nekretnina ošterećena (npr. založno pr).

2) zbirka isprava (kronološkim se redom stavljaju izvornici ili ovjereni prijepisi svih onih isprava na remelju kojih je izvršen upis u glavnu knjigu).3) zbirka katastarskih planova (vode se posebno za svaku knjigu, služi snalaženju u vezi s položajem i oblikom svih katastarskih čestica, zgrada ili drugih objekata na zemljištu ili ispod površine zemljišta).4) pomoćni popisi (knjige) (služe za lakšu orijentaciju u glavnoj knjizi).

Vrste upisa u zemljišne knjigeUknjižba – svaki bezuvjetan i konačan upis stjecanja, prijenosa, ograničenja i prestanka knjižnih prava, koji ne zaviso ni od kakvog naknadnog opravdanja.Predbilježba – upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju i prestaju pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojemu budu naknadno opravdana.Zabilježba – upis kojim se evidentiraju određene okolnosti koje se odnose na pravni promet nekretnina ili se njime osiguravaju određeni pravni učinci za njegova predlagatelja (zabilježba osobnih odnosa, npr. poslovna nesposobnost / prvenstvenog reda / otkaza hipotekarne tražbine / hipotekarne tužbe / spora / tužbe radi pobijanja dužnikovih radnji na štetu vjerovnika / imenovanja ili opoziva zajedničkog upravitelja / odbijanja ovrhe / rješenja o dosudi na javnoj dražbi).

Brisovna tužba zahtijeva se brisanje pravno nevaljanog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog

stanja.Načela zemljišnoknjižnog prava

načelo javnosti, povjerenja, stvarnosti, potpunosti, specijalnosti, preglednosti, konsenza, legaliteta, upisa, prvenstva (prioriteta)

STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI

- služnosti, - stvarni tereti, - založno pravo,

Stranica 24.

- pravo građenja

Pravo služnosti ograničeno sp na tuđoj stvari na temelju kojeg se ovlašteniku dopušta određeno korištenje

tuđom stvari, a njezin svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti ili nešto propuštati.

Karakteristike služnosti (načela): služnosti su stvarna prava (sp), sp na TUĐOJ stvari, ne mogu postojati služnosti na činjenje, ne može postojati služnost na služnosti, moraju biti korisne, moraju se obzirno izvršavati,

Prelaganje služnosti – premještanje služnosti na onaj dio poslužnog dobra gdje će, uz očuvanje sadržaja i svrhe zbog koje je ustanovljena, biti manje tegobna za vlasnika poslužnog dobra.

same za sebe su neprenosive (osim zajedno s poslužnom stvari), ugl. su nedjeljiva prava (osim plodouživanja).

Vrste: stvarne i osobne

Stvarne služnostiStvarno pravo svagdašnjeg vlasnika jedne nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine služi na određeni način nekretninom drugog vlasnika (poslužna nekretnina) ili da zahtijeva od svagdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pr. obavljati na svojoj nekretnini.

Vrste: - poljske (zemljišne) i kućne (gradske) / pozitivne i negativne / trajne i povremene. POLJSKE – sve one kod kojih je povlasna nekretnina namijenjena poljodjelskom

iskorištavanju.To su: služnosti puta (staze, progona stoke, kolnika), služnosti vode (crpljenja vode iz tuđeg bunara, pojiti stoku, vodovoda), služnost paše, šumske služnosti. KUĆNE – povlasne nekretnine su zgrade ili zemljište oko njih, ovlašćuju na

poduzimanje određenih radnji na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj.To su:

1. POZITIVNE (one kod kojih njihov titular ima ovlaštenje koristiti se poslužnim dobrom, a vlasnik poslužnog dobra obvezu to trpjeti).

pr. nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu, pr. umetnuti gredu svoje zgrade u tuđi zid, pr. imati prozor u tuđem zidu zbog svjetla, vidika i, - pr. imati dio svoje zgrade i naprave na

tuđoj nekretnini, pr. provoditi dim ili dr. plinove kroz susjedov dimnjak, pr. odvoditi kišnicu sa svog krova na tuđe zemljište, - pr. odvođenja tekućina preko tuđeg

zemljišta.2. NEGATIVNE (one kod kojih titular ima pravo zahtjevati od vlasnika poslužnog dobra

da se suzdrži od obavljanja nekih radnji). svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati, ne oduzimati povlasnoj zgradi svjetlo, zrak ili vidik, ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla korisiti.

Osobne služnosti pr. plodouživanja, pr. uporabe, pr. Stanovanja

Stranica 25.

Stjecanje prava služnosti

Stvarne služnosti – pravnim poslom (ugovor ili oporuka), odluka suda (kod osnivanja nužnog prolaza, odluka o nužnim vodovima i uređajima, dioba suvlasništva i zajedničkog vl., ostavinski postupak), odluka tijela upravne vlasti, na temelju zakona (dosjelot i zakonsko nasljeđivanje povlasne nekretnine).

Zaštita služnosti tužba zbog smetanja posjeda, tužbom na utvrđenje (vlasnik povlasnog dobra zahtjeva da se prema vlasniku poslužnog

dobra utvrdi postojanje prava služnosti). actio confessoria (tužba koju podiže ovlaštenik prava služnosti protiv osobe koja ga

samovlasno onemogućuje ili uznemiruje u izvršavanju služnosti).U obzir dolazi i brisovna tužba.Prestanak služnosti

neizvršavanjem pr. kroz određeno vrijeme, ukinućem, sjedinjenjem, propašću stvari, odreknućem, istekom roka ili ispunjenjem raskidnog uvjeta, na osnovi zaštite tuđeg povjerenja, prestankom ovlaštenika.

Založno pravo - sp na određenoj stvari ili pravu (zalogu) koje svog nositelja (založnog vjerovnika) ovlašćuje da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma čiji on bio.

Načela založnog prava: Načelo akcesornosti: nastanak, trajanje i prestanak z.prava ovisi o postojanju tražbine čije se

namirenje njime osigurava. Specijalnosti: z.pravo se stječe na određenom objektu iz imovine zalogodavca i samo za

određenu tražbinu. Oficijalnosti: z.pravo se ostvaruje putem suda. Nedjeljivosti: osiguranje cijele tražbine zalogom kao cjelinom. Neodvojivosti: z.pravo se ne može odvojiti od zaloga kao svog objekta.

SUBJEKTI: založni vjerovnik (ima založno pr. na određenom objektu) i založni dužnik (vlasnik zaloga).OBJEKTI: stvar – pokretnina i nekretnina, te pojedinačno određeno imovinsko pravo.

Osnovni oblici založnog prava pignus ili ručni zalog – na pokretnini, dolazi do predaje stvari u posjed založnog vjerovnika, hipoteka – na nekretnini, nema predaje stvari u posjed.

Stjecanje založnog prava: Na temelju pr. posla, sudske odluke ili zakona. Može još biti dobrovoljno (ugovor, oporuka), sudsko (osnova stjecanja je sudska odluka, može biti prisilno ili dobrovoljno) ili zakonsko.

Dobrovoljno z. pr. – osnova stjecanja je založni ugovor (založni ugovor o davanju u zalog ili založni ugovor o hipoteci). Taj ugovor je konsenzualan i neformalan (osim ako se ne radi o hipoteci).

Način stjecanja na pokretnoj stvari – predaja u posjed,

Stranica 26.

na nekretnini – upis u zemljišne knjige, na pravu, ovisno o vrsti prava: predajom, založnim indosamentom, ustupom. Sudsko z. pr. – dobrovoljno i prisilno.

Prisilno: osniva se na temelju odluke suda koja se donosi u postupku prisilnog osiguranja tražbine.

Zakonsko z. pr. – osnovano je onog časa kad se dogode određene činjenice za koje propis veže postanak založnog prava.Tipični slučajevi zakonskog založnog prava: Založno pravo najmodavca na stvarima najmoprimca radi osiguranja najamnine /

zakonsko z. pr. koje imaju otpremnici, skladišta i sl. radi osuguranja svojih tražbina / zakonsko z. pr. vlasnika poljoprivrednog zemljišta na životinjama i sl. kojima je počinjena poljska šteta

Ovlasti i dužnosti glede založene pokretnine vjerovnik ima pravo na posjed stvari, stvar treba čuvati, treba ju vratiti dužniku, plodovi i dr. koristi pripadaju dužniku, vjerovnik može stvar dati u podzalog, može doći do nužne prodaje stvari ako se ona počela npr. Kvariti, ima pr. isticati zahtjeve radi zaštite prava na zalog.

Ovlasti i dužnosti glede založene nekretnine vjerovnik nema pr. na posjed, nema pr. na plodove i dr. koristi, dužnik je dužan održavati vrijednost nekretnine

Ovlasti i dužnosti glede zaloga prava slično kao i kod zaloga pokretnine.

Ostvarivanje založnog prava:a) sudsko namirenje : na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave se određuje ovrha, zatim se javnom prodajom unovčuje zaog, pa potom namiruje založno vjerovnik, a eventualni ostatak se vraća založnom dužniku.b) izvansudsko namirenje : 1. Kada je objekt pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom, a založni

je dužnik u trenutku osnivanja založnog prava dopustio takvo namirenje.2. Kada je u zalog dan novac.3. Namirenje vjerovnika putem ubiranja polodova od založene mu pokretne stvari.

Zaštita založnog pravaKod ručnog zaloga na raspolaganju vjerovniku stoji založna tužba, a kod hipoteke hipotekarna tužba. Te tužbe ne zastarijevaju.Založni vjerovnik može od trećega zahtijevati predaju zaloga tužbom vindicatio pignoris (samo glede z. pr. na pokretnini).

postoji i tužba predmnijevanog založnog dužnika, osim toga, založni vjerovnik može se poslužiti i tužbom zbog smetanja posjeda, tužbom na

davanje drugog zaloga.

Prestanak založnog prava propašću zaloga, prestankom tražbine, odreknućem, ovršnom prodajom, istekom roka i ispunjenjem raskid. Uvjeta,

Stranica 27.

na osnovi zaštite tuđeg povjerenja, ukinućem, ispunjenjem pretpostavaka koje odredi posebni zakon, prestankom založnog vjerovnika.

Mogućnost osiguranja namirenja tražbine prijenosom vlasništva stvari ili prijenosom prava – FIDUCIJA.

PRAVO GRAĐENJAOgraničeno stvarno pravo ne nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti.

narušava načelo superficies cedit solo. pr. građenja je teret zemljišta i u pravnom smislu je izjednačeno s nekretninom.

Karakteristike: prometnost, nasljedivost, neodvojivost od zemljišta.

Stjecanje: mogu sve fizičke i pravne osobe.

Naslov stjecanja – pravni posao (uvijek u pisanom obliku) i odluka suda (u postupku diobe suvlasništva i u ostavinskom postupku).Način – upis u zemljišnu knjigu (kada se stječe pravnim poslom).

Prestanak: propast stvari, odreknuće, istek roka, ispunjenje raskidnog uvjeta, zaštita tuđeg

povjerenja, prestanak nositelja pr. građenja, rasterećenje, ukinuće

OBVEZNO PRAVO Obvezno pravo – skup pravila kojima se uređuju obvezni odnosi.Obvezni odnosi – društveni odnosi u koje ljudi ulaze povodom činidaba.

Karakteristike obveznog prava činidba : objekt obveznog prava djelovanje obvez.pr. – relativno: obvezno pravo djeluje samo između strana koje se nalaze u

određenom obveznopravnom odnosu (inter partes) dispozitivnost: sudionici u prometu potpuno slobodno uređuju obvezne odnose, jedina

granica je mogućnost i dopustivost sadržaja.

Osnovna načela načelo savjesnosti i poštenja (moralno pravilo o savjesnom i poštenom). načelo jednake vrijednosti činidaba načelo zabrane uzrokovanja štete (svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojima se može

drugome prouzročiti šteta). načelo dužnosti ispunjenja obveze – pacta sunt servanda

Sustav obveznog prava ugovori uzrokovanje štete

Stranica 28.

stjecanja bez osnove poslovodstvo bez naloga jednostrane izjave volje

OBVEZA Pravni odnos između dviju osoba po kojemu je jedna osoba (vjerovnik, creditor) ovlaštena zahtijevati od druge osobe (dužnika, debitora) neku činidbu koju je dužnik dužan ispuniti .

POTPUNE OBVEZE Vjerovnik je u obveznom odnosu aktivna strana, ako obveznopravni odnos gledamo s vjerovnikova stajališta govorimo o tražbini, a ako gledamo s dužnikova stajališta govorimo o obvezi. Potpuni obveznopravni odnos je odnos u kojem se tražbina sastoji od subjektivnog prava i zahtjeva za ispunjenje, a obveza od duga i odgovornosti.

tražbina = subjektivno pr. + zahtjev dugovanje = dug + odgovornost

NEPOTPUNE OBVEZEDužnik za postojeći dug uopće ne odgovara ili pak odgovara samo određenim djelom svoje imovine.

naturalne (prirodne) – mogu se ispuniti, no ispunjenje se ne može tražiti protiv volje dužnika.

obveze s ograničenom odgovornošću:1. sustav abandona (napuštanja stvari): ako dužnik ne može platiti troškove, prepušta

vjerovniku jednu stvar.2. ovršni ili pekulijarni sustav: dužnik vjerovniku odgovara samo određenim djelom

svoje imovine.3. sustav kvantitativno ograničene odgovornosti: dužnik odgovara čitavom svojom

imovinom ali samo do određenog iznosa.

OBVEZE S VIŠE SUBJEKATA Dualističke: javljaju se dva subjekta.

* jednostranoobvezni: jedna je strana dužnik, a druga strana vjerovnik.* dvostranoobvezni: svaka strana istodobno i vjerovnik i dužnik.

Pluralističke: više subjekata na bilo kojoj obveznoj strani, ili na obje strane (za razliku od dualističkih obveza).a) Djeljive; nastaju kad je činidba djeljiva, a u obvez. se odnosu pojavljuje više subjekata.b) Nedjeljive; činidba je nedjeljiva, a postoji više subjekata na bilo kojoj strani.- više vjerovnika: ispunjenje mogu zahtijevati samo svi zajedno, dužnik ispunjava svim vjerovnicima zajedno, njihov unutarnji odnos se dužnika ne tiče.- više dužnika: primjenjuju se propisi o solidarnim obvezama .c) Solidarne obveze - svaki od više suvjerovnika ovlašten je zahtijevati ispunjenje cijele činidbe od bilo kojeg dužnika, a svaki od više sudužnika dužan je cijelu činidbu ispuniti premda je činidba djeljiva. Aktivna solidarnost – kada postoji više vjerovnika, nastaje samo kada je ugovorena ili

zakonom određena, a može biti utemeljena i oporukom. Pasivna solidarnost – kada postoji više dužnika, svaki od njih, usprkos djeljivosti

činidbe, dužan ju je ispuniti cijelu, bilo kojem vjerovniku.- nastaje ugovorom, na temelju oporuke, zakonom.- prestanak: u pravilu ispunjenjem dužne činidbe bilo kojega od solidarnih dužnika, kompenzacijom, pod određenim pretpostavkama i otpustom duga.

Stranica 29.

REGRES Unutarnji odnos između samih dužnika; pr. regresa = pravo povrata. Kad jedan od sudužnika ispuni obvezu, tada on ima pravo regresa prema ostalim dužnicima; postaje njihov vjerovnik, te može zahtijevati vraćanje ispunjenog, umanjeno za njegov dio.

OBVEZE S VIŠE ČINIDABA alternativne obveze: dužnik duguje dvije ili više činidaba,ali čim ispuni jednu od njih

oslobađa se obveze, pravo izbora pripada dužniku. fakultativne obveze (umjesto dužne činidbe može ispuniti neku drugu i time biti oslobođen

obveze) kumulativne obveze: dužnik duguje više činidaba, a obveze se oslobađa ako ispuni sve

činidbe.

NOVČANE OBVEZE- one obveze koje za činidbu imaju određeni iznos novca

Načelo valorizma – promjena vrijednosti novca, njegove kupovne moći, zahtijeva promjenu visine novčane svote koja je objekt novčane obveze.Načelo nominalizma – “dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi”.

- u RH se primijenjuje načelo nominalizma uz određena odstupanja u zakonom određenim slučajevima

Zaštitne klauzule: monetarna klauzula: vrijednost obveze u domaćoj valuti izračunava se na temelju cijene

zlata ili tečaja domaće valute prema određenoj stranoj. indeksna klauzula: iznos novčane obveze u domaćem novcu veće su za promjene cijene

dobara, usluga i robe izraženih indeksom cijena. klizna skala: ugovorena cijena ovisi o cijeni potrebnog materijala, rada i drugih troškova

proizvodnje, u određeno vrijeme i na određenom tržištu.

Kamate:– naknada za korištenje tuđih, zamjenjivih, pokretnih stvari; najčešće novca

zakonske kamate; najpoznatiji primjer su zatezne kamate (sankcija kod dužnikovog kašnjenja)

ugovorne kamate (naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari utvrđena ugovorom, stopu određuju ugovorne strane, osnova je najčešće ugovor o zajmu, ne smiju prekoračiti granicu utvrđenu u ZOO-u).

diskontne, međutomne kamate (idu u dužnikovu korist)U RH zabranjen je anatocizam (kamate na kamate)

UGOVORIObveznopravni ugovori – dvostrani pravni poslovi kojima se zasnivaju obveznopravni odnosi.

PONUDAakt kojim bilo koja od budućih ugovornih strana inicira postanak ugovora; prijedlog ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke budućeg ugovora.U pravilu se upućuje određenoj osobi, no može i neodređenom br. osoba (opća ponuda), mora sadržavati bar bitne sastojke budućeg pr. posla, mora postojati animus contrahendi (namjera sklapanja ugovora), u pravilu je neformalni akt.Opoziv, da bi bio valjan, mora stići prije ili u isto vrijeme kad i ponuda.

PRIHVAT

Stranica 30.

Pozitivno očitovanje volje one strane kojoj je poslana ponuda, mora sadržajno odgovarati ponudi.U pravilu se može dati u bilo kojem obliku u kojemu se može očitovati volja (ponekada i šutnja može značiti prihvat ponude).

SKLAPANJE UGOVORA- u pravilu – trenutak prihvata ponude.a) Sklapanje ugovora među nazočnima – kada str. neposredno pregovaraju - ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuđeni prihvati ponudu.b) Sklapanje ugovora među odsutnima.

1. Distancijsko spajanje ponude i prihvata – u pravilu kada str. ugovor sklapaju prepiskom, preko glasnika, telefaksom...

2. Perfekcija ugovora – ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu (teorija primitka).

3. Zakašnjela dostava prihvata – zakašnjeli prihvat – uglavnom predstavlja novu ponudu .- do sklapanjem ugovora može doći i pristupanjem – adhezijom (nastaje prihvaćanjem jednog od ugovaratelja već unaprijed utvrđenih i objavljenih poslovnih uvjeta drugog ugovaratelja, ponuda je upućena neodređenom broju osoba, poslovni uvjeti su tiskani u obliku obrasca).- ponekada postoji i obveza sklapanja ugovora (slučajevi u kojima su jedan ili oba ugovaratelja po zakonu dužna sklopiti određene ugovore) – npr. prijevoznik na određenoj liniji mora prevesti svaku osobu/stvar koja udovoljava objavljenim općim uvjetima.

PREDUGOVOR (preliminar)Ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi dr., glavni ugovor. Preporučljivo je da se unosi rok sklapanja ugovora. Predugovor je samostalan i potpun ugovor, sadržaj njegove činidbe sastoji se u sklapanju budućeg glavnog ugovora, u njemu moraju biti sadržani bitni sastojci glavnog ugovora.

VRSTE UGOVORAa) konsenzualni ugovori – nastaju već samim sporazumom ugovornih strana (velika većina).b) realni ugovori – nastaju tek predajom stvari jednog od suugovaratelja drugome (npr. ugovor zaključen u režimu kapare).

Osnovne karakteristike obveznopr. ugovora: zasnivanje obveza nastaju suglasnošću volja str. nastaju prihvatom ponude

STVARNO POJAČANJE OBVEZNOPRAVNIH ODNOSA

a) odgovornost za materijalne nedostatke činidbeb) odgovornost za pravne nedostatke činidbe

Opće pretpostavke ovih odgovornosti1) naplatan pr. posao.2) mater. nedostatci – u trenutku prelaska rizika na stjecatelja ili su posljedica uzroka

koji je postojao prije tog trenutka, pr. nedostaci u trenutku ispunjenja ugovora.3) da stjecatelj nije znao niti morao znati za njih.

c) prekomjerno oštećenjed) kaparae) pravo zadržanja

Stranica 31.

Odgovornost za materijalne nedostatke činidbe ako stvar nema potrebna svojstva za redovitu uporabu ili promet ako nema svojstva za posebnu uporabu za koju ju stjecatelj pribavlja, a koja je bila ili trebala

biti poznata otuđivatelju ako nema svojstva koja su izrijekom ili prešutno ugovorena ako predana stvar nije jednaka uzorku ili modelu na temelju kojih je ugovor sklopljen ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao

opravdano očekivati, ako je stvar nepravilno montirana, ako je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o

prodaji, ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

Odgovornost ne postoji ako:a) je stvar stečena besplatnim pr. Poslomb) je stvar prodana na prisilnoj javnoj prodajic) ako su nedostaci bili ili trebali biti poznati stjecatelju u vrijeme sklapanja ugovora (npr. kupljena životinja šepa)d) kad je odgovornost ugovorom isključenae) kad je došlo do odricanja od odgovornostif) kad su nedostaci neznatnig) ako se nedostaci pokažu nakon što protekne 2 g. od predaje stvari

- stjecatelj je dužan stvar što je prije to moguće pregledati, te o vidljivim nedostacima obavijestiti otuđivatelja u roku od 8 dana- o skrivenim nedostacima dužan je obavijestiti u roku od 2 mjeseca od dana kad otkrije takav nedostatak

Sadržaj odgovornosti 1. uklanjanje nedostatka, predaja dr. takve stvari bez nedostatka2. sniženje cijene3. raskid ugovora U svakom od ovih slučajeva ima i pravo na naknadu štete.

Jamstvo za ispravno funkcioniranje stvari (garancija)– kupac može, ako stvar nije ispravna, a uz nju je dobio jamstveni (garancijski) list, od prodavatelja ili od proizvođača zahtijevati popravak stvari u razumnom roku ili ako to ne učini da mu umjesto nje preda stvar koja je ispravna.Ova pravila ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari.Odgovornost za pravne Odgovornost za pravne nedostatke nedostatke (zaštita od evikcije)(zaštita od evikcije)Evikcija – svaki pr. akt treće osobe kojim ta osoba na temelju svog pr. isključuje ili ograničuje stjecatelja u ostvarivanju pr, koje bi ovome po ugovoru pripadalo, ili pripadalo bez ograničenja

javlja se u slučajevima kada prenositelj koji je trebao na drugoga prenijeti pr. vlasništva nije bio vlasnik ili je trebao prenijeti stvar slobodnu od tereta, a na stvari postoji pr. trećega (npr. Služnost)

potpuna evikcija – kada pravi vlasnik stjecatelju oduzme stvar djelomična evikcija – kada bi stjecateljevo pr. bilo umanjeno pravom trećega

Prekomjerno oštećenje- kada je narušena ravnoteža između vrijednost činidbe i protučinidbe (nesrazmjer).Pretpostavke:- naplatni pr. posao / očiti nesrazmjer činidbe i protučinidbe / da oštećena str. nije znala niti je morala znati za pravu vrijednost činidbe u vrijeme sklapanja ugovora

Stranica 32.

KaparaIznos novca ili određena količina dr. zamjenjivih stvari koju jedna str. daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ispuniti obveza iz ugovora (kapara je sporedni realan ugovor).

Pravo zadržanjaOvlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar, koja se nalazi u njegovim rukama, zadrži do isplate tražbine te da se, ako isplata izostane, naplati iz njezine vrijednosti.Blisko je založnom pr., no postoje i neke značajne razlike.Pretpostavke:- stvar; pokretne i nepokretne, iz dužnikova posjeda izašle njegovom voljem, ne mogu: stvari koje su dužniku predane na čuvanje, posudbu, stvari osobne prirode (isprave...), stvari koje se ne mogu izložiti prodaji

- tražbina; mora biti dospjela, utuživa, treba biti novčanog karakteraPrestanak:

isplata tražbine, oprost duga, kompenzacija, novacija sjedinjenje gubitak faktične vlasti na stvari

OSOBNO POJAČANJE OBVEZNOPRAVNIH ODNOSA

a) jamstvob) ugovorna kazna (penal)

JamstvoUgovor kojim se treća osoba, jamac, obvezuje vjerovniku da će ispuniti obvezu dužnika ako ovaj to ne učini. Vjerovniku se daje veća sigurnost.Akcesornost (samo uz postojanje valjane obveze glavnog dužnika).Supsidijarnost (ispunjenje obveze od jamca vjerovnik može tražiti tek kad se nije uspio namiriti od glavnog dužnika)Vrste:

redovito (obično, supsidijarno) solidarno (jamstvo bez supsidijarnosti): vjerovnik može tražiti ispunjenje bilo od jamca ili

od glavnog dužnika ili od obojice istodobno. podjamstvo (jamčev jamac): netko treći se obvezuje vjerovniku, ne za dužnika već za

jamca.Kada jamac ispuni dužnikovu obvezu ima prema njemu pr. regresa, on postaje dužnikov vjerovnik.- oblik ugovora – pisani.- prestanak - ispunjenje gl. obveze.- samostalni prestanak jamstva – gl. obveza ostaje (npr. kada vjerovnik otpusti jamca).- Zastarom gl. obveze zastarijeva i obveza jamca.

Ugovorna kazna (penal)Ugovorom unaprijed određen iznos novca ili druga imovinska korist koju se dužnik obvezuje isplatiti, odnosno prepustiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni.- akcesornost – penal dijeli pr. sudbinu obveze koju osigurava.- može biti ugovoren penal za slučaj neispunjenja (može se zahtijevati ili ispunjenje gl. obveze ili ispunjenje penala, alternativno) i penal za slučaj zakašnjanja (može se zahtijevati i ispunjenje gl. obveze i penala, kumulativno).

Stranica 33.

- za novčane obveze se ne ugovara penal nego se plaćaju zatezne kamate .

PROMJENE U OBVEZNOPRAVNOM ODNOSUI. Promjena subjekata

a) promjena vjerovnikab) promjena na strani dužnikac) prijenos ugovorad) asignacija (uputa)

II. Promjena sadržajaa) novacija (obnova)b) nagodba ili poravnanje

CESIJA- promjena subjekata – na strani vjerovnika.- ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu.

Vrste: ugovorna, zakonska i nužna- subjekti:

- cedent (stari vjerovnik)- cesionar (novu vjerovnik)- cesus (dužnik)

- nastaje najčešće na temelju ugovora o cesiji.- ugovor je dvostrani pr. posao (bez obzira što postoje tri stranke).- dužnika se mora obavijestiti o ustupu tražbine – notifikacija.- objekt – prenosive tražbine.

- međusobni odnosi:- cedent/cesionar: u pravilu na cesionara tražbina prelazi u onom opsegu i kvaliteti u kojoj je postojala kod cedenta. Odgovornost – za veritet; istinitost tražbine / bonitet; naplativnost (samo kad je to ugovoreno).

cesionar/cesus : cesus cesijom ne smije doći u gori položaj. Ostaje u jednakom položaju kao i prema starom vjerovniku.

PERSONALNA SUBROGACIJA- prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu (ispunitelj, solvens) koja ju je ispunila umjesto dužnika.- ispunitelj zamjenjuje starog vjerovnika, ima isti položaj kao on.- pretpostavke: ispunjenje dužnikove obveze.- mora biti ugovorena s vjerovnikom - ugovorna, ponekada može nastati ex lege – zakonska

Promjene na strani Promjene na strani dužnika:PREUZIMANJE DUGAdužnika:PREUZIMANJE DUGA- ugovor između dužnika i treće osobe kojim se treća osoba obvezuje dužniku da će uz pristanak vjerovnika ispuniti njegovu obvezu.PRISTUPANJE DUGU- ugovor između treće osobe i vjerovnika kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obv.pr. odnos pored dužnika.- vjerovnik može tražiti ispunjenje od bilo kojeg od njih.- dužnik ne može spriječiti trećeg da plati.PREUZIMANJE ISPUNJENJA- ugovor između dužnika i trećega kojim treći preuzima obvezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu

Stranica 34.

- vjerovnik ne može trećeg tužiti na ispunjenje (to može samo prema svom dužniku).- mora primiti ispunjenje od njega da ne bi pao u zakašnjenje.PRIJENOS UGOVORA- pr. posao kojim se cjelokupna pr. pozicija jedne ugovorne str. prenosi na treću osobu, a da se tom pr. operacijom ipak ne ukida identitet prvobitnog obveznopravnog odnosaASIGNACIJA (UPUTA)- izjava asignanta (uputitelja) kojom ovlašćuje asignata (upućenika) da u svoje ime, a za račun asignanta izvrši određenu činidbu asignataru (primatelj upute), a asignatara ovlašćuje da u svoje ima, a za njegov račun primi tu činidbu.Npr: A ovlasti B “Platite za moj račun C-u 5.000kn”, a C-a ovlasti “Naplatite od B-a za moj račun 5.000kn”.

Promjena sadržaja:Promjena sadržaja:NOVACIJANOVACIJA- ugovor kojim stranke mijenjaju ili pr. osnovu ili glavnu činidbu svoje dosadašnje obveze.- nastaje nova obveza, stara se gasi.- mora postojati pravno valjana stara obveza i animus novandi, namjera noviranja.NAGODBA- ugovor kojim stranke svoje sporne i dvojbene tražbine tako uređuju da svaka ponešto odstupi od svog zahtjeva – izvansudska n., (postoji i sudska n.).- pr. je sporno kada nema suglasnosti o njegovoj opstojnosti.- dovjbeno je kada su među str. sporni struktura i obujam njegova sadržaja i kada je neizvjesno njegovo ostvarenje.DJELOVANJE UGOVORAa) ugovorom se stvaraju prava i obveze za ugovorne strane

- općeprihvaćeno načelo obveznog pr – pacta sunt servanda – ugovori se moraju izvršavati (ZOO, čl. 9.)b) osnova je za stjecanje stvarnih pravaDJELOVANJE PREMA TREĆIMA- tuđi ugovor ne može nikome štetiti niti koristiti.IZNIMKE:

a) ugovor u korist trećih (pactum in favorem tertii) – jedna se ugovorna str. obvezuje drugoj da će ispuniti određenu činidbu u korist treće osobe- treći ima pr zahtijevati činidbu od dužnika bez obzira što nije sudjelovao u sklapanju ugovora- ovaj ugovor se svodi na jednu klauzulu dodanu nekome od postojećih ugovora po kojoj je dužnik dužan činidbu ispuniti trećemu umjesto vjerovnika

b) obećanje radnje treće osobe – naše pr prihvaća načelo nedopustivosti ugovornog obvezivanja treće osobe

c) pobijanje dužnikovih pr radnji (objašnjeno kod pobojnosti)

PRESTANAK OBVEZNOPRAVNIH ODNOSA

ISPUNJENJE – prestanak obvez.pr. odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem dužne činidbeTko? Strogo osobnu činidbu može ispuniti samo dužnik, ostale može i njegov zastupnik,

treća osoba.Kome? Vjerovniku, no može i dr. osobi koja je određena zakonom, odlukom suda,

ugovorom između dužnika i vjerovnika, voljom samog vjerovnika.Opća pravila ispunjenja:- ispunjenje dužne činidbe- ispunjenje u cijelosti- uzajamnost i istodobnost ispunjenja- mjesto, vrijeme i način ispunjenja- uračunavanje ispunjenja (najčešće kod novčanih obveza)- izdavanje priznanice i vraćanje obveznice (priznanica – vjerovnikova pisana izjava kojom

Stranica 35.

potvrđuje primitak dugovane činidbe, obveznica – dužnikova pisana izjava kojom priznaje postojanje obveze prema vjerovniku)- ispunjenje polaganjem dugovanog u sudZAKAŠNJENJE– povreda obvez.pr. odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili zakonskih rokova ispunjenja ili primitka ispunjenja

a) zakašnjenje dužnika – kada dužnik zakasni s ispunjenjem obveze.Njegova obveza mora biti utuživa i dospjela.Najteža posljedica – odgovornost dužnika i za slučajnu propast stvari, kod novčane obveze vjerovnik ima pr. na zatezne kamate, ponekad vjerovnik može i raskinuti ugovor.b) zakašnjenje vjerovnika – ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. Dužnik se može svoje obveze osloboditi polaganjem dugovanog u sud.

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJAAko za razloge nemogućnosti ne odgovara dužnik, obveza prestaje.Ako nemogućnost nastupi zbog propasti stvari, obveza prestaje samo ako je u pitanju species.

RASKID UGOVORA – način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen.a) raskid na osnovi stranačke volje

- sporazumni – samo ako ugovor nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen.- neformalnost raskida.- uz 2 iznimke: kada je drukčije predviđeno zakonom / ako cilj zbog kojeg je propisan oblik za sklapanje ugovor zahtijeva da raskid bude obavljen u istom obliku.

- jednostrani raskid ne temelju ugovora – u ugovor su unesene posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostr. raskida ugovora

clausula irritatoria – jednoj str. se dopušta da može odustati od ugovora ako dr. str. ne ispuni svoju obvezu.

lex commissoria – kod kupoprodaje; prodavatelj je ovlašten odustati od ugovora ako kupac na vrijeme ne plati kupovnu cijenu.

b) raskid na osnovi zakona - jednostrani –

a) zbog neispunjenja. b) zbog promijenjenih okolnosti - clausula rebus sic stantibus (ugovor obvezuje dok se ne

promijene okolnosti koje su postojale u vrijeme njegovog sklapanja i na kojima je temeljena volja stranaka).

raskid ex lege – npr. kod fiksnih ugovora.

PRIJEBOJ (kompenzacija)- prestanak obveze obračunavanjem protutražbine s tražbinom.Vrste:

sporazumni (dobrovoljni) jednostrani (pretpostavke: uzajamnost / istovrsnost / dospjelost / utuživost / izjava o

prijeboju) ex lege (nastupa po samom zakonu), naše pr. ga ne poznaje

Isključenje prijeboja – neke tražbine po zakonu ne mogu prestati prijebojem (ZOO, čl. 200.)

OTUPST DUGA- obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s time suglasi. Ne traži se poseban oblik tog ugovora.

Stranica 36.

PROTEK VREMENA / OTKAZ- ako je obvez.pr. odnos sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom tog vremena.- ako mu vrijeme trajanja nije ograničeno rokom prestaje otkazom bilo kojeg sudionika.

Otkaz – jednostr. izjava volje kojom se okončava trajni obvez.pr. odnos na neodređeno vrijeme. Otkazni rok može biti ugovoren, određen zakonom ili običajem, a ako nije nikako određen vrijedi primjereni rok.Ostali načini prestanka obvez.pr. odnosa – smrt sudionika (kod osobnih obveza), novacija, sjedinjenje (konfuzija), propis...

UGOVORI OBVEZNOG PRAVA

UGOVORI O PRIJENOSU STVARI I PRAVAa) kupoprodajab) zamjenac) darovanjed) ugovor o doživotnom uzdržavanjue) ugovor o dosmrtnom uzdržavanjua) Prodaja (kupoprodaja) – ZOO čl. 376.-473.

a) Kupoprodaja- ugovor kojim se jedna strana (prodavatelj) obvezuje drugoj strani (kupcu) prepustiti određeni objekt, a kupac se obvezuje za prepušteni objekt platiti određeni iznos novaca kao kupovnu cijenu.- konsenzualan, dvostranoobvezni, recipročni, naplatni, kauzalan.- objekti prodaje: stvari (samo one u prometu, može i buduće stvari, pokretnine i nekretnine), prava (samo imovinska pr koja nisu strogo osobna) i imovina.- objekt mora biti određen ili bar odrediv.- cijena - vrijednost stvari izražena u novcu

a) mora biti izražena u novcub) određena ili odredivac) ne smije biti protuzakonita

Obveze stranaka: prodavatelj: do predaje stvar brižno čuvati, zatim ju predati kupcu u slobodan posjed, čas

predaje uglavnom znači i čas prelaska rizika (za slučajnu propast ili oštećenje stvari), nakon predaje odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari.

kupac: preuzima stvar i plaća cijenu (plaćanje u obrocima se nikad ne podrazumijeva). obveze u slučaju raskida kupoprodaje (apstraktna / konkretna šteta).

POSEBNE VRSTE KUPOPRODAJE:1) Prodaja s pravom prvokupa – vl. stvari opterećene prvokupom koji želi prodati stvar najprije

ju treba ponuditi osobi koja ima pr. Prvokupa.2) Nazadkupnja – prodavatelj nekretnine si prigodom kupoprodaje ili kasnije pridržava pr. da

prodanu stvar za unaprijed određenu cijenu opet otkupi.3) Nazadprodaja – prodavatelj je obvezan da na zahtjev kupca odmah ili nakon određenog

vremena kupi tu nekretninu za unaprijed određenu cijenu.4) Realna prodaja – kupnja iz ruke u ruku, kupnja za gotovo.5) Prodaja s obročnim otplatama cijena – prodaja na kredit.6) Prodaja s pridržajem pr. vlasništva – prodavatelj pokretne stvari zadržava pr. vl. i poslije

predaje stvari kupcu, sve dok ovaj ne isplati cijenu u potpunosti.7) Kupnja na pokus – kupac uzima stvar pod uvjetom da ju isproba i utvrdi odgovara li

Stranica 37.

njegovim željama.8) Prodaja po uzorku ili modelu – prodavatelj kupcu predaje stvar jednaku uzorku ili modelu.9) Prodaja sa specifikacijom – kupcu se ostavi pr. da kasnije, nakon sklapanja ugovora, odredi

oblik, mjeru, asortiman ili dr. pojedinosti kupljene stvari.10) Prodajni nalog – nalogoprimac se obvezuje pokretnu stvar prodati za određenu cijenu u

određenom roku, ili je vratiti nalogodavcu (čl. 476.-478.).

b) Zamjena (razmjena) – ZOO čl. 474.-475.- konsenzualan dvostranoobvezni ugovor koji nastaje tako da se jedna str. obveže predati drugoj određenu stvar, a ta se druga str. obveže da će joj kao protučinidbu dati neku svoju drugu stvar u vlasništvo.OBJEKT: sve stvari u prometu, prenosiva prava, može i novac

ugovor je naplatan, kauzalan, u pravilu neformalan trenutak predaje stvari – trenutak prelaska rizika

c) Darovanje – ZOO čl. 479.-483.- ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (obdarenik) neku stvar ili imovinsko pravo, a ova to prihvaća.Darovanjem se smatra i oprost i isplata duga uz dužnikovu suglasnost.

ugovor je besplatan, konsenzualan ili realan, potrebna je dobrovoljnost i animus donandi (namjera darovanja).

OBJEKT: stvari (buduće i sadašnje), prava (prenosiva), sadašnja i buduća imovine.OBLIK UGOVORA: o darovanju nekretnine – pisani oblik; ugovor o darovanju bez prave predaje stvari (konsenzualno) – u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave; kod realnog – ne traži se neki određeni oblik.

OPOZIV DAROVANJA: Razlozi:

a) zbog oskidnosti b) zbog grube nezahvalnosti

- pr. na opoziv prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako nije drugačije određeno.

Postoji: darovanje s nametom, nagradno, uzajamno, mješovito darovanje, darovanje za slučaj smrti.

d) Ugovor o doživotnom uzdržavanju – ZOO čl. 579.-585.- obvezuje se jedna str. (davatelj uzdržavanja) doživotno uzdržavati drugu str. ili neku treću osobu (primatelj uzdržavanja), a druga str. izjavljuje da joj prenosi u vlasništvo svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja.- dvostranoobvezan, naplatan, strogo formalan (u pisanom obliku i mora ga ovjeriti sudac ili u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen po javnom bilježniku).

Odgovornost za dugove – davatelj uzdrž. ne odgovara za dugove primatelja nakon njegove smrti, osim ako nije drugačije ugovoreno.

Prestanak ugovora: sporazumni raskid, jednostrani raskid,

2 mogućnosti jednostranog raskida ugovora: a) kada ugovaratelji žive zajedno, pa im zajednički život postane nepodnošljiv,b) kad jedna str. ne ispunjava svoje obveze.

raskid zbog izmijenjenih okolnosti,

Stranica 38.

raskid zbog smrti davatelja uzdržavanja(U slučaju smrti davatelja uzdržavanja njegova pr. i obveze prelaze na njegova bračnog druga i potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu.Ne pristanu li, ugovor se raskida, a oni nemaju pr. tražiti naknadu za prije dano uzdržavanje (osim ako nisu sposobni uzdržavati primatelja uzdržavanja).)

smrću primatelja uzdržavanja.

e) Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju – ZOO čl. 586.-589.Jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje se da će dr. str. ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a dr. str. se obvezuje prenijeti mu za života svu ili dio svoje imovine.Oblik – pisani, ovjera potpisa od strane javnog bilježnika (no postoje i dr. Mišljenja).- dvostranoobvezan, naplatan, strogo formalan.Pridržaj pr. stvarnog tereta – kao jamstvo za ispunjenje obveze uzdržavanja, primatelj može odrediti da se, ako uzdržavatelju daje nekretninu, u njegovu korist osnuje stvarni teret uzdržavanja.

u slučaju smrti davatelja uzdržavanja – primjenjuju se odredbe ugovora o doživotnom uzdržavanju (kao i za mnoga dr. pitanja).

UGOVORI O UPORABI I KORIŠTENJU STVARI

a) zakupb) najamc) zajamd) posudba

a) ZakupKonsenzualni dvostranoobvezni ugovor kojim se jedna strana (zakupodavac) obvezuje da će uz naplatu (zakupninu) prepustiti drugoj strani (zakupniku) neku stvar na korištenje.Zakupnik ima pravo iz zakupljenog objekta zakupa crpiti plodove.

OBJEKT: obično nekretnine (obradiva zemljišta, poslovne zgrade i poslovne prostorije, može i kamenolom, šljunčara, pašnjak...), mogu i pokretnine (npr. film, kamion...).

ZAKUPODAVAC: predaja stvari u ispravnom stanju održavanje stvari u ispravnom stanju snosi odgovornost za materijalne nedostatke snosi odgovornost za pravne nedostatke

ZAKUPNIK: koristiti stvar kao dobar privrednik naknaditi štetu plaćati zakupninu čuvati stvar, a nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu

PODZAKUP – ugovor kojim zakupnik daje zakupljenu stvar u zakup drugome.PRESTANAK ZAKUPA – istek vremena, otkaz, propast stvari, iznimno i smrt.

Posebne vrste zakupa:Posebne vrste zakupa:Zakup poljoprivrednog zemljišta Zakup poljoprivrednog zemljišta

poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za RH – posebna zaštita. u pisanom obliku (upis u zemljišne knjige). subjekti – zakupodavac – vlasnik zemljišta, zakupnik – svaka fizička i pr. osoba koja se bavi

Stranica 39.

poljoprivrednom djelatnišću. sadržaj – bitni sastojci – katastarski podaci o polj. zemljištu, visina i rokovi plaćanja

zakupnine. Potrebno i trajanje zakupa, opis objekata, uređenja i nasada, pr. i obveze zakupnika, namjenu zemljišta, razloge prestanka ugovora.Polj. zemljište u vl. države – ne može se dati u podzakup.

prestanak – istek vremena, prenamjena polj. zemljišta u neko dr (npr. građevinsko), otkaz.

Zakup poslovnog prostora poslovni prostori su poslovne zgrade, poslovne prostorije, garaža i garažno mjesto. obvezan je pisani oblik. sklapanje ugovora s dvojicom odvojenih zakupnika – prednost ima onaj koji je prvi sklopio

ugovor. ako nije drugačije određeno ugovorom zakupnik nema pr. poslovni prostor ili njegov dio

dati u podazkup.

b) Najam ugovor kojim se najmodavac obvezuje predati najmoprimcu određenu stvar na uporabu, a

najmoprimac se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. ne obuhvaća pribiranje plodova. konsenzualan, dvostranoobvezan, naplatan, kauzalan ugovor (kauza – naplatno prepuštanje

stvari na uporabu), pisani oblik (nekretnine). može se zaključiti na određeno i neodređeno vrijeme.

OBJEKT: pokretnine i nekretnineOblik ugovora – ako se radi o najmu nekretnine – obvezan pisani oblik.

OBVEZE NAJMODAVCA: predaja stvari, održavanje stvari i javni tereti, odgovornost za materijalne nedostatke, odgovornost za pravne nedostatke

OBVEZE NAJMOPRIMCA: plaćanje najamnine, uzdržavanje od protuugovorne uporabe, vratiti stvar.

PODNAJAM – samo uz suglasnost najmodavca najmoprimac može iznajmljenu stvar dati u podnajam ili je nekome drugome prepustiti na uporabu.PRESTANAK – istek vremena, otkaz, propast stvari.

Ugovor o najmu stana stan – skup prostorija namijenjenih stanovanju s prijeko potrebnim sporednim prostorijama

koje čine zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz subjekti – najmodavac – vlasnik stana, najmoprimac – svaka fizička osoba oblik – pisani prestanak – istek vremena, otkaz, raskid, sporazum.

c) Zajam- ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu dr. zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu, poslije određenog vremena, vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.- na primljenim stvarima zajmoprimac stječe pr. vlasništva, ali to mu nije kauza.

Stranica 40.

- konsenzualni, dvostrani, naplatni (uz kamate), može biti i besplatni (beskamatni), kauzalni (kauza – ostvarenje kredita), ugl. neformalan (ima iznimaka)Objekt: novac ili zamjenjive stvari

ZAJMODAVAC: predaja pozajmljene stvari u ugovoreno vrijeme ili kad to zajmoprimac zatraži (može i odbiti predaju ako su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li biti u stanju taj zajam vratiti), odgovara za materijalne nedostatake pozajmljene stvari (ako se radi o beskamatnom zajmu treba naknaditi štetu samo ako su mu bili poznati ili su mu trebali biti poznati nedostaci, a o njima nije obavijestio zajmoprimca).

ZAJMOPRIMAC – u ugovorenom roku vratiti istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće, zajam može vratiti i prije roka.- namjenski zajam – ako zajmoprimac koristi zajam u svrhu koja je različita od ugovorene, zajmodavac ima pr. raskinuti ugovor.Neke od vrsta:

- investicijski- emisijski

Ugovor o kreditu – banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

zajmodavac je uvijek banka, objekt činidbe je uvijek novac, ugovor je naplatan i formalan (pisani oblik).

podvrsta ovog ugovora – ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira.

d) Posudba - realni ugovor koji nastaje tako da jedna str. (posuditelj) preda dr. str. (posudovniku) određenu stvar na besplatnu uporabu, s time da je posudovnik mora nakon određenog vremena ili nakon dogovorene uporabe vratiti.- jednostranoobvezni, realni, besplatni ugovor.- Objekt: ugl. nepotrošne stvari, no mogu i potrošne. Bitno je jedino da se mora vratiti ista stvar.

POSUDOVNIK – ima pr služiti se stvarju onako kako je to ugovoreno, odnosno ako nije ništa ugovoreno, tada je mjerodavan uobičajeni način uporabe te stvari, snosi redovite troškove održavanja stvari, odgovara posuditelju za štetu, mora stvar vratiti

POSUDITELJ – odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari, ima pr. na raskid ugovora i povrat stvari ako posudovnik rabi stvar protivno ugovoru, njezinim svojstvima i namjeni ili je bez pristanka posuditelja prepušta drugome na uporabu.

Potposudba – iz samog ugovora o posudbi posudovnik nije ovlašten stvar dati drugome u potposudbu, za to je potreban pristanak posuditeljaPrekarij – ako je stvar predana na uporabu, ali nije ustanovljene ni svrha ni vrijeme uporabe, tada se prema čl. 515. st. 3. ZOO radi o tzv. izmoljenoj posudbi ili prekariju. On se može opozvati u svako doba.

UGOVORI O USLUGAMAa) ugovor o djelub) ugovor o građenjuc) ostava

Stranica 41.

d) ugovor o uskladištenjue) ugovor o naloguf) ugovor o punovlašćug) ugovor o komisiji

a) Ugovor o djelu - izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umjetničkog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.- dvostranoobvezan, naplatan, konsenzualan, neformalan

Za razliku od ugovora o radu, sam rad nije važan, već rezultat rada.

IZVOĐAČ - izvršiti djelo prema ugovoru i pravilima struke, predati izrađenu stvar naručitelju, dužan upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koje mu je ovaj predao (osim ako

naručitelj nije izričito zahtijevao da se djelo izradi od materijala koji mu je predao), snosi odgovornost za nedostatke djela.

NARUČITELJ – primiti izvršeni rad, isplatiti naknadu, naručitelj ima pr. nadzora nad obavljanjem posla i ima pr. davati upute kad to odgovara

naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti.

Odgovornost za nedostatke – naručitelj je dužan pregledati djelo i o nađenim nedostatcima obavijestiti izvođača bez odgađanja.- ako se nedostatak pokaže kasnije (skriveni nedostatak) naručitelj je dužan o tome obavijestiti izvođača u roku od 1 mj. od njegova otkrivanja (objektivni rok je 2 godine).

Naručitelj ima pr.:1. zahtijevati otklanjanje nedostatka,2. sniženje naknade,3. raskid ugovora +

naknada štete- ako je nedostatak velik naručitelj može raskinuti ugovor i bez prethodnog zahtijevanja otklanjanja nedostatka (+ naknada štete).

Radi osiguranja naplate naknade izvođač ima pr. zadržanja na stvarima što ih je napravio ili popravio, te na ostalim predmetima koje mu je predao naručitelj u vezi s njegovim radom.

Prestanak ugovora – izvršenje djela + isplata, raskid, smrt strana, gubitak radne sposobnosti izvođača.

b) Ugovor o građenju - izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na zemljištu ili postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

Podvrsta ugovora o djelu.Mora biti sklopljen u pisanom obliku.- dvostranoobvezan, naplatan, konsenzualan, formalan

Građevina – zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, želj. pruge, bunari i ostale građevina čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

Stranica 42.

Cijena – određuje se po jedinici mjere ugovorenih radova – jedinična cijena (npr. po m2) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu – ukupno ugovorena cijena.- moguća je i izmjena cijene

Nadzor – kao i kod ugovora o djelu.Odstupanje od projekta – samo uz pisanu suglasnost naručitelja (osim u slučaju hitnih i nepredviđenih radova).

Odgovornost za nedostatke - osim odgovornosti za ostale nedostatke građevine izvođač, projektant i osoba koja obavlja nadzor odgovaraju i za tzv. bitne zahtjeva za građevinu (zakonom određenih) koji se pokažu u roku od 10 god. od predaje i primitka radova- u istom roku i odgovornost za nedostatke u zemljištu na kojemu je građevina podignuta

Ugovor o građenju s odredbom 'ključ u ruke' – izvođač se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine.

c) Ostava (depozit) ostavoprimac se obvezuje primiti stvar od ostavodavca da je čuva i vrati kad je ovaj bude

zatražio, dvostranoobvezan, konsenzualan, u pravilu besplatan.

OBJEKT – samo točno određene pokretne stvari (čuvanje nekretnine može se urediti ugovorima o posudbi, zakupu i najmu).Ostavodavac ne mora biti vlasnik stvari OSTAVOPRIMAC – čuvati stvar kao svoju vlastitu (ako je uz naknadu onda kao dobar gospodarstvenik / domaćin).- ne može predati stvar drugome na čuvanje bez pristanka ostavodavca, - nema pr. upotrebljavati stvar, - dužan je stvar vratiti čim je ostavodavac zatraži, skupa sa svim plodovim i dr. koristima.- ima pr. na naknadu troškova i štete,- ima pr. na naknadu ako je ugovorena,- odgovara ta štetu.

Posebni slučajevi ostave:- NEPRAVA OSTAVA – u ostavu su dane zamljenjive stvari koje ostavoprimac može potrošiti, te vratiti istu količinu stvari iste vrste (na njegove odnose se primjenjuju pravila ugovora o zajmu, samo će glede vremena i mjesta vraćanju važiti pravila ug. o ostavi, ako ugovaratelji nisu što dr. ugovorili).

- UGOSTITELJSKA OSTAVA – ugostitelj se smatra ostavoprimcem glede stvari koje su gosti donijeli pa odgovaraju za njihov nestanak, uništenje i oštećenje (osim ako se to dogodilo zbog okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili osoba koje je on doveo ili su mu došle u posjet),

- uglavci i objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničuje ili uvjetuje njegova odgovornost za stvari koje su gosti donijeli NEMAJU NIKAKAV PRAVNI UČINAK,- ugostitelji imaju pr. zadržanja na takvim stvarima.

d) Ugovor o uskladištenju Javno skladište – gospodarska organizacija, ugl. trg. društvo, koje se bavi poslovima

smještaja i čuvanja robe, te je posebnim odobrenjem ovlašteno da na smještenu robu izdaje vrijednosne papire koji se zovu skladišnice.- može obavljati i dr. poslove koji su u vezi s njegovim glavnim poslovanjem.

Stranica 43.

- jav. skladište treba poslovati na temelju poslovnih uvjeta, imati fiksirane tarife i voditi poslovne knjige.

Ugovor o uskladištenju – njime se obvezuje skladištar primiti i čuvati određenu robu i poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju, te je predati na zahtjev ostavodavca ili dr. ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu.- dovstranoobvezan, konsenzualan, naplatan, adhezijski način sklapanja (pristupanjem poslovnim uvjetima skladišta), obligatorno sklapanje na strani depozitara (može odbiti sklapanje ugovora samo u određenim slučajevima).

Skladišnica – izvadak iz matične knjige za skladišnice koju vodi jav. skladište kronološkim redom. Skladištica se sastoji iz 2 dijela – priznanice i založnice.

- odgovarnost za štetu na robi – objektivna odgovornost skladištara.

e) Ugovor o nalogu - nalogoprimac (mandatar) se obvezuje i ujedno ovlašćuje poduzeti određene poslove za račun nalogodavca (mandanta).- konsenzualan, uglavnom naplatan, neformalan.Objekt – razni poslovi.

NALOGOPRIMAC – - izvršenje naloga po uputama (upute – imperativne, fakultativne, indikativne)- podnošenje izvještaja i polaganje računa

NALOGODAVAC – - predujmiti nalogoprimcu- platiti naknadu- naknaditi troškove- preuzeti obveze- naknaditi štetu

Prestanak ugovora - odustankom nalogodavca- otkazom nalogoprimca- smrću nalogoprimca- smrću nalogodavca- prestankom pr. osobe - lišenjem poslovne sposobnosti

f) Ugovor o punovlašću- zastupnik – osoba koja vlastitim očitovanjem volje sklapa pr. posao za drugoga- vrste zastupstva:

Neposredno – u pravnom smislu. Neposredni zastupnik sklapa pr. posao vlastitim očitovanjem volje u ime i za račun zastupanogPosredno – zastupnik sklapa pr. posao u svoje ime, ali za račun zastupanoga.

Elementi ugovora o punovlašću – 1) nalog: jedna str. nalaže dr. str. da za nju obavi neki posao, a dr. str. se prihvatom naloga obvezuje na njegovo izvršenje.2) punomoć (ZOO, čl. 313.-318.) – nalogodavčeva izjava upućena trećim osobama kojom

Stranica 44.

se daje ovlaštenje punomoćniku da sklapa pr. poslove u ime i za račun opunomoćitelja.3) zastupanje.

Ugovor o punovlašću – konsenzualan ugovor koji nastaje kad opunomoćitelj dade nalog i punomoć punomoćniku da sklapa pr. poslove u ime i za račun opunomoćitelja, a ovaj na to pristane.

Vrste punomoći – - posebna – za određeni pr. posao.- generična – za cijelu vrstu pr. poslova.- opća – sve vrste poslova koji se tiču opunomoćitelja.Prekoračenje ovlaštenja – opunomoćitelja ne obvezuje, osim ako ga naknadno ne odobri (ratihabicija).

Opunomoćenik – - izvršiti nalog prema uputama (u pravilu osobno)- odstupanje samo uz sugl. opunomoćitelja- podnijeti izvještaj na zahtjev opunomoćitelja- ima pr. na naknadu za svoje trud

Opunomoćitelj – - naknaditi opunomoćeniku troškove- preuzeti obveze što ih je opunomoćenik uzeo za sebe obavljajući posao- opunomoćenik ima zak. založ. pr. na novčanim iznosima koje je naplatio za račun opunomoćitelja i dr. stvarima radi osiguranja svoje tražbine na ime naknade i troškova

Prestanak ugovora – izvršenje naloga, istekom roka, odustankom opunomoćitelja, otkazom punomoćnika, smrću / prestankom postojanja pr osobe, stečajem i lišenjem poslovne sposobnosti, opozivom punomoći.

IZVANUGOVORNE OBVEZE

1. uzrokovanje štete2. stjecanje bez osnove3. poslovodstvo bez naloga4. jednostrana izjava volje – javno obećanje nagrade i vrijednosni papiri

ODGOVORNOST ZA ŠTETU- takav obvez.pr. odnos u kojem je jedna str. dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani, a dr. je str. ovlaštena zahtijevati takav popravak.Pretpostavke:- subjekti (štetnik / oštećenik)- štetna radnja štetnika- šteta na strani oštećenika- uzročna veza između štetne radnje i štete- protupravnost štetne radnje

I. ŠTETNIK – u prvom redu fizička osoba koja ima dva svojstva – ubrojivost (osoba pravilno shvaća zbivanja oko sebe i na osnovi tog shvaćanja donosi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi,

Stranica 45.

pravilne odluke) i poslovna sposobnost. Može i pravna osoba koja po našem pr. ima deliktnu sposobnost (iako nema ubrojivost jer je to svojstvo samo fizička osoba). Dovoljna je već sama poslovna sposobnost.

II. ŠTETNA RADNJA – svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika.Dijeli se na: - GRAĐANSKI DELIKT (deliktna odgovornost za štetu) – štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu.- POVREDA OBVEZNOG ODNOSA (ugovorna odgovornost za štetu) – takva štetna radnja koja dovodi do preoblikovanja postojećeg obvez.pr. odnosa u odnos odgovornosti za štetu ili do toga da pored postojećeg obvez.pr. odnosa nastane i odnos odgovornosti za štetu – imovinsku i neimovinsku.

III. ŠTETA– imovinska – šteta na imovini (tj. na subjektivnim imovinskim pravima),- neimovinska – povreda subjektivnih neimovinskih prava i interesa (povreda prava osobnosti),- pozitivna – umanjenje postojeće imovine,- negativna ili izmakla korist.

IV. UZROČNOST – veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljediceV. PROTUPRAVNOST – povreda nekog pr. pravila pozitivnog pr. poretka.

Objektivni elementi protupr. – činjenica da je za postojanje protupravnosti dovoljno da je štetnom radnjom povrijeđeno neko pravilo. Nije bitan stav učinitelja prema štetnoj radnji.Subjektivni el. protupr. – krivnja učinitelja (ponekad se zahtjeva određeni stupanj krivnje).

KRIVNJA – dvije su vrste: namjera i nepažnja.Namjera – traži se da je štetnik postupao znajući, hotimice.Nepažnja – određuje se objektivno. Može biti krajnja nepažnja (štetnik nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek), te obična nepažnja (štetnik nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio dobar privrednik, tj. dobar domaćin, ona se predmnjeva)Ponekada je štetna radnja dopuštena, no štetu treba ipak popraviti (nikad se ne pretpostavlja). Npr. u slučaju krajnje nužde – učinitelj vrši štetnu radnju da bi od sebe ili od drugoga otklonio istodobnu neskrivljenu opasnost, koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom je zlo koje je učinjeno manje od onoga kojim se prijetilo.

Isključenje protupravnosti - nanošenje štete po dužnosti,- nužna obrana, - viša sila, - dopuštena samopomoć,- pristanak oštećenika.

VRSTE ODGOVORNOSTI ZA ŠTETUa) izvanugovorna (deliktna) – šteta je nanesena građanskim deliktom.b) ugovorna (kontraktna) – šteta nanesena povredom ugovornog odnosa.c) predugovorna odgovornost – šteta koja je nastala jer je jedna strana vodile pregovore za sklapanje ugovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja, osobito ako ih je prekinula suprotno tom načelu ili je u njih ušla bez prave namjere da sklopi ugovor.

SUBJEKTIVNA (kulpozna) odgovornost – za nastanak odgovornosti za štetu potrebna je osim

Stranica 46.

općih pretpostavki i krivnja štetnika.2 podvrste: subjekt. odgovorn. kod koje se krivnja dokazuje / subjekt. odgovorn. kod koje se krivnja predmnijeva (predmnijeva se uvijek najniži stupanj krivnje – obična nepažnja).

OBJEKTIVNA (kauzalna) odgovornost – ne traži se krivnja štetnika.Najvažniji slučajevi:- odgovornost za štetu od opasne stvari (odgovara vlasnik) i od opasne djelatnosti (odgovara osoba koja se njome bavi),

(posebna pravila o odgovornosti za štete izazvane motornim vozilom u pogonu čl. 1068.-1072.)

- odgovornost za neispravan proizvod,- odgovornost organizatora pripredbi,- odgovornost za onečišćavanje okoliša

Oslobađanje od odgovornosti – ako štetnik dokaže.1) da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći, otkloniti (viša sila),2) da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika,3) da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe.

VLASTITA ODGOVORNOST – kad štetnik odgovara za štetu prouzročenu vlastitom štetnom radnjom.ODGOVORNOST ZA DRUGOGA – netko odgovara za štetu koju je dr. osoba prouzročila.Najvažniji slučajevi:- odgovornost za maloljetnike, - odgovornost za duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju,- odgovornost poslodavca za radnike,- odgovornost pr. osobe za štetu koju trećima uzrokuju njezina tijela upravljanja.

ODGOVORNOST VIŠE OSOBA ZA ISTU ŠTETUPodijeljena odgovornost – svaka od više osoba odgovara za određeni dio štete.Solidarna odgovornost – svaki od više štetnika odgovara za cjelokupnu štetu bez obzira na njegov udio u uzrokovanju štete (npr. kad više osoba uzrokuje štetu radeći zajedno, ili nisu djelovali zajedno, ali se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti).

POSEBNI SLUČAJEVI ODGOVORNOSTIa) odgovornost zbog neuskraćivanja nužne pomoći,b) o. u svez s obvezom sklapanja ugovora,c) o. u svezi s obavljanjem poslova od javnog interesa.

POPRAVLJANJE ŠTETEUklanjanje, naknađivanje ili ublažavanje štetnih posljedica koje su nastupile zbog određene štetne radnje.Tri oblika:- naturalna restitucija,- naknada štete,- satisfakcija

a) naturalna restitucija – vraćanje u prijašnje stanje, uspostava prijašnjeg stanja, provodi se uvijek kada je moguća.

Može biti individualna (vraćanje iste stvari), generična (davanje dr. zamjenjivih stvari umjesto oduzetih ili oštećenih), restitucija u obliku troškova (oštećenik da oštećenu

Stranica 47.

stvar popraviti, štetnik mu je dužan naknaditi troškove).Postoje i izuzeci od načela obvezatnosti naturalne restitucije.

b) naknada štete – novčani ekvivalent.

Obujam – kod deliktne odgovornosti – stvarna šteta i izmakla korist, kamate / kod ugovorne odgovornosti – obična štete i izmakla korist no obujam i visina ovise o vrsti i stupnju krivnje. Ulazi i neimovinska šteta (kao i kod deliktne odgovornosti).

Visina – kod deliktne odgovornosti – svota koja je potrebna da se oštećenikova mater. situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (pod određenim pretpostavkama dozvoljeno je i sniženje)

- kod ugovorne odgovornosti – na odgovarajući način se primjenjuju pravila o naknadi izvanugovorne štete, stranke mogu sporazumno ugovoriti, može se i sniziti u nekim slučajevima.

Ustanovljivanje naknade štete – propisom, arbitrarno, od strane suda po procjeni sudskih vještaka, komisijsko, sporazumom između štetenika i oštećenika.Oblici – ukupni (jednokratni) iznos i novčana renta.

c) satisfakcija Popravljanje štete koji se priznaje oštećeniku kao neko subjektivno zadovljanje bez obzira na štetu i njezinu naknadu.Vrste: - moralna (objavljivanje presude, ispravka...), - novčana - pravična novčana naknada .Pravična novčana naknada1) Fizičkoj osobi dosuđuje se ako je došlo do a) povrede pr. osobnosti, b) ovisi o težini povrede koja opravdava dosudu, c) ovisi o okolnostima povrede koje opravdavaju dosudu.

Dosuđuje se neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema.2) Prava osoba – za povredu ugleda i dr. pr. osobnosti pr. osobe sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema.- pravična novčana naknada se u pravilu dosuđuje u jednokratnom iznosu, samo iznimno u obliku rente

UKLANJANJE OPASNOSTI ŠTETE- svatko ima pr. zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojeg prijeti znatnija štete, te tražiti da se uzdrži od djelatnosti koja izaziva uznemiravanje ili opasnost štete (imovinska šteta).

NASLJEDNO PRAVO

Pojam nasljednoga prava u objektivnom i u subjektivnom smislu

Objekt nasljednoga prava: ostavina

Teorije o pravnoj prirodi nasljeđivanja: 1. učenje da je nasljeđivanje nastavljanje ostaviteljeve osobnosti; 2. učenje da je nasljeđivanje stjecanje ostavine; 3. učenje da je nasljeđivanje sredstvo za prevladavanje krize u pravnim odnosima koja nastaje smrću

Društveno-gospodarska funkcija nasljednoga pravaNasljedno je pravo nastalo pojavom privatnoga vlasništvaPokušaji da se nasljeđivanje ukineTendencije ograničavanja nasljeđivanja u suvremenim nasljednopravnim uređenjima

Stranica 48.

IZVORI NASLJEDNOGA PRAVAUstav RH (čl. 48. st. 2.) – jamči se pravo nasljeđivanjaZakon o nasljeđivanju (2003.) – primjenjuje se od 12. rujna 2003.Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti (1974.)Zakon o rješavanju sukoba zakona i nadležnosti u statusnim, porodičnim i nasljednim odnosima (1979; preuzet 1991.)Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (1982.)Zakon o parničnom postupku (1991., 2003.)Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.)Zakon o obveznim odnosima (2005.)

TEMELJNA NAČELA NASLJEDNOGA PRAVA1. Načelo ravnopravnosti žene i muškarca2. Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece3. Načelo zatvorenoga broja pravnih osnova nasljeđivanja (zakon, oporuka)4. Načelo slobode oporučnoga raspolaganja (ograničenje pravom na nužni dio)5. Načelo kumulacije pravnih osnova nasljeđivanja6. Načelo kaduciteta u korist državnoga vlasništva

- ošasna ili kaduktna imovina- sud oglasom poziva potencijalne nasljednike- ako se nitko ne javi nakon proteka godinu dana ostavina pripada nadležnoj jedinici lokalne samouprave

7. Načelo ex lege nasljeđivanja (delacija i akvizicija)8. Načelo dobrovoljnosti nasljeđivanja (pravo na odricanje od nasljedstva)9. Načelo ipso iure stjecanja

PRETPOSTAVKE NASLJEĐIVANJA

1. SMRT OSTAVITELJA2. NASLJEDNIK3. OSTAVINA4. PRAVNA OSNOVA NASLJEĐIVANJA

SMRT OSTAVITELJAOstavitelj – fizička osoba bez obzira na spol, dob, nacionalnost, rasu, religiju i sl..Smrt se dokazuje:

1. maticom umrlih (Zakon o državnim maticama),2. pravomoćnim rješenjem suda donesenim u postupku za dokazivanje smrti, 3. pravomoćnim rješenjem suda donesenim u postupku za proglašenje nestale osobe umrlom

(2. i 3. uređuje Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti – 1974.)Smrt se utvrđuje i upisuje po službenoj dužnosti u maticu umrlih na temelju potvrde o smrti koju izdaje zdravstvena ustanova ili mrtvozornik.Postupak za dokazivanje smrti – izvanparnični (pokreće ga osoba koja ima pravni interes; minimum dokaza; oglas; donosi se rješenje).Postupak za proglašenje nestale osobe umrlom – izvanparnični.Opća nestalost (od rođenja nestale osobe proteklo je 60 godina; vjerojatno je da nije živa; od nestanka proteklo više od 5 godina).Posebna nestalost (događaj koji je izazvao smrtnu opasnost; od nestanka je proteklo više od 6 mjeseci, odnosno godina dana ako je nestanak u ratu).

Stranica 49.

Objavljuje se javni oglas; nakon 3 mjeseca donosi se rješenje; određuje se dan smrti;Presumpcija smrti je oboriva.VAŽNOST UTVRĐIVANJA TOČNOGA DANA I TRENUTKA SMRTIU trenutku smrti dolazi do otvaranja nasljedstvaOtvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednoga prava u subjektivnom smisluPrema trenutku smrti utvrđuje se sastav ostavineUtvrđuje se krug osoba koje mogu postati nasljedniciProcjenjuje se sposobnost i dostojnost za nasljeđivanjePočinju teći rokovi zastare

NASLJEDNIKNasljednik je osoba na koju u trenutku otvaranja nasljedstva prelazi cijela ostavina ili njezin alikvotni dio.Nasljednik može biti fizička i pravna osoba (kod oporučnoga nasljeđivanja).Mora nadživjeti ostavitelja te biti sposoban i dostojan za nasljeđivanje.Nasljednik je univerzalni sukcesor – prava i obveze prelaze na njega jednim aktom i u jednom trenutku.Otvaranje nasljedstva (u trenutku smrti ostavitelja ili njegovim proglašenjem umrlim).Delacija (pripad)-deklaratoran učinak i akvizicija (prihvat)-konstitutivan učinak; kod nas se ne razlikuje delacija od akvizicije.Nasljedna prava nasciturusa.Komorijenti (npr. ostavitelj i potencijalni nasljednik) - smatra da ni jedna nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge.Sposobnost (nesposobnost) za nasljeđivanje; za strance se predmnijeva uzajamnost (reciprocitet) dok se ne dokaže suprotno.

NEDOSTOJNOST ZA NASLJEĐIVANJE1. Onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja ili je to pokušao učiniti.2. Onaj koji je silom ili prijetnjom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini.3. Onaj koji je uništio ili sakrio oporučiteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku.4. Onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kome je imao zakonsku obvezu uzdržavanja kao i onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje (sud na ovaj razlog ne pazi po službenoj dužnosti).Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga.Oprost nedostojnosti od strane ostavitelja u oporuci.Na nedostojnost sud pazi po službenoj dužnosti.Nedostojni nasljednik smatra se umrlim prije ostavitelja i nema nikakva nasljedna prava ni po zakonu ni po oporuci.

OSTAVINAOstavina je ukupnost prava i obveza koji se objekt nasljeđivanja.Razlika u odnosu na imovinu je što ostavina obuhvaća i obveze.Ostavinska aktiva – zbroj vrijednosti svih imovinskih prava.Ostavinska pasiva – zbroj vrijednosti svih imovinskih obveza.Čista vrijednost ostavine – razlika između aktive i pasive.Ostavinska masa je skup dobara koja s ostavitelja prelaze na nasljednika – to je ekonomski pojam ostavine.Ležeća ostavina (hereditas iacens) ima status pravne osobe u onim pravnim sustavima koji razlikuju

Stranica 50.

delaciju od akvizicije; u nas ne postoji.

PRAVNA OSNOVA NASLJEĐIVANJAPravne osnove nasljeđivanja su zakon i oporuka, a u nekim državama i ugovor što kod nas nije dopušteno.Zakonsko (intestatno) i oporučno (testamentarno) nasljeđivanje.Zakonsko je nasljeđivanje pravilo, a oporučno izuzetak.Moguća je kumulacija pravnih osnova nasljeđivanja.Nužno nasljedno pravo je oblik ograničavanja slobode oporučnoga raspolaganja i predstavlja iznimku od pravila da oporučno nasljeđivanje ima prvenstvo u odnosu na zakonsko.Do zakonskoga nasljeđivanja dolazi:

1. ako nema oporuke, 2. ako je oporuka ništetna,2. ako se oporučni nasljednik odrekne nasljedstva, 3. ako oporučni nasljednik ne postoji u trenutku otvaranja nasljedstva, 4. ako je oporučni nasljednik nedostojan za nasljeđivanje, 5. ako oporučno nije raspodijeljena sva imovina

ZAKONSKO NASLJEDNO PRAVOZakonsko nasljedno pravo je nasljeđivanje na temelju određenih činjenica koje propis predviđa kao osnove u slučaju kad iz određenih razloga nije moglo doći do oporučnoga nasljeđivanja.Do zakonskoga nasljeđivanja dolazi:

1. kad iza ostavitelja nije ostala nikakva oporuka, ili je oporuka poništena, ili oporučitelj nije rasporedio oporukom cijelu imovinu.

2. kad je oporučni nasljednik umro prije ostavitelja ili se odrekao nasljedstva ili je nedostojan.Činjenice koje se uvažavaju kao pretpostavke zakonskoga nasljeđivanja:

krvno srodstvo bračna veza (izvanbračna veza) posvojenje

KRVNO SRODSTVOKrvno je srodstvo odnos dviju ili više osoba zasnovan na međusobnoj vezi biološke, pravne ili socijalne naravi. Pod biološkom ili fiziološkom vezom razumijeva se krvna veza ili veza podrijetla.Poznajemo nekoliko vrsti srodstva:

krvno srodstvo srodstvo po tazbini (npr svekar, snaha) građansko srodstvo ili srodstvo po posvojenju dugovono sreodstvo (npr kumstvo) srodstvo po mlijeku između dojilje i dojenog djeteta i njegovih potomaka

Računanje krvnog srodstva je razvrstavanje krvnih srodnika po linijama i stupnjevima. Dvije su linije, uspravna i pobočna. Uspravnu liniju čine osobe koje potječu jedna od druge tj preci i potomci npr roditelj-dijete-unuk. Pobočnu liniju čine osobe koje potječu od treće osobe kao zajedničkog pretka, a ne jedna od druge npr braća, stric i nećak. Pobočni srodnici su punokrvni ako potječu od istog oca ili samo od iste majke.Unutar linija srodnici se razvrstavaju po stupnjevima ili koljenima prema pravilu koliko poroda toliko stupnjeva.

BRAČNA I IZVANBRAČNA VEZAPostoji između osoba koje su sklopile brak. Bračni drugovi imaju međusobno pravo nasljeđivanja na osnovi zakona. Bračni drug ima pravo nasljeđivanja po zakonu samo ako se u trenutku smrti ostavitelja nalazio s njim u valjanom brakuIzvanbračni drug izjednačen je sa bračnim. Izvanbračnom se zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljovom smrću,

Stranica 51.

pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke za valjanost braka.Prema obiteljskom zakonu učinci izvanbračne zajednice priznaju se ako je ta zajednica trajala najmanje tri godine.

POSVOJENJEGrađansko srodstvo ili srdostvo po posvojenju je odnos koji se temelji na aktu posvojenja tuđeg maloljetnoga djeteta. Posvojenje se može zasnovati kao srodničko ili roditeljsko.Srodničko posvojenje nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika i posvojenika i njegovih potomaka. Roditeljskim posvojenjem ne nastaje između posvojenika i srodnika posvojitelja odnos srodstva, nego između posvojitelja s jedne strane i posvojenika i njegovih potomaka zasnivaju se prava i dužnosti koje po zakonu postoje između roditelja i djece.

NAČELA ZAKONSKOG NASLJEĐIVANJA1. Načelo grupiranja srodnika po parantelama

Parantela je skup krvnih srodnika koji čini rodonačelnik sa svojim potomcima. Temelji se isključivo na krvnom srodstvu. Zakonske nasljednike grupiramo po parantelama.

I. Parentela: ostaviteljevi potomci (rodonačelnik – ostavitelj).II. Parentela: ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci (rodonačelnici: ostaviteljevi roditelji).III.Parentela: bake i djedovi po majčinoj i očevoj liniji i njihovi potomci (rodonačelnici: bake i

djedovi).IV. Parentela: prabake i pradjedovi i njihovi potomci (rodonačelnici: prabake i pradjedovi).V. Parentela: šukunbake i šukundjedovi i njihovi potomci (rodonačelnici: šukunbake i

šukundjedovi).

U II. parenteli postoji majčina i očeva loza, a u III. i daljnjima loze se dijele na grane (npr. bakina i djedova grana)

POJEDINI NASLJEDNI REDOVI Prvi nasljedni red: ostaviteljevi potomci, posvojenici i njihovi potomci i bračni drug

(ostavinu dijele na jednake dijelove). Drugi nasljedni red: ostaviteljevi roditelji i bračni drug (1/2 roditeljima, ˝ bračnom drugu);

braća i sestre i njihovi potomci nasljeđuju samo iznimno u slučaju kada nema bračnoga druga kao nasljednika. Do nasljeđivanja u drugom redu dolazi ako ostavitelj nije iza sebe ostavio potomke. Ako nema roditelja sve nasljeđuje bračni ili izvanbračni drug.

Treći nasljedni red: ostaviteljevi djedovi i bake i njihovi potomci (1/4 svakom djedu i baki).

Četvrti nasljedni red: pradjedovi i prabake (1/8 svakom pradjedu i prabaki). Peti nasljedni red: šukundjedovi i šukunbake (1/16 svakom šukundjedu i šukunbaki).

Daljnji nasljedni redovi: ostali pretci u ravnoj lozi.Između pojedinih nasljednih redova vrijedi pravilo da bliži nasljedni red isključuje dalji (izuzetak - bračni drug).Nasljednici prvenstveno ovlašteni da naslijede.

2. Načelo reprezentacije (predstavljanja)Načelo reprezentacije znači da pretka koji je umro prije ostavitelja predstavlja njegov živi potomakPo ovom načelu nasljeđuju isključivo potomci određenih nasljednika.Razlozi zbog kojih nasljednik neće naslijediti: - smrt prije ostavitelja, - nedostojnost, - nesposobnost, - odricanje od nasljedstva samo u svoje ime.Ovo načelo nije ograničeno u prva tri nasljedna reda, dok je u četvrtom i daljnjim nasljednim redovima isključeno.Potomci mogu naslijediti samo ako predak ne postane nasljednik.Nasljednici koji naslijede po načelu reprezentacije nasljeđuju po vlastitom pravu (iure proprio), a ne

Stranica 52.

po pravu svoga pretka (alieno iure).Načelo reprezentacije ima prednost u odnosu na načelo priraštaja (akrescencije).

3. Načelo akresenencije (priraštaja)Primjenjuje se samo kada nije moguće primijeniti načelo reprezentacije. Zasniva se na jednakosti kvalitete srodstva.Kada jedan nasljednik ne želi ili ne može naslijediti njegov dio prirasta razmjerno (u jednakim dijelovima) nasljednim dijelovima ostalih nasljednika istoga stupnja i iste kvalitete srodstva.Primjenjuje se u svim nasljednim redovima

4. Načelo prijenosa (transmisije)Načelo prijenosa znači da potomak koji je umro poslije ostavitelja sam postaje nasljednikom i svoje pravo prenosi na svoje nasljednike.Dolazi do izražaja kada nasljedstvo ostane očuvano i u cijelosti se prenosi na nasljednikove nasljednike (npr. nedugo poslije ostavitelja umre i nasljednik pa naslijeđeni dio ostane očuvan) .

5. Načelo isključivostiPozivanje na nasljedstvo po nasljednim redovima znači u našem pravu da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Ako u prvom nasljednom redu ostane bračni drug ostavitelja kao jedini nasljednik, jer nije bilo potomaka, neće mu pripasti cjelokupna ostavina, nego ulazi u drugi nasljedni red u kojem nasljeđuje zajedno s roditeljima ostavitelja.

POSEBNE ODREDBE ZA NEKE NASLJEDNIKEBračni drug ima zakonsko nasljedno pravo samo ako se u trenutku smrti ostavitelja nalazio s njime u valjanom braku.Bračni drug nema pravo na nasljedstvo:

1. ako je ostavitelj podnio tužbu za razvod ili poništenje braka,2. ako je njegov brak s ostaviteljem proglašen nepostojećim poslije ostaviteljeve smrti iz

uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao ili morao znati, 3. ako je njegova zajednica života s ostaviteljem trajno prestala njegovom krivnjom ili u

sporazumu s ostaviteljem.Izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem trajno prestala. Izvanbračna djeca kao nasljednici – očinstvo mora biti utvrđeno bilo dobrovoljno bilo sudskim putem. Posvojenici i njihovi potomci međusobno se nasljeđuju s posvojiteljem i njegovim krvnim srodnicima. Posvojenjem prestaje nasljedno pravo posvojenika prema biološkim roditeljima i obratno .

OPORUČNO NASLJEDNO PRAVO

Oporuka (testament, lat. testamentum) je očitovanje ostaviteljeve posljednje volje kojom raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti.Razlika između oporuke i kodicila.Kodicil sadrži sve moguća i dopuštena očitovanja ostaviteljeve posljednje volje osim imenovanja nasljednika.Oporuka može npr. sadržavati samo oprost nedostojnosti ili oprost duga.Može biti i više valjanih oporuka.Sposobnost za pravljenje oporuke (testamenti factio activa):

1. navršenih 16 godina života (objektivni element) i2. sposobnost za rasuđivanje (subjektivni element).

Sposobnost za pravljenje oporuke traži se i za opoziv ili izmjenu oporuke.Oporučni nasljednici mogu biti fizičke osobe bez obzira na srodstvo s ostaviteljem i pravne osobe.Praksa pokazuje da najveći broj ljudi umire bez oporuke, a oporučni su nasljednici najčešće ostaviteljevi srodnici.

Stranica 53.

SLOBODA OPORUČIVANJAJedno od osnovnih načela građanskog prava – načelo dispozitivnosti izražava se u slobodi oporučnog raspolaganja.Svaka fizička osoba je slobodna svojom voljom očitovanom u obliku oporuke odrediti tko će je nakon njezine smrti naslijediti te odrediti modalitete toga nasljeđivanja.Da bi oporuka bila pravni temelj nasljeđivanja mora postojati u trenutku otvaranja nasljedstva (smrt ostavitelja) i ne smije biti nevaljana.

KARAKTERISTIKE OPORUKE1. OPORUKA JE JEDNOSTRANI PRAVNI POSAO

- za njezin nastanak ne treba ničiji pristanak; - jednostrana izjava volje izjavljena slobodno, jasno i određeno

2. OPORUKA JE STROGO OSOBNI POSAO- oporučitelj je mora osobno napraviti- ne može se napraviti preko punomoćnika

3. OPORUKA JE STROGO FORMALAN PRAVNI POSAO- valjani su samo oblici predviđeni ZON-om

4. OPORUKA JE OPOZIV PRAVNI POSAO- oporučitelj se ne može odreći prava na opoziv, a ako to i učini ne uzima se u obzir- oporuka postaje neopoziva ako oporučitelj izgubi sposobnost za rasuđivanje- za opoziv se traže jednake pretpostavke kao i za pravljenje oporuke

VALJANOST OPORUKEDa bi oporuka proizvodila svoje učinke nije dovoljno da postoji i ima određene karakteristike, već mora biti i valjana. Valjana je:

ako ju je učinio oporučitelj koji je sposoban za oporučivanje, ako je on oporukom očitovao svoju volju bez mana volje, ako je očitovanje volje učinjeno u nekom od oblika predviđenih za oporučno raspolaganje te ako je sadržaj oporuke moguć i dopušten.

NEVALJANOST OPORUKEOporuka će se poništiti zbog sljedećih razloga:1. nesposobnost oporučitelja (16. g. i sposobnost za rasuđivanje)2. mane volje kod oporučitelja (prijetnja, sila, zabluda, prijevara)

- poništenje može zahtijevati samo osoba koja ima pravni interes- subjektivni rok: godinu dana od saznanja za uzrok nevaljanosti- objektivni rokovi: 10 godina od proglašenja oporuke, a 20 godina od proglašenja oporuke u

odnosu na osobu koja je prouzročila mane volje oporučitelja ili je za njih znala (nepoštena osoba)3. nedostatak propisanoga oblika

- poništenje može zahtijevati osoba koja ima pravni interes i to u roku od godinu dana od saznanja za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke4. nemogućnost i nedopustivost sadržaja oporuke (ostavljanje bilo čega osobi koja je napravila oporuku, oporučnim svjedocima kao i pretcima, potomcima, pobočnim srodnicima do zaključno četvrtoga stupnja srodstva i bračnim drugovima svih ovih osoba

Razlozi nevaljanosti mogu se odnositi na cijelu oporuku ili na pojedine njezine odredbe (potpuna i djelomična ništetnost ili pobojnost).O ništetnosti se radi jedino u slučaju nemogućnosti i nedopustivosti sadržaja oporuke, nepostojanja oporučne sposobnosti i sile, dok se kod ostalih razloga nevaljanosti radi o pobojnosti .Poništenje može tražiti jedino osoba koja ima pravni interes, a to su najčešće zakonski nasljednici ili

Stranica 54.

oporučni po nekoj drugoj oporuci istoga oporučitelja.Na nevaljanost oporuke može se ukazivati tijekom ostavinskoga postupka.Ako ostavinski sud ne utvrdi nevaljanost oporuke, a naročito ako o tome postoji spor između zainteresiranih strana, ostavinski sud će uputiti na parnicu onu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim (u pravilu to će biti osoba koja ukazuje na nevaljanost oporuke).REKONSTRUKCIJA OPORUKE – ako je oporuka uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta zainteresirane osobe mogu pred sudom dokazivati da je oporuka postojala i bila valjanaRekonstrukcija je moguća u okviru ostavinskoga postupka u obliku sudskoga zapisnika, a ako postoji spor o pravno relevantnim činjenicama ili je ostavinski postupak okončan, tada je rekonstrukcija moguća jedino u parnici.

OPORUČNA SPOSOBNOSTSvojstvo fizičke osoba da očitovanjima svoje volje može valjano oporučiti. Da bi osoba imala oporučnu sposobnost, mora zadovoljavati kriterije postavljene u pogledu uzrasta (objektivni kriterij) i u pogledu mentalne sposobnosti (subjektivni kriterij)Objektivni kriterij – navršenih 16 godinaSubjektivni kriterij - sposobnost za rasuđivanje (predmnijeva se, oboriva predmnjeva)OBLIK OPORUKE

1. Privatna oporuka je ona koju oporučitelj pravi bez sudjelovanja javnih tijela (vlastoručna; pisana oporuka pred svjedocima; usmena oporuka).

2. Javna oporuka je načinjena uz sudjelovanje javnih tijela (javna oporuka, međunarodna oporuka). javna tijela: općinski sud, javni bilježnik, diplomatsko ili konzularno predstavništvo RH

u inozemstvu3. Redovita oporuka je oporuka koja se može napraviti u svakoj prigodi (normalnim

okolnostima) – neograničenoga je roka trajanja; vlastoručna, pisana oporuka pred svjedocima, javna, međunarodna.

4. Izvanredna oporuka je ona koja se pravi u izvanrednim okolnostima (usmena oporuka).5. Pisana oporuka ima pisani oblik (vlastoručna, pisana oporuka pred svjedocima, javna,

međunarodna).6. Usmena oporuka ima usmeni oblik (usmena oporuka).

VLASTORUČNA OPORUKAVlastoručna (holografska) oporuka je ona oporuka koju je oporučitelj sam vlastoručno napisao i potpisao. Redovita, privatna i pisana oporuka. Mora biti napisana rukopisom (nije bitno pismo i jezik). Ne smije biti napisana mehaničkim pomagalom (kompjutor i sl.).Treba biti potpisana punim imenom i prezimenom, no naša je sudska praksa tolerirala i drukčiji oblik potpisivanja pri čemu je bila važna izvornost potpisa. Može biti napisana na bilo kojem materijalu i pomoću bilo kojega sredstva. U pravilu će biti napisana na papiru i pomoću olovke.Nije neophodno navesti mjesto i datum sastavljanja iako je korisno. Relativno nepouzdana oporuka – mogućnost krivotvorenja.PISANA OPORUKA PRED SVJEDOCIMAPisana oporuka pred svjedocima (alografska) postoji ako je oporučiteljeva volja očitovana u vidu isprave, bez obzira tko ju je sastavio, za koju je oporučitelj pred svjedocima izjavio da sadrži njegovu oporuku i potpisao je. Smatra se da je najčešća u praksi.Mora biti napisana na papiru (isprava) bilo rukopisom ili što je još češće mehaničkim pismom. Oporučitelj mora biti sposoban čitati i pisati. Potrebna su dva svjedoka radi nunkupacije, a to je oporučiteljeva izjava da je to njegova oporuka. Svjedoci moraju biti istodobno nazočni i potpisati oporuku, ali tek nakon što ju je potpisao oporučitelj prethodno izjavivši da je to njegova oporuka.Svjedoci mogu, ali i ne moraju znati sadržaj oporuke. Svjedoci ne moraju znati jezik na kojem je sastavljena oporuka, ali moraju znati jezik na kojem je oporučitelj izjavio da je to njegova oporuka.JAVNA OPORUKA

Stranica 55.

Redovita, javna i pisana oporuka. Ovlaštene osobe za sastavljanje javne oporuke: sudac i sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, diplomatsko-konzularni predstavnik RH.Ovlaštena osoba utvrđuje istovjetnost (identitet) oporučitelja (osobno ga poznaje, pomoću osobne iskaznice, putovnice ili dva svjedoka istovjetnosti). Sadržaj oporuke formulira se u zapisniku po kazivanju oporučitelja. Ovlaštena osoba dužna je saslušati oporučiteljevo izlaganje, upozoriti ga na propise, savjetovati ga, ali ne smije vršiti nikakav pritisak.Ovlaštena osoba smije preformulirati oporuku radi jasnoće, ali ne smije mijenjati sadržaj pa mora unijeti i odredbe na kojima oporučitelj inzistira. Oporučitelj potpisuje zapisnik nakon što je upoznat s njegovim sadržajem, a potpisuje ga i ovlaštena osoba.Ako oporučitelj ne zna ili nije u stanju čitati i pisati ovlaštena će osoba u nazočnosti dva svjedoka oporuke pročitati njezin tekst, a oporuku će oporučitelj potpisati ili staviti svoj rukoznak; potpisuju je i svjedoci i ovlaštena osoba.MEĐUNARODNA OPORUKARedovit, javan i pisani oblik oporuke. Konvencija o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnoga testamenta (Washington, 1973.) – potpisana i ratificirana od strane RH te unijeta u tekst ZON-a.Oporučitelj izjavljuje pred ovlaštenom osobom u nazočnosti dvaju svjedoka da je isprava koju je on ili netko drugi napisao njegova oporuka i da je upoznat s njenim sadržajem.Koriste je stranci, ali mogu i naši državljani. Ovlaštena osoba ne zna sadržaj oporuke, ali oporučitelj je može s njime upoznati. Najprije se utvrđuje identitet oporučitelja, a zatim izvornost sadržaja i potpisa; obavezan je datum i svjedoci.Oporučitelju se izdaje potvrda da je pred ovlaštenom osobom propisno načinio međunarodnu oporuku. Potvrda stvara oborivu predmnjevu da oporuka ima valjani oblik međunarodne oporuke, ali nije bitan uvjet za valjanost oporuke.USMENA OPORUKAIzvanredan, privatan i usmeni oblik oporuke.Može se izjaviti samo u izvanrednim prilikama (objektivne naravi – požar, poplava, potres, rat, nesreća i sl.; subjektivne naravi – neposredna smrtna opasnost npr. usljed bolesti).Oporučitelj očituje svoju volju pred dva istodobno nazočna svjedoka koji razumiju jezik na kojem je izjavljena. Svjedoci su dužni bez odlaganja pisano sastaviti izjavu oporučitelja i što prije je predati sudu ili javnom bilježniku ili je pred njima usmeno ponoviti radi sastavljanja zapisnika o usmeno izjavljenoj oporuci.Propuštanje ove dužnosti od strane svjedoka neće dovesti do nevaljanosti oporuke jer će se ona utvrditi u ostavinskom postupku.Usmena oporuka prestaje važiti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih prilika u kojima je napravljenaUsmena oporuka je najmanje pouzdani oblik oporuke i samo iznimno se smije koristiti, odnosno samo ako se nije mogla napraviti oporuka u nekom od ostalih oblika.

SVJEDOCI OPORUKE – APSOLUTNA NEPODOBNOSTNedostatak poslovne sposobnosti.Kod pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke svjedoci moraju znati čitati i pisati.Kod usmene oporuke svjedoci moraju razumjeti jezik kojim je izjavljena oporuka, ali ne moraju znati čitati i pisati.SVJEDOCI OPORUKE – RELATIVNA NEPODOBNOSTPotomci oporučitelja bez obzira na stupanj srodstva i bez obzira da li su bračni ili izvanbračni.Pretci oporučitelja bez obzira na stupanj srodstva. Posvojenici oporučitelja i njihovi potomci. Posvojitelj oporučitelja. Pobočni srodnici oporučitelja zaključno do četvrtoga stupnja srodstva. Bračni drugovi svih ovih osoba. Bračni drug ostavitelja. Ako netko od navedenih osoba bude svjedok to je razlog nevaljanosti oporuke.

SADRŽAJ OPORUKE

Stranica 56.

1. Određivanje nasljednika i nasljednih dijelova (u obliku alikvotnoga dijela i ex re certa)2. Iznasljeđenje, isključenje i lišenje nužnoga dijela3. Određivanje zapisa (legata)4. Određivanje zamjenika (supstituta) nasljedniku i zapisovniku.

- obična zamjena ili vulgarna supstitucija.- institut je nasljednik koji je prvenstveno određen za nasljednika, a supstitut je njegov zamjenik.- supstitut će naslijediti ili će mu pripasti zapis ako: 1. institut umre prije ostavitelja, 2. ako se institut odrekne nasljedstva ili zapisa, 3. ako institut postane nedostojan.- fideikomisarna supstitucija (povjerbena zamjena) znači imenovanje nasljednika nasljedniku ili zapisovnika zapisovniku što je u nas zabranjeno.

5. Uvjeti, rokovi, nalozi- uvjeti moraju biti objektivno mogući i pravno dopušteni.

- nemogući, nedopušteni, nemoralni, nerazumljivi i protuslovni uvjeti smatra se kao da ne postoje- ako je nasljedno pravo ograničeno rokom, a u nekim slučajevima i uvjetom i nalogom dolazi do sukcesivnoga nasljeđivanja pri čemu dolazi do prethodnoga i potonjega vlasništva- ako nasljednik opterećen nalogom ne ispuni nalog gubi ono što je trebao dobiti jer se nalog smatra raskidnim uvjetom- za nedopuštene i nemoralne uvjete uzima se kao da ne postoje; ako se nalog nikako ne može ispuniti nasljednik zadržava dobiveno

6. Osnivanje zaklade7. Određivanje izvršitelja oporuke8. Oprost nedostojnosti9. Određivanje odnosa među sunasljednicima (dioba, dugovi)10. Opoziv ranije oporuke11. Storniranje opoziva oporuke12. Priznanje očinstva izvanbračnoga djeteta13. Priznanje duga, određivanje mjesta i načina sahrane itd.

IZVRŠITELJ OPORUKEIzvršitelj oporuke može biti jedna ili više osoba (fizička ili pravna) koju je oporučitelj u oporuci odredio da brine o potpunom i točnom izvršenju oporuke. .Postojanje izvršitelja oporuke ovisi isključivo o oporučiteljevoj volji. .Izvršitelj oporuke može biti svaka poslovno sposobna osobaNe postoji nikakva javna dužnost biti izvršiteljem oporuke.Osoba koja prihvati dužnost izvršitelja oporuke dužna je obavljati taj posao uredno i savjesno kao što bi obavljao skrbnik imovine, odnosno dobar domaćin; sud može opozvati izvršitelja ako neuredno obavlja dužnost.Izvršitelj oporuke brine o točnom i potpunom izvršenju oporuke, čuva ostavinu i njome upravlja, brine o isplati dugova i zapisa. Po završetku posla dužan je položiti sudu račun o svome radu.Ima pravo na naknadu opravdanih i potrebnih troškova koje je imao pri obavljanju dužnosti; ima pravo na primjerenu nagradu koja se isplaćuje iz ostavine o čemu odlučuje sud; odgovara za štetu koju počini nasljednicima.

TUMAČENJE OPORUKEOdredbe oporuke treba tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja. U dvojbi se treba držati onoga što je povoljnije za oporučnoga, a ne zakonskoga nasljednika.Cilj tumačenja oporuke je utvrđivanje prave namjere ostavitelja, odnosno njegove posljednje volje.Do tumačenja dolazi kada volja ostavitelja nije dovoljno jasno izražena.Prigodom tumačenja sud se može poslužiti svim dopuštenim dokaznim sredstvima.Načelo reprezentacije neće se primijeniti ako oporučni nasljednik ne naslijedi iz bilo kojega razloga jer nije moguće kod oporučnoga nasljeđivanja.

Stranica 57.

Načelo priraštaja primijenit će se samo ako je to bila namjera oporučitelja vidljiva iz oporuke, a u suprotnom će doći do nasljeđivanja po zakonu.NEVALJANOST SADRŽAJA OPORUKEOporuka ili neka njezina odredba čiji sadržaj je nemoguć ili nedopušten nevaljana je. U pravilu ako je neka oporučna odredba ništetna, radit će se o djelomičnoj ništetnosti pa će ostatak oporuke ostati na snazi, a za ništetnu odredbu će se uzeti kao da nije ni unesena u oporuku.OPOZIV OPORUKEOpozivost je temeljna karakteristika oporuke kao pravnoga posla. Za opoziv se traži jednaka sposobnost kao i za pravljenje oporuke. Opoziv se može odnositi na cijelu ili dio oporuke.Bilo koja se oporuka može opozvati novom bilo kojom oporukom

1. Izričit opoziv: 1. uništenje oporuke (treba biti izvršeno od oporučitelja npr. trganjem, spaljivanjem i sl.), 2. izjava o opozivu (formalna izjava pred ovlaštenom osobom, pred svjedocima u pisanom ili usmenom obliku, u obliku vlastoručne oporuke; to nije nova oporuka jer sadrži samo opoziv).

2. Prešutan opoziv: 1. pravljenje nove oporuke (nova oporuka mora biti vremenski kasnija i sadržajno potpuno ili djelomično suprotna ranijoj oporuci; odredbe ranije oporuke koje nisu u suprotnosti s kasnijom ostaju na snazi), 2. konkludentne radnje (oporučitelj za života raspolaže svojom imovinom protivno oporuci; npr. za života potroši ili otuđi imovinu ili njezine dijelove koji su trebali biti predmetom oporučnoga nasljeđivanja .

ČUVANJE OPORUKEOporuka se može čuvati na različite načine. Oporučitelj može čuvati oporuku kod sebe.Oporuku može predati na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj osobi (npr. nasljedniku ili zapisovniku).Oporuka se može predati na čuvanje i pravnoj osobi (npr. u bankovni sef).Može se predati na čuvanje i ovlaštenoj osobi (općinski sud, javni bilježnik, diplomatsko ili konzularno predstavništvo RH). Ovlaštena osoba (sud) stavlja oporuku u posebnu omotnicu te je pečati i pohranjuje u sudski depozit.Oporučitelj uvijek može uzeti natrag oporuku predanu na čuvanje.U Hrvatskom upisniku oporuka koji vodi Hrvatska javnobilježnička komora evidentiraju se podaci o sastavljanju, pohranjivanju i proglašavanju oporuke.Podatke u HUO dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku; podatke smije koristiti samo oporučitelj.Ako oporuka nije evidentirana u HUO to ne dovodi do njezine nevaljanosti.

Da bi sud mogao proglasiti oporuku ona mu mora biti predana. Svatko tko posjeduje ispravu u kojoj je oblikovana nečije oporuka, dužan je nakon oporučiteljeve smrti predati tu ispravu bilo kojem općinskom sudu radi proglašenja, a i svatko tko zna da gdje se oporuka nalazi dužan je o tome obavijestiti općinski sud.Ako oporuka bude slučajno ili nečijom radnjom uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, a to nije posljedica valjanog opoziva oporuke, dolazi do rekonstrukcije oporuke – tj. do dokazivanja uništene, izgubljene, sakrivene ili zamtenute oporuke.

UPIS U HRVATSKI UPISNIK OPORUKATo je javni upisnik koji vodi Javnobilježnička komora. U ovaj upisnik se za nečiju oporuku moraju unijeti sljedeći podaci: da je navodna oporuka sastavljena, da je i gdje je pohranjena, da je proglašena (nakon što bude proglašena).U Upisnik se ne upisuje sadržaj oporuke; sam upis ne mijenja ništa vezano uz tu oporuku u pravnom smislu; oporuka ne mora biti upisana u Upisnik ako oporučitelj to ne želi. Prije smrti oporučitelja u pravilu se podaci iz Upisnika ne mogu nikome stavljati na raspolaganje (osim oporučitelju ili osobi koju je on ovlastio).

Stranica 58.

PRAVNI POLOŽAJ NASLJEDNIKAPRAVNI POLOŽAJ NASLJEDNIKA JE POLOŽAJ KOJI U PRAVNIM ODNOSIMA IMA NEKA OSOBA ZATO ŠTO JE USLJED OSTAVITELJEVE SMRTI STEKLA NASLJEDNO PRAVO TE POSTALA OSTAVITELJEVIM NASLJEDNIKOM

OTVARANJE NASLJEDSTVANasljedstvo je sve ono što je od ostavine prešlo na nasljednika. Nasljedstvo se otvara smrću i proglašenjem nestale osobe umrlom.Dan otvaranja nasljedstva:

1. dan smrti ostavitelja,2. dan kada je rješenje o proglašenju osobe umrlom postalo pravomoćno osim ako je u samom

rješenju kao dan smrti određen neki drugi dan.U slučaju proglašenja osobe umrlom rokovi počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju osobe umrlom.Nasljednik mora biti živ u času otvaranja nasljedstva.Začeto, a nerođeno dijete se smatra nasljednikom ako se živo rodi.Komorijenti – osobe koje su izgubile život u istom događaju (npr. ostavitelj i nasljednik): smatra se da ni jedna od tih osoba nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge osobe ako se ne dokaže suprotno. Nasljednici moraju biti dostojni za nasljeđivanje

PRELAZAK OSTAVINE NA NASLJEDNIKENasljednik stječe nasljedno pravo u trenutku ostaviteljeve smrti (otvaranje nasljedstva). Ostavina na nasljednika prelazi po sili zakona čime postaje njegovo nasljedstvo.U trenutku otvaranja nasljedstva nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika. Nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednoga prava.

NEPOZNATI NASLJEDNICIAko su nasljednici nepoznati sud će oglasom u Narodnim novinama i na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu.Ako se u roku od 6 mjeseci od objave oglasa ne javi ni jedan nasljednik ostavina prelazi u vlasništvo općine ili grada.Nasljednik koji bi se kasnije javio ne gubi svoje nasljedno pravo i ima pravo zahtijevati ostavinu (osim u slučaju zastare nasljednopravnoga zahtjeva).Svoje pravo takav nasljednik može ostvarivati jedino u parnici ako je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno.Kad su nasljednici nepoznati, nepoznatoga boravišta ili nedostupni sud će postaviti privremenoga skrbnika ostavine.Privremeni skrbnik ostavine zastupa nasljednike, može tužiti i biti tužen, naplatiti tražbine, isplatiti dugove itd. Na privremenoga skrbnika primjenjuju se na odgovarajući način pravila o izvršitelju oporuke

ODRICANJE OD NASLJEDSTVAPozitivna i negativna nasljednička izjava.Pozitivna nasljednička izjava nije potrebna jer se u nas ne razlikuje delaciju od akvizicije.Nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke.Odricanje od nasljedstva vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao osim ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.Ako se odreknu svi nasljednici bližega nasljednoga reda na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednoga reda.Ako se nasljedstva odreknu svi ostali nasljednici prvoga nasljednoga reda, bračni drug ostaje u

Stranica 59.

prvom nasljednom redu i pripada mu cjelokupna ostavina.Ako je nasljednik umro prije svršetka ostavinske rasprave ili nakon svršetka ostavinske rasprave, a prije donošenja prvostupanjske odluke, a nije se odrekao nasljedstva, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike.Nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom ne može se odreći nasljedstva.Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi očuvanja ostavine, kao i mjere tekuće uprave, ne lišavaju ga prava da se odrekne nasljedstva.Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom.Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.Odricanje u korist određenoga nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednoga dijela.Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnoga učinka, ali postoje iznimke.Iznimno se potomak koji ima poslovnu sposobnost može ugovorom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka.Iznimno se i bračni drug može ugovorom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti njegova bračnoga druga.Ugovor o odricanju od nasljedstva valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

1. ovjeren od suca nadležnoga suda, ili2. sastavljen u formi javnobilježničkoga akta iili 3. potvrđen (solemniziran) po javnom

bilježnikuOvlaštene su osobe dužne ugovornicima pročitati ugovor i upoznati ih s njegovim posljedicama.Izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati .Ipak i pozitivna i negativna nasljednička izjava može se pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje (npr. zablude i prijevare).

ZASTARA NASLJEDNOPRAVNIH ZAHTJEVANasljednička tužba (hereditatis petitio) moguća je samo između osoba koje se spore o pravu nasljedstva od kojih jedna ističe svoje jednako ili jače pravo nasljedstva prema osobi koja posjed stvari ostavine također temelji na pravu nasljedstva.Rokovi zastare u nasljednom pravu prema ZON-u vrijede samo ako se radi o nasljednopravnom zahtjevu (sudska praksa).Ako netko ne drži spornu imovinu po nasljednopravnom temelju nego kao svoju vlastitu tada se ne primjenjuju zastarni rokovi iz ZON-a nego oni iz ZV-a (sudska praksa) . Pravo zahtijevati ostavinu zastarijeva:

1. u roku od godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine (subjektivni rok),

2. za deset godina od smrti ostavitelja za zakonskoga nasljednika, a za oporučnoga nasljednika od proglašenja oporuke u odnosu na poštenoga posjednika (objektivni rok),

3. prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina (objektivni rok).

ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA OSTAVITELJEVE DUGOVE Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove.Nasljednik za dugove odgovara naslijeđenom i vlastitom imovinomNasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.Na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine svoga nasljednoga dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno .

Stranica 60.

ODVAJANJE OSTAVINEOstaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika.Sud donosi rješenje o odvajanju ostavine u ostavinskom postupku.Da bi došlo do odvajanja vjerovnici moraju učiniti vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu.Ako dođe do odvajanja nasljednici ne mogu raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njihovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti sve dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvajanje.Ostaviteljevi vjerovnici koji su zahtijevali to odvajanje mogu naplatiti svoje tražbine samo iz sredstava ostavine. Odvojenoj ostavini sud može postaviti skrbnika.Na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine na trošak vjerovnika koji su to zahtijevali.Ako vjerovnik koji je zahtijevao odvajanje nema ovršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine, dužan je pokrenuti postupak radi ostvarenja svoje tražbine u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine.Ako vjerovnik ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti izvan snage.O zahtjevu vjerovnika sud odlučuje rješenjem u ostavinskom postupku.Žalba protiv toga rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

RAZVRGNUĆE NASLJEDNIČKE ZAJEDNICEDo pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju sunasljednici upravljaju i raspolažu ostavinom po pravilima koja vrijede za zajedničke vlasnike.Sunasljednici ne upravljaju i raspolažu onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednoga prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća suvlasnici upravljaju i raspolažu po pravilima o suvlasništvu, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.Razvrgnuće može zahtijevati svaki sunasljednik.Pravo na razvrgnuće ne zastarijeva.Ništetna je oporučiteljeva odredba kojom zabranjuje nasljednicima da ikad razvrgnu zajednicu.Razvrgnuće se provodi po pravilima o razvrgnuću suvlasništva ako oporukom ili ZON-om nije što posebno određeno.

PRAVO SUNASLJEDNIKA KOJI SU ŽIVJELI S OSTAVITELJEMNa zahtjev sunasljednika ili zapisovnika koji je živio ili privređivao u zajednici s ostaviteljem sud može kada postoji opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari (pokretne ili nepokretne) koje bi inače pripale u dio ostalih nasljednika.Vrijednost tih stvari sunasljednik je dužan isplatiti u novcu u roku koji prema okolnostima odredi sud.Rješenje suda kojim udovoljava tom zahtjevu ovršna je isprava.Sunasljednik – poljodjelac ne mora učiniti vjerojatnom opravdanu potrebu kada se radi o nasljeđivanju poljoprivrednoga zemljišta.Za osiguranje iznosa koji im je dužan isplatiti sunasljednik ostali nasljednici imaju zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenima nasljedniku.Ako im u roku ne bude plaćeno, oni imaju pravo zahtijevati naplatu svoje tražbine ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nasljednoga dijela.

DIOBA KUĆANSKIH PREDMETAKućanski predmeti koji nisu znatnije vrijednosti, a služe za zadovoljavanje svakodnevnih potreba nasljednika koji je živio s ostaviteljem u istom kućanstvu koji nije njegov potomak ni njegov bračni drug, ostavit će mu se na njegov zahtjev. Vrijednost tih predmeta uračunat će se u dio toga

Stranica 61.

nasljednika. Ako vrijednost predmeta premašuje vrijednost nasljednoga dijela, nasljednik kojemu su ti predmeti ostavljeni isplatit će ovu razliku ostalim nasljednicima u novcu.

USTUPANJE NASLJEDNOGA DIJELA PRIJE DIOBESvaki nasljednik može prije diobe potpuno ili djelomično prenijeti svoj nasljedni dio samo na sunasljednika.Ugovor o prijenosu nasljednoga dijela valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca, sastavljen u obliku javnobilježničkoga akta ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.Ovlaštene su osobe dužne pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednoga dijela samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku.Time suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.

OŠASNA OSTAVINAOšasna ili kaduktna ostavina je ona koju nema tko naslijediti.Ostavitelj uopće nema nasljednika (ni po zakonu ni po oporuci) ili su nedostojni (nesposobni) za nasljeđivanje ili su se odrekli nasljedstva.Ošasna ostavina mogla bi se prepustiti prisvajanju (okupaciji) pojedinaca, no suvremeni nasljednopravni sustavi prihvaćaju načelo fiscus post omnes (državna blagajna poslije svih).U RH ostavina bez nasljednika postaje vlasništvo grada ili općine.Može se kazati da ošasna ostavina postaje državno vlasništvo.Nekretnine i s njima izjednačena prava (npr. pravo građenja) pripadaju onom gradu/općini na čijem se području nalaze.Pokretnine pripadaju onom gradu/općini na čijem je području ostavitelj imao prebivalište (a ako nije imao prebivalište onda se uzima u obzir boravište) u trenutku smrti.Ako ostavitelj nije imao ni prebivalište ni boravište u RH u trenutku smrti, njegove pokretnine prelaze na grad/općinu gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana RH.U teoriji nasljednoga prava postavilo se pitanje smatra li se država kod preuzimanja ošasne ostavine nasljednikom.Prema prvom shvaćanju država se smatra nasljednikom, no tome se prigovara jer zakonski nasljednik može biti samo fizička osoba.Prema drugom shvaćanju smatra se da država samo stupa na mjesto nasljednika, ali sama nije nasljednik.Prema trećem shvaćanju koje prihvaća i ZON, država postaje ostaviteljevim univerzalnim sukcesorom s onakvim pravnim položajem kakav bi inače imao nasljednik.Za razliku od nasljednika koji se može odreći nasljedstva, država mora prihvatiti nasljedstvo.

URAČUNAVANJE DAROVA ZAKONSKOM NASLJEDNIKUUračunavanje je institut po kojem se svakom zakonskom nasljedniku uračunava u njegov dio sve ono što je dobio na dar od ostavitelja za života.Uračunavanjem se nastoji izjednačiti položaj nasljednika istoga nasljednoga reda.Uračunavanje se obavlja na način da se najprije nasljednicima koji nisu za života ostavitelja dobili od njega određene darove, prizna i iz ostavine dodijeli odgovarajuća vrijednost.Pravo da zahtijevaju uračunavanje imaju sunasljednici.Ostavitelj je ovlašten odrediti da se dar neće uračunavati u nasljedni dio daroprimatelja.Nasljednik ima pravo darovanu mu stvar vratiti ostavini.Pri uračunavanju vrijednosti darova nasljedniku u nasljedni dio uzima se vrijednost dara u času otvaranja nasljedstva, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja.Jednako kao dar nasljedniku uračunava se u njegov dio ono što je dugovao ostavitelju s učinkom kao da je dug ispunio.Ne uračunavaju se:

Stranica 62.

1. uobičajeni manji darovi,2. plodovi i koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari do ostaviteljeve smrti, 3. troškovi uzdržavanja i obveznoga školovanja nasljednika, 4. darovi učinjeni nasljedniku koji se odrekao nasljedstva (ako se time ne dira u nužni dio), 5. darovane stvari vraćene u ostavinu .

Da li će se izdaci koje je ostavitelj učinio za daljnje školovanje nasljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će sud prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i troškova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih nasljednika

NUŽNO NASLJEDNO PRAVONužno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine.Osim kod oporučnoga nasljeđivanja dolazi do izražaja i kod darovanja.Nužni je dio određeni dio zakonskoga dijela.Oporučitelj može raspolagati samo s raspoloživim dijelom, ali ne i s nužnim.Nužni je nasljednik univerzalni sukcesor.Nužno nasljeđivanje ima prisilan (kogentan) karakter za razliku od zakonskoga nasljeđivanja.Svrha je nužnoga nasljeđivanja da najbliži srodnici i bračni drug dobiju izvjestan dio ostavine iako nisu navedeni u oporuci.Nužni se dio daje samo na zahtjev, a nikada po službenoj dužnosti.

U teoriji nasljednoga prava postoje dva shvaćanja o pravnoj prirodi prava na nužni dio1. nužni je dio jedan oblik nasljednoga prava (prihvaćeno je kod nas i u većini država svijeta).2. pravo na nužni dio obvezno je pravo (prihvaćeno u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji i u

OGZ-u).Prihvaćanje stajališta da je pravo na nužni dio oblik nasljednoga prava ima veliko praktično značenje:

- na nužno se nasljeđivanje primjenjuju pravila zakonskoga nasljeđivanja- za nužne nasljednike vrijede pravila o dostojnosti, isključivosti između pojedinih nužnih nasljednih redova, odgovornosti za ostaviteljeve dugove, nasljedničkoj izjavi, fikcija “nasciturus pro iam nato”, načelo reprezentacije itd.

KATEGORIJE NUŽNIH NASLJEDNIKAApsolutni i relativni nužni nasljednici. Apsolutni nužni nasljednici nasljeđuju bez dodatnih uvjeta.U apsolutne nužne nasljednike ubrajaju se:

ostaviteljevi potomci, ostaviteljevi posvojenici i njihovi potomci i ostaviteljev bračni drug.

Apsolutni nužni nasljednici imaju pravo na polovicu zakonskoga dijela.Relativni nužni nasljednici nasljeđuju ako se kumulativno ispune dva dodatna uvjeta:

1. moraju biti trajno nesposobni za rad,2. ne smiju imati nužnih sredstava za život

U relativne nužne nasljednike ubrajaju se: ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali pretci (bake i djedovi, prabake i pradjedovi itd.).Relativni nužni nasljednici imaju pravo na trećinu zakonskoga dijela.Braće i sestre i potomci djedova i baka nisu nužni nasljedniciPrema bivšem ZON-u braća i sestre bili su nužni nasljednici.Moguć je grafički prikaz kategorija nužnih nasljednika.

NUŽNI NASLJEDNI REDOVII. nužni nasljedni red čine ostaviteljevi potomci, posvojenici i njihovi potomci te ostaviteljev

bračni drug. Svakome pripada ˝ zakonskoga dijela.II. nužni nasljedni red čine ostaviteljevi roditelji (posvojitelji) i bračni drug. Roditeljima

pripada 1/3 zakonskoga dijela, a bračnom drugu ˝ zakonskoga dijela.

Stranica 63.

III.nužni nasljedni red čine bake i djedovi ostavitelja. Pripada im 1/3 zakonskoga dijela.Teorijski se može govoriti o četvrtom i daljnjim nasljednim redovima.Kod nužnoga nasljeđivanja ne primjenjuje se načelo priraštaja, a načelo reprezentacije se ograničeno primjenjuje samo u prvom nužnom nasljednom redu dok je u daljnjim nasljednim redovima isključeno .

IZRAČUNAVANJE NUŽNOGA DIJELADo izračunavanja nužnoga dijela dolazi na zahtjev nužnih nasljednika u slučaju da je nužni dio povrijeđen ne samo oporukom nego i darovanjima.Od aktive se odbije pasiva, što znači dugovi, troškovi pogreba, popisa i procjene ostavine.Tako se dobije čista vrijednost ostavine.Čistoj ostavini priračunava se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom nasljedniku bilo kada.Priračunava se i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio trećim osobama u posljednjoj godini svoga života.Pod darom se podrazumijevaju i tzv. preddavanja (npr. troškovi obrazovanja nasljednika). Ne uračunavaju se darovi učinjeni u opće korisne svrhe kao ni darovi koji se inače ne uračunavaju po zakonu.Tako se dobije obračunska vrijednost ostavine iz koje se određuju nužni dijelovi.

PRIMJER IZRAČUNAVANJA NUŽNOGA DIJELAPostoji oporuka kojom se cjelokupna ostavina ostavlja supruziOsim supruge ostavitelj ima i dva sina koji su zakonski nasljednici

AKTIVA 300.000,00 KNPASIVA 90.000,00 KNTROŠKOVI POGREBA 10.000,00 KNČISTA OSTAVINA 200.000,00 KN (nakon oduzimanja od aktive pasive i troškova pogreba)

ČISTA OSTAVINA 200.000,00 KNSTAN DAROVAN SINU +100.000,00 KNOBRAČUNSKA VRIJEDNOST OSTAVINE 300.000,00

Kod zakonskoga nasljeđivanja supruga i svaki od dva sina nasljedili bi 1/3 ostavineKao nužnim nasljednicima pripada im ½ od zakonskoga dijela što iznosi u konkretnom slučaju 1/6 ukupne ostavine Obračunska vrijednost ostavine 300.000:6=50.000 knNasljednici ostvaruju nasljedstva: 150.000 oporučni nasljednik (supruga)

100.000 sin kojem je darovan stan 50.000 nužni dio za drugog sina

UMANJENJE OPORUČNIH RASPOLAGANJA I VRAĆANJE DAROVA ZBOG POVREDE NUŽNOGA DIJELANajprije se umanjuju oporučna raspolaganja, a ako to nije dovoljno za namirenje nužnoga dijela, vraćaju se darovi.Oporučna se raspolaganja umanjuju u istom omjeru osim ako što drugo ne proizlazi iz oporuke.Vraćanje darova počinje od posljednjega dara pa dalje do prvoga.Darovanjem se smatra i oprost duga.Do umanjenja oporučnih raspolaganja i vraćanja darova nikad ne dolazi po službenoj dužnosti nego isključivo na zahtjev nužnih nasljednika.Tužba za umanjenje oporučnih raspolaganja podnosi se u roku od 3 godine od proglašenja oporuke.

Stranica 64.

Tužba za vraćanje dara podnosi se u roku od 3 godine od smrti ostavitelja.

ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA1. nasljednik je povrijedio neku zakonsku ili moralnu obvezu prema ostavitelju koja proizlazi

iz njegova obiteljskoga odnosa s ostaviteljem (npr. zakonsku obvezu uzdržavanja ili moralnu obvezu poštovanja njegove osobe).

2. nasljednik je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema ostavitelju, njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju

3. nasljednik je učinio kazneno djelo protiv RH ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

4. nasljednik se odao neradu i nepoštenom životu.

Razlozi isključenja moraju postojati u trenutku sastavljanja oporuke. Izjava o isključenju može se dati jedino u oporuci. Isključenje može biti potpuno i djelomično. Isključenje treba razlikovati od nedostojnosti . Isključeni nužni nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u kojoj je isključen.

LIŠENJE NUŽNOGA DIJELALišenje nužnoga dijela je iznasljeđenje ostaviteljevoga potomka u korist njegovih potomaka.Može se dati jedino u oporuciPretpostavke lišenja su:

1. prezaduženost potomka ili2. rasipništvo potomka

Lišenje je u korist lišenikovoga maloljetnoga djeteta ili maloljetnoga unuka od prije umrloga djeteta ili u korist punoljetnoga djeteta ili punoljetnoga unuka koji su nesposobni za radSmisao lišenja nužnoga dijela je zaštita i uzdržavanje druge ili treće generac.ije ostaviteljevih potomaka.Lišenje može biti potpuno i djelomično.

OSTAVLJANJE I ODREĐIVANJE NUŽNOGA DIJELA1. u obliku zakonskoga nasljednoga dijela (ako u oporuci uopće nije spomenut nužni

nasljednik ili je ostavitelj neovlašteno raspolagao darujući svoju imovinu ili je neopravdano isključio nekoga nužnoga nasljednika iz prava na nužni dio.

2. u obliku oporučnoga nasljednoga dijela (ako je ostavitelj u oporuci odredio koji dio ostavine treba pripasti nužnom nasljedniku).

3. u obliku zapisa.Za zaštitu nužnoga dijela koristi se tužba (actio supletoria) kojom nužni nasljednik može tražiti redukciju oporučnih raspolaganja.Ova tužba zastarijeva u roku od tri godine od dana proglašenja oporuke.

Stranica 65.