22
USLOVI ZA PUNOVAŽNOST PRAVNOG POSLA Da bi jedan pravni posao nastao punovažno, moraju se kumulativno tj. istovremeno ispuniti opšti uslovi i poseban uslov. Prvi opšti uslov je saglasnost izjava volja o bitnim sastojcima ugovora. Kod ugovora o prodaji, to su stvar i cijena. Izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno, može se dati riječima ili uobičajenim znacima u pravnom prometu. Drugi je uslov postojanje opšte poslovne sposobnosti, kada su ugovorne strane fizička lica, i ovaj uslov je ispunjen ako imaju navršenih 18 godina života. Kada su ugovorne strane pravne osobe, onda se zahtijeva pravna sposobnost. Treći uslov se odnosi na osnov ugovorne obaveze ili kauzu, ona mora biti dopuštena i mora da postoji, u protivnom ugovor je ništav. Četvrti uslov se odnosi na predmet ugovorne obaveze, koji mora biti dopušten, moguć, određen ili odrediv. Ako se radi o ugovorima o prometu nepokretnosti ( prodaja, poklon) onda se mora ispuniti i poseban uslov punovažnosti koji se odnosi na zakonom propisanu formu. Takva isprava mora biti notarski obrađena. NIŠTAVI PRAVNI POSLOVI Ako nisu ispunjeni svi opšti uslovi punovažnosti kao i poseban, onda je ugovor ništav. Tužbu za utvrđivanje ništavosti ugovora može podnijeti svaka ugovorna strana, njihovi zakonski nasljednici, kao i svako treće lice. Podnošenje tužbe nije ograničeno zastavnim, niti prokluzivnim rokovima. Na razloge ništavosti sud pazi po službenoj dužnosti. Sudska odluka ima samo deklarativno dejstvo i njome se potvrđuje da je ugovor ništav od samog zaključenja. Posljedica ništavosti je u tome da svaka ugovorna strana može zahtijevati da joj se vrati ono što je dala, a u nemogućnosti toga može se zahtijevati naknada u novcu o cijenama na dan donošenja odluke. Za ništave ugovore karakteristična je mogućnost konverzije ili konvalidacije. Konverzija znači pretvaranje ništavnog ugovora u drugi punovažan ugovor koga ugovarači žele, ako su ispunjeni uslovi za punovažnost drugog ugovora. Npr. Ako stranke zaključe ugovor o doživotnom izdržavanju pred stručnim saradnikom suda, a ne

Građansko pravo - predavanje

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Građansko pravo - predavanje

USLOVI ZA PUNOVAŽNOST PRAVNOG POSLA

Da bi jedan pravni posao nastao punovažno, moraju se kumulativno tj. istovremeno ispuniti opšti uslovi i poseban uslov. Prvi opšti uslov je saglasnost izjava volja o bitnim sastojcima ugovora. Kod ugovora o prodaji, to su stvar i cijena. Izjava volje mora biti data slobodno i ozbiljno, može se dati riječima ili uobičajenim znacima u pravnom prometu. Drugi je uslov postojanje opšte poslovne sposobnosti, kada su ugovorne strane fizička lica, i ovaj uslov je ispunjen ako imaju navršenih 18 godina života. Kada su ugovorne strane pravne osobe, onda se zahtijeva pravna sposobnost.Treći uslov se odnosi na osnov ugovorne obaveze ili kauzu, ona mora biti dopuštena i mora da postoji, u protivnom ugovor je ništav.Četvrti uslov se odnosi na predmet ugovorne obaveze, koji mora biti dopušten, moguć, određen ili odrediv. Ako se radi o ugovorima o prometu nepokretnosti ( prodaja, poklon) onda se mora ispuniti i poseban uslov punovažnosti koji se odnosi na zakonom propisanu formu. Takva isprava mora biti notarski obrađena.

NIŠTAVI PRAVNI POSLOVI

Ako nisu ispunjeni svi opšti uslovi punovažnosti kao i poseban, onda je ugovor ništav. Tužbu za utvrđivanje ništavosti ugovora može podnijeti svaka ugovorna strana, njihovi zakonski nasljednici, kao i svako treće lice. Podnošenje tužbe nije ograničeno zastavnim, niti prokluzivnim rokovima. Na razloge ništavosti sud pazi po službenoj dužnosti. Sudska odluka ima samo deklarativno dejstvo i njome se potvrđuje da je ugovor ništav od samog zaključenja. Posljedica ništavosti je u tome da svaka ugovorna strana može zahtijevati da joj se vrati ono što je dala, a u nemogućnosti toga može se zahtijevati naknada u novcu o cijenama na dan donošenja odluke. Za ništave ugovore karakteristična je mogućnost konverzije ili konvalidacije. Konverzija znači pretvaranje ništavnog ugovora u drugi punovažan ugovor koga ugovarači žele, ako su ispunjeni uslovi za punovažnost drugog ugovora. Npr. Ako stranke zaključe ugovor o doživotnom izdržavanju pred stručnim saradnikom suda, a ne pred sudijom, takav će ugovor biti ništav. Međutim svaka ugovorna strana može postaviti zahtjev da se takav ništav ugovor pretvori u punovažan ugovor o poklonu. Do konvalidacije ništavnog ugovora dolazi ako je ugovor izvršen, a zabrana je bila manjeg značaja. To je slučaj kada ugovorne strane u pismenom ugovoru navedu cijenu koja nije stvarna, već je to usmeno ugovorne cijena. Ovo nije presudno za punovažnost ugovora, jer poreski organi po službenoj dužnosti utvrđuju vrijednosti takve nekretnine.

RUŠLJIVI UGOVORI

Rušljivi ugovori proizvode pravne posljedice sve doj se konstitutivnom odlukom suda ne poništi. Ovo iz razloga što na razloge rušljivosti sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo po zahtjevu. Tužbu za poništenje rušljivog ugovora može podnijeti samo onaj ugovarač u čijem je interesu rušljivost ustanovljena ( oštećena strana), zakonski nasljednici, te ugovorne strane i treća osoba ako ima pravni interes. Odluka suda ima konstitutivno dejstvo, jer se njome ugovor poništava. Razlozi rušljivosti su:

Ograničena poslovna sposobnost Mane volje (bitna zabluda, prinuda i prevara) Prekomjerno oštećenje

Page 2: Građansko pravo - predavanje

Podnošenje tužbe je ograničeno prekluzivnim rokovima. Subjektivni rok iznosi 1 godinu i računa se od dana saznanja za razlog rušljivosti. Objektivni rok iznosi 3 godine i računa se od dana zaključenja ugovora. Za rušljive ugovore karakteristična je mogućnost konvalidacije ili naknadnog osnaženja. Do toga dolazi u dvije pravne situacije:

Dobrovoljno izvršenje ugovora od strane ugovarača u čijem je interesu rušljivost ustanovljena

Ako tužba nije blagovremeno podnijeta sudu koji na ove rokove pazi po službenoj dužnosti.

I kod rušljivih ugovora stranke mogu zahtijevati povrat datog i primljenog pod istim uslovima kao i kod ništavih ugovora.

POSJED

POJAM

Posjed je faktička vlast koju jedna osoba vrši na stvari koja se nalazi u dopušteniom pravnom prometu. Za pojam posjeda pravno je irelevantno (nebitno) da li ima utemeljenje u subjektivnom pravu ili ne. Poželjno je da posjed ima utemeljenje u subjektivnom pravu i tada se govori o usklađenosti posjeda sa pravom na osnovu čega se stiče pravo na posjed stvari. Međutim, i onda kada posjed nema utemeljenje u subjektivnom pravu ima samostalnu društvenu egzistenciju jer je po svojoj pravnoj prirodi činjenica, a ne pravo, tako je posjednik i kradljivac i svaka druga osoba koja je na protivpravan način pribavila posjed stvari. Ta okolnost ne utiče na samostalnu egzistenciju posjeda, već može imati samo uticaja da takav posjed nema kvalitet posjeda. Posjed određenog kvaliteta je podoban da dovede do sticanja određenih stvarnih prava, na prvome mjestu, prava vlasništva kao najpotpunijeg stvarnog prava.

VRSTE POSJEDA

Posjed se djeli na: Posjed stvari (neposredan i posredan) Posjed prava Faktički ili efektivni Idealni ili neefektivni posjed Posjed određenog kvaliteta ( zakonit, istinit, savjestan i samostalan)

Prema broju osoba koje drže faktičku vlast na stvari, posjed može biti individualan (jedna osoba) ili suposjed (više osoba)

Neposredan posjed:je osnova cjelokupne konstrukcije posjeda, na osnovu koga može da postoji i posredan posjed. Neposredan posjed ima osoba koja neposredno vrši faktičku vlast na stvari. Četiri su bitna obilježja neposrednog posjeda:

1. vanjska vidljivost za sve treće2. srazmjerno trajnija faktička vlast, jer posjed nije nešto što trenutno traje, niti kao takav

uživa sudsku zaštitu

Page 3: Građansko pravo - predavanje

3. mogućnost posjednika da putem posjedovnih tužbi zaštiti kako neposredan, tako i posredan posjed stvari

4. dostupnost stvari posjedniku

Posjedovati se mogu samo one individualno određene pokretne i nepokretne stvari na kojima se može steći i pravo vlasništva. Javna dobra, kao što su trgovi i ulice ne mogu biti predmet posjeda, jer se nalaze u posebnom administrativnom režimu. Prema prihvaćenoj objektivnoj koncepciji posjeda, posjed ima samo jedan konstitutivni elemenat i to je CORPUS ili faktička vlast. Posjedovna volja nije elemenat posjeda, ali to ne znači da je pitanje volje potpuno nebitno za nastanak neposrednog posjeda. U konkretnom slučaju zahtjeva se tzv. prirodna volja, jer se niko ne može primorati da nešto posjeduje ako to ne želi. Prirodnu volju imaju i poslovno nesposobne osobe kao što su malodobne osobe i duševno oboljela lica.

Posredan posjed:Struktura posjeda može biti takva da istu stvar posjeduje više osoba, jedna neposredno, a druga posredno. Posredan posjednik je osoba koja drži faktičku vlast na stvari preko druge osobe na osnovu odgovarajućeg pravnog posla. To se može najbolje sagledatu na primjeru ugovora o zakupu. Kada ugovorne strane zaključe ovakav ugovor i na osnovu njega se izvrši predaja zakupljene stvari, onda je zakupodavac posredan posjednik, a zakupoprimac neposredan posjednik. Dva su bitna obilježja. Prvo je, obaveza zakupoprimca da stvar vrati zakupodavcu i da prizna višu faktičku vlast zakupodavca. Za nasatnak posrednog posjeda pravno je irelevantno da li je pravni posao punovažan. Ovaj posjed je po svojoj opravdanoj pravnoj prirodi činjenica, a ne pravo. Eventualni prigovor punovažnosti ugovora sud neće moći uzeti u razmatranje, jer se u posjedovnoj parnici može raspravljati samo o činjeničnim pitanjima, a ne i pravnim, kako je pitanje punovažnosti ugovora.

Posjed prava:Zakon o vlasničkopravnim odnosima, poznaje samo dva oblika posjeda prava, i to posjed prava stvarne služnosti koja ima osoba koja vrši faktičku vlast na stvari u onom obimu koji odgovara sadržaju te služnosti. Drugi je oblik, posjed prava korištenje tehničkih usluga ( električne energije, vode, plina isl.). Ovaj posjed pripada osobi koja te uluge neposredno faktički koristi ili to čini preko druge osobe. Zakon je prihvatio samo dva oblika posjeda prava, jer su prema prihvaćenoj objektivnoj koncepciji posjeda rimski detentori postali neposredni posjednici stvari, pa nije bilo potrebe za više od dva oblika posjeda prava.

Nasljednički posjed:Naše pravo je po uzoru na njemačko i švajcarsko pravo prihvatilo rješenje da je posjed nasljediv. Nasljednik postaje posjednik u momentu smrti ostavitelja, neovisno od toga da li je stupio u faktički posjed stvari. Posjed nasljednika nastavlja se kao posjed ostavitelja. Ovakvo je rješenje prihvaćeno da bi se obezbijedio kontinuitet posjeda i spriječilo nastajanje praznine u posjedovanju. Nasljednik će vremenom tražiti da uspostavi faktičku vlast nad stvari, kao neposredan ili posredan posjed i kada se to desi, njegov neefektivni posjed, pretvara se u efektivni ili faktički posjed. Nasljednik uživa posjedovnu zaštitu, kako u slučaju protivpravnog uznemiravanja, tako i u slučaju protivpravnog oduzimanja posjeda stvari. Pravno je irelevantno da li je stupio u faktički posjed stvari ili je u momentu gubitka posjeda njegov posjed još uvijek idealni. Posjed nasljednika može imati određene kvalitete što je od značaja za sticanje prava vlasništva dosjelošću.

Page 4: Građansko pravo - predavanje

VRSTE POSJEDA PREMA KVALITETU

Prema ovom kriteriju, posjed može biti zakonit, istinit, savjestan i samostalan.

Zakonit posjed: je onaj posjed koji se zasniva na punovažnom pravnom osnovu i ako nije pribavljen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Nasuprot tome, posjed je nezakonit ako uopšte nema pravni osnov ili je pravni osnov ništav ili je posjed pribavljen na protupravan način silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja. Zakonit posjed je samo onaj koji je istovremeno zakonit i istinit. Punovažani pravni osnov pribavlja se samo pravom na posjed stvari, a ne i posjed stvari za koju se traži i dobrovoljna predaja, npr. kod ugovora o kupoprodaji, kupac kupljenu stvar ne smije na silu oduzimati od prodavca, jer bi u tom slučaju posjed u konačnoj cjelini bio nezakonit, bez obzira što postoji punovažan pravni osnov i to iz razloga što je pribavljen na silu, a ne dobrovoljnom predajom. U ovakvoj situaciji kupac treba da podnese tužbu radi ispunjenja ugovora. Predajom kupljene stvari u posjed, kupac će imati zakonit posjed. Osnovi sitcanja zakonskog posjeda su potpuno isti kao i za sticanje vlasništva, to su zakon, pravni posao, nasljeđivanje i odluka nadležnog državnog organa.Posjed sticatelja nekretnine je zakonit i onda kada je pribavljen od nevlasnika. Ovdje se ne radi o prenosu prava vlasništva, pa ne vrijedi pravilo da niko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Posjed je zakonit ako mu je pravna osnova važeće materijalno pravo, a ne da postoji samo u svijesti ili mislima sticaoca. Takav tzv. putativni pravni osnov ne može dovesti do zasnivanja zakonitog posjeda, ali je podoban za sticanje prava vlasništva vandrednom dosjelošću. Posjed mora biti zakonit za cijelo vrijeme trajanja roka dosjelosti.

Istinit posjed: također je objektivna kvaliteta posjeda. Posjed je istinit, ako je pribavljen na zakonit način, tj. dobrovoljnom predajom. Nasuprot tome je neistinit posjed. Može se desiti da prvobitno neistinit posjed naknadno postane istinit. Do toga će doći ako posjednik koji je protivno svojoj volji izgubio posjed stvari, ne podnese sudu posjedovnu tužbu za vraćanje posjeda u objektivnom prekluzivnom roku od 1 godine od gubitka stvari.

Savjestan posjed: je subjektivna kvaliteta posjeda. Posjed je savjestan, ako posjednik ne zna niti može znati da stvar koju posjeduje nije njegova tj. nije njegovo vlasništvo. Iako je posjednik stvar pribavio od nevlasnika, njegova zabluda ne odnosi se na vlasništvo predhodnika, već na sopstveno vlasništvo. Ta zabluda o sopstvenom vlasništvu mora biti objektivna, i ona postoji ako posjednik iz opravdanih razloga nije znao, niti je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. To će biti slučaj kada se faktička vlast ne podudara i sa pravnom vlašću. Savjesnost se po zakonu pretpostavlja i u slučaju kada je treća osoba upisana kao knjižni vlasnik nekretnine. Ovo iz razloga što upis takve osobe može biti neistinit i da ne odgovara faktičkom stanju na licu mjesta, tako da je upisana osoba samo formalno vlasnik, dok je dosjelitelj stvarni uknjižni vlasnik iste nekretnine. Savjesnost mora postojati za cijelo vrijeme trajanja zakonskog roka dosjelosti, kasnije nesavjensost ne škodi.

Samostalan posjed: je druga subjektivna kvaliteta posjeda. Samostalan posjednik je osoba koja posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik. Takvo svojostvo npr. imaju kupac i poklonoprimac. Nasuprot tome nesamostalan posjednik je zakupac i njegov posjed nije podoban za sticanje vlasništva dosjelošću. Ako postoji samo neposredan posjed, onda je on ujedno i samostalan, a ako pored njega postoji i posredan posjed, onda je neposredan posjed nesamostalan, npr. zakupoprimac, a posredan je samostalan. Savjesnost se izvodi iz zakonske definicije savjesnog posjendika.

Page 5: Građansko pravo - predavanje

SUDSKA ZAŠTITA POSJEDA

Ostvaruje se podnošenjem posjedovne tužbe zbog smetanja posjeda i to zbog oduzimanja ili uznemiravanja. U oba slučaja smetanje posjeda mora biti protupravno. Ako nema protupravnosti, nema ni smetanje posjeda. Protivpravnost postoji ako je protivno volji posjednika oduzet posjed stvari ili izvršeno uznemiravanje. Protivpravnost ne postoji ako postoji pristanak posjednika na smetanje posjeda, zakonito ovlaštenje da se može izvršiti smetanje ili odluka nadležnog organa u istom cilju. Tužba zbog smetanja posjeda podnosi se u okviru subjektivnog prekluzivnog roka od 30 dana, koji se računa od saznanja za smetanja i učinioca. Objektivni rok iznosi 1 godinu i računa se od nastalog smetanja. Važi zabrana preskakivanja rokova, tako da se ne može koristiti objektivni rok, ako je posjednik znao za smetanje i učinioca u okviru subjektivnog roka. U posjednovnoj parnici zbog smetanja posjeda predmet dokazivanja su samo svije pravno relevantne činjenice i to:

posljednje stanje posjeda nasatlo smetanje (činenična pitanja)

Podnosilac tužbe treba da dokaže da je bio u posjedu stvari i da ga je tuženi na protupravan način smetao. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnom osnovu posjeda, saglasnosti i nkaknadi štete (pravna pitanja). U posjedovnoj parnici tuženi se može braniti isticanjem određenih prigovora. Najefikasniji je prigovor neblagovremenosti tužbe. Na blagovremeno podnošenje tužbe, sud pazi po službenoj dužnosti, jer se radi o prekluzivnim rokovima, ali i tuženi može izreći prigovor neblagovremenosti tužbe. Kada sud utvrdi da je tužba neblagovremeno podnijeta, rješenjem će je odbaciti. Drugi prigovor je tvrdnja tuženog da je njemu tužitelj na protivpravan način oduzeo posjed stvari koji je tuženi vratio putem prava na samopomoć. U okviru protivpravnih rokova kao na podnošenje tužbe, ako tuženi dokaže postojanje činjenica na kojima zasniva istaknuti prigovor, sud će rješenjem odbiti posjedovni zahtjev tužitelja.Treći prigovor je tvrdnja tuženog da je među istim strankama ranije pravosnažno okončana petitorna ili vlasnička parnica koja u sebi apsorbuje posjedovnu parnicu, ako tuženi dokaže činjenice ba jihuna se zasniva ovaj prigovor, sud će takođe odbiti posjedovni zahtjev, jer je u ranijoj petitornoj parnici utvrđeno da je tužbeni vlasnik sporne stvari ili da ima jače pravo n aposjed stvari zbog čega posjedovna tužba ne može biti uspješna.Četvrti prigovor je tvrdnja tuženog da je između istih stranaka u toku upravni postupak koji pruža potpuniju pravnu zaštitu nego skraćeni parnični postupak zbog smetanja posjeda.Odluku koju donosi su u posjedovnoj pranici je rješenje kojom usvaja ili odbija postavljeni posjedovni zahtjev tužitelja. Ako sud usvoji posjedovni zahtjev onda će izreći zabranu daljeg uznemiravanja pod prijetnjom izricanja novčane kazne, čija će se visina utvrditi u izvršnom postupku ili će se naložiti vraćanje oduzetog posjeda stvari. Odluka je privremenog karaktera i njome se konačno ne riješava spor između stranaka. Tužitelj koji je odbio posjedovnu parnicu i stvar mu odlukom suda vraćena u posjed može u petitornoj parnici po tužbi ranijeg tuženog iz posjedovne parnice biti obavezan da istu stvar vrati tužitelju - ranije tuženom ako sud utvrdi da je podnosilac vlasničke tužbe vlasnik, ili da ima jače prav na posjed stvari.

SUDSKA ZAŠTITA SUPOSJEDNIKA

Ostvaruje se podnošenjem tužbe na isti način u odnosu na treću osobu. Svaki suposjednik stvari može podnijeti obje posjedovne tužbe. U međusobnom posjedu između suposjednika jedan protiv drugog, može podnijeti i tužbu samo ako je potpuno isključen iz suposjeda stvari ili mu je znatno otežano korištenje stvari u suposjedu. U slučaju da se radi samo o uznemiravanju ne pripada mu pravo na tužbu, jer se radi o pravnom pitanju korištenja zajedničke stvari i o tome se odlučuje u petitornoj parnici.

Page 6: Građansko pravo - predavanje

ZAŠTITA POSJEDA PO OSNOVU PRAVA NA POSJED

Ova zaštita je petitornog karaktera. Ostvaruje se podnošenjem petitorne tužbe radi povrata stvari u posjed i to reivindikacionom ili publicijanskom tužbom. U ovoj parnici raspravlja se o pravnim pitanjima, pa je odluka suda konačna.

POJAM PRAVA VLASNIŠTVA

PREDMET I NOSIOCI

Pravo vlasništva je najpotpunije stvarno pravo koje može da postoji na individualno određenoj stvari. Iz prava vlasništva izvode se sva ograničena stvarna prava, kao što su: služnosti, založno pravo, pravo realnog ili stvarnog tereta i pravo građenja. Sadržaj prava vlasništva čine tri pravna ovlaštenja:

pravo posjedovanja pravo korištenja pravo raspolaganja

Najvažnije je pravo posjedovanja, jer sa tim pravom vlasnik može svoju stvar koristiti i sa njome raspolagati. Svako od ovih pravnih ovlaštenja adekvatno je pravno zaštićeno odgovarajućom vlasničkom tužbom. Ako vlasnik protivno svojoj volji izgubi posjed stvari, stoji mu na rasplaganju reivindikaciona i publicijanska tužba, a ukoliko je protupravno uznemiren u vršenju prava vlasništva, ond amože podnijeti negatornu tužbu. S obzirom da je ovo apsolutno stvarno pravo, sva treća lica su dužna da se uzdrže od povrede parava vlasništva. Predmet prava vlasništva, može biti samo individualno određena stvar, pokretna ili nepokretna. Nosioci prava vlasništva su fizičke i pravne osobe.

OSNOVI STICANJA VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva se stiče na osnovu pravnog posla po samom zakonu, naslijeđivanjem i odlukom nadležnog organa. Svi ovi načini sticanja prava vlasništva mogu se podijeliti na originarna i derivativna.Kod derivativnog sticanja prava vlasništva, sticalac svoje pravo izvodi iz prava predhodnika. Ako predhodnik npr. prodavac nije vlasnik, onda ni sticalac, npr. kupac ne može steći pravo vlasništva. Kod sticanja po samom zakonu ili originarnog sticanja, sticalac svoje pravo ne izvodi iz prava svog prethodnika, već ga stiče po samom zakonu. Sticanje vlasništva naslijeđivanjem ima obilježja i derivativnog i originarnog sticanja. Derivativno sticanje ispunjava se u tome što ostavilac mora biti vlasnik da bi nasljednik naslijeđivanjem postao vlasnik. Originarno se ispoljava u tome što nasljednik postaje vlasnik u momentu smrti ostavitelja. Kod sticanja prava vlasništva odlukom nadležnog organa, vlasništvo se stiče momentom pravosnažnosti kad je npr. priznata uzurpacija na državnom zemljištu. Sticanje prava vlasništva na osnovu pravnog posla je derivativno ili izvedeno sticanje. Pravni posao kao pravni osnov mora biti punovažan po važećem materijalnom pravu. Ujedno mora biti i kauzala, tj. da ima za cilj prijenos prav avlasništva. Samim zaključenjem pravnog posla, ne stiče se pravo vlasništva (on je samo pravni osnov= već je potrebam i odgovarajući zakonski način sticanja prava vlasništva. Kod nekretnina to je uknjižba u glavnu zemljišnu knjigu, a kod pokretnih stvari to je predaja u samostalan posjed sticatelja. Sticanje prava vlasništva po samom zakonu može se steći dosjelošću, građenjem na tuđem zemljištu, stvaranjem nove stvari, okupacijom, sticanjem od nevlasnika. Na pokretnoj stvari na osnovu teretnog posla.

Page 7: Građansko pravo - predavanje

DOSJELOST

Dosjelost je pravni institut koji vodi porijeklo iz rimskog prava. Dva su cilja dosjelosti, da faktički posjed određenog kvaliteta protekom zakonskog roka dosjelosti postane vlasnik i da se time otkloni trajni nesklad izemđu posjeda jedne osobe – dosjeditelja i ranijeg vlansika, čije vlasništvo prestaje ( dvije različite osobe ne mogu biti isključivi vlasnici iste stvari). Drugi je cilj dosjelosti da vlasniku olakša dokazivanje pozivom na dosjelost, posebno ako nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu jer bi tada morao da dokazuje vlasništvo predhodnika i svog predhodnika sve dok ne dođe do onog koji je vlasništvo stekao dosjelošću. ZOVO (Zakon o vlasničko pravnim odnosima), razlikuje redovnu i vanrednu dosjelost. Materijalne pretpostavke za redovnu dosjelost su zakonit, istinit i savjestan posjed. Za nepokretnu stvar rok dosjelosti iznosi 10 godina, a za pokretnu stvar 3 godine.Materijalne pretpostavke za vanrednu dosjelost su samostalan i savjestan posjed, rok za nekretnine iznosi 20 godina, a za pokretne stvari 6 godina.Drugi materijalni propis koji reguliše dosjelost je zakon o zemljišnim knjigama. Ako su pretpostavke za dosjelost ispunjene do stupanja na snagu, zakona o zemljišnim knjigama ( ZZK), onda stečeno vlasništvo ostaje na snazi. Ukoliko su pretpostavke za dosjelost ispunjene nakon stupanja na snagu ZZK, onda se vlasništvo stiče tek upisom. Upis ima konstitutivno dejstvo.

PRIRAČUNAVANJE ROKA DOSJELOSTI

PREKID I ZASTOJ ROKA DOSJELOSTI

Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od onog momenta kada je dosjeditelj stupio u faktički posjed stvari, a završava se istekom poslednjeg dana zakonskog roka. U toku roka dosjelosti može doći do promjene ličnosti dosjeditelja, npr. lice A proda nekretninu koju je posjedovalo 6 doina, tu nekretinu kupac posjeduje naredne dvije godine nakon čega proda svom kupcu. U rok dosjelosti posljednjeg kupca uračunava se vrijeme posjedovanja ranijih kupaca, pa će protekom roka od 2 godine steći pravo vlansištva redovnom dosjelošću. Ovakva pravna situacija naziva se akcesija ili priračunavanje roka dosjelosti. U rok dosjelosti uračunava se vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika, posjedovali stvar kao zakoniti i savjesni posjednici ili samo savjesni posjednici, tako da se može priračunavati samo odgovarajući kavlitet posjeda. Isto tako u toku roka dosjelosti može doći do prekida i zastoja kada nastupe okolnosti koje dovode do prekida, onda rok dosjelosti počinje teći iznova, od samog početka. Razlog toga može biti podnošenje vlaničke tužbe protiv posjednika, priznavanje posjednika da nije vlasnik ili utvrđenje da je posjednik nesavjesatn. Kada dođe do zastoja, onda se proteklo vrijeme ne gubi, več se nastavlja kad prestanu okolnosti koje su dovele do zastoja. Do toga dolazi uslijed raznih elementarnih nepogoda na područiju jednog suda.

STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA OD NEVLASNIKA

Ovo je izuzetaj od pravila da niko ne m ože na drugoga prenijeti više prava, nego što sam ima. Zbog toga se ne radi o derivativnom sticanju, već o sticanju po samom zakonu. Do ovakve situacije u pravnom životu dolazi kada vlasnik svoju pokretnu stvar preda na popravak ili čuvanje drugoj osobi koja bez znanja i odobrenja vlasnika neovlašteno izvrši prodaju trećoj osobi. Ugovorne strane su prodavac nevlasnik i sasvjestan kupac. Vlasnik stvari nije ugovorna

Page 8: Građansko pravo - predavanje

strana, ali pod određenim okolnostima koje su propisane zakonom njegovo vlasništvo može prestati. Da bi do toga došlo moraju se ispuniti istovremeno sva tri opšta uslova i jedan od tri posebna uslova.Opšti uslovi su:

da je stvar pokretna da je pribavljena teretnim pravnim poslom, tj. kupovinom, a ne poklonom i da je kupac savjesna osoba.

Kupac u sadašnjem posjedniku pokretne stvari vidi vlasnika, jer se po zakonu pretpostavlja da je posjednik pokretne stvari vlasnik, a ko tvrdi suprotno, mora to i dokazati. Ako kupac nije znao, niti je mogao znati da prodavac kao posjednik pokretne stvari nije vlasnik, onda je ispunjen uslov njegove savjesnosti.Posebni su uslovi:

da je stvar pribavljena na javnoj prodaji ili od nevlasnika koji je u okviru svoje djelatnosti stavljao u pravni promet ili od nevlasnika kome je vlasnik dobrovoljno predao stvoju stvar u posjed.

Kada se ispune sva tri opšta uslova i bilo koji od posebnih uslova, kupac postaje novi vlasnik, dok prestaje vlasništvo pravog vlasnika. Raniji vlasnik ima mogućnost da zahtijeva od novog vlasnika da mu vrati stvar u posjed, tako što će platiti njenu vrijednost po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke iako ta stvar z anjega ima posebnu ili afekcionu vrijendost ( da je u nju zaljubljen). Ovakav zahtijev može se postaviti u okviru prekluzivnog roka od 1 godine od prestanaka vlasništva.

VIŠESTRUKA PRODAJA ISTE NEKRETNINE

Uobičajeno je da vlasnik proda svoju nekretninu kupcu i dozvoli mu uknjižbu u zemljišnu knjigu. Međutim, u pravnom životu, događa se da vlasnik istu nekeretninu proda dvojici ili trojici kupaca sa ciljem da svakom od njih prenese pravo vlasništva. Ovdje se radi o derivativnom sticanju prava vlasništva, pa je prodavac stvarni vlasnik, ako je upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik i ako ima samostalan posjed nekretnine. U ovom slučaju knjižno stanje se podudara sa vanknjižnim stanjem. Pravno je moguće izvršiti višestruku prodaju iste nekretnine različitim kupcima. U našem pravu punovažan ugovor koji ima za cilj prenos prava vlasništva predstavlja samo pravni osnov. Prodavac ostaje vlesnik, sve dok se kupac ne uknjiži protiv njega kao novi knjižni vlasnik, pa je akcenat na zakonitom načinu sticanja prava vlasništva, a kod nekretnina to je uknjižba. U raspravljanju i rješavanju ovih vlasničkih sporova, veliki doprinos dala je prijaratna sudska praksa, jer tek 1998. godne dobili smo prvao zakonsko rješenje u ovoj materiji. Sudska praksa je insistirala na savjesnosti kasnijeg sticaoca, koji je prvi zatražio uknjižbu svog prava vlasništva. Da bi bio savjstan uslov je da u momentu zaključenja svog ugovora o prodaji i podnošenja zahtjeva za uknjižbu nije znao niti je mogao znati za postojanje ranijeg ugovora o prodaji iste nekretnine. Sadašnji zakon pravi razliku da li je ugovor o prodaji između prodavca vlasnika i jednog od više kupaca izvršena predajom nekretnine u samostalan posjed ili je otuđena nekretnina ostala u posjedu prodavca vlasnika. U prvom slučaju, kasniji kupac ima samo punovažan ugovor. U konkurenciji stvarnog prava ( pretpostavljeno vlasništvo) i obligacionog prava ( samo punovažan ugovor), jači pravni osnov radi sticanja prava vlasništva ima pretpostavljeni vlasnik, ako je savjestan tj. da u momentu zaključenja svog ugovora i predaje nekretnine u samostalan posjed nije znao za postojanje ranijeg ugovora o prodaji iste nekretnine. U drugom slučaju, kada prodavac nije ni jednom od više kupaca predao nekretninu u samostalan posjed, jači pravni osnov radi sticanja prava vlasništva uknjižbom ima onaj kupac koji je prvi zaključio ugovor o kupovini po principu prvi u vremenu, jači u pravu.

Page 9: Građansko pravo - predavanje

STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA GRAĐENJEM NA TUĐEM ZEMLJIŠTU

Zakon o vlasničko pravnim odnosima čl. 27

Osoba koja izgradi građevinski objekat trajne namjene na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stiče pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekat, kao i na zemljište koje je neophodno za njegovu upotrebu, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. U slučaju iz stava 1. ovog clana, vlasnik zemljišta ima pravo, u roku od tri godine od dana saznanja za završenu izgradnju, a najkasnije do deset godina od završene izgradnje, zahtijevati da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost zemljišta u vrijeme donošenja sudske odluke.

Kada graditelj izgradi trajni građevinski objekat na zemljištu koje je u vlasništvu druge osobe, onda stiče pravo vlasništva i na zemljištu na kome se nalazi objekat kao i na zemljištu koje je neophodno za njegovu upotrebu, ako nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije pri tome usprotivio. Vlasnik zemljišta ima pravo da zahtjeva u roku od 3 god. od dana saznanja za završenu izgradnju a najkasnije u roku od 10 godina od završavanja izgradnje da mu graditelj naknadi prometnu vrijednost zamljišta na dan donošenja sudske odluke. Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik zemljišta se odmah usprotivio izgradnji, onda vlasnik zemljišta ima pravo da zahtjeva, da mu pripadne pravo vlasništva na građevinskom objektu ili da graditelj poruši građevinski objekat i zemljište dovede u ranije stanje ili da mu naknadi prometnu vrijednost zemljišta. Pravo izbora vlasnik zemljišta može ostvariti u roku 3 godine od završetka izgradnje građevinskog objekta, a nakon toga može tražiti samo naknadu prometne vrijednosti zemljišta. Ako je vlasnik zemljišta tražio da mu pripadne vlasništvo na građevinskom objektu onda je dužan graditelju naknaditi vrijednost objekta po prosječnim građevinskim cijenama u mjestu građenja i u vrijeme donošenja sudske odluke. Ako je vlasnik zemljišta tražio da se poruši građevinski objekat sud takav zahtjev može odbiti uzimajući u obzir vrijednost objekta kao i ponašanje graditelja i vlasnika zemljišta u toku građenja. Ako su obje strane savjesne u slučaju da građevinski objekat vrijedi znatno više od zemljišta, onda građevinski objekat zajedno sa zemljištem pripada graditelju dok je drugoj strani dužan naknaditi vrijednost zemljišta. Ukoliko je vrijednost zemljišta znatno veća od građevinskog objekta, onda građevinski objekat pripada vlasniku zemljišta a graditelju je dužan naknaditi vrijednost objekta.I na kraju ako su vrijednosti građevinskog objekta i zemljišta približno isti onda će se građevinski objekat i zemljište dodjeliti graditelju ili vlasniku zemljišta uzimajući u obzir njihove potrebe i druge relevantne okolnosti slučaja.

Page 10: Građansko pravo - predavanje

Pitanja:

2. Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkciju?

Pravne činjenice su one za koje pravo veže nastanak, promjenu i prestanak subjektivnih građanskih prava. Postoji više vrsta podjela pravnih činjenica, ali je najvažnija ona s obziromna nastanak i funkciju pravnih činjenica. U odnosu na nastanak razlikuju se prirodni događaji kao npr. činjenica rođenja ili smrti, ili protok vremena koji je značajan zbog mogućnosti isticanja materijalnog prigovora da je potraživanje zastarjelo zbog zakašnjelog vršenja prava. Ljudske radnje mogu biti dopuštene, kao npr, pravni poslovi i nedopušteni, kao npr. građanskopravni delikti. S tim u vezi, Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) propisuje oštru zabranu prouzrokovanja štete, a ukoliko dođe do nastanka štete onda je štetnik dužan oštečenoj strani naknaditi prouzrokovanu šetu. U odnosu na funkciju posebno je značajan pravni osnov i pravne pretpostavke. Pravni osnov je ona bitna pretpostavka za koju se veže nastanak, promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava. Pravni osnov se uvijek mora dokazati od strane onoga koji se na njega poziva. Tako npr. osnovi sticanja prava vlasništva su pravni posao, zakon, naljeđivanje, i odluka naležnog organa, dok su osnovi sticanja prava stvarne služnosti pravni posao, dosjelost i odluka nadležnog organa. Pravne pretpostavke dijele se na oborive i neoborive. U prvom slučaju za upisanu osobu pretpostavlja se da je vlasnik nekretnine, ako tvrdi suptrotno mora to i dokazati. Ova pretpostavka je oboriva zbog toga što se ne može desiti da postoji raskorak ili

Page 11: Građansko pravo - predavanje

nepodudarnost između zemljišnog, knjižnog i neknjižnog stanja. Ta će saglasnot postojati ako upisana osoba ima istovremeno i samostalan posjed nekretnine na licu mjesta pa će upis prava vlasništva takve osobe biti istinit ili tačan. Nesaglasnost postoji kada je stvarni vlasnik nekretnine njen vanknjižni vlasnik koji je tu nekretninu pribavio u samostalan posjed po osnovu punovažnog ugovora o prodaji, ali se nije upisao kao knjižni vlasnik.Protiv prodavca već je protekom roka od 10 godina redovnom dosjelošću stekao vlasništvo.Neoborive pretpostavke su one gdje zakon ne dopušta mogućnost dokazivanja suprotnog, npr. za zemljišne knjige važi načelo javnosti, što znači da se svaka osoba mogla upoznati sa stanjem zemljišne knjige zbog čega se niko ne može pozivati na nepoznavanje zemljišnoknjižnog stanja. Kupac koji propusti da izvrši uvid u stanje zemljišne knjige ne može se smatrati savjesnim, što je posebno značajno kod višestrukog ugovaranja otuđenja iste nekretnine.

3. Razlika između pokretnih i nepokretnih stvari?

Za oblast stvarnog prava posebno je značajna podjela stvari na pokretne i nepokretne.Ovo iz razloga sto se na individualno određenu pokretnu i nepokretnu stvar mogu sticati sva stvarna prava. Pokretne su one stvari koje se mogu premještat s jednog mjesta na drugo pazeći pri tome da se ne povrijedi njihova suština. Broj pokretnih stvari danas je praktično neograničen. Nepokretne stvari su zemljišta i zgrade. Zgrada je nepokretna stvar samo onda ako predstavlja priraštaj zemljišta ili akcisijom. Nasuprot tome montažne zgrade koje se mogu premještati s jednog mjesta na drugo su pokretne stvari.

4. Propisi kao izvor građanskog prava?

Propisi su pisani izvori prava između sebe rangirani. To je od značaja ukoliko je jedan pripis u suprotnosti sa drugim da bi se moglo znati koje ima primat. Najviši propis je Ustav, koji reguliše osnove pravnog, ekonomskog i političkog uređenja. Ustav sadrži relativno mali broj propisa iz obasti građanskog prava, ali su one od posebnog značaja(tako npr.Ustav garantuje pravo vlasništva, subjektivna prava i pravo na nasljeđivanje).Drugi u rangu propisa je Zakon koji mora biti u saglasnosti s Ustavom. Zakon je najčešći pravni propis koga donosi zakonodvano tijelo države. Za naše pravo je karakteristično da nemamo jedinstven građanski zakonik, dok je svaka grana prava refulisana posebnim zakonima. Svaki zakon posebno karakteriše zabrana retroaktivnog ili povratnog djelovanja.Zakon stupa na snagu od dana objavljivanja u Službenim novinama FbiH, ili Službenom glasniku BiH, i od tada reguliše buduće životne situacije, a ne i one koje su nastale prije njegovog stupanja na snagu.Treći izvor propisa u pravna pravila imovinskog prava ili bivši austrijski zakonik koji se primjenjuje za one životne situacije koje nisu u suptrotnosti sa Zakonom i Ustavom Federacije.I u sadašnjim uslovima GZ se primjenjuje za regulisanje susjedskih odnosa, ličnih služnosti i realnih tereta.

5. Pojam, karakteristike i sadržaj činidbe?

Činidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja kojom se dužnik obavezuje da će povjeriocu izvršiti određenu obavezu. Razlika između činidbe i stvari je u tome što povodom

Page 12: Građansko pravo - predavanje

stvari nastaje stvarno-pravni odnos, dok povodom činidbe nastaje obligacioni odnos. Stvar i činidba čine pravno jedinstvo. Tako npr. zaključenjem punovažnog ugovora između prodavca i kupca u odnosu na nepokretnu stvar kupac stiče samo obligacioni pravni zahtjev da od prodavca traži predaju kupljene stvari u posjed, tj. da se izvrši preuzeta ugovorna obaveza koja je ujedno i pravno zaštićena. Međutim bitno je drugačija situacija ako je predmetni ugovor dobrovoljno izvršen predajom nekretnine u samostalan posjed. U ovom slučaju ugovor ima stvarno-pravno dejstvo i kupac stiče pretpostavljeno vlasništvo ili publicijanski posjed. Ako takav sticalac posjeduje faktički nekretninu neprekidno 10 godina stiče vlasništvo po samom zakonu redovnom dosjelošću. Svaka činidba mora biti ljudska radnja. Ako to nije slučaj onda nema značaj činidbe. Nadalje mora imati imovinski karakter kada se štetnik obaveže odlukom suda da naknadi štetu onda se imovinski karakter činidbe ogleda u tome što će doći do povećanja imovine oštećene strane, a umanjenje imovine štetnika. Činidba nadalje mora biti objektivno moguća jer niko ne može preuzeti obavezu koju objektivno ne može izvršiti. Činidba mora biti pravno dopuštena. Npr. zaključenje ugovora o prodaji čiji je predmet stvar u dopuštenom pravnom prometu. I konačno mora biti određena ili odrediva. Sadržaj činidbe može se sastojati u davanju, činjenju, propuštanju vlastitih radnji i trpljenju tuđih radnji, što je karakteristično za pravo stvarne služnosti.

7. Sudska praksa kao izvor prava?

Sudska praksa je supsidijaran izvor prava. Do toga će doći kada se na nivou jednog najvišeg suda donosi više saglasnih odluka o istom pravnom pitanju. Takve obaveze nisu obavezujuće za niže pravne sudove, ali djeluju snagom svoje ubjedivosti tako da ih nižestepeni sudovi prihvataju ako vjeruju u njihovu suprotnost.Međutim, sudija se u presudi ne može pozivati na presudu nižeg suda već samo na zakonski propis. U našem pravu sudska odluka nema značaj presedana kao što je slučaj sa državama anglosaksonskog prava gdje je direktan izvor prava.U našem pravu sudska odluka je izvor prava samo za stranke u konkretnom sporu.

8. Pravni običaji kao izvor prava?

Pravni običaji su izvori prava onda kada ih zakon prizna, a primjenjuju se onda kada ne postoji odgovarajuće zakonsko rješenje, tako da je njihova prijmena supsidijarna. Sud ne smije odbiti da odlučuje o postavljanju zahtjeva za pružanje sudske zaštite sa obrazloženjem da ne postoji odgovarajući zakonski propis. Ako ne postoji zakonsko riješenje sudija mora da utvrdi da li postoji odgovarajući pravni običaj koji je primjenjiv za riješenje konkretnog spora. U francuskom pravu, ako sudija odbije da pruži sudsku zaštitu zbog nedostatka zakonski propisa za dati spor, čini krivično djelo.U našem pravu izvor prava posebno je došao do izražaja kod trgovačkih običaja između preduzeća.

9. Pojam fizičke osobe i njene sposobnosti?

Da bi subjekt prava mogao zasnovati određene građanskopravne odnose, mora imati određena svojstva. Nastanak fizičke osobe veže se za činjenicu rođenja, a gasi momentom smrti. Bitna svojstva svake fizičke osobe su pravna, poslovna i deliktna sposobnost. Pravna sposobnost fizičke osobe stiče se rođnjenem, a prestaje momentom smrti. To je sposobost biti subjekt prava i obaveza i ne može se oduzeti, za razliku od poslovne sposobnosti. Pravna sposobnost u oblasti materijalnog građanskog prava ima značaj i za druge grane prava kao što je građansko

Page 13: Građansko pravo - predavanje

procesno pravo. Osoba koja ima pravnu sposobnost u oblasti građanskog procesnog prava ima ujedno i stranačku sposobnost ili sposobost biti parnična stranka.Drugo bitno svojstvo fizičke osobe je poslovna sposobnost ili sposobnost samostalno preduzimati određene pravne radnje sa pravnim posljedicama kao npr. zaključenje ugovora, sticanje ugovorenih prava i obaveza i sl.Fizička osoba koja ima potpunu poslovnu sposobnost u oblasti građanskog procesnog prava ima parničnu sposobnost da samostalno preduzima procesne radnje. Potpuna poslovna sposobnost stiče se sa navršenih 18 godina. Izuzetno, fizička osoba može steći ovu sposobnost i prije navršenih 18 godina života. To je slučaj kada se odobri malodobnoj osobi zaključenje braka sa navršenih 16 godina života. Ograničena poslovna sposobnost znači da fizička osoba može zaključivati pravne poslove koje treba da naknadno odobri njen zakonski zastupnik ili staratelj. Određena fizička osoba sa navršenih 18 godina života može biti lišena poslovne sposobnosti odlukom suda u vanparničnom postupku ako se utvrdi da je duševno oboljela. Deliktnu spsobnost fizička osoba stiče sa navršenih 14 godina života, što znači da tada može odgovarati za svje protupravne radnje kao što je obaveza da naknadi prouzrokovanu štetu. Pravne osobe su npr. preduzeća i sve javne ustanove i one imaju sve 3 vrste sposobnosti kao fizičke osobe. Kada se međusobno poredi pravna spsobnost onda se može zaključiti da fizičke osobe imaju opštu, a pravne osobe posebnu pravnu sposobnost.

10. Načelo dispozitivnosti?

Građanskopravni odnos je dispozitivne prirode što znači da nastaje, mijenja se i prestaje voljom ugovornih strana. Ovo se načelo na konkretan način ispoljava u svakoj grani prava. U oblasti obligacionog prava ispoljava se kroz slobodu ugovaranja ili slobodnog uređivanja obligacionopravnig odnosa. To praktično znači da subjekti prava (fizičke i pravne osobe) slobodno odlučuju da li će se zaključiti određeni ugovor, ili s kim će zaključiti, sporazumno određuju sadržaj ugovorenih prava i obaveza. Zaključeni ugovor može se sporazumom stranaka raskinuti ili izmijeniti zbog promjenjivih okolnosti, međutim sloboda ugovaranja nije apsolutna i ograničena je prinudnim propisima, pravilima morala društva, i ustavom uređenim načelima društvenog uređenja.Rukovodeći se onim relevantnim kriterijima, sud će u svakom slučaju cijeniti da li je određeni ugovor povod kod koga je došlo do spora među strankama, da li je određeni ugovor dopušten ili nedopušten. Ovo iz razloga što sud može pružiti traženu sudsku zaštitu samo ako je ugovor dopušten, odnosno punovažan. Ovo se načelo ispoljava i u oblasti stvarnog prava jer isključivo od volje vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika zavisi da li će podnijeti tužbu kao dispozitivnu parničnu radnju u slučaju kad je protivno svojoj volji izgubio neposredan ili posredan posjed stvari.U obalsti nasljednog prava, ovo se načelo ispoljava u pravu zavještaoca da još za života izvrši raspoređivanje imovine.

Page 14: Građansko pravo - predavanje

1. Višestruka prodaja iste pokretne stvari?!

I vlasnik pokretne stvari može višestruko izvršiti otuđenje različitim sticaocima radi sticanja prava vlasništva i ta se pravna mogućnost objašnjava na isti način kao i kod nepokretnih stvari. Kod višestrukog otuđenja iste pokretne stvari pravo vlasništva stiče onaj sticalac kome je pokretna stvar predata u samostalan posjed jer je to zakoniti način sticanja prava vlasnštva. Takav sticalac je kasniji ugovarač pa je uslov za sticanje prava vlasništva da je savjestan. Mora biti savjestan, kako u momentu zaključenja, tako i u momentu predaje u posjed a to znači da tada nije znao niti je mogao znati za postojanje ranijeg ugovora o otuđenju iste pokretne stvari. Njegova se savjesnost po zakonu pretpostavlja pa tek ako i ukoliko prvi sticalac dokaže nesavjesnost kasnijeg, ugovor drugog sticaoca tj.vlasnika biće ništav, slijedom čega će prvi kupac moći zahtijevati da mu posjednik izvrši predaju pokretne stvari u posjed. Drugi je slučaj kada je zaključeno više ugovora o prodaji iste stvari, ali ni jedan ugovor nije izvršen predajom u posjed, tj. otuđena stvar je u posjedu prenositelja-vlasnika i tada pravo zahtijevati predaju u posjed ima onaj sticalac koji je prvi stekao pravni osnov za prijenos vlasništva po principi „prvi u vremenu, jači u pravu”.

2.