Pomišljaj · Stanje obitelji Obitelji su postale više ekonomske i pravne zajednice, a sve manje odgojne. Prilagodivši se mentalitetu ponude i po-tražnje, slobode bez granica,

GODINA 9. VELIKA GOSPA, 2011. BROJ 1. (20.)

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINALIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICEBILICE

PomišljPomišljaajj

Gornji red:Lovre BobanovićMarko KardumŠime BuvaMarko ĆaletaJakov SlavicaMarko JurasTomas Petrović

Donji red: Josip KrnićBranimir DulibićPetra LugovićAnđela OstojićIve Ćaleta-CarTea Sabljić

Roko Gatara Mihaela ĆaletaLucija PletikosaKristina LovrićDražena MikulandraNikolina LugovićMarica Ćaleta-Car

Bilice,1. svibnja 2011.

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE

Godina 9. VELIKA GOSPA, 2011. Br. 1. (20.)

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ

Približimo se Isusu po Mariji

POMIŠLJAJ 1

I ove godine sve ano emo proslaviti svet-

kovinu Uznesenja blaže-ne Djevice Marije – Gos-pu od Pomišljaja. Majka Marija nije nas zabo-ravila. Ona nam nepre-stano dolazi i zove nas na spasenje i život. Ona nam progovara u ovom trenutku koji je možda najvažniji za naš život.

Gospa nas poziva svom bezgrješ-nom, svetom i maj inskom Srcu. Ona nas želi voditi i srcu svoga Sina Isusa. Svi koji se utje u Mariji osje aju da trebaju nju ako ho e do i do Boga i ako žele napredovati putem savršen-stva. Bezbrojni su primjeri i iskustva svetaca koji dokazuju da je pobožnost prema Mariji sigurna luka spasenja.

Sveti Franjo Asiški gajio je oso-bitu pobožnost prema Djevici Mariji. Životopisac sv. Franje, Toma elan-ski, piše: »Isusovu je Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato što nam je dala brata, uzvišenoga Gospodi-na. Njoj je molio posebne pohvale, upravljao prošnje, prikazivao osje a-

je, koliko to i kako ljud-ski jezik ne može niti izraziti.« Jednom zgo-dom, dok je bio u zano-su, sveti Franjo je vidio velike skale koje su do-pirale do neba, a na vrhu njih ugledao je Presve-tu Djevicu. I bilo mu je otkriveno da se po tim skalama treba penjati onaj tko ho e u Nebo.

Marija dobro zna ežnje i želje ovjekova srca. Svoje srce ne mo-

žemo prevariti mrtvim stvarima, dobrim jelom i pi e, ugodnostima i užicima. Potrebni smo druga i-je hrane koju nam Bog nepresta-no daje. Potrebni smo Božje rije i i ljubavi. I danas je ovjek gladan Boga, gladan je istinske i iste lju-bavi više nego stvari.

Bog nikad ne prestaje ovjeka privla iti k sebi. Samo e u Bogu ovjek prona i istinu i blaženstva

za kojima neprestano traga. ovjek je pozvan u zajedništvo s Bogom i samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljuba-

PomišljPomišljaajj

2 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

vi stalno uzdržava. Bog želi ovje-ka u initi radosnim, sretnim, ispu-njenim… On to ne e u initi na silu nego ljubavlju kojoj smo pozvani u slobodi otvoriti srca.

Isusovo i Marijino srce ne presta-je krvariti i trpjeti zbog naših grije-ha: psovki, gluho e i sljepo e, zbog naših opiranja i neprihva anja. Una-to tome Bog nas zove jer ne može

šutjeti dok je njegovo stvorenje na stranputici – na krivu putu.

Bog nije nikada i ne e odustati od ovjeka i njegova spasenja. Stoga nemojmo ni mi odustati od Boga jer emo time odustati od samih sebe i

od života. Isus i Marija trebaju i tebe i mene kako bi i svi drugi došli do života, došli do Boga.

fra Tomislav Brekalo, župnik

BITI KRALJEVSKOG RODABiti kao crv zgažen i ponižen,

a biti kraljevskog roda.Biti omražen od bratske ljubavi,

a biti kraljevskog roda.Biti kamenovan riječima i osudama,

a biti kraljevskog roda.Biti izbičevan proturječnostima drugih,

a biti kraljevskog roda.Biti izvrgnut ruglu perfidnog Zloga,

a biti kraljevskog roda.Biti izboden čavlima današnjice,

a biti kraljevskog roda.Biti napojen octom umjesto krvlju živoga Boga,

a biti kraljevskog roda.Biti izbačen na asfalt oskudice

u hropcu inflacije i laži,a biti kraljevskog roda.

Biti opojen raznim opijatima krivog Boga,a biti kraljevskog roda.

Biti raspet na križu života mnogimnevoljama današnjice,a biti kraljevskog roda.

Kanu velika suza milosrđa našega Kralja Bogana siromašnu djecu roda svoga.

Dara Gatara

PAPA RATZINGERKad je prošlo nekoliko danaod smrti Ivana Pavlasastali se svi kardinalinovog Papu oni su izabrali.Sada ima Katolička vjeranovog Papu Joseph Ratzingera.Za sve vjernike radost je velikasad imaju svoga zaštitnika.Njemačka je svoga Papu dalatisuć ljeta nije ga imala.Njemačka je zemlja velikau njoj živi dosta katolika.Mnogi Hrvati u Njemačkoj živemi smo iste katoličke vire.Ratzinger je sa Bozanićem bijasve Hrvate on je pozdravija.Hvala Tebi oče Ratzingeručuvat ćemo katoličku viru.Sveti oče povijest našu znatečuvaj od zla vjernike Hrvate.

Marinko Slavica

POMIŠLJAJ 3

IZ ŽIVOTA CRKVE

Papa Benedikt XVI. u HrvatskojPomno pripreman, četvrti

papinski posjet Hrvat-skoj, u posljednjih 20 godina dogodio se 4. i 5. lipnja u Zagrebu, pod geslom »Za-jedno u Kristu«. Već prilikom svečanog dočeka u zračnoj luci papa Benedikt XVI. po-ručio je na hrvatskom jeziku: S velikom radošću dolazim kao hodočasnik u ime Isusa Krista. Srdačno pozdravljam ljubljenu hrvatsku zemlju i velikim zagrljajem grlim sve njezine stanovnike...

Nastavio je na talijan-skom jeziku o povodu svoga pastirskog pohoda - prosla-ve Prvog nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji. Neka ovaj važan događaj bude prigoda za isticanje vrijednosti obiteljskog života, učvršćivanje jedinstva, oživ-ljavanje nade i zajedništva s Bogom, koji je temelj brat-skog suživota i društvene so-lidarnosti, rekao je Papa.

Nakon pozdravnih go-vora u zračnoj luci, Papa je otišao u Ured predsjednika Ive Josipovića, a potom se susreo s predsjednicom vla-de Jadrankom Kosor, u Apo-stolskoj nuncijaturi.

U popodnevnim satima Sveti Otac susreo se u Hrvat-skom narodnom kazalištu s predstavnicima kulture, aka-demske zajednice, politike, civilnog društva, poduzetni-ka, diplomatskog zbora te s

imena hrvatske povijesti, koja svijetle kao primjeri i izazovi današnjim generacijama za pronalaženje kvalitetnih rje-šenja, unatoč krizi.

Najdomljiviji dio Papinog pohoda bio je susret s kato-ličkom mladeži na središnjem zagrebačkom Trgu. Nama koji radimo s mladima, bila je fascinantna šutnja pedesetak tisuća mladih pred Presve-tim. Prizor Pape na koljeni-ma i mladih koji ga molitvom prate (da su se i ptice mogle čut) - nezaboravan je! Bio je to očit znak kako mladi jasno prepoznaju prave vrijednosti u ovom vremenu raznolikih i gromoglasnih ponuda.

poglavarima vjerskih zajedni-ca. Središnja poruka Papina govora bila je o savjesti kao Božjem glasu u čovjeku, ko-jeg treba slijediti u svim se-gmentima društvenog života, te potrebi svakodnevnog pre-ispitivanja zova toga Glasa. Spomenu je velikog hrvat-skog znanstvenika, Isusovca

Ruđera Boškovića, koji je u traganju za istinom spretno znao povezati i sintetizirati razum i vjeru. (R. Bošković je svojim idejnim i arhitekton-skim rješenjem spasio kupo-lu crkve sv. Petra u Vatikanu od urušavanja!) Spomenuta su i mnoga druga značajna

Središnji dio pastirskog pohoda dogodio se na Hi-podromu na svečanoj misi u povodu Prvog nacionalnog susreta katoličkih obitelji. Bu-dite hrabre! Ne popuštajte sekulariziranom mentalitetu koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za brak

IZ ŽIVOTA CRKVE

4 POMIŠLJAJ

ći čvrstoj kršćanskoj savjesti znao oduprijeti svakom to-talitarizmu (fašističkom i ko-munističkom). Pozvao je sve pristune da se trajno nadah-njuju njegovim primjerom.

Papa Benedikt XVI. je govorio, čuli ga jesmo, ali ho-ćemo li ga i poslušati i koliko će njegove riječi imati odje-ka u našem svakidašnjem ži-votu, pokazat će sadašnjost i budućnost. Dio odgovora daje nam i Evanđelje, na čije nas svakodnevno čitanje Papa poziva, u prispodobi o sijaču sjemena (Mt 13,3-9). O kad bi makar ta evan-đeoska četvrtina urodila plodom u našim obiteljima, na radnim mjestima ... to bi već bio izvanredan početak rasta i napretka i duhovnog i

- poručio je Papa hrvatskim obiteljima. Potvrdio je tradi-cionalno stajalište Crkve o obitelji, dakle one između muškarca i žene, a političa-re je pozvao na stvaranje zakona i socijalnih uvjeta, kojima bi se olakšao obitelj-ski život. Istaknuo je kako se Europom širi sekulari-zacija, koja Boga iz života ljudi gura na rub. Apsoluti-zira se sloboda bez zauze-tosti za istinu, koja ne vodi računa o kvaliteti odnosa s osobama i o najdubljim vri-jednostima. Ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pri-padnosti i bez otvorenosti životu. Drage obitelji - po-kažite svojim životnim svje-dočanstvom da je moguće ljubiti poput Krista, bezre-zervno - poručio je i pozvao Papa sve prisutne.

Na kraju posjeta Be-nedikt XVI. predvodio je u zagrebačkoj katedrali moli-tvu večernje u zajedništvu s biskupima, svećenicima,

redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništar-cima. Istaknuo je svijetli lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koji se zahvaljuju-

materijalnog. Trajna nam je zadaća ustrajati u nadi i vjeri kako se dobro može i danas događati i ostvarivati.

Marija Jozić-Mihaljević

UZ NACIONALNI SUSRET HRVATSKIH KATOLIČKIH OBITELJI

POMIŠLJAJ 5

OBITELJ I CRKVAObitelj je prva stvarnost u kojoj se o-

vjek na e, tu su za eci svega onoga što e pratiti cijeli život, što e utjecati na pozitivan ili manje pozitivan susret sa svijetom izvan obitelji. Za vjernike druga je stvarnost u kojoj se na u i u ko-joj su za eci svekolika duhovnog vjer-ni kog ra anja ovjeka. Tu se naš svijet po inje širiti i zahva-ati na odre eni na in

Nekoga tko nadilazi i istovremeno je prisu-tan u svekolikoj i sva-kodnevnoj stvarnosti obitelji – Bog. Tako se Crkva susre e ve u obitelji i obitelj se nalazi u Crkvi. Obitelj i Crkva se nadopunju-ju i oboga uju. Jednu i drugu stvarnost tvore ljudi i u jednoj i dru-goj stvarnosti ra aju se ljudi. Od njiho-vih odnosa ovisi kvaliteta ovjeka.

Obitelj u Crkvi i Crkva u obiteljiObitelj je skup ljudi, Crkva je skup

ljudi vjernika. I jedan i drugi skup po-vezan je ljubavlju, nutarnjim vezom po kojem postaju jedno u svekolikoj razli-itosti. I za jednu i za drugu instituciju

presudno je važno da se u njima doga-a zajedništvo. U središtu svekolikih

zbivanja, kako u obitelji tako i u Crkvi, trebao bi biti ovjek. U odgoju ovjeka bitnu i nezamjenjivu ulogu ima upravo

rast u ljubavi i zajedništvu. Ljubav i za-jedništvo odnose se i upu eni su potom prema svekolikoj stvarnosti, kako onoj ljudskoj tako i onoj materijalnoj.

Svekolika grubost koja se doga a u svijetu, u našoj bližoj i daljnjoj okolici, u svakome od nas, pokazatelji su da se sve manje i manje u obiteljima i u Crkvi

živi, doživljava, osje a ljubav i zajedniš-tvo. O tome se govori, raspravlja, to se naglašava, ali život je u ne em drugom. Dovoljno se samo prisjetiti, esto, beza-zlene grubosti u crti ima koja dolazi do punog izražaja u horor lmovima. Indu-strija nasilja dovedena je do savršenstva. I što je još u tome najapsurdnije da se mediji, posrednici, prikaziva i grubosti, nasilja proglašavaju javno dobro i da se kao takvi uzdržavaju doprinosima svih. Tamo gdje nema ljubavi i zajedništva, nema ni obitelji ni Crkve – gubi ovjek.

Obitelj i rodbina Marija aleta-Cara i Davorke r. Kova našli su se na okupu prigodom krštenja njihova djeteta Franka, 28. studenoga 2010.

6 POMIŠLJAJ

Stanje obiteljiObitelji su postale više ekonomske i

pravne zajednice, a sve manje odgojne. Prilagodivši se mentalitetu ponude i po-tražnje, slobode bez granica, nemo no samo reagiraju kada je ve kasno. Reak-tivno djelovanje samo pove ava napetost i pokušava popraviti nepopravljivo. Da situacija bude još složenija, ulažu se ma-terijalna i duhovna dobra u dobrotvorne udruge, umjesto da se ta sredstva i bri-ga pokažu u preventivnom djelovanju, u izgradnju obiteljskog života. Obitelj i odgoj trebaju biti prisutni i djelatni u obi nom, svakodnevnom životu i posta-ti briga i zauzetost cijele zajednice, a ne tek kad se obitelj po inje raspadati, kada je odgoj više gotovo nemogu . Same obitelji; a i šira zajednica, zaboravile su na svoje djelovanje, na svoju odgovor-nost u svakodnevnici, kada je sve u redu. Crkva kao zajednica vjernika trebala bi se u apostolatu posebno posvetiti obite-lji kao zajednici. Promicati duhovnost zajedništva, kako kaže Ivan Pavao II., omogu uju i da se ona pokaže kao od-gojno na elo na svim mjestima gdje se izgra uje ovjek i krš anin.

Biti član obitelji – biti član CrkveObitelji se ne pripada zbog toga što

tu redovito navra amo na stan i hranu, što tu podmirujemo ekonomske potre-be. Biti lan obitelji zna i ne samo znati nego i osje ati zajedništvo, »netko mi pripada«, s njim dijelim radost i trplje-nje, naslu ujem njegove želje, pomažem

mu u njegovim potrebama, postoji jedno povjerenje da možemo biti ono što u po-jedinom trenutku osje amo, što je mo-gu e samo u istinskom i dubokom prija-teljstvu. Nestanak ili zaborav tih odnosa nestanak je i bijeg mladih iz obitelji, iz Crkve, rušenje i nestanak obitelji.

Biti lan Crkve ne ostvaruje se samo po nedjeljnom i blagdanskom odlasku u crkvu, a u vlastitom se domu (ku i) nikad ne moli ili se veoma rijetko moli, u vla-stitom domu (ku i) ne stvara se duhovno zajedništvo, sveto mjesto. Upravo kriza vjerskog života po inje onda kada se cr-kvenost, naša pripadnost Crkvi izražava samo u crkvi, kamenoj zgradi, gdje se vjernici župe okupljaju nedjeljom i blag-danima, a zaboravljaju da su njihovi do-movi (ku e) one prave i osnovne crkve i da upravo to nadahnu e, življenjem svo-je crkvenosti tu, u obiteljskom ozra ju, postaje se pravi lan velike obitelji koju nazivamo Katoli ka Crkva.

Ta crkvenost, religioznost koju izra-žavamo dolaze i u župsku crkvu brzo nestaje, postaje nezanimljiva ako nije podržavana, hranjena u crkvi obitelji. Može li ovjek živjeti ako samo jednom sedmi no dobro jede, ako se obilato po-gosti? Nekako bi mogao preživjeti, ži-votariti, ali istinski živjeti i raditi, biti uspješan, to svakako ne. Ista je stvar i s našim ljudskim i duhovnim življenjem. I naš duh i duša imaju svakodnevnu potre-bu za kulturnom, religioznom hranom.

Crkvenost (religioznost) treba biti pratilac ovjeka vjernika na njegovu ži-


POMIŠLJAJ 7

votnom putu, u svekoliku njegovu dje-lovanju i sudjelovanju. Jednako tako obitelj i ono što bi ona trebala biti treba osje ati i tim se vrijednostima hraniti i kad se nalazimo izvan obiteljskog kru-ga. Tako crkvenost (religioznost) obi-telji postaje potpora, okrepa ovjeku vjerniku na životnom putu.

Sve počinje u obiteljiSv. Petar piše vjernicima: »Vi ste rod

izabrani, kraljevsko sve enstvo, sveti puk, narod ste eni da naviještate silna djela onoga koji vas je iz tame pozvao k divnom svjetlu svojemu.« To izabranje o ituje se ve u obitelji, to sve eništvo vrši se ve u obitelji, ta svetost treba se o itovati ve u obitelji, taj navještaj sil-nih djela Božjih treba odzvanjati u obi-telji, ta radost da smo pozvani iz tame na svjetlost treba biti prisutna u obitelji. Ivan Pavao II. u svojoj pobudnici o obi-teljskoj zajednici piše: »Obitelj prima

DJECA UČE ŠTO DOŽIVLJAVAJU• Dijete koje doživljava neprijatelj-

stvo u i se sva ati.• Dijete koje doživljava ravnoduš-

nost u i se biti osamljeno.• Dijete koje doživljava kritiziranje

u i osu ivati.• Dijete kojemu se esto prigovara ne

primje uje da ga okolina voli.• Ako se dijete ismijava, ono u i biti

povu eno.• Dijete koje doživljava osramo enje

u i se stidjeti samoga sebe.• Dijete koje nema bra u i sestre ne

zna što je bratska i sestrinska ljubav.• Dijete koje doživljava toleranciju

u i biti strpljivo.• Ako se dijete ohrabruje, ono se u i

samopouzdanju i sigurnosti.• Ako dijete doživljava pohvalu, ono

u i primje ivati i cijeniti dobro.• Dijete koje doživljava poštenje u i

se biti pravedno.• Ako dijete živi sa sigurnoš u, ono

se u i povjerenju.• Ako dijete doživljava odobravanje,

ono se u i biti zadovoljno sa sobom.• Dijete s kojim se razgovara, u i se

razmišljati.• Dijete koje doživljava da se rodite-

lji vole u i da je obitelj zajednica obitelji.

• Ako dijete živi s prihva anjem i prijateljstvom, ono u i pronalaziti ljubav u svijetu.

(Nepoznati autor)


IZ ŽIVOTA ŽUPE

A POMIŠLJAJ8 POMIŠLJAJ

poslanje da uva, objavljuje i priop ava ljubav, životvorni odraz i stvarno udio-ništvo u božanskoj ljubavi prema ljud-skom rodu i u ljubavi Krista Gospodina prema Crkvi.« Tu je upravo bit i veli i-na, a u isto vrijeme i odgovornost obite-lji, obiteljskog na ina života. Odgovor-nost i roditelja i djece, djece i roditelja.

Što se događa u CrkviPostavimo jedno pitanje: Je li obitelj

i Crkva? Kako smo uli, Sv. Pismo, Pre-daja i Sv. otac to nam potvr uju i na to nas pozivaju. Onda se kao zaklju ak na-me e da ono što ini velika Crkva koja se prostire od istoka sun anoga do zapa-da, kako itamo preko sv. mise, treba i-niti i mala Crkva, Crkva u malom, Crkva obitelj. Što se to doga a i ini u crkvi?

- U crkvi se ljudi okupljaju i crkva okuplja ljude. Što ini moja obitelj?

- U crkvi se prašta, otpušta, dajemo ruku jedni drugima. Ima li toga u mo-joj obitelji?

- U crkvi se zahvaljuje, moli, traži Božja pomo . Doga a li se to i u mo-joj obitelji?

- U crkvi se ljudi po sakramentima, po slušanju Božje rije i, po propovije-danju ra aju, obnavljaju, mijenjaju na bolje. Što od toga ima u mojoj obitelji?

- U crkvi se ljudi odgajaju, u e lijepu i plemenitu vladanju, življenju, ljubavi prema Bogu i bližnjima. Kakav je od-goj u mojoj obitelji?

BOŽJA NJEŽNA SKRBPrije nekoliko tjedana imala sam vrlo izvanredno iskustvo te Božje nježnosti prema

malenima. Jedan je čovjek došao u našu kuću s liječničkim receptom. Rekao je da je dije-te na umoru, da umire njegov jedinac u sirotinjskim četvrtima Calcutte, a da on ne može doći do lijeka nigdje u Indiji. Trebalo bi ga nabaviti iz Engleske. Dok smo razgovarali, do-šao je čovjek s košarom lijekova. On je obilazio obitelji i skupljao već korištene lijekove za naše siromahe – imamo te mobilne klinike diljem siromašnih četvrti Calcutte i posvuda, ljude koji obilaze obitelji, prikupljaju neupotrijebljene lijekove i donose ih k nama, a mi ih dajemo siromasima. – Baš u taj čas je stigao, a na vrhu košare nalazio se upravo taj lijek. Jednostavno nisam mogla vjerovati jer da je bio unutar košare, ne bih ga vidjela. A da je stigao prije ili poslije, ne bih ga bila povezala s djetetom na umoru. Samo sam stajala pred tom košarom gledajući u bočicu s lijekom i govorila u sebi: »Postoje milijuni i milijuni djece u svijetu – kako se Bog mogao pobrinuti za to malo dijete u siromašnim četvrtima Calcutte. Poslati taj lijek, poslati toga čovjeka upravo na vrijeme, staviti taj lijek upravo na sam vrh i poslati ga u količini koju je liječnik propisao.« Pogledajte kako je dragocjen taj mališan bio za samoga Boga. Kako se On brinuo za toga malenog.

Majka Terezija


POMIŠLJAJ 9

Iznesene misli, postavljena pitanja traže da misli postanu djela; da pitanja dobiju odgovor. Tako e svatko mo i provjeriti kako svoju pripadnost Crkvi isto tako i svoju pripadnost obitelji.

Vrijeme molitve i razgovoraKao uvjet za ostvarivanje obitelj-

ske Crkve traži se da na emo vreme-na za zajedni ki obiteljski razgovor, za zajedni ku obiteljsku molitvu, da tako otvorimo vrata i srce svojeg doma (ku e) Kristu Gospodinu, da Krist u e i ostane s nama, kao lan naše obiteljske

vjek na e vremena, ak i novca, za sve ono što istinski želi i traži. Ako na e-mo vremena za mnogo toga što nam je potrebno i po esto nepotrebno, ak i za ono što nam je štetno, pokušajmo na i vremena za ono što nam je u ovom tre-nutku bijega, raspadanja i praznine na-šeg življenja najpotrebnije, na i vreme-na za Boga, na i vremena za obitelj.

Svi oni koji su Krista primili postali su drugi, bolji ljudi. Tko prima Krista, prima spasenje, mir, snagu. Istinski se ovjek mijenja kada susretne Boga,

kada se Bogu preda. Zato obitelj mora biti mjesto susreta s Bogom, otvoriti vrata Bogu. Tamo gdje Bog prebiva, tu je ljubav, tu je sloboda, tu je pravda, tu je praštanje, tu je život, tu je Crkva! Krist je rekao i neprestano ponavlja: »Sin ovje ji do e potražiti i spasiti izgubljeno!«

Kao temeljnu zada u krš anske obi-telji Ivan Pavao II. vidi upravo u njezi-noj crkvenosti. »Obitelj je«, kaže Papa, »u službi izgradnje kraljevstva Božjega u povijesti, i to posredstvom svoga su-djelovanja u životu i poslanju Crkve.«

Biti Crkva i biti obiteljMi nismo samo u Crkvi, mi i jesmo

Crkva. Mi nismo samo u obitelji mi i jesmo obitelj. Koliko to budemo bolje ostvarivali, naš život bit e više život, svekolika stvarnost bit e za nas bla-goslov, a jedni druge doživljavat emo kao svoje bližnje.

fra Jure Šimunovi

zajednice. Nemojmo upasti u pogreš-ku i re i da nemamo vremena, da je to previše, da je nemogu e. Kaže se, a to nam može potvrditi i iskustvo, da o-


VJERALIJEČI

Vjera je obasjavanje puta u budućnost. Nada je

otvaranje vrata svjetlu s one strane puta. Ljubav je susret između čovjekovih čežnja ispunjenih molitvom i Božjeg odgovora na čovje-kove molitve. Bez vjere, bez nade i, napokon, bez ljuba-vi, čovjek ne može živjeti. On je satkan od vjere, on umire ako se ne nada i on je na smrt bolestan ako nije ljubljen i ako u ljubavi i njež-nosti ne zna zaštititi druge.

Brojni su vjernici moli-telji koji se tuže da ih Bog ne čuje. Oni ga zovu, mole različite molitve, vapiju i pla-ču, ali nebo kao da ostaje zatvoreno. Tako se u nji-ma stvara raspoloženje da ih ni Bog ne razumi-je, da nije na njihovoj strani, da ih je napu-stio i da je, prema tome, najbolje napu-stiti molitvu. No, in-formacije koje donosi Isus Krist drukčije su. On kaže da svaki koji traži, nalazi, i koji kuca, otvara mu se. Ne postoji neuslišana molitva. Ponaj-prije, Bog sigurno čuje tvo-ju molitvu. Nemoguće je da postoji Bog a da ne čuje. On, dapače, već unaprijed zna što tražiš i zašto ga tre-baš. On i uslišava molitvu, dolazi ti u susret. Bog ne želi

samo dati ono za što ga mo-liš, nego želi sebe darovati tebi. Zato, oklijevajući da ti odmah dadne ono što tra-žiš, zapravo želi da priznaš svoje grijehe i oprostiš dru-gima, te da se svega odre-kneš i pođeš njemu u susret kako bi se najprije spojio s njime, i kako bi pronašao način da s njime budeš i da u tom njegovu ozračju dobi-ješ sve ono što si od njega

ima svoj privatni život. Bog je Otac, nježniji od sva-ke majke. Bog je sestrina nježna topla ruka, vjerna i draga. Bog je dobar brat koji svoju seku prati, štiti je, ljubi i želi živjeti za nju. Bog je mirisni cvijet koji želi da te zadive njegova ljepota i nje-gov miris. Bog je zvjezdano nebo u kojem on želi da ga spoznaš i da ga čuješ. Bog je u svojoj osobi lijek. Bog je prijatelj koji neprestano čezne gledati lice svojega prijatelja. On želi biti u tvo-jemu srcu i na tvojim putovi-ma, on te želi sa svih strana obujmiti i štititi.

Molitva nije pogodak u cilj, ona nije dobitak na lu-

triji, molitva nije kupova-nje nekog artikla. Ona je hodanje u susret Bogu, ona je otvara-nje Božjih vrata. Moli-tva je otiranje prljavih nogu pred Božjim vra-tima kako bismo čisti

ušli k njemu. Molitva je svlačenje starog, ne-

dostojnog, nečovječnog u nama kako bismo obukli

ruho dostojno Boga, njegova kraljevstva i njegovih dvora-ca. Molitva je sađenje novih ljepota u naše srce. Molitva je sunčanje pred Božjim li-cem. Ona je poput sunco-kreta u nama koji se stalno okreće za Božjom blizinom.

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

10 POMIŠLJAJ

mole pla-staje nji-e

a,toji onaj-

tvo-

obujmM

cilj, tri

n

jdo

u naruho dkralje

tražio. Bog nije trgovac koji daje svojoj djeci samo ono što traže, a sam ostaje dale-ko od njih. Bog nije liječnik koji ljude samo izliječi, ali s njima nema ništa drugo, jer

POMIŠLJAJ 11

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

Zato treba uporno mo-liti, ustrajno i postoja-no. Tada ćemo uvijek doživljavati da nismo uzalud molili, vapili i vikali za pomoć.

Često ćemo za-paziti kako i najvjer-niji vjernici postanu mlaki, kao da se u nji-ma istrošilo sve ono duhovno, kao da je nestalo žara. Zane-marili su molitve, ne čitaju Sveto pismo, propovijed im više ne ulazi u srce i nemaju vremena stajati pred Božjim očima. Sve ono što je u njima budilo svetost i što je ljude zadivljavalo i privlačilo ih k njima, kao da je nestalo. Kao da su postali stari i nes-posobni. A trebalo bi samo probuditi taj milosni dar koji im je Bog dao. Treba ponov-no zahvatiti u svoje krštenje i krizmu, u one darove Duha koje smo dobivali molitvom, u onaj žar molitve koji smo nekada imali i ponovno ga razbuktali. A to se čini tako da odlučimo ponovno moliti, da opet u sebi disciplinira-no stvorimo vrijeme molitve ujutro, u podne ili navečer. Moleći tako danima upor-no, vjerno, ustrajno, dobit ćemo ponovno molitveni žar, ali će se u nama stvoriti

i određeni habitus, određen životni stav i sigurnost pri-sutnosti Božje, naše radosti i punine života.

Vjernik nije zagledan u svoje grijehe, nije zagledan u ljude i u stvari koje čini, on nije zagledan u čudesa koja bi trebao činiti, ni u ono što treba napraviti, nego u Božje oči. Iz Božjih očiju on crpe Božju volju za svoj život i on joj kaže »da«. Iz njegovih očiju on crpe sna-gu svoje molitve, on dobiva energiju za svoje poslove i sve ono što Bog od njega traži, te napokon, u Božjim očima on vidi cilj svojih pu-tovanja. Iz sjaja Božjih očiju

vjernik privlači druge, postaje kvasac svijeta i svjetlost svijeta. On je svjestan da sve što čini dolazi od Boga. On je sav usmjeren prema njemu. Nje-mu je molitva zapravo prva i zadnja dužnost, njemu je to moguć-nost da uopće pre-živi, da bude čovjek, da dođe u nebo, da bude sretan. Molitva je njemu biti ili ne biti. Ona mu nije luksuz, to nije nešto što mu je poput ordena darova-no da si stavi u zapu-čak, to nije šminka,

ni čar njegove slave. To je temelj njegova života, to je duša njegove duše, to je Božja prisutnost u njemu i to je njegov most između neba i zemlje. Potrebno je cjelovito živjeti i cjelovito ra-sti, u molitvi i radu, ne tra-žeći u svemu sebe, nego ljubeći sebe i zato hodajući neprestano u svjetlu Bož-jeg lica. Gledajući Boga, mi dobivamo vjeru koja je veća od zrna gorušice i koja onda naraste tako da se drugi lju-di mogu gnijezditi na našim životima, živjeti od nas. A to je vrhunska sreća čovjeka na zemlji. Od toga se živi i nikad ne umire.

Tomislav Ivančić

BILIČKI NEBESKI ZAŠTITNICI

Da je ovjekov život kratka vijeka i pun nevolja lako je iskusiti, ali puno

teže prevladati i u tome postojano ustra-jati. Kad nas pritisnu nevolje spontano tražimo pomo od prijatelja i svakoga tko bi nam mogao stvarno pomo i. Kr-š ani su iskusili takvo stanje u vrijeme progona. U tim vremenima straha, tje-skobe i zlostavljanja intenzivnije su se utjecali pomo i i zaštiti Božjoj i zago-voru Bogorodice i svetaca. Tako je ve u prvim stolje ima krš anstva nastao Bo-gorodi in naslov Pomo nica krš ana.

Na temeljima iskustvaPapa Pio V. dodao je taj naziv u

Marijanske litanije nakon pobjede kod Lepanta 1571. godine. Kad je papa Pio VII. nasilno istjeran iz Vatikana, cijela se Crkva usrdno molila da se može vra-titi na Petrovu stolicu. I to se stvarno i dogodilo. Papa je oslobo en i vra en u Rim 24. svibnja 1814. Zbog toga je naredio da se uvede blagdan Pomo nice krš ana i da se slavi na dan njegova oslo-bo enja i povratka na Petrovu stolicu. Papa Benedikt XV. spominje važnost zaziva u litanijama i veli: Crkva nije slu-ajno stvorila naziv

12 POMIŠLJAJ

GOSPA - POMOĆNICA KRŠĆANA‘pomo nica krš ana’ na kraju litanija. Iza zaziva: Zdravlje bolesnih, uto ište grešnika, utjeho žalosnih, zazvala ju je Pomo nicom krš ana.

U marijanskom svetištu Monserat u Španjolskoj nalazi se neobi na biblioteka s natpisom na vratima: Biblioteka blaže-ne Djevice. Na iznena enje posjetitelja u njoj se ne nalazi ni jedna knjiga. Tu su raspore ene samo plo ice, naj eš e s nat-pisom: Marija mi je pomogla i mnoštvo ortopedskih pomagala i proteza ozdrav-ljenih vjernika. Sli no je i u mnogim dru-gim marijanskim crkvama i svetištima.

Velik doprinos širenju pobožnosti Mariji pod naslovom Pomo nica krš ana dala je Družba sv. Franje Saleškog koju je utemeljio sv. Ivan Bosco (+ 1888.), ro en iste godine kada je Pio VII. uveo blagdan Pomo nice krš ana. Prva vjer-

ni ka udruga pod na-vedenim naslovom okupila se u Torinu 1868. g. s ciljem pro-micanja autenti nog krš anskog života po Marijinu primjeru i zagovoru. Udruga djeluje i u našem vre-menu i svoju aktiv-nost provodi u apo-stolatu me u manjim grupama u lokalnim sredinama. Uzimaju Mariju za uzor slu-

ženja Bogu i svjedo enja evan eoskih vrednota u svagdanjem životu. To posti-žu prvenstveno primjerom dobroga živ-ljenja, ali i poticajnim govorima.

Borba među potomcimaMisni obrasci u Zbirci misa blažene

Djevice Marije, pod rednim brojem 42, osim predslovlja, uglavnom su preuzeti iz vlastitih misa Družbe sv. Franje Saleš-koga i kongregacije klerika-redovnika sv. Pavla. Predložena su i svetopisamska

POMIŠLJAJ 13

itanja: Otk 12, 1-12. 17; Post 3, 1-15; Iv 2, 1-11.

Znakovit je izbor predloženih sve-topisamskih itanja. Za prvo predlažu se dva odlomka: Post 3, 1-15 i Otk 12, 1-12. 7. U oba dominira sukob zmijina i ženina potomstva i najava kona ne po-bjede nad zlom što ga simbolizira zmija i njezino potomstvo. Osobito je to na-glašeno u odlomku iz Knjige Postanka. U odlomku iz Otkrivenja, uz dramati -

Na mjestu zvanom Jerkulovac u Bilica-ma postojala je kapela, Bog zna otkada, a porušili su je valjda Turci. Na 19. sept. 1869. postavio je temeljni kamen novoj Ante Carminati apost. protonotar u prisut-nosti varoškog župnika Ivana Šižgorića i 300 Biličana i Šibenčana. Kamenje za zvoničić, prozor i spomen ploču izradio je Domninik Pasini. Na 19. juna 1870. blago-slovio je kapelu i u njoj pontificirao biskup Zafron. Kapela je u čast Gospe Pomoćni-ce kršćana. Njezinu je sliku darovala 12. sept. 1869. Marijana Tommaseo, sestra slavnog Nikole, žena Antuna Banchetti–a, koji je imao velike posjede u Jezerima i Ti-snome. Prije toga je sliku popravio Antun Zuccaro iz Zadra (za 30 forinta). Marijana je darovala i nešto zlata.

Natpis nad ulazom u kapelu glasi:SACELLUM ANTIQUITUS CELEBRATUM

OB DEIPARAE VIRGINIS IMMAGINEMQUAE IN TEMPLO SUBURBANO TERRAE CONTINENTIS

NUNC ASSERVATURPIA PLEBES GESTIENTI ANIMO

A MACERIIS RENOVAT.NONIS OCTOBRIS A. D. 1869.

U OVU SU CRKVICU HODOČASNICI OD DAVNINE DOLAZILI ZBOG SLIKE BOGORODICE DJE-VICE KOJA SE SADA ČUVA U CRKVI GOSPE VAN GRADA (U ŠIBENIKU). POBOŽNI JU JE PUK, SA-GRAĐENU U SUHOZIDU, VESELA SRCA OBNOVIO 7. LISTOPADA GODINE GOSPODNJE 1869.

(D. Krsto Stošić, SELA ŠIBENSKOG KOTARA, Šibenik 1941.)


14 POMIŠLJAJ

nost poro ajnih bolova i muka ra anja i proro ke vizije ratovanja velikog zmaja protiv Žene, predstavljen je lik pobjedni-ce obu ene u sunce, okrunjene s dvanaest zvijezda. A zanimljiva je i njezina pratnja za koju se ona svesrdno zauzima. Ivan je proro kim zanosom gleda zajedno s ostatkom njezina potomstva, s onima što uvaju Božje zapovijedi i drže svjedo an-

stvo Isusovo (r. 17). To je veoma priklad-na slika Marije Pomo nice u nevolji. Ali i jasan poticaj da se pravi vjernici trebaju vjerom i životom stvarno ubrojiti u osta-tak njezina potomstva po tome što uva-ju zapovijedi Božje i drže svjedo anstvo Isusovo. Tu nema mjesta nekoj sladunja-voj krš anskoj pobožnosti ni nadi bez pokri a u životu nego se za uzor i ideal postavlja svakodnevno podnošenje križa i borba protiv zla. Jer, samo odlu ni i na-silni praktikanti dobra, osvajaju ulaznicu u kraljevstvo nebesko. Marijin primjer i zagovor istinska je pomo u toj borbi.

Dobar primjer je potreban svima, a osobito mladima koji traže prikladne uzo-re za nasljedovanje. U današnjoj sveop oj pomutnji oni se osje aju smu eno i izgu-bljeno pred degradacijom i relativizacijom vrednota što su ih starije generacije nudi-le kao uzor nasljedovanja i klju životne sre e. Marijina odlu nost u suo avanju sa svakodnevnim poteško ama, pouzdanje u Božje vodstvo i u trenucima sumnje i nesnalaženja, suosje anje s ljudima u po-trebi… Sve su to trajne vrednote koje se može i treba ostvarivati u životu.

Što god vam rekne, u inite! Vrhunac je predloženog evan eoskog odlomka.

To je poruka sa svadbe u Kani Galilej-skoj, ali i poruka sa svake euharistijske gozbe krš ana sve do Kristova slavnog o itovanja na koncu vremena. Tada e se i na svakome vjerniku o itovati oprav-danje i sadržaj saveza s Bogom: Gospod je slava tvoja i Bog tvoj, koji je radi tebe u inio velika i udesna djela (pri esna).

Hrani vjeru i pritječe u pomoćMolitveni tekstovi predložena misnog

obrasca slave Boga koji je blaženu Djevi-cu roditeljicu svoga Sina postavio za maj-ku i pomo nicu krš anskom narodu (zbor-na, predslovlje). Upravo zbog toga se na Mariju primjenjuje pohvala izre ena za starozavjetnu junakinju Juditu: Tvoja hva-la ne e iš eznuti iz usta ljudi, nego e se oni dovijeka sje ati Božje mo i (ulazna).

Marijina zaštita i pomo krš anskom je narodu pružena da pod njezinom zašti-tom neustrašivo bije boj vjere, bude posto-jan u nauku apostolskom, sigurno kora a kroz oluje svijeta dok radosno ne stignu u nebeski grad (predslovlje). Tada e biti nova nebesa i nova zemlja s obnovljenim pokoljenjem. Na to se pripravljamo i pri-vikavamo ve ovdje na zemlji što izra-žavamo i molimo u misnoj popri esnoj molitvi da … uz pomo blažene Djevice svu emo iskvarenu starinu i obu emo Isu-sa Krista, po etnika novog pokoljenja.

Molbu možemo izraziti i rije ima cr-kvenog himna.

Zaštiti svoju djecu svu,kad bit im bude smrtni boj,da s tobom na se uzmognuu domovini vje itoj.

fra Marko Babi


OBNOVIMO UNUTRAŠNJOST GOSPINE CRKVE

50 LIPA DNEVNO KROZ 5 GODINAZA 50. OBLJETNICU ŽUPE

1966. - 2016.

OBLJETNICA ŽUPE

Župna crkva na Pomišljaju obnavljana je kroz zadnjih 30 godina nekoliko puta.

Župnik fra Stipe Šušnjara sa župljanima je obnavljao crkvu 1980. i opet, nakon udara groma u crkvu, crkva je obnavlja-na 1980. i 1981. O radovima koji su tada izvedeni u crkvi pisali smo u prošlom broju lista Pomišljaj.

Župnik fra Josip Žarko Mandarić sa župljanima i dobročiniteljima obnavljao je crkvu od 1997. do 2003. godine. Tada su izvedeni veći radovi na crkvi ali i na uređe-nju okoliša crkve i parkirališta. O radovi-ma koji su izvedeni za vrijeme upravljanja župom fra Žarka Mandarića pisat ćemo u idućem broju lista Pomišljaj.

Za župnika fra Joze Jukića napravljena je sakristija i dijelom sazidan ogradni zid oko crkve i starog groblja. Osim ovih ra-dova izvan crkve fra Jozo sa župljanima je izveo i neke radove u unutrašnjosti crkve. O tome je već pisano u prošlim brojevima lista Pomišljaj.

Na sjednici Župnog pastoralnog i eko-nomskog vijeća župe Bilice koja je održana 28. siječnja 2011. u Franjevačkom samo-stanu sv. Ante na Šubićevcu bilo je govora, između ostaloga, i o proslavi 50. obljetnice osnutka župe Bilice. Odlukom šibenskog bi-skupa O. Josipa Arnerića, broj: 974/1966., od 4. studenoga 1966. osnovana je Župa Uznesenja Marijina u Bilicama.

Na sjednici je župnik predložio da bi se trebalo za tu obljetnicu duhovno obnoviti ali

bi trebalo i unutrašnjost crkve do velikoga jubileja urediti. Župnik će se potruditi i u jubilarnoj godini organizirati misije i duhov-nu obnovu kako bismo duhovno obnovljeni mogli dostojno proslaviti veliko slavlje.

Kroz zadnje vrijeme dosta radova je izvedeno u crkvi i oko crkve. Ipak crkva zahtjeva temeljitiju obnovu. Zbog financij-skih poteškoća neki radovi nisu temeljito i stručno izvedeni kako to zahtijevaju litur-gijski propisi. Ova obljetnica je prigoda da neke radove u crkvi izvedemo stručno i da to zaista bude trajno rješenje. Već smo obnovili Gospinu sliku i srebreni okvir. Čeka nas i obnova starog oltara. Župnik je, posavjetovavši se sa akademskim ki-parom Venom Jerkovićem iz Kaštel Kam-

POMIŠLJAJ 15

16 POMIŠLJAJ

belovca i dipl. inž. arh. Ivicom Samardži-jom iz Splita, predložio vijećnicima da bi u crkvi kroz idućih pet godina trebalo, ako bude mogućnosti, izvesti ove radove:- Popločati pod crkve (lađu i svetište) no-

vim kamenim pločama. Na već postoje-će stare dotrajale ploče postavila bi se prije hidro i toplinska izolacija.

- Ugraditi vjetrobrane na ulaznim vratima u crkvu.

- Podići pod u svetištu za jednu stepenicu tako da bi razina poda u svetištu crkve (oko oltara) bila na razini sadašnje ste-penice starog oltara.

- Izraditi novi glavni kameni oltar, po litur-gijskim propisima, prema prijedlogu ki-para Vene Jerkovića.

- Izraditi novi kameni ambon (besjedište), po liturgijskim propisima, prema prijed-logu kipara Vene Jerkovića.

- Stručno obnoviti, restaurirati i očistiti stari kameni oltar iz 1880. godine i vratit mu izvorni sjaj.

- Na starom oltaru postaviti novo odgova-rajuće svetohranište (kamen + bronca) prema liturgijskim propisima, prema pri-jedlogu kipara Vene Jerkovića.

- Struju (glavnu kutiju sa sklopkom, pre-kidačima i osiguračima) premjestiti na odgovarajuće mjesto u sakristiju. Nove elektro instalacije postavile bi se po podu do nove glavne kutije u sakristiji.

- Pojačalo za razglas smjestiti na odgova-rajuće mjesto u sakristiju.

- Postojeća krstionica bi se preuredi-la i malo udaljila od zida svetišta kako bi svećenik mogao što bolje obavljati obred krštenja.

- Na koru bi se postavilo stepenasto po-stolje na kojemu bi se smjestile odgova-rajuće klupe kako bi što veći broj vjernika

OBLJETNICA ŽUPE

Stari oltar zahtjeva temeljitu obnovu jer je dosta ošte en, dotrajao a neki kameni dijelovi oltara

su premazani bojama.

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ APOMIŠLJAJ 17

OBLJETNICA ŽUPE

mogao stati na koru i sudjelovati u vjer-skim obredima. Prijedlog (projekt) za ob-novu dao je član ŽPV-a Zlatko Lugović

Kako bismo sve ovo nabrojeno mogli i ostvariti župnik i župni vijećnici predlažu da svaka obitelj u Bilicama, ako bude u mo-gućnosti, svakog dana odvaja 50 lipa kroz 5 godina za obnovu svoje župne crkve. Po obitelji bi se godišnje doprinijelo 182, 50 kuna. Očekujemo da će se u ovu akciju uključiti i Općina Bilice kao i mnogi podu-zetnici i obrtnici koji imaju svoja poduzeća i radnje na terenu Bilica. Ako ima onih koji bi sami financirali nešto od ovoga što smo nabrojili neka se što prije jave župniku.

Smatramo da bi se ovaj naš plan, uz mala odricanja, mogao zaista i ostvariti. Važno je koliko imamo ljubavi prema Bogu, svojoj župi i svojoj crkvi u kojoj smo primili ili ćemo i dalje primati sakramente i vjersku pouku. Druge župe, u našem okruženju, već se pomalo uključuju u slavlja svojih obljetnica doprinoseći u radu ili u novcu za obnovu svojih crkava. Vjerujem da mi neće-mo biti oni koji će nezainteresirano dočeka-ti veliki jubilej koji nas uskoro očekuje.

Nadamo se da će se mnogi, iz ljubavi prema Gospi od Pomišljaja - našoj nebe-skoj Zaštitnici, što prije odazvati i uključiti u ovu akciju.

fra Tomislav Brekalo

Svetohranište (kamen i bronca)

Ambon

Oltar. Idejna rješenja za novi oltar, amboni svetohranište izradio je akademski kipar

Veno Jerkovi iz Kaštel Kambelovca.

18 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO PITALICA • FOTO PITALICA • FOTO PITALICA •

PROSTORIJA ISPOD SAKRISTIJE: CRKVENO SPREMIŠTE ILI… ?Budu i da crkva nije imala sakristije i potrebnog spremišta za razni crkveni inven-

tar, prije nekoliko godina, sagra ena je sakristija i prostorija za spremište ispod sakri-stije. Budu i da je svatko mogao do i do klju a prostorija je služila svakome i više

je sli ila nekom skladištu raznog otpadnog gra e-vinskog materijala. Više se nije ni moglo normalno ulaziti u prostoriju i do i do nekog crkvenog in-ventara koji se tu nalazio. Dana 7. velja e župnik je sam o istio prostoriju, izbacio otpadni materijal, odnio ga u kontejner i slo-žio ponovno inventar koji pripada crkvi. Dio otpad-

nog materijala uklonio je i zvonar Ljubo Grubiši . Župnik je naru io zidne stalaže kako bi u prostoriju stalo što više crkvenog inventara. Klju od prostorije ubudu e e imati samo župnik, zvonar i osobe zadužene za iš enje i ure enje crkve jer je prosto-rija prvenstveno namijenjena za crkvene potrebe.

STRUJA U CRKVI: SVA( IJA) ILI … ?Prigodom gradnje sakristije na vanjski zid sa-

kristije montiran je elektro ormari sa osigura ima i uti nicama u koji je dovedena struja. Predvi eno je da se tim priklju kom struje posluže oni župljani koji obavljaju neke radove na svojim grobnicama. O eki-vali smo da e svi oni koji koriste tu struju, za potro-šenu struju, nešto i darovati za crkvu kako bi župnik platio ra une za struju. To, kroz zadnju godinu dana, nitko nije u inio! Nekima je bilo teško potražiti klju od ormari a pa su »provalili« u ormari , uništili po-klopac i posluživali se strujom bez znanja župnika,

zvonara ili Op ine Bilice. Osim toga, zbog » upanja« produžnog kabela dolazilo je i do kratkog spoja i zato više puta nije bilo struje u sakristiji. Vanjski priklju-ak struje sa zida sakristije prebacujemo u unutrašnjost podrumske prostorije. Oni

kojima, zbog raznih razloga, treba struja morat e se na vrijeme javiti župniku ili zvonaru i odmah platiti predvi eni trošak struje.

POMIŠLJAJ 19

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

BOŽI NI KONCERT U GOSPINOJ CRKVIKlapa »Bunari« iz Vodica i klapa »Krka« iz Bilica održali su boži ni koncert,

pred prepunom župnom crkvom, nakon župne mise 6. sije nja 2011. Nakon kon-

certa, po želji pjeva a, skupljali smo priloge za najugroženije lanove naše župne zajednice u Bilicama. Za naše goste Op ina Bilice organizirala je domjenak. Na-damo se da e ovakvih vjerskih i kulturnih doga anja u župi biti sve više.

KLAPA »ZVONO« IZ KISTANJA U BILICAMAPoznata klapa »Zvono« iz Kistanja, u kojoj nastupaju doseljeni Hrvati iz Janjeva

(Kosovo), organizirala je pjevanje preko župnog misnog slavlja u Bilicama, 16. sije -nja 2011. Misno slavlje obogatili su skladnim pjevanjem pred punom crkvom vjer-nika koji su zaželjeli da nam i nekom drugom zgo-dom do u i obogate nas svojim pje-vanjem. Go-sti iz Kista-nja zadržali su se, nakon misnog slavlja, sa nekim lanovima župne zajednice na domjenku kojeg je i ovaj put organizirala Op ina Bilice.

20 POMIŠLJAJ

IZ POVIJESTI ŽUPE

• Da je O. biskup Josip Arneri prvi put posjetio crkvu u Bilicama 20. studenoga 1966., da je zbog jake kiše u crkvi bilo nazo no samo pet-naestak vjernika i da je zbog lošeg stanja crkve biskup obe ao dati po-mo za obnovu.

• Da se župnik Bilica fra Ivan Štam-buk, 14. prosinca 1969. uputio na Pomišljaj da se oprosti od svojih žu-pljane jer je premješten na novu služ-bu i da te nedjelje nitko nije došao na misu iako je župnik zvonio tri puta.

• Da na svetkovinu Triju Kraljeva, 6.si-je nja 1985., zbog jake bure i snijega koji je napadao oko 40 cm, nitko od vjernika Bilica nije bio na misi osim župnika fra Zvonka Nimca.

• Da je slavlje Prve Pri esti u župi Bi-lice prvi put organizirano 24. lipnja 1979. za župnika fra Stipe Šušnjare i da je prvopri esnika bilo 18.

• Da je, 23. prosinca 1986., profesor primijenjene umjetnosti Hrvoje Lju-bi iz Zagreba sliku i okvir Gospe od Pomišljaja obložio srebrnim pokro-vom i da je nakon obnove slike od-lu eno da se srebrni pokrov više ne postavlja radi zaštite slike i radi toga što slika izvorno nije bila obložena srebrnim pokrovom.

• Da je 14. travnja 1990. u Bilicama osnovan ogranak HDZ-a.

• Da je župnik fra Zvonko Nimac, 9. ožujka 1991. održao sprovod pok. Ivanki Lugovi , najstarijoj osobi u Šibenskoj op ini, koja je doživjela 105 godina, 6 mjeseci i dva dana.

• Da je za župnika fra Zvonka Nim-ca, 13. ožujka 1991., održan prvi put sprovod s mrtva kim kolicima, a sprovod je bio najstarijoj župljanki Bilica pok. Kati Petrovi koja je do-živjela 97 godina.

• Da je staro groblje oko crkve opasa-no zidom tek 1862., a zidanje novog zida oko crkve i groblja koje je za-po eto prije nekoliko godina još nije završeno.

• Da se školska zgrada u Bilicama po-ela graditi troškom op ine 1926., a

da je sve ano otvorena 12. 10. 1930 s prvim upraviteljem Paškom Mili em.

• Da je župnik fra Bone Prcela 1968. godine, u dogovoru s narodom, pre-ko ljeta uveo svetu misu na Jerkulov-cu kod kapele umjesto na Pomišljaju jer je svijetu bilo lakše tu do i.

• Da dr. Krsto Stoši u knjizi SELA ŠI-BENSKOG KOTARA, Šibenik 1941. nabraja ova prezimena u Bilicama: Bura, Buha ili Buva, aleta, Džaja, Erceg, Gatara, Goreta, Grubiši , Jak-ši , Juras, Krni , Lugovi , Mihaljevi , Mikulandra (najviše njih), Piližota, Periši , Petrovi i Slavica (mnogo).

ZNATE LI…?

POMIŠLJAJ 21

FRA BONE PRCELAFra Bone je rođen u

Košutama, župa Trilj 12. 9. 1934. u obitelji Petra i Ive r. Grubišić Čabo.Osnovnu ško-lu (4.r.) završio je u Košutama 1945. g., a Franjevačku kla-sičnu gimnaziju u Sinju i Za-grebu 1954.Godinu novicija-ta u Visovcu završio je 1952., a svečane zavjete je položio u Makarskoj 1957. Franjevač-ku visoku bogosloviju završio je u Zagrebu 1961. Za sveće-nika je zaređen 3. 7. 1960. u Imotskom a mladu misu je slavio 16. 7. 1960. u Trilju.

Vršio je ove službe: žu-pni pomoćnik u Promini i Ši-beniku (Gospa van Grada); župnik Meteriza; misionar za

IZ POVIJESTI ŽUPE

BILIČKI ŽUPNICI(1966. – 2011.)

FRA IVAN ŠTAMBUK FRA FRANO SAMODOLFra Frano je rođen u Bri-

štanima - Miljevcima 16. 4. 1936. u obitelji Josipa i Ma-rije r- Gverić. Osnovnu školu završio je u Brištanima – Mi-ljevcima 1953., a Franjevač-ku klasičnu gimnaziju u Sinju i Makarskoj 1959. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1955., a svečane zavjete je položio u Makarskoj 1961. Franjevačku visoku bogoslo-vijo završio je u Makarskoj

naše iseljenike u Kanadi – Vancouveru i u San Jose-u (SAD). Umro je 13. 7. 2002. u Splitu a pokopan u Sinju.

Župnik Bilica od 17. 11. 1966. – 14. 12. 1968.

Fra Ivan je rođen u Pu-čišćima (Brač) 28. 1. 1915. u obitelji Srećka i Katice r. Capković. Osnovnu školu (5. r.) završio je u Pučišćima. Gimnaziju je završio u Jeru-zalemu 1935. a filozofski i teološki studij u Betlehemu, Jeruzalemu i Sieni 1940. U novicijat je stupio 1931. a svečane zavjete je položio 1936. Za svećenika je zare-đen u Sieni 1940.

Vršio je ove službe: župnik Zaostroga, Gale i Potravlja; član samostana u Visovcu i Makarskoj; župnik Sumartina; član samostana u Zagrebu; žu-pnik Meteriza; član samostana u Svetoj Zemlji, Živogošću i Zagrebu; župnik Banjevaca i član samostana u Sumartinu. Umro je 13. 11. 1988. u Splitu gdje je i pokopa.

Župnik Bilica od 14. 12. 1968. – 23. 8. 1969.

1964. Za svećenika je zare-đen 30. 3. 1964. u Makar-skoj, a mladu misu je slavio 5. 4. 1964. u Miljevcima.

Vršio je ove službe: Župni vikar u Podbablju, Imotskom, Dubravi, Perkoviću, Drnišu, Kruševu; gvardijan u Karinu; župnik ekskursor za Kruše-vo; privremeni upravitelj župe Perušić; župnik Kruševa; gvardijan u Karinu, privreme-ni upravitelj župe Perušić; žu-

22 POMIŠLJAJ

pni vikar u Drnišu i ispovjed-nik. Osim ovih služba bio je voditelj građevinskih radova na samostanu sv. Lovre u Šibeniku, član Pastoralnog vijeća i Ekonomsko-građe-vinskog vijeća Provincije.

Živi u župnoj kući u Dr-nišu gdje vrši službu župnog vikara i ispovjednika.

Župnik Bilica od 23. 8. 1969. – 23. 2. 1971.

FRA ANTE MATIĆFra Ante je rođen u Čitluku

kod Sinja 16. 9. 1942. u obite-lji Ivana i Anđelke r. Maganić.

Stankovcima 1962., a Fra-njevačku klasičnu gimnaziju u Sinju 1967. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1965., a svečane zavjete položio je u Makarskoj 1970. Teološki studij završio je u Zagrebu na Katoličkom bogoslov-nom fakultetu 1974. gdje je i diplomirao. Za svećenika je zaređen 1. 7. 1973., a mladu misu je slavio u Stankovcima 15. 7. 1973.

Vršio je ove službe: Žu-pni vikar u Šibeniku i Dubravi; dušobrižnik u Njemačkoj od 1975. – 1982.; gvardijan na Visovcu; župnik Crivaca – Ra-mljana – Postinja Donjeg; žu-pnik i dekan Unešića; župnik Lišana; definitor Provincije;

Živi u župnoj kući u Dr-nišu gdje vrši službu dekana i župnika Drniša.

Župnik Bilica od 30. 8. 1973. – 1. 8. 1975.

FRA JOSIP KLARIĆFra Josip je rođen u Biloj

Vlaci, župa Stankovci 25. 5.

1948. u obitelji Branka i Maše r. Miletić. Osnovnu školu zavr-šio je u Stankovcima 1963., a Franjevačku klasičnu gi-mnaziju u Sinju 1968. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1966., a svečane zavjete položio je na La Verna (Italija) 1971. Teološki studij završio je u Zagrebu (KBF) 1975. gdje je i diplomirao. Za svećenika je zaređen u Imotskom 29. 6. 1974. a mladu misu je slavio u Stankovcima 14. 7. 1974.

Vršio je ove službe: Žu-pni vikar u Promini i Dubravi; kapelan na njemačkoj pastvi u Dornburgu; dušobrižnik u Elbtal – Dorcheim (D); dušo-brižnik u Offenbachu (D); nad-dušobrižnik u Frabkfurtu /M (D); voditelj misije u Mainzu (D); definitor Provincije; vodi-telj misije u Darmstadtu.

IZ POVIJESTI ŽUPE

Napustio je svećenički stalež 1973., a otpušten iz Franjevačkog reda 1977.

Župnik Bilica od 23. 2. 1971. – 8. 8. 1973.

FRA BOŽO MORIĆFra Božo (Boro) je rođen

u Crljeniku, župa Stankovci 20. 12. 1947. u obitelji Jako-va i Danice r. Klarić. Osnovnu školu završio je u Crljeniku i

Živi u Njemačkoj u Darm-stadtu gdje vrši službu vodite-lja hrvatske katoličke misije.

Župnik Bilica od 1. 8. 1975. – 26. 7. 1977.

POMIŠLJAJ 23

FRA STIPE ŠUŠNJARA FRA TOMA GORETAFra Toma je rođen u

Kadinoj Glavici kod Drniša 9. 3. 1953. u obitelji Petra i Anđe r. Čulina. Osnovnu školu završio je u Drnišu, a Franjevačku klasičnu gimna-ziju u Sinju 1975. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1974., a svečane zavje-te položio je u Makarskoj 1978. Teološki studij završio je u Makarskoj i Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. 6. 1981., a mladu misu je slavio u Kadinoj Gla-vici 5. 7. 1981.

FRA ZVONIMIR NIMACFra Zvonimir je rođen u Li-

šanima 18. 8. 1952. u obite-lji Stjepana i Ane r. Šimunac. Osnovnu školu završio je u Lišanima 1967., a Franjevač-ku klasičnu gimnaziju u Sinju 1972. Godinu novicijata na La Verni (Italija) završio je 1970., a svečane zavjete položio je u Makarskoj 1074. Franje-vačku visoku bogosloviju u Makarskoj završio je 1975. Za svećenika je zaređen 3. 7. 1997., a mladu misu je slavio u Lišanima 24. 7. 1977.

Vršio je ove službe: Žu-pni vikar u Drnišu, Kadinoj Glavici – Parčić, Dubravi-cama i Šibeniku; gvardijan u samostanu sv. Lovre u Ši-beniku, župnik u Mirloviću i Labinu-Prgometu; član sa-mostana Gospe od Zdravlja u Splitu i ispovjednik.

Umro je u Zagrebu 10. 1. 2007. a pokopan u Šibeniku – na Kvanju.

Župnik Bilica od 18. 8. 1983. – 29. 8. 1991.

IZ POVIJESTI ŽUPE

Fra Stipe je rođen u Ja-senskom kod Sinja 17. 11. 1947. u obitelji Franje i Kate r. Poljak. Osnovnu školu završio je u Karakašici i Sinju 1962., a Franjevačku klasičnu gi-mnaziju u Sinju 1968. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1965., a svečane zavjete je položio u Makarskoj 1970. Teološki studij u Makarskoj i Zagrebu (KBF) završio je 1974. gdje je i diplomirao. Za svećenika je zaređen u Sinju 1. 7. 1973., a mladu misu je slavio u Sinju 15. 7. 1973.

Vršio je ove službe: Župni vikar u Vrlici i Dubravi; dušo-brižnik u Münchenu (D); žu-pnik Gale; duhovnik sjeme-ništaraca u Sinju, gvardijan u Omišu, ekonom samostana i župni vikar u Sinju.

Živi u Franjevačkom sa-mostanu u Sinju gdje vrši službu ekonoma samostana i župnog vikara.

Župnik Bilica od 26. 7. 1977. – 9. 8. 1982.

Vršio je ove službe: Žu-pni pomoćnik u župi Gospe van Grada i Zagrebu; župnik Šubićevca – Šibenik; dušo-brižnik u Berlinu (D).

Umro je u Berlinu 8. 5. 1992. Pokopan je u Šibeni-ku – Kvanj.

Župnik Bilica od 19. 8. 1982. – 18. 8. 1983.

24 POMIŠLJAJ

FRA JOSIP ŽARKO MANDARĆ

11. 1970. u obitelji Ivana i Vere r. Odak. Osnovnu školu završio je u Vrbi 1985., a Fra-njevačku klasičnu gimnaziju u Sinju 1989. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1990., a svečane zavjete je položio u Makarskoj 1994. Teološki stu-dij pohađao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makar-skoj i na KBF u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Kninu 29. 6. 1996., a mladu misu je slavio u Zlopolju 14. 7. 1996.

IZ POVIJESTI ŽUPE

vu, Splitu i Muću Donjem od 1947. – 1956., a Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu od 1956. – 1963. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1959., a svečane zavjete je položio u Makarskoj 1964. Franjevač-ku visoku bogosloviju poha-đao je u Makarskoj od 1963. – 1968. Za svećenika je za-ređen u Splitu 29. 6. 1967., a mladu misu je slavio u Prugo-vu 2. 7. 1967.

Vršio je ove službe: Župni vikar u Vrlici, Sinju, Imotskom, Brštanovu; Dušobrižnik u Stuttgartu (D), Münchenu (D) i Esslingenu; župnik u Čisti Velikoj, Dubravi i Banjevcima; rekonvalescent u Zagrebu i Šibeniku; privremeni upravi-telj župe Perković; župni vikar na Šubićevcu – Šibenik .

Živi u Franjevačkom sa-mostanu sv. Ante Padovan-skoga u Šibeniku – Šubiće-vac gdje vrši službu ispovjed-nika.

Župnik Bilica od 16. 10. 2009.

Fra Josip Žarko je rođen u Čvrljevu 20. 11. 1958. u obitelji Ante i Ive r. Radmilo. Osnovnu školu završio je u Čvrljevu, a Franjevačku kla-sičnu gimnaziju u Sinju 1978. Godinu novicijata u Visovcu završio je 1980., a svečane zavjete je položio u Makar-skoj 1983. Franjevačku vi-soku bogoslovijo završio je u Makarskoj 1986. Za svećeni-ka je zaređen u Splitu 29. 6. 1986., a mladu misu je slavio u Čvrljevu 6. 7. 1986.

Vršio je ove službe: Župni vikar u Drnišu, samostanski vikar u sv. Lovre – Šibenik, župnik Vrpolja .

Živi u Primorskom Docu gdje vrši službu župnika od 2009.

Župnik Bilica od 29. 8. 1991. – 19. 8. 2003.

FRA JOSIP JUKIĆFra Josip je rođen u selu

Bračevići, župa Zlopolju 12.

Vršio je ove službe: Župni vikar u Prološcu i Gračacu, vikar i ekonom samostana sv. Lovre u Šibeniku, zamjenik predstojnika i ekonom franje-vačke kuće na Šubićevcu.

Živi u Lišanima gdje vrši službu župnika od 2009.

Župnik Bilica od 20. 8. 2003. – 16. 10. 2009.

FRA SILVESTAR BOTAFra Silvestar je rođen u

Prugovu 20. 11. 1939. u obi-telji Ivana i Ane r. Jurić. Osnov-nu školu pohađao je u Prugo-

POMIŠLJAJ A

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ 25

– 15. 3. 2010.

FRA IVAN NIMACFra Ivan je rođen u Lišani-

ma 14. 5. 1945. u obitelji Ši-muna i Stoje r. Stipić. Osnov-nu školu završio je u Lišanima 1959., a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju 1964. Godi-nu novicijata u Visovcu završio je 1962., a svečane zavjete je položio u Makarskoj 1967. Franjevačku visoku bogoslovi-ju u Makarskoj pohađao je od 1964. – 1970. Za svećenika je zaređen u Šibeniku 29. 6.

Zagrebu i Kninu; samostan-ski vikar i ekonom u Kninu; djelatnik Vojnog ordinarijata u Zagrebu; vikar samostana sv. Lovre u Šibeniku. Bio je član Pastoralnog vijeća, Provincij-skog vijeća za FSR, Plenar-nog vijeća, tajnik za pastoral i član liturgijskog vijeća.

Živi u Franjevačkom samo-stanu Sv. Ante Padovanskoga u Šibeniku – Šubićevac gdje vrši službu gvardijana, župnika i definitora Provincije.

Župnik Bilica od 15. 3. 2010. – 16. 7. 2010.

FRA TOMISLAVBREKALO

Fra Tomislav je rođen na Prisici, župa Aržano, 7. rujna

1954. Franjevac je i svećenik provincije Presvetog Otkupi-telja kojoj je sjedište u Splitu. Osnovnu školu završio je g. 1969. u Splitu, a franjevač-ku klasičnu gimnaziju u Sinju 1974. Godinu novicijata u Vi-sovcu završio je 1973. Teo-logiju je diplomirao g. 1981. na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za svećenika je za-ređen 29. lipnja 1980. u Met-koviću. Mladu misu je slavio u Aržanu 3. kolovoza 1980.

Pastoralno je djelovao u Kozici, Promini, Dubravicama, Sinju, Igranima, Drašnicama, Šibeniku-Meterize, Turjacima, Gradcu (drniškom), Lećevici, Radošiću, Piramatovcima, Ki-jevu i Vrlici. Uz pastoralni rad objavio je nekoliko knjiga o župama u kojima je djelovao.

Kao bogoslov počeo se baviti slikanjem. Želja za sli-kanjem (vodenim bojama) pojavila se ponovno u Pira-matovcima i Kijevu. Do sada je imao 5 samostalnih izložbi slika (Knin, Gradac, Lećevi-ca, Šibenik i Imotski).

1969., a mladu misu je slavio u Lišanima 13. 7. 1969.

Vršio je ove službe: Župni vikar u Splitu i Staševici; du-šobrižnik u Munchemu i Mun-steru (D); student pastoralke i katehetike u Münchenu (D); ispovjednik u samostanu sv. Lovre u Šibeniku; župni vikar u Metkoviću; župnik Gospe van Grada u Šibeniku; profe-sor i predavač u Makarskoj; privremeni upravitelj misije u Rosenheimu (D); župnik u

OBVEZAPotpisani i pod križem pred potpisanim svjedo-

cima na ime svoje i svoje obitelji obvezuju se Crko-vinarstvu Crkve Bl. Dj. Marije na Nebo Uznesene na Pomišljaju u Bilicam dati besplatno po šest nad-nica, a i više ako ustreba. U slučaju neispunjenja nadnica obvezujemo se dati u novcu toliko nadni-ca, uračunav svaku nadnicu po 3 kr.

Ako bi koji od potpisanih i podkrižanih uzmanjkao od ove obveze, slobodno je Crkovinarstvu progoniti ga sudom uz naknadu parničkih troškova.

Bilice 14/5 1914.+ svjedok Šime Mihaljević Ivanov

+ svjedok Stipe Slavica p. JoseFra Metod župnik

26 POMIŠLJAJ

RADOVI NA CRKVI

PROŠIRENJE CRKVE 1914. g.Na brdu Pomišljaj (156 m) nalazila se drevna crkva koja je postala župska od

1470. do možda 1570. Župa Bilice formalno je pripojena župi Gospe van Grada 1604. g., jer se veliki dio pu anstva razbježao pred Turcima.

Novija crkva bila je popravljana 1879., a blagoslovio ju je biskup Fosco 29. XI. 1880. Zvonik na preslicu izradio je 1870. Dominik Pasini (za 24 forinte). Njegov otac Jakov izradio je 1857. g. zvoni i (za 176 forinta) kojega je grom srušio. Crkva je ponovno proširena i dobila je novo pro elje 1914. godine. Zbog nedostatka novca radovi su se oduljili sve do 1923. godine.

+ Čaleta Ivan p. Ante+ Erceg Krste p. Tome+ Rak Ante p. Marka+ Mihaljević Šime Ivanov+ Mihaljević Ante Ivanov+ Mijo Grubišić p. Mate+ Ante Grubišić p. Tome+ Niko Slavica p. Ive+ Niko Mikulandra p. Mate+ Niko Mikulandra p. Blaža+ Slavica Grgo p. Martina+ Perišić Mijo p. Ive+ Mikulandra Marko p. Blaža+ Piližota Ive p. Luke+ Mihaljević Joso p. Paške

+ Grubišić Marko p. Jakova+ Čaleta Ivan p. Nike+ Paško Čaleta p. Blaža+ Špiro Čaleta p. Špire+ Frano Mikulandra p. Ante+ Ivan Rak p. Mate+ Tome Rak p. Šime+ Grgo Mikulandra p. Marka+ Perišić Niko p. Ive+ Rak Mate p. Marka+ Krnić Niko p. Mate+ Niko Čaleta Stipin+ Mate Slavica p. Pere+ Paško Mikulandra p. Ante

+ Juras Vice p. Mate+ Paško Mikulandra p. Blaža+ Joso Mikulandra p. Miška+ Bare Mikulandra p. Miška+ Bare Lugović p. Jakova+ Šime Vuković p. Mate+ Ante Slavica p. Grge+ Juras Ante p. Šime+ Jakov Plavčić p. Jose+ Ante Piližota p. Mate+ Iva Piližota p. Petra+ Jakov Slavica p. Marka+ Paško Grubišić p. Tome+ Čaleta Jakov p. Šime+ Slavica Stipe p. Jose

POMIŠLJAJ 27

»… Kako se može nebo kupiti ili prodati – ili toplinu zemlje? Ova je pre-dodžba nama strana. Kad mi ne posjedu-jemo svježinu zraka i svjetlucanje vode, kako ih vi od nas možete kupiti?...

Svaki dio ove zemlje mom je narodu svet, svaka svjetlucava igla bora, svaka pješ ana obala, sve magle u tamnim šu-mama, svaka istina livade, svaki zuje i kukac svet je u o ima moga naroda… Naši pokojnici ne e nikada zaboraviti ovu zemlju jer je ona crvenom ovje-ku majka. Mi smo jedan dio zemlje, a ne ona jedan dio nas… Mi znamo da bijeli ovjek ne razumije naš na in. Je-dan dio zemlje njemu je jednak svakom drugom, jer je on stranac koji dolazi u no i i uzima od zemlje što god mu treba. Zemlja nije njegov brat nego neprijatelj, i kad je oplja ka on ide da-lje… On se odnosi prema svojoj majci, zemlji, i svome bra-tu, nebu, kao pre-ma stvarima koje se može kupovati i plja kati, koje su za prodaju kao ovce ili svjetlucavi bise-ri. Njegova e glad progutati zemlju i ne e ništa ostati doli pustinja… Što

je ovjek u velikoj samo i duha? Što god se dogodi sa životinjama, dogodit e se kratko potom i s ovjekom. Sve

su stvari me usobno povezane. Kakva sudbina sna e zemlju, sna i e tako er i sinove zemlje… U ite svoju djecu što mi u imo našu: Zemlja je naša majka… Ako ljudi pljuju na zemlju, pljuju sami na sebe! Jer mi znamo: Zemlja ne pri-pada ovjeku, nego ovjek zemlji – to mi znamo… Nije važno gdje emo mi provesti ostatak naših dana. Ionako ih je još mali broj… Niti sam bijeli ovjek, iji Bog s njim hoda i govori, kao pri-

jatelj s prijateljem, ne može uma i za-jedni koj nam sudbini. Možda smo mi ipak bra a. Vidjet emo. Mi znamo jed-

no, što e bijeli o-vjek možda jedno-ga dana otkriti, naš Bog je isti Bog. Vi možda mislite da ga vi posjedujete, kao što pokušava-te dobiti u posjed našu zemlju, ali vi ga ne možete po-sjedovati. On je Bog ljudi, u istoj mjeri crvenih i bi-jelih. Njemu je ova zemlja dragocjena. Povrijediti zemlju zna i povrijediti Stvoritelja… Ako vam prodamo našu

VJERNIK I EKOLOGIJA

»ZEMLJA NE PRIPADA ČOVJEKU«

28 POMIŠLJAJ

zemlju, volite je kao što smo je mi vo-ljeli, brinite se za nju kao što smo se mi brinuli – kad je uzmete. I sa svom vašom snagom, vašim duhom, vašim srcem sa-uvajte je za vašu djecu i ljubite je kao

što Bog sve nas ljubi. Jer mi znamo jed-no: Naš Bog je isti Bog. Njemu je ova ze-mlja sveta. Ni sam bijeli ovjek ne može

uma i zajedni koj nam sudbini. Možda smo mi ipak – bra a. Vidjet emo.«

(Ulomak iz govora indijanskog po-glavice Seattlea ‘izgovaraj Siatl’ iz 1855. godine. Njegov govor jest odgovor na zahtjev tadašnjeg ameri kog predsjedni-ka Franklina Pierca da proda podru je na kojem se nalazilo njegovo pleme.)

VJERNIK I EKOLOGIJA

DESET EKOLOŠKIH ZAPOVIJEDIBog je iz ognja dao Mojsiju ploče zakona, koje nazivamo »Deset zapovijedi«.

Nepromjenjiva vrijednost ovih zapovijedi prihvaćena je i danas kako od vjernika Žido-va, tako i od kršćana. U listopadu 1982. godine sastali su se mladi Židovi i kršćani da bi razmišljali o sadržajima vjere u kontekstu današnje ekološke krize. Kroz šest dana uglavnom su proučavali biblijske tekstove da bi se na njima nadahnuli. Zakon Božje ljubavi potaknuo ih je da ujedine »staro i novo« u obliku 10 ekoloških zapovijedi:1. Ja sam Gospodin Bog tvoj koji sam stvo-

rio nebo i zemlju. Znaj da si ti moj par-tner u stvorenom – zato vodi brigu o zra-ku, zemlji, biljkama i životinjama, kao da su oni tvoja braća i sestre.

2. Znaj da sam dajući ti život dao ti i odgo-vornost, slobodu i ograničeno bogatstvo zemlje.

3. Ne kradi od budućnosti, poštuj svoju dje-cu omogućavajući im dugovječan život.

4. Usadi u srca svoje djece ljubav prema prirodi.

5. Spomeni se da se čovječanstvo može slu-žiti tehnologijom, ali ne može vratiti uni-šteni život.

6. Organiziraj ljude u svojoj zajednici koji će spriječiti prijeteću katastrofu.

7. Odbaci svako oružje koje prouzrokuje nepovratne ruševine životnih temelja.8. Budi samodiscipliniran u malim stvarima svog života.9. Odvoji slobodno vrijeme u tjednu da bi radije bio sa svijetom nego da ga

iskorištavaš.10. Sjeti se da ti nisi vlasnik zemlje, već samo njezin zaštitnik i čuvar.

POMIŠLJAJ 29

VJERONAUK ZA ODRASLE

HRVATSKI SVECI I BLAŽENICISv. Nikola Tavelić,

svećenik, franjevac, misionar i mučenikSv. Leopold Bogdan Mandić,

svećenik franjevac – kapucin, ispovjednikRodio se kod Šibenika oko 1340. g. a

umro je u Jeruzalemu, 14. 11. 1391. g.Djelovao je najprije u Bosni, kao

misionar, 12 godina me u hereticima, tzv. »bogumilima«. Onda je pošao u Svetu zemlju kao misionar i u Jeruzale-mu, nakon etiri godine propovijedanja, zajedno s tri subrata redovnika, zbog javnog propovijedanja krš anske vje-re pred islamskim vo ama i narodom ispred Omarove džamije dok se slavio »Kurban Bajram«, umire mu eni kom smr u. Tijela su im spalili. Štovanje mu

Rodio se u Herceg Novom 12. 5. 1886. g. Posebno se istakao kao ispovjednik u venecijanskoj pokrajini i promicatelj kr-š anskog jedinstva. Umro je u Padovi u samostanu Svetoga Križa u blizini svoje male sobice – ispovjedaonice 30. 7. 1942. g. gdje je i pokopan. Papa Pavao VI. sve-ano ga je proglasio blaženim 2. 5. 1976.

g., a Ivan Pavao II. svetim 16. 10. 1983. g. Blagdan mu je 12. svibnja.

Sv. Marko Križevčanin,svećenik, mučenik

Ro en je u Križevcima oko 1589. g., a mu eništvo je podnio u Košicama 7. 9. 1619. g. Bio je dušobrižnik Zagreba ke biskupije, a od 1616. g. ravnatelj sjeme-ništa u Trnavi u Slova koj i ostrogonski kanonik. Bio je u dobrim odnosima s kal-vinistima jer u njima nije gledao neprija-

je odobreno 1889. g., a papa Pavao VI. proglasio ga je svetim 21. 6. 1970. g. Kao prvi proglašeni svetac iz hrvatskog naroda postao je njegovim zaštitnikom. Blagdan mu je 14. studenoga.

30 POMIŠLJAJ


telje, nego bra u u Kristu, s kojima tre-ba zajedni ki živjeti u Kristovoj ljubavi. Ljubav i dijalog su njegov poziv i poruka. Upravo e od nekih fanati nih kalvinista, zajedno s dvojicom isusovaca, biti ubijen i podnijeti mu eništvo. Relikvije mu se uvaju u Trnavi. Blaženima ih je progla-

sio papa Pio X. 15. 1. 1905. g. a svetim ga je proglasio Ivan Pavao II. 2. 7. 1995. g. u Košicama. Blagdan mu je 7. rujna.

Dalmaciju i Luceru. Prvi je hrvatski bla-ženik. Vodi se postupak za proglašenje svetim. Spomendan mu je 3. kolovoza.

Bl. Augustin Kažotić,biskup, dominikanac

(* Trogir, oko 1260. - + Lucera, 1323.)Bio je biskup u Zagrebu i Luceri

(Italija). Kao veliki propovjednik protiv krivovjerja utemeljio je katedralne ško-le za sve enike pripravnike i laike. Bio je brižni pastir siromaha i promicatelj zdravstva. Umro je u Luceri gdje mu se uva tijelo u stolnoj crkvi. Njegovo što-

vanje odobrio je papa Inocent XII. 17. 7. 1700. g., a 4. 4. 1702. g. papa Kle-ment XI. štovanje proširio na Hrvatsku,

Bl. Julijan iz Bala,svećenik franjevac

(*Bale, oko 1300. + 1349.)Živio je uzornim redovni kim živo-

tom. Zauzeto je propovijedao i dijelio sakramente, a posebno se istakao unose i Božji mir me u zava ene pojedince i obi-telji. Tijelo mu se uva u Balama u Istri. Njegovo štovanje je odobrio papa Pio VI. 1800. g. Spomendan je 4. svibnja.

Bl. Jakov Zadranin,franjevac, brat laik

(*Zadar, oko 1400. –+ Bitetto kod Barija, 1485.)

Osobito je astio Kristovu muku i BDM. Vršio je pokorni ka djela i esto du-gotrajno molio. Imao je este zanose (ek-staze). Bog ga je obdario darom proroštva i udesa. Tijelo mu se uva u Bitettu. Blaže-

nim ga je proglasio papa Klement XI. 29. 12. 1700. g. Vodi se postupak za proglaše-nje svetim. Spomendan mu je 26. travnja.

Bl. Gracija iz Mula,redovnik augustinac, pustinjak

(*Mul – Kotor, 1438. - + Venecija, 1508.)Ro en je u siromašnoj ribarskoj obi-

telji. Bio je ribar i pomorac. Kao mornar 1468. g. stigao je u Veneciju i potaknut propovijedima jednoga sve enika augu-stinca, postao je redovnik – augustinac, i nastanio se nedaleko od Padove. Posebno je astio Presvetu Euharistiju, i puno se bri-

POMIŠLJAJ 31


nuo za siromahe. Tijelo mu se danas uva u njegovom rodnom mjestu, u župnoj cr-kvi »Pomo nice krš ana«. Papa Lav XIII. Odobrio je 6. 6. 1889. g. njegovo štovanje. Spomendan mu je 9. studenoga.

Bl. Alojzije Stepinac,biskup i mučenik

Bl. Ozana Kotorska,dominikanska trećoredica, djevica

(* Relezi – Kotor, 1493. - + Kotor, 1565.)Rodila se u pravoslavnoj obitelji. U e-

trnaestoj godini preselila se u Kotor, da bi od 1514. g. narednih 51. godinu provela u eliji, kao pokornica, u molitvi i postu, ra-

de i ru ne radove i štuju i na poseban na-in muku Isusovu.. Kotorani su je nazvali

»trubljom Duha Svetoga«, »u iteljicom mistike«, »djevicom miriteljicom« i »an-elom mira«. Posebno se molila i žrtvo-

vala za jedinstvo krš ana, tako da je danas zaštitnica ekumenskog pokreta. Tijelo joj se neraspadnuto uva u crkvi sv. Marije u Kotoru. Odmah nakon smrti narod ju je po eo štovati kao sveticu. Blaženom ju je proglasio papa Pio XI. 21. 12. 1927. g. Spomendan joj je 27. travnja.

(*Kraši , 8. 5. 1898. – + Kraši , 10. 2. 1960.)Bogoslovne studije završio je u Rimu,

gdje je zare en za sve enika 26. 10. 1930. g. Imenovan je 28. 5. 1934. g. zagreba kim nadbiskupom koadjutorom i nasljednikom tadašnjeg nadbiskupa dr. Antuna Bauera, a upravljanje nadbiskupijom je preuzeo 1937. g. U montiranom komunisti kom procesu 11. 10. 1946. g. osu en je na 16. godina robije. Do pokraj 1951. g. izdrža-

vao je kaznu u Lepoglavi, a onda je preba-en u zato eništvo u Kraši u župnu ku u,

gdje je preminuo. Papa Pio XII, imenovao ga je kardinalom 12. 1. 1953. g. Posebno se istakao kao branitelj ljudskih i narodnih prava, protiv nacizma i boljševizma – ko-munizma, ovjek duboke vjere, zaštitnik obespravljenih i siromašnih, borac za slo-bodu savjesti i vjeroispovijesti, te molitelj za bezbošce. Pokopan je u zagreba koj ka-tedrali. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. 10. 1998. g. u Hrvatskom na-cionalnom Marijanskom svetištu u Mariji Bistricu. Spomendan mu je 10. velja e.

Bl. Ivan Merz,angažirani laik

(*Banja Luka, 16. 12. 1896. -+ Zagreb, 10. 5. 1928.)

U Banjoj Luci je 1914. g. završio gi-mnaziju. Nakon završetka rata, u kojem je bio na talijanskom ratištu, nastavlja studij književnosti u Be u, a dovršava ga u Pa-

32 POMIŠLJAJ


rizu. U Zagrebu od 1922. g. službuje kao profesor književnosti i francuskog jezika u Nadbiskupskom sjemeništu. Razmišlja-njem, molitvom, studijem, a osobito kroz ratna stradanja i patnje, dolazi do iskrena obra enja i uvjerenja o istinitosti katoli ke vjere. Svoj život potpuno posve uje Isusu Kristu rade i aktivno u odgoju hrvatske mladeži u tadašnjim katoli kim organiza-cijama u koje uvodi na ela papinske Ka-toli ke akcije. Premda je bio mlad i laik smatran je »stupom Crkve« u Hrvatskoj. Zauzimao se za liturgijsku obnovu. Nje-gova želja za osnivanjem »svojevrsnog reda« djelomi no je ostvarila prof. Marica Stankovi , utemeljiteljica zajednice Krista Kralja. Umro je u 32 – oj godini života, na glasu svetosti, prikazavši svoj život Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež. Tijelo mu se nalazi u bazilici Srca Isusova u Zagrebu u kojoj je svakodnevno molio i slavio Sve-tu misu. Proglašen je blaženim u Banjoj Luci 22. 6. 2003. g. prigodom posjete pape Ivana Pavla II., pred više desetaka tisu a vjernika. Spomendan mu je 10. svibnja.

Bl. Marija od Propetoga Isusa Petković,redovnica

(*Blato – Kor ula, 10. 12. 1892. -+ Rim, 9. 7. 1966.)

Ro ena je u obitelji imu nih i pobož-nih roditelja. Ve kao djevoj ica pokazu-je posebnu ljubav prema molitvi, bole-snima i siromašnima. Posve uje se Bogu kao redovnica unato protivljenju svojih bližnjih. Na poticaj dubrova kog biskupa Josipa Mar eli a osniva hrvatsku redov-ni ku Družbu K eri Milosr a 1920. g. s posebnim poslanjem: služiti najpotrebni-

jima, posebno siromašnoj djeci i siro adi. Od 1940. do 1952. g. s Marija razvija mi-sijsku djelatnost u Južnoj Americi. Umrla je u Rimu, gdje se nalazi vrhovna uprava Družbe. Tijelo joj se nalazi u ku i matice Družbe u Blatu. Papa Ivan Pavao II. pro-glasio ju je blaženom u Dubrovniku 6. 6. 2003. g. Spomendan joj je 9. srpnja.

F.T.B.

Gotovo sve naše crkve i kapelice imaju svoj zvonik ili barem zvoničić. Redovi-

to su zvonici visoke uske građevine uz cr-kvu, kao tornjevi koji strše prema nebu. Na gornjem katu tornja su ugrađena zvona, a na njihovu vrhu izvana postavljen je križ. Oni svojom visinom usmjeruju naš pogled prema gore, prema nebu. Možemo reći da su oni kao »prst Božji« koji nas vodi prema samom Bogu – Gore srca! Ima i onih skro-mnijih zvonika što ih nazivamo »zvonici na preslicu«, nazidani su na pročelju crkve i svojom strukturom podsjećaju na presli-cu. U njih su također postavljena zvona koja se redovito pokreću potezanjem ko-nopa. Kao i pravi zvonici i oni su redovito izgrađeni od obrađenog kamena i ukras su crkve. Mnogi su klesari upravo u grad-nji zvonika nastojali izraziti svu svoju vje-štinu obrade kame-na. Sjetimo se samo zvonika katedrale u Trogiru ili Splitu.

Zvona imaju svo-je simbolično znače-nje. U psalmu 150. se kaže da Boga treba hvaliti i slaviti ne samo ljudskim glasom već i ra-znim instrumentima: »Hvalite ga zvucima roga… slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!« Tako su i zvona jedan poseb-ni instrument kojim slavimo Boga. Zvo-

POMIŠLJAJ 33

na ljude pozivaju na molitvu, opominju na obraćenje i prate na posljednji počinak. Zvonima se oduvijek pridavala zaštitna moć u raznim opasnostima ljudskog živo-ta, osobito u prigodi velikih oluja na moru ili opasnost tuče na kopnu. Poznat je tekst na latinskom jeziku saliven na nekim veli-kim zvonima: »Vivos voco, mortuos plan-go, fulgura frango«, a to znači: Žive po-zivam, mrtve oplakujem, oluje prekidam. Zvona pozivaju ljude na molitvu osobito na sv. Misu u crkvu. Crkvena zvona svaki dan zvone ujutro, na podne i uvečer da nas podsjete na najveći događaj u povije-sti našega spasenja – Anđelov navještaj blaženoj djevici Mariji da će začeti i roditi spasitelja Isusa. Zato mi to zvonjenje nazi-vamo Gospino pozdravljenje ili Angelus –

Anđeo Gospodnji… Svaki put kad čuje-mo Angelus trebali bismo izmoliti moli-tvu »Anđeo Gospod-nji… ili barem jednu Zdravomariju. Kada se slavi velika svet-kovina onda zvona »slave«, radosno i razigrano udaraju je-zičkom kao da skupa s vjernicima igraju kolo i pjevaju. Kada netko umre i kada se pokojnik ispraća na vječni počinak, zvo-na »brecaju«, tužno i otegnuto udaraju jezičcem o stjenke i tako se uklapaju u je-


ZVONICI I ZVONA

canje ožalošćene rodbine pokojnika. Prije se više vjerovalo, a i danas neki smatraju, da zvukovi zvona sprječavaju opasnu oluju osobito tuču koja može nanijeti veliku štetu grožđu i drugim plodovima. Glas zvona sim-bolizira i Kristov glas – kažu oni koji vjeruju – koji je na Genezaretskom jezeru utišao oluju i spasio preplašene apostole (Mt 8, 23 – 27). Osim toga zvonici i zvona su dio naše kršćanske i hrvatske povijesti, naše kulture i arhitekture. Što bi bili npr. naši pri-morski drevni gradovi bez crkava i zvonika koji strše iznad pro-sjeka oronulih starih gradova? Zvonici su uvijek bili nadahnu-će umjetnicima, sli-karima, pjesnicima i glazbenicima. Kako je lijepo o zvonici-ma i zvonima »moga grada« pjevao naš nedavno preminuli šibenski pjevač Vice Vukov. Zvonici i zvo-na su jednostavno duša naših gradova, gradića i sela. Oni su naš ponos i naša pjesma.

U molitvi za posvetu zvona se kaže: Bože, gospodaru neba i zemlje, tebe slavi sve stvorenje. Na nebu i na zemlji odjeku-je tvoja hvala. Molimo te, blagoslovi ova zvona što navješćuju tvoju slavu. Neka pozivaju vjernike na molitvu u tvoju crkvu, neka nemarne opominju, obeshrabrene neka podižu, žalosne neka tješe, sretne razveseljuju a pokojne neka prate na nji-hovu posljednjem putovanju. Blagoslovi sve do kojih dopre glas ovih zvona i vodi

svoju Crkvu na čitavome svijetu prema tvome kraljevstvu.

Osim velikih zvona na zvonicima posto-je i mala zvonca u crkvi koja se upotreblja-vaju za vrijeme Bogoslužja. Ona nas redo-vito po služenju ministranata ili sakristana na početku Bogoslužja upozoravaju da se saberemo i započnemo molitvu ili pje-smu. Zvonjenje zvonca u sredini sv. Mise upozoravaju nas na najsvetiji čin, najveću tajnu naše vjere, na Pretvorbu u kojoj Isus Krist naše darove kruha i vina pretvara u

svoje tijelo i krv. Za taj sveti čin trebamo se posebno sabrati i po mogućnosti pasti na koljena iz pošto-vanja. U nekim kra-jevima se zvoni još i za Evanđelje i za kraj Mise. Svakako su zvona usko pove-zana s Bogoslužjem. Običaj je da zvona nose ime nekoga sveca osobito zaštit-nika župe ili dotične crkve.

Kada sve ovo promotrimo onda ne

smijemo dozvoliti da zvonjenje crkvenih zvona jednostavno prečujemo ili da nam postane samo jedan od zvukova koji nas u današnje vrijeme sa svih strana udaraju kao što je buka automobila ili neke pre-jake glazbe iz susjedova stana ili obližnje diskoteke. Zvonjenje crkvenih zvona treba za vjernika biti sveti glas koji nas poziva da mislimo na Boga i na svoj ljudski život koji je u njegovoj ruci. Glas zvona, glas Božji!

F.Ž.M.


34 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJ 35

PRIRODA GOVORI O BOGU

Globalne promjene u svijetu upozoravaju nas da će uskoro većina svijeta osjeća-

ti oskudicu pitke vode ili barem imati velike teškoće u namicanju potrebitih količina za svjetsko pučanstvo. Stručnjaci različitih područja upozoravaju da su raspoloži-ve količine vode, kako za piće tako i za ostale ljudske potrebe, vrlo ogra-ničene i da će u ovom stoljeću voda biti ono što je nafta bila u proteklom. Vjerojatno to i nije dovoljno dramatič-no rečeno. Naime, za naftu kao ener-getski izvor čovje-čanstvo će vjerojat-no kad-tad pronaći neku zadovoljava-juću ili možda čak i bolju zamjenu, ali za vodu kao izvor života i sredstvo u kojem su životni procesi jedino mo-gući, sasvim je iz-vjesno, neće moći pronaći nikakav nadomjestak! Kada stručnjaci za sve-mirska istraživanja planiraju putovanja čovjeka na susjed-ne planete i mogućnost boravka na njima, kao i kad traže odgovor na pitanje postoji li već neki oblik života na njima, onda ne tra-

že naftu ili neki drugi sličan izvor energije, nego traže tragove vode!

Sve ovo spominjemo da bismo shvatili što znači bogatstvo kojim naša zemlja, ili naš uži zavičaj, raspolaže i kojega nismo dovoljno svjesni.

Prema podat-cima koje su o zalihama vode u svijetu prikupile važne međunarod-ne institucije proi-zlazi da oko polo-vica svjetskih dr-žava ima manje od 5000 m3 obnovljive vode po stanovniku godišnje za različi-te potrebe, što se smatra nedovoljnim u sušnim godina-ma. Nešto manje od 37% svjetskih zemalja raspolaže s 10 000 m3 po stanovniku godiš-nje, što se smatra vodnim obiljem. Prema tom načinu izračunavanja Hr-vatska raspolaže izvanrednim koli-činama od gotovo 33 tisuće m3 po stanovniku godiš-nje, što je svrstava

među 30 vodom najbogatijih zemalja u svi-jetu ili na treće mjesto u Europi! Osim toga, izuzevši neke njezine istočne dijelove, ka-

HRVATSKA - zemlja bogata vodom

kvoća vode u Hrvatskoj uglavnom je dobra za javnu opskrbu i nije potrebna prethodna znatnija obrada. Većim dijelom hrvatske su vode, osobito one u kršu, iznimne kakvoće pa se mogu ispuštati u vodovode samo uz minimalnu preventivnu dezinfekciju. Sto-ga neki stručnjaci tvrde da oni koji su op-skrbljeni takvom vodom mogu bez ikakve sumnje koristiti se njome za piće i nipošto, osim iz pomodnih razloga, ne moraju ku-povati vodu koja se prodaje u bocama.

Istina je da su vode u našem kršu izni-mno visoke kvalitete. Za to postoje dva ra-

zloga. Prvi je taj da je krško područje dio Hrvatske u kojem ima najviše oborina pa se vode brzo obnavljaju, a u podzemlju borave kratko i u čistom karbonatnom okolišu. Drugi je da je to područje slabije naseljeno i da u njemu ne postoji znatni-ja industrija koja bi te vode onečišćavala. Međutim, s druge strane vode u kršu su u velikoj opasnosti i vrlo su ugrožene ra-zličitom ljudskom djelatnosti ili nekim ele-mentarnim nepogodama. Ako bi neka ne-čistoća bila ispuštena u krške vode, one bi se zanečistile brzo i u golemim razmjerima zbog šupljikavosti kamene podloge, nepo-stojanja slojeva koji bi mogli nečistoću za-državati i brzog protoka vode. Jednostav-no rečeno: krška podloga, za razliku od nekih drugih geoloških podloga, ima vrlo slabu moć filtriranja podzemnih voda. Do-voljno je da neka veća divlja životinja ugine pored ponora vode u kršu pa da se neki važan izvor, s kojeg se crpi voda za kućan-stvo, bakterijski onečisti za više dana.

Naš odnos prema vodi najčešće je uvjetovan time jesmo li njome ikada osku-dijevali ili nismo. Ovaj kutak naše domovi-ne, u dalmatinskom zaleđu, obiluje blagom koje se naziva voda. Nije isprazno ni be-smisleno pitati se jesmo li dovoljno svjesni što imamo. Sigurno je, naime, da je net-ko tko gleda daleko unaprijed, a stalo mu je samo do vlastite koristi, već bacio oko na tu tekuću dragocjenost. Svjedoci smo kako su mnoge narodne i državne drago-cjenosti već rasprodane. Može li netko neodgovoran zauvijek prodati i naše vode-ne izvore? Odgovor je: da, može, a svježe


»VODA ZA ŽIVOT«

Bez pitke vode –884 milijuna ljudi

Kako je to kad se nema pristup zdra-voj pitkoj vodi najbolje zna oko 884 mili-juna ljudi. Osnovnu kanalizaciju nema više od 2,6 milijardi ljudi, a 1,5 milijuna djece mlađe od pet godina svake godine umire upravo zbog loše opskrbe vodom ili nea-dekvatnog sustava kanalizacije. Ujedinjeni narodi su 22. ožujka proglasili Svjetskim danom vode, upravo kako bi skrenuli po-zornost javnosti na njezinu važnost, ali i da bi upozorili na njezinu sve veću ugro-ženost. Naime posljedica neodgovornog ponašanja sve je veće onečišćenje površin-skih voda, a u posljednje vrijeme sve veća prijetnja su i klimatske promjene. Stoga je UN razdoblje od 2005. do 2015. progla-sio desetljećem vode, koje se obilježava

pod geslom »Voda za život«.

A POMIŠLJAJ40 POMIŠLJAJ

preostalog hrvatskog nacionalnoga neob-novljivog i obnovljivog bogatstva.«

Stoga je sva naša javnost i svatko od nas pozvan da pazi na ovo zajedničko bla-go. Nitko nema mandat rasprodati javno dobro. Ako to samo i pokuša, mora biti kažnjen! Isto tako mora biti kažnjen i svat-ko onaj tko to blago uništi na neki drugi način, primjerice ako ga onečisti.

Blagoslovljeni smo činjenicom da našu vodu možemo piti izravno iz slavine i ne stre-peći da će presušiti. Mnogi to u svijetu ne mogu, a u budućnosti će ih biti još manje. Ako je već imamo u obilju, onda za zajed-ničku korist možemo viškove ustupiti drugi-ma, pazeći da ne ugrozimo prirodni sklad koji naši vodotoci izgrađuju i život u njima.

Ali na isti način na koji ti drugi nama ustupaju ono što sami nemamo ili ne pro-izvodimo: bocu po bocu i za primjerenu protuvrijednost!

prof. Nedjeljko Jukić

iskustvo nas navodi da sumnjamo kako je netko već došao na takvu pomisao. Po-stojeći zakoni doduše ne dopuštaju da se bilo kome proda pravo na korištenje prirodnih izvora vode, osim što se može dati koncesija pod određenim uvjetima. Ali svjedoci smo kakvi se sve pritisci čine da bi se u nekim stvarima pogodovalo bilo neodgovornim domaćim pojedincima bilo multinacionalnim kompanijama.

Godine 2009. predložena je izmjena zakona o vodama. Uslijedile su brojne i opravdane reakcije na predloženi vrlo dvoj-ben tekst izmjena. Svojim priopćenjem na nj je reagirala i Komisija »Iustitia et pax« (Pravda i mir) Hrvatske biskupske konfe-rencije. Iz priopćenja izdvajamo ovaj dio:

»Ovim nacrtima nisu predviđeni meha-nizmi zaštite od nekontrolirane privatizaci-je vodnih resursa, kao ni strategija izvoza vode u zemlje koje iskazuju potrebu za dobavom pitke vode, ali ni bespravnog i nekontroliranog zahvaćanja u crpilišta šljunka i pijeska. Time je otvoren put ite-kako zainteresiranim multinacionalnim tvrtkama, ali i nekim domaćim društveno i moralno neodgovornim gospodarstveni-cima da ostvaruju ekstraprofite na račun


A AA

DOSELJENICI

Za vrijeme nedavnog rata u Bosni i Hercegovini, kad je zavladala velika

mržnja, Bosanski Hrvati iz Banje Luke i drugih krajeva napustili su svoj zavi aj i naselili se u Bilice. Hrvati su bili protjera-ni na najokrutniji na in iz svog zavi aja. Morali su svoju djedovinu napustiti silom. Mijenjali su protiv svoje volje svoje do-move u Banjoj Luci za »srpske vikendi-ce« u Bilicama – Stublju. Hrvat iz Banje Luke nije znao za što mijenja svoje imanje u Bilicama. esto su mijenjane vile i ogro-mna imanja Banjalu kih Hrvata za »stra are« ili manje nedovršene ku e u Bilicama. Najve i broj vikendica u Stublju bile su vlasništvo Banjalu -kih Srba. Mali broj Hr-vata iz Banje Luke imao je vikendicu u Bilicama. Vrijedni naši doseljenici nakon dolaska u Bilice uhvatili su se posla i sami dogradi-li i uredili svoje nove ku e u kojima sada stanuju. Naselje Stubalj, uz more, sada je poprimilo sasvim novi izgled.

Nadamo se da e Op ina Bilice sve u initi kako bi se što prije riješili neki pro-blemi koji još mu e naše Hrvate iz Bosne koji su se doselili u Bilice – Stubalj. Je-dan dio doseljenika u Stublju, barem osam obitelji, ima velikih problema sa priklju -kom vode. Neki su dobili samo privremeni priklju ak i to sa starim uskim salonitinim cijevima. Priklju ci prema ku ama izve-

deni su sa plasti nim uskim cijevima koje stalno pucaju zbog pritiska vozila po mje-snim putovima. Dok se ne riješi problem sa vodom ne mogu biti asfaltirati neke uli-ce koje su opet veliki problem zbog rupa i blata koji se stvara na putu. Dio obiteljskih ku a sagra en je uz borovu šuma koja je stalna opasnost, posebno ljeti, zbog mo-gu ih požara. Neriješeni su i vatrogasni

putovi. U slu aju požara vatrogasna vozila teš-ko mogu sti i do mjesta požara zbog uskih ulica. Ove i druge probleme naši doseljenici ne mogu sami riješiti. O ekuju da e Op ina i druge usta-

nove u Gradu Šibeniku i Županiji što prije riješiti i ove probleme. Naši do-seljenici se osje aju mje-štanima i župljanima Bi-lica i zato se i nadaju da

e nadležne ustanove imati jednak odnos prema njima kao i prema starosjediocima.

Odlu io sam popisati sve naše dose-ljene obitelji da se zna što se to dogodilo u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj (Bilicama) devedesetih godina prošlog stolje a. Mi smo isti narod, iste smo vjere i zato je potrebno da se bolje upoznamo i da što bolje i više sura ujemo na duhov-nom kao i materijalnom planu.

One koje sam možda izostavio iz ovog popisa neka mi se jave kako bismo mogli u idu em broju župnog lista obja-viti njihove podatke.

38 POMIŠLJAJ

NAŠI DOSELJENICI IZ BiH

Marljiva u enica Lucija Batljan

BANJA LUKABATLJANPEJO, r. 1946.; supruga Anica r. Sabljić, r. 1956. Doselili 1995.; Stubalj 205; tel: 330–824.ZORAN Pejin, r. 1973.; supruga Marija r. Petric; djeca: Filip, (V. r.) i Lucija (I. r.). Doselili 1995.; Stubalj 205; tel: 337–536.BRANKOVIĆMARIJA ud. Đure r. Doselila 1993.; Stubalj 128; tel: 337-618.BRNEEDUARD, r. 1938.; supruga Mari-ja r. Golub r. 1937. Doselili 1999.; Stubalj 190; tel: 337-509.COTAZLATKO p. Slavka, r. 1954. Doselio 1993.; StubaljČAVRAGŠTEFICA ud. Stipe, r. Žuna, r. 1948. Doselila 2000. (Debelja-ci); Stubalj 25; tel: 331–072DELIĆIVO Mirkov, r. 1938.; supruga Olga r. Kovačević, r. 1939.; unuk Ivan p. Mirka, r. 1983. Doselili 1993.; Stubalj 11; tel: 338-693.DURBIĆANTONIJO Josipov, r. 1978.; supruga Ivana r. Slugan; djeca: Iva i Luka. Doselili 1993.; Stu-balj 127; tel 331-258.DRAGO, r. 1945.; supruga Hana r. Emkić. Doselili 1997.; Stubalj; tel: 331-119.JOSIP, r. 1950.; supruga Ma-rina r. Maler. Doselili 1993.; Stubalj 127; tel: 331-616.GRGIĆALOJZ, r. 1937.; supruga Dragica r. Josipović. Doselili 1993.; Stubalj 45; tel:

RUŽA ud. Marka, r. 1929. Do-selila 1998.; Stubalj.

ZORKA ud. Ante. Doselila 1992.; Stubalj, tel: 337-294.

IVANIŠ

MARA ud. Tome, r. Jurić, r. 1942. Doselila 1988.; Stubalj 7; tel: 340-627.

IVEZIĆ

MARKO, r. 1943. Doselio 1992.; Stubalj–Šparadići 58; tel: 336-631.

JOSIPOVIĆ

ANA ud. Petra, r. Lipovac. Dose-lila 1993.; Stubalj; tel: 331-605.

DRAGICA ud. Jose, r. Jako-bašić, r. 1939. Doselili 1994.; Stubalj, tel: 335-665.

DUBRAVKO Nikin, r. 1964.; supruga Ana r. Lipovac r. 1967.; djeca: Sara r. 1996.; majka Dubravkova Dragica Jo-sipović r. 1946. Doselili 1994.; Stubalj 70; tel: 330-081.

VLADO r. 1935.; supruga Da-nica r. Marić, r. 1930. Doselili 1993.; Stubalj 177.

ŽELJKO Ivin r. 1970.; supruga Sanela r. Stjepančević; djeca: Laura II. r. Doselili 1993.; Stu-balj; tel: 340-802.

JURIĆ

ANTO Petrov, r. 1936.; supru-ga Lucija r. Marušić, r. 1940. Doselili 1995.; Stubalj 245; tel: 330-129.

KASIPOVIĆ

ŠTEFAN, r. 1951.; supruga Zora r. Josipović, r. 1959; dje-ca: Ivana r. 1982.

MIRO Štefanov, r. 1979.; supru-ga Morena r. Kalinić r. 1987.; dje-ca: Rio r. 2009. Doselio 1992.; Stubalj 216; tel: 339-677.

LIPOVAC

JOSO, r. 1930. Doselio 1993.; Stubalj.

SIDONIJA, r. 1937. Doselila 1994.; Stubalj.

ŠIMA ud. Mirka, r. Suton, r. 1929. Doselila 1994.; Stubalj.

LOVRIĆ

DARKO, r. 1968.; supruga Jasminka r. Božić; djeca: Ma-tea r. 1996., Kristina r. 2001. i Marko r. 2010. Doselili 1995.; Vrulje 15.

MALER

MARIJO p. Pavla, r. 1967. Do-selio 1994.; Stubalj.

PETAR p. Pavla, r. 1958.; sin Dean r. 1980. Doselio 1994.; Stubalj.

MARIĆ

JELICA ud. Marijana, r. Stanić, r. 1957.; kći Alenka Potnar, r. 1976. i njezin sin Borna r. 2007. Doselili 1994.; Stubalj, tel: 331-810.

LJUBICA ud. Jose, r. Josipo-vić; kći Božana r. 1965. Doselili 1993.; Stubalj 175, tel: 335-491.

LJUBICA ud. Ivana, r. Josipo-vić. Doselila 1992.; Stubalj.

MILE Ivin, r. 1936. Doselio 1993.; Stubalj 98; tel: 333-715

MARTINOVIĆ

IVICA Stipin, r. 1965. Doselio 1993.; Stubalj.

STIPO p. Ante, r. 1938.; supruga Ruža r. Marić, r. 1943. Doselili 1993.; Stubalj 59; tel: 338-059.

ZDRAVKO Stipin, r. 1966. su-pruga Jasna r. Delić, r. 1966.; djeca: Izabela r. 1991., Kristi-jan r. 1993. i Antonio r. 2000. Doselili 1993.; Stubalj 59; tel: 330-422.

DOSELJENICI

POMIŠLJAJ 39

RADINKOVIĆ

KATA ud. Vaskrsja. Doselila 2002.; Stubalj 78.

RADMAN

DRAGICA r. 1931. Doselila 1994.; Stubalj – Mikulandre 62.

MARKO, r. 1957.; supruga Vera r. Langundžija; sin Dragan r. 1986. Doselili 1994.; Stubalj – Mikulandre 62.

RELJA

NIKOLA, r. 1947.; supruga Marija r. Barać, r. 1952.; sin Davor, r. 1987. Doselili 1993.; Stubalj 316, tel: 337-631.

SABLJIĆ

IVAN, r. 1965.; supruga Ivan-ka r. Kašljević; djeca: Denis r.

sip r. 1971. i Anto r. 1972. Doselili 1997.; Stubalj 217.; tel: 335-661.

VERIĆ

JOSIP Nikolin, r. 1960.; supru-ga Zdenka r. Jurić, r. 1963.; kći Sandra (fak.). Doselili 1993.; Stubalj 7.

NIKOLA Josin, r. 1931.; su-pruga Marija r. Pejkić, r. 1930. Doselili 1993.; Stubalj 7.

VIDOVIĆ

ILIJA r. 1934.; supruga Ivanka r. Cucek. Doselili 1995.; Stu-balj; tel: 330-077

VUKOVIĆ

ILIJA r. 1958.; supruga Vero-nika r. Josipović; djeca: Manu-ela i Dragan; majka Veronikina Dragica Josipović, r. 1934. Doselili 1999.; Stubalj 181.

DOSELJENICI

40 POMIŠLJAJ

MATIJEVIĆ

PERO, r. 1931.; supruga Kata r. Puljić. Doselili 1996.; Stubalj 120; tel: 334-259.

MIHALJČUK

DRAGOLJUB; supruga Marija r. Josipović. Doselili 1993.; Stubalj 65; tel: 337-408.

ORLOVAC

KAJA ud. Franje r. Šalić, r. 1926. Doselila 1993.; Stubalj; tel: 336-394.

PLETIKOSA

DINKO p. Velimira, r. 1963.; supruga Snježana r. Vidović; djeca: Anja r. 1992. i Tin r. 1994. Doselili 1993.; Stubalj, tel: 331-116.

KARLO, r. 1965.; supruga Marijana r. Uradin; djeca: Ana-marija r. 1997., Karla r. 2000. i Lucija r. 2001. Doselili 1993.; Stubalj; tel: 340-724.

VERA ud. Velimira, r. Ćosić, r. 1941. Doselila 1993.; Stubalj; tel: 333-372.

PULJIĆ

IVICA, r. 1963.; supruga Du-šanka r. Kecman; djeca: Alen (fak.) i Anita-Denise (sr. š.). Do-selili 1999.; Stubalj 164.

1994. i Tea r. 2001. Doselili 1998.; Stubalj; tel: 330-825.

STJEPANČEVIĆ

ILIJA, r. 1947.; supruga Mira r. Josipović, r. 1953.; sin Leo r. 1983. Doselili 1993.; Stubalj; tel: 333-690.

OLIVER Ilijin, r. 1977.; supruga Irena r. Durbić; kći Ema. Dose-lili 1993.; Stubalj; 333-690.

TOMIĆ

IVICA Stipin, r. 1941.; supruga Ruža r. Tomić, r. 1947.; djeca: Jo-

BOSANSKI BRODBAČIĆANTE, r. 1934.; supruga Marga-reta r. Tisaver. Doselili 1997.; Stu-balj – Mikulandre; tel: 337-433.

BOSANSKO GRAHOVOKARDUM

NIKOLA p. Ivana (Gajo), r. 1937.; supruga Anđa r. Kar-dum, r. 1941. Doselili 2000.; Novo naselje 26; tel: 331-606.

NINE Slavkov, r. 1977.; supruga Ivana r. Konjevoda, r. 1981.; sin

Antun r. 2007. Doselili 1985.; Novo naselje, tel: 340-733.

NIKOLA r. 1935.; supruga Ana r. Grgić, r. 1937.; sin Pe-tar, r. 1966.; supruga Suzana r. Zelić; djeca Petrova: Nikola (VI. r.) i Marko (III. r.). Doselili 1997.; Novo naselje 60A; tel: 330-223.

SLAVKO p. Petra, r. 1944.; supruga Janja r. Crnjak, r. 1959.; sin Stipe r. 1981.; supruga Ivana r. Dželalija r. 1989.; kći Stipina Sara r. 2009. Doselili 1985.; Novo naselje; tel: 332-685.

TOMISLAV Nikolin, r. 1973.; supruga Zorana r. Gatara, r. 1976. Doselili 2000.; Novo na-selje 26; tel: 492-064.

ŽELJKO Slavkov, r. 1973.; su-pruga Klaudija r. Ercegović, r. 1976.; djeca: Roko r. 1999. i Ivan r. 1996. Doselili 1995.; Novo na-selje 85B; tel: 340-629.

BUGOJNOKNEŽEVIĆ

ANĐA ud. Frane, r. Tomaso-vić, r. 1941.; sin Ante r. 1973. Doselili 1995.; Stubalj 49; tel: 330-930.

MARJANOVIĆ

IVICA r. 1961.; supruga Bo-žana r. Veić; djeca: Nikolina r. 1987., Martina r. 1989. i Ivana r. 2002. Doselili 1999.; Novo naselje 52; tel: 337-016.

DOLJANIGRBEŠIĆ

STIPE, r. 1961.; supruga Mara r. Miličević; djeca: Hrvoje r. 1993., Marin r. 1995. i Mari-jana r. 1995. Doselili 1998.; Stubalj – Mikulandre 141.; tel:

KAKANJMARČIĆBLAŠKO, r. 1966.; supruga Jelena r. Marišić; kći Adrijana r. 2004. Doselili 2008.; Novo naselje 83C

PAVLE, r. 1983.; supruga Dra-gana r. Livaja; djeca: Dragan r. 2006. i Branimir r. 2007. Doseli-li 2008.; Novo naselje 83C; tel:

KLJUBLAŽEVIĆVINKO, supruga Boja; djeca: An-đela (I. sr.) i Irena (VI. r.). Doselili 1995.; Stubalj; tel: 338-069.

JAPUNDŽIĆNIKOLA, r. 1949.; supruga Milena r. Gavrilović. Doselili 1995.; Stubalj; tel: 339-978.

KONJICŠKOBALJ

JOZO, r. 1963.; supruga Anica r. Glibušić; djeca: Igor (fak.) i Kristina (II. r.). Doselili 1998.; Stubalj 118; tel: 331-417.

LIŠTANEBARUN

STIPE p. Mirka, r. 1947.; su-pruga Boja r. Crnjak, r. 1953.; djeca: Mate r. 1986. i Ivan r. 1984. Doselili 1985.; Novo naselje 75; tel: 336-317.

LJUBUŠKIVUČIĆ

BLAGA ud. Mile r. Zovak, r. 1938.; sin Vlado r. 1960. i nje-gova kći Mirjana r. 1983. Dose-lili; Podlukovnik, tel: 335-259.

ODŽAKKLJAJIĆ

FRANJO r. 1938.; supruga Jelka r. Špiljarić. Doselili 2004.; Stubalj – Mikulandre 61; tel: 333-585.

POSUŠJEKOVAČSTJEPAN, r. 1952.; supruga Davorka r. Devetak, r. 1954.; kći Matea (fak.). Doselili 2001.; Novo naselje; tel: 337-460.

SARAJEVOAŽMANRADA. Doselila 1996.; Stubalj.BOŠNJAKDRAGO, r. 1945.; supruga Finka r. Duno; sin Davor r. 1976.; su-pruga Vesna r. Vujica i njihova kći Anamaria r. 2010. Doselili 1996.; Stubalj 68.; tel: 331-082.STIPIĆIVICA, r. 1951.; supruga Iris r. Devetak, r. 1953. Doselili; Novo naselje 58; tel: 340-776.

TRAVNIKBILIĆAUGUSTIN, r. 1931.; supru-ga Kata r. Marković. Doselili 1996.; Stubalj, tel: 339-980.MILIĆMILAN r. 1945.; supruga Bran-ka r. Jošić; kći Danijela. Dose-lili 1995.; Stubalj.

USORAMARTINOVIĆMARIJAN, r. 1964.; supruga Marija r. Pranjić; djeca: Ivan r. 1986. i Nedjeljko r. 1989. Do-selili 1998.; Stubalj–Butkovići 70.; tel: 330-670.

ZENICABLAŽEVIĆIRENA ud. Alojzija, r. Vaclav, r. 1927. Doselila 1993.; Stubalj.

LEVARDABRANKO, r. 1964.; supruga Gordana r. Tolić. Doselili 2002.; Novo naselje 50; tel: 335-383.

fra Tomislav Brekalo

DOSELJENICI

POMIŠLJAJ 41

POMIŠLJAJ 45

ARHEOLOGIJA

CRTICE IZ STARIJE PROŠLOSTI BILICA

TRAGOVI PRETPOVIJESTI NA BILIČKOM PODRUČJU

PPOPOPOPPOPOPOPPPPPPOPOPOPOOPOPOOPOPOOPOPOPOPOPOPOPOPOPPPPOPOPPOPOOOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPPOPPPOPPOOOOPOPOOOPOPOOPOPPOPOPOPPOOPOOOPOPOPPOPOPPPPPOOOOOOPOPOOPOOPOPOPOPOPOPOPPPPPOOOOOOPOOPOPOOOPPPPPPPPPOOOOPOPOOPOOPOOOOPOPPPPPPOOOPOOPOPOPOOOOOPOPOPOPPOPPPPOOOOPOOPOOOOOOOOOOPOOPOPOOOPPOPOPOPOPOPOPOOOOOOOPOOPOOOOPPOPOOOPOOPPPOPOPPPOOOOPOPOPOOOOOOPPOPPPOOPOPOPPPPOOPOOPPPPPPOOPOOOPOOOPPPOPOPOOOOPOOPOPOOPOPPPPPOPOPOPOPOOOOOOPOOOOOOPPOPPPPOOOOPOOPOPOOOPPPPPPPPOOOOOOOOOPPPPOPPPPPOOOOOOOOOPPOPPPPOOOOOOOPPPPPOOOOOOOPPOPPPPPPPPPPOPOOOOOOOPPPPPPOOOOOOOOOOOPOOOPOPPPPOOPOPOOPPPPPPOPOOOOOOOOOPPPPOOOOOOOOOOOOMIMMIMIMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMIMMMMMMIIMIMIMIMIMIMIMIMMMMMMMMMMMMMMMMMMIMIMIMMIMIMMMMMMMMMMMMMIMIMIMMMIMIIMIMIMIMMIMMMMMMMMMMMMMIIIMIMMMIMMMMMMMMMIMIMMMMIMMIMIMIMIMIMMIMMMMMMMMMMIMIMIMMMMMMMMMMMIMMIMMIMMMMMMMMMMIIMIMMMMMMMMMMIMIMMIMIIMIMIMMMMMMMMMMMMMMIMMIMIMIMMMMMMIMIIMIMMIMMMMIMIMMMMMMMMMIIMIMMMMMMMMMIIMIMMMMMMMIIIIMIMMMMMMMMMMMIMIMIMMMMIMIMMMMMMMMMMMMMMMIIMMMMMMMMMMMIMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMIIMIMMMMMMMMMMIMMMMMMMMIMIIIIMMMMIMMMMMMMMMIMMIIIMMMMMMIIIIIŠLŠLŠŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠLŠLŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠŠLŠLŠŠLŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠŠLŠLŠŠŠLŠLŠLŠLŠLLLŠLŠLŠLŠLLLLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠLŠLŠLŠŠLŠLLŠLŠŠLŠŠŠLŠLŠLŠŠŠŠŠLŠLLLŠLŠLŠLLLLŠŠŠLŠŠLLŠLŠLŠLLLŠLLŠŠŠŠŠLŠLŠLŠLŠLLLLŠLLLLLLŠŠŠLLLŠLLLŠŠŠLLŠLŠLŠLLŠLLLLŠŠLLŠLLLLLLŠLLLLLLLŠLLLLLLŠLLLLLLŠŠŠŠŠLŠŠŠŠŠŠLŠLLLŠLLLLŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠLLLLLLŠŠŠŠLŠLLLLLLŠLŠŠŠŠŠLLLLLLŠŠLŠLŠŠŠLLŠLLŠŠŠŠLLLLLLLŠŠŠŠŠŠŠŠŠLLŠLŠLŠŠŠŠŠŠŠŠŠLŠLLLLLLŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠLLLLŠLŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠLLLLŠŠŠŠŠŠŠLŠŠŠŠŠŠŠŠŠLŠŠŠŠŠŠŠŠLLLJAJAJAJAJAJJJJJJJJJAJAJJJJAAAAAAAAAJAJAAAJAJAAAAAJAAJAAAJAJAJAJJJJJAAAAAAAJAAJAAJAJAAAAAJAJAJJAJAJJJJJAJJJAAAAAAAAJAJAJAAAAAAAJAAAJJAJJJAJAJAJJAAAAAAAAJAAJAJAAAJAJJAJJJJJAJJJAAAAAAAAJAAJAAAJAAAAAJAJAJAJJJJJAAAAAJAAJAAJAAJAAAJJJJAJJJJJAAAAAAAAAAAAAJAAJAAJJJJJJAAAAAAAAAAJAAAJJJJJAJJAJAJAJAAAAAAAJAJAAAAJAAJAJAAAAAJAAAJAJJJAJAAAAAAAAJAJAAAJAAAAJJJAAJAJJJJAAAAAAJAAAJAJJAJJAAAAAAAAAJAJJAAAAAAAJAAAAAAAJJAAAAJJJAAAAAAAJAJJJJJAAAAAAAJJJJJJJJJAAAAAAJAJAAAAJJAJAJJJAAAAAAJAAAAAAAJJAAAJAJJJAAAAAAAJAAAAAAAJJJJAAAAAJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ 4 44 444444444 444 44 4444 444 444444444444444444444444444444444444444444444 444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444444 44444444444444 4444444444444444444444444444444444444444444 444444555555555555555555555555555555555555555555555555555555555555555

Što je s biličkim područjem bilo u ka-snijem razdoblju i kako je izgledalo kad je, pred osamnaest do dvadeset tisuća godi-na otpočela zadnja oledba, možemo samo pretpostaviti. Geolozi i klimatolozi kažu da je Jadransko more dosezalo negdje do crte Biograd – talijanska obala, s tim da su svi naši otoci bili sastavnim dijelom kopna. Sukladno tomu, nije postojalo ni Prukljan-sko jezero. No, čovjek je postojao – prila-godio se i preživio i taj klimatski udar. Na-ime, njegovi tragovi su sačuvani u dvjema pećinama u kanjonu rijeke Čikole nedaleko Drniša. Ostaci kamenog oruđa i kosti životi-nja polarnoga kruga svjedoče nam da je ži-vio isključivo od lova i da je klima bila dosta surova. A Drniš nije daleko pa je ispravno pretpostaviti da je, kretajući se za lovinom, posjetio i današnji bilički prostor. No, naža-lost, dokaza za to nemamo.

Isto se može ustvrditi i za vrijeme nakon zadnje oledbe, pred nekih dvanaest – trina-est tisuća godina, odnosno za vrijeme me-zolitika, odnosno neolitika, dvaju značajnih razdoblja u razvitku ljudske zajednice, kada postupno prestaje nomadski način života i kad se čovjek stacionira na određenom pro-

Bilički prostor je sinklinala (korito) koju sa sjeveroistoka i juga omeđuju niži brežulj-

ci, na zapadu uranja u more, a jugoistoč-nom stranom se produžuje u dubravsku udolinu s kojom čini jednu jedinstvenu cje-linu, zapravo pitomo, plodno krško polje, posebice pogodno za uzgoj vinove loze i maslina, napose idealno za bavljenje povr-tlarskim kulturama. Prostor izvan polja, krš, pogodan je za sitno stočarstvo pa, gledaju-ći u cjelini, nije pogrešno zaključiti kako je zacijelo čovjek oduvijek držao ovo područ-je privlačnim za život i naseljavanje.

Tragova koji bi pripadali prvim ljudskim skupinama što su se ovuda kretali i ovdje možda kraće ili dulje boravili, zasad nema-mo, no sigurni smo da nisu zaobilazili bilički prostor, pogotovu prizovemo li činjenicu da su preko puta, s druge strane Prukljana, u moru, na prevlaci što je nekad spajala otočić Stipanac s kopnom, pronađeni kameni arte-fakti, prva oruđa kojima su se služili pradavni ljudi koji su krstarili širim područjem kao lov-ci i sakupljači sezonskih plodova pred više od četrdeset tisuća godina. Vjerojatno će se jednog dana slučajno, kako to obično biva, pronaći njihovi tragovi i u Bilicama.

Naselje Jurasi iznad kojeg se nalazi gradina Umac

storu, gradeći prve nastambe. To je ujedno i vrijeme (posebice neolitik – nastupa oko 6-7 tisuća godina prije Krista) početak bav-ljenja zemljoradnjom i pripitomljavanja živo-tinja – stočarstva te proizvodnje keramičkih posuda, ali i razvitka naselja i novih druš-tvenih odnosa. Ni za to u Bilicama nemamo materijalnih dokaza iako, bez svake sumnje, ovaj prostor, s obzirom na pašnjake, plodnu zemlju i vodu, nije u to vrijeme pretpovijesti bio zaobiđen što će, sigurni smo, neka bu-duća arheološka istraživanja i pokazati.

Potkraj četvrtog i početkom trećeg ti-sućljeća pr. Krista, pronalaskom bakra i njegovom uporabom u proizvodnji oruđa, oružja i nakita izlazimo iz neolitika i stupamo u novo razdoblje – metalno doba. Njego-va prva faza je bakarno doba ili eneolitik (i kalkolitik, prema grčkom: khalkos + lithos = bakar kamen), budući se usporedno upo-trebljavao i bakar i kamen. Karakteristika ovog metala je njegova pojava u elementar-nom stanju u prirodi pa, budući je bio lako dostupan, bio je i prvom »ulaznicom« u krug metalnih razdoblja. Mekan je to metal i pro-izvodi od njega nisu baš pogodni za neke veće zahvate, pa je potpuno razumljivo da je kamen, kao oruđe, i dalje ostao u upotre-bi. No, osnažila je nakitna proizvodnja.

Značaj bakarnoga doba za naše šire prostore, ali i za Europu općenito, je seoba indoeuropskih skupina s istoka i postupno formiranje plemenskih zajednica. Radi se o stočarima koji, dolaskom ovdje, osnažu-ju stočarstvo koje postaje dominantno nad poljodjelstvom i ostalim granama privrede. Donose metalno (bakreno) oruđe i oružje, a u društvenom smislu patrijarhat. Zapo-sjedaju prostor, povezujući se u snažnije plemenske skupine i, vjerojatno zazirući od susjednih skupina, počinju formirati naselja nad dominantnim vrhovima s kojih je mo-guća vizualna kontrola prostora i lakša us-

postava eventualne obrane, što je još izra-ženije tijekom sljedećih razdoblja pretpovi-jesti – brončanog i željeznog doba, dakle kroz drugo i prvo tisućljeće pr. Krista, kad takav tip naselja postaje dominantan, a po-stupno i jedini na širokom prostoru istočne jadranske obale, sve od Trsta na sjeveru pa do Grčke na jugu i duboko u unutrašnjost Istre, Dalmacije, Like, Hercegovine…

Pronalaskom (vjerojatno slučajnim) no-voga, čvršćeg metala – bronce, dodavanjem bakru kositra, sve više se zahuktava metalna industrija u kojoj se javljaju skupine specija-lista – rudara, metalurga, kovača…, što do-vodi do snažnijeg razvitka trgovine a time i do stjecanja materijalnog bogatstava, što za posljedicu ima jačanje pojedinaca i njihovo izdvajanje i dominantan položaj u zajednici. Dolazi, dakle, do raslojavanja društva. Isto-vremeno, zbog zajedničkog interesa, prven-stveno zbog obrane teritorija, javlja se čvršće povezivanje skupina i plemenskih zajednica, pa potkraj brončanog doba, oko 12. stoljeća pr. Krista, na povijesnoj pozornici pojavljuju se Iliri kao narodnosna skupina.

Proces razvitka društva se nastavlja, a još snažniji vjetar u leđa daje mu pronala-zak i uporaba željeza, metala toliko čvrstog da je čovjek od njega mogao proizvesti predmete čija uporaba je bila neograniče-na. Novi metal na svim poljima preuzima primat, osim u proizvodnji nakita gdje, uz plemenite metale – zlato i srebro, bronca i dalje nosi broj jedan.

Naravno da pronalaskom novoga i čvr-šćega metala sve više jača oružana moć pojedinaca, što neminovno dovodi do sve češćih sukoba izazvanih nezasitnim intere-sima onih koji sebi žele prigrabiti sve više materijalnih dobara i što značajniju ulogu u društvu. Pljačke i otimanje, time i ubojstva sve su učestaliji, život sve nesigurniji, pa je logično da naselja postaju prave utvrde.

ARHEOLOGIJA

POMIŠLJAJ 43

ARHEOLOGIJA

44 POMIŠLJAJ

Podižu se na položajima koji imaju što više prirodnih obrambenih svojstava, zbog čega se biraju sve nepristupačniji vrhovi koji, redovito, barem s jedne strane posjeduju visoke strme litice. Okružuju se snažnim, širokim i visokim kamenim bedemima – nasipima u čijoj strukturi su suhozidne će-lije koje se ispunjavaju sitnijim kamenjem. Kombinacijom zida i nasipa dobiva se čvr-sta obrambena struktura, dodatno osna-žena dominantnim položajem u prostoru. Stvaraju se utvrđena naselja. Obično su formirana tako da zajedno čine obrambe-ni sustav određenoga prostora, najčešće krškoga polja, koje su gradinski stanovnici zajedno dijelili. Ako bi se dogodilo da sve gradine nemaju međusobnu vizualnu ko-munikaciju, bila je barem jedna preko koje su tu komunikaciju, radi signalizacije protiv eventualnog neprijatelja, ostvarivale. I tako više od dva duga tisućljeća, sve do dolaska Rimljana i uspostave dugotrajnijeg mira na-kon zadnjeg ilirskog ustanka 6. – 9. godine poslije Krista, kada dolazi do postupne ro-manizacije naših prostora i utapanja ilira u konglomerat rimskih naroda.

Bilički prostor, odnosno biličko polje, kao i gotovo sva polja našega krša, ima ostatke pretpovijesnih utvrđenih naselja, koja su do pred dvije tisuće godina imala svoje stanov-nike i svako svoju specifičnu ulogu u prosto-ru. Smještena su na sjeveroistočnoj strani polja, u lancu Lukovnika, prvenstveno zbog obličja terena i za to pogodnih vrhova koje Lukovnik posjeduje. Rekognosciranjem te-rena uočena su dva, dok se treći nalazi sje-vernije, a ostaci četvrtoga na južnoj strani. Danas ovakve lokalitete narod zove gradina-ma, a taj naziv se koristi i u stručnim, arheo-loškim krugovima te u literaturi.

Kao prvu izdvojili bismo gradinu Kolom-bar, smještenu na oko 160 metara visokom brdu, iznad zaseoka Krnić. 1 Na južnoj strani

počiva na nekoliko metara visokoj litici, dok je sa zapada, sjevera i istoka bila opasana s do tri metra širokim suhozidnim bedemom, ukupne dužine oko 260 metara. Zapadni dio bedema posjeduje i danas dobro vidljiv ulaz, formiran u obliku lijevka koji se suzuje pre-ma unutrašnjosti, stvarajući tako određenu vrstu zamke za neželjenog posjetitelja. Po površini unutar bedema mogu se zamijetiti sitniji ulomci pretpovijesne, tzv. »gradinske«, željeznodobne keramike. Tragova stambe-nih zdanja nema. Pogled odavde obuhvaća čitavo polje s gradinom Umac na jugoistoku, brdski lanac iznad Šibenika s druge strane polja, a na zapadu seže do otoka šibenskog arhipelaga i u vodičko zaleđe.

Petstotinjak metara jugoistočno od Ko-lombara, iznad zaseoka Jurasi, na manjem ali dominantnom humcu, smještena je gradina Umac. Sam vrh humca je kamenit i gol, bez ikakvog raslinja, i upravo oko njega ostaci su bedema čiji je suhozid mjestimično sačuvan do 1,5 m visine. Širina mu je do 4 metra. Iako je s južne strane stotinjak metara duga litica, bedem se ne zaustavlja na njoj, već se spušta preko nje i opasuje južnu padinu te, prilagođavajući se obličju terena, elipsoidno zatvara gradinski prostor. Petnaestak metara širine između litice i bedema, na prisojnoj strani, idealna je pozicija za smještaj nase-lja, zaštićena od oštrih sjevernih vjetrova. No njegovih tragova nema, a i ostaci keramičkog materijala na površini su dosta siromašni. Pogled odavde seže preko Bribira i Ostrovi-ce na vrhove Velebita na sjeveru, obuhvaća čitav lanac Trtra na sjeveroistoku te gradinu Kolombar i, preko nje, vodičko – pirovačko zaleđe, kao i biličko – dubravsko polje.

Zapadno od gradine Umac, preko po-lja, u pejsažu dominira brdo Gvozdenovo. Na njemu su sačuvani dijelovi obrambenog sustava iz II. svjetskog rata – talijanski bun-ker te rovovi i opkopi. Pregledom terena na

vrhu su uočeni ulomci keramičkih posuda iz vremena starijeg željeznog doba. Ostataka pretpovijesnih suhozidnih bedema nema, ali po svemu sudeći i ovdje je bilo utvrđe-no gradinsko naselje. Kamen bedema je jednostavno bio upotrebljen za gradnju bunkera i pratećih sadržaja te u formiranje pristupnog puta od podnožja brda prema njegovu vrhu. Prema tome, i ovo je polo-žaj utvrđenog pretpovijesnog gradinskog naselja na prostoru koji je imao ulogu štititi biličko polje i pripadajuće mu žitelje.

Još je jedna gradina u lancu pretpovije-snih naselja brončanoga i željeznog doba na prostoru Bilica. Radi se o Oštrici, smještenoj na istoimenom stožastom brežuljku, s vrhom na 110 metru nadmorske visine, sjeverno od naselja Vrulje. Prvi vrhu joj je dvostruki suho-

ARHEOLOGIJA

POMIŠLJAJ 45

zidni bedem, suhozidno formiran, bez pre-tenzija da bi bio čvrsta zaštita, dakle, prilično skromnih dimenzija. Na samom vrhu je ka-mena gomila – tumul, 5 – 6 metara promjera.

Rekognosciranjem unutrašnjosti i padi-na izvan, nije uočen keramički materijal. Po-gled s Oštrice seže kilometrima uokolo i ona je izvanredno mjesto za osmatranje i kon-trolu šire okolice radi uočavanja eventualne opasnosti. Zapravo, s obzirom na snagu be-dema i na gomilu koja joj dodatno povećava visinu, moguće je da joj je to i bila namjena.

Dakle, sustav utvrđenih pretpovijesnih naselja na biličkom prostoru broji četiri gra-dine, koje međusobno vizualno komunicira-ju, osim s Oštricom koja je u sustavu signa-lizacije s gradinama Kolombar i Umac imala vezu preko Gvozdenova, a sve one su u slu-čaju potrebe mogle »komunicirati« s ostalim gradinskim naseljima što se pružaju dalje u nizu na sjevernom rubu dubravskoga pro-stora, a preko njih i s naseljima na vrhovima brežuljaka Donjeg polja, Vrpolja, Perkovića, Zagore…, što je garantiralo brzu dojavu i, u slučaju opasnosti, uzbunjivanje širega pro-stora. Kako je veza funkcionirala, mi to ne znamo, ali pretpostavljamo da se odvijala svjetlosnim (vatra) i/ili dimnim signalima.

Jesu li naše gradine doista bile utvr-đena naselja? Na pitanje je teško odgo-voriti, iako nedaleko imamo gradinu koja je sigurno bila utvrđeno naselje u pravom smislu. Radi se o danilskoj Gradini, koja je sačuvala ostatke kuća i koja je čak, na-kon prvih stoljeća mira za rimske vladavi-ne, ponovno »oživjela« u kasnoj antici. Na objektima biličkog okružja nema ostataka kuća. One su, doduše, mogle biti i drve-na zdanja koja se do našeg vremena nisu mogla sačuvati. Keramički materijal, uoč-ljiv na površini, isključuje mogućnost stal-ne naseljenosti unutar bedema, ali konač-ni zaključak mogla bi dati samo sustavna

Gradina Umac - Tloris

arheološka istraživanja. Do tada, reklo bi se da su svi nabrojeni lokaliteti, ipak, služi-li kao refugiji, odnosno skloništa u slučaju pogibelji te, naravno, kao osmatračnice radi sigurnosti zajednice koja je dijelila okolne oranice i pašnjake.

Današnji izgled naših gradina ni približ-no ne predočuje njihovu sliku iz vremena nastajanja i egzistiranja. Naime, tijekom vremena, kroz dva duga tisućljeća, često su služile kao »rudnici« kamena, gotovog građevinskog materijala za gradnju kuća, za

podizanje zidova oko privatnih posjeda, a u zadnje vrijeme njihovi bedemi nestaju kao podloga asfaltnim cestama, svugdje gdje do njih može doprijeti kamion i građevinski stroj, što nije u redu i čemu bi trebalo stati na kraj. Jer, gradine su neodvojivi dio našeg pejzaža i čuvari uspomena na prošlost ovo-ga prostora. Svakim otetim kamenom, sva-kim zahvatom bagera, svakim kamionom, dio te uspomene blijedi i nepovratno nesta-je. Zato, čuvajmo ih i sačuvajmo!

Marko Menđušić

ARHEOLOGIJA

46 POMIŠLJAJ

Gradina na brežuljku Oštrica uz auto cestu

Molitva Svetoj ObiteljiSveta nazaretska Obitelji, tvojoj nebeskoj zaštiti predajemo sve naše obitelji.Isuse, učini da u svakoj obitelji vladaju odnosi ljubavi i povjerenja. Nauči djecu

poslušnosti roditeljima, marljivosti u školskim i drugim obavezama. Oslobodi ih od utje-caja zla i zaštiti od svake ovisnosti. Daj da rastu u mudrosti i Božjoj milosti kao što si ti rastao u svojoj Obitelji.

Marijo, naša Majko, tvojoj dobroti preporučamo srce svake žene i majke. Udijeli joj otvorenost životu, strpljivost i smisao za žrtvu. Daj da skupa sa svojim mužem bude vlastitim primjerom prva odgojiteljica vjere svojoj djeci.

Sveti Josipe, skrbniče Isusa i Marije, izmoli očevima otvorenost Božjem vodstvu, posao koji će raditi u marljivosti i poštenju i vrijeme koje će posvetiti svojoj ženi i djeci.

Isuse, Marijo i Josipe, predajemo vam sve obitelji, a na poseban način one koje su najpotrebnije vaše pomoći. Bdijte nad nama i čuvajte nas u svojoj ljubavi! Amen.

POMIŠLJAJ 47

NARODNO GRADITELJSTVO

Prvi studij arhitekture osnovan je u Zagrebu

1919. godine. U prvoj ge-neraciji profesorom postao je i arhitekt iril Ivekovi (1864.–1933.). Ro en je u Klanjcu (Hrvatsko Za-gorje), a njegov mla i brat Oton poznati je slikar moti-va iz hrvatske prošlosti.

Školovao se u Be u od 1890. do 1896. iril Ive-kovi radio je u Sarajevu kao samostalni arhitekt kod Bosansko-hercegova ke zemaljske vlade gdje je po njegovim projektima izme-

u ostalih izvedena i po-znata sarajevska vije nica. Od 1896. – 1922. prelazi u Zadar gdje radi kao arhi-tekt za bogoštovne zgrade i kao gra evinski savjetnik. U tom je razdoblju izradio

projekte za niz crkava u Dalmaciji kao npr: u Vrgor-cu, Prološcu, Drnišu (pra-voslavna crkva), Ri icama, Kominu, Lovre u, Klisu, Dolu na Hvaru, Lokvi i-ima, Selcima na Bra u,

Novalji na Pagu, Škabrnji (1991. razorena), Zagvozdu itd. Nadalje vodio je kon-zervatorske radove na spo-menicima kulture kao što

godine. Ve 1920. iril Ive-kovi imenovan je profeso-rom a 1922. imenovan je pravim (redovnim) lanom JAZU (danas HAZU – Hr-vatska akademija znanosti i umjetnosti).

Prvih godina studij upisuje do deset stude-nata godišnje. Ve dru-gu generaciju studenata vodi na terensku nastavu po Dalmaciji od Zadra i Knina do Dubrovnika. U toj generaciji je bio i ka-sniji profesor arhitekture Zvonimir Vrkljan koji mi je o tome osobno pri ao. Tamo je Ivekovi rade i više od dvadesetak godi-na upoznao ljude. Izme u ostalih mjesta vodi ih na izu avanje emera (bunja) u Bilice i Donje Polje kod

ĆEMERI (BUNJE) U BILICAMA

su crkve sv. Donata i sv. Krševana u Zadru, katedra-li u Trogiru… Vršio je za-tim arheološka istraživanja kao npr. u Piramatovcima i Bribiru… a bavio se i knji-ževnim radom (objavio je jednu dramu i dva romana). Studij arhitekture na Viso-koj tehni koj školi u Za-grebu (sada Arhitektonski fakultet) osnovan je 1919.

48 POMIŠLJAJ


Šibenika. Rade arhitek-tonske snimke (nacrte) i fotogra je. Temeljem toga istraživanja iril Ivekovi 1925. godine u Zborniku Kralja Tomislava objav-ljuje prvi veliki stru ni rad o bunjama u Hrvata.

Stru njaci smatraju da su Hrvati kada su se do-selili u ove krajeve svoje skromne nastambe gradili od drva kako su to navikli u svojoj pradomovini. I u ovim je krševitim krajevi-ma tada bilo više šume nego danas. Drži se sigurnim da su dolaze i u ove krajeve našli i suhozidne gradnje, me u kojima i bunje i na-stavili tu tradiciju na ita-vom jadranskom podru ju od Istre do Konavala.

Razli itih su oblika i na-zivlja. U Istri ih zovu kažu-ni, u Dalmaciji i na otocima

bunje, dalmatinskom zale u emeri (turcizam, gdje e-

mer ujedno zna i svod), na otoku Hvaru trimi. Zovu ih zatim i poljarice, pudarice, kažele, ku erice… Zajed-ni ko im je da se grade od kamena u suho, dakle bez veznog sredstva (maltera). Grade se uglavnom u polju kao sklonište od nevreme-na i sunca. Bar u Dalmaciji

bunje su iznimno znale biti podignute i uz ku u (u dvo-rištu, avliji) i služile su kao kokošinjci, svinjac ili pak kao štalica za magarca.

Gotovo su redovito kruž-ne osnove (tlocrta), iznimno kvadrati ne. Zidovi u visini od oko 1 metra su podeblji od lomljenog kamena a iznad te visine nastavlja se svod od kamenih plo a. Svaki se red plo a pomalo prepušta pre-ma središtu gra evine a u laganom nagibu prema van iz razloga kako bi se kišni-ca ocje ivala prema vani. Svod se ne bi na tjemenu zatvorio nego bi se ostavila okrugla rupa promjera 30-ak do 40-ak cm koja bi se onda zatvorila kamenom plo om na koju bi se onda postavio klinast kamen okrenut uvis. Koji je funkcionalni razlog

emer Petrovi â u Bilicama

POMIŠLJAJ 49

tome možemo naga ati kao npr. da bi se ta plo a makla radi izlaska dima ako se u bunji ložila vatra. No onaj kamen na plo i bio je koli-ko teret koji je stabilizirao plo u, toliko i likovni akcent kojeg je narodni graditelj i te kako dobro znao osjetiti. Po-nekad su emeri (bunje) bili samostoje e gra evine ali eš e u sklopu gromile, što

je na odre en na in i logi no jer je kamen nadohvat ruke. Ponekad su bunje u skupina-ma dvije do tri.

Zašto su se bunje u po-jedinim podru jima našeg kraškog podru ja gradi-le a u drugima nisu teško je kazati. Jedan od uvjeta svakako je bilo postoja-nje plo astoga kamena u prirodi. No ni ta »teorija« izgleda ne stoji jer tamo gdje plo astoga kamena u prirodi ima ponajviše kao što je benkova ki kraj, bu-nje uop e nema.

Vratit emo se bili kim bunjama. Manji otklon od uobi ajenog tipa emera u Bilicama je »Šuplja gromi-la« od koje su nacrti i foto-gra ja objavljeni u spome-nutom radu. Narod pri a, piše Ivekovi , da su taj e-mer u staro vrijeme sagra-dili hajduci koji su ondje

potpuno sigurno stanovali. Osim ovog u radu su objav-ljeni nacrti emera »Brdi-ne«, »Stare bunje« i emera »Petrovi a«. Uz to, u radu su objavljene i fotogra je »Šuplje gromile«, »Starog emera« i emera »Brdine«.

Bili kim emerima (bunjama) bavio se kasnije još jedan veliki istraživa hrvatskog narodnog gradi-teljstva zagreba ki arhitekt Aleksandar Freudenreich ( ita se Frojdenrajh) (1893. – 1974.). Izu avao je hrvat-sko narodno (seosko, rural-no) graditeljstvo po itavoj Hrvatskoj, o tome objavio desetine tekstova kao i dvi-je knjige: »Narod gradi na ogoljenom krasu« – 1962. i »Kako narod gradi« – 1972.


Crnica - Bilice, Bunja s pet prstenova

Osobno sam 1993. o stotoj obljetnici njegova ro enja napisao malu monogra ju »Arhitekt Aleksandar Freu-denreich«. Bunje je istraži-vao u Istri, na otocima Bra-u i Hvaru kao i u Bilicama.

U prvoj knjizi objav-ljuje fotogra ju bunje s tri prstena kao i jednu bunju s pet prstenova s nacrtima i fotogra jom. To je po ve-li ini i formi jedna od naj-spektakularnijih bunja u Hrvatskoj. No me utim u potpisu pod ovom bunjom stoji CRNICA (Bilice kod Šibenika – bunja s pet pr-stenova). Trebalo bi ovom prigodom utvrditi da li se radi o lokalitetu Crnica na podru ju Bilica ili je došlo do neke grješke.

50 POMIŠLJAJ


Bunje, emeri i kako se sve ove zovu suhozidne gra evine, stvar su prošlo-sti? Tako bi možda i sam zaklju io da prije desetak godina nisam u Primoštenu Burnom vidio u jednom na novo iskr enom vinogradu i novu bunju. Bunju sagra-enu ne na stoljetni nego

tisu ljetni na in kako ih je gradio tamošnji ovjek.

Bili ke bunje uz svoju graditeljsku vrsno u imaju dodatnu kulturološku vri-jednost. Vrijednost po ono-me što je opisano u ovom kratkom tekstu, tj. da su ih istraživala dva velika ako ne i najve a hrvatska istraživa-a graditeljske baštine, i to

objavili, arhitekti iril Ive-kovi , daleke 1925. godine i Aleksandar Freudenreich tako er ve daleke 1962. godine. Bili ani mogu biti ponosni na svoje emere (bunje) kao na dio svoje kulturne baštine. Bilice su i turisti ko mjesto a baština je, kažu, zlatna poluga ra-zvoja naro ito turisti koga. Dobro bi bilo da se emeri sa uvaju a jedan broj za to pogodan da se uredi, pre-zentira i pokazuje gostima.

Zdravko Živkovi ,dipl. inž. arh. – Ministarstvokulture Republike Hrvatske

Šuplja gromila u Bilicama: 1. uzdužni prosjek; 2. tloris; 3. i 4. prosjek

1. 3.

2.

4.

Šuplja gromila

POMIŠLJAJ 51

NEMOJ REĆI…Nemoj re i O e, ako se svaki dan ne ponašaš kao sin.Nemoj re i naš, ako živiš izoliran u svojoj sebi nosti.Nemoj re i koji jesi na nebesima, ako misliš samo na zemaljske stvari.Nemoj re i sveti se ime tvoje, ako to Ime vrije aš, psuješ ili uzalud izgovaraš.Nemoj re i do i Kraljevstvo tvoje,

ako ne želiš živjeti ljubav i mir.Nemoj re i budi volja tvoja, ako je ne

prihva aš kada je bolna.Nemoj re i kako na nebu tako i na ze-

mlji, ako ne moliš za ostvarenje nauma Božjega.

Nemoj re i kruh naš svagdanji daj nam danas, ako se ne brineš za gladnu bra u, besku nike i neprosvije ene.

Nemoj re i i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim, ako nisi siguran da si opraštao i oprostio.

Nemoj re i ne uvedi nas u napast, ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.

Nemoj re i izbavi nas od zla, ako se ne boriš protiv zla.Nemoj re i amen, ako još nisi shvatio molitvu O e naš! (Nepoznati autor)

DUHOVNA MISAO

NIJE VAŽNO• Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan. Nije važno, voli ga!• Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro!• Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije

važno, ostvaruj svoje ciljeve!• Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!• Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno, budi iskren i pošten!• Ono što si godinama stvarao, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno, stvaraj!• Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im!• Daješ li svijetu najbolje od sebe, on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj naj-

bolje od sebe!(Molitva bl. Majke Terezije)

ŠKOLSKE AKTIVNOSTI

Blagdani su posebni dani koji nas uvi-jek i iznova vesele. Obasjavaju nas

svojom toplinom, ljubavlju i radoš u. Kad ih »dotakneš« doživiš ljepotu dru-ženja, zajedništva, ispune te sre om i lju-bavlju. Takvu ljepotu i sre u svi u enici naše škole, roditelji i mi u itelji doživ-ljavamo tijekom cijele školske godine.

U našu školu i u naše u ionice blag-danski »šušur« uvukao se ve po etkom prosinca 2010. kad nam je na vrata po-kucao blagdan sv. Nikole. Vrijedne ru-ice naših u enika izra ivale su šarene

DOGA ANJA U BILI KOJ ŠKOLI

izmice i pjevali pjesme o sv. Nikoli nadaju i se poklonu. Kako su djeca bila dobra sv. Nikola ih je tog prosina kog dana obradovao slatkišima. Sre i i vese-lju nije bilo kraja.

U okrilju tog blagdanskog raspolože-nja »rodila« se ideja da u enici zajedno sa svojim u iteljicama i uz pomo rodite-lja izra uju boži ne estitke. estitke su u enici izra ivali na satu likovnog i kroz izvanredne aktivnosti na kojima su se pridružili i roditelji. Uz pomo i blago-slov našeg župnika u enici i roditelji su estitke prodavali nakon nedjeljne mise

pred župnom crkvom. Hvala svima!Boži na predstava je tradicionalno

u našoj školi najvažnije i najljepše do-ga anje tijekom cijele godine. Slavimo Isusovo ro enje i radujemo se životu. I ove godine u predstavi su sudjelovali svi u enici., a program je bio raznolik i zani-mljiv. U ionica je bila tijesna za sve one

POMIŠLJAJ 53

koji su htjeli pogledati predstavu. Prva-ši i su se predstavili igrokazom »Što bih poklonio Isusu«. Drugaši i su kao male pahuljice kitili bor i ekali Boži . Tre a-ši su izveli igrokaz »Boži no drvce«, a etvrtaši su nas recitacijama, igrokazom

i plesom uveli u boži nu aroliju.estitkom SRETAN BOŽI I INI-

TE DOBRO završila je još jedna boži -na sve anost.

Za sve »zaljubljene« blagdan sv. Va-lentina bio je poseban. Obilježili smo ga 14. velja e razmjenom ljubavnih poruka i pjesama, a panoe su preplavila ukraše-na srca i estitke u koje mogu stati sve naše ljubavi. U iteljice su, dobivši ma-terijale od župnika, nau ile djecu o pra-

vom zna enju blagdana sv. Valentina.

Posljednji pokladni tje-dan protekao je u velikim p r ip r emama za maškare. Vlast u školi preuzeo je kr-nje (kojeg su izradili u enici 4. r.), a klju e-

vi naše škole predani su u enicima. Krnje je preuzeo krivicu za sve naše nevolje, velike i male. Djeca su odlu ila organi-zirati ludu zabavu. Tog 4. ožujka u školu su pohrlili šareni klaunovi, gusari, babe i didovi, neustrašivi ratnici, ciganke, vile, bubamare, pipi duge arape i razni likovi iz arobnog svijeta mašte.

Birane su i najbolje maske po ra-zredima kojima su dodijeljene prigod-ne nagrade. Gusar (Stipe Bura) odnio je pobjedu u 1. r., razigrana Bubamara (Julijana Mikulandra) u 2. r. Sponzoru-ša Fi (Ive aleta – Car) jednoglasno je pobijedila u 3. r., a Dida (An ela Bura) i Baba (Kata aleta-Car) u 4 r. A Krnje koji je za sve bio kriv ostao je ipak živ!

»Bogu uvijek imamo na emu zahvaljivati«, re-kao bi naš fra Tome koji je sve zabilje-žio fotoaparatom i sudjelovao u veli-koj igri. Hvala još jednom svima! Vi-dimo se ponovno!

eka nas »pu-tovanje« u nove igre i nove izazove.

Miranda Duji

IZ ŽIVOTA ŽUPE

54 POMIŠLJAJ

PROSLAVA SVETKOVINEPROSLAVA SVETKOVINEUZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

GOSPE OD POMIŠLJAJAGOSPE OD POMIŠLJAJA15. kolovoza 2011.

DAN OPĆINE BILICE

Trodnevnica:• Petak (12. 8.) u 18,30 sati. Misu predslavi i propovijeda fra Mirko Klarić, župnik Meteriza.• Subota (13. 8.) u 18,30 sati. Misu predslavi i propovijeda fra Perica Maslač, župni vikar župe Gospe van Grada.• Nedjelja (14. 8.) u 10,30 sati. Župnu misu predslavi i propovijeda fra Tomislav Brekalo, župnik.

Prije misnih slavlja molit ćemo Gospinu krunicu i litanije, a dva svećenika će biti na raspolaganju za ispovijed

GOSPA OD POMIŠLJAJAGOSPA OD POMIŠLJAJA15. kolovoza 2011. - ponedjeljak - 10,30 sati

Svečanu procesiju i misno slavlje predslavi fra Damir Ćiro Čikara, župni vikar sa Šubićevca.Večernju misu u 18,30 sati slavit će fra Ante Vukušić, župnik Dubrave.

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI

ŽUPNE OBAVIJESTIMise

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM BLAGDANIMA u 10,30 sati.

DNEVNA MISA – po dogovoru.

PobožnostiPrije svake mise molimo sva otajstva

krunice i litanije.U korizmi vršimo pobožnost križno-

ga puta prije misnih slavlja.

IspovijedŽupljani koji žele mogu se ispovjedi-

ti prije svake mise nedjeljom i zapovjed-nim blagdanima od 9,45 – 10,30 sati.

Ako nekome ne odgovara ovaj ter-min može dogovoriti sa župnikom drugi termin ili duhovni razgovor u franjeva -kom samostanu sv. Ante na Šubi evcu.

Ispovijed bolesnika i starijih osoba po ku ama, koji žele, treba dogovoriti sa župnikom.

Na vrijeme treba prijaviti svoje bole-snike i starije osobe župniku za boži nu i uskrsnu ispovijed.

Bolesnici iz župe koji se na u u bol-nici neka se jave bolni kom kapelanu fra Mati Topi u (mob: 098/870-009) za ispovijed ili bolesni ko pomazanje.

Župni vjeronaukŽupni vjeronauk se održava u Bili-

cama, u zgradi škole subotom:Za prvopri esnike u 9,45 satiZa krizmanike (8. r.) u 10,45 satiZa ministrante u 11,30 sati.

Crkveni zborProbe za crkveni zbor održavaju se

povremeno (obi no subotom nave er) u dogovoru sa zborovo om Božom Mihaljevi em.

POMIŠLJAJ 55

Prilozi za Gospinusliku i oltar

(Od 28. 11. 2010. do 12. VI. 2011.)20 kn: Slavko Kardum; 50 kn: Dragan a-

leta p. Dane, Marija Orlovi , Velimir Petrovi , Danica Blaji ud. Šime, Marina Slavica, Jakov Mikulandra, Slavko Bura p. Nike, Ivan Miku-landra, Slavko Slavica, Marino aleta, Tomislav Grubiši s ob., Neda Brali , Gordana Mihaljevi , Ljubo aleta – Car, Paško Dželalija, Ankica Mi-kulandra, obitelj Krni , Marina aleta-Car, Mile Vudrag, Barbara Pera ; 100 kn: Ante Kneževi , Ljuba Grubiši p. Marka, Miranda Pašava, Živko Lugovi , Ljubi Višnji , Frane Grubiši , Obitelj Paška Jakši a, Obitelj Duška Štefan, Josip Roga , Velimir Mikulandra, Dragan Juras, Dunja Miha-ljevi , Katja Juras Ostoji , Nedjeljko Lugovi , Mile aleta, Marijo Roga s obitelji, Zvonko Sla-vica, Tomislav Slavica, Mišo Mikulandra, Jelica Džaja ud. Marka, Milena Buva p. Živke, Tomislav Džaja sin Darka, Joško i Vedrana Gatara, Mladin Slavica, Zdravka Mihaljevi , Tome Erceg, Danica Slavica, Obitelj Ažman, N.N., Vinko aleta – Car, Ive Mikulandra p. Mije, Ana Josipovi , Dubravko Josipovi , Ljiljana Slavica, Mate La a, Tona a-leta – Car, Zdravka Slavica, Stipe Grubiši , Zlata i Vlatko Bušac, Neda Rak,Antonija Gali , Jadranka

aleta-Car, Vinko Mikulandra p. Marka, Senka Kundid s ob., Anka Gatara, Ankica Mikulandra, Željko Nimac, Goran aleta – Car, Danica Slavi-ca p. Jose, Mladen Slavica, Marina aleta, Ivan Mikulandra, Marija Periši , Lucija aleta, Zdrav-ka Mihaljevi , Ante Slavica p. Pere; 120 kn: Mira Grubiši ; 140 kn: Janja Raj i ; 150 kn: Miro Sla-vica, Anto Juri , Ivo Lugovi ; 200 kn: Marko a-leta – Car, Ivica Mikulandra Pi uk, Joso Mihalje-vi , Mate i Kristina Slavica, Ivica i Dara Gatara, Dinko i Snježana Pletikosa, Živko aleta – Car, Joško Grubiši Živkov, Vlado Kova evi , Senka Vrljevi , Obitelj Lovri , Obitelj Juras, Jelica Ma-ri ud. Marijana, Ankica aleta – Car s obitelji, Jakov Mikulandra, Katja Juras-Ostoji , Davor Pi-ližota s ob., Joško Grubiši , Jozo Škobalj, Vedra-na Gatara, obitelj Tonija Slavice, Ozren Slavica, Anka Gatara; 300 kn: Milanda Mikulandra, Ne-venka aleta; 500 kn: Mario i Ljubica Bura; 1000 kn: Kata Radinkovi ; 50 eura: N.N.

DOBROČINITELJI

56 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJLIST ŽUPE UZNESENJA

MARIJINA – BILICEIvana Mažuranića 3 A

22000 ŠIBENIKTelefon: 022/311 471Mobitel: 098/447 622

[email protected]

Izdavač: Župa Uznesenja Marijina - Bilice Glavni i odgovorni urednik:fra Tomislav Brekalo, župnik

Uredničko vijeće:fra Tomislav Brekalo, Marija Jozić – Mihaljević, Branka Mikulandra,

Ivo Lugović, Miranda Dujić,Perica Brkičić, Dara Gatara

Grafička priprema: Zvonko BareLektor: prof. Jelena Lojić - Pokrovac

List izlazi dva puta godišnje,uz dopuštenje crkvenihi redovničkih poglavara.

List se uzdržava dobrovoljnimprilozima župljana i dobročinitelja.

Tisak: Jafraprint d.o.o. SolinOIB Župe:

46680856735Matični broj (MBS/MBO):

01153293Žiro račun:

Privredna banka Zagreb2340009-1110127632

Naslovna stranica:Obnovljena slika Gospe od Pomišljaja

Druga stranica korica:Ovogodišnji prvopričesniciTreća stranica korica:

Maškaruše: Miranda, Vesela i JosipaZadnja stranica korica:Proslava Valentinova u školi

SADRŽAJ:Župnikova uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Papa Benedikt XVI. u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3Obitelj i Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Vjera lije i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10Gospa - Pomo nica krš ana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1250 lipa dnevno kroz 5 godina za 50. obljetnicu župe . . . . . . 15Foto pitalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Foto vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Znate li...? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20Bili ki župnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Proširenje crkve 1914. g. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26»Zemlja ne pripada ovjeku« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Hrvatski sveci i blaženici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Zvonici i zvona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Hrvatska - zemlja bogata vodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Naši doseljenici iz BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Tragovi pretpovijesti na Bili kom podru ju . . . . . . . . . . . . 42

emeri (Bunje) u Bilicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Doga anja u Bili koj školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Župne obavijesti - Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

DAROVI ZA CRKVU UMJESTO VIJENACA

Umjesto vijenaca i aranžmana na grob pokojnika možete dati svoj prilog za obnovu crkve

Gospe od Pomišljaja!Prigodom tiskanja osmrtnice ili objave u

novinama stavite obavijest:Oni koji žele mogu umjesto vijenaca

dati svoj prilog za obnovu crkveGospe od Pomišljaja.

PRIJATELJI - DAROVATELJIžupnog lista Pomišljaj

200 kn: Dragan i Nevenka Borić, Josip i Nada Jakšić, Ana i Stipe Benat; 100 kn: Zdenko Ćaleta - Car, Vinko Pližota, Ivo Lugović, Ankica Mikulandra ud. Marka; 50 kn: Donatela Jakšić, Zoran Lugović; 40 kn: Božo Mikulandra; 30 kn: Jelica Marić, To-mislav Slavica, Anita Jakšić, Drina Jakšić, Dinka Slavica, Marinko Slavica, Marija Slavica, Zlatko Lugović, Željko Nimac.

Prilozi umjesto vijenaca za obnovu crkve† Milka Mikulandra

200 kn: Ive Mikulandra

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE

Pomišljaj

Documents

Pomišljaj · Stanje obitelji Obitelji su postale više ekonomske i pravne zajednice, a sve manje odgojne. Prilagodivši se mentalitetu ponude i po-tražnje, slobode bez granica,