Demografskl procesi i struktura obitelji(europska iskustva)

Vlado PuljizStudijski centar socijalnog radaPravnog fakultetaSveuilite u Zagrebu

Izvorni znanstveni lanakUDK 314.3:316.356.2

Primljeno: srpanj 1995.

ezdesetih godina pa nadalje u gotovo svim europskim zemljama dogodio se velikizaokret u demografskim trendovima. On je, prije svega, obiljeen stanovitim padom stopefertiliteta ispod razine reprodukcije. To je utjecalo na poremeaj ukupne demografskestrukture. Glavni uzroci ove demografske recesije jesu promijenjen odnos mladihljudiprema obitelj~ zapoljavanje ena te kontrola raanja djece. U skladu s tim jei diferenci-jacija obiteljskih oblika. Klasina nukleama obitelj u kojoj je otac kao hranitelj zaposlen,a majka je domaica i odgajateljica djece, sada je u manjini u odnosu na druge obiteljskeoblike. Danas pretee obitelj s oba zaposlena roditelja (dva hranitelja), a takoer je zna-tan udio jednoroditeljskih obitelji te parova bez djece. .

Uvod

U nas su u posljednje vrijeme ive raspraveo demografskim kretanjima. O tome je bilo do-sta napisa u novinama, rasprava na radiju i te-leviziji. U nekoliko navrata nepovoljnim kre-tanjem stanovnitva bavio se i Sabor, a u svojojposlanici s kraja 1994. godine na demografskeje probleme Hrvatske i potrebu njihovog pre-vladavanja upozorio i Predsjednik Republike.SIjedom toga u Ministarstvu razvitka i obnoveprije nekoliko mjeseci formirana je radna gru-pa sastavljena od istaknutih demografa j dru-gih strunjaka. Ona je priredila dokument odemografskom stanju zemlje te prijedlogemjera kojima je cilj da se ono pobolja. Mjereipak nisu javnosti obznanjene, jer one, u kraj-njoj liniji, ovise o novoj strukturi dravnih izda-taka. Timje povodom u HAZU odrana znan-stvena konferencija koja se bavila demograf-skom problematikom koja je dodatno pojasni-la neke njene aspekte.

Ocjena koja gotovo svugdje prevladava je-ste da je demografsko stanje u Hrvatskoj vrlozabrinjavajue i da vie ne smijemo pasivnopromatrati kako se negativni trendovi produ-bljuju, nego da je potrebna intervencija dravekoja e pokrenuti demografsku obnovu. Razli-ke koje se javljaju u tretiranju demografskihproblema tiu se upravo tih mjera koje trebapoduzeti, njihovog sadraja i naina izvedbe.

Demografski problemi u vrstoj su svezi sobiteljskom strukturom, ali i s pojedincima ko-

ji unutar ili izvan obitelji ive. Naime, demo-grafski proces kao makrofenomen agregat jeogromnog broja mikroprocesa koji se deavajuna razini obitelji ili pak na razini pojedinaca.Oni odraavaju stanje temeljnih jedinica dru-tva, njihov nain ivota, vrijednosti, ivotneorijentacije. Stoga je, radi razumijevanja pro-blema, demografske analize potrebno dovestiu vezu s obiteljskom i individualnom razinom,a u interpretacijama pojava posluiti se nizomdrugih faktora koji stoje u pozadini demograf-skih fenomena. Tada e naa znanja biti vjero-dostojnija, a akcije koje emo poduzeti boljeutemeljene.

U naem asopisu mi smo objavili nekolikonapisa o demografskim procesima te o stanjuobitelji. No ini nam se da situacija zahtijevadodatne informacije i pojanjenja. Nai su de-mografski problemi veoma kompleksni da bi ihjednostavno i definitivno objasnili i lako dolido rjeenja. Nije u pitanju traenje definitivneformule, neke vrste panaceje, nego praenjeprocesa i reakcije njima prilagoene.

U tom smislu uinilo nam se korisnim daovdje predoimo neke aspekte demografskesituacije u Europi, s posebnim OSVrtomnapromjene u obitelji. Drugi prilog koji emoobjaviti u sljedeem broju posvetit emo po-litikama prema obitelji u raznim europskimzemljama.

Nadam se da e ovi tekstovi pomoi u razu-mijevanju nae situacije. Naime, bez obzira na

123

Rev. soe. polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.

specifine okolnosti u kojima se nalazi (domo-vinski rat, okupacija dijela teritorija, pad ivot-nog standarda, teke socijalne prilike) Hrvat-ska, ipak, i u demografskom pogledu, slijediope europske trendove i ne moe im, kada bii htjela, izbjei. Stoga nam je potrebno manjeo tome to se na demografskom planu posljed-njih decenija dogaalo u pojedinim dijelovimaEurope i kakve su danas europske populacij-ske i obiteljske politike.

Poslijeratna demografska obnova Europe

Neposredno nakon drugog svjetskog rataEuropa je doivjela veliku demografsku obno-vu. Uostalom, to se i moglo oekivati nakonkatastrofe koja ju je zadesila. Ta se demograf-ska obnova ogledala u pozitivnim pokazatelji-ma o kretanju stanovnitva, prije svega u pove-anim stopama fertiliteta i nupcijaliteta. Naprimjer, stope ukupnog fertiliteta, koje poka-zuju broj djece koji u fertilnoj dobi u prosjekurodi jedna ena, u glavnim europskim zemlja-ma, kako pobjednicama tako i pobijeenima,nadmaile su predratne stope. Ono to je izne-nadilo demografe jeste to da razdoblje demo-grafskog preporoda, kako se na osnovi povije-snog iskustva oekivalo, nije uobiajeno kratkotrajalo, nego se produilo na cijele dvije dece-nije. Dokaz tome su podaci o stopama fertilite-ta u tri glavne europske zemlje: Francuskoj,Velikoj Britaniji i Njemakoj.

Tablica 1.Stope ukupnog feniliteta u Francuskoj, .VelikojBritaniji i Njemakoj 1921-1965. godine

Razdoblje Francuska Velika NjemakaBritanija

1921-1925. 2.42 2.39 2.621926-1930. 2.30 2.01 2.101931-1935. 2.16 1.79 1.841936-1940. 2.07 1.79 2.241941-1945. 2.11 1.98 1.901946-1950. 2.98 2.39 2.071951-1955. 2.72 2.19 2.101956-1960. 2.70 2.51 2.331961-1965. 2.84 2.83 2.50

* Nakon 1945. godine radi se o Saveznoj. Republici Njemakoj.

Izvor: Patrick Festy, La fecondite des pays occi-dentaux 1870 tl 1970, Paris, CahiersINED nQ 85, 1975, pp. 97-98 i p. 152.

124

Puqiz, Vo: Demografski procesi istruktura obili1fji (europs1aJ is1aJstva)

Stopefertiliteta u dvije poslijeratne dece-nije osjetno su nadmaile stope iz tridesetihgodina. Izuzetak ini hitlerovsko razdoblje uNjemakoj 1936-40. kada je u toj zemlji voe-na snana pronatalitetna politika, koja se odra-zila na poveanom prirataju stanovnitva. Tesu stope bile iznad proste reprodukcije stanov-nitva koja se, prema demografskini prorau-nima, postie pri stopi fertiliteta od 2.10 pro-sjeno roene djece od strane jedne ene.(Wertheimer - Baleti, 1992).

Da se radilo o znaajnoj demografskojrenesansi koja je oivjela staru i umornu Eu-ropu svjedoe podaci o tzv. specifinim sto-pama fertiliteta koji govore o prosjenombroju djece koje rode ene odreene genera-cije. Naime, generacija ena roena poet-kom stoljea (preciznije 1900. i 1910. godi-ne) rodila je prosjeno osjetno manje djecenego generacija roena 1920. i 1930. godine.Prve dvije generacije ena raale su uglav-nom izmeu dva svjetska rata, a druge dvijenakon drugog svjetskog rata. Ilustrirajmo toprimjerom Francuske. U Francuskoj je enaroena 1900. godine u prosjeku donijela nasvijet 2.1 dijete, roena 1910. godine 2.3 dje-teta, roena 1920. godine 2.5 djeteta, a enaroena 1930. godine 2.6 djeteta. Slino jebilo i u drugim europskim zemljama, kao toje V. Britanija, Norveka, vedska, a takoeri SAD i Australija (Festy, 1979).

Demografi ukazuju na jo jedan indikatorposlijeratnog pomlaivanja populacije u Euro-pi. Radi se o prosjenoj dobi stupanja u brakkoja se u poratnoj dobi, sve do sedamdesetihgodina, osjetno smanjila. Uzmimo opet prim-jer Francuske, koja u tom pogledu svakako nijeizuzetak. Ovdje je prosjena dob stupanja ubrak 1946. godine kod mukaraca iznosila oko27, a kod ena oko 24 godine. Meutim poet-kom sedamdesetih godina dob stupanja u braksmanjila se na 24.4 godine kod mukaraca i22.4 godine kod ena (INED, 1983).

Raniji brakovi pokazatelj su poveanih sto-pa nupcijaliteta (broj sklopljenih brakova u od-nosu na broj stanovnika), koje su zabiljeene usvim europskim zemljama. Zanimljivo je da sustope divorcijaliteta (razvoda braka) ostale re-lativno stabilne suprotno oekivanjima da emlai brakovi izazvati vei broj razvoda.

Postavlja se pitanje: koji su uzroci poslije-ratne demografske obnove u Europi? Njih tre-

Rev. sot. polit., god. Il, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.

ba traiti u poboljanju ivotnih uvjeta, velikimmogunostima zapoljavanja, obnovi povjeren-ja u budunost koja je stvorila atmosferu opti-mizma i poleta. Sve je to pratila renesansaideje o obitelji, kojoj je svugdje porasla vrije-dnost.

U vezi s poslijeratnom atmosferom nara-slog familizma moe se navesti pojava uSAD gdje se velik broj ena, nakon razdobljazapoljavanja u toku rata,' povukao u kuuprihvaajui se dobrovoljno uloge majke idomaice.

Demografska obnova i obnova obitelji ima-la je odraza u politikim i zakonskim doku-mentima u razdoblju nakon rata. Godine 1948.

. Opa deklaracija o pravima ovjeka proklami-ra obitelj kao prirodnu i temeljnu institucijudrutva. U mnogim europskim zemljama inau-guriraju se populacione politike. U FrancuskojCharles de Gaulle govori o "12milijuna lijepihbeba" koje Francuskinje trebaju roditi (Jones,1985). U Sovjetskom Savezu, koji je u ratuteko demografski stradao, pojaava se politi-ka u korist obitelji, utemeljena jo 1936. godi-ne. U socijalistikoj Jugoslaviji, takoer, sna-no se potpomau vielane obitelji zaposlenihu dravnom sektoru dok se zanemaruju obiteljiu privatnom sektoru (seljake i obrtnike obi-telji). Poetkom pedesetih djeji su dodaci ubivoj Jugoslaviji dosizali etvrtinu dok su po-etkom sedamdesetih pali na 4% ukupnih pri-hoda radnikih obitelji (Renduli, 1970). Cinise da je jedino Savezna Republika Njemakazazirala od pronatalitetne politike, nastojei seudaljiti od Hitlerovih mjera demografskog"snaenja nacije", koje su, zajedno' s nacisti-kim reimom, bile vie implicitno nego javnoproskribirane.

Vidimo da se gotovo svugdje u Europi na-stojalo ojaati obitelj. No nije se radilo o po-vratku tradicionalnoj brojnoj obitelji iz predin-dustrijskog doba, nego o konjugalnoj, gradskojobitelji temeljenoj na emotivnoj vezi koja jepronala novu ravnoteu.

Zanimljivo je da se upravo u to vrijeme po-javila Parsonsova teorija obitelji koja je na teo-retskom planu sankcionirala novonastalu obi-teljsku situaciju. Pojednostavljeno reeno, Par-sons smatra da otac u obitelji ima instrumen-talnu ulogu, to znai da joj osigurava sredstvaza ivot i odrava odnose s drutvom, a da enaobavlja ekspresivnu ulogu, tj. kreira prisnu obi-

Puljiz, Vo: Demografski procesi istruktura obitelji (europska iskustva)

teljsku atmosferu. Tako se istovremeno osigu-rava i efikasnost i solidarnost grupe. Takva obi-telj s unutranjom toplinom i vanjskom efika-snou moe se, mislio je Parsons, uspjeno in-tegrirati u poslijeratno drutvo u punoj ek-spanziji (Parsons, 1955).

Sve je, dakle, u prve dvije poslijeratne de-cenije u pogledu demografskih trendova, per-spektiva obitelji, izgledalo lijepo i optimisti-no. No ipak se nije tako dogodilo. U pozadiniove idiline slike drutva odvijale su se dubin-ske promjene koje e prouzrokovati velike de-mografske i socijalne poremeaje.

Nova demografska recesija

Demografski indikatori poeli su se mijen-jati oko sredine ezdesetih godina. Obino sekao poetak preokreta uzima 1965. godina.Treba upozoriti na stope fertiliteta kod kojih jeprvo zapaena tendencija pada.

U glavnim europskim zemljama ope stopefertiliteta oko 1965. godine kretale su' se iz-meu 3.2 i 2.5 djeteta po eni, u 1970. godini tesu stope bile izmeu 2.5 i 2.0 djeteta po eni,godine 1975. veina stopa fertiliteta kretala seizmeu 2.0 i 1.5 djeteta. Ukupne stope fertili-teta opale su i u SAD i Kanadi. U SAD je tastopa 1965.godine iznosila 2.91, a 1984. godine1.82. U Kanadi je istovremeno pala s 3.15 na1.69 (Roussel 1989). Dakle, nakon "baby bo-om-a" ezdesetih slijedio je "baby bust" sedam-desetih i osamdesetih godina. Ameriki autoripredviaju da e stopa fertiliteta krajem deve-desetih porasti, a 2020. godine iznositi 1.9(C.E. Steuerle, J.M. Bakija, 1994).

Promjene su, dakle, bile drastine. U svimje razvijenim zemljama stopa fertiliteta palaispod razine proste reprodukcije stanovnitva,

Usporedbe radi spomenimo da je u Hrvat-skoj stopa fertiliteta 1960. godine iznosila 2.18,u 1970. godini 1.89, u 1980. godini 1.92, a u1990. godini 1.75 (Wertheimer - Baleti, 1992,str. 241).

U tom smislu znaajna je usporedba kona-nih stopa fertiliteta za tri generacije ena,roenih 1910, 1935. i 1955. godine. Prva je ge-neracija ena svoje glavno fertilno razdobljeimala tridesetih godina, druga pedesetih i ez-desetih, a trea osamdesetih godina.

125

""",

Rev. soe. polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.

Tablica 2.Fertilitet ena rodenih 1910,1935. i 1955. godine u ne-koliko europskih zemalja

GodinaZemlja

1910. 1935. 1955.

SR Njemaka 2.0 2.2 1.5Velika Britanija 1.8 2.4 2.0Danska 2.2 2.4 1.8Francuska 2.2 2.6 2.1Norveka 2.1 2.5 2.0Nizozemska 2.9 2.5 1.8vedska 1.9 2.2 1.9vicarska 2.0 2.2 1.7

Izvor: Za generaciju 1910. i 1935. P. Festy, Lafecondite des pays occidentaux de 1870 tl1970.op.cit.Za generaciju 1955. procjene INED.

Ove podatke o fertilitetu najbolje interpre-tira L. Roussel kada kae: "Promjene koje su seu fertilitetu desile izmeu 1960. i 1980. godinemogu se otprilike rezimirati rekavi da je naj-ei broj djece po obitelji pao s troje na dvoje.Ta se promjena jasno odraava u dobnim pira-midama industrijskih zemalja; baze tih pirami-da se suavaju, a to najavljuje novo smanjiva-nje nataliteta i starenje populacije." (Roussel,1989, p. 76).

Razumljivo, mi znademo da zapadne zem-lje u pogledu demografskih trendova imaju tuprednost da mogu raunati s imigracijom izdrugih dijelova svijeta, pa tako nadoknaditi de-ficit stanovnitva. Ipak, te su zemlje opreznekada je rije o imigrantima i 'izrazliitih razlo-ga nastoje ograniiti njihov broj.

Treba rei da demografska recesija nije za-hvatila samo razvijeni europski sjever, nego islabije razvijeni europski jug.

Tablica 3. . . .Evolucija feniliteta u Spanjolskoj, Grkoj, Italiji i Por-.tugalu izmeu 1960. i 1984. godine

GodinaStopa ukupnog fertiliteta ,

panjolska Grka Italija Portugal

1960. 2.81 2.22 2.37 3.011965. 2.92 2.55 2.55 3.071970. 2.85 2.40 2.38 2.621975: 2.80 2.33 2.19 2.591980. 2.18 2.21 1.63 2.221985. 1.73 L82 1.50 1.89

Izvor: Francisco Munoz Perez, Le declin de lafecondite dans le sud de l'Europe, Popu-lation, 1989, NQ6~

126

'o -'~"o'

Puljiz, Vo: Demografski procesi i struktura obikli; (europska iskuswa)

Stope fertiliteta na europskom su jugu do-spjele ispod razine onih u srednoj i sjevernojEuropi. Stovie, noviji podatak za Italiju glasida je stopa fertiliteta ovdje pala na 1.25 djetetapo jednoj eni, to je vjerojatno najnia stopa usvijetu. Jedan od uzroka demografske regresijejune Europe bez sumnje je rudimentarna ioskudna politika prema obitelji. No o tome ebiti rijei u drugom naem prilogu.

U skladu s podacima o fertilitetu su i drugidemografski pokazatelji. Prije svega oni koji seodnose na nupcijalitet. Stope nupcijaliteta usvim su europskim razvijenim zemljama tako-er osjetno pale. U Francuskoj ie broj neenjageneracije 1955. oko 20%, a u Svedskoj iznad30%. Istovremeno, porasla je prosjena dobstupanja u brak. U Francuskoj prosjena sedob stupanja u brak za mukarce poveala od24.4 godine poetkom sedamdesetih na 26.4godine 1985. godine, a za ene isti su pokaza-telji bili 22.4 .i 24.3 godine (Roussel, 1989, str.78).

S druge strane, u porastu je postotak razvo-da brakova. Oko 1965. godine stopa divorcija-liteta (udio razvedenih u odnosu na sklopljenebrakove) kretala se oko 10%, dokje osamdese-tih godina porasla na 30%. Slino.je i u izva-neuropskim razvijenim zemljama. Nedavno sunae novine prenijele podatak da se u SADrazvodi svaki trei brak. Zanimljivo je da jeistovremeno opao broj ponovno sklopljenihbrakova u odnosu na broj razvoda, to znai daje za mnoge ljude opala privlanost braka kaotemeljne ivotne institucije.

Rezime ove nove demografske situacije ueuropskim zemljama najbolje je izraen slje-deim rijeima L. Roussela koje, radi lakon-skog stila, vrijedi citirati u originalu: "Ainsidonc, on se marie dsormais moins et plustard; on divorc~davantage et plus tot, on amoins d'enfants et on les met au monde a unage plus elev, on se remai:ie moins souventa la suite d'un divorce"." (Roussel, 1989, p.81).

Postavlja se pitanje: zato je dolo do ovogdemografskog poremeaja ije smo indikatorenetom iznijeli?Tome bi trebalo posvetiti du-

"Tako se dakle ljudi manje i kasnije ene; razvode sevie i ranije, imaju manje djece i raaju ih u starijoj dobi,rjee se ponovno ene nakon to su se razveli".

Rev. soc. polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.

blja istraivanja koja bi osvijetlila nama skrive-ne veze demografskih i socijalnih fenomenakoje su utemeljene u duhu vremena. Ipak, ovd-je emo upozoriti na dva nezaobilazna faktorakoji su bez sumnje utjecala na ponaanje obi-telji u odnosu na broj djece. Jedan se tie kon-trole fertiliteta, koju je po prvi puta, zahvalju-jui kontraceptivnim sredstvima i njihovoj do-stupnosti, od ezdesetih godina pa naovamozadobila ena. Ona je u pravom smislu rijeipostala "svoga tijela gospodar". Ranije to nijebio sluaj. Fertilitet je bio nepredvidiv i blizakonome to nazivamo prirodnim stanjem. Sadasu sredstva za regulaciju raanja na dohvatruke gotovo svim enama i to je izazvalo bitnepromjene u stopama fertiliteta. Na alost, pre-ciznih podataka o utjecaju planiranja na stopefertiliteta nema. No svojevremeno su ankete obroju eljene djece pokazivale da se subjektivnaprojekcija veliine obitelji branih partnera nijeosjetno razlikovala od stvarne veliineobitelji.

Drugi faktor na koji treba svratiti panjujeste zapoljavanje ena. Aktivna enska popu-lacija znatno se poveala u europskim zemlja-ma. Rast udjela ena u ukupnoj radnoj snazibio je dvostruko bri nego kod mukaraca. e-ne su se po broju u zaposlenoj populaciji goto-vo izjednaile s mukarcima u vedskoj i Fin-skoj (48%), ali je i u mnogim drugim europ-skim zemljama njihovo sudjelovanje na triturada iznad 40%. Godine 1986. ene su u Nor-vekoj inile 43.5% zaposlenih, Francuskoj42.6%, Velikoj Britaniji 40.9%, Austriji 40.8%,Belgiji 39.7% (AISS, 1992). Prema jednom izv-jetaju OCDE-a poetkom 21. stoljea muka-rci i ene gotovo e se izjednaiti na triturada (RISS, 3-4/94). Taj izlazak ene pokazaose gotovo nezavisnim o gospodarskoj situaciji iopoj stopi nezaposlenosti. On je u svezi s razi-nom obrazovanosti ena koja danas ne zaosta-je za razinom obrazovanosti mukaraca. Prim-jerice, na Sveuilitu u Zagrebu danas je odsvih studenata polovinu djevojaka, dok ih jepoetkom stoljea bilo samo 3%. Radi se, da-kle, o pokretu koji je duboko ukorijenjen u raz-vijenim industrijskim zemljama. On nema pro-lazna obiljeja. "Eventualni povratak ena udomainstvo s ciljem da se ublai nezaposle-nost i rijei problem preoptereenosti instituci-ja za uvanje' djece, jednostavno nije realna so-lucija." (RISS, 3-4/94, str. 7).

Poveanje ekonomske aktivnosti ena izrazje njihovog nastojanja da se integriraju u tri-

Puljiz, Vo: Demografski procesi istruktura obi/efii (europska iskustva)

te rada i da participiraju u drutvenom ivotuizvan obitelji. No isto tako dvostruki je doho-dak, koji je obino vezan uz zapoljavanje e-ne, posljedica ekonomske nude. On je postaouobiajena norma dobrobiti za suvremenu obi-telj s djecom. U veini europskih zemalja obi-telji koje raspolau samo s jednim dohotkom,mada uz to imaju dodatne socijalne prestacije,u pravilu se nalaze u nepovoljnijem ekonom-skom poloaju ili su ak ispod linije siromatva.Stoga je razumljivo da se radnike obiteljiuglavnom oslanjaju na dva dohotka i da je enakoja radi iskljuivo u domainstvu postala iz-ninma pojava. Ravnotea izmeu profesional-ne aktivnosti i obiteljskih obveza postala je jed-na od centralnih preokupacija obitelji. To se,bez sumnje, odraava na nain ivota i ivotneplanove kao i na broj djece. Tome se prila-goavaju politike prema obitelji u mnogim eu-ropskim zemljama.

Pluralizam obiteljskih oblika

Mi smo do sada raspravljali o demograf-skim posljedicama recesije u zapadnim zemlja-ma koju prije svega prepoznajemo u snienimstopama fertiliteta i nupcijaliteta.

Meutim, nita manje znaajne posljedicenalazimo u strukturi obiteljskih oblika i u mo-dalitetima putem kojih ljudi uspostavljaju svojodnos prema instituciji obitelji.

U tom smislu neki autori govore o trendo-vima dezinstitucionalizacije obitelji. Rousselspominje njena dva aspekta. Prvi se sastoji utome da danas sve manje ljudi brak smatra je-dinom formom zajednikog ivota. Drugi as-pekt dezinstitucionalizacije sastoji se u prav-nim inovacijama koje su u posljednjim deceni-jama uinjene, a doprinijele su labavijenjuvrstine braka.

Francois de Singly pie: "Brak nije atrakti-van utoliko to se doivljava kao mogue zatva-ranje u unaprijed odreene uloge. Nasuprottome, konkubinat - slobodna veza, kohabitaci-ja - cijenjeni su jer se doivljavaju kao manje ri-gidni" (Singly, 1994). Izgleda daje od svih insti-tucija zahvaenih krizom ezdesetih godina(drava, sveuilite, crkva), upravo brak doi-vio najvee promjene. U emu se sastoji fak-tina dezinstitucionalizacija braka? Radi se osve veem broju razvedenih ljudi koji ive samibudui da nemaju djece ili im nisu povjerenana uvanje. Nadalje, radi se o narastajuem

127

Rev. soc.polit., god. ll, br. 2, str. 12313.0, Zagreb 1995.

broju razvedenih ena koje ive same, jer ubraku nisu imale djece. Tu je sve vei broj jed-noroditeljskih obitelji, zatim rekomponiranihobitelji u kojima ive partneri s djecom iz rani-jih brakova ili bez djece. Konano, rije je opredbranim vezama, konkubinatima, kohabi-tacijama.

Navest emo neke podatke koji ilustrirajuove trendove. Udio parova koji ive u izvan-branoj vezi u odnosu na ukupan broj parovanarastao je u SAD od 1% u 1970. na 4% u1984. godini. U Francuskoj je udio nevjenanihparova porastao od 4% u 1975. na 7% u 1985.godini. Najvee su se promjene desile u ved-skoj, gdje je proporcija nevjenanih parova po-rasla od 11% u 1975. na 18% u 1985. godini.Moda ovi podaci posebno ne impresioniraju,pogotovo kada je rije o SAD i Francuskoj. Noinjenica je da je zajedniki ivot partnera bezozakonjene veze mnogo ei kod mlaih ge-neracija, to upuuje na budue trendove.

Predbrana kohabitacija, koja nije sadra-na u gornjem podatku, ili pak zajedniki ivotbez kohabitacije gotovo su postali normom zamlade ljude na Zapadu prije stupanja u for-malni brak. U vedskoj je 1980. godine takva .kohabitacija predhodila za 92% sklopljenihbrakova, a u Francuskoj radilo se o 57% koha-bitacija od ukupno sklopljenih brakova u raz-doblju 1980-85. godine. (Roussel, 1989, str. 90i 94). Moda su za dezinstitucionalizaciju na-jinteresantniji podaci koji se tiu izvanbranedjece. (Vidjeti tablicu u Dokumentaciji ovogbroja). Sredinom ezdesetih godina postotakizvanbranih raanja u razvijenim zapadnimzemljama kretao se izmeu 1.8% u Nizozem-skoj i 9.5% u Danskoj. Jedino je odskakalavedska s 13.8% izvanbranih od ukupnogbroja roenja. Meutim, poetkom devedese-tih godina proporcija izvanbranih roenja bilaje u vedskoj 47.0%, u Danskoj 46.0%, u Fran-cuskoj 28.4%. Jedino su malu stopu izvan-branih roenja zadrali Grka - 2.0%, Italija -6.3% i Japan - 1.1% (J. Bradshaw, J. Ditch, H.Holmas, P. Whitefore, 1993). Ako udio izvan-branih roenja prelazi 40%, onda se sigurnovie od 50% prve djece izvanbrano raa. Ra-zlike koje se u pogledu broja izvanbrane djecejavljaju meu zapadnim zemljama svakako za-sluuju dodatna objanjenja.

to se tie pravnog aspekta dezinstitucio-nalizacije treba podsjetiti da se drava nije mi-jeala u brane odnose tradicionalne obitelji.

128

Pu!iiz, Vo: Demografski procesi i strnktura obiiefji (europska iskustva)

Uostalom, ta je obitelj bila dovoljno vrsta ipod kontrolom moralnih i religijskih normieda bi takva intervencija bila potrebna. Dra-vno uplitanje u ivot obitelji koincidira s raire-nom pojavom obiteljske anomije koja se u za-padnom industrijskom drutvu javila u 19. stol-jeu. U novije vrijeme u gotovo svim europ-skim zemljama zakonodavci su poduzeli nizmjera nastojei smanjiti ingerenciju drave uobiteljsku domenu, to znai preputanje mno-gih aspekata zajednikog ivljenja sporazumusamih branih partnera. Kao primjer moe seuzeti sporazumni razvod braka, zatim pravo napobaaj, pravno izjednaavanje partnera, pod-jela roditeljskih nadlenosti, egalizacija statusabrane i izvanbrane djece, pribliavanje i iz-jednaavanje razine prava u branoj i izvan-branoj zajednici. Nije dobro zakljuiti da suove promjene u legislativi uzrokovale faktinudezinstitucionalizaciju braka. Bolje bi bilo reida su one slijedile stvarno stanje, koje je izmi-calo postojeim normama pa je normativnaprilagodba bila nuna.

Pojava mnogih izvaninstitucionalnih vezaili pak ostajanje u statusu neenje/neudate uz-rokovala je konst'tuiranje "ne-obiteljskog" sek-tora, koji vie nije marginalna pojava u nainuivota zapadnih ljudi.

Pored toga treba upozoriti na promjene usamom "obiteljskom" sektoru. One se moguobuhvatiti pojmom pluralizacije obiteljskihoblika. Naime, obitelj koja je odgovarala posli-jeratnom idealnom modelu (otac - hranitelj,majka - domaica, dvoje djece) vie nije naj-brojnija kategorija u zapadnim zemljama (Odiversifikaciji obiteljskih oblika vidjeti tablicuu rubrici Dokumentacija ovog broja asopisa).U nekim je zemljama taj tip obitelji gotovoiezao. U SAD takva prosjena obitelj inimanje od 5% svih obitelji. U industrijskimzemljama obiteljske se situacije meusobno ra-zlikuju. Ipak, svugdje se susree raznolikostobiteljskih oblika. Od novih obiteljskih formibrojano su veoma znaajne jednoroditeljskeobitelji, iji se udio kree izmeu 15 i 30%, za-tim slobodne veze sa ili bez djece, rekomponi-rane obitelji koje su sastavljene od rastavljenihroditelja ili udovaca/udovica i njihove djece, paneki autori govore o "novim brojnim obitelji-ma"itd.

Moglo bi se rei da spomenuti obiteljskioblici nisu novi i da su i ranije postojali. Notada su bili atipini, devijantni, dok su danas

Rev. soc, poliJ., god. H, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995.

uobiajeni. Cesto se radi o prelaznim oblicima.Obiteljske su situacije postale nestabilne ismjenjuju se jedna iza druge. Tradicionalnigraanski kalendar obiteljskog ivota koji seodvijao kroz sukcesiju etapa: ljubav - zaruke -brak - jedno dijete - drugo dijete ... - udovitvo,sve je vie ugroen u praksi. Poremetila ga jeinterferencija drugih oblika ivota, kojima susklonije mlade generacije.

U cjelini gledano, u tradicionalnoj obitel-jskoj mrei u zapadnim zemljama dogodile suse velike perturbacije. Nitko, meutim, nijeprocijenio kolike je socijalne trokove to izaz-valo. Prisjetimo se samo problema socijalizaci-je mladih, kolskih izostanaka i gubitaka znan-ja, gubljenja autoriteta i orijentacije kod djeceitd. Iz svega ovog vrlo jednostavno je zakljuitida je obitelj u krizi i da e se od toga teko opo-raviti. Ipak treba biti oprezan kod takvog za-kljuivanja.

Autori distingviraju brak i obitelj. Oni seslau u tome da je brana institucija u krizi. Sdruge strane obitelj, makar ovako preoblikova-na, za veinu populacije, pa tako i mlade, zadr-ava svoje osnovne vrijednosti. O tome govorebrojne ankete koje su provoene meu mla-

LITERATURA:

l. Associationinternationalede la scuritsociale(1962), Rapports XIX,Acapulco.

2. x x xDouzieme rapport sur la situation demogra-phique en France, INED, 1983.

3. xxxEditorial(1994), e alphaet l'omga:famil-Ie et scuritesociale,Revue intemationale de se-curue sociale, 3-4/94.

4. Festy, P. (1979), La fecondit des pays occiden-taux de 1870 tl 1970, Paris, PUF,Cahier INEDNQ85.

5. Jones, C. (1985), Patterns of Social Policy, Lon-don,NewYork,TavistockPublications.

6. Kuijsten, A., Strohmeier, K.P., Schultze H.J.(1994); Politiquesocialeet formesdeviefamilia-les en Europe, Revue internationale de scuritesociale, 3-4/94.

Pufiiz, Je: Demogrtifski procesi i struktura obiklii (europska iskustva)

dim ljudima, pa tako i u nas. U svim tim pro-jekcijama obitelj ima visoku afektivnu vrijed-nost. Ona je mjesto oputanja, rekompenzaci-je, sklonite pred nedaama svijeta, najsna-nije emotivno uporite. Obitelj je najpouzda-nije sredstvo za postizanje sree suvremenogovjeka. No ostaje otvoreno pitanje: kako pre-vladati nastalu kontradikciju izmeu nestabil-nosti braka i opeprihvaenih vrijednosti obi-telji?

Ovo je, u osnovnim naznakama, demograf-ska i obiteljska slika Zapada pri kraju 20. sto-ljea. Prisutna su nastojanja, prije svega Kato-like crkve, da se ona mijenja i da se prevladakonzumerska i hedonistika orijentacija razvi-jenog svijeta koja je do svega toga dovela.Teko je predvidjeti to e se dalje deavati.Moda se desi neoekivani preokret u trendo-vima kao ezdesetih godina. No sada se on nenazire.

Nas e dalje zanimati kako se zapadnedrave odnose prema demografskim procesi-ma i novim fenomenima koji su se s tim u svezipojavili u obitelji. U prilogu koji emo objavitiu sljedeem broju pokuat emo prikazati ak-tualne europske politike prema obitelji.

7. Parsons,T.(1955), Family, Socialization and Inte-raction Proces, Glencoe,Free Press.

8. Renduli,M. (1971), Demografskakretanja uHrvatskoj,u zborniku:Stanovnitvo, emigracija izaposlenost u Hrvatskoj, Ekonomskipregled,Za-greb.

9. Roussel,L. (1989), La familie incertaine, Paris,EditionsOdileJacob.

10. Singly,E (1994), Sociologie de la famille contem-poraine, NathanUniversit,

ll. SteuerIe,c.E., BakijaJ.M. (1994), Retooling So-cial Security for the 21 st Century, The Urban In-stitutePress,Washington.

12. Wertheimer- Baleti,A. (1992), Demografskepromjenei globalnidemografskiprocesiu Hrva-tskoj u poslijeratnomrazdoblju,Encyclopaediamodema br. 3 (38).

129

Rev. soc, polit., god. II, br. 2, str. 123-130, Zagreb 1995. Puljiz, v.: Demografski procesi i struktura obitelji (europska iskustva)

Summary

DEMOGRAPHIC PROCESSESAND FAMILY STRUCTURE

Vlado Puljiz

Since the 60's, in almost all European countries there has been a big shift in demo-graphic trends. It primarily has been marked with a fertility rate decrease. The result hasbeen a disturbance of the entire demographic structure. The main causes of this demo-graphic recession are a changed relationship between young people and their family, theemployment of women and birth control. A difference in family forms may also be attrib-uted to these changes. A typical family nucleus, in which the father is employed and is thebread winner and the mother is a housewife and a child-raiser, is nowadays less commonthat other family forms. The family today is characterized by both parents employed (twobread-winners), and there is also a significant percentage of one-parent families and child-less couples.

The author analyzes demographic trends in the European countries in the recent pe-riod of time and the division of the classical conjugal family into several new family types.Demographic trends and changes in the family structure in the European conutries are im-portant factors in evaluating the demographic situation and its perspectives.

130