POLITIKE IDENTITETA

POLITIKE IDENTITETA

1. Pojam politickog identiteta - politiki identitet nije nita drugo nego jedna vrsta grupnog identiteta.

Pojam poltikog identitetata pokazuje tri lica: jedno kao aktivnost koja identificira poltiko tijelo, ddrugo kao identitet koji normativno definiraju paravila politike igre i tree kao identitet koji je element legitimnosti. U politiki sferu se ulazi im se novi i stari akteri, svaki sa svojim drutvenim identitetom, ponu boriti usque ad effusionem sanguinis (do posljednje kapi krvi, slobodni prevod :P) i/ili dogovarati oko postizanja novih modela raspodjela moi koji tee odreenoj stabilnosti i kada krenu putem institucionalizacije.

Politiki identitet poiva na napetom i nestabilnom odnosu koji prolazi izmeu toga normativnog i drutvenopsiholokog.

Politiki identitet ne svodi se na drutvenopshiholoki, djelujui u politikom drutvu mi osjeamo ne samo ono to jesmo (bijelac ili crnac, lijenik ili tipkaica, zadovoljna mama ili homosesualac koji nema svoja prava) ili ono to elimo biti. Zajedno osjeamo ono to moamo initi: potivati zakone, ispunjavati porezne obaveze, biti solidarni sa drugim graanima, paziti da promiljeno glasamo i odvojiti vremena za politiki ivot.

2. Problem politikog identiteta - problem politikog identiteta je dvostruk, jer je dvostruka i nejasnoa koja se u njemu skriva. Kao prvo, treba razrijetiti jedan vor: on se sastoji od zahtjeva protiv svoga ne prepoznavanja, za vlastitim komunitaristikim identitetom, zahtjeva koji se postavlja u ime naela koja su nadahnula samo politiko tijelo kojemu svi pripadaju i kaja se ele uiniti stvarnijima. S druge strane postoji zahtjev za posve autocentrinim identitetom, koji je tim naelima i vrijednostima potreban samo kao instrument za traenje povlastica (onih iz dravnog prorauna i welfarea) koje iz toga mogu proizii, ali koji je u osnovi indiferentan na ta naela, tj. na stvarnu sudbinu kohezije politikog tijela. S te strane vidimo da dolazi do jedinstvene polarizacije prava i dunosti graanstva: prema dravi se imaju samo prava koja samo ekaju da budu zatraena, dok se dunosti (odanost i obaveze) priznaju samo prema vlastitoj zajednici.

3. Razlog pokretanja identiteta - identitet ukljuuje izbor u smislu to razmiljamo i odluujemo elimo li sami sebe definirati i elimo li postati ovakva ili onakva vrsta osobe. Nismo odreeni svojom drutvenom sredinom; kadri smo o njoj kritiki promiljati, a katkad je ak i odbaciti.

4. Grupni identitet - pociva u svim onim elementima individualnih identiteta koji se odnose na definiciju same grupe, koji su zajednicki vecem broju pojedinaca, pod uslovom da oni segmenti individualnog identiteta koji nisu zajednicki entitetu ne onemogucavaju cvrsci idem sentire kod clanova grupe.

Grupni identitet zapravo je refleksivni identitet, jedan element je element grupnog identiteta jer se shvata kao takav i da se na osnovu onoga sto svako zamislja moze graditi jedan ideal/tip/model identiteta.

Grupni identitet je jako slozen i sadrzi element htenja: mi u svom samoodredjivanju ne mislimo samo na ono sto stvarno jesmo vec i na ono sto bismo zeleli biti u buducnosti.

5. Razlika kolektivnog i grupnog identiteta - pod pojmom kolektivni identitet misli se na jedan kolektivni entitet (naciju, dravu ili stranku) kao na neto to posjeduje autonomni ivot i dostojanstvo i koji su moda ak i superiorni onima pojedinca. A grupni identitet poiva u svim onim elementima individualnih identiteta koji se odnose na definiciju same grupe, koji su zajednicki vecem broju pojedinaca, pod uslovom da oni segmenti individualnog identiteta koji nisu zajednicki entitetu ne onemogucavaju cvrsci idem sentire kod clanova grupe.

6. Drutvenopsiholoki identitet - objedinjuje razlicite parcijalne identitete: onaj bioloski i seksualni, klasni i statusni, onaj koji proizilazi iz uloge koju biramo ili koje nas zapadnu, i onaj koji se poklapa sa pripadnoscu grupi bez obzira da li je odabran ili nametnut.

7. Odnos definicija politikog identiteta (rec je o definiciji koja se sastoji od odnosa izmedju drustvenog identiteta i normativnog identiteta, a jedna odnosna definicija je neintiutivna, nevizuelna i ne moze se svesti na skraceni izraz poput onih kojih se danas cesto koriste u politickoj komunikaciji) ima barem jednu epistemolosku prednost. Ona je predodredjena da objasni promenu, ono sto jedna cvrsca definicija nije u stanju, tako da promena mora uvek biti pokretana pomocu vanjskih faktora. Obicno prevelik odmak drustvenopsiholoskog identiteta od normativnog prekida stari politicki identitet i stvara novi, ili vodi prema raspadu samog politickog tela.

8. Kriza demokratskog identiteta - zamrseni proces stvaranja politickog identiteta mogao je racunati na dva stapajuca faktora: nacionalnu i klasnu pripadnost dva snazna drustvenopsiholoska identiteta i raspadanjem ovih cvrstih ideniteta, njihovo slabije uklapanje u sliku politickog identiteta koji gradjani zapadnih demokratija imaju o sebi oduzima stvaranju politickog ideniteta dva tradicionalisticka ali prilicno cvrsta oslonca.

- Sa ukorenjivanjem neodrzanih obecanja slabi samopostovanje demokratskog gradjanina, znacenje identiteta se nece promeniti vec se samo slabiti motivacija za identifikacijom.

- Iako sve vise jaca uticaj mas-medijske komunikacije na procese socijalizacije, nijedan od modela identifikacije koja ona siri nije prikladan za stvaranje kriticnih i odgovornih gradjana. Naprotiv, vlada tendencija da se javna sfera ukida i da njeno mesto zauzimaju privatni ciljevi i praksa.

- Zatim, suprotnost izmedju podgrupe ili zajednice i opsteg politickog ideniteta ili ideniteta gradjana. Rec je o tipicnom fenomenu multietnickih, multirasnih i multikulturnih drustava.

9. Evropski identitet - dokaz postojanja zajednikog evropskog identiteta izvodi se ne samo iz geografske terminologije nego i iz shvaanja neevropskog svijeta. U antropolokom smislu, ideja o Evrope kao o edinstvenom entitetu mogla se formirati samo odnosu na ono to je bilo neevropsko. Al pogotovo je razliitost od novih svjetova pojaala tipina obiljeja i superiornost koje su krasile sliku koju je Evropa imala o samoj sebi.

Traei vri evropski identitet, vjerovati i nadati se da e njegova superiornost biti priznata u odnosu na onaj nacionalni, znai preutno odbaciti nasilje u povijesti evropskih nacionalnih drava. Ali ustrajui na superiornosti, u opasnosti smo da zapadnemo u istu povijesno-deterministiki lanost koju su nacionalisti usvojili za svoje nacionalne drave.

Vjerovatno nam se na evropski identitet ini vanijim u naim odnosima sa neeuropljanima, a na nacionalni identitet vaniji u razgovoru sa drugim Europljanima raznih nacionalnosti.

10. Kozmopolitski identitet - je identitet graana svijeta koji se temelji na pravu i samovladi. Kozmopolitizam (kosmos = svijet i polites = graanin) ideja je prema kojoj humani i prosvjeeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, vjerske i dravne granice i unapreuju opeljudske odnose; zagovaranje zajednitva, sloge ljudi i naroda cijeloga svijeta kao nadvladavanje nacionalnih, meunacionalnih i drugih podjela. To je stav prema kojemu su svi ljudi prije svega "graani svijeta", a ne pripadnici razliitih kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i dr. zajednica.

Kozmopolit pristaa je kozmopolitizma; onaj koji sebe smatra prije svega graaninom svijeta, a tek iza toga pripadnikom svoje nacije; onaj koji opesvjetsko zajednitvo svih ljudi nadreuje nacionalnoj pripadnosti.

11. Nadnacionalni identitet - on je iznad postojeih nacionalnih identiteta. U svojoj svjetskoj dimenziji on se potencijalno odnosi na ukupni ljudski rod, a od njega moramo uzeti u obzir i budue generacije koje su na neki nain partneri naeg djelovanja.

12. Razvoj identiteta koji se odvija po razinama - razlikujemo deskriptivnu, interpretativnu i normativnu razinu.

13. Sanse nadnacionalnog ideniteta on je iznad postojecih nacionalnih ideniteta i u svojoj svetskoj dimenziji on se potencijalno odnosi na ukupan ljudksi rod.

Nadnacionalni idenititet, posebno u svojoj svetskoj dimenziji, danas moze razmatrati na konzistentan nacin samo kao interakcija cetri elementa: medjuzavisnosti, normativnog univerzalizma, globalnih opasnosti i institucionalizacije (svetskog poretka).

- Medjuzavisnost je temljna crta ne samo strukture postojeceg sveta vec i samog ideniteta njegovih stanovnika. Medjuzavisnost sama po sebi ne proizvodi nadnacionalni identitet, a jos manje nadnacionalne institucije, ali moze aktivirati odbrambene mehanizme ultranacionalistickog odnosno plemenskog tipa.

- Politicka sfera sa normativnim univerzalizmom ljudskih prava, ovde je bitno napomenuti tri aspekta: prvi se sastoji u tome da se ozbiljno shvate ljudska prava kao sama pretpostavka demokratije. To znaci nametnuti politici normativna ogranicenja, smatrajuci da je ona samo jedna sfera drustvene aktivnosti a ne njena krajnja i odlucujuca tacka.

- Moralni individualizam tj. ideja da krajnji korisnik ljudskih prava nije klasa ili nacija vec pojedinac. Ovaj element cini sve veca vaznost gradjana kao kljucnog pojma demokratske politicke kulture.

- Element globalnih opasnosti moze stopiti druge elemente u cvrstu strukturu i prisiliti aktere sa zajedno deluju. On daje jednu od emocionalnih veza da svi zajedno strahuju i svi na isti nacin, cije nepostojanje se obicno pretvara u argument protiv svake ideje o zajednici koja nadilazi naciju.

Problem nuklearnog naoruzanja moze dati covecanstvu identitet koji se zasniva na pretnji i strahu.

- Politickom identitetu, bio on nadnacionalan ili ne, preti neutemeljenost ako mu ne odgovara neka institucionalizacija politickog tela. Ovaj element ne znaci da treba samo stabilizovati novi identitet nego i razraditi i kodificirati.

Prvih pet poglavlja iz knjige Nova politika identiteta Bhikhu Parekh

II 14. Osobni identitet - vjerovanja i vrijednosti, pomou kojih se ljudi odreuju kao odreena vrsta osobe, ine njihov osobni identitet. Samorazumjevanje i promiljanje samoga sebe se odvija u pozadini. Osobni identitet djeluje poput intelektualnog i moralnog kompasa, vodi ovjekove odluke i djela te ih ini usklaenim i dosljednim. On daje norme prema kojima ovjek prosuuje samog sebe, on je temelj integriteta osobe.

15. Drustveni identitet - drustveni identitet je nacin na koji pojedinci sebe smjestaju i usmjeravaju u svijetu.

Ljudi stupaju jedni s drugima u mnostvo raznolikih odnosa, preuzimaju razlicite uloge, pripadaju raznim organizacijama , skupinama . Time identificiraju sami sebe i drugi ih cesto tako identificiraju. Drustveni identitet jeste definiranje odredene vrste osobe kao pojedinca kroz drustveno znacajne kategorije, te ih podvrgavamo odredenim normama i ocekivanjima. Dok su drustveni identiteti zajednicki vecini drustava, za druge to ne vrijedi. Cak i u jednom te istom drustvu identiti su u stanju neprestane promjene.

Drustveni identiteti su mjesavina normativnosti i moci. Legitimizira ih prevladavajuci sustav vjerovanja iodrzavaju ih prevladavajuci odnosi moci u drustvu. Drustveni identiteti mogu izazvati ogromne posljedice.

16. Pluralnost drustvenih identiteta - buduci da je ljudski zivot sam po sebi pluralan, u smislu da razlicita zivotna podrucja imaju odredenu samostalnost, do odredena stupnja, pa postavljaju i svoje vlastite zahtjeve, razliciti identiteti ne mogu biti podredeni jednome medu njima, ma koliko on inace bio dalekosezan. Kontekst odreduje koji je identitet u kojem trenutku relevantan i taj identitet u toj situaciji pretezno namece prikladno ponasanje. Ovu stvarnost bolje opisujemo rekavsi kako imamo pluralni identitet, nego ako kazemo kako imamo vise identiteta ili da nam je identitet visestruk.

17. Ljudski identitet - na prvi pogled, izraz ljudski identitet djeluje cudno ili banalno. A zapravo nije ni jedno ni drugo. On je vazan aspekt ljudskog samorazumijevanja i ima znatnu vrijednost. Ljuski identitet je najopcenitiji I najosnovniji oblik samoidentifikacije.

Pojava ljudskog identiteta pretpostavlja dvije stvari. Prvo, ljudi moraju biti sposobni razlikovati sebe od ostatka prirode, vidjeti se kao pripadnike posebne vrste, cemu trebaju pridavati ontolosko i moralnoz nacenje. i drugo moraju biti spremni izdici se iznad svojih drustvenih uloga , polozaja i mjesta u drustvu i shvatiti kako ih sve to ne odreduje potpuno. Ali ovo ne znaci kako oni svoje drustvene identitete trebaju smatrati nebitnima nego da trebaju shvatiti njihovu slucajnost.

18. Dijalektika identiteta - identitet ima slozenu logiku. Kritiko samopromisljanje igra vitalnu uloguu njegovu stvaranju, no najbolje je kad nam postane druga narav, kada ga vise nismo svjesni niti se zbog njega stalno brinemo. Ostajuci spremni izmijeniti ga, opcenito ga uzimamo zdravo za gotovo te odlucujemo, vladamo se i zivimo i zivimo na odredeni nacin jer to zelimo ili cak volimo-kao izrazaj onoga sto jesmo. U ovom je smislu identitet usporediv sa srecom , koja nam izmice ako svjesno tragamo za njom I stalno je pratimo. Nasi zivotu su odredeni nacinomna koji konstruiramo I uskladujemo osobnu, ljudsku I drustvenu dimenziju svojeg identiteta , a to pak ovisi jednako o pojedincima kao i o drustvu i svijetu uu kojem zivimo.

III 19. Politika kolektivnog identiteta - zene, homoseksualci, crnci, radnika klasa, to su skupine koje zahtijevaju ne samo graanska, politika, ekonomska i druga prava vei jednako potivanje i javno priznavanje njihovih marginaliziranih identiteta. Njihova borba zahtijeva organiziranost i kolektivnu tenju prema ciljevima. Budui da njihovi ciljevi ne ukljuuju samo prava i interese, ve i priznavanje identiteta, njihove udruge i zahtijevi temelje se na svijesti o zajednikom kolektivnom identitetu. Sudei po njenom podrijetlu, politika kolektivnog identiteta se, se izraava putem dvaju srodnih pristupa.:

1. Negativistiki pristup poziva na osloboditeljski jezik, poput ''enskog osloboenja'', ''homoseksualnog osloboenja'', ''crnakog osloboenja'', te tako implicira kako se dotine skupine ele osloboditi ili biti osloboene vladavine drugih, koja im je odreivala identitet i stvorila iz toga proizalo psiholoko i moralno breme ivljenja u skladu sa ''tiranijskim'' normama.

2. Pozitivistiki pristup politici kolektivnog identiteta priziva, pak jezik ponosa, poput ''homoseksualnog ponosa'' i ''ene nisu eunusi ni pliane lukte''. Dotine osobe ne zadovoljavaju se osloboenjem od drutveno nametnutih ogranienja nego ele, to nije nimalo manje vano- javno iskazati svoj ponos na vlastiti identitet.

Marginalizirane i obezvrijeene skupine ne mogu dovesti u pitanje relevantne drutvene obrasce bez propitkivanja ireg pojma dobrog ivota iz kojeg crpe svoju legitimaciju. Budui da marginalizirani identiteti ne mogu postii svoj cilj jednakog uvaavanja bez radikalne promjene dominantne kulture, njihova politika, poput svih radikalnih politika, ima snano kulturno trite.

20. Dvosjekli ma - politika identiteta je dvosjekli ma. Marginalizirane i obezvrijeene skupine esto su kritizirane zbog izazivanja apstraktnog jezika identiteta, umjesto tenje prema svojima ciljevima puno pristupanijima i lake upravljivim univerzalistikim jezikom jadnakih prava i interesa.

Kolektivni identitet sa sobom nosi opasnost. On tei esencijalizaciji identiteta kao i nametanju zajednitva nazora i iskustva pogoenim skupinama kojega ga nemaju niti ga mogu imati. Nemaju sve ene, svi homoseksualci, svi crnci ili muslimani iste poglede na svoj identitet, niti ga izraavaju na isti nain. Kolektivni identitet pripada svima koji sudjeluju u njemu i nije privatno vlasnitvo njegovih samoproglaenih uvara.

Druga opasnost koju donosi kolektivni identitet je tendencija stvaranje lanih suprotnosti izmeu zatvorenih cjelina. ene i mukarci, crnci i bijelci se otro razlikuju, te navodno nemaju nita vanog zajednikog. Budui da se razlike uzimaju kao temelj identiteta, one poprimaju ontoloki znaaj.

Kolektivni identitet je takoer otvoren treoj opasnosti, opasnost od zamrzavanja ili naturalizacije povijesno steenog identiteta.

21. Suoavanje sa opasnostima kolektivnog identiteta - kolektivni se identitet esencijalizira iz vie razloga, od kojih su tri najea: usredotoenost na jedan identitet do granice iskljuivanja drugih, objektivistiki pogled na identitet i politiki pritisak za organizacijskim jedinstvom.

Drugi razlog za esencijalizaciju kolektivnog identiteta je stajalite, koje se pogreno prepisuje Marxu, da je identitet priroen u biti svakog drutvenog bia te on u njemu obitava i njime upravlja pa se sukladno tome moe otkriti.

Tendencija ima vue uzoraka od kojih su tri najea: egzistencijalizacija identiteta,nepriznavanje prijelaznih identiteta i drugaiji pogled na identitet.

22. Priznavanje i preraspodjela -zahtijev za priznavanjem ukljuuje niz stvari, poput antidiskriminatornih mjera, kulturno osjetljivih tumaenja i primjene zakona, izuzimanje iz odreenih pravila i obiaja...

Zahtjev marginaliziranih skupina za priznanjem, ili ono to se ponekad zove politikom priznavanjam,nailazi na poveliku kritiku konzervativnij, nacionalistikih, liberalnih i radikalnih autora.

23. Komplementarnost - redistribucionisti imaju ui pogled na pravdu te pretpostavljaju da je ravnopravnost prava, mogunosti i ivotnih izgleda jedina ili najvanija tenja u dobrom drutvu.

Kad bi jedino preraspodjela bila vana, bilo bi teko uvidjeti zato se ne bi smjelo mijenjati uroeniki nain ivota. Budui da preraspodjela niej dovoljna i zbog toga to je identitet vaan ljudima, mnoge nacionalne manjine trae otcjepljenje ili veu autonomiju, ak i kada to ugroava njihove ekonomske interese. Redistribucionisti daju dobre razloge: npr.da neravnopravnosti potiu bahatost i osjeaj nadmoi kod nekih i skromnost i osjeaj inferiornosti kod drugih; razbijaju drutvo u zatvorene skupine, te potkapaju osjeaj zajednitva, itd. Politika identiteta produbljuje svoju kritiku neravnopravnosti dajui joj kulturnu i moralnu orijentaciju.

Budui da dobro drutvo mora teiti kako redistributivnoj pravid, tako i izraavanju legitimnih identiteta, politike preraspodjele i priznavanja su obje vane te ih treba integrirati u koherentnu teoriju politike.

24. Meuovisnost - nije dovoljno samo uivati jednaka prava, mogunosti i imati pristup posebnim resursima. Potrebno je takoer imati osnovne sposobnosti potrebne za potppuno iskoritavanje danih prava i mogunosti, kao to su naglaavali mnogi autori nakon Aristotela. Pojedinci bi trebali imati ar, uvjerenost i ambiciju kako bi ih razvili. Potreban im je osjeaj vlastite vrijednosti i samopotovanja kako bi nadili pasivnost i sumnju u same sebe. Potrebno je takoer shvatiti da razvijanjem odreenih sposobnosti i bavljenjem odreenim karijerama pojedinci ne bi trebali prerezati spone sa svojim zajednicama niti izgubiti njihovu potporu.

Politika preraspodjele ima potrebu za politikom priznavanja kako bi je nadopunila i dala joj energiju. Takoer vrijedi i obrnuto.

25. Bifokalna teorija pravde - ne postoji priroeni sukob izmeu politike preraspodjele i politike priznavanja. U nekim sluajevima one u biti imaju zajednike interese, dok u drugima pak imaju razliite, no komplementarne ciljeve. Tenzije nastaju kad se zanemari njihova meuovisnost. Potrebno je spojiti ove dvije teorije ili ih barem pribliiti jedna drugoj te tako razviti bogatiju, bifokalnu teoriju pravde.

Kao prvo potrebno je stvoriti naela prema kojima e se odrediti ko moe zahtijevati koja prava, sredstva, mogunosti, poloaj,itd. Takoer bi trebalo odrediti koji identiteti zasluuju priznavanje, kako razrijeiti sukobe, koje priznavanje proizlazi iz prava, te kako zatititi slobodu pojedinca protiv represije priznatih grupnih identiteta.

Kao drugo, bifokalna teorija pravde treba prihvatiti da drutvene skupine, ba kao i pojedinci mogu biti subjekti pravde te imati potraivanje jedne prema drugima i prema irem drutvu. Tretira ih se nepravedno kada su njihovi lanovi ponieni, potlaeni, liebni jednakog potovanja i podvrgnuti nejednakom tretmanu zbog zajednikih znaajki. Rasizam, seksizam, homofobija su primjeri toga.

Tree: pravda nije samo stvar drave, ve i drutva kao takvog i svakog njegovog pripadnika. U veini tradicionalnih razmiljanja o pravdi drava je jedina u sreditu pozornosti, jer ona jedina ima mo dodjeljivati prava, poloaje, obaveze i sredstva.

Iako su preraspodjela i priznavanje usko povezani, oni imaju drugaiji narav i logiku. Preraspodjela pojaava priznavanje, no to nije jedini razlog zbog kojeg je treba cijeniti, jer su ravnopravnost koju stvara, te drugi uinci koji iz nje proizlaze poeljni i na drugim poljima. S druge strane, priznavanje legitimnih identiteta iri osjeaj solidarnosti unutar drutva. Takoer potie preraspodjelu, ali ona takoer potie slobodu i raznolikost.

IV 26. Nacionalni identitet - pojam nacionalni identitet upotrebljava se u dva srodna, ali razlicita smisla. Prvo: oznacava identitet pojedinca kao pripadnika politicke zajednice koja je razlicita od drugih oblika zajednica. Kao drugo nacionalni identitet oznacava identitet politicke zajednice te time opisuje ono sto Francusku ili vedsku cini tom i takvom zajednicom, a ne nekom drugom.

27. Vaznost nacionalnog identiteta - nacionalni identitet ili clanstvo u nekoj politickoj zajednici je vazan i cesto cijenjen dio individualnog identiteta. Buduci da je politicka zajednica prostorno ogranicena, ona stvara strukturan prostor,i na taj nacin stvara zajednice spone medju ljudima.buduci da pripadnici zajednice smatraju da je clanstvo u zajednici nesto sto govori vazno o njima samima,oni se takodje identificiraju u smislu clanstva u svojoj politickoj zajednici. Vaznost nacionalnog identiteta u zivotu pojednica je slucajna povijesna cinjenica,doseg valdara je bio plitak i ogranicen. On nije kontrolirao kulturne i obrazovne ustanove drustva te nije pokusavao oblikovati svoje podanike na odredjeni nacin, svoj identitet su izrazavali u vjeri. No medjutim znacajno je i to da su krupne promjene zahvatile i Z.Europu,gdje se moze reci da te drzave krecu u smjeru novog politickog udruzivanja temeljenog na regionalnoj decentralizaciji i kontinentalnoj koordinaciji. No uprkos tome nacionalni identitet je dns sve manje u odrzavan u dijelovima Europe.

28. Identitet politicke zajednice - clanstvo u politickoj zajednici je u stalnoj promjeni zbog rodjenja, smrti i selidbe ljudi.clanovi pol.zajednice su teritorijalno grupirani, zive u narastajima zajedno, u interakciji su jedni s drugima suoceni su s istim problemima i dijele ista sjecanja koja se pazljivo pohranjuju. Idenntitet pol.zajednice sastoji se od znacajki:teritorij,koji grubo gledano igra slicnu ulogu kao tijelo u osobnom identitetu, jezikkao i formativna povijesna iskustva, ukljucujuci ona koja opisuju porijeklo zajednice i njen razvoj. nacionalni identitet nije sadrzaj, vec skup medjusobno povezanih tendencija. Niti jedna pol.zajednica nije tabula rasa, vec ona posjeduje odredjenu povijest, tradiciju, vjerovanja i povijesna osjecanja koji ogranicavaju postojeci domen otvorenih alternativa postojecoj zajednici. Pol.zajednica je razlicita od drugih jer je posebna vrsta zajednice. Kada je rijec o razlicitosstima, izjednacavanje nacionalnog identiteta s razlicitostima vodi u paradoks i ponizava samo sebe. Svaka pol.zajednica treba razviti neku koncepciju o sebi, o tome kakva je vrsta zajednica, te kakva zeli biti. Ona potice svoje clanove na zivot u skladu s odredjenim predodzbama o sebi. No pored pomenutoga, mora se istaci da nacionalni identitet ima i svoju mracnu stranu te lako moze postati izvor sukoba. Buduci da je definicija identiteta nuzno selektivna, neki misaoni tokovi se naglasavaju, a drugi izuzimaju te se u zajednici stvara lazni osjecaj jednistva. Svaka politicka zajednica treba i stvara nekakav zajednicki pogled na svoj kolektivni identitet, ako vec ne eksplicitno onda implicitno.

29. Kriza nacionalnog identiteta - teska situacija nastaje kada zajednica prolazi kroz velike gospodarske i demografske promjene, kada je suocena s unutarnjim ili vanjskim ugrozama oporavlja se od traumaticnog razdoblja ili je paralizirana zustrom borbom nepomirljivih skupina oko toga kako bi trebalo biti istrojena. Britanija je pocela prolazak kroz bitne promjene od ranih 60tih. Britansko gospodarstvo je bilo u padu, industrijska produktivnost je bila niska a plata bilanca nepovoljna. Ukratko gotovo svi tradicionalni izvori ponosa na temelju kojih je zemlja konstruirala svoj kolektivni identitet kao sto su:kolonijalno carstvo, srustvena kohezija, demokratske institucije. Enoch Powell bio je jedan od prvih koji se pozabavio ovim pitanjem. On tvrdi da bi Britanija trebala hladno i kriticki da sagleda samu sebe, da pronadje svoju pravu narav i kolektivne nagone i graditi svoju buducnost na tome. Margeth thatcher se u mnogome slagala s Powellovom analizom Britanije, ona je prihvatila Powelov pogled na britanski identitet. Njen pogled na britanski identitet sluzio je istodobno kao srediste i kompas te joj je davao jaka uvjerenja i osjecaj usmjerenosti. Na nacionalnoj razini posvetila je sav svoj trud restrukturiranju britanskog drustva i obnovi britanskog karaktera. Tony blair nije se mogao nadati slamanju hegemonije konzervativaca a da nacije ne ponude dobro somislje pogled na njezin identitet. Blair je naglasavao britanski individualizam ali ga je ublazio ponekim naglaskom na socijalnu pravdu. Za razliku od nove desnice tvrdio je da je britanski politicki identitet pluralisticki utemeljen na jednakopravnom partnerstvu Engleske kotske, Velsa izuzev nekih odreddbi S.Irske. blair je takoe naglasavao tradiciju britanske gostoljubljivosti. No on je poput Margaret htio amerikanizirati Britaniju na gospodarskom i drustvenom polju, no za razliku od Margaret htio je da politicki i kulturni zivot ostanu europski. Na osnovu njegovih zalaganja da se naslutiti da Britanija konacno pocinje stvarati uskladjenu sliku o vlastitoj proslosri i buducnosti.

30. Kanada - je jos jedna zemlja u kojo pitanje nacionalnog identiteta zaokuplja javnost 70tih g. Quebec dugo nije sumnjao u to da je katolicki i francuski i da je Katolicka crkva cuvarica njegova identiteta. Zadatak definiranja nacionalnog identiteta koji je prije toga bio povjeren svecenstvu sada su preuzeli intelektualci a quebecka vlada je zamijenila crkvu u ulozi cuvarice. Na temelju ponovnog definiranja svog identiteta quebecke vodje tvrdili su da ovdje nije rijec o kanadskoj pokrajini ili o onome sto se prije naazivala Francuska Kanada, vec o zasebnom nacionalnom entitetu, te prema tome ostatak Kanade nisu zasebne pokrajine vec homogheni engleski nacionalni identiteti. Quebec je zatrazio od kanadske drzave da ga se prizna kao zasebno drustvo da njegovu zastitu uvrsti medju najvise nacionalne ciljeve i da mu dodijeli prava koja ostala pokrajine ne zahtjeva. Prvo pitanje se tice povijesnog samurazumijevanja Kanade, drugo se tice ustrojstva Kanadske drzave i trece tice se naravi kanadskog drzavljanstva. No wuebecki zahtjevi nisu bili jedini uzrok otvaranje rasprave o kanadskom identitetu.

31. Njemacka - pitanje nacionalnog identiteta je isprva isprovocirano nacistickim razdobljem i holokaustom. Trauma je bila velika da bi dopusustila Nijemcima postavljanje uznemirujucih pitanja nakon Iisvjet.rata. oni nisu bili nista gori nego drugi ljudi. Je li holokaus onda bio zastaranje? Drugo ptanje je bilo vezano uz kontinuitet njemackog identiteta te tzv.historizaciju nacistickog razdoblja. Trece pitanje je bilo povezano s njemackom poslijeratnom demokracijom. Habermas je mislio da je ono ne samo dovoljno, vec i jedini moguci oblik u modernoj pluralistickoj drzavi. Poslijeratna podjela Njemacke takodjer je postavila vazna pitanja o njenom identitetu. Velika vecina Z.Nijemaca i I.Nijemaca nije sumnjala da su oni jedna nacija. Sporazum o ujedinjenju je jednostavno prosirio temelj zakona na I.Njemacku te je uklopio u Z,Njemacku. Buduci da je ujedinjenje bilo siroko trazeno zrtve koje je iskazivalo bile su opravdane.

32. Zemlje u razvoju - medju svim zemljama u razvoju Indija je prva pocela raspravu o nacionalnom identitetu. 80tih g 20st.je pocela prvu raspravu o nacionalnom identitetu,koja ima neke slicnosti s debatom vodjenje u Njemackoj. Indija se i dalje bori oko izgradnje pravicnog i uravnotezenog stajalista o tome kakva zeli biiti te o hinduskim,budistickim,muslimanskim i drugim doprinosima njenom ostvarivanju.pri osamostaljenju Alzir se prooglasio modernom i sekularnom zemljom. Poput Alzira i Iran se odlucio za sekularni nacionalni identitet. Njima su se pridruzile zemlje koje su se nedavno oslobodile komunisticke vladavine. U nekim slucajevima kao npr.u Bosni jak kontrast izmedju vlastite redodzbe zemlje i pogleda izvana dodao je novu ostrinu potrazi za nacionalnim idetiteom. Vecina bosanskih muslimana smatra sebe muslimanskim Europljanima.godine 2004 vladavina Komisija za japanske ciljeve u 21.stpredlozila je prilicno opseznu preobrazbu velikog dijela japanskog identiteta. Komisija je utvrdila kako Japaan ima snaznu konformisticku tendenciju. Japan vi sada trebao poticati individualnost medju ljudima.

V 33. Asimilacija (standarno nacionalisticki i konzervativni pogled na drustveno jedinstvo) svakom drustvu je potreban zajednicki sustav znacenja i vrednosti. Ako bi neki clanovi drustva imali jako razlicita verovanja i vrednosti, nastalo bi duboko neslaganje i ne bi se mogao zadrzati zajednicki zivot. Neki pobornici asimilacije potkrepljuju ovu tvrdnju ontoloskim temeljom i smatraju kako se ljudi lagodno osecaju u drustvu sebi slicnih pa im je iz tog razloga tesko, skoro nemoguce, poistovetiti se sa nekim koga smatraju strancem. Ovo je po njima temeljna cinjenica ljudske naravi, neizbrisiv ljudski poriv, koje drustvo moze ignorisati samo na vlastitu stetu.

Sto se tice useljenika njihov izbor je ostar i jednostavan. Da bi bili prihvaceni i postali ravnopravni, moraju se asimilirati u nacionalnu kulturu, zameniti svoj nasledjeni ili uvezeni identitet za onaj koji proizilazi iz njihove nove zemlje i proci kroz neku vrstu kulturnog ponovnog rodjenja a ako bi postupili suprotno onda ne bi trebali prigovarati sto ostatak drustva odbija da se poistoveti sa njima.

Drustvo se ne moze odrzati na okupu ako njeni clanovi ne dele neka zajednicka verovanja i vrednosti. Ljudi koji zive zajedno, tako i razvijaju zajednicke navike, interese, ukuse i vrednosti i postaju slicni jedni drugima .. Pobornici asimilacije, medjutim, cewsto grese trazeci veci stupanj i opseg jedinstva nego sto je to moguce ili nuzno.

Asimilacija nije tako jednostavan i cist proces kako ga zamisljaju njeni pobornici.

Osoba koja se asimilira nije nikada sigurna da li se asimilirala ili je prihvacena, obicno biva prepustena na milost drugih i mora se dokazivati kako drugima tako i sebi.

Asimilant stalno vrsi pritisak na ostale pripadnike, i ako neko ne zeli da se asimilira on ih osudjuje, odrice ih se, distancira se.

Vrsta asimilacije kakvu pobornici prizeljkuju je neprovediva, jer vecina ljudi izvodi svoja temeljna uverenja iz vlastite vere. Brak je jos jedan faktor koji podupire kulturni identitet, pa se useljenici vencavaju izmedju sebe, sto pobornici asimilacije ne podrzavaju.

34. Integracija pomocu integracije kao alternativnog modela, useljenike bi trebalo ohrabriti da postanu sastavni deo drustva, da imaju ista prava, mogucnosti i duznosti kao ostali, da postuju njegove institucije i vrednosti, i da pokazu temeljnu lojalnost.

Integracija, pred istodobnim izazovom segregacije i odbacivanja, dvosmeran je proces, koji zahteva medjusobno prilagodjavanje kako useljenika tako i sireg drustva.

Drustvo se artikulira na vise razina: politickoj, gospodarskoj, socijalnoj, moralnoj i kulturnoj.

Useljenici ce se integrirati na nekim od ovih razina a na nekima nece, i to ce integracionisti shvatiti kao znak odvojenosti, odbijanja integracije i razvijat ce sve vrste politika kako bi obeshrabrili ovakvo ponasanje, mada neki integracionisti nemaju ovako ekstremne stavove o integraciji.

Moramo se cuvati primene razlicitih standarda integracije na razlicite rasne i etnicke skupine, ne samo zato sto je to nepravedno i rasisticki, vec zato sto to izaziva ogorcenost menju inferioriziranim skupinama pa sprecava njihovu integraciju.

35. Moralni ugovor Zajednicka pripadnost oznacava sirok osecaj medju gradjanima da pripadaju istoj zajednici, dele zajednicke interese, povezani su zajednickim sustavom prava i duznosti, da im dobrobit medjusobno ovisi pa zele ziveti zajedno u miru.

Poticanje zajednicke pripadnosti je nas opsti cilj, a sve ostalo proizilazi iz nje.

Zajednicka pripadnost je dvosmerni proces. Useljenici ne mogu pripadati drustvu ako im ono nije spremno pruziti dobrodoslicu. S druge strane, ne moze ih prihvatiti ako mu oni ne zele pripadati, sa svim sto to donosi sa sobom, zato zajednicka pripadnost zahteva sirok konsenzus oko toga sta se ocekuje od svake strane.

Duznosti useljenika ne proizilaze samo iz njihovog vlastitog pristanka, kako je to tvrdio John Locke, vec iz opsteg postovanja naspram onih medju kojima su se odlucili naseliti kao i nasparm njihovog nacina zivota.

Useljenici bi trebali ceniti integritet i dobrobit drustva, postovati strukturu autoriteta i zakona i ispunjavati svoje gradjanske duznosti, kao i uciti jezik i postovati tradiciju i povest drustva i tako ce ih vremenom uciniti delom svog socijalnog a mozda cak i osobnog identiteta, posebno ako uvide smisao u njima.

36. Konvergencija identiteta kada useljenici dodju potrebno je i njihova iskustva uciniti razumljivim ostatku drustva i ugraditi ih u prikladnu prepricanu nacionalnu povest.

Kada se useljenici prihvate kao deo nacionalnog identiteta zemlje, zemlja gleda svoju proslost i rekonstruira svoju povesnu pricu iz mltikulturalne perspektive.

Kad politicka zajednica pocne priznavati svoj multietnicki sastav ona shvata da njena sadasnja raznolikost nije tudjinska vec stalna povesna znacajka. Sto se tice useljenika oni cene sto se zemlja u proslosti susretala sa mnostvom ljudi poput njih i sto ce oni jednog dana postati vredni deo te zemlje. Drustvo prihvata da sada ima nove clanove, siri svoju samodefiniciju, a gradjani vise ne gledaju na sebe kao na vecinu nasparam useljenicke manjine.

Sto se useljenika tice oni shvataju da vise nisu useljenici, da su sada deo drustva,m ravnopravni gradjani i njihov kulturni osecaj identiteta nije vise napusten.

Zajednicka pripadnost sa useljenicima u krajnjoj liniji znaci sirenje dva identiteta koji su kljucni u tom pogledu. Ona je osigurana kada se transcendiraju, kako jezik tako i svest o vecini i manjini.

37. Tri oblika napetosti - napetnost izmeu politiko dravnog identiteta i komunitaristikog identiteta moe se rijeiti u smislu asimilacije, koezsistencije ili integracije.

38. Razlika izmeu asimilacije i integracije - razlika je u tome to asimilacija zagovara preobraivanje useljenika jer njeni popbornici smatrajau da se drutvo ne moe odrati na okupu ako njegovi lanovi ne dijele neka zajednika vjerovanja i vrijednosti, dok integracija smatra useljenike treba ohrabriti pa postanu sastavni dio drutva bez ikakvih mienjanja te zahtjeva meusobno prilagoavanje i useljenika i ireg drutva.