44
  Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta. 113 UDK 316.42 Izvorni znanstveni članak 316.7 Primljeno:  10. srpnja 2007.  Prihvaćeno: 10. rujna 2007.  DIMENZIJE MODERNIZACIJE I MJESTO IDENTITETA Rade Kalanj Odsjek za sociologiju Filozofskog  fakulteta u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za sociologiju Ivana Lučića 3 10000 ZAGREB Sažetak Tekst se, s obzirom na znač ajne revizije modernizacijskih teorija i  polazeć i od najjednostavnije,  ali višedimen‐ zionalne definicije koncepta modernizacije,   ponajprije bavi  propitivanjem  politič ke i kulturne modernizacije u svjetlu tematizacije identiteta.  Razmatra ključ ne toč ke tih dviju dimenzija modernizacije  i  pokušava  pokazati kako se u tom kontekstu odvijaju mijene identiteta.  Oč igledno  je da se u recentnim teorijskim razmatranjima modernizacije,  č ak i onda kada su vrlo uopć ena, više ne ispuštaju iz vida  politič ka i kulturna komponenta konstrukcije  identiteta,  koje uvelike utječ u na karakter i domete modernizacijskih   procesa. Tekst,  potom,  pro‐  pituje  problematski sklop  globalizacija/tranzicija/identite t. U  tom se sklopu ustanovljuju  glavna stajališta o  globalizaciji,  analiziraju se refleksi  globalizacije na tranzicijske društvene  prilike i izvlač e se neki zaključ ci o  prisutnosti  i djelovanju identitetskog  pitanja.  Pokazuje se da  globalizacija i tranzicija nisu suspendirale nego, dapač e, na različ ite nač ine,  pojač ale važnost identitetskog  pitanja.  Drugim riječ ima, dolazi do izražaja “osviještenost”  suvremene socijalne znanosti  da se ni modernizacija opć enito, ni njezin  globalizacijski  ciklus i tranzicijske   forme ne mogu temeljito razumjeti  ako se zaobilazi  prijeporno  pitanje identiteta.  Ključne riječi:  globalizacija,  identitet,  komunitarizam,  kultura,  liberalizam,  modernizacija UVOD Bez obzira na  brojne, više ili manje cjelovite i, uglavnom, konvergentne definicije, modernizacija se, u konceptualno‐teorijskom smislu, najjednostavnije definira kao opći proces prijelaza iz tradicionalnog u moderno društvo ili modernost koja, između ostalog, implicira vjerovanje u razum i racionalnu akciju, industrijsku, kapitalis‐ tičku ekonomiju, priznavanje prava pojedinca, demokratsku političku organizaciju i socijalnu strukturu zasnovanu na klasnoj društvenoj podjeli. Pritom se obično precizira da taj opći proces obuhvaća č etiri međupovezane dimenzije:  politič ku mo‐ dernizaciju  , odnosno razvoj ključnih institucija (političkih stranaka, parlamenata, slobodnog i tajnog glasovanja), koje omogućuju sudjelovanje u donošenju odluka;  ekonomsku modernizaciju  , koja uključuje rastuću podjelu rada, upotrebu upravljač‐ kih tehnika, usavršavanje tehnologije i povećavanje trgovačkih olakšica; društvenu modernizaciju  , koja dovodi do sve veće pismenosti, urbanizacije,  opadanja tradicio‐ nalnog autoriteta i rastuću socijalnu i strukturalnu diferencijaciju;  kulturnu moder‐ nizaciju  ,  bitno  obilježenu procesom sekularizacije u kojemu religijsko mišljenje, prak‐ sa i institucije gube svoje presudno društveno značenje. Usprkos  brojnim pri ‐ govorima, a osobito onome  koji upozorava da se to poimanje temelji na razvoju 

Dimenzije Modernizacije i Mjesto Identiteta

Embed Size (px)

Citation preview

UDK 316.42 316.7

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta. Izvorniznanstvenilanak Primljeno:10.srpnja2007. Prihvaeno:10.rujna2007.

DIMENZIJEMODERNIZACIJEIMJESTOIDENTITETARadeKalanj OdsjekzasociologijuFilozofskogfakultetauZagrebu

Filozofskifakultet Odsjekzasociologiju IvanaLuia3 10000ZAGREB Saetak Tekstse,sobziromnaznaajnerevizijemodernizacijskihteorijaipolazeiodnajjednostavnije,aliviedimen zionalnedefinicijekonceptamodernizacije,ponajprijebavipropitivanjempolitikeikulturnemodernizacijeu svjetlutematizacijeidentiteta.Razmatrakljunetoketihdvijudimenzijamodernizacijeipokuavapokazati kakoseutomkontekstuodvijajumijeneidentiteta.Oiglednojedaseurecentnimteorijskimrazmatranjima modernizacije, ak i onda kada su vrlo uopena, vie ne isputaju iz vida politika i kulturna komponenta konstrukcijeidentiteta,kojeuvelikeutjeunakarakteridometemodernizacijskihprocesa.Tekst,potom,pro pitujeproblematskisklopglobalizacija/tranzicija/identitet.Utomsesklopuustanovljujuglavnastajalitao globalizaciji,analizirajuserefleksiglobalizacijenatranzicijskedrutveneprilikeiizvlaesenekizakljucio prisutnostiidjelovanjuidentitetskogpitanja.Pokazujesedaglobalizacijaitranzicijanisususpendiralenego, dapae, na razliite naine, pojaale vanost identitetskog pitanja. Drugim rijeima, dolazi do izraaja osvijetenostsuvremenesocijalneznanostidasenimodernizacijaopenito,ninjezinglobalizacijskiciklus itranzicijskeformenemogutemeljitorazumjetiakosezaobilaziprijepornopitanjeidentiteta.

Kljunerijei:globalizacija,identitet,komunitarizam,kultura,liberalizam,modernizacija

UVOD

Bezobziranabrojne,vieilimanjecjelovitei,uglavnom,konvergentnedefinicije, modernizacijase,ukonceptualnoteorijskomsmislu,najjednostavnijedefinirakao opiprocesprijelazaiztradicionalnogumodernodrutvoilimodernostkoja,izmeu ostalog, implicira vjerovanje u razum i racionalnu akciju, industrijsku, kapitalis tikuekonomiju,priznavanjepravapojedinca,demokratskupolitikuorganizaciju i socijalnu strukturu zasnovanu na klasnoj drutvenoj podjeli. Pritom se obino preciziradatajopiprocesobuhvaaetirimeupovezanedimenzije:politikumo dernizaciju, odnosno razvoj kljunih institucija (politikih stranaka, parlamenata, slobodnogitajnogglasovanja),kojeomoguujusudjelovanjeudonoenjuodluka; ekonomsku modernizaciju, koja ukljuuje rastuu podjelu rada, upotrebu upravlja kihtehnika,usavravanjetehnologijeipoveavanjetrgovakiholakica;drutvenu modernizaciju, koja dovodi do sve vee pismenosti, urbanizacije, opadanja tradicio nalnog autoriteta i rastuu socijalnu i strukturalnu diferencijaciju; kulturnu moder nizaciju,bitnoobiljeenuprocesomsekularizacijeukojemureligijskomiljenje,prak sa i institucije gube svoje presudno drutveno znaenje. Usprkos brojnim pri govorima, a osobito onome koji upozorava da se to poimanje temelji na razvoju

113

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

Zapadatedajestogarazvojnoetnocentrino,takodefiniranikonceptmodernizacije ipak zadrava svoju referencijalnu vanost. Njegova se problematinost korigira opravdanom tezom da modernost i modernizacija, uza svu njihovu smislenu srodnost,netrebapoistovjeivati,dajemodernostdoduejedna,alidasuputovii modelimodernizacijerazliitiimnotveni.Ispravnijeje,dakle,govoritiomoderni zacijama koje opu ideju modernosti uvijek kombiniraju s razliitim kulturnim i drutvenimiskustvimaiisprepliusesrazliitimvrstamaidentitetskihobrazacai konstrukcija. Ovdje emo se posebno zadrati na politikoj i kulturnoj dimenziji modernizacije,nezbogtogatosusameposebivanijeodostalihnegozbogtoga to se upravo njihovim posredstvom odvijaju procesi konstrukcije, prezentacije i manifestiranjaidentiteta.

POLITIKAMODERNIZACIJA

Politika modernizacija zapadnih drutava povezana je s uspostavom i usponom politikihigraanskihpravakojadefinirajusamopoimanjepojedincainjegovu,iz togaizvedenulegitimnumogunostsudjelovanjauorganizacijiivotnogporetka. Rijejeoporetkupolitikedemokracije,bilaonaneposrednailipredstavnika,ukojoj pojedinac konstruira svoj identitet politikog subjekta i graanina, bez obzira na svojuizvornupripadnostodreenojsocijalnoklasnoj,etnikojilikulturalnojgrupi. Tojeosnovaizkoje,ujavnojsferi,izrastajustrankeiparlamentikaoorganizirani pluralistiki oblici izraavanja individualnih volja i njihovih interesnih projekcija. Unjima,navieilimanjeposredannain,dolazidoizraajaidentifikacijapojedi nacasodreenimpolitikimkoncepcijamaivrijednostimakojepoprimajukarakter relativnotrajnihilipromjenjivihkolektivnihidentiteta.Kolektivnipolitikiiden titetimogusteirelativnoautonomanstatus,alioniukrajnjojlinijiuvijekoviseo stanju identitetske suverenosti pojedinaca kao politikih i graanskih subjekata. Pojedinci su graani parlamentarne drave kao moderne politike tvorevine koja snanoobiljeavanjihovindividualniikolektivniidentitetskiimaginarij,alitoni potoneznaidaona,samimtim,ispunjavasvenjihovelegitimnezahtjeveioe kivanja.Identifikacijasdravom,makolikobilavana,neiscrpljujesvepotencijale bazinogpolitikogigraanskogsamopoimanjaistogaseansenjegovepotpunije realizacijetraeusfericivilnogdrutvaukojemuse,izvanstranakih,parlamentar nih i dravnih aparata, odvija neposredna akcija za razne vrste individualnog i kolektivnog priznanja. Iako Ulrich Beck kritiki ocjenjuje da je civilno drutvo najslabiji akter ak iu europskoj politici, da je europsko civilno drutvo samo odrazopebijedeeuropskepolitikeidanemoemnogopridonijetinjezinuukla njanju,onoseipakpromatrakaovaankonstitutivnielementpolitikemoderni zacije, osobito u perspektivi kozmopolitske Europe ili kozmopolitizacije odozdo (Beck/Grande, 2006:199). Njegove su akcije i pokreti, makar i rudimen tarno,manifestniobliciafirmacijeidentitetauokolnostimademokratskogdeficita 114

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

postojeih formalnih institucija. Upravo je taj deficit u politiki moderniziranim razvijenim drutvima doveo do otrog, jo uvijek teorijski otvorenog prijepora izmeu liberalistikog stajalita o univerzalnosti individualnog identiteta i komu nitaristikog stajalita o partikularnogrupnim identitetskim pravima. Civilno se drutvo pojavljuje kao posredovna karika izmeu deficitarnosti liberalnouni verzalistikogindividualizmaideficitarnostikomunitaristikokolektivistikihap sorpcija individualnosti. U veinskodemokratskom konsenzusu, kao temeljnom obiljeju liberalnog poretka, pojavljuju se manjine koje remete univerzalistiko individualistiko naelo i trae politiko priznanje razlike, oslanjajui se na civilno drutvenemogunostipolitikemodernizacije.Toznaidajepolitikamoderniza cija,iuvisokorazvijenimzapadnimdrutvima,moralauvaitimobilizacijskeiden titetskepoticajeizcivilnogdrutvazakojeseliberalniuniverzalizampokazaopre kratkim.Dokseklasinoliberalnouenje,kaePaulRicoeur,temeljinastatusu racionalnogaktera,statusukojisvimapripadakaouniverzalniljudskipotencijal,u politicirazlikezahtjevzauniverzalnimpriznanjemproistjeeizdiferenciranogkul turnog temelja, pri emu se pretpostavljeni univerzalni ljudski potencijal smatra pukimizrazomhegemonijskekulture,kulturebijelogovjeka,mukogspola,koja je svoj vrhunac dosegnula u razdoblju prosvjetiteljstva...Sva su liberalna drutva od sada suoena s problemom manjina, a konfiguracija njihovih nacionalnih dr avanepokrivakartuetnokulturnihrazlika.Odsadaesegovoritidasenekolibe ralnodrutvokaotakvouposebljujenainomnakojitretiramanjine,ukljuujuii onekojenedijelejavnedefinicijedobra(Ricoeur,2004:313314).Posvemusudei, barem tako misle P. Ricoeur i Ch. Taylor, liberalnouniverzalistiki i revolucio narnodeklaracijski diskurs prosvjetiteljskog osamnaestog stoljea, prema kojemu sesviljudiraajuiostajuslobodniijednakiupravima,suoiosesinjenicomna oko rubnih ali nipoto zanemarivih grupnih odmaka od tog osnovnog naela identifikacije. Naelo, dakako, ostaje ali raznovrsne manjinske grupe polaze od uvjerenjadajeonopreopenitoiusvojojopenitostiakdiskriminatornouodnosu nanjihoveposebnosti.Onesvojuposebnostpostavljajukaopravednonaelokoje ihizvlaiizpolitikemarginalnosti.Marginalniseidentitetinastojepotvrditikao posebno priznati i javno zajameni identiteti u kojima se trai uporite za potpu nijurealizacijupolitikihigraanskihprava.Prematome,usprkostezamaBriana Barryja,kojivrloargumentiranoibezostatnobranipuninuisvevaeunadmo liberalnognaela,politikamodernizacijaliberalnouniverzalistikeorijentacijenije dokrajarazgradilagrupnepripadnostinegoih,inise,morauzimatiuobzirbilo kaopitanjedodatnihzakonodavniharanmanailipakkaopitanjekojeiziskujebit nureartikulacijupolitikogporetka(Barry,2006). Zatojeunovijevrijemeidolodozanimljivogteorijskogprijeporaizmeudviju tradicija moderne demokracije, one naglaeno liberalistike, preteno anglosakson ske(politikiliberalizam)ionerepublikanskekojajeizvornopretenovezanaza francusku politiki misao. Dok je prva, usprkos liberalistikoindividualistikom kanonu,sklonapluralistikimgrupnokomunitaristikimkorekcijama,drugakon zekventnoostajeprinaeludaRepublikakaozajednicajednakopravnihgraanau

115

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

osnovizadovoljavasveindividualneikolektivneidentitetskezahtjeve.Takosepo litiki liberalizam i republikanizam ispostavljaju kao dva, izvorino srodna ali i razliita modela politike modernizacije. Jedan, u okviru temeljnog liberalno demokratskog poretka, priznaje mogunost pluralizacije zasebnih politikih iden titeta, dok drugi, u okviru liberalnorepublikanskog poretka, polazi od pretpos tavke da su identitetske posebnosti ve ukljuene u opevaee politiko i gra anskoustrojstvoRepublikekojesvima,bilionipojedinciilikolektiviteti,dajeisto ijednakomjestoujavnomiskazivanjunjihovihzahtjeva.Tadvanaelnastajalita dolazedopraktinogizraajausituacijamamanjinskihpolitizacijaidentiteta,kada sepostavljapitanjetrebaliihrazrjeavatiformalnimpriznanjemspecifinihprava ili ih pak treba zadrati u okvirima postojeih i za sve jednakovaeih formalnih normi,kojesutolikoinkluzivnedasameposebiomoguujunesmetanurealizaciju svihidentitetskihposebnosti.Upravosuse,naosnovitihpraktinihpitanja,pos ljednjihgodinavodileijoseuvijekvodeveliketeorijskedebateotrajnimnaelima i unutarnjim deficitima liberalne politike modernizacije. tovie, one su u zna ajnojmjeripridonijeleproirenjutematskogiistraivakogpoljaznanstvenihdis ciplinakojesebavemodernizacijskimpolitikimprocesima,atosuprijesvegapo litikafilozofija,politikasociologijaipolitikateorijaopenito.Krajnjirezultattih debata najobjektivnije je saela Dominique Schnapper, inae zagovornica fran cuskorepublikanskevarijanteliberalnedemokracije,kojakae:akiunajstarijim demokratskimdrutvimagraanskonaelonikadanijebilodovoljnosnanodabi eliminiraloidentifikacijuljudispovijesnimilireligijskimpartikularizmimatoje legitimno ali takoer da bi kontroliralo predrasude spram nekih naroda regrupiranihuistompolitikomdrutvuilidabiukloniloizprolostinaslijeene diskriminatorske postupke to je protivno kolektivnim vrijednostima. Nijedno drutvo nije i ne moe biti posve graansko. Religijske, etnike ili povijesne realnosti, jedne legitimne a druge ilegitimne u funkciji samih vrijednosti graanskosti,odravajuseiobnavljaju.Akosupozivanjanapovijesneireligijske partikularizmeistodobnoneizbjenaipoeljnasvedotledoknisuinkompatibilna sa zajednikim vrijednostima vrijednostima slobode i jednakosti svih graana stigmatizacija i diskriminacije koje pogaaju neke grupe izravno su oprene gra anskomnaelukojeorganizirakolektivniivot(Schnapper,2002:271). Akojeidealnotipskiobrazacliberalnepolitikemodernizacijeusebitolikodvoj ben i nesavren, onda je realno pretpostaviti i empirijski ustvrditi da je liberalna modernizacijapostsocijalistikihdrutavajosloenijaidaunjimaproblempoli tikeidentitetadolazidojozaotrenijegizraaja.Onasunaimemoralakrenutiod zateenog i iscrpljenog stanja socijalistike modernizacije, od revolucionarnoide olokikonstruiranezbiljeukojojjeliberalistikonaelopolitikihigraanskihpra va bilo proglaeno tek formalnom, socijalno neutralnom pretpostavkom iskazi vanjaiafirmacijeidentiteta.Drugimrijeima,odstanjakojejepoivalonadoktri narnojpostavcidasuslobodetoihomoguujupolitikaigraanskapravasamo formalne ali ne i supstancijalne (realne), da ustanove predstavnike demokracije nisu nuni izraz univerzalne elje za slobodom u naem stoljeu (Aron, 116

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

1996:186).Iakojedavnopostalooiglednimdaosobneslobodeipolitikeslobode, slobode u odnosu na proizvoljnost i slobode sudjelovanja u javnim poslovima, slobodaoddespotizmaislobodaizboravladavinenarodaostajuubitinetaknute koliko god se mijenjali konkretni naini njihova izraavanja, u doktrinarnodog matskom socijalistikom poimanju supstancijalno znaenje imaju samo socijalni ciljevimodernizacije(Aron,1996:209).Onisuidentitetskisupstancijalnidoksusvi drugi identitetski atributi sporedni, prevladani ili ve ukljueni u postuliranu so cijalnukonstrukcijuidentiteta.Takosesocijalnoegalitarna,upovijesnoideolokoj projekcijibesklasnaidentifikacijaispostavilakaosupstancijalnikriterijneliberalis tikog ili protuliberalistikog modela politike modernizacije. Prema tome, pola zei od takvog zateenog stanja, akteri ili vodee elite postsocijalistike politike modernizacije morali su obaviti cijeli niz dekonstrukcijskokonstrukcijskih zah vata,priemuterminolokoznaenjskinijeodluujuejesulitizahvatibilirevolu cionarni, reformistiki, radikalnoreformistiki ili, uopeno govorei, tranzicijski. Alikrozsvetezahvate,bezobzirananjihoverazliite,blage,napeteilidramatine konkretizacije, uvijek se provlai pitanje reidentifikacije ili uspostave novog tipa politikeidentiteta.Prvojetrebalo,uskladusdotadapotisnutimilizabranjenimlibe ralistikim poimanjem, dokinuti ili razgraditi socijalistikoegalitarnu koncepciju drutvaizamijenitijenaelimaliberalnogegalitarizmakojisvima,bezobzirananji hovsupstancijalnisocijalnikapital,dajejednakeslobodeianse.Poimanjedrutva, kaosocijalnoklasneizjednaenostiiprojektivnebesklasnosti,trebalojebitizami jenjenopoimanjemdrutvakaosklopapravnopolitikijednakihansi,neovisnoo konkretnosocijalnimpozicijamaidispozicijamadrutvenihaketera.Slikadrutva kaorelativnohomogeneinadodreujuestrukturezamijenjenajeslikomdrutva kaopluraliziranogidestrukturiranogrealitetakojivienemaprimarnuobjektivizi ranumonadpredodbamaioekivanjimasocijalnihaktera.Drutvose,dakako,i dalje pojavljuje kao trajno podrazumijevajui i diskurzivni realitet, koji ak ima snanuretorikosimbolikuvrijednost,alionojeustvarnostitolikoraaranoiu neku ruku desocijalizirano da se od njegove apstraktne prisutnosti vie ne mogu oekivati nikakva strukturalnoimplicitna rjeenjaivotnih problema. Drutvoos tajenekomvrstomopeapstrakcijeivotnogtotalitetaukojemuljudiostvarujura znovrsne konkretne oblike meupovezanosti, diferencijacije, interesnog udruivanjailirazdruivanja.Drutvoje,dakle,samonaretorikosimbolikoj,ap straktnojraziniprincipiumidentificationis,azbiljskioblicidrutvenogidentitetado lazedoizraajananioj,konkretnojrazinisocioekonomskihpoloaja,interesai oekivanja.Stogaje,kadjerijeopostsocijalistikimdrutvima,legitimnogovoriti opluralizacijidrutvenogidentiteta,toznaidasenjegovikonkretniobliciizaliiz prethodnih okvira jedinstvenog drutvenog totaliteta i njemu svojstvene dr avnopolitike volje te da su sueljeni s dravnopolitikom organizacijom koja oslikavalegitimnisocijalnoidentitetskipluralizam.Utolikoinijeudnodajepost socijalistika politika modernizacija, ugledajui se na raznovrsne recepcijske ob rascemodernoliberalnetradicije,idejudrutvenodravnogtotalitetanadomjestila idejomdravnekonstrukcijekojapoivanapretpostavcipluralistikogislobodno

117

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

izbornogoblikovanjajavnevolje,alidajepritom,svjesnoiliparadigmatskiopor tuno,rtvovalailinamjernopotisnulagotovosveidejedrutvaidrutvenostikoje iskau iz idealnotipski shvaene liberalne doktrine. Tako je, na neki udan, a opet povijesnofaktiki objanjiv nain,drava postalakljunim diferencijalnim na elom globalnosvjetske i unutarnje diferencijacije i identifikacije. Drava, naime, prijesvegazboguvjerenjadajeliberalnomodernizirana,zadobivaparadigmatsku vrijednost,a raskid s dravom socijalistiki demoderniziranog oblikai identifika cijas dravom konano moderniziranog tipa predstavlja se kao nedvosmisleno najboljiodgovornaproblemekojenameerazvojdrutva.Konstrukcijadrutveno totalizirajueg identiteta zamijenjena je konstrukcijom dravnomoderniziranog identiteta.Graaniseidentificirajusdravomanesdrutvom,jerpolazeodmo dernizacijskipostuliranepretpostavkedajeupravodravausvomliberalnomliku izraznjihovihslobodnihiraznovrsnihhtijenjaaneodozgonametnutavladateljska silatedabatakvadravasamaposebiimpliciranajizglednijemogunostirazvoja demokratskogdrutva.Graanise,dakle,identificirajusidejomdemokratskedr avekaokonkretneformedemokratskogdrutva.Atasekonkretizacija,upostso cijalistikim okolnostima, oitovala na dva naina: kao tranzicijska manjkavost jo nerealizirane liberalnodemokratske drave i kao tranzicijski suviak kvaziliberal nodemokratske,postautoritarnedravesdemokratskomlegitimacijom,kojajera zloito i dovitljivo nazvana demokraturom odnosno ogranienom demo kracijom. No i u jednom i u drugom sluaju, i u deficitarnoj i u hipertrofiranoj verziji, dravna je konstrukcija zadobila status primarne vrijednosti na koju se projicirasveonotojeuprolostibilopreskoenoilipotisnutokaoionotona laukriterijiskokoviteprilagodbeliberalnojmodernosti.Zatojeoblikovanjepost socijalistikihdravaistodobnoinaglaenoobiljeenoretorikomtradicijeiretorikom modernosti. Tosenajboljevidiujednomodkljunihelemenatapolitikemodernizacije,ato su politike stranke kao izraz pluralistikodemokratskog oblikovanja dravnog razloga.Onesu,upostsocijalistikojkonstelaciji,uambijentunarodnogigraan skog ushienja, demokratizacijei liberalizacije, preteno obiljeene ili nacionalno tradicijskim ili graanskodemokratskim nominalnosimbolikim stilizacijama. Junakim se trenutkom, kao to kau neki analitiari tranzicije, mogu smatrati njihoveaktivnostikojetrajuodprvihviestranakihizbora,tijekomineposredno nakonnjih,kadaseprviputnakonautoritarnogreimaokoizborimadobivenih poloaja od nacionalne vanosti bori u prihvatljivo kompetentnim uvjetima (ODonnell/Schmitter,2006:94).Onesutoposislobodnoizabranepolitikeidenti fikacijeprekokojegraaniiskazujusvojeideolokeiinteresne,tradicionalneimo dernoracionalizirane vizije najprihvatljivije politike formule zajednikog dravnogidentiteta.Strankesuneposrednoempirijskiadravatranscendentniiz razidentitetskokonstrukcijskogodnoenja.Stranakisuidentitetizapravopercipi rani kao empirijski najneposredniji i posredovno najdjelotvorniji instrument obli kovanjasvojepravednedravekojasezasnivananaelimaslobodeijednakosti, kojaslobodunertvujetotalitarnonametnutojjednakosti.No,buduidajedrava 118

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

u stvarnosti splet aparata vlasti i moi a ne organ jednakog i pravednog zado voljavanjasvihinteresa,identifikacijasnjomostajenekomvrstomopeapstrakcije i stoga je razumljivo da se stranke, bez obzira na stupanj svoje dravotvornosti, ispostavljaju kao glavna pribjeita interesne kako socijalne tako i politike iden tifikacije.Stranakiidentiteti,unekuruku,nadkriljujuopiitranscendentnidravni identitet. Umjesto dravnog razloga na scenu stupaju pluralni stranakirazlozi, takodasedravapojavljujekaokrajnjapozadinskazajednica,astrankekaoutjelov ljenjakonkretnihidentitetskointeresnihprojekcijakojedrava,tajpoopeniiden titet,nijekadrazadovoljiti.Takostrankepostajuglavniminstrumentimapolitike konstrukcije drutvenosti, a drava popritem borbe za pobjedu, prevagu ili provoenje ovog ili onog stranakog poimanja drutvenosti. Zato ne bi bilo pret jeranoustvrditidajeopsesijastrankamainjihovomproliferacijomzadobilaoblik svojevrsne svjetovne religije na koju se prebacuju sva neispunjena moderno dravna nadanja. Stranake se projekcije i meusobne borbe manifestiraju kao koncentrirani identitetski izrazi stvarnih ili potencijalnih drutvenih sukoba ione se,utomsvojstvu,pojavljujukaosurogatiparcijalnihilidoktrinarnoprogramatski generaliziranih identitetskih nastojanja. Iz tih je pretpostavki, osobito u post socijalistikoj konstelaciji, i izrastao poznati fenomen partitokracije koja upravo svjedoioinjenicidvostrukestranakerekuperacijeidentiteta.Oinjenici,naime, da su stranke, kao rezultat skokovite politike modernizacije, istodobno na sebe preuzeledravnopolitikuidrutvenufunkcijutedajenjihovadrutvenodekla rirana pozicija, zbog deficita demokracije, zadobila glavnu socijalnoidentifikacij sku ulogu. Stranako lanstvo, privrenici i birai svoja politika opredjeljenja odmjeravaju prema deklariranim drutvenim ciljevima stranaka. One, kao for malneinaosvajanjevlastiusredotoeneorganizacije,apsorbirajudobardiodru tvenomobilizacijskeenergije.Apsorbirajujedotemjeredaseonautapautehnike, procedureiretorikuborbezavlastiliobnaanjavlasti.Takodolazidotogadase strankeoitujukaojedinakonkretnastvarnostadrutvosamokaoskupobvezuju ih moralnih proklamacija. Ta se injenica na razini drave izraava kao partitok ratska normalizacija a na globalnodrutvenoj razini kao hiperpluralistiki splet stranakih kanala posredovanja i supstituiranja drutvenosti, kao viestranaka okupacijadrutvenogtijela.Odatlebisemogaoizvestizakljuakdasustranke,kao neophodanelementpolitikemodernizacije,istodobnoiinstrumentfragmentacije drutvenog identiteta. Fragmentacije shvaene ne u smislu rastvaranja orga nicistikog usrojstva zajednice nego u smislu ubrzane modernizirajue dife rencijacije svojstvene drutvima koja su zaokupljena uspostavom modernofunk cionalnih oblika drutvene povezanosti, solidarnosti, kohezije i integracije. Ba u tim drutvima iako je to dijagnosticirano kao svjetski zabrinjavajui trend do najjasnijeg izraaja dolaze tendencije dezintegracije koje se ilavo odupiru svim projektimaiidealimaintegracije. U tom je kontekstu razumljiva teorijska i praktina zaokupljenost idejama i po tencijalimacivilnogdrutva.Urazgradnjilegitimnostisocijalistikogporetkacivilnoje drutvoprigrljenokaouporiteizkojegsudolazilikritikodekonstrukcijskipoticajiza

119

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

demokratskureformuilizakorjenituliberalnopluralistinupolitikumodernizaciju,a u postsocijalistikom razdoblju, u ciklusu konsolidacije demokracije ono se ispostavilo kao protutea partitokraciji i kao oblik djelovanja koji izvire iz nepo sredne zbiljnosti potisnutih drutvenih problema i injenica. Civilno se drutvo, diskurzivnoteorijski i praktinoaktivistiki, manifestira kao jedina prava iden tifikacija drutvenosti. Ono se, u neku ruku, percipira kao lijek za sve drutvene bolesti koje ostaju izvan domaaja stranaka i formalnih dravnoinstitucionalnih aparata,narubovimanjihovihtaktikopolitikihigarailiprogramatskihstrategija moi.Oponovnombuenjucivilnogdrutvaaksegovorikaooneoekivanoma u nekim sluajevima i dosad nevienom fenomenu, uz posebno vanu konsta taciju da najvei izazov za tranzicijske reime predstavljaju novi ili oivljeni identitetiisnjimapovezanokolektivnodjelovanjeodreenihdrutvenihskupina, osobito onih koje su potaknute ili zakinute irenjem liberalizacije (ODonnell /Schmitter, 2006:88). Njihovo unutarnje ustrojstvo i postupci preteno su parti cipativniiegalitaristikiitosesmatrabitnimobiljejemtranzicijskepolitikekul tureupovojima(ODonnell/Schmitter,2006:89).Nocivilnodrutvo,utojsvojoj identifikacijskoj ulozi, funkcionira po dvostrukoj logici. Ono je, s jedne strane, moderna i univerzalistika ideja i teorija o slobodnoudruujuim formama organizacijekojeposrednikidjelujuizmeubazinointeresneiglobalnodravne racionalnosti,izmeupotrebaodozdoinjihovogsagledavanjaodozgo,jednomri jeju izmeu niih (podreenih) i viih (nadreenih, odluujuih) struktura ljud skog organiziranja. Ono je postulirano kao drutvo u pravom smislu rijei, kao dinaminirealitetukojemseisprepliudifuznipoticajiodozdoiregulativnaogra nienja odozgo, u kojemu ljudsko djelovanje zadobiva smisao slobodnog i racio nalnousuglaenogoblikovanjadrutvenosti.Istodobno,meutim,civilnojedru tvoprostornajrazliitijih,ponekadisebinihdrutvenointeresnihprohtijevakoji, pozivajui se na opu ideju slobodnog i otvorenog drutva, vode rauna samo o grupnim interesnim razlozima i u tom smislu djeluju kao faktor fragmentacije homogenogdrutvenogprostora.Zatojeidentifikacijascivilnimdrutvomdvo znana,univerzalnaipartikularna.Onopripomaedasekonstrukcijaidentitetazas nivanesamonajednoobraznimbazinimiliodozgonametnutimidentifikacijskim obrascima, nego i na pluralnim (multi) kriterijima slobodnog izraavanja identi tetskihprava.Tadrugadimenzijacivilnogdrutvaupostsocijalistikojjepolitikoj modernizaciji znatno izraenija nego prva, tako da se iza partikularnopluralnih identitetatekjedvanazireopismisaoidentitetascivilnimdrutvom.Tojeposve logino imali se na umu da se u civilnodrutvenom, nevladinom, nestranakom sektoru oblikuju grupe, inicijative ili zaeci drutvenih pokreta s naglaenom aktivistikomtenjomdasenjihoviciljevipriznajukaolegitimniopedrutvenici ljevi.Djelujuipodegidomcivilnogdrutvakaoopegokvira,onipotvrujupret postavku da se konkretni identiteti umnoavaju i mijenjaju, da mogu biti pov remeni, privremeni, konjunkturni, vie ili manje trajni, vie ili manje obuhvatni, ovisnookonstantnostiilisituacionojobiljeenostirazlogakojiodluujuoprivre nitvuaktera.Onineteeradikalnojpromjenitogopegokvira,jeronjeshvaen 120

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

kaooptimalnomoguidosegmodernizacije,negonjegovomobogaivanjuusvim onim aspektima koji izriu doputene i jo nerealizirane razlike kao normalna postignuamodernedrutvenosti.Tenjatihaspektualnih,konkretnorazlikovnih formi civilnog drutva da se generaliziraju, da se postave kao mjera za cjelinu drutvenogidentitetajednojeodkljunihiskuenjaudobaglobalnopostmodernih konstrukcijaisueljavanjarazlika. KULTURNAMODERNIZACIJA

To iskuenje dolazi do osobita izraaja na podruju kulturne modernizacije i upravo se zbog toga kultura najee promatra kao glavno uporite tvorbe i razumijevanjaidentiteta.Bezobziranasvojupovijesnotendencijskuzasnovanost, odnosnopretpostavkudareligijskomiljenje,praksaiinstitucijegubesvojepresu dnodrutvenoznaenje,definicijakulturnemodernizacijekaouniverzalnogseku larizacijskogprocesapokazalasepreopenitomjerakiuvisokomoderniziranim, a kamo li u tranzicijskim i nedovoljno razvijenim drutvima religijska uvjerenja i religijske kulture igraju snanu ulogu u profiliranju identiteta. Kritiko preispiti vanjesekularizacijskeparadigmeidedotledaPeterBerger,kojijesvojedobnova io kao jedan od njezinih najeminentnijih zagovornika, danas govori o desekularizacijimodernihdrutava(Willaime,2006:755;Inglehart,2004).inise da obnova religijskih privrenosti (vjerovanja bez pripadanja ili pripadanja bez vjerovanja),kakoukonstitutivnolaikimtakoiuintegristikim,ponekaditeok ratskimsredinama,predstavljanekuvrstuneoekivanogrevanageneralnoevolu cionistikompoimanjumodernizacije.ZatoGianniVattimo,upozoravajuinaten dencije fundamentalizma i kumunitaristikih aparthejda, zapaa da u babi lonskomsvijetupluralizmakulturniaosobitoreligijskiidentitetilakozavravajuu fanatizmu(Vattimo,2004:153).Kulturnamodernizacijanije,dakle,samosekulari zacijskiproces,kojisesvodinagubitakcentralnostireligijskogmiljenjaiinstitu cija, nego se pokazuje kao mnogo ire razlikovno obiljeje provoenja i razu mijevanja pluralnih oblika modernizacije. I u suvremenom modernizirajuem svijetureligijeoiglednoigrajuvanuulogu,bilokaoodgovornasamodostatnuiz vjesnost znanstvenih istina, bilo kao potraga za idealom savrenstva ili pak kao oblikotvorniduhovnielementtradicije.Odatle,kaeLouisDollot,sasvimsigurno neproizlazizakljuakdabikultiviraniovjeknunotrebaobitireligiozan,ilipak vjernik,nitidaonnebimogaoimatiiprofanukulturu.inise,meutim,daistin ska kultura teko moe odbaciti postojanje izvjesnog morala ili etike (Dollot, 2000:64).DokbiseDollotumogloprigovoritidamoralietiku,ukrajnjojlinijiiu smislu istinske kulture, svodi na religijske osnove, Amitai Etzioni vie upozo ravanaduhovnudeficitarnostsekularizacijsketezejersmatradatadeficitarnost nijedobranizalaikihumanizam.Duhprosvjetiteljstva,kaeon,tolikojezaslije piozapadnjakeintelektualceivoedaonipreviajupovratakreligijskognasvjet skoj razini ili ga pak promatraju kao prijetnju a ne kao vektor remoralizacije

121

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

drutva.Nakon11.rujnabilojeoiglednodaosnaivanjeislamistikogradikali zmanijezahvatilosamoarapskisvijetvedaseirinasvemuslimanskenacije,od IndonezijedoTurske.Rijetkisu,meutim,onikojisuobratilipozornostnapolet crkavaubivimkomunistikimzemljama,uIstonojEuropiiRusiji,namilijune novih preobraenika u Kini, na proliferaciju raznih sekti diljem svijeta. Da bi ilustrirao vanost tog novog stanja stvari, Etzinoni navodi jedan, po njegovu miljenjuanegdotskiprimjer.Naime,Amerikaagencijazameunarodnirazvoj, zaduena zareviziju kolskih udbenika u Afganistanu i Iraku, iz njih je izbacila svapoglavljakojaveliajutalibaneiSaddamaHuseina.Pritomsesuoilasteko omdaihnadomjestidrugimvrijednostima.Usredotoilasenapouavanjemate matike, znanosti i engleskog jezika. No ta sekularizirana materija ne dodiruje bitnapitanjatoihpostavljajureligije,primjerice:tojedobarivot?,Kojesunae dunostspramobitelji,prijateljailidrugihlanovazajednice?,Jelismrtkrajkojeg sesvimoramobojatiiliodlazakuboljisvijet?,tojesonimakojinenalazesvoje mjesto u trinom drutvu i mogu li oni otkriti druge temelje samopotovanja?. SekulariziraniseZapad,premaEtzioniju,suzdravaodpostavljanjatakvihpitanja. Aliusprkosprivlanostikonzumeristikoghedonizma,svejeveibrojljudinespo soban da se takmii s nainom ivota svojih susjeda. Odatle proizlazi rastue otuenje ruralnog svijeta i urbanih imigranata koji tvore veinu stanovnitva u zemljamaurazvojukaotosuIndijaiKina.Zapadjesvakakozasluanzavelia njedostojanstvapojedinca,autonomnihvrijednostiiljudskihprava.Notosusamo ideologijeusmjerenenasprjeavanjezloupotrebadravnoguplitanjainapromica njeljudskogsamoodreenja.Tevrijednostinisuodgovornapitanjakojasepostav ljaju svakom pojedincu izvrgnutom slobodi izbora i ustanovljenju vlastitog puta. To preuivanje transcendentalnih pitanja osuuje Zapad na zaostajanje u glo baliziranom sukobu sustava vjerovanja. Teorijski gledano, on bi dodue mogao predloiti poticajniji sustav vrijednosti koji se nadahnjuje laikim humanizmom. Ali religijsko buenje koje se odvija u cijelom svijetu, izuzimajui Zapadnu Eu ropu,moralobiiZapadpotaknutidasevratisvojimreligijskimizvorimakakobi pronaaoodgovornavelikeproblemekojizaokupljajuljude,osobitonakontoim jerijeenproblemmaterijalnogkomfora.Eztionizakljuuje:Umjestodasereligija odbacujekaoostatakprolosti,kaopredmetstrastveneanerazumskeprivrenosti, kaooprekanapretkuislobodi,bilobidobrodaZapadnauirazlikovatiumjerena religijskatumaenjaodtumaenjakojaohrabrujunasiljeifundamentalizam.Prva odgovarajunaegzistencijalnapitanjaputemuvjeravanjaanenasilnimnametanjem religijskih dogmi. Ukoliko ne eli otuiti srca i due najveeg dijela svjetskog stanovnitvaZapadesebezsumnjeistodobnomoratinadahnjivatijednomrazra enom verzijom laikog humanizmaiumjerenim religijskim vjerovanjima.Potre bno mu je duhovno a ne vojno naoruanje (Etzioni, 2007:25). Etzioniju je, oi gledno, najvie stalo do duhovne sudbine Zapada i s njegova komunitaristikog stajalita,auokolnostimasvjetskeutakmice,taesudbinaovisitioduhovnojmoi koja se ne moe izgraditi ni odrati bez prihvaanja religijskih odgovora na svje tovnoegzistencijalna pitanja. Bez religijske kulture, kao duhovne okosnice svoga 122

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

identiteta,Zapaduprijetigubitakmoiitendencijadekadencije.Neuputajuise, zasada,uireobrazlaganjekomunitaristikogstajalitakoje,kakokritikizapaa AmartyaSen,poivanatvrdnjidaidentitetzajednicenemapremcaidajeuzvien na unaprijed odreen nain, valja samo uzeti u obzir Etzionijevo propitivanje sekularizacije i njegovo skretanje pozornosti na realnost kulturnoreligijskih di menzijamodernizacije(Sen,2007:23). Ostavimo li ak po stranicjelinu sekularizacijskedebate i premosekularizacij skih ili desekularizacijskih argumenata, injenica je da sva novija razmatranja kulturnemodernizacije,neisputajuiizvidaulogureligije,gotovounisononagla avaju ne samo problem kulturne uvjetovanosti nego i razliite modernizacijske kulture.Tojeosobitouvjerljivoobrazloenoukapitalnomdjeluekonomskogpov jesniaraDavidaS.LandesaBogatstvoisiromatvonaroda.Zatosunekitakobogatia nekitakosiromani?Nakrajusvojihdugotrajnihistraivanjasvjetskihrazvojnomo dernizacijskihprocesaonzakljuuje:Akoitauimoizpovijestiekonomskograz vitka,uimodajepresudnakultura.(MaxWeberjebioposveupravu).Svjedoio tomepoduzetnostiseljenikihmanjinaKinezauistonojijugoistonojAziji,In dijacauistonojAfrici,LibanonacauzapadnojAfrici,idovaikalvinistaumno gimdijelovimaEuropeitd.Meutim,kulturausmisludubljihvrijednostiistavova koji usmjeravaju neku populaciju, plai znanstvenike. Ima neugodan miris rase i nasljea, element nepromjenljivosti. U misaonim trenucima, ekonomisti i drugi koji se bave drutvenim znanostima uviaju da to nije tono, te ak pozdravljaju primjerekulturnihpromjenanabolje,aizraavajualjenjeakosutakvepromjene naloije.Alipozdravljanjeilialjenjepodrazumijevapasivnostpromatraanes posobnostdasekoristiznanjeradioblikovanjaljudskihstvari.Tehniarisuskloniji djelovanju:promijenitikamatnestopeidevizneteajeve,oslobodititrgovinu,pre oblikovatipolitikeinstitucije,upravljati.Osimtoga,kritikekultureudarajuuego, ranjavaju identitet i uvjerenje u vlastitu vrijednost. Kad dolaze od stranaca, takvi prijekori,makolikotaktiniineizravni,vonjajunapromatranjesvisineAkoje kulturatolikovana,zatonedjelujedosljedno?Ekonomistinisujedinikojipitaju zatosunekiljudinaprimjer,Kinezidugobilitakoneproduktivnikodkue,a takoproduktivnivani.Akojekulturavana,zatonijepromijenilaKinu?(inito sada)Kaesedakulturaneomoguujepredvianjeishoda.Neslaemse.Biloje moguepredvidjetiposlijeratniekonomskiuspjehJapanaiNjemake,uzimajuiu obzirkulturu.IstosemoereizaJunuKorejunasuprotTurskoj,Indonezijuna suprotNigerijiSdrugestrane,kulturanijesama.Ekonomskaanalizavoliiluziju da bi jedan dobar uzrok bio dovoljan. Meutim, determinante sloenih procesa uvijek su viestruke i uzajamno povezane. Objanjenja temeljena na jednom uz rokunezadovoljavajuBuduidasukulturaiekonomskauspjenostpovezane, promjenejedneodrazitesenadrugu(Landes,2003:650).IzLandesovihseuvida moguizvestiraznepouke,alionotojeposveevidentnoieksplicitnojestnaglasak na razvojnodeterminirajuoj vanosti kulture ne samo u opem nego i u poseb nom, osobito osjetljivom identitetskom smislu. On kulturu ne apsolutizira i ne bi ga se moglo svrstati meu nedvosmislene kulturne deterministe. Kultura je

123

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

svakakokljuan,noneijedinifaktorzbivanjairazumijevanjamodernizacije.Ona se, u Landesovim razmatranjima, pojavljuje kao onaj nezaobilazni analitiki elementkojijedoveodoprevladavanjamonodeterministikogstajalitaidopobjede multideterministikog objanjavanja modernizacijskih kretanja. Na crti multideterministikog stajalita razmilja i Philippe dIribarne koji, razmatrajui procese modernizacije unutar Zapadne Europe, ustanovljuje tri razliite modernizacijske kulture izraene u razliitim likovima slobode kao najmjero davnijeg kriterija modernosti. On naime analizira tri razliita miljenja o slobodi, englesko, njemako i francusko, koja su proizala iz srednjeg vijeka i koja trajno obiljeavaju razliite naine poimanja drutvene solidarnosti (DIribarne, 2006;Cohen, 2006). U engleskom sluaju, biti slobodan znai pravno ne pripadati nikome, ne biti rob ni kmet drugome nego vlasnik samoga sebe. To je shvaanje najjasnije izrazio John Locke i ono se svodi na stav: Ja sam slobodan ako mi pripada proizvod moga rada. U aritu te ideje ili kulture slobode je trite rada. Time se moe objasniti zato su anglosaksonske zemlje, ne samo Velika Britanija nego i Sjedinjene Drave, visceralno privrene punoj zaposlenosti te se socijalnapolitikaponajprijesastojiuborbiprotivnezaposlenosti(Cohen,2006:78). U njemakom liku ili kulturi slobode, protumaenima iz kantovskih for mulacija, slobodan je ovjek onaj koji nije rob svojih strasti, koji se umije podvrgnuti kategorikom imperativu ivota u drutvu. Biti slobodan za Nijemca znai biti kao takav priznat od drugih, imati pravo sjesti za stol s drugim slo bodnimljudimaimogunostdateseuje(Cohen,2006:78).DIribarnedridato shvaanje dolazi do izraaja u Habermasovoj teoriji komunikativnog djelovanja. Francuskilikilikulturuslobodekarakterizirastavdajeslobodanonajovjek kojinijepodloandrugomeupsiholokomaneujuridikomsmislu.Tojeonajkoji seravnalogikomastikakvu,primjerice,iskazujeradnikkadaposlodavcusup rotstavlja svoje klasno dostojanstvo. Takvo shvaanje dolazi do izraaja u Bourdieuovojopreciizmeuvladajuihipodvlatenih.DIribarneprimjeujeda jefrancuskakulturaslobodekompleksnijaiproturjenijaoddrugih,danijeni individualistika u engleskom smislu ni komunitaristika u njemakom smislu i da je obiljeena nikad prevladanom oprekom izmeu dvaju sustava vrijednosti, klerikalnih vrijednosti i aristokratskih vrijednosti (Cohen, 2006:7879). Te tipo loke varijacije na temu slobode, ma kako shvatili njihovu argumentacijsku dis tinktivnost, relevantne su zbog toga to razotkrivaju kulturnoidentitetske raz likeudrutvimakojasenajeepovrnopromatrajutakokaodajerijeonekoj homogenojzapadnojmodernosti. I mnogi drugi autori, koji se bave globalizacijom kao najnovijim ciklusom mo dernizacijeusvjetskimrazmjerima,takoernaglaavaju,anekiakiizrazitopri vilegiraju moment kulture. Dok se ekonomska i politika globalizacijska mo dernizacija ravnaju prema naelima rasta, konkurencijskog prestia i vladateljske moi, kulturna se modernizacija promatra kao ono podruje na kojemu najjasnije dolazedoizraajanesamoposljedicenegoirefleksivnopropitivanjetihdominan tnih trendova. Kultura je, prije svega kao opi komunikacijski proces, neizbjeno 124

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

izloena imperativima ekonomske, tehnoznanstvene i politike moi, ali ona je istodobno, na razliite naine, glavna kritika opreka ili negativnodijalektiko protivljenje toj moi. Spram instrumentalne tehnoekonomske racionalnosti, koja globalizacijsku modernizaciju tumai iz perspektivepragmatikeprilagodbe, kul tura se pojavljuje kao podruje komunitarnih i stoljeima batinjenih specifinosti kojeseodupirulogiciuniverzalnestandardizacijeihomogenizacije.DavidHeldi AnthonyMcGrewkonstatirajudaslikusvijetadananjihljudi,iakoivesvojimlo kalnimivotima,svevieproimajuidejeivrijednostikojedolazeizraznovrsnih izvora. Oblikuju se hibridne kulture, transnacionalne medijske korporacije uvelike prodiruunacionalnekulture,amijenjaseikulturnapozicijamodernedrave.Ali, iporedtogglobalizacijskoguvida,onirealistikizakljuuju:Buduidasunacio nalnekultureimalesredinjuulogusobziromnauvrivanjeodnosaizmeupo litikogidentiteta,samoodreenjaidravnemoionejesuiostatevrlosnanim izvoritemetikihipolitikihmotivacija.tovie,noveelektronskekomunikacijske mreeiinformacijsketehnologijekojedanasobuhvaajusvijetpripomauintenzi viranjuirazmahutradicionalnihoblikaiizvoranacionalnogivota,jaajuinjihov utjecajidjelovanje.Temreeomoguujuguu,intenzivnijuinterakcijumeula novima zajednica koji dijele zajednike kulturne znaajke, osobito jezik, to daje novi poticaj obnovi etnikih zajednica i njihovih nacionalizama Usprkos gole mom opticaju informacija, slika i ljudi diljem svijeta, malo je znakova nastajanja univerzalne ili globalne kulture, malo je znakova opadanja politike prisutnosti nacionalizma(Held/McGrew,2002:2930;Smith,1990).Nakulturnomseplanuna najizriitijinaintraipravonaposebnostirazliitost,toDominiqueWoltonsa imaupregnantnojformulaciji:Svijetjekonaan,aliraznolikostpogledanasvijet jebeskonana(Wolton,2003:20).Postojesvjetskekulturneindustrije,alineisvjetska kultura. Danas se, u svjetlu kako globalnih tako mnogovrsnih modernizacijskih okolnosti,teiproirenjudefinicijekulture.Normativnasvijestotomeeksplicitno je izraena u formulacijama Univerzalne Deklaracije UNESCOa o kulturnoj raz nolikosti,iz2001.godine,gdjeizmeuostalogstoji:Kulturutrebapromatratikao skup distinktivnih, duhovnih i materijalnih, intelektualnih i afektivnih znaajki koje karakteriziraju neko drutvo ili neku drutvenu grupu Ona, pored umjet nostiiknjievnosti,obuhvaanaineivota,oblikeivotauzajednici,sustavevri jednosti, tradicije i vjerovanja (Wolton, 2003:31). Komentirajui to normativno stajalite,Woltonkonstatiradajetanovadefinicijamnogoiraoddefinicijeusre dotoene nabatinu kojase uglavnom odnosi nakultiviranu kulturu.Kultura danas,kaeon,obuhvaasveelementeokolia,tradicionalnogilisuvremenog,koji omoguujudasesmjestimousvijetu,dagashvatimozasebno,daunjemuivimoi daseneosjeamougroenimailiiskljuenima.Svemoepostatikulturnimkakobi se izgradila stabilnija vizija svijeta.A istodobno, nama kulture bez odnoenja, ot vorenosti pa i komunikacije. Kultura, dakle, postaje znatno kompleksnijom i di naminijom. Spram destabilizacije izazvane poveanjem razmjene, ona istodobno ostajefaktoromstabilnostiKulturajeuvijekimalatedvijedimenzije:identitetpo vezan s batinom, kako bi se ouvali vlastiti korijeni, i s povijeu povezana

125

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

otvorenost, kako bi se mislio suvremeni svijet (Wolton, 2003:31). Wolton dri da je dimenzija otvorenosti, zahvaljujui ideologiji modernosti, danas ipak prevlada vajuaidapovratakproblematikeidentitetanemanitieimatiistoznaenjekao prije jednog stoljea. Utoliko je razumljiva Touraineova, poneto dramatina dijag noza da globalizacijsku modernizaciju karakterizira svojevrsna disocijacija izmeu tehnoekonomskeikulturnokomunitarneracionalnosti,uemuonipakvidiepohalni poticajzaozbiljenjemogunostizajednikogivljenjaurazlikama.Bazbogtogato jetakootra,tadisocijacijaupuujenapotrebuotvorenostibezkojekulturnerazlike ne mogu ivjeti. Razumljive su i teze Charlesa Taylora o pravu na priznanje razliitosti jer priznanje sebstva ili drugosti uvijek je u biti oslonjeno na neku kulturnu projekciju subjekta, bio on individualan ili kolektivan. Razumljivi su napose i aktualni prijepori oko identiteta i multikulturalnosti koji spadaju meu karakteristineizazovetoihsociologijikulture,kulturologijiikulturnimpolitikama namee razvojna, odnosno globalizacijskomodernizacijska tematika. Njihova je diskurzivna prisutnost tolika da bi im se, uza sav postmodernistiki relativizam, mogaopripisatistatusvelikenaracije.Tajenaracija,posvemusudei,vetoliko dojmljivadajeAlainTourainekategorikidefinirakanovuparadigmu. Polazei od razmatranja globalizacije koju poima ne samo kao mondijalizaciju proizvodnje i razmjene nego prije svega kao krajnji oblik kapitalizma, kao pot puno razdvajanje ekonomije i drugih, osobito drutvenih i politikih institucija kojejumogukontrolirati,Tourainedolazidopostavkedaizlazimoizepoheukojoj sesveizraavaloiobjanjavaloudrutvenimterminima,dasezbivafragmentacija onogatosenazivalodrutvom.Onotostvarnoproivljavamojestdestrukcija drutva, odnosno drutvene vizije drutvenog ivota, skupa kategorija u kojima kao u okovu ivimo vie od jednog stoljea. Vidimo da se oko nas rue drutva proizvodnjeidrutvenihborbiijinamjedinamizamdavaoviestoljetnuprednost nad ostatkom svijeta (Touraine, 2005:13). Prisustvujemo, dakle, raanju i uspos tavinoveparadigmeunaempredoavanjukolektivnogiosobnogivota.Atoje upravo kulturna paradigma u kojoj drutveni jezik o kolektivnom ivotu ustupa mjestokulturnomjeziku.Tajprijelazpratipromjenaizazvanabrzimrazvojemiz ravnog odnosa subjekta prema samome sebi, bez metasocijalnih posredovanja proizalihizfilozofijepovijesti.Izvanjskeinaosvajanjesvijetausmjerenekolekti vitete sada zamjenjuju kolektiviteti okrenuti vlastitoj nutrini i nutrini onih koji u njima prebivaju (Touraine, 2005:14). Drutvena i ekonomska paradigma drutvenog ivota(analizadrutvenezbiljeuiskljuivodrutvenimterminima,uterminima drutvenih klasa, bogatstva, buroazije i proletarijata, nejednakosti i preraspod jele), koja je uslijedila nakon duge dominacije politike paradigme (politikog uni verzuma),odMachiavellija,prekoHobbesaiRousseauadoTocquevillea,dospjela jeufazukrizeirastakanja.Dvastoljeanakontrijumfaekonomijenadpolitikom drutvenesukategorijepostalekonfuzneiusjeniostavljajuvelikidionaegivot nogiskustva(Touraine,2005:9).Drutvenimsepoljemnemoevieovladatipu tem drutvenih reformi ve samo osloncem na principe koji nisu drutveni, jer izravnozadiruuonotonazivamoljudskimpravima(Touraine,2005:30).Odatle 126

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

jejasnozatouspostavakulturneparadigmestavljauprviplanzahtjevzakultur nim pravima. Ta se prava uvijek izraavaju kao obrana posebnih atributa, ali toj obrani pridaju univerzalni smisao (Touraine,2005:337). Kulturna se prava mogu promatratikaoproirenjepolitikihprava.Doksepolitikapravamorajupriznati svim graanima, kulturna prava po definiciji tite posebne grupe. Nije rije o pravudasebudekaodrugivedasebudedrukiji.Kulturnasepravaneodnose samo na zatitu nasljea ili raznolikosti drutvenih praksa. Ona obvezuju da se, suprotnoapstraktnomuniverzalizmuprosvjetiteljstvaipolitikedemokracije,pri znadasvatko,individualnoikolektivno,moegraditiuvjeteivljenjaisvojdru tveni ivot mijenjati primjereno svom nainu usklaivanja opih naela modernizacijeiposebnihidentiteta(Touraine,2005:237).Takokolektivnikulturni subjektiinjihovainterakcija,paisukobi,ukojimaTourainevidiiopasnostiopse sivne partikularizacije, postaju kljunom pretpostavkom razumijevanja zbilje u dobarazdrutvljenjailikrajadrutveneparadigme.Drugimrijeima,kulturnisu problemipostalitakovanidaseupravookonjihmoraorganiziratidrutvenami sao (Touraine, 2005:9). Dvama vidljivim obiljejima kasnomoderne zbilje, to jest desocijalizaciji (opadanju drutvenosti) i rastakanju drutva (posvemanjem pro doru raznovrsnih oblika nasilja, koje odbacujesvedrutvene norme i vrijednosti) treba, dakle, dodati i treu, jednako oiglednu znaajku, a to je uspon kulturnih zahtjeva,kakouneokomunitarnomoblikutakoiuvidupozivanaosobnisubjekti traenjekulturnihprava.Doksmoprijegovoriliodrutvenimakterimaidrutvenim pokretima,danassmodospjeliusvijetukojememosveeemoratigovoritiosob nimsubjektimaikulturnimpokretima.Tisupokreti,usvojojintencionalnojraznovrs nosti,bitnoidentitetskimotivirani,anjihovajemotivacijakulturalnopotkrijepljena ilegitimirana.Unjojsekulturajavljautrostrukomsvojstvu:opem,posebnomipos redujuem. Uopemsvojstvu,kulturajenajiriracionalniokvirkojidajeznaenjeismisao ljudskomdjelovanju.Onajepodruje,paakisinonim,eminentnoljudskestvara lakemoispramprirodeiutolikosenjezinesvrheiuincipoistovjeujusproce som humanizacije. Svladavanjem prirodnog determinizma jaa uloga kulturnog determinizma, to je ve posve nedvosmisleno ustvrdio Samuel Pufendorf, nje maki pravnopovijesni mislilaciz sedamnaestog stoljea, pravei razlikuizmeu entiaphysica,tojjestprirodnogstanjailiprirodnogporetka,ientiamoralia,odnosno kulturnog stanja ili kulturnog poretka, kojim se oznaavaju svi oblici zajednitva vezani uz narav ovjeka kao drutvenog bia. Kultura, kae Pufendorf, svakom ovjekuomoguujedadosegneistinskiljudskiivotzahvaljujuinadmetanju,dje latnostimaiotkrivanjudrugihljudi,alitakoerizahvaljujuiosobnimnaporimai promiljanjimasvakogpojedinca,azahvaljujuiiboanskomnadahnuu(Dollot, 2000:25;Hell,1981:1732).Kaoodmakodsiroveprirode,kultiviranjesetumaikao univerzalnohumaniziranjeiliuniverzalnihumanizam.Tojeotrgnueodnepos redne prirode (nagonskog determinizma), preko kojeg se dolazi do afirmacije ljudske moi, openito i kontroverzno shvaene kao humanosti. Kultura zapravo vrifunkcijuusmjeravanjapojedinacaiutemeljujeuvjetepredvidljivostikojisu

127

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

osnovnosredstvouspostavebilokakvogdrutvenogporetka.Ona,premaParsonsu, odravasustavvrijednostiinatajnaintvoriglavnusnagulatencijeilitrajnostiso cijalnog sustava u njegovom evolucionom odmaku od prirode. Ona je element osnovnihevolutivnihimperativa,alionajimperativnielementkojidrutvenuevo lucijuodvajaodposveprirodnobiolokeevolucije.Aliivieodtoga.Rijejena imeotomedaseuniverzalnaovjekovavokacijapostie,izraavaiotrgnuem od naturalizacije koja drutvenopovijesne tvorbe, primjerice tradiciju, umjetno pretvara u neku vrstu prirodnih entiteta. Naturalizirana tradicija moe biti iz vorompredrasudakojimaseljudipokoravajukaodasuprirodnozadane,jertamo gdje su stavovi naturalizirani tradicijom ideja univerzalne humanosti teko moeimatismisla.Zatodenaturalizacijauobasvojaznaenja,odnosnopozivanjena univerzalnohumanizirajui smisao kulture, uvijek slui kao najopenitiji oslonac zapostuliranjeidokazivanjekultiviranogidentitetadrutvenogdjelovanja.Njime se, s veim ili manjim ulogom refleksivne usmjerenosti, eli potvrditi nadilaenje ogranienog(pukonaturalnog,lokalnog,grupnog,kontingentnog)horizontaipri padanjenekomiremhorizontu,nekojtotalnijojvizijisvijetakojapodrazumijeva ovjeanstvo, svjetsku zajednicu, civilizaciju itd. Tako je, primjerice, pripadnost kulturi modernosti onaj opi identitetski dispozitivkojim se dokazujeili deklara tivno evocira sudjelovanje u prosvijeenom, efikasnom, instrumentalno prorau natom ciljnoracionalnom djelovanju kao modusu uspjene vladavine prirodom i drutvom. Utoliko kultura modernosti istodobno sadri dimenziju humanizma i dimenziju imperijalnosti ciljnoracionalne vladavine. Ona je u isti mah humanis tikaiimperijalnakultura,kulturaemancipacijeikulturapodvlaivanjapodlegi timacijskomegidomciljnoracionalneefikasnosti.Timeseciljnoracionalnidjelujui obrazacispostavljakaodominantnakulturnacrtaidentiteta.Tkojojnepripadataj senalaziumarginaliziranojzonitradicionalnih,predmodernihvrijednostiilijetek naputudaihmodernizacijskiprevladailipakzauzimastajalitekritikogospora vanjamoderneopenitosti.No,kaotospravomzapaaAntoineCompagnon,ak ionikojikulturumodernostidetronizirajusastajalitakritikogosporavanjaubiti pripadaju njezinom determinirajuem okviru, slue se njezinim identifikacijskim instrumentima, njezinim jezikom, ekspresijom, konceptima, diskursima, znan stvenoanalitikim oruima itd. Antimodernisti ne, dakle, tradicionalisti nego autentini antimodernisti nisu drugo do modernisti, istinski modernisti a ne opameeni glupani modernosti.Prvo se kae da bi oni morali biti drugaiji alise ubrzoshvatidasuoniisti,istipoglediizdrugaijegkuta,ilinajboljimeunjima. Hipotezasemoeuinitiudnom; ona zahtijeva provjeru.Stavljajui naglasak na antimodernost antimodernista, pokazat e se njihova stvarna i trajna modernost (Compagnon,2005:21).Prematome,identifikacijskaoskulturekaoodmakaodsi roveprirode,kojijeukulturimodernostidospiodonajopenitijegizrazaindividu alneikolektivnesubjektivacije,prvijeinajopenitijiepistemeidentitetskenaracije. Onotobrojniautorisingularnonazivajuidejomkulturenijeustvarinitadrugo doidejaidentitetasvojstvenasvimljudskimbiimabezobzirananjihovekontin gentne egzistencijalne razlike. Kultura je, dakle, opi povijesni a priori, apriori 128

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

prirode.Bitiovjekznaiivjetipoduvjetimamogunostikulture.Zateorijukul ture priroda je granini pojam koji ukazuje da u odnosu na forme njihove obrade postojinetotoobraujemo.No,sdrugestrane,nepostojinitijedanoblikkulture koji bi priroda po sebi mogla predstavljati. Netajanstvena priroda je ideja koja upravo kulturalno ostaje neprispodobivom (Bhme, 2006:14). Ovo najopenitije poimanjekulturekaoradikalnogodmakaodprirodepaakikaooprekepriroditrpi ozbiljneprigovorezbogsvojedualistikenaraviisvojepretenzijenauniverzalnost. Tako, primjerice, antropolog Philippe Descola nastoji pokazati da opreka izmeu prirode i kulture nipoto nema univerzalnost koja joj se pripisuje. Ona je, prije svega,lienasmislazasvedrugeosimzaModernea,osimtoga,pojavilasekasno u razvoju same zapadne misli, gdje su se njezine konsekvencije osobito snano osjetile u nainu na koji je antropologija koncipirala svoj predmet i svoje metode (Descola,2005:13).Najjednostavnijereeno,tajeoprekapovijesnokontingentna(ane univerzalna)anjezinisuuinciizopaujui.No,niDescoliniprigovori,proizaliiz opravdane tenje da se na nov nain pokau kontinuiteti i diskontinuiteti izmeu ovjekainjegovaprirodnogokolia,nemoguporeiinjenicudaodnoenjeprema prirodi,biloonokontinuistikoilidiskontinuistiko,uvijekizraavanekukulturno openitu, univerzalnu sposobnost ovjekova samoidentificiranja spram prirode. Kritikadenaturalizacijetakoerjejednaodmodernihkulturnihuniverzalija. U posebnom svojstvu, kultura se oituje kao skup obiljeja ljudskih grupa koje ive u istoj sredini, koje su iznutra povezane zajednikim navikama, zajednikim osnovnimnaelimaiistimnainomivota.Tojestajalitenajbliepoimanjumisli lacaipisacaromantizmainjihovihidejnihsljedbenika,premakojimajeshvaanje kulturekaouniverzalnoghumanizma,kaootrgnuaodprirodeikaodenaturali zacije tradicije nita drugo do paradigmatski oblik apstraktnog humanizma. Za ro mantikuontologijuivotailiromantiarskivitalizamljudskajeuniverzalnostpraz nasvedoknedoedonjezinepartikularizacije...Apstraktnouniverzalnojeprazno isvojsadrajdobivatekpartikularizirajuise(Kriegel,1998:229).Romantikaum jetnostcrpisvojuinspiracijuiznarodneinacionalneumjetnosti,toznaidapolazi oduvjerenjadasehumanostovjekakaokultiviranogbiaraapodokriljemneke posebneprirode.Kaotojeobiajizvorsvakogzakona,takojeinarodnatradicija izvor istinskog stvaralatva. Daleko od toga da je doivljavaju kao prepreku slo bodnomstvaranju,romantiaritradicijugledajukaoklicu,kaoprirodukojajeisto vremenotranscendentnaiimanentna...Dalekoodtogadasepredstavikaokreacija jednog autora, romantiarski Lied eli biti emanacijom nacionalne due. Tonije, nastoji biti istinskom originalnom kreacijom, ali kao emanacija duha koji trans cendira autorovu svijest... Istinsko stvaranje nije djelo subjekta ve tradicije koja kroz njega progovara; ali, nerazluivo od toga, da tradicija progovara samo zah valjujui stvaranju. Romantika kritika subjektivizma (kartezijanskog svoenja ovjeka na svijest i volju) zapravo je nerazdvojiva od uzdizanja stvaralatva, ori ginalnosti, genija, invencije (Kriegel, 1998:229). Sa stajalita romantike filozofije povijestiiantropologije narod nije ugovorna realnost jer on prije svega posjeduje svoje nasljee duhovnih i materijalnih obiaja, koje Herder naziva duhom

129

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

naroda.Jednomsenaroduininajveatetaakogaseliinjegovaspecifinogna cionalnog karaktera, njegova duha i jezika. Prema romantikom principu na cionalnosti graanska se prava mogu provoditi samo u okviru nacionalne zaje dnice,tojeoprenokozmopolitskimnadanjimafilozofijeprosvjetiteljstvakojaje, primjerice u Kantovoj viziji, sadravala i zamisao svjetske republike. Kon zekventnotome,shvaenaizduhanacionalnezajednice,dravatrebabitiorganska realnost nezavisna od volje pojedinaca, a njezina se zadaa sastoji u ponovnom uspostavljanju totaliteta. To to su romantiarski mislioci i pisci doveli do krajnjih partikularistikihkonzekvencija,vejeMontesquieu,udevetnaestojknjizisvogadje laDuhzakona,tematiziraokaonaelakojatvoreopiduh,obiajeinavikejednena cije i to e se kasnije s pravom tumaiti kao jedan od najdomiljenijih zahvata u identitetskurazliitostpolitikihkulturaikulturalnurazliitostzakonodavnihustroj stava i politikih poredaka. On je zagovornik univerzalnosti i jedinstva ovjekove prirode,aliuviadaseonaoitujeuraznolikostizakonazbogtogatoljudidjelujuu posebnim prirodnim i drutvenim uvjetima. Raznovrsnost ljudskih poslova obja njavaseraznovrsnouuvjeta(Strauss,206:364).Podnaelimakojatvoreopiduh, obiaje i navike jedne nacije, prevedemo li ih na jezik moderne antropologije i sociologije, Montesquieu bez sumnje misli na konkretne kulturne sklopove koji su toliko ukorijenjeni i trajni da njihova promjena izmie intervencijama razboritog zakonodavnog uma. ele li se obiaji i navike izmijeniti, ne treba ih mijenjati zakonima,jertobimogloizgledatikaoodvetiranskosredstvo.Boljeihjemijenjati drugim obiajima i drugima navikama... Kad vladar eli da u svojoj naciji izvri velikepromjene,zakonimatrebadapreustrojionotojezakonimaiustanovljeno,a dasenavikamaizmijenionotojenavikamaiuspostavljeno;veomajeravapolitika da se zakonima mijenja ono to mora biti promijenjeno navikama (Montesquieu, 1989:336). Stotinjak godina kasnije Alexis de Tocqueville e, iz komparativne amerikofrancuskeperspektive,tuidejuformuliratinajoodlunijinain.Duboko samuvjeren,kaeon,dapolitikadrutvanisuonotojestvorenozakonimaveono tojeunaprijedpripremljenoosjeajima,vjerovanjima,idejamainavikamaljudskog srcaiduha(Tocqueville,1951:16).Nijednodrutvonemoeprosperiratiniopstati bez slinih vjerovanja. Bez zajednikih ideja nema zajednikog djelovanja, a bez zajednikog djelovanja postoje jo ljudi ali ne i drutveno tijelo. Prema tome, da bi drutvo postojalo i, tovie, da bi prosperiralo, potrebno je da svi duhovi graana uvijekbudunaokupuidaihzajednikiodravajunekeglavneideje.Atojemogue samotakodasvakiodnjihsvojamiljenjaponekadcrpiizistogizvoraidasuglasno prihvatistanovitibrojuvrijeenihideja(Tocqueville,1951:16;Descombes,2004:370). Uz to Tocqueville dodaje svoju poznatu tvrdnju da su u Americi slobodni obiaji stvorili slobodne politike institucije, a da pak u Francuskoj slobodne politike institucijetrebajustvoritislobodneobiaje. Tipogledi,kojisukodnekihnjemakihmisliocaromantizmadovedenidodok trinarnohiperbolinihoblika,umodernojsuseantropologijiisociologijioblikovali kao stajalite kulturnog relativizma. Iz njegova se duha moe itati i veliko soci jalnoantropoloko djelo jednog LviStraussa, osvjedoenog borca protiv etno 130

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

centrizma,rasizmaikulturalnoideolokogekskluzivizma.Tosestajalite,baremu svojim najrespektabilnijim verzijamakao to je onalevistraussovska,uvijek refe rira na opi, dubinskostrukturalni horizont kulture (u prvom svojstvu), ali se spramnjegaodnosisrazliitimnaglascimanamomentuposebnosti.Zatoseikae da je LviStrauss preko kulturnih varijacija analizirao invarijantnost kulture. Treba, naime, imati na umu da postoje tri razliita shvaanja kulturnog relativi zma, koja su toliko prepoznatljiva da ih moemo uzeti kao dovoljno osvijetena stajalita posebnosti spram kulturnoguniverzalizma. Kulturnirelativizam, ponaj prije, karakterizira onu vrstu teorija prema kojima razliite kulture tvore odvojene entitete,slakoutvrdivimgranicama,odnosnomeusobnojasnorazluiveentitete koji su neusporedivi i nesumjerljivi. Meutim, danas veina autora smatra da ta kvopoimanjenijeodrivoidagasvaozbiljnaistraivanjadovodeupitanje.Prema RaymonduBoudonu,estokomkritiarubijederelativizma,tajsetipkulturnog relativizma esto legitimira nekim vrstim jezgrama ili amblematinim figu rama teorijskofilozofske misli (Montaigne, Hume, Weber), a u stvari se zasniva na hiperbolikoj interpretaciji tih jezgri, uvoenju binarizma i krivoj upotrebi principaiskljuenjatreega(Boudon,2006:7590).Nadalje,kulturniserelativizam esto poima kao etiko naelo koje naglaava neutralnost spram razliitih kultura. Rijeje,naime,otomedaseafirmiraunutarnjavrijednostsvakekulture.Uduhu tog etikog naela M.J. Herskovits je jo tridesetihgodina dvadesetog stoljeaza govarao formulu kulturnog relativizma, a 1947. godine, u ime American Anthro pologicalAssociation,OrganizacijiUjedinjenihNarodajepredlagaodazahtijevaju apsolutno potovanje svake posebne kulture. Upozoreno je, meutim, da etiki relativizam lako i neopazice moe skliznuti prema vrijednosnom sudu da su sve kulturejednakovrijedne,dasenemoguvrednovatisamonatemeljunaihkriterija (Bruckner,2007:22).Ponekadseetikirelativizammoepodudaratisazahtjevima braniteljamanjinskihkulturakojiosporavajupostojeehijerarhijetezagovarajuje dnakuvrijednostsvojihkulturaspramdominantnekulture.Noonsenajeeoi tuje kao elegantni stav jaega prema slabijemu, onoga koji, opskrbljen legitim nou vlastite kulture, moe prihvatiti luksuz stanovitog otvaranja naklonjenog drugosti (Cuche, 1996:51). Dapae, tobonja etika neutralnost, koja se prikazuje kaopriznanjerazlike,moeseukonaniciakpokazatikaomaskaprijeziraiob mane.NjezinjesmisaonajrjeitijeprokazaoGezaRoheimusvojojkrajnjepregnan tnoj formulaciji: Vi ste potpuno razliiti od mene, ali ja vam opratam (Cuche, 1996:52).Etikaneutralnostmoesluitikaojamstvoideolokojpozicijikojasesu protstavljasvakojuniverzalnojdefinicijiljudskihprava.Velianjerazlike,usvojoj najopasnijojformi,moeakvoditiopravdanjusegregacionistikihreima,takoda sepravonarazlikuizokreeupozivnarazliku.Napokon,izarazlikuoddvajunave denih kulturnorelativistikih tipova, prevladava miljenje da je znanstveno prihvatljivo samo izvorno stajalite u kojem se kulturni relativizam poima kao metodoloko naelo. Pribjegavati tom naelu znai, naime, postulirati da svaki kul turnisklopteikoherentnostiiodreenojsimbolikojautonomijikojamupridaje zasebni originalni karakter, te da se neka kulturna znaajka ne moe analizirati

131

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

neovisnoodkulturnogsustavakojemupripadaikojijejedinimoeopskrbitismis lom. To, drugim rijeima, hoe rei da svaku kulturu, ma kakva ona bila, treba prouavatibezapriorizma,dajenetrebausiljenokompariratiipreuranjenomje ritisdrugimkulturama,dajenajprimjerenijepolazitiodrazumijevajuegpristupa. Valjasezapravovoditihipotezomda,akiondakadajerijeopodreenimkul turama,nekakulturauvijekfunkcionirakaokulturakojanikadanijeposveovisna inikadaposveautonomna(Cuche,1996:68).Akojeprimjerenouzimatiuobzirza visnost ili pak meuzavisnost, takoer je primjereno, vodei se ispravnom prim jenom metodolokog naela kulturnog relativizma, imati u vidu i relativnu auto nomiju koja karakterizira svaki kulturni sustav. Kulturni relativizam, shvaen u tom znanstveno prihvatljivom smislu, metodoloki inzistira na identitetskim po sebnostimakulturnihsustava.Onihnevelia,neuzimaihkaonepremostivudo gmu, ali ih smatra ispravnim, znanstveno objektivnim pravilima razumijevanja kulturnih razliitosti koje imaju svoju identitetsku vrijednost (Bonte/Izard, 1991; Kuper,1999). Iztejerazumijevajuesociolokelogikeunovijevrijemeiproizaaomeunaro dni institucionalnooficijelni diskurs koji deklarativno zagovara kulturnu raznoli kost kao element ouvanja identitetskog bogatstva u svijetu globalne kulturno trine homogenizacije. Homogenizacija je samo jedna razina modernizacijskog procesa.Drugurazinutvorezbiljskesociokulturnerazlikekojedjelujuodozdo,iz raznolikosti akumuliranog povijesnog nasljea, i koje ive paralelno, adaptativno ili kontestativno, s homogenizirajuim tendencijama modernizacije. Odatle slijedi poukadanemahomogenihkulturapada,prematome,nemanihomogenihkultur nih identiteta. Na njih, dakako, utjeu i ideologije kao sustavi kulturalno izraenih drutvenih uvjerenja, ali to ne znai da su one posve istovjetne sociokulturnim identitetimajer,kaotokaeTeunA.vanDijk,postojimnotvoargumenatakoji suprotivizjednaavanjaskupnogidentitetasideologijom.Tako,akospoznajnudi menzijuskupnogidentitetadefiniramousmisluspecifinihdrutvenihpredodbi skupine,pojamskupnogidentitetamnogojeiriodpojmaideologije.Naposljetku, ideologija je bila stroe definirana kao aksiomatska osnova zajednikih dru tvenihpredodbiskupine.Toznaidaideologijeoblikujuunajboljemsluajuos novu skupnog identiteta, to jest temeljne pretpostavke koje se odnose na vie ili manje vrsta vrednovanja naih kriterija pripadnosti u skupini, na djelatnosti, ciljeve,normeivrijednosti,drutveneresurseiosobitonanapoloajudrutvui odnose s drugim skupinama (Van Dijk, 2006:164). Ideologije, dakle, po definiciji nisu isto to i sociokulturni identitet, ali je injenica da se kulturnoidentitetske posebnosti esto manifestiraju kao ideoloke konstrukcije i legitimacije razliitosti. Ideologije su istodobno prokuano i proskribirano sredstvo javnomanifestnog opravdavanja i racionaliziranja identitetske fundamentalnosti. Tako ispada da je ideologizacija kulturnih identiteta jedna od markantnih znaajki kasne, dezideologiziranemodernosti.Ideologijeetnicizma,ekologizma,feminizma,rod nosti, regionalizma, suverenizma, socijalnodravnog paternalizma itd. ispostav ljaju se kao fundamentalne opomene naelima modernizacijskog linearizma, kao 132

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

razlikovnielementikojejemodernizacijaomoguilapaihstogamoraiintegriratiu svojupostlinearistikulogikuheterogenosti.Ideolokiikulturalnidiferencijalizam ide ruku pod ruku s osvjeivanjem identitetskih razlika. Kulturnoidentitetski diferencijalizam je, u stvari, ideologija posebnosti i razlika u kontekstu ideologiziranemodernizacijskeuniformnosti.Tonemorabiti,anajeeinije,ide ologijakaoprogramatskirazraenakoncepcija,alionotojeobiljeavajestideolo kiformaliziranidiskursdiferencijalizmapodsvakucijenu,kojijeponekadtoliko naglaendapremanekimautorimamoezavritiukomunitarnomgetu.Zatose Tourainepribojavafuzijekulturneraznolikostiiidentitetaiupravozbogtogatoje ta fuzija ideoloki konstruirana ona po njegovu miljenu dovodi do toga da se kulturnafunkcijaidentitetakoristizakonstituiranjezatvorenihformidrutvenosti. Poziv na identitet,kae on, moe sluiti liberalnim ili demokratskim orijentacijama, ali i autoritarnom komunitarizmu ili ak potrazi za etnikom, rasnom ili religioznom istoom, koja predstavlja realnu opasnost (Touraine, 2005:251). Touraineovo je stajalite, oigledno, ambivalentno najvjerojatnije zbog toga to je ambivalentan i sampojmaidentitetaskojimsejetekonositiuapodiktikimkategorijama.On,s jedne strane, izrie tezu da je koncept identiteta toliko konfuzan i opasan da bi njegovuupotrebu,kolikogodjetomogue,trebaloizbjegavati.No,sdrugestrane, kao zagovornik novog paradigmatskog mjesta kulture, on naglaava vanost kulturnih pokreta, uz korektivnu napomenu da njihova tenja za priznanjem postie pravi smisao samo ako je smjetena u univerzalistiku a ne komunita ristiki zatvorenu perspektivu. Akcije za obranu manjina mogue je voditi samo tako da se kulturni pokreti poveu s obranom politikih prava za sve, potujui pritomdemokratskonaelozakonaveine.Predsvimpokretima,bilionipolitiki ilinacionalni,socijalniilikulturnistojiovajnajopenitijiproblem:dospjetidotleda seusvojinaelograanskoguniverzalizma,alinakonkretannain,dajuimuoblik u odnosima moi i u kulturnim sukobima (Touraine, 2005:252). Bez univerzalis tikeperspektivekulturniseidentiteturuavauvlastitim,uvijekiznovatematizi ranimgranicamaigutasvojeresursedotemjeredaseoninakoncugubeunekoj vrstimitskihimetafizikihprapoela. Utreem,posredujuemsvojstvukulturasepojavljujekaokomunikacijskiproces kojim se prenose poruke i znaenja u stalnoj interakciji izmeu pojedinaca, grupa, aktera i sistema, prolosti i sadanjosti, lokalne razine i globalnih kretanja, svako dnevnog ivota i normativnog poretka itd. Taj je proces horizontalan i vertikalan, sinkronijski i dijakronijski i u tom je smislu razumljivo da Niklas Luhmann komunikaciju poima kao specifino drutveni autopoiesis, a da se jedan od najzna ajnijih teorijskih zahvata Jurgena Habermasa (Teorija komunikativnog djelovanja) sastoji u nastojanju da se poimanje drutva zasnuje na komunikacijskim odnosima (Honneth, 2006:159). Komunikacija je za Luhmanna tvorbena snaga drutvenih sustavainjihoveautoreferencijalnosti.Onrazlikujetritipakomunikacijskogmedija: jezik,medijedifuzijeiopesimbolikemedijekomunikacije.Njihovaotvorenastruk tura omoguuje im povezivanje s razliitim oblicima odnoenja, kojima nameu zajednike znaajke neophodne za ozbiljenje komunikacije. Oni su, jednom rijeju,

133

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

onotoomoguujeozbiljenjekomunikacijeuimeudrutvenimsustavima.Pravei razliku izmeu dvaju oblika djelovanja, rada i interakcije, Habermas dri da komunikacijska sfera dobiva ulogu koja je tradicionalno pripadala elementima materijalnereprodukcije.Modernost karakterizira injenica da organizacijestupaju u uzajamne odnose pomou sredstava komunikacije koja su prisvojila jezik. Zadovoljenje rastue potrebe za komunikacijom ima na raspolaganju meurazumijevanjezahvaljujuijezikualiimehanizmerastereenjakojiamortiziraju trokovekomunikacijeirizikenesuglasja(Honneth,2006:161).ivotnisvijet,gledaniz perspektive komunikacijskog djelovanja, pretpostavlja ne samo suglasje o svijetu nego i interakcije kojima se potvruje ili obnavlja pripadnost drutvenim grupama kaoiosobniidentitet.Iakosumnogi,anajizriitijenjegovsljedbenikAxelHonneth, prigovorili da se time, u ime idealizirane komunikacije, zanemaruju problemi sukoba,dakle,pravisociolokiproblemi,ostajekrajnjepounodajeijedanHabermas otkrio bitnu vanost komunikacije kao konstitutivnog faktora moderne kulture i drutveneintegracije.Otomeje,sosobitimoprezompremakomunikacijiopenito ali i s dovoljno izriitom karakterizacijom modernog komunikacijskog prijeloma, zanimljive sudove formulirao i socijalni antropolog Georges Balandier. Komu nikacija je, po njegovu miljenju, openito toliko vana da bi se izraz drutvo komunikacije mogao protumaiti kao svojevrsni pleonazam. Sva su drutva, u svim vremenima, prostori komunikacije i informacije. Materijalna i simbolika proizvodnjajeobiljejenjihovanainapostojanjainjihoveprisutnostiupovijesti. Alionoemudanasprisustvujemojestsvezamanijiprijelomizmeuranijihdru tavaidrutavaekspandirajuemodernosti.Ranijasudrutva,usvomdugomtra janju,drutva tradicijes prevladavajuom usmenom komunikacijom, a potom drutvaknjigeipisma.Modernasedrutvenaformacijarazlikujepotometou njojkomunikacijskemreeinstrumentalizirajudrutveneodnoseamedijatizacijase tolikopoopujedastvaranovitipokoliaipostajepredmetomjednognovogpod rujaznanjanazvanogmediologija.Neradiseopukojkvantitativnojnegoobitnoj kvalitativnojpromjeni.Udrutvimatradicijekomunikacijajelokalnainimaloili jedva ekspanzivna, vie je izravna nego medijatizirana. U drutvima modernosti ona je podreena uincima stalne inflacije. Sve su kulture oduvijek definirale oblikeonostranostineposrednestvarnosti,alipoprviputupovijestiovjeanstva neposredna je stvarnost preplavljena bujicom slika i poruka, to je nedvojbeno revolucioniralo uvjete konstrukcije stvarnosti pa, prema tome, i konstrukcije vla stitosti(Balandier,1987:17). Iakodefinicijekomunikacijevarirajuovisnooreferentnimteorijskimokvirimai onaglascimanapojedinimaspektimacjelokupnogprocesa,sveoneukljuujupet glavnihimbenika:inicijator(zaetnik),recipijent(primatelj),nainilisredstvo,po rukaiuinak.Komunikolozipraverazlikuizmeuinterpersonalneiintrapersonalne komunikacije, instrumentalne i situacione komunikacije, izravne i neizravne ko munikacije,manipulativneiparticipativnekomunikacije.Brojniautorinaglaavajuda jekomunikacijabitnodrutveniposaoidajeonaprocesprenoenjasimbolikih sadraja (Watson/Hill, 2003:5054). Oslanjajui se na brojne relevantne autore, 134

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

FrancoCrespiformuliradovoljnopregnantnuiobuhvatnudefinicijukomunikacije: Terminkomunikacijapodrazumijevaprocesputemkojegjedaniliviepojedinaca, iliemitenti,prenoseodreeneinformacijeiliznaenjadrugimpojedincimailiprima teljima.Radise,dakle,oprocesusimbolikeinterakcijeukojemusemogunostprije nosa poruka ozbiljuje na osnovi znakova sukladno zajednikim kulturnim i dru tvenimpravilima,odnosnosukladnokodovimakonvencionalnouspostavljenimana temeljuupotrebeiliprethodnoodreenihkriterija(Crespi,2006:122). Taj viesmjerni komunikacijski procesu dananjemse miljenju sve vie poima kaosveukupnisvijetkulture,kaointerkulturnakomunikacijameupojedincimara zliitihkulturnihsredina.Interkulturnasekomunikacijazbivameuljudimaizra zliitih socijetalnih kultura, ali neki autori istodobno naglaavaju da je proces na kojemu poiva komunikacija meu ljudima iz razliitih kultura ili subkultura isti kao i proces na kojemu poiva komunikacija meu ljudima iz iste kulture ili subkulture.PremaistraivanjimaGeertaHofstedeakulturesu,sobziromnasvoj komunikacijskipotencijal,predominantno(alineiiskljuivo)kolektivistikeiliindi vidualistike (Watson/Hill, 2003:5253). Kulture u kojima prevladavaju kolektivis tiketendencijenaglaavajuvanostvezaiobvezaproizalihizprivrenostigrupi. Unutargrupni interesi mnogo su vaniji od interesa lanova. Pojedinci su duni prilagoditi se unutargrupnim razlozima. Unutargrupna identifikacija vrlo je sna naistogausredotoenanaunutarnjukooperacijukojomseodravaskladiiz bjegavaju sukobi. Vidljiva je razlika izmeu naina na koji lanovi grupe komu nicirajumeusobnoinainanjihovekomunikacijeslanovimadrugihgrupa.Ali komunikacijaseipakodvija.Ukulturamaukojimaprevladavajuindividualistike tendencije naglaena je vanost pojedinca i individualnih stremljenja, interesa, postignua i samorazvoja. Od pojedinaca se oekuje da sami izaberu svoju pove zanostiprivrenosttedapreuzmuodgovornostzasebeisvojuobitelj.Pojedinci mogu biti lanovima brojnih grupa, pri emu e mnoge od njih imati relativno ogranien i specifian utjecaj na svoje lanstvo. Pojedince se ohrabruje da budu kompetitivni, da drukije govore i da se drukije ponaaju. Zacijelo se sma njuju razlike izmeu unutargrupne i izvangrupne komunikacije. Nain komu niciranjasdrugimauveojjemjeriosloboengrupnihstega. No, i u jednoj i u drugoj verziji, kultura je zapravo sveopa komunikacija koja dovodiuinterakcijurazliiteidentitete,stavljaihuinterkulturniiliakulturacijski odnos, pribliava ih, mijea ili udaljuje ovisno o stupnju otvorenosti ili rezisten tnosti njihovih konstrukcija. Kulturni identiteti meusobno komuniciraju ak i ondakadasuzavaeni,upravozbogtogatojekulturaonajosnovniekspresivni medijpomoukojegsegrupeilizajednicedokazujuuvlastitimoimai,pogotovo, u oima drugih. U suvremenoj elektronskoj tehnizaciji komunikacijskog procesa nijedan kulturni identitet,ma kao biomarginalan, ekskluzivanili rezistentan u svojoj zasebnosti, ne moe ostati izvan sfere javne prepoznatljivosti, izvan nekog oblikajavnogkomuniciranjasdrugima,jednomrijejuizvaninterkulturnekomu nikacije. A ona je, prema Touraineu, ne samo napor uzajamnog razumijevanja negoiinspoznajekojimeneidrugoganastojismjestitiupovijesneokolnostiiu 135

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

definicijuprocesapromjeneiodnosamoi...Interkulturnajekomunikacijadijalog meupojedincimaikolektivitetimakojiistodobnoraspolauistimprincipimaira zliitimpovijesnimiskustvimakakobisepostavilijednipremadrugima.(Toura ine,2005:294).Govoreionovojglobalnojkulturnojekonomiji,ukojojsezbivaju odreena temeljna razdvajanja izmeu ekonomije, kulture i politike, ameriki antropologArjunAppaduraismatradatrebavoditiraunaoodnosuizmeupet dimenzija globalnih kulturnih tokova, pri emu te dimenzije oznaava kao svoje vrsnekrajolike:etnokrajolike,medijakrajolike,tehnokrajolike,financijskekrajolikeiide okrajolike(Appadurai,2001:68).Onitvoreslikuglobalnekompleksnostiisvakome odnjihAppaduraidajespecifinaobiljeja.Unutartepanoramekrajolikamedi jakrajolicisuonasferaivotauglobaliziranodobaukojojseodvijamasovnoinfor macijska i elektronski usavrena komunikacija meu kulturama. Medijakrajolici suistodobnodistribucijaelektronskihsredstavaproizvoenjaiirenjainformacija (novina,magazina,televizijskihmreaikinematografskihstudija),kojesuodsada dostupne sve veem broju javnih i privatnih interesa diljem svijeta, i slike svijeta to ih stvaraju ti mediji. Te slike mogu doivjeti vrlo razliite preinake ovisno o svommodalitetu(dokumentarnostilizabava),svojojpublici(lokalnoj,nacionalnojili transnacionalnoj) ili pak ovisno o interesima onih koji ih posjeduju ili kontroliraju. Kad je rije o medijakrajolicima najvanije je to da oni osobito u svojim televizijskim,kinematografskimivideografskimoblicimagledateljimarasprenima diljemplanetanudeirokeikompleksnerepertoareslika,pripovijestiietnokrajolika u koje su ulijebljeni svijet robe i svijet informacije i politike. To znai da brojne publike diljem svijeta percipiraju same medije kao kompleksni i meupovezani repertoar tiskovina, celuloida, elektronskih ekrana i naina oglaavanja. Granice izmeustvarnihifikcionalnihpejzaapomijeanesuitosutepublikeudaljenijeod izravnogiskustvametropolitanskogivotaonesutosklonijekonstruiratiimaginarne svjetove koji su himerini, estetski odnosno fantastini objekti, pogotovo ako su ti svjetovi vrednovani prema kriterijima iz druge perspektive, iz drugog zamiljenog svijeta (Appadurai, 2001:71). Medijakrajolici, bez obzira na to jesu li proizvod privatnih ili dravnih interesa, svojevrsni su izvjetaji zasnovani na slici i pripovijestifragmenatastvarnosti.Onimakojiihpercipirajuipreobliujuoninude niz elemenata (osoba, akcija i tekstualnih predloaka) iz kojih se mogu izvesti scenariji zamiljenih ivota, kako njihovog tako i drugih osoba koje ive tisuama kilometara daleko. Ti scenariji mogu biti, i jesu, razlueni u kompleksne skupove metafora o ljudskom ivljenju, a mnogima pomau i u tome da stvore prie o Drugome i protuprie o moguim ivotima, odnosno fantazmama koje bi mogle postatiprolegomenamaeljizapostignuemikretanjem(Appadurai,2001:72).Ta interakcija meu medijakrajolicima, koja je prema Appaduraiju blisko povezana s ideokrajolicima, govori o tome da kultura nema samo funkciju omeivanja identiteta nego i funkciju komunikacije meu imaginarijima identiteta. Ovdje ponovno dolazi do izraaja referencijalnost ve naznaene Habermasove teorijske vizure koja komunikacijskoj funkciji pridaje kljunu drutvenu i kulturoloku vanost. Njegovo razlikovanje rada i interakcije, kao paradigmatskih oblika 136

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

djelovanja,nijepukapojmovnaigranegopokuajdaseutvrdeglavnidiferencirani smjeroviracionalizacijeuperspektivinovedrutveneintegracije.Zatoitvrdidasu svakom od tih dvaju oblika djelovanja svojstvene radikalno razliite koncepcije racionalnosti, da one tvore dva razliita naela integracije drutva i da ta dva naela utjelovljuju dva razliita drutvena univerzuma: poredak drutvenih sus tava i podruju ivotnog svijeta. U prvom sektoru racionalizacija je popraena irenjem tehnike i strategijskog znanja. U drugome pak racionalizacija je ten dencijskimogueosloboenjeodsvihprisilanadkomunikacijom.Nijetekouoiti dajeHabermasovopoimanjemodernostiobiljeenodubokimdualizmomizmeu univerzuma teleologijske racionalnosti svojstvene drutvenim sustavima i uni verzumakomunikacijskeracionalnostisvojstvenesvakodnevnomivotu.Pojamsus tavatemeljisenastrukturama,imperativimaioblicimasistemskeintegracije.Pojam ivotnogsvijetanaglaavaakterimapripadajuueminentnodrutvenudimenziju, gdjejesociolokaanalizaviezaokupljenapotencijalnokonfliktnimorijentacijama pojedinaca nego interpretacijom sustava. Drutveni razvoj vodi sve veoj dife rencijacijiizmeusustavaiivotnogsvijetajerprvomerastekompleksnostadru gome racionalnost.Racionalnost ivotnog svijeta jest upravo komunikacija kojau modernimvremenimadospijevadovisokogstupnjauzajamnostizahvaljujuiusa vrenimkomunikacijskimsredstvima.Izotvorenostiivotnogsvijetainjemusvoj stvenogkomunikacijskogdjelovanjaaktericrpemogunostsporazumijevanjaosa mome svijetu kao i interakcijsku mogunost stalnog preispitivanja, mijenjanja ili dokazivanja, vlastitih individualnih i grupnih identifikacija. Identitetske pripa dnostinisuogranienejednostrukimklasifikacijamanegoseoblikujuiosvjeujuu procesimakomunikacije.Naprotiv,drutvenisustavidjelujuifunkcionirajupreko sistemskih veza i zgunjavaju se u odvojenom, drugaijem univerzumu, koji egzistiraparalelnosuniverzumomivotnogsvijeta.Ukratko,Habermasuvodiraz liku izmeu dvaju mehanizama integracije, drutvene integracije i sistemske inte gracije. Dok drutvena integracija pretpostavlja participaciju aktera i stalno pono vno stvaranje konsenzusa putem komunikacije, sistemska se integracija ostvaruje putem bezlinih elemenata, na nenormativan nain. ivotni svijet, odnosno pod ruje drutvene komunikacije, u stvari je svijet kulture u kojemu se zbiva ne posrednaistalna,dijalokiusmjerenakomunikacijameurazliitimidentitetima. Bez te stalne i neposredne, odnosno dijaloke komunikacije u ivotnom svijetu identiteti ne bi mogli ni postojati jer im je uvijek potrebna neka drugost i komu nikacijskiodnospremadrugosti.Izrealnostikomunikacijskogprocesaproizlazetri identitetski relevantne konzekvencije ili tri meupovezana zakljuka: a) da su identiteti,kaostrukturalnodinamikielementiivotnogsvijeta,kulturalnorealne zasebnosti;b)datekulturalnorealnezasebnostiuvijekkomunikacijskiivesdru gim zasebnostima; c) da se komunikacijski procesi kulture odvijaju kao stalno ispreplitanje, fluidnost i meusobna napetost identiteta te da izvan toga njihova zasebnostnebiimalanikakvorealnoznaenje.

137

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

Takvuslikustanja,uzizrazitijenaglaavanjenjegovekonfliktnestrukture,imana umu i Balandier kada govori o komunikaciji i modernizaciji u kontekstu kasno modernih kulturnih mijena. On, naime, s jedne strane dri da univerzum poop ene, materijalne i nematerijalne komunikacije dovodi do pomijeane slike ivotnih mjesta. Ljudi danas pripadaju zajednikoj kulturi kojoj treba pripisati pokretako znaenje, kulturi u kojoj banalizirani pomaci nadilaze vezanost za mjestainalaupokretljivostuprostorimanestabilnekonfiguracije.Tapokretlji vost sve vie oznaava vanost mijene, brzine, hitnih odgovora kao i neprivre nostikojaomoguujestjecanjeprednosti.Fiksnomjestonijeviestabilnaijedina tokaidentitetskogodreenja.Sdrugepakstrane,Balandiernezaboravljanaglasiti deficit modernizacije, to jest porast nejednakosti koje se u izvanjskim odnosima oitujukaoaritamoiaiznutrakaoodnosimeidrutvenimklasama,todovodi doneodrivedegradacijeonogatojetvoriloistinskozajednikodobro,tojestci vilizacije i kulture. Potenciranje razlika, sve do njihovog pobunjenikog, pa ak i nasilnog lika, jedna je od stvarnih konzekvencija tih odnosa realne kulturnoko munikacijskemoi.Odatle,kaeBalandier,proizlazionotosemoenazvatipo bunom razlike. Ona oboruava identitetske revolucije iznutra, pothranjuje nasilja i teroristike inove izvana tamo gdje globalizacijska kasna modernost ima svoja najdjelatnija poprita (Balandier, 1987:19). Tu pobunu razlike Arjun Appadurai razmatra u neto smirenijim, manje antagonistikim tonovima. I za njega je to je dna od konzekvencija ili strukturalno uvjetovanih znaajki modernizacije, ali on dri da razlike imaju tendenciju prilagodbe kulturnomodernizacijskim konteks tima.Zanimajuganainimobilizacijerazlikauprocesukojidovodidokonstrukcije grupnogidentiteta.Alionpolaziodradnedefinicijeiempirijskoguvjerenjadati identitetinisukruti,daseslueraznimsredstvimatedaponekadkoristeelemente kojistvarnoilinaizgledpripadajudrugimkulturama.Appaduraiutomsmislupo seezailustrativnimprimjeromkriketaiizvodibriljantnuanalizunjegovakultu ralnoidentitetskogznaenjaprilagoenogspecifinimmodernizacijskimuvjetima. Kriketje,posvomporijeklu,najbritanskijisportprekokojegdolazedoizraaja predodbe i vrijednostima kao to su samokontrola, fairplay, smisao za kolektiv nost,kojesetradicionalnoprenoseelitama.OsvajaisugadonijeliuIndijugdjese postepeno sve vie ukorjenjivao, dakako uz podrku viih klasa, da bi napokon postaojednimodnajpopularnijihsportova.Kriketseunekurukuindigenizirao, toseoitujeuiznalaenjutomsportuprimjerenogjezikakojijemjeavinalokal nih jezika i transliteracije engleskog. tovie, on je postao simbolom par excellence indijskogidentiteta.Kriketjeuistinunacionalnastrastionupunomsmislurijei sudjelujeukonstrukcijiindijskenacijekaozamiljenezajednice.Najveijepara doks, dakle,u tome to je jedan element novijeguvoza mobilizirankao oslonac stvaranjanacionalnogidentiteta(Appadurai,2001:69).Appaduraievajeanalizapo una ponajprije zbog toga to dovodi u pitanje naivni kulturalizam i omoguuje drukijepoimanjekulturnedimenzije.Onazapravopokazujedaposebnekulture ponekadprihvaajuegzogenemodernizacijskepoticaje,daihnasvojnainprera uju i na koncu spontanoobiajno ili konstrukcijskirefleksivno prihvaaju kao 138

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

tvorbeneelementeoblikovanjasvogidentiteta.Kadsetiegzogenimodernizacijski poticajiiliobrasciintegrirajuuosnovnikulturnisklop,makakoonbiorazliit,oni vie ne predstavljaju izvorite za pobunu razlike i vie ne izazivaju strah od gu bitkanacionalnogidentiteta.

GLOBALIZACIJA,TRANZICIJA,IDENTITET Toje,meutim,samojedanodrealnomoguihmodalitetasusretamodernizacijskih poticaja i osnovnog kulturnog obrasca, koji se, bez obzira na svoju zanimljivu egzemplarnost,nemoegeneraliziratizasvesituacijeiokolnosti.injenicegovoreo tome da identitetske konstrukcije ili kulture identiteta u doba globalizacijske mo dernosti ovise o razliitim poimanjima globalizacije i o njezinim specifinim reflek sijama na razliita drutva. U tom se pogledu moe govoriti o tri prevladavajua distinktivna stajalita spram globalizaciji, koja se, u specifinim tranzicijskim dru tvenim okolnostima, reflektiraju na kulturnu konstrukciju identiteta. To su: neoli beralno,reformistikoiradikalnokontestativnostajalite(Scholte,2000). Zagovornicineoliberalnogstajalitaslijedeklasiniliberalniprincippremakojemu je trite osnovni pokreta ljudskog napretka, slobode, demokracije i mira. Oni se osobitonaslanjajunateorijskeidejeoslobodnojtrgovini,kojaimplicirauvjerenjeda dravne granice ne bi smjele predstavljati barijere stvarnoj alokaciji resursa u svjetskoj ekonomiji. U posljednjim desetljeima dvadesetog stoljea, u kontekstu rastueg prodora ekonomske globalizacije, neoliberali su ne samo oivjeli nego i pojaali klasina liberalna stajalita protiv proaktivne dravne intervencije kao direktivnog i ograniavajueg faktora trinih operacija. Prema njihovu miljenju drava nije sposobna kontrolirati globalizaciju. Globalnim se tritima mora prepustitidadjelujubezikakvihformalnihogranienja,dokseneophodnefunkcije vlada i multilateralnih institucija svode na olakavanje neoliberalno usmjerene globalizacije.One,primjerice,harmonizirajutehnikestandardemeudravama,a kada je stanovnitvo neke zemlje nesklono neoliberalnim aranmanima tada vre snaan pritisak kako bi ih ipak implementirale. To, dakako, ne znai da se javnom sektoru preputa usmjeravanje trinih tokova u globalnim razmjerima. Naprotiv, prema neoliberalima je globalizacija mogua samo otklanjanjem regulacije i ukidanjem vladinih restrikcija koje mogu sputati slobodno kretanje novca, dobara, usluga i kapitala. Oni zagovaraju naputanje dravne kontrole cijena i nadnica i proklamiraju privatizaciju kao mjeru koja maksimalno ograniava dravno vlasnitvo nad proizvodnim potencijalima. Inzistiraju i na smanjivanju vladinih trokova za potrebe drutvene dobrobiti, uz argumentaciju da trini mehanizmi igraju kljunu ulogu u mirovinskoj i zdravstvenoj politici i u drugim podrujima socijalne sigurnosti. Ukratko, odbacuju strategiju ekonomskog upravljanja koja je prevladavalaodtridesetihdosedamdesetihgodinadvadesetogstoljea.

139

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 16 (2007), No. 2 -3 (113 - 156) R. Kalanj: Dimenzije modernizacije i mjesto identiteta.

Neoliberalizamjenedvojbenovladajuikonceptiopipolitikiokvirglobaliza cijskemodernizacije.Tonijeskupdoktrinarnihapstrakcijavepristupkojijeuslu bi moi dominantnih klasa i zemalja dananjega svijeta. Poetkom osamdesetih godina mnoge su vlade, osobito vlade najmonijih zemalja, globalizaciju shvatile kaorealnuansuzauspostavuneoliberalnepolitike.Stoganeiznenaujeinjenica da multilateralne institucije, kao to su Meunarodni monetarni fond, Svjetska bankaiOrganizacijazaekonomskusuradnjuirazvoj,upraviluglobalizacijupove zuju s liberalizacijom. Netreba se uditi injenici da poslovna udruenja, kaoto suMeunarodnaorganizacijaposlodavacaiSvjetskiekonomskiforum,djelujukao tvrave neoliberalizma. Nije iznenaujue ni to da prestine poslovne novine kaotosuWallStreetJournaliFinancialTimeszdunopodravajuneoliberalnupo litiku.Dominantnastrujaekonomsketeorijehvalivrlineslobodnihglobalnihtri ta i smatra ih svojevrsnom univerzalijom. Povezan s centrima moi, neoliberalni sepoglednaglobalizacijuispostaviokaosvojevrsnakonceptualnaipraktinopo litika ortodoksija. Krajem dvadesetog stoljea neoliberalne su ideje u neku ruku prihvaene kao ope i neupitno miljenje. To je miljenje, kao jedno od dominan tnih globalizacijskih stajalita, imalo neposredne i u mnogo emu determinantne refleksenatranzicijskakretanja.Glavnisereflekssastojiupretpostavcidajeneoli beralno poimanje globalizacije obvezujui uvjet tranzicijskog zaokreta. On to je RalfDahrendorfnazvaorefolucijomitojepostalosinonimompostkomunistike ilitranzicijskesituacijeodvijasesukladnouvjetima,normativnimidejamaizahtje vimaglobalneneoliberalnerevolucije,kojunekiautoriradijenazivajuneoliberal nomkontrarevolucijom.Tosesuglasjenepostavljakaopitanjeizboraizmeuraz liitih mogunosti ve kao neupitno prihvaanje univerzalno vaeeg, realnog i idealnogokvirakojijednostavnotrebapreuzetielilisedospjetiuposttotalitarno stanjedrutva.Rutinskirabljeniizrazstrukturalnaprilagodbasamojeeufemizam dugog i teko pobrojivog niza zahvata koji omoguuju prijelaz izmeu dvaju razliitihsustavaidvajudrutvenihsvjetovaodsvijetasistemskiblokiranesoci jalistikemodernizacijepremasvijetuneoliberalnemodernizacijeglobalnogdoma aja.Tamodernizacijazahtijevaprivatizacijuidesocijalizaciju,minimalnudravui vladavinuprava,deregulacijuislobodnutrgovinu,otvorenodrutvoideteritorija lizaciju,fiskalnudisciplinudraveineogranienusloboduprivatnogfinancijskog sektora, neobuzdanu sklonost parametrima rasta i iskljuenost masovnih kontin genata radne snage, aktivno konstruktivno sudjelovanje u oblikovanju svjetskog konsenzusairelativizacijutradicionalnogpoima


PROJEKT MODERNIZACIJE POREZNE UPRAVE

PROJEKT MODERNIZACIJE POREZNE UPRAVE

Documents
Tehno ekonomska analiza modernizacije rasvjete na Visoko

Tehno ekonomska analiza modernizacije rasvjete na Visoko

Documents
Dimenzije ugradnje sanitarija

Dimenzije ugradnje sanitarija

Documents
Nova Politika Identiteta

Nova Politika Identiteta

Documents
Krađa identiteta - sys.portal

Krađa identiteta - sys.portal

Documents
Miroslava Malesevic-opravoslavljenje Identiteta

Miroslava Malesevic-opravoslavljenje Identiteta

Documents
Projekt modernizacije cesta u FBiH - jpcfbih.bajpcfbih.ba/assets/upload/dokumenti-modernizacija/plan_upravljanja... · SB Svjetska banka . Projekt modernizacije cesta u FBiH Plan

Projekt modernizacije cesta u FBiH - jpcfbih.bajpcfbih.ba/assets/upload/dokumenti-modernizacija/plan_upravljanja... · SB Svjetska banka . Projekt modernizacije cesta u FBiH Plan

Documents
Castells Moc identiteta

Castells Moc identiteta

Documents
Skala nacionalnog identiteta

Skala nacionalnog identiteta

Documents
Dimenzije zupcanika

Dimenzije zupcanika

Documents
Zakon o policijskim sluzbenicimavladatk.kim.ba/Ministarstva/MUP/2013/Zakon_o_policijskim...identiteta. Član 12. Na čini provjere identiteta (1) Provjera identiteta osobe obavlja

Zakon o policijskim sluzbenicimavladatk.kim.ba/Ministarstva/MUP/2013/Zakon_o_policijskim...identiteta. Član 12. Na čini provjere identiteta (1) Provjera identiteta osobe obavlja

Documents
Urbanističke osnove Zagreba u razdoblju modernizacije

Urbanističke osnove Zagreba u razdoblju modernizacije

Documents
Politike identiteta i - PFSA

Politike identiteta i - PFSA

Documents
Projekt modernizacije i povećanja kapaciteta na lokaciji TE ...huzz.hr/radovi/Presentacija_TE Plomin C_ZZ2011.pdfNositelj zahvata: Hrvatska elektroprivreda d.d. Projekt modernizacije

Projekt modernizacije i povećanja kapaciteta na lokaciji TE ...huzz.hr/radovi/Presentacija_TE Plomin C_ZZ2011.pdfNositelj zahvata: Hrvatska elektroprivreda d.d. Projekt modernizacije

Documents
Kulturna dediščina in identiteta

Kulturna dediščina in identiteta

Documents
Od Identiteta Do Reputacije

Od Identiteta Do Reputacije

Travel
Anatomija identiteta - darhiv.ffzg.unizg.hrdarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8274/1/ei11_09DPetrovic1.pdfAnatomija identiteta Teorijsko problematiziranje identiteta U ovom ćemo se istraživanju

Anatomija identiteta - darhiv.ffzg.unizg.hrdarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/8274/1/ei11_09DPetrovic1.pdfAnatomija identiteta Teorijsko problematiziranje identiteta U ovom ćemo se istraživanju

Documents
Povzetek navodil za uporabo SIO.MDM sistemaidmsi.splet.arnes.si/files/2019/01/Navodila_za_uporabo_MDM2-povzetek-Alenka_Zabukovec...Digitalna identiteta Digitalna identiteta ali e-identiteta

Povzetek navodil za uporabo SIO.MDM sistemaidmsi.splet.arnes.si/files/2019/01/Navodila_za_uporabo_MDM2-povzetek-Alenka_Zabukovec...Digitalna identiteta Digitalna identiteta ali e-identiteta

Documents
Pokušaji modernizacije srpskog slikarstva

Pokušaji modernizacije srpskog slikarstva

Documents
Projekt modernizacije cestovnog sektora Federacije …jpcfbih.ba/assets/upload/dokumenti-modernizacija/ARAP...Projekt modernizacije cestovnog sektora Federacije Bosne i Hercegovine

Projekt modernizacije cestovnog sektora Federacije …jpcfbih.ba/assets/upload/dokumenti-modernizacija/ARAP...Projekt modernizacije cestovnog sektora Federacije Bosne i Hercegovine

Documents
DOI: 10.7251/GFP1202263A UDC: Prava nacionalnih … 2...jezičkog identiteta, uz različit raspon pojedinih prava. Pored kultur- ne i obrazovne dimenzije značajna je i politička

DOI: 10.7251/GFP1202263A UDC: Prava nacionalnih … 2...jezičkog identiteta, uz različit raspon pojedinih prava. Pored kultur- ne i obrazovne dimenzije značajna je i politička

Documents
Problem Evropskog Identiteta

Problem Evropskog Identiteta

Documents
Oblikovanje vizualnog identiteta

Oblikovanje vizualnog identiteta

Documents
Projekt modernizacije meteorološke motriteljske mreže u RH

Projekt modernizacije meteorološke motriteljske mreže u RH

Documents
Dimenzije Vozila GSP

Dimenzije Vozila GSP

Documents
DIMENZIJE CESTA

DIMENZIJE CESTA

Documents
Konstruiranje etničkih identiteta

Konstruiranje etničkih identiteta

Documents
Popis trigonometrijskih identiteta

Popis trigonometrijskih identiteta

Documents
STRATEGIJA ZAVISNE MODERNIZACIJE I PROIZVODNJA … fileSTRATEGIJA ZAVISNE MODERNIZACIJE I PROIZVODNJA DRUŠTVA POLU-PERIFERNOG KAPITALIZMA NA BALKANU * Rezime U ovom radu razmatra

STRATEGIJA ZAVISNE MODERNIZACIJE I PROIZVODNJA … fileSTRATEGIJA ZAVISNE MODERNIZACIJE I PROIZVODNJA DRUŠTVA POLU-PERIFERNOG KAPITALIZMA NA BALKANU * Rezime U ovom radu razmatra

Documents
Predstavljanje modernizacije edukacionih materijala

Predstavljanje modernizacije edukacionih materijala

Documents