1

Studije mira i konflikata: Razvoj Tokom historije, proučavanje mira i rata prošlo je kroz vrlo jasne promjene i dobar dio istraživanja izvršenih u ovoj oblasti posljednjih godina znatno se razlikuje od onih iz prošlosti. U ranijim vremenima je bilo puno više nade da će opći mir da nastane kada ljudi budu uvidjeli koliko je rat besmislen i štetan.

1. Jedan pristup kaže da je mir i rat posljedica odredjene vrste odlučivanja koje se odvija medju pojedincima na važnim položajima. Postoje tipovi vodja koji su odgovorni za mnoga nasilja, dok su neki drugi tipovi vodja skloni sklapanju primirja. Kao primjer, možemo navesti Adolfa Hitlera, koji je bio odgovoran za velika stradanja u II svjetskom ratu zbog svoje politike. Neki teoretičari tvrde da će nacije, relativno jednake moći biti miroljubivije jedna prema drugoj zahvaljujući efektu uzajamnog neprihvatanja ideje rata.

2. Drugi pristup – Jedan sličan pristup kaže da su mir i rat posljedica odredjene vrste odlučivanja koje se odvija medju pojedincima na važnim položajima. Imajući u vidu način na koji se ljudi medjusobno ponašaju u okviru grupa, tvrdi se da će do opredjeljenja za mir prije doći u okviru odredjenog tipa procesa odlučivanja. Kada se alternative npr. smatraju suženim ili nedovoljnim, oni koji odlučuju će prije svega da izaberu rat nego mir. Ako preovladava izvjesna čvrsta riješenost u grupi koja odlučuje, članovi se mogu pribojavati da ne ispadnu slabi, pa tako mogu da preovladaju vojna umjesto diplomatskih riješenja.

3. Treći pristup – Postoje nacije koje su sklonije miroljubivom ponašanju od nekih drugih. Veće nacije imaju nešto više sklonosti ka ratobornom ponašanju, a takodjer postoje i dokazi koji ukazuju da demokratske, otvorene nacije imaju sklonost da u znatnoj mjeri budu sklonije miru nego one u drugim tipovima političkog sistema. Tradicionalno gledište da su nacije pod teretom unutrašnjih teškoća – političkih, ekonomskih i društvenih – manje sklone miru, do sada nije steklo jaku i široku podršku, a neke studije pokazuju izvjesnu povezanost izmedju tih unutrašnjih karakteristika nacija i njihovog miroljubivog, odnosno ratobornog ponašanja.

4. Četvrti pristup - Neki teoretičari tvrde da će nacije relativno jednake moći biti miroljubivije jedna prema drugoj, zahvaljujući efektu uzajamnog neprihvatanja ideje rata, dok drugi tvrde da samo situacije jasne nadmoći mogu da spriječe rat. Jasan izuzetak naravno bila bi relativno jednaka raspodjela moći izmedju glavnih nuklearnih sila, što je tvrdi se predupredilo sukob medju njima. U smislu šireg medjunarodnog sistema, teoretičari su izdvojili dva tipa: bipolarni i multipolarni sistem, za oba opet postoji obilje argumenata. Zagovornici bipolarnog sistema, kao miroljubivijeg, tvrde da bi u takvom sistemu glavne nacije u dva bloka odbijale jedna drugu od ratobornih poteza, kao i da bi bile sposobne da spriječe svoje saveznike da takve poteze preuzmu. Zagovornici multipolarnog sistema tvrde da bi njegova raznovrsnost stvorila jedan viši nivo stabilnosti, jer bi jednostavno u okviru njega bilo više učesnika na koje bi ostali učesnici morali da obrate pažnju. To bi bio jedan manje krut sistem u kojem bi se savezništva češće mijenjala i tako spriječavala da krutost bipolarnog sistema dodatno polarizira nacije u tom sistemu.

5. Peti pristup – Prema ovom tumačenju, na nivou medjunarodnog sistema, rat ne mora neizbježno da bude ishod medjunarodnih dogadjanja, štaviše, nacije imaju tu sposobnost da pomjeraju medjunarodni sistem u pravcu integracije, i u tom slučaju bi postojao visok stepen pozitivne interakcije izmedju nacija.

Teorija mira: Uvod Mir, kao i zdravlje, koncepcijski pokriva široku oblast, a rat kao bolest javlja se u mnogobrojnim vidovima. Kroz historiju su ljudska bića koja naseljavaju sistem iskusila vrhunce radosti i ponore bola, a mirovne studije se više bave izbjegavanjem ovog drugog, nego postizanjem ovog prvog. Molgo bi se špekulirati zašto su mirovni koncepti čovječanstva tako razbijeni, razbacani i tako nesretno raspodijeljeni. Četiri objedinjavajuća mirovna stanovišta su:

2

1. Ekološko stanovište – Uzimajući kao polazište koncept ''ekološke ravnoteže'' moglo bi se tvrditi

da formula raznovrsnosti i simbioze predstavlja ključ i ekološki prikaz daje opću formulu za mir. 2. Kosmološko stanovište – Kozmologija se ovdje koristi kao koncept koji obuhvata duboku

kulturu sa dubokim ideologijama, gdje se tvrdi da su neke civilizacije po svojoj kozmologji miroljubivije od drugih.

3. Entropijsko stanovište – On polaznu osnovu ima u ukupnoj socijalnoj strukturi. Primjer ovog stanovišta u praksi bi bilo postavljanje talaca na obje strane granice sukoba.

4. Strategijsko stanovište – Najzad, postoji prilaz koji ima svoj korijen u ljudima. Ovdje se ljudi smatraju stvarnim subjektima koji kroz konkretnu akciju oblikuju spostveni svijet, u stalnoj borbi za mir.

Sistemski pogled na mir Rat je po definiciji Američkog rječnika Heritage stanje otvorenog oružanog sukoba izmedju naroda, država ili strana. Po istom rječniku, mir je odsustvo rata ili drugih neprijateljstava. Značajno je to što se mir smatra odsustvom rata, ali se rat ne smatra odustvom mira. Značaj takve asimetrije je u onome što preduzimamo povodom rata i mira – pokušavamo da spriječimo rat a ne da stvorimo mir. Medjutim, pošto rat nije suprotan od mira, spriječavanje rata nije garancija da će doći do mira. Uopšteno gledano, korisni akteri (pojedinačno ili u grupama) – medjusobno se slažući ili ne oko ciljeva, sredstava ili jednog i drugog – mogu da stvore sljedeće 4 vrste odnosa:

Saradnja – (Podudaranje ciljeva i sredstava) Takmičenje – (Podudaranje ciljeva, razilaženje sredstava) Koalicija – (Razilaženje ciljeva, podudaranje sredstava) Sukob – (Razilaženje ciljeva i sredstava)

Riješiti sukob znači izabrati smjer akcije za koji se vjeruje da nosi najbolji mogući ishod za jednu stranu na štetu druge, odnosno borbu do pobjede. Razriješiti sukob znači izabrati smjer akcije koji u sebi nosi ishod koji je dovoljno dobar i minimalno zadovoljava obje strane u sukobu, odnosno predstavlja kompromis. Poništiti sukob znači ignorisati ga i nadati se da će on nestati. Otkloniti sukob znači promjeniti prirodu ili okolinu entiteta u koji je on usadjen, da bi se stvorila okolina u kojoj svi pobjedjuju. Pretvaranje sukoba u saradnju - Jedna od važnih karakteristika borbe do pobjede jeste mogućnost njenog pretvaranja u situaciju u kojoj svi gube ili onu u kojoj svi pobjeduju. U stvarnosti sadašnjih složenih i visokoizdiferenciranih društvenih sistema pojava okoline poraz/poraz ne samo da je veoma vjerovatna, već predstavlja i sve dominantniju realnost.

Mirovne studije Od sredine 70. ih godina prošlog stoljeća, mirovne studije bilježe veliki napredak. Iako se u velikom dijelu liretaure ne pravi razlika izmedju istraživanja mira i mirovnih studija, te mirovne edukacije, korisno je povući jasnu razliku izmedju ovih srodnih, ali zasebnih područja. Mirovne studije više možemo povezati sa sistemom obrazovanja. Istraživanje mira je povezano sa razvojem procesa obrazovanja u i o miru, dok su mirovne studije, kao oblast interesovanja usmjerene ka suštinskim pitanjima koja se tiču smisla i problema šireja znanja o miru kao procesu. Mirovna istraživanja su počela 50. ih godina iako u skromnim razmjerama. Ukratko, trebalo je da mirovne studije budu koherentne, kriitčne, sa nešto više nagovještaja akcije, koja je implicitna u ukupnom procesu. Konkretnije rečeno, tvrdi se da mirovne studije nisu obrazovna disciplina, da se predmet predaje na način koji ne podstiče kritičko razmišljanje a podstiče predrasude o pitanjima mira, rata i razoružanja.

3

Strukturalno nasilje i definicija sukoba Rasprava o mjestu strukturalnog nasilja u istraživanju mira i sukoba zabrinjava stručnjake već preko 30 godina i posljedica toga je da su istraživači podijelili u dva tabora. Rasprava se vezuje za pitanje da li je za postojanje sukoba neophodno da učesnici u odredjenoj situaciji budu svjesni tog sukoba. Oni mirovni istraživači koji smatraju da sukob može da postoji samo ako društveni akteri bar donekle shvataju da im se ciljevi razilaze nazivaju se subjektivisti. Očigledno je da objektivistički pristup ima mnogo toga zajedničkog sa marksizmom i mnogi napadi na njega slični su tradicionalnim napadima na marksizam. Kako dakle mirovni istraživač treba da prepozna objektivni sukob koji nije vidljiv akterima. Odgovor je po prisustvu strukturalnog nasilja a ovo nasilje se može opisati kao šteta koja se dogadja pojedincima ili grupama zbog toga što im nisu podjednako dostupni društveni resursi i koja nastaje zbog načina djelovanja društvenog sistema ili, kako je Galtung rekao da je nasilje prisutno kada se na ljudska bića utiče tako da njihova stvarna somatska i mentalna shvatanja budu ispod njihovih potencijalnih shvatanja.

Bertrand Rasel i Pugwash pokret Bertrand Artur William Rasel (1872. – 1970.), britanski intelektualac, stekao je slavu kao filozof, matematičar i protivnik militarizma i rata. Rodjen je u aristokratskoj porodici i pokazivao je znake izutetne umnosti veoma rano. Rasel je općepriznat kao najznačajniji filozof na Zapadu 20. stoljeća. I po svojoj naravi i uvjerenjima, Rasel je bio radikalan. Što se tiče politike, on nije vjerovao vlasti i pokazivao je naklonost prema socijalizmu. Dogadjaji tokom I svjetskog rata uvjerili su Rasela da pacifisti griješe kada rat shvataju kao nešto što zle vlade nameću miroljubivom stanovništvu. Zbog mržnje prema ratu, Rasel je postao nepokolebljivi pristalica politike popuštanja, kojom je Britanija pokušavala da izbjegne rat sa nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. Pojava atomske bombe krajem II svjetskog rata, Rasela je ispunila užasom, te je zagovarao zabranu nuklearnog oružja. Tako je sa slavnim Albertom Einsteinom udružio snage 1955. godine kako bi izdali zajednički manifest kojim su skrenuli pažnju javnosti na zastrašujuću opasnost od nuklearnog oružja za čovječanstvo. Rasel je zatim 1958. godine osnovao Britansku kampanju za nuklearno naoružanje CND i zahtijevao da se njegova domovina odrekne atomskog naoružanja. Studentska Pugwash organizacija je usmjerena ka širenju medjugeneracijske svijesti o interdisciplinarnim pitanjima u vezi sa etičkim pitanjima u vezi sa etičkim i društvenim pitanjima u vezi sa etičkim i društvenim dimenzijama, i osnovana je 1979. godine. Ona radi u interesu spriječavanja ili rješavanja društvenog ili ekonomskog sukoba i doprinosa miroljubivoj koegzistenciji naroda i država. Članovi Pugwash organizacije su apsolventi i diplomirani studenti iz SAD-a, Kanade, Bugarske, Ujedinjenog Kraljevstva, Savezne republike Njemačke i drugih zemalja. Studentski Pugwash je osnovan kao nepristrasna, neprofitna studentska organizacija začet u duhu Pugwash konferencija o nauci i svjetskim poslovima, od kojih je prva održana u selu Pugwash u Novoj Škotskoj 1957. godine. Na toj konferenciji9 je napisana izjava jedanaestorice uglednih svjetskih naučnika (Maks Born, Lajnas Poling, Frederik Žolio-Kiri) koja se sada naziva Manifest Rasell-Einstein. Posvećen je prijedlogu da svi ljudi na svijetu, a naročito naučnici moraju bda se okanu zastarjele ideje o medjunarodnom nasilju kao političkom orudju i moraju da priznaju svoju moralnu i etičku odgovornost za rješavanje globalnih problema u vezi sa upotrebom nauke i tehnologije.

Polemologija Polemologija je relativno nova grana društveno-političkih nauka, koja se bavi naučnim posmatranjem rata i mira sa ciljem da se spriječi ili čak napusti upotreba vojne sile u medjunarodnim odnosima.

Gaston Butul Francuski naučnik je jedan od prvih istraživača koji na rat gledaju kao na naučni predmet sa sociološke tačke gledišta. Tu novu oblast je nazvao Polemologija, nauka o ratu od grčkih riječi polemos i logos.

4

B.V.A. Reling definira Polemologiju kao pragmatičnu i primijenjenu nauku na multidisciplinarnim osnovama.

Rejmon Aron, francuski historičar i politički filozof zastupa klasičniji sociohistorijski prilaz studiji o ratu, premda takodjer priznaje neophodnost multidisciplinarnog istraživanja.

Alister Bučan, osnivač Medjunarodnog instituta za strategijske studije u Londonu, dao je 1958. godine nazive i definicije sljedećih oblasti nauke o ratu:

Studije o konfliktu – (Uzroci i priroda medjunarodnih oružanih sukoba, studije koje se vrše prije u cilju boljeg općeg razumijevanja prirode rata nego radi smišljanja specifičnih tehnika za spriječavanje ili eliminiranje vojnog nasilja) Strategijske studije – (Uloga sile u medjunarodnim odnosima, studija o tehnikama za upravljanje upotrebom sile kako bi se osigurao da je ona u saglasnosti sa zahtijevima politike) Vojne studije – (Problem sa kojim je suočena odredjena zemlja, opće studije o položaju zemlje u svijetu koji se mijenja, vojna komanda, kupovina oružja i sl.) Studije o miru – (Izbjegavanje i otlanjanje i kontrola sile, ova oblast pokriva ne samo konvencionalno naoružanje i kontrolu naoružanja, već i proučavanje tehnika mirenja i posredovanja i nenasilnog otpora) Matematički i psihološki pristupi – Neki od stručnjaka polemologa više privlači matematički pristup teoriji medjunarodnih odnosa. Taj pristup je prvi primjenio američki meteorolog Luis F. Richardson koji je pokušao da kroz matematičke modele predvidi trku u naoruža nju i napetosti uslijed toga u medjunarodnim odnosima.

Kritička polemologija – Još jedna istaknuta oblast je tzv. kritička polemologija koju objašnjava marksistički orjentirana Frankfurtska škola i vezuje se za istraživanje Ditera Zenghasa.

Johan Galtung – On je osnivač i bivši direktor Instituta za istraživanje mira u Oslu (PRIO) i on definira nasiljenkao razliku izmedju potencijalnog i stvarnog.

Johan Galtung i polemologija Galtung definiše nasilje kao razliku izmedju potencionalnog i stvarnog i povlači crtu izmedju personalnog i strukturalnog nasilja, te on mir naziva odsustvom nasilja, praveći razliku izmedju negativnog mira (odsustvo nasilja u ponašanju) i pozitivnog mira (odsustva oba nasilja). Faze mira po Galtungu su:

Multidisciplinarna faza Unakrsnodisciplinarna faza Interdisciplinarna faza Transdisciplinarna faza

Nobelova nagrada za mir Nobelova nagrada za mir smatra se nauglednijim priznanjem za mirovne i humanitarne napore. Alfred Nobel (1833. – 1896.), švedski izumitelj donamita, ostavio je najveći dio svog ogromnog bogatstva da bi se ustanovila godišnja nagrada za one koji su u protekloj godini dali najveći doprinos čovječanstvu. Bilo je predvidjeno da nagrade za fiziku, hemiju, medicinu, književnost dodijeljuju švedske institucije a peta nagrada bi se dodijeljivala ličnosti koja bude uradila najviše ili najbolje za solidarnost medju narodima, za ukidanje ili smanjenje stalnih armija i za održavanje i promoviranje mirovnih konferencija. Nagrade bi dodijeljivao komitet od 5 članova koje bira Storting, parlament Norveške koja je tada bila ujedinjena sa Švedskom pod istim monarhom. obel se prvi put zainteresirao za mir još dok je bio mlad čitajući Šelija.

5

On je bez advokata sastavio svoj testament (jer nije volio advokate) pa je hzato testament bio sačinjen neprecizno i bio težak za tumačiti. On je ostavio svoju imovinu (33 miliona Švedskih kruna) te je zatim oformljena Nobelova fondacija koja bi upravljala sredstvima. Možda je Nobel priželjkivao da njegove nagrade za mir stignu prije svega u ruke aktivista kao što je bila Berta von Suttner, ali je njegov testament napisan veoma uopćenim terminima. Neki od dobitnika Nobelove nagrade za mir su bili:

Mohandas Karamčad Gandhi Gandhi je rodjen 2. oktobra 1869. godine u Porbanderu u Gudžartu. Gandhijev otac i djed su bili predstavnici vlade u domaćem sistemu vlade, labavo uskladjenim sa britanskom vladom. Veliki utjecaj na njega je imala i njegova dadilja, koja ga je naučila kako da upotrebljava mantram kao talisman protiv opsegnog straha koji je osjećao. Dostignuća budućeg mahatme (velike duše) teško se mogu nazrijeti u njegovoj mladosti. On se u 13. godini oženio djevojčicom, te mu je sa 18 godina umro otac, kada ga je porodica poslala u Englesku da studira pravo. Tek boravkom u Africi se rodio istinski i pravi Gandhi. Njegovi napori da uzdigne indijsku zajednicu uskoro su ga doveli u sukob sa evropskom vladom. Bio je veliki borac za pravdu i mir, ali nikad nije bio dovoljno priznat u krugovima koji su dodijeljivali Nobelovu nagradu za mir. Zašto Gandhi nije dobio Nobelovu nagradu za mir? Uglavnom zato što je mir tako loše shvaćan.

Šta po mišljenju Romsbrota određuje mirovne studije kao posebno polje istraživanja?

1. Temeljni uzroci – Briga za svladavanjem ključnih uzroka izdravnog nasilja i za istraživanjem načina za preovladavanje strukturalnih nejednakosti, te promicanje odnosa pravednosti i suradnje izmedju i unutar ljudskih zajednica.

2. Interdisciplinarni pristupi – Spoznaja da je interdisciplinarni pristup ključan, s obzirom na višeslojnu prirodu nasilnog sukoba.

3. Nenasilne transformacije – Potraga za mirnim načinima rješavanja sporova i neprihvaćanje transformacijom potencijalno ili stvarno nasilnih situacija. Ovo ne znači prihvaćanjem status quo-a, budući da se nepravedni i tiranski sistemi smatraju jednim od glavnih razloga nasilja i rata.

4. Višerazinska analiza – Prihvaćanje višerazinske analize na individualnoj, grupnoj, državnoj i medjudržavnoj razini, u pokušaju prevladavanja institucionalne dihotomije izmedju proučavanja unutrašnjih i vanjskih dimenzija koje se smatraju neadekvatnim za preovladavajućeobrasce sukoba.

5. Globalna perspektiva – Prihvaćanje globalnog i multikulturalnog pristupa, koji bi izvore nasilja locirao globalno i regionalno, kao lokalno, te uz oslanjanje na koncepcije mira i nenasilnih društvenih transformacija iz svih kultura.

6. Analitičke i normativne – Shvaćanje da su mirovne studije i analitički i normativni poduhvat, iako postoji tendencija baziranja mirovnih studija na kvantitativnim istraživanjima i komparativnim empirisjkim studijama, u stvarnosti su većinu naučnika u polju privukla etički opredijeljena pitanja.

7. Teorija i praksa – S ovim je povezana uska veza teorije i prakse u mirovnim studijama. Iako se konstatno održava jasna razlika izmedju mirovnih studija i mirovnog aktivizma, istraživači mira se često sistemski angažiraju u nevladinim organizacijama, vladinim odjelima i medjuvladinim agencijama.

Nasilje u kojem je počinilac akter poznato je kao?

Direktno nasilje.

6

Objasni pojam strukturalnog nasilja?

Bijeda je jedan oblik trpljenja, što znači da je i tu riječ o nekakvom nasilju. Ovdje zastupamo stav da je indirektno nasilje=struktruno nasilje. Ono se javlja izmedju ljudi, društava, izmedju skupova društava i sl. Ono se dijeli na političko i ekonomsko. Pored toga postoji i horizontalno strukturno nasilje.

Izvršite klasifikaciju direktnog strukturnog nasilja u ekonomskoj dimenziji?

Dva najvažnija oblika spoljašnjeg strukturnog nasilja su dobro poznata iz sfere politike i ekonomije i to su Represija i Eksploatacija. Oni djeluju i na tijelo i duh, ali ne moraju biti namjerne. Ipak, za žrtvu je to slaba utjeha.

Navedite i ukratko objasnite preduslove za konstruktivni pristup konfliktu u kontekstu paradigme istraživanja mira II (tijelo-um-struktura-kultura)Galtung?

1. Uzročnost – Nasilje i mir imaju porijeklo u jednoj sferi, npr. u odnosima unutar ličnosti ili unutardruštvenim, klasnim odnosima ili medjudruštvenim odnosima.

2. Izomorfizam – Svaka sfera može da služi kao metafora za neku drugu, budući da medju njima postoji dovoljna strukturna ličnost da se na osnovu toga mogu postavljati hipoteze.

3. Uzročni izomorfizam – Obrasci se prenose iz sfere u sferu, individualnim, kolektivnim ili svjesnim/nesvjesnim učenjem.

Pojasniti iz kojih tipova nasilja prema Galtungu može početi bezizlazno nasilje?

Iz direktnog, strukturnog i kulturnog nasilja (kao trougla) može početi bezizlazno nasilje. Isto tako, bezizlazni krug nasilja može da počne i u uglu strukturalnog nasilja, može da počne kombinacijom direktnog i strukturalnog nasilja, gdje jedna grupa postupa toliko loše prema drugoj grupi, da osjeća potrebu za opravdanjem i s nestrpljenjem prihvata kulturnu racionalizaciju koja joj se nudi.

Navedite elemente negativnog mira po Galtungu?

Koju ulogu Galtung pripisuje kulturnom nasilju?

Kulturno nasilje služi da legitimiše direktno i strukturno nasilje, motivirajući aktere da čine direktno nasilje ili da se suprotstavljaju strukturnom nasilju, koje može biti namjerno ili nenamjerno. Objasni pojam empirijske studije mira?

Tripartitna podjela mira? Dobra polazna tačka mogla bi da bude u formi razlikovanja tri grane studije mira:

1. Empirijske studije mira zasnivaju se na empirizmu. To je sistematsko poredjenje teorija sa empirijskom stvarnošću (podacima), mijenjanje teorija ukoliko one nisu u skladu sa podacima – u ovom slučaju su jači od teorije. Ove studije će nas informirati o obrascima i uslovima mira/nasilja

7

u prošlosti, s obzirom na to da podatke možemo dobiti jedino iz prošlosti, dok je budućnost posebna priča. Pojmovni alati koji su potrebni da bi se zamislila budućnost, ne mogu se uvijek naći u priboru za istraživanje prilagodjenom sadašnjosti i prošlosti, mada makrohistorijski pogled može biti od koristi. Ovaj argument ide u prilog razumijevanju budućnosti nenaučnim sredstvima, snovima, mitovima, institicuijom gdje su umjetnici i mistici bolji naučnici – maštovitiji.

2. Kritičke studije mira zasnivaju se na kriticizmu. To je sistematsko poredjenje empirijske stvarnosti (podataka) s vrijednostima, nastojanje da se riječima ili djelovanjem, stvarnost promijeni ukoliko ona nije u skladu sa vrijednostima – ovdje su vrijednosti jače od podataka. Ove studije bi ocjenjivale podatke o sadašnjosti uopće, a posebno o sadašnjim politikama, u svjetlu vrijednosti mira/nasilja. Kriitčke studije mira, kao i umjetnička kritika, ne bi trtebalo obavezno da vode negativnim zaključcima, iako se riječ kriticizam često tumači na taj način.

3. Konstruktivističke studije mira zasnivaju se na konstruktivizmu. To je sistematsko poredjenje teorija sa vrijednostima, nastajanje da se teorije prilagode vrijednostima stvaranjem vizija nove stvanosti – u ovom slučaju vrijednosti su jače od teorije. One se bave teorijama o tome šta bi moglo da uspije i uskladjuju ih sa mjerilima onoga što bi trebalo da uspije – to je ono što rade arhitekte i inžinjeri, projektujući nove gradjevine i konstrukcije uopće. Konstruktivizam prevazilazi ono što empirizam otkriva i nudi konstruktivne prijedloge.

Primjeri kulturnog nasilja u religiji, ideologiji, jeziku i umjetnosti?

Religija – U svim religijama postoji nešto sveto, nazovimo to Bogom. Ju8daizam zasnovan na Tori predstavljao je Boga kao muško božanstvo koje obitava izvan planete Zemlje, što su preuzele i ostale semitske religije hrišćanstvo i islam. Ovdje takodjer posroji i Sotona koji bi stajao naspram dobrog Boga. Koga bira Bog? Zar ne bi bilo normalno da vjerujemo da On bira one koji su Mu sličniji, prepuštajaući Sotoni da uzme ostale. Izabrani idu ka pasenju i Bogu na Nebssima a neizabrani idu ka prokletstvu, Sotoni i paklu. Medjutim, Raj i Pakao ne mogu da se reprodukuju na Zemlji. Bijeda/luksuz mogu da se shvate kao priprema za Raj/Pakao. Kao jedan savremeni primjer, razmotrimo politiku koju vodi Izrael prema Palestincima, gdje se najviše pojavljuje kulturno nasilje, te direktno i strukturno nasilje. Postoji ubijanje, sakaćenje, uskraćivanmje materijalnih potreba poricanjem prava stanovništvu, što na kraju govori koliko nisko su pali moralni standardi u ovom vijeku.

Ideologija – Možemo očekivati da će sa padom, a možda i smrću, ne samo transcedentnog i imanentnog Boga, do kojih je došlo uslijed sekularizacije, nasljednik religije biti političke ideologije a nasljednik Boga moderna država. Konstruira se oštra razlika koja uvećava, čak uzdiže vrijednost Ja, a umanjuje i čak srozava vrijednost Drugog. U ovoj tački može da počne da djeluje strukturno nasilje. Kada Drugi, ne samo da je dehumaniziran, nego je i uspješno preobraćen u to – lišeno ljudskosti, otvara se prostor za sve vrste direktnog nasilja za koje se onda krivi žrtva. To se pojačava korištenjem kategorija nečega opasnog, bakterija, gamadi kako je Hitler opisivao Jevreje. Isto tako treba shvatiti da je ideologija nacionalizma utemeljena u ideji Izabranog naroda i opravdana religijom ili ideologijom. Spojimo ideologiju nacionalne države sa teološki zasnovanim kompleksom Izabranog naroda i sve je spremno za katastrofu – SAD, Nacistička Njemačka itd.

Jezik – Izvjuesni jezici koji za osnovu imaju latinski vokabular, kao što su italijanski, španski, francuski i moderni engleski čine žene nevidljkivim, korištenjem iste riječi za muški rod i cijelu ljudsku vrstu. Poredjenje osnovnih karakteristika indoevropskih jezika sa kineskim i japanskim otkriva izvjesnu krutost u pogledu vremena i prostora koju indoevropski jezici nameću. Tu su veze sa direktnim i strukturnim nasiljem mnogo slabije uočljive.

Umjetnost – Ukažimo samo na jednu stvar važnu za nastanaka Evropske unije kao nasljednika Evropske zajednice iz 1967. godine. Kako Evropa sebe shvata? Priča vezana za Evropu iz Grčke

8

mitologije nije od naročite pomoći. Razumijevanje Evrope kao negacije njenog neevropskog okruženja, odvest će nas mnogo dalje, te je to okruženje u moderno doba bilo ogromno Otomansko carstvo. Dakle, Evropa je morala sebe da razumije kao negaciju neprijatelja na jugu i jugositoku, te je tako razvila metaforu orijentalnog despotizma. U Francuskoj je u 19. stoljeću nastala slikarska škola koja je predstavljala orijentalni despotizam u atmosferi seksa ili nasilja.

Direktno smrtonosno nasilje nad samim sobom označava se terminom?

Suicid

Dimenzije vizije mira za 21 vijek?

Politička dimenzija Demokratija je velika ideja, ali se, kada su u pitanju medjudržavni odnosi, pogrešno shvata. Ukoliko demokratija dobro funkcionira u okviru jedne zemlje, to u načelu stvara relativno zadovoljnu populaciju, čiji će veći dio želja, u prosjeku i tokom vremena, biti zadovoljen u granicama dostižnog. Demokratija treba da bude globalna, da vlada medjudržavnom, svjetskom sistemu. Medjutim, svjetski sistem je danas konzervativno-feudalni, a ne liberalno-demokratski. Najdirektniji pristup bi bila demokratizacija medjudržavnog sistema. Primjenom formule (jedna zemlja=jedan glas) u institucijama Bretton Woods-a smanjila bi se novčana moć najbogatijih zemalja svijeta. Medjutim, demokratija se ipak zasniva na formuli jedan čovjek=jedna glas a to nedvosmisleno vodi ka Svjetskom parlamentu, kakav bi bila Druga Skupština UN-a Skupština naroda Ujedinjenih nacija (SNUN). Poštovanje ljudskih prava vodi u istom pravcu, mada to takodjer i ojačava državni sistem. Vojna dimenzija Ovdje se zastupa stav da vojsku treba ukinuti, nego da joj treba dodijeliti nove zadatke. Ta institucija je kroz historiju imala veoma loše navike, recimo da napada druge zemlje, narode i klase, obično u ime vladajućih elita, ubijajući i pustošeći u spoljnjim i unutrašnjim ratovima. Ali, vojska ima i neke vrline: dobru organizaciju, hrabrost, spremnost na žrtvu. Loših odlika se treba osloboditi, ne nužno svih vojničkih odlika, a svakako ne onih dobrih. Snage za održavanje mira se mogu koristiti da spriječe agresivnost, čak i na mjestima gdje nije bilo otvorenog ispoljavanja nasilja. Jedno od rješenja bi moglo da bude da se takve snage preventivno stacioniraju u tridesetak malih zemalja koje nemaju spopstvenu vojsku, da bi se predupredila mogućnost da neki Veliki brat zahtijeva da bude zaštitnik u slučaju kriza. Ekonomska dimenzija Ovdje problem nije samo u ekonomskoj praksi, nego i u ekonomskoj teoriji, u kojoj se brižljivo njeguje zanemarivanje sporednih efekata ekonomske aktivnosti, eksternalija. Neki od njih su pozitivni, npr. izazov, koji nastaje hvatanjem u koštac sa složenim problemima za koje ne postoje trenutna rutinska rješenja. A neki od njih su negativni, npr. ekološka degradacija, a naročito ljudska degradacija. Eksploatacija znači da jedna strana kroz pogodbu dobija mnogo više nego druga, mjereno zbirom internalija i eksternalija. Kulturna dimenzija Zašto ljudi ubijaju? Dijelom zato što su tako odgojeni – ne baš da ubijaju, ali da ubistvo u odredjenim okolnostima smatraju legitimnim. To nas dovodi do kulture, koja je veliki legitimizator nasilja, ali i mira. Ključni nosioci nasilja su religija i ideologija, pošto je poznato da ljudi iz tih razloga ubijaju jedni druge.

9

Medjutim, nisu sve religije i ideologije nasilne, te neke čak i zastupaju otvoreno nenasilje. U formi termina, možemo govoriti o tvrdim i umjernim strujama. Na pragmatičnom Zapadu se nekako najviše čini da nasilje radja nasilje, što je vjerovatno jedna od bolje zasnovanih tvrdnji društvenih nauka.

Koja su to dva problema prilikom rješavanja sukoba?

Nabrojite vrijednosti potrebne za izgradnju mira?

1. Ljudske potrebe i ljudska prava – Izgradnja mira zagovara održavanje kvalitete života. Izgradnja mira stremi ka stvaranju društava koja afirmiraju ljudski dignitet kroz zadovoljenje ljudskig potreba i zaštitu ljudskih prava.

2. Materijalne potrebe i prava uključuju hranu, smještaj, vodu, zdravstvenu skrb i resurse koji omogućavaju ostvarivanje fitičkih potreba.

3. Društvene potrebe i socijalna prava uključuju pravo na dignitet, pripadnost i transparentnost u odnosima, zaštitu od nasilja i dr.

4. Kulturne potrebe i prava uključuju mogućnost ostvarivanja ličnog, kulturnog i religijskog identiteta bez posljedica, prijetnji ili zastrašivanja.

5. Medjuovisnost – Ljudi su medjuovisni, njezadovoljene ljudske potrebe ili pravo bilo koje osobe ili grupe ispoljavaju se i utječu na cjelokupno čovječanstvo. Kada su ljudi svjesni medjuovisnosti s drugima i cijene je, oni uskladjuju svojqa nastojanja da zadovolje svoje potrebe i prava ne nanoseći štetu drugima.

6. Partnerstvo – Pogled na svijet koji se zasniva na ''tlači ili budi tlačen'' stvara temelj za nasilje. Vrijednost partnerstva je alternativa dominaciji. Ono ohrabruje ljude da koriste moć zajedno s drugima, kako bi se zadovoljile zajedničke potrebe i prava.

7. Ograničavanje nasilja – Ljudi se medjusobno povrijedjuju kroz odlučivanje o tome šta treba, a šta ne treba koristiti, kako se ponašati prema drugima i kada koristiti silu protiv drugih kako bi se zadovoljile potrebe. Konflikti nastaju kada ljudi pokušavaju ostvariti kako slobodu i sigurnost, tako i privatnu svojinu i distributivnu pravdu.

Lisa Schirch govori o 4 kategorije pristupa koji su dio spone izgradnje mira: navedite kategorije?

1. Rješavanje konflikta nenasilnim putem – Zagovarači pokušavaju zadobiti podršku u procesu donošenja promjena tako što povećavaju moć grupe koja će raditi na rješavanju problema i stvoriti uslove za transformaciju odnosa.

2. Smanjenje direktnog nasilja – Nastojanje za smanjenjem direktnog nasilja usmjereno je ka spriječavanju onih koji provode nasilje, prevenciji i pružanju pomoći žrtvama nasilja itd.

3. Transformacija odnosa – Kako bi mir zamijenio nasilje, potrebno je raditi na ponovnoj izgradnji odnosa koristeći niz procesa koji uključuju rad na traumama i dr.

4. Izgradnja kapaciteta – Dugoročna nastojanja izgradnje mira baziraju se na raspoloživim kapacitetima koji doprinose zadovoljenju potreba i prava ljudi.

Navedite 4 kategorije prema Lisi Schirch kao ljudske oblike potrebne za izgradnju mira?

1. Nenasilno rješavanje konflikta U konfliktima u kojima je moć nejednako raspodjeljena i u kojima nije dovoljno razvijena svijest javnosti o ovim problemima, često je teško potaknuti sukobljene strane na razgovor. Strateško

10

nenasilje predstavlja niz pristupa koji pokušavaju donijeti promjene kroz eskalaciju konflikta bez korištenja nasilja, te jebitno naglasiti da strateško nasilje nije pasivno. Nenasilno djelovanje nastoji podići svijest javnosti i izbalansirati odnose moći. Neovisno o razlogu korištenja nenasilja, strateško nenasilje stremi ka zadovoljavanju potreba svih onih uključenih u konflikt. Obostrano zadovoljenje potreba ostvaruje se putem uspostavljanja uspješnih pregovora, te smanjenjem moći onih koji spriječavaju druge u ostvarivanju svojih potreba i prava.

2. Smanjenje direktnog nasilja

Druga kategorija mape izgradnje mira koja se odnosi na smanjenje direktnog nasilja uključuje zakonske i pravne sisteme, državu i vosjku, i programe mirovnih misija kao što su otvaranje izbjegličkih kampova, kako bi se omogućio siguran prostor za život. Cilj ovih strategija je prevencija viktimizacije, ograničavanje djelovanja nasilnika i stvaranje sigurnog prostora za buduće procese izgradnje mira. Zakonski i pravni sistemi mogu pomoći u održavanju javnog reda i mira, što je nezaobilazno u stvaranju održivog mira. Cilj humanitarne pomoći jeste smanjenje ljudske patnje, te je vrlo važna za izgradnju mira. Vojna intervencija u cijeloms vijetu se opravdavaju sa izjavom da vojske promiču mir putem smanjenja nasilja koje je prouzrokovala druga strana, primjer SAD. Cilj mirovnih misija je zaustavljanje ciklusa nasilja izmedju zaraćenih strana uz pomoć različitih metoda. Primjer UN mirovne snage. Zaštićene zone su one zone koje se stavljaju pod zaštitu mirovnih trupa i to su zone u kojima se nalaze civili, te je tu zabranjena upotreba oružja i sl.

3. Transformacija odnosa

Transformacija je ključni princip svih programa izgradnje mira. Izgradnja mira nastoji transformirati osobe, porodice, zajednice, preduzeća, strukture i vlade tako šo će zamijeniti destruktivno očitovanje konflikta s konstruktivnim rastom i razvojem. Glavni zadatak izgradnje mira je transformacija odnosa u kojem prestaje destruktivno ponašanje a započinje zadovoljenje ljudskih potreba i zaštita ljudksih prava. Trauma je dogadjaj, niz dogadjaja ili prijetnja odredjenog dogadja koji uzrokuje trajne fizičke, emotivne ili duhovne posljedice. Ona može biti izazvana strukturalnim nasiljem, kriminalom, zlostavljanjem ili ratnim djelovanjima. Neki traumatski dogadjjai ostavljaju posljedice kojima se ljudi bave godinama, pa čak i stoljećima. Transformacija konflikta – Ovi procesi pokreću demokratsku komunikaciju o skrivenim uzrocima konflikta i kreiraju zadovoljavajuća rješenja za sve uključene strane.

4. Izgradnja kapaciteta Cilj izgradnje mira je ne samo zaustavljanje konflikta, već kreiranje kapaciteta za kulturu pravednog mira. Izgradnja kapaciteta za pravedan mir podrazumjeva da ljudi ne smatraju kulturu kao statičnu stvar, već da znaju kako preuzeti odgovornost za njeno oblikovanje, kao i stvaranje pratećih infrastruktura kao što su institucije, organizacije i sl. Održivost je ključna u ovom segmentu izgradnje mira. Ona implicira dugoročno promišljanje i planiranje, te kreiranje konstruktivnih medjuljudskih odnosa i ophodjenja prema okolini. Izgradnja kapaciteta uključuje obrazovne programe, radionice i promjenu vojnih struktura koje bi trebale da se fokusiraju na ljudsku sigurnost.

Gandhi i kulturno nasilje?

Šta je sam Gandhi imao da kaže o ovim nezgodnim problemima? Kao odgovor, iz svog ekumenizma, repordukovao je dva aksioma koji na neki način u sebi sažimaju Gandizam: jedinstvo života i jedinstvo sredstava i ciljeva. Ono što je i sam Gandhi izvukao kao zaključak iz ova dva aksioma, bilo je poštovanje svetosti ovog života i prihvatanje pravila (brini se o sredstvima) a cilj će se pobrinuti sam za sebe, gdje to podrazumijeva poboljšanje svakog. Pod kulturnim nasiljem se podrazumijevaju oni aspekti kulture, simboličke sfere naše egzistencije a tu spadju religija i ideologija, jezik i umjetnost. Zvijezde, krstovi,

11

polumjeseci, zastave, himne i dr. Razjašnjavanje kulturnog nasilja mogli bismo da započnemo traženjem njegove negacije. Ako je suprotnost nasilju mir, onda je suprotnost kulturnom nasilju kulturni mir.

Koje su to vještine izgradnje mira?

Vještine samopropitivanja – Pomažu osobama da dobiju uvid u spostvene obrasce ponašanja, te da identificiraju zdrave životne odluke.

Vještine aktivnog slušanja – Pomažu u korištenju verbalnih i neverbalnih načina u težnji ka medjusobnomrazumijevanju.

Vještine diplomatskog i asertivnog govora – Pomažu osobama da iskomuniciraju važna ili potencijalno konfliktna pitanja na taktičan način.

Vještine postavljanja pitanja – Pomažu osobama da identificraju sopstvene snage i uspjehe kao način poboljšanja dobrih obrazaca ponašanja u medjusobnim odnosima.

Vještine kreativnog rješavanja problema – Omogućavaju odredjivanje i pronalaženje novih načina za rješavanje problema.

Vještine dijaloga – Pomažu pojedincima i grupama da iskreno komuniciraju, kako bi postigli medjusobno razumjevanje i transformaciju.

Vještine pregovaranja – Omogućavaju učenje izražavanja vlastitih potreba imajući u vidu potrebe drugih kako bi se pronašlo održivo rješenje prihvatljivo svima.

Vještine medijacije – Pomažu u vodjenju drugih kroz proces pregovora, kako bi se došlo do zadovoljavajućih rješenja.

Navesti 10 principa kritike globalizacije iz ugla Ginter Gugel i Uli Jeger?

1. Odreći se upotrebe sile – Kada konflikt prijeti da će eskalirati ili je već eskalirao, najvažnija zapovijest ostaje odricanje od upotrebe fizičke sile i prijetnji upućenih suparniku.

2. Promijeniti tačke gledišta – Medjusobno okrivljavanje u velikoj mjeri spriječava konstruktivan pristup konfliktima. Ako se konflikt prihvata kao zajednički problem sukobljenih strana, otvaraju se nova gledišta.

3. Biti spreman na razgovor – Bez kontakata sa drugim stranama u konfliktu, zatvoreni su svi putevi ka razradjivanju eksplozivnog potencijala konflikta. Razgovor omogućava prvu definiciju predmeta konflikta. Šansa: umanjuje se opasnost od pogrešnog razumijevanja i tumačenja namjera suparnika.

4. Biti spreman na dijalog – Putem dijaloga sukobljene strane uče da shvate namjere i interese suparnika. To pozitivno utječe na spremnost da se nadje zajedničko riješenje.

5. Posredovati – Ako ne dodje do dijaloga, situacija nije beznadežna. U ovakvim slučajevima pomaže treća strana koja ima ulogu posrednika (medijatora).

6. Povjerenje – Prevazilaženje konflikta zahtijeva povjerenje. Zato je važno da se ne prave nikakvi jednostrani potezi, već da se spopstveno djelovanje učini transparentnim i jasnim.

7. Pravila fer-pleja – Za pristup konfliktu se dogovaraju zajednička pravila. Ova pravila se tiču svih aspekata ophodjenja jedne stsrane u konfliktu sa drugom. Povjerenje jue neophodno za obradu konflikta, a ono raste ako se sukobljene strane drže pravila fer-pleja.

8. Empatija – Uz pomoć dijaloga ili popsrednika konfliktinim stranama uspijeva da razumiju gledišta, potrebe i interese suprotne strane, te da ih uzmu u obzir pri odredjivanju sopstvenog djelovanja. Istovremeno raste spremnost da se prihvati odgovornost za prouzrokovani dio konflikta.

9. Zajednička stanovišta – Konfliktne strane sve više prepoznaju zajednička stanovišta,a ne koncentrišu se samo na razlike. Dolazi do približavanja različitih vrijednosti i ubjedjenja.

12

10. Uskladjivanje interesa i pomirenje – Razvija se novi odnos izmedju sukobljenih strana. U idealnom slučaju dolazi do pronalaska rješenja kojim su djelimično zadovoljni svi sudionici konflikta. Otvara se put ka pomirenju.

Vječni mir Kant?

Prvi odjeljak: preliminarni članovi vječnog mira medju državama – ''Nijedan mirovni ugovor ne treba smatrati valjanim ako je sklopljen tako da prešutno sadrži povod budućem ratu''. Ako bi bio sklopljen takav mirovni ugovor on ne bi omogućavao mir i kraj svih neprijateljstava, a poglavito vječni. Uzroci rata poništavaju se potpisivanjem mirovnog ugovora. Nijednu samostalnu državu (bez obzira na to je li ona velika ilimala ne može država steći naslijeđem, zamjenom, kupovinom ili darivanjem. Po Kantu država nije imovina, već je zajednica ljudi kojoj nitko ne može zapovijedati niti njome raspolagati doli ona sama. Nakalamljuje li se ona na neku drugu državu znači to kraj njezin. Ona se ne može nasljedjivati. Samo se nasljedno pravo može prenijeti na drugu osobu. Kant skreće pozornost na predrasudu u Europi njegova vremena da se države mogu medjusobno ženiti. ''Stajaće vojske (miles perpetius) trebaju s vremenom potpuno nestati'' One prijete ratom drugim državama. Nameću natjecanje medju državama u povećanju ljudstva i novčanih izdataka. Ljudi su plaćeni da ubijaju. Gradjani mogu dobrovoljno s vremena na vrijeme vježbati oružjem kako bi zaštitili sebe i domovinu od napada sa strane. Država se ne smije zaduživati zbog vanjskih državnih razmirica. Traži li država pomoć novčanu izvana za održavanje puteva izgradnju naselja tu nema ništa loše. Traži li novac za sa strane kako bi ratovala, to je prijetnja vječnom miru. ''Nijedna se država ne smije nasilno uplitati u ustav i vladu druge države'', jer one mogu zapasti u unutarnje razmirice i sukobe. Dok traju te razmirice nije pametno uplitanje vanjskih sila Takvo uplitanje moglo bi utjecati na samostalnost svih država. ''Nijedna si država u ratu s drugim ne bi smjela dopustiti neprijateljstva koja bi u budućem miru nužno onemogućila međusobno povjerenje''. Kant kaže: ''I usred rata mora ostati stanovitog povjerenja u neprijateljev način mišljenja, jer bi u protivnom slučaju bilo nemoguće sklopiti mir''. Treba se zabraniti takav rat koji se koristi svim sredstvima kojabi vodila istrebljenju. Rat do istrebljenja koji bi vodio vječnom miru, Kant kaže, ''završio bi na velikom groblju čovječanstva''. Drugi odjeljak: koji sadrži definitivne članove vječnog mira medju državama Uvod: Prirodno stanje je ratno stanje. Mirovno stanje treba tek ustanoviti. Prvi definitivni član vječnog mira: Građanski ustav u svakoj državi treba biti republikanski. Ustav izveden iz ideje izvornog ugovora, na kojem počiva cijelo zakonodavstvo je republikanski. Republikanski ustav (Načelo slobode) - Načelo ovisnosti svih o jednom zajedničkom zakonodavstvu - Zakon jednakosti. Republikanizam traži da izvršna vlast u državi bude odijeljena od zakonodavne. On sadrži nadu da « će dovesti do željene posljedicei vječnog mira. Drugi definitivni član vječnog mira - Pravo naroda treba se temeljiti na federalizmu slobodnih država. Narodi /države se mogu promatrati kao pojedinci. Mogu se udruživati u saveze (Völkerbund). Države u ratu mogu sklapati mir. Mir se ne može ostvariti bez medjunarodnoga ugovora. Može se sklopiti savez mira, koji bi se od ugovora o miru razlikovao po tome što ovaj posljednji hoće okončati samo jedan rat, a onaj prvi sve ratove zauvijek. Ideja federaliteta je moguća i realna i ona može dovesti do vječnog mira. Izlaz iz divlje bezzakonske slobode, Kant vidi u stvaranju države naroda (civitas genitium) koja bi trebala obuhvatiti sve narode svijeta. Treći definitivni član vječnoga mira - Pravo gradjana svijeta treba ograničiti na uvjete općeg hospitaliteta. Pravo hospitaliteta znači da stranac zakoračivši na tlo neke druge države ne smije doživjeti

13

neprijateljstvo, pa mora biti prihvaćen. Kant zastupa pravo posjeta koje pripada svim ljudima kao društvenim bićima. On dalje zastupa ideju o pravu gradjanina svijeta kao dopunu za javno pravo čovjeka uopće, a time i za vječni mir. Prvi dodatak o garanciji vječnog mira – Ta garancija daje umjetnica priroda. Priroda je sudbina ako se u njoj sve to događa pod prisilom jednog nama nepoznatog uzroka. Priroda kao providnost ako nam svrsishodnost svijeta nameće misao o dubljoj mudrosti nekoga višeg uzroka koji je upravljenoj objektivnoj krajnjoj svrsi ljudskog roda i koji unaprijed odredjuje taj svjetski tijek. Što priroda čini da čovjeku stavlja u dužnost njegov vlastiti um. Republikanski ustav po Kantu jedini odgovara ljudskom pravu. Ali njegov je nedostatak što ga je teško stvoriti i još teže održati jer ne postoji država andjela. Priroda, kaže Kant hoće pobjedu uma i prava. Oni mogu osigurati mir. Jedini članak te vrste sadržan je u ovoj postavci: države naoružane za rat trebaju zatražiti savjet u maksimama filozofa ouvjetima koji bi omogućili javni mir. Koliko će državna vlast biti sprema slušati savjete filozofa u postupanju spram drugih država. Država će ih prešutno poticati da govore o načelima kako se vodi rad i uspostavlja mir. Ona nije dužna dati prednost načelima filozofa nad mišljenjem jurista (predstavnicima državne moći). Teško je vjerovati da će kraljevi postati filozofi ili filozof kraljevi, veli Kant objašnjavajući to da vlast kvari slobodnoumno rasudjivanje.Kraljevi i kraljevski narodi, po Kantu, ne smiju dopustiti iščezavanje slobodne misli (filozofa);trebaju ih pustiti da javno govore. Prilog: O nesuglasnosti izmedju umorala i politike u pogledu vječnog mira Moral - skup bezuvjetno zapovjednih zakona po kojimatrebamo djelovati. Kad vladar ima vlast u rukama neće dopuštati da mu narod kroji zakone. Ako nema slobode i moralnih zakona politika se pretvara umehanizam za upravljanje ljudima. Kant kaže da može zamisliti moralnog političara oslonjenog na načela politike tako da oni mogu postojati uporedo s moralom. Dužnost je moralnih političara vidjeti nedostatke državnoga stroja i raditi na otklanjanju. Kant govori o državnoj ili svjetskoj gradjanskoj zajednici. Isto tako kaže da Svijet nikako neće propasti ako u njemu bude manje loših ljudi. Moralno zlo samo sebi se suprotstavlja i uništava. Ono ipak ustupa mjesto moralnom načelu dobra. Kant dalje kaže: Prema tome, objektivno (u teoriji) uopće nema sukoba izmedju morala i politike. Istinska politika ne može napraviti nikakav korak prema napretku ako se ne nakloni moralu. S ljudskim pravom treba postupati kao sa svetinjom, ma kakve to žrtve stajalo silu na vlasti. Prilog: O slozi politike i morala, prematranscendentalnom pojmu javnog prava Transcendentalni pojam javnog prava glasi: Sva djelovanja koja se odnose na prava drugih ljudi nepravedna su ako se njihova maksima ne slaže s javnošću. To načelo Kant drži etičkim i juridičkim. Pravo gradjana svijeta je analogno medjunarodnom pravu. Glede suglasnosti morala i politike, Kant kaže da je ista moguća jedino u federativnoj zajednici koja je prema pravnim načelima a priori dana i nužna. Osnivanje te zajednice u što širem obujmu čini pravnu osnovicu cjelokupne državničke mudrosti, a bez te namjere je svekoliko njezino mudrovanje. Drugo pozitivno transcendentalno načelo javnog prava kaže: Sve maksime kojima je potreban publicitet, slažu se i istodobno i s pravom i s politikom. Te maksime mogu se ostvariti publicitetom u skladu opće svrhe politike, a zadaća je iste postizanje sreće gradjana. Vječni mir je zadatak koji se rješavan postupno stalno približava svomu krajnjem cilju – jer vremenski razmaci, potrebni za to napredovanje, postaju vjerojatno sve kraći.

Principi mirovnog odgoja?

S obzirom na to da se pedagogiji mira sve više prebacuje da teži ka naivnom posmatranju svijeta i da je jednostrana, ova dva autora su sastavila i listu "mirovno-pedagoških osnova" koju ćete naći na posebnoj stranici. "Mirovni odgoj se ne odvija na tzv. ničijoj zemlji, već se uvijek tiče postojećih ili prikrivenih konflikata. On se trudi da jasno predstavi predmet konflikta, da konflikt učini vidljivim i da ponudi mogućnosti za raspravu. Prevazilaženje konflikata zauzima centralno mjesto u pedagogiji mira. Ponekad

14

mirovni odgoj može doprinijeti pozitivnom razvoju konflikata, a u najboljem slučaju čak i razraditi rješenja za konflikte. U svakom slučaju, cilj mirovnog odgoja je doprinos tome da se konflikti rješavaju i prevazilaze sa što manje upotrebe sile.

Grafički prikažite Dieterov heksagon i objasnite pojmove?

1. Ono što je važno za projekat civiliziranja je deprivatiziranja nasilja i oblikovanje (izgradnja) legitimnog monopola nad nasiljem. Bez "razoružavanja građana" ne može se postići trajni mir.

2. Kontrola monopola nasilja i izgradnja pravne države su preduslovi koji se moraju ispuniti, da ne bi došlo do despotske upotrebe javnog monopola nad nasiljem.

3. Porastom međusobne ovisnosti i deprivatizacijom nasilja dolazi do porasta kontrole afekata u međusobnim odnosima, što je Norbert Elias nazvao „procesom civiliziranja“. Posljedica ovoga može biti i prelaženje lokalnih granica što bi završilo sa osjećajem "nacionalnog identiteta".

4. Time je ostvarena osnova za demokratsko učešće prilikom donošenja odluka. 5. Sljedeći element je socijalna pravednost. Materijalno bogaćenje pravne države je konstruktivni

uslov za mogućnost ostvarivanja reda u njoj samoj, a samim tim i unutarnjeg mira. 6. I konačno, konstruktivna kultura konflikta, spremnost na produktivno prevazilaženje konflikta i

sposobnost kompromisa čine posljednju tačku heksagona

Šta je to Pedagogija mira? Ona je posrednik između teorije (istraživanja mira i konflikata) i prakse (mirovnog odgoja). Ona, pravljenjem sopstvenih teorija i razvijanjem novih i modernih modela učenja doprinosi analiziranju konflikata i pravilnom ophođenju prema nasiljeu na ličnom, društvenom i međunarodnom nivou. Historijski razvoj pedagogije mira vezuje se za kraj Drugog svjetskog rata. Taj je razvoj tekao u fazama koje su se preklapale i koje još i danas paralelno postoje. Prvu faza (individualističko idealističke pedagogije mira) obilježava individualistički pristup: 'Rat počinje u glavama ljudi'. Druga faza okarakterisana je političko-naučnim pristupom i shvata rat kao politički problem internacionalnog sistema. Treća faza je bila u znaku prevaziđenog konflikta između Istoka i Zapada. Sadržajni pojmovi tokom ove treće faze vežu se za negativni i pozitivni pojam mira, te za kulturalni pojam nasilja, kojeg je

15

uveo Johan Galtung. U smislu smanjenja nasilja nad prirodom ekološka problematika uvrštena je u ciljeve pokreta za izmirenje sa prirodom.