Ponocni zvuciPrva Kociceva objavljena pjesma tampana je u beogradskom srednjokolskom listu Podmladak, I/1897-98, br, 16, s potpisom: Petar Kocic, gimnazijalac, VII r.U ponocne slatke case,Kad caruje and'o mira,Kao bolnik sa postelje,Tuno jekne moja lira.Zato cici tako poznoU svecane mirne case -Kad ni zefir tihe nociS mekim cvecem ne igra se?To duhovi noci neme,to necujno svetom blude,Dodiruju strune njene,Uspomene da probude.Da podignu crni veoSa prolosti moje sretne,to u mracnom grobu trune,K'o u zimu ravni cvetne.Oh, vrati me, pesmo mila,Na obzorje prolih dana,Da s visine srebrozracneBacim pogled du poljana.Gde u sretno pevah doba,U zanosu burnih snova,A gde sada tuno leiPotavneli niz grobova.Proletni zvuciI ova pjesma objavljena je u istom listu (Podmladak, I, 1897-98, br. 21), s oznakom datuma kada je napisana: Beograd, 15. marta 1898.S poljana vlanih umorne zemljeKoprena zime tiho se dieI bujno doba proleca elj'nogS carima ljupkim na zemlju stie.Na plavom nebu sunace drhce;Proletne pesme zvuci se ore -Podmladen ivot iri se, bujaKroz pusta polja i neme gore.Kristalni potok srebrnim tokomNestano plavi proplanke cvetne,Ljubica plava gde slatko snevaZanosne snove mladosti sretne.U setnom skladu priroda jecaI bolno prica prolecu bajnu,K'o nena majka cedacu svomeOkrutne zime nesnosnu tajnu.*"Pridru' se i ti", veli mi, drue,"Uskrsloj pesmi prirode budne -Tamo ce naci u cistom hramuOsvetan venac utehe udne".Kada mi rodu slobode sineI blesne mocno kroz veo mracni,Onda ce srce grliti s pesmomProlece ljupko predela zracni'.Al' danas za me utehe nema,Prolece samo, o, drue mili,Niz bledo lice suze mi mami,Dokle mi narod u ropstvu cvili. *Ove stihove napisao je Kocic u pismu svojoj djevojci, kasnijoj supruzi, 5. VIII 1899. iz Sarajeva. (Vidjeti pismo br. 9 u III knjizi ovog izdanja). Objavio ih je prvi put uro Gavela u Sabranim delima Kocicevim 1961.Spustivi glavu na moje grudi,Plakala ti si, nevino cedo,A tvoje nene i bujne vlasi,Skrivahu lice turobno, bledo.I ja sam plak'o, gledeci tebe,I bujni potok suza je tek'o,Ali sam ipak presrecan bio,Jer ljubav sam za ljubav stek'o.*Ja te ljubim divni stvore,Ljubicu te vrelim aromDok me smrca ne ugrabiI rastavi s tvojim carom.Ali ni grob nece mociUgasiti ljubav svetu,Koju gajim u svom srcuPrema tebi, ljupkom cvetu!Kad poseti moj grob hladni,Cuce reci o ljubavi,to ti zbori tavna humka,Cvete lepi i ubavi!