OTAJSTVA ŽIVOTA ISUSA KRISTA; MUKA I SMRT NA KRIŽU; USKRSNUĆE (KKC 535-679)

fra Ivan Karlić OFM Conv.

Čvrsto vjerujem u Boga Oca,

i Sina i Duha Svetoga.

Životom želim potvrditi

svoj krsni savez s Bogom

i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere

u Isusa Krista

i vjernosti Katoličkoj Crkvi.

Svoju odluku polažem u Bezgrješno Srce

Presvete Bogorodice Marije.

 

Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj,

čuvaj našu svetu vjeru

i hrvatski dom. Amen.

- Pashalni događaj: Isusova osuda, muka, smrt i uskrsnuće kao spasenjski događaj;- „raspet, umro, pokopan i uskrsnuo“ – za nas!- Isusovo raspeće kao paradoks?- Križ je plod Božje ljubavi kao odgovor na ljudske grijehe- kako je moguće da Bog trpi, kako je moguće da On pati i umre?- „Božja smrt“ ili smrt čovjeka (smrt čovječnosti)?

ISUSOVA OSUDAI SMRT NA KRIŽU

- KKC: Isusova osuda i smrt „nisu plod slučaja u nesretnu stjecaju okolnosti”, nego „pripadaju otajstvu nauma Božjega.”- Temeljni uzrok Isusove smrti na križu su grijesi svega svijeta (iako ima i svoje povijesne uzroke)- Isusov temeljni cilj i poslanje je oslobađanje čovječanstva od ropstva grijeha (usp. Iv 8,34; Rim 6,17-20; 7,25; 8,2; 1 Kor 8,35)- “Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mk 10,45)- Isusova nasilna smrt nije incident ili loša sreća, a nije niti politički protest, nego je teološki i spasenjski događaj koji je dio Božjeg nauma spasenja- “Krist je umro za naše grijehe po Pismima…” (1 Kor 15,3-5)

Teološko-spasenjski motivIsusove osude i smrti

- povezanost između Isusova življenja,

ponašanja, djelovanja i navješćivanja kraljevstva Božjega, te njegove osude i smrti na križu- otvoreni konflikti unutar židovskih društveno-religioznih institucija- sukob sa „čuvarima zakona i ondašnjeg religiozno socijalnog uređenja” (farizeji i saduceji)- odbacivanje i osuda Isusa iz Nazareta, njegova navješćivanja, ponašanja i djelovanja: za religijske vođe (saduceji, farizeji) - lažno prorokovanje i kao bogohuljenje- tražili i političke konotacije u Isusovu propovijedanju, ponašanju i djelovanju, koje bi uvjerili rimsku političku vlast da je Isus zaslužio smrtnu presudu

Isusovo djelovanje kao uzrok osude i smrti: religijski i politički uzroci Isusove

osude i smrti

- predstavili Isusa kao „samoproglašenog mesiju“: huškač i mogući politički pobunjenik

- vrhovna religijska vlast židovskog naroda predala Isusa političkoj vlasti

- Isusova osuda i smrt zadobivaju političku konotaciju: religijski motivi „pretvoreni” u političke motive

- navjestitelj Božje ljubavi i milosrđa prema svekolikom čovječanstvu odbačen te razapet na križ; osudila ga rimska politička vlast po

svojem predstavniku, Ponciju Pilatu- Isusova smrt 14. nisana (proljetni mjesec), dan prije blagdana Pashe

(petak)- Isusovu osudu i smrt valja povezati i s njegovim navješćivanjem,

djelovanjem i ponašanjem- Isusova smrt nije samo incident ili loša sreća, a nije niti politički protest,

nego je teološki i spasenjski događaj, dio providonosnoga Božjeg nauma za spasenje svijeta

Isusova smrt na križu

- razapinjanje je bila kazna kojom su Rimljani kažnjavali robove i pobunjenike (ne rimske građane) i smatran je jednom od najokrutnijih i najsramotnijih smrtnih osuda- Isusove riječi na križu: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”- “napušten od Boga”???

- Psalam 22: tužaljka koja se pretvara u pjesmu zahvale: trpljenje pravednika čini se kao napuštenost od Boga, no u smrtnoj patnji i tjeskobi pobožnik ima povjerenja u Boga, zna i vjeruje da je Bog s njime i da će ga spasiti za novi život- Isusov krik: molitva koju on s potpunim povjerenjem upućuje Bogu kojega je zvao svojim Ocem (Tatom); Isus s bezgraničnim povjerenjem i predanjem bez zadrške povjerava sebe i kraljevstvo Božje (za koje je živio i za koje sada umire) Ocu- zbog Nazarećaninove osude i smrti na križu Isusovi učenici u krizi: njihova vjerovanja i nadanja odjednom padaju (put u Emaus)

Spasenjsko-teološka tumačenja Isusove smrti

† Isusova smrt na križu kao izraz Božje ljubavi† Isusova smrt na križu kao otkupljenje

† Isusova smrt na križu kao okajanje† Isusova smrt na križu kao Novi savez

† Isusova smrt na križu kao zadovoljština† Isusova smrt na križu kao savršeno pomirenje čovjeka s Bogom

† Isusova smrt na križu kao zamjenska žrtva

USKRSNUĆE / PROSLAVAISUSA KRISTA

Ubijeni Krist – uskrsnuo je! Pobijeđeni je

pobjednik, poraženi je porazio svojega

neprijatelja. No, neprijatelj nije ni Poncije Pilat, ni

židovski veliki svećenici, nije ni izdajica Juda – jer neprijatelj je zlo naprosto,

odnosno Zli, „ubojica čovjeka od početka, otac laži“. Njega je pobijedio

Isus Krist.

1. „Pokopan, sašao nad pakao“- Isusov pokop i „silazak nad pakao“ kazuju da je on doista umro, ne prividno- Isus Krist u „carstvu mrtvih“ navijestio Radosnu vijest spasenja i

otvorio nebeska vrata pravednicima koji su mu prethodili i iščekivali svoga Otkupitelja

2. „Uskrsnuo treći dan“- Kristovo je uskrsnuće temelj kršćanske vjere: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.“ (1 Kor 15,17)- nekoliko dana nakon Isusove smrti apostoli se okupili u Jeruzalemu (velika opasnost za njih) i počeli svjedočiti da je Isus živ, da je njegov grob prazan, da je uskrsnuo- rađanje prve kršćanske zajednice koja svjedoči da je Nazarećanin pobijedio smrt, da živi jednim novim životom te da se on dao vidjeti (= ukazao) svojim učenicima

- susreti (ukazanja): svjedočanstva stvarnih iskustava (8) koja su apostoli imali, na Isusovu inicijativu- zahvaljujući tim iskustvima, apostoli su prispjeli potpunoj i bezrezervnoj vjeri koju prenose drugima- prazan grob: znak kojeg Isus ostavlja kod svojeg prijelaza iz smrti u (novi) život;- dvoznačnost praznoga groba nestaje sa stvarnošću susreta (ukazanja)- Uskrsnuće Isusa Krista: temelj vjere i bitni sadržaj navješćivanja Radosne vijesti: “Ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je naše propovijedanje, zalud i vjera vaša. Zatekli bismo se kao lažni svjedoci Božji, što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista kojega nije uskrisio.” (1 Kor 15,14-15)- “Predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrsnu treći dan po Pismima...” (1 Kor 15,3-4)

Što je uskrsnuće? Lakše je reći – što nije!

- nije oživljavanje, tj. nije obični povratak u zemaljski život- nije samo “besmrtnost duše”; “ulazak” Isusova tijela (tj. čovještva) u vječni život- nije niti reinkarnacija (samsara; seljenje duša)- nije obično sjećanje na Isusa i na njegovo naučavanje- nije psihološka reakcija učenika (autosugestija)- Uskrsnuće Isusa Krista stvarni je događaj koji se odnosi prije svega na samog Isusa, tek onda na njegove učenike- susret s Uskrsnulim probudio kod učenika vjeru u uskrsnuće, ne obratno, da bi vjera učenika (ili autosugestija) “izazvala” ili “stvorila” uskrsnuće- Kristovo uskrsnuće nije posljedica vjere učenika, nego je uzrok njihove vjere- Isus se i sa svojim čovještvom (po)vratio u slavni život, u puninu i u besmrtnost života u Bogu; njegovo uskrsnulo tijelo, premda je zadržalo svoj ljudski identitet, vječno živi u Bogu: slavn preobražaj tijela

Događaj uskrsnuća Isusa Krista je povijesni događaj?

- jednodušno ga potvrđuju različiti novozavjetni spisi, odnosno svjedoci- ali, nitko “nije vidio”, nema izravnih svjedoka trenutka njegova uskrsnuća- NO, uskrsnuće Isusa Krista vrhunac je u sva četiri Evanđelja i “zlatna nit” koja se provlači u svim ranokršćanskim navještajima vjere- potvrđuju ga vjerodostojni svjedoci (susreti s Uskrsnulim)- KKC: bitno nadnaravni i nadpovijesni događaj (stvara povijest)- Kristovo uskrsnuće je nadnaravan događaj, jer “kao ulazak Kristova čovještva u Božju slavu, nadvisuje i nadmašuje povijest kao otajstvo vjere.” (Kompendij, 128)- i povijesni je događaj: povezan s poviješću i preko našašća praznoga groba, i preko susreta („ukazanja“) Uskrsnuloga s učenicima (autentični i misteriozni susret)

- nakon uskrsnuća Isus je nastavio svoju prisutnost među učenicima kako bi očitovao svoj

novi život i dovršio njihovu formaciju

- ta prisutnost završava danom Uzašašća: 40 dana nakon

uskrsnuća dogodilo se Kristovo uzašašće (usp. Dj 1,9-10)

- „sjedi zdesna Ocu“: „razumijevamo slavu i čast

božanstva, gdje je onaj koji je prije svih vjekova postojao kao Sin Božji, kao Bog i istobitan

Ocu, tjelesno sjeo nakon što se utjelovio i nakon što je njegovo tijelo proslavljeno“ (KKC 663)

„Uzašao na nebo i sjedi s desne Ocu“

- kada se vratio na nebo da bude s Ocem, Isus nije „nestao“, on

ostaje s nama i na druge načine: sakramentalan način preko

Euharistije, preko Božje riječi…- Isus „odlazi“ na nebo kao vječni Sin Božji i pobjednik nad grijehom i smrću; sjedeći s desne Ocu Isus nastavlja službu kao univerzalni i

jedini Posrednik spasenja- nakon svoga uzašašća na nebo,

Isus je učenicima poslao Duha Svetoga, kako je i obećao; od

tada Isus Krist neprestano šalje Duha Svetoga čovječanstvu

- BD Marija uznesena je tijelom i dušom na nebo: Uznesenja

Gospe 15. VIII.

„Odonud će doći suditi žive i mrtve“: Kristov drugi dolazak

- daje svim ljudima vremena da pokažu svoju ljubav i vjernost Bogu i čovjeku- konačni Kristov trijumf dogodit će se na kraju vremena; Gospodin će se pojaviti s velikom moći i slavom- Krist nije otkrio vrijeme svog drugog dolaska, ali nas potiče na to da uvijek „budemo budni“- Isus Krist će kao Vrhovni i Milosrdni sudac „suditi žive i mrtve“- opći sud: „Poruka Posljednjeg suda poziv je

na obraćenje dok Bog još daje ljudima 'vrijeme milosno, vrijeme spasa' (2 Kor 6,2), te naviješta 'blaženu nadu' (Tit 2,13) povratka Krista Gospodina, koji će doći 'da se proslavi u svojim svetima i u svima koji su vjerovali'

(2 Sol 1,10)“ (KKC, 1041)

HVALA NA POZORNOSTI I STRPLJENJU!Ivan KARLIĆ

SLJEDEĆA TRIBINA (10. lipnja):„VJERUJEM U DUHA SVETOGA, U SVETU CRKVU KATOLIČKU […] I ŽIVOT VJEČNI“ (KKC 683-1065)