2010...2011/01/28 · Teološka topologija otajstva utjelovljenja Ante Crnčević Priča o jaslicama seže duboko u kršćansku povijest, onkraj sred-njovjekovne tradicije figurativnog

živo vreloliturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXVII. • cijena: 13 kn13132010

od 25. prosinca 2010. do 15. siječnja 2011.od 25. prosinca 2010. do 15. siječnja 2011.od 25. prosinca 2010. do 15. siječnja 2011.od 25. prosinca 2010. do 15. siječnja 2011.od 25. prosinca 2010. do 15. siječnja 2011.od 25. prosinca 2010. do 15. siječnja 2011.

Teologija iz jaslica

živo vreloISSN 1331-2170 – UDK 282

2010 13God. XXVII. (2010.)

Liturgijsko-pastoralni listza promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević,

Ivan Ćurić, msgr. Ivan Šaško,msgr. Antun Škvorčević,

Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Vječna Tadić Stepinac

Gra� čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Kaptol 2610000 ZAGREB

Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118

e-mail: [email protected]

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

živoživoživoživoživoživoživoživoživoživoživoživoživovrevrevrevrelolololololoISSN 1331-2170 – UDK 282

urednikova riječ 1 Uzvišenost jasala

naša tema: Teologija iz jaslica 2 Jasle – od mjesta do simbola, A. Crnčević

Kristove jaslice: predivan sažetak susretavremenâ, pojavâ i ljudi, I. Šaško

Vol i magarac – novi načini spoznaje Riječi, A. Crnčević

otajstvo i zbilja 16Biblijska razmišljanja:A. Crnčević, A. Vučković, S. Slišković,I. Šaško, I. Raguž, Ž. Tanjić

Rođenje Gospodinovo

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

Sveta Marija Bogorodica

Druga nedjelja po Božiću

Bogojavljenje

Krštenje Gospodinovo

trenutak: pisma čitatelja 40 O svecima zaštitnicima

Otajstvo utjelovljenja(Bertoldov misal, Njemačka, 1215.-1217.)

1

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO 13-2010

SUzvišenost jasala

Slaveći uzvišeno otajstvo utjelovljenja, kršćanski je osjećaj udomio mnoge životne stvarnosti kojima izriče vjeru u zbiljnost Božjega si-laska u čovještvo. Kako Kristu ništa ljudsko, osim grijeha, nije bilo

strano, tako je snaga vjere umjela prihvatiti svu realnost Božjega življe-nja ljudskim životom. »Dijete koje plače u Marijinu naručju vječna je Ri-ječ koja se uključila u vrijeme i primila ljudsku narav, ranjenu grijehom, da bi je k sebi prigrlila i otkupila. Tako svaka ljudska stvarnost i svaki vremenski događaj nose odjek vječnosti. U osobi utjelovljene Riječi stvo-renje je čudesno uzvišeno.« (Ivan Pavao II.)

Malo je gdje kao u jaslicama tako razumljiv govor o čudesnoj Božjoj ljubavi. Naizgled obični događaj, smješten u okvir gotovo nestvarne jed-nostavnosti i običnosti, postaje istinskom slikom Božje ljubavi prema čo-vjeku. Jaslice, koliko god danas upućivale na zaboravljeni seoski ili pa-stirski život, za vjernika su uvijek »knjiga istine«, poruka pred kojom zastaje pogled vjere, uranjajući u životnu stvarnost koja daje mjesto Bo-gu i njegovoj čudesnoj ljubavi. Špilja, jasle, slama, pastiri, ovce i goveda, hladna noć, djevojka koja je prinuđena roditi izvan grada, daleko od to-ploga doma, radost unatoč siromaštvu i neizvjesnosti – sve to mogu bi-ti elementi za maštovitu priču i zanimljiv igrokaz koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. No, kroz igru govorljivih prizora, događa se igra božan-skoga i ljudskoga. Bog ne dolazi na svijet u mučnoj drami borbe za prije-stolje, nego u igri rađanja; ne dolazi u slavi, nego u jednostavnosti i obič-nosti; ne pojavljuje se u središtu svjetskih zbivanja i moći, nego izvan grada, na pastirskim poljima, u skrovitosti noći. Zato mnogi detalji koje je kršćanska osjetljivost urezala u umijeće gradnje jaslica nisu plod ma-šte, nego ponajprije iskaz vjere koja je u svakom životnom trenutku na-stojala prepoznati otisak Kristove preobražajne prisutnosti. Tako jasle, mjesto na kojem se hrane životinje, postaju kolijevkom božanskomu Si-nu. Kršćanstvo ne strahuje od te jednostavnosti. Štoviše, u njoj se vjera nadahnjuje i uvijek iznova pročišćuje. Korisno je stoga iščitavati snagu kršćanske poruke iz jaslica koje će bez znanja o evanđoeskoj istini i bez spremnosti za igru božanskoga s ljudskim ostati tek nerazumljivom ili idealizirajućom ikonografijom života.

Božja jednostavnost poziva ljude na hrabrost poniznosti, na spre-mnosti prignuti koljeno, stati pred jasle i u njima prepoznati dar Božan-ske hrane. U Betlehemu, »Kući kruha«, božanska Riječ biva položena u jasle, to iskonsko mjesto hranjenja, da bi postala »kruhom života«.

Urednik

NAŠA TEMA

2


PJasle – od mjesta do simbolaTeološka topologija otajstva utjelovljenja

Ante Crnčević

Priča o jaslicama seže duboko u kršćansku povijest, onkraj sred-njovjekovne tradicije figurativnog i dramatskog uprizorenja Isu-sova rođenja i zemaljskoga života. Jaslice, naime, nisu nastale kao

scenski prikaz rođenja nego kao iskaz vjere u otajstvo utjelovljenja. Ta se istina osvjedočuje i potvrđuje u činjenici da najstariji ikonografski prikazi Kristova rođenja ne teže za realističkim dočaravanjem evanđe-oskih ili apokrifnih zapisa o tome događaju, nego za simboličkim izri-čajem vjere Crkve u Otajstvo koje se očituje po rođenju Djeteta u Betle-hemu. Ne čudi, stoga, da u tim ranim ‘prikazima’, nastalima već u III. stoljeću, ne susrećemo svetoga Josipa, zaručnika blažene Djevice Mari-je, premda mu evanđeoski zapisi daju važno mjesto, ali su tu neizostavni likovi Bogorodice, prorokâ, mudracâ u poklonstvu i zvijezde na nebu. Za jasnoću ikonografske priče zacijelo bi bili važni likovi svete Obitelji, ali, kršćanska vjera nije osjećala potrebu za ikonografijom povijesnosti do-gađaja. Rođenje se radije smješta u povijesno-spasenjski slijed božan-skih djela spasenja. Stoga povijesni razvoj ikonografije Kristova rođenja i jaslica postaje vjernim svjedokom vjere u otajstvo utjelovljenja. Iko-nografski i jaslični načini prikaza toga događaja, elementi koji se u nji-ma susreću, kasniji prjelazak sa simboličkoga govora na realistički opis događaja, a potom utapanje kršćanske istine u romantičarski i idilistič-ki prikaz, svjedoče o povijesti kroz koju je blijedjela jasnoća istine, pre-dajući se sve više fabulativnosti i maštovitim zamišljajima spasenjskoga događaja. Stoga se čini korisnim ponovno otkriti povijesni trag koji ide od betlehemskih jasala do današnjih jaslica. Taj je trag nerijetko zame-ten scenskim pripovijedanjem suvišnoga i sporednoga, ali se ispod po-vijesnih naslaga krije zadivljujuća istina – izrečena u svojoj jednostav-nosti i običnosti.

Crtice iz povijestiPremda prva svjedočanstva o slavljenju svetkovine Kristova rođenja na dan 25. prosinca dolaze iz sredine IV. stoljeća, znano je da je špilja Isu-sova rođenja u Betlehemu bila mjesto čašćenja još od II. stoljeća. O njoj svjedoče Origen, Euzebije, Egerija, sv. Jeronim i drugi. U tijeku velikih kristoloških rasprava, koje su obilježile kršćansku misao četvrtoga sto-ljeća, te u tijeku definiranja dogmi o združenosti ljudske i božanske na-ravi u osobi Isusa iz Nazareta, papa Liberije (†366.) podiže u Rimu bazi-liku koja će biti posebno mjesto štovanja Kristova bogočovještva. Nakon Efeškoga sabora (431.), koji Mariju naziva Bogorodicom (Theotokos), papa Siksto III. daje u Liberijevoj bazilici urediti kapelu kao spomen-

Jaslice nisu nastale kao scenski prikaz rođenja nego kao iskaz vjere u otajstvo utjelovljenja.

Božje utjelovljenje nije tek »teološka ideja« ili slika Božje blizine čo-vjeku. Ono ostvaruje i uzbiljuje Božji silazak

u čovještvo i njego-vu tjelesnost. Jaslice

omogućuju »gledanje otajstva«. One su jedin-stvena škola teološkoga

i vjerničkoga gleda-nja. Ne osvajaju naše gledanje izvanjskom ljepotom ili vjernim

uprizorenjem Događaja nego usmjeruju pogled na Božju očitovanost u jednostavnoj i najobič-

nijoj ljudskoj zbilji.

3

1313živo vrelo13živo vrelo1313živo vrelo13201020101320101313201013mjesto betlehemske špilje pa bazilika zadobiva naslov Sancta Maria ad praesepe (Sveta Ma-rija od jaslica). Vrijedno je, međutim, zamije-titi da kršćanska ikonografija otajstva utjelov-ljenja znatno prethodi uređenju toga svetog mjesta. U Priscilinim katakombama nalazi se vjerojatno najstariji prikaz Isusova rođenja. Freska, nastala između 230. i 240. godine, ču-va prizor bogomajčinstva (žena u naručju dr-ži dijete i doji ga), uz dvojicu pastira te lik muš-karca koji stoji podalje i pokazuje zvijezdu na obzoru. Povijesna je kritika suglasna da u tom liku ne treba prepoznavati svetoga Josipa, za-ručnika blažene Djevice Marije, nego radije ne-kog od starozavjetnih proroka, najvjerojatnije Izaiju koji, okrenut prema ženi (virgo lactans) upućuje proročke riječi: »Evo, djevica će začeti i roditi sina« (Iz 7,14; usp. Mt 1,23), ili pak Mi-heja koji proriče: »Iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom« (Mih 5,1).

Cappella graeca iz istih katakomba ču-va fresku s jasnim prizorom majke koja na ko-ljenima drži dijete, a pred njima su tri figure u gesti poklonstva. Sličan prizor, s jasnijim obri-sima, nalazi se na Severinu epitafu u Vatikan-skim muzejima. Ipak najstariji prikaz » jaslica«, tj. povijenoga djeteta položenog u jasle, izme-đu vola i magarca, nalazi se na jednoj katakom-balnoj fresci iz godine 343. Iz istoga vremena potječe i reljefni prikaz toga motiva na zname-nitomu Stilikonovu sarkofagu koji se čuva u milanskoj bazilici sv. Ambrozija.

Tražeći zajedničke poveznice iz najstarijih primjera ikonografije Kristova rođenja lako je zaključiti da je u središtu vjera Crkve u otajstvo utjelovljenja. U tim prikazima svoje mjesto vr-lo brzo nalaze i elementi vlastiti apokrifnoj lite-raturi, kao što je prisutnost pastira te vola i ma-garca, ali je znakovito da se lik svetoga Josipa pojavljuje puno kasnije i to vrlo rijetko. Upravo taj podatak otkriva da je ikonografija htjela ot-kloniti svaku sumnju u Kristovo bogočovještvo. Iz te ikonografske predaje kao da se čita Augu-stinova misao: »Gospodin naš Isus Krist naj-prije je rođen na nebu bez majke (sine matre in coelis), a potom je, od tebe Bogorodice, bez oca rođen na zemlji (sine patris in terris).« Prem-

da se špilja kao mjesto rođenja spominje već u Justinovim spisima te kod Svetoga Jeronima koji govori o specus Salvatoris, ikonografski procvat toga motiva bit će potaknut širenjem apokrifnih evanđelja, koja su bila česta u raz-doblju od V. do X. stoljeća. Na temelju apokrif-ne literature ustalit će se i drugi motivi: pranje i povijanje djeteta (prizori odvojeni od jasala); prisutnost vola i magarca (o čemu govori Ja-kovljevo protoevanđelje).

Sredinom VII. stoljeća papa Teodor donosi u Rim pet drvenih ploča koje se smatraju reli-kvijama betlehemskih jasala te se i danas čuva-ju u kapeli Ad praesepe u bazilici Svete Marije Velike. Taj će događaj, bez sumnje, dati no-vi zamah ikonografskomu interpretiranju do-gađaja Kristova utjelovljenja. Usporedo s tom predajom razvijaju se od VIII. st. i »sveta ska-zanja« koja na dramatski način uprizoruju do-gađaje vezane uz Kristovo rođenje. Tako se uz svetkovinu Gospodinova rođenja oblikuje Offi-cium pastorum, uz blagdan Nevine dječice Or-do Rachelis, uz završni dan Božićne osmine Ordo prophetarum, a uz Bogojavljenje Offici-um stellae. Uz te dramske igre, prvotno izrasle iz liturgijskoga nadahnuća, ubrzo se vežu ele-menti i običaji koji uvelike zasjenjuju slavlje-no otajstvo, pa papa Inocent III. godine 1207. odašilje jednomu biskupu s područja današnje

»Evo, djevica će začeti i roditi sina.«Najstariji poznati prikaz Kristova rođenja.(Rim, Prisciline katakombe, oko 230.)

NAŠA TEMA

4


nije na susretu Djeteta i mudracâ, koji simbo-liziraju moćnike i vladare te Božju objavu kra-ljevstvima svijeta, nego na poklonstvu pastirâ koji su predstavnici običnoga puka. Tadašnja je ikonografija Božića nosila tipologiju kraljev-skoga rođenja, smještenoga u arhetipsku noć, obilježenu poklonstvom kraljeva i anđela, dok franjevačka predaja unosi pojedinosti koje da-ju važnost Božjoj kenotičnosti, Kristovu poni-ženju i malenosti – u djetetu položenom u ja-sle ili na zemlju, na slami, među pastirima, u siromaštvu, daleko od gradskih središta, izme-đu vola i magarca.

Najstarije sačuvano skulptorskoga uprizo-renje događaja betlehemske noći izradio je u mramoru, u naravnoj veličini, god. 1289. Arno-lfo di Cambio za kapelu Ad praesepe u Rimu. Od osam kipova iz te kompozicije do danas ih se sačuvalo pet. Tradicija skulptorskoga upri-zorenja Kristova rođenja polagano će se razvi-jati i širiti, a novi će zamah zadobiti premješta-njem iz prostorâ kulta u ozračje i mjesta pučke pobožnosti. U XVI. stoljeću kipovi su još uvijek velikih dimenzija, osobito u crkvama, samo-stanima i oratorijima. Veliki obnovitelj Crkve i utemeljitelj reda regularnih klerika teatinaca, sv. Kajetan iz Thienee (†1547), zauzima se da se jaslice urede u svakome domu, a što će posta-ti redovitim božićnim obiteljskim običajem tek stoljeće kasnije. Pobožni se običaj razvija u ra-zličitim tradicijima – od kojih su među najpo-znatijima tirolska, napuljska, ligurijska (genov-ska) i provansalska – ali je potrebno zamijetiti veliki idejni odmak od prvotne franjevačke za-misli. Jaslice nerijetko, gotovo u ‘fotografskoj’ vjernosti, preslikavaju i dočaravaju stvarni ži-vot ljudi dotičnoga kraja, što se postiže izradom mnoštva figura i uprizorenjem poljodjelskih i obrtničkih djelatnosti iz svagdašnjega života i običajâ. U središte toga mikrokozmosa smješta se Isusovo rođenje. Premda se u toj raznoliko-sti prikazanoga života lako gubi usredištenost na Događaj koji cijelome uprizorenju ima da-ti smisao, potrebno je zamijetiti i ideju vodilju: nastojalo se, naime, Kristovo rođenje gledati u vlastitome svijetu i vlastitome životu. Zavisno od područja i mjesta u kojem nastaju, jaslice će

Poljske pismo u kojemu osuđuje takvu praksu. Ipak, sam scenski prikaz Gospodinova rođenja tada još nije bio poznat. Franjo Asiški, zadiv-ljen Kristovom poniznošću koja se divno oči-tovala u događaju Utjelovljenja, stoga najprije traži dopuštenje pape Honorija III. da bi u Gre-cciu mogao prirediti živo iskustvo toga uzviše-nog Događaja. Njegov životopisac Toma iz Ce-lana bilježi da je od Vrhovnog Svećenika tražio dopuštenje potaknut brigom da se »njegova zamisao ne bi shvatila kao neka novotarija«.

Položeni u jasle poručuje da nema mjesta koje ne bi moglo biti sveto i koje ne bi bilo dostojno njegove prisutnosti.

Premda odbačen, udaljen od mjesta gdje obitavahu ljudi, on nalazi mjesto u kojem će biti ljudima darovan.

Za slavlje Kristova rođenja u noći između 24. i 25. prosinca 1223. Franjo, uz pomoć viteza Iva-na Velite, daje pripraviti mjesto koje će zračiti uzvišenom jednostavnošću: u špilji u siromaš-nom predjelu Greccia uređuje jasle, dovodi vo-la i magarca, a u događaju sudjeluje puk, uglav-nom siromašnih pastira i pučana, rasvjetljujući noć mnoštvom svijeća. Drugi životopisac, sv. Bonaventura, svjedoči: »Čovjek je Božji, obu-zet pobožnošću stajao pred jaslama. Bio je obliven suzama i ispunjen radošću. Ispred jasala se slavila svečana misa, a Kristov đa-kon Franjo pjevao je evanđelje. Nakon toga je nazočnom puko propovijedao o rođenju siromašnoga Kralja. Kad ga je htio nazva-ti imenom, zbog nježne ga je ljubavi nazvao Betlehemskim Djetešcem.«

Premda su, prema najstarijim svjedočan-stvima, tom Franjinu uprizorenju Gospodino-va rođenja nedostajali likovi koji bi uosobljava-li Mariju, Josipa i trojicu mudraca te premda nije poznato da je Franjo takav prizor priredio i u preostalim dvjema godinama svoga živo-ta, neosporno je da se događaj iz Greccia sma-tra početkom pobožne prakse izrade »jaslica«. Franjina zagledanost u otajstvo Božje maleno-sti dat će jasličnom prikazu Kristova rođenja sasvim drukčiji naglasak od onoga koji je oči-tovan u dotadašnjoj ikonografiji. Težište više

5

1313živo vrelo13živo vrelo1313živo vrelo13201020101320101313201013

Svratište, špilja i jasle »I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i po-loži u jasle (in praesepio) jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (in diversorio).« (Lk 2,7). Re-čenica kojom evanđelist Luka opisuje otajstvo utjelovljenja služi se igrom kontrasta između jasala (u pastirskoj nastambi) i svratišta ili go-stinjca. No, prije analize tih dviju slika korisno je uočiti da evanđelist daje važnost mjesnomu određenju: »ondje za njih ne bijaše mjesta (to-pos)«. Utjelovljenje je istinska zbilja spasenja. Zbiljnost se potvrđuje mjestom. Bez stvarnoga mjesta sve ostaje samo idejom, utopijom (bez-mješćem). Evanđelist zato pomno bilježi vrije-me i mjesto: u vrijeme cara Augusta i Kvirinije-va upravljanja Sirijom, u Judeji, u Betlehemu, izvan svratišta, u nastambi u kojoj obitavahu životinje. Stvoreni svijet postaje mjestom Bož-jega djela spasenja. Odabir jasala, kao mjesta koje se smatralo nedostojnim, nosi u sebi kriti-ku starozavjetnome simbolizmu »svetoga mje-sta«, prepoznavanoga u veličanstvenome je-ruzalemskom hramu. Rođenjem u Betlehemu i počivanjem u jaslama uvelike je preokrenu-to mesijansko iščekivanje. On dolazi na druk-čiji način, na drugome mjestu, od drugih ljudi, iz drugoga plemena… On naviješta novost ko-ja sve posvećuje i sve preobražava spasenjskom prisutnošću. Jasle, kao najneznatnije mje-sto, postaju simbol koji u sebi ujedinjuje sva-ko mjesto. Položeni u jasle poručuje da nema

mjesta koje ne bi moglo biti sveto i ko-je ne bi bilo dostojno njego-

ve prisutnosti. Premda odbačen, udaljen

s mjesta gdje

nositi prepoznatljive obrise alpskoga, medite-ranskoga, građanskoga ili seoskoga (pastirsko-ga) života. Nerijetko će utjecaji pojedinih tradi-cija nametnuti i drugima vlastite elemente, kao npr. zimski prizor snijega.

Suprotstavljenost pastirske špilje i »svrati-šta«, u kojemu prema evanđeoskome zapisu za betlehemsku obitelj nije bilo mjesta, bit će pre-nesena u novi urbani kontekst. Mjesto rođenja ‘uređuje se’ u siromašnom i razrušenom zda-nju, pod otvorenim nebom ili pod skromnom strehom, smještenom između idealiziranih i osvijetljenih gradskih kuća koja zrače obiljem života. Cijela kompozicija, unatoč tematskom i ikonografskom zaboravu prvotne zbilje i istine, nosi i dalje naslov »jasle« (presepe, mangiato-ia; Krippe; crib), a minijaturni skulptorski pri-kazi urodit će deminutivom jaslice. Tako se u »jaslicama« gotovo i ne vide jasle, a prvotna skromnost betlehemske obitelji i otajstvo Božje kenoze zamijenjeni su hvalospjevom svagdaš-njemu životu i njegovu obilju.

Da bismo danas u »jaslicama« mogli pre-poznati (ili iskazati) punu Istinu o Kristovu bo-gočovještvu, potrebno je vratiti misao na prvot-nu ikonografiju te uočiti one elemente kojima je kršćanski osjećaj kanio izraziti divljenje i po-klonstvo pred otajstvom vječnoga Boga koji se rađa, uzima ljudsko tijelo i s čovjekom dijeli zbilju stvorenoga i ograničenoga svijeta. Onaj koji je sve stvorio živi sudbinu stvorenja.

je ne bi bilo dostojno njego-ve prisutnosti. Premda

odbačen, udaljen s mjesta gdje

Jasle su mjesto na kojemu se nudi hrana onima koji je sami nisu pripravili. Utjelovljeni Krist nudi se kao nezasluženi dar »božanskoga kruha«.

(S. Botticelli, Santa Maria Novella, Firenze, 1476.-77.)

NAŠA TEMA

6


skim užitcima, te špilju ili jasle kao mjesto skro-mnosti i jednostavnosti u kojoj je sve, u tišini i mistici svjetla koje pada s neba, okrenuto daro-vanom Životu.

Jasle o kojima govori evanđelist Luka, u mnogim apokrifnim spisima smještene su u špilju. Špilja je arhetipsko mjesto koje simbo-lizira »utrobu zemlje« i Božji silazak u zbilju svijeta. Ta tamna unutrašnjost zemlje simbol je početka i novoga rađanja. Ući u špilju zna-či vratiti se početku iz kojega izvire novo nasta-janje. U duhu istančanoga simbolizma Pseudo-matejevo evanđelje daje veliku važnost tomu mjestu: Marija ulazi u špilju »u koju nikada nije dopiralo svjetlo dana«, a sva se špilja ta-da rasvijetli »kao da je zasjalo podne« (13,2). Špilja ovdje ne predstavlja podzemlje, ništavi-lo i bezdan smrti, nego mjesto primanja: ze-mlja se otvara Gospodinu, povjeravajući se no-vome djelu stvaranja. Prvi je Adam oblikovan »iz zemlje«, Drugi pak silazi u zemlju da bi sve-mu dao novi život. Tako je samo Isusovo rođe-nje interpretirano kao prvi korak njegova sila-ska u podzemlje, »nad pakao« (descensus ad inferos). Rođenje u špilji predznak je Kristova istinskoga silaska u zemlju – polaganja u grob, koji bijaše izduben u stijeni. Nad špiljom je re-dovito uzdignuta stijena, koja kao axis mundi povezuje zemlju i nebo. Bizantske i ruske ikone Gospodinova rođenja vjerno će čuvati simboli-zam špilje: u središtu je redovito dijete Isus, a iza njega tamna špilja prema kojoj se stječu sve silnice svijeta; Isus je povijen u povoje (na na-

bijahu ljudi, on nalazi mjesto u kojem će biti ro-đen. Zato su jasle teološko mjesto koje snažno progovara o Božjoj novosti koja moć svijeta po-bjeđuje jednostavnošću i običnošću.

Riječ svratište (lat. diversorium) govori o nestalnomu mjestu, usputnomu konačištu u koje se navraća (divertere) na putovanju. Svra-tište ne govori o stalnosti i pripadnosti. Ondje se navraća povremeno i privremeno, u život-noj potrebi. U svratištu se boravi, ali se u nje-mu ne živi. U podneblju u kojem je Isusu rođen polunomadska kultura življenja davala je svra-tištu i gostoprimstvu veliku važnost. Zbog to-ga u Matejevu izvješću riječ da »ondje za njih ne bijaše mjesta« ne govori tek o uskraćivanju gostoprimstva jer bi bilo u punoj suprotnosti s ondašnjom kulturom putovanja i gostoprim-stva. Pojedini egzegete traže blaže tumačenje prema kojemu u svratištu u kojem su Josip i Marija odsjeli nije bilo prikladnoga mjesta za vršenje poroda (jer su putnici boravili u zajed-ničkim sobama), pa je za porod odabrana staja. No, duhovnom je čitanju evanđeoskoga teksta veoma blisko tumačenje da svratište, upravo zbog činjenice da je nestalno i privremeno mje-sto boravka, nije bilo prikladno mjesto za otaj-stveni događaj Božjega utjelovljenja. Bog bira stalno mjesto, mjesto po kojemu će na istinski način moći udomiti u svijet i u život ljudi.

Tragom toga simbolizma, novovjekovni će prikazi jaslica često uprizorivati dva oprje čna svijeta: svratište ili gostinjac kao mjesto obi-lja, opijenosti, razvratnosti i predanosti zemalj-

Gentile da Fabriano, 1423., Firenze, Galleria degli Uffizi.

7

1313živo vrelo13živo vrelo1313živo vrelo13201020101320101313201013čin kao što je kasnije povijen i položen u grob), a kolijevka izravno podsjeća na grob. Povijeno dijete nerijetko je u veličini odrasloga čovjeka te očituje da je utjelovljeni Isus isti onaj koji je kasnije trpio, umro, bio pokopan i uskrsnuo.

»Bi položen u jasle (grč. fatne).« Dok latinski pojam praesepe ili praesaepium (jasle) izvor-no označava mjesto koje je »ograđeno ispreple-tenim prućem« (prae + saepes) – na taj su na-čin redovito bila uređivana hranilišta za blago – hrvatska riječ jasle (u starijem obliku jasli) na izravan način nosi značenje hranjenja jer je izvedenica od glagola jesti. Ni to »mjesto živo-ta« nije bez simboličkih poveznica. Betlehem, mjesto Isusova rođenja, doslovno znači »Kuća kruha«. Jasle pretkazuju otajstvo Kristova se-bedarja, očitovanoga u darivanju sebe za hranu ljudima. Grgur Nisenski, Ivan Krizostom i Am-brozije u jaslama prepoznaju simbolizam olta-ra, a u Isusu položenu u jasle vide »kruh života«. Stoga će u nekim prikazima Kristova rođenja, kao u Chartresu i Klosterneuburgu, jasle popri-miti oblik stola, prekrivenog stolnjakom, čime se nedvojbeno sugerira slika oltara-žrtvenika i Kri-sta kao kruha života. U Chartresu iznad prikaza jaslica visi svjetiljka, podsjećajući iznova na žr-tvenik i pozivajući na poklonstvo. U razigranim prikazima jaslica od doba baroka gotovo neizo-stavno mjesto bit će predviđeno i za prikaz mli-na, koji (premda u jaslice vjerojatno nije išao po nadahnuću kršćanskoga simbolizma) upućuje na »kruh« unaprijed pripravljen po Kristovu ro-đenju. Betlehem je, dakle, predznak »jasala bo-žanskoga kruha«. Jasle su hranilište koje se nudi ljudima. U skromnosti i siromaštvu one očituju bogatstvo Božjega darivanja.

Od idile života do ŽivotaOva kratka topologija Kristova rođenja otkri-va, barem u naznakama, teološku tipologiju i potku na kojoj su tkane simbolika i ikonogra-fija toga otajstvenoga događaja. U tom svjetlu čitana, tradicija izrade jaslica – brižno njegova-na u crkvama i obiteljskim domovima – danas sve više otkriva potrebu za evanđeoskim »či-šćenjem« uspomenâ i običajâ kako bi u jasli-cama bilo prepoznato »otajstvo jasala«, a do-

Jaslice omogućuju »gledanje otajstva«, isku-stvo koje se živi kroz dodir pogledom. Božje utjelovljenje nije tek »teološka ideja« ili slika Božje blizine čovjeku. Utjelovljenje ostvaruje i uzbiljuje Božji silazak u čovještvo i njegovu tje-lesnost, u tijelo. Zato punina objave u Kristu biva darovana kao mogućnost gledanja Bo-ga. Za starozavjetnike je žudnja za gledanjem Boga izražavala najiskreniju otvorenost susre-tu s Bogom i punomu zajedništvu s njim. Gle-danje otvara novu mogućnost spoznaje, ali ne teži za potpunom spoznajom. Gledanje proni-če u ljepotu Otkrivenoga, u jednostavnost i isti-nitost utjelovljene Riječi, budeći u nama sna-gu divljenja i zagledanosti. Boga se »spozanje« trajnim uranjanjem »pogleda života« u njego-vo lice, koje je uzelo ljudsko obličje. Teologija gledanja bistri našu spoznaju i usmjerava naš pogled. Jaslice su stoga jedinstvena škola teo-loškoga i vjerničkoga gledanja. One ne osvaja-ju naše gledanje izvanjskom ljepotom ili vjer-nim uprizorenjem Događaja utjelovljenja; one usmjeruju pogled na bitno – na Božju očitova-nost u jednostavnoj i najobičnijoj ljudskoj zbi-lji. Jasle, slama, tijelo, siromaštvo, odbačenost – nisu bili zaprjeka Božjemu silasku u čovješ-tvo. Jaslice omogućuju novu zagledanost u tu Božju zbiljnost.

Jasle pretkazuju otajstvo Kristova sebedarja, očitovanoga u darivanju sebe za hranu ljudima. Grgur Nisenski, Ivan Krizostom i Ambrozije u jaslama prepoznaju simbolizam oltara, a u Isusu položenu u jasle vide »kruh života«.

gađaj utjelovljenja zasjao svojom uzvišenom jednostavnošću i snagom Božje blizine. Jasli-ce, stoga, nisu projekcija zamišljenoga života ili obnova uspomenâ na neki minuli način življe-nja, nego istinski susret sa Životom od kojega živi svaki život. One mogu biti snažan poziv da Gospodinu dademo mjesto u svome životu, ko-ji je nerijetko nalik nestalnosti svratišta, tami špilje i siromaštvu jasala. Zato će umjesto sve češćih izložbi i razgledavanja jaslica biti potreb-no govoriti o poklonstvu pred jaslama koje no-se Život i hrane naše živote.

NAŠA TEMA

8


8

KKristove jaslice:predivan sažetak susreta vremenâ, pojavâ i ljudi

Ivan Šaško

Kristove jaslice se površno mogu promatrati kao prikaz ili predstav-ljanje jednoga događaja, ali one su zapravo puno više, jer je događaj koji sadrže ‘neprikaziv’ i ne može se pred-staviti; odnosno: za taj bi

se događaj moglo reći da on stavlja čovjeka pred njega samoga i pred doga-đaj koji nadilazi povijest.

Pa ipak, one odražavaju navještaj Kristova dolaska na zemlju, upovi-ješćenje Boga u tijelu, čime je zahvaćeno sve što postoji, te je u Jaslicama moguće pronaći elemente cjelovitoga života, kulture, pojava, stvorenoga svijeta i ljudi, protežući se na sva vremena. U ovome kratkom prikazu na-kana mi je da, vođen mislima i djelom C. Widmanna o simbologiji Jasli-ca, naznačim one sadržaje koji se u njima mogu iščitati u odnosu na vri-jeme, pojave i ljude.

Solsticijski obredi: tragom saturnalijaBožić se s kulturalno-antropološke strane vidi unutar slavlja ‘obreda obnav-ljanja’ koji zahtijevaju poštovanje i otkrivaju stanovitu normiranost. Mjese-ci: studeni, prosinac, siječanj, prožeti su i religijskim i nereligijskim obredi-ma koji zahvaćaju činjenicu manje prisutnosti sunčeva svjetla, hibernaciju vegetacije, razgrađivanje plodova prirode i pripremanje za novo rađanje. Božić se nalazi unutar tih pojava, prisutnih gotovo u svim arhaičkim kultu-rama, a koje možemo svesti pod zajedničko ime ‘solsticijskih obreda’.

Ti su obredi vezani uz pojedina vremena u kojima se vidi proslava ‘upada vječnosti u sadašnjost’, čime se ‘dokida’ povijesno vrijeme, a lju-dima se otvara vremenska metapovijesnost. Po tim obredima čovjek po-novno pronalazi izvorno vrijeme, ono koje ne prolazi, jer nije dio profa-ne vremenitosti, nego je vječna sadašnjost koju se može obnavljati. To je vrijeme u gotovo svim kulturama, koje imaju takvo koncipiranje vreme-nitosti, zvano svetim vremenom, praizvornim, ontološkim. Ono je uvijek jednako sebi samomu, ne mijenjajući se i ne iscrpljujući se, ritmizirajući kozmogoniju (stvaranje svijeta) u cikličkome predstavljanju.

Iz grčke i rimske kulture u tome smislu nastaju obredi, vezani uz Kro-nosa, odnosno u latinskoj inačici Saturna. To su poganska božanstva ko-ja su oličenje proždrljivosti i nasilnoga uništavanja. Tako Saturn nosi srp kao simbol žetve, odnosno vremena koje ubire plodove života; reže, ra-njava i uništava. No, Saturn i saturnalije ujedno su vezane uz pojave bla-gostanja i užitka, simboliziranih plodovima poput: kolača, meda, suhih smokava. Okrutnost koja je obilježavala nekadašnja žrtvovanja u saturna-lijama, kasnija je dobila svoju verziju u prinošenju kipića i paljenju svjeti-ljaka (phota) te u razmjenjivanju tih svjetiljaka.

Božić se s kulturalno-antropološke strane vidi

unutar slavlja ‘obreda obnavljanja’ koji

zahtijevaju poštovanje i otkrivaju stanovitu

normiranost. Mjeseci: studeni, prosinac, siječanj,

prožeti su i religijskimi nereligijskim obredima koji zahvaćaju činjenicu

manje prisutnosti sunčeva svjetla, hibernaciju

vegetacije, razgrađivanje plodova prirode i

pripremanje za novo rađanje. Božić se nalazi

unutar tih pojava, prisutnih gotovo u svim arhaičkim

kulturama, a koje možemo svesti pod zajedničko ime

‘solsticijskih obreda’.

9

U dinamici spajanja života i smrti, staroga i novoga, našli su se i drugi razni običaji vezani uz hranu. Tako ono što je bilo smatrano hranom mrtvih (sjemenke, orasi, bademi, leća, suho vo-će i sl.) postalo je hranom živih, vjerojatno zbog toga što u sebi nosi životnu snagu i što se može dugo čuvati.

Mitraizam i drvo svjetlaJedan od najraširenijih kultova u doba Kri-stova rođenja, u mediteranskome bazenu i ši-re, svakako je bio mitraizam, snažno vezan uz kult svjetla i obrede solsticijskih mijena. Obre-di su slavljeni u prirodnoj spilji, kao slici prai-zvora, dok je svod bio urešen zvijezdama. Per-zijsko božanstvo (Mitra), prema zoroastrizmu, slika je sunca i svjetla, što je bila dobra podloga za kršćansku mitemu. Tim više što je slavlje bilo vezano uz dan 25. prosinca. U taj prostor slične središnje teme kršćani su se lako ucijepili s kr-šćanskim navještajem. Na sličan je način rein-terpretiran odnos prema drvu života.

Postoji suodnos između drva propasti i drva otkupljenja, između kojih se nalazi božićni bor, budući da je Kristovo rođenje shvaćeno kao do-gađaj koji obilježuje početak otkupljenja. Drvo na koje se vješaju plodovi i svjetlila govori o sna-zi preobrazbe, pojačanoj prisutnošću zimzelena. Ono je također sažetak vegetativnoga svijeta koji uprisutnjuje životnu snagu. Tako će se, osim bo-ra i panja, u kulturama naći srebrna jela kojom se kite ulazna vrata, zatim grane imele i eukaliptusa pod kojima se izriču čestitke i želje, crvene bobi-ce božikovine ili veprine, odnosno šimširike; tu je prisutna i slama, zelenika (sempervirens), odno-sno adventski vijenci. Sve te biljke pojačavaju go-vor slike vječnoga života, pri čemu nema grubo-ga prekidanja smrću. U tim je biljkama prisutna i slika nade. Tako se u nekim zemljama čuva vje-rovanje da u božićnoj noći sve biljke cvjetaju.

Svi elementi odnosa tame i svjetla pokazuju da obred ljude uključuje u illud tempus, u vrije-me koje nije podvrgnuto povijesnoj promjenji-vosti. Za kršćane je kulturalna slika dragocje-na, jer se svojim sadržajem može ucijepiti u istu dinamiku koja dobiva drukčiju interpretaciju i stvara podlogu za kršćansku puninu. Elementi

koji su vezani uz solsticijske obrede naznačuju novost: završetak staroga (Zavjeta) i početak no-voga doba. Božić slavi ne samo solsticijsku pro-mjenu nego pojavak svjetla savjesti (lumen con-scientiae), vidljivoga i doživljenoga u Rođenju.

NoćBožić je povezan s noći. O tome pjevaju pjesme; o tome govore običaji; ozračje noći neodvojivo je od doživljaja jedinstvenosti slavlja polnoćke. Tomu smještaju Kristova rođenja baš u ponoć snagu su dali apokrifni spisi. U oblikovanju ja-slica neizostavan je element zvjezdana noć. To nije bilo kakva noć, nego sveta noć. Poznavaju-ći simboliku solsticija, sada možemo reći da je to upravo najtamnija noć, arhetipska noć. Za Grke je božica noći kći Kaosa i majka Neba. Kaos je uosobljenje stanja koje prethodi stvaranju. U mnoštvu vjerovanja ponoć je doba kada se bu-de i lutaju čudovišna bića, a mrtvi remete živote živih. Noć je često viđena kao ozračje nesigurno-sti, nemira i straha, što povlači i osjećaje poveza-ne s nutrinom ljudi. Noć je prostor neuređenosti i mogućih obrata. Upravo zbog toga razni obredi pokušavaju kontrolirati takvu ‘neuređenost’ ko-ja krši konvencionalnost, omogućavajući i dopu-štajući nedopustivo u redovitim okolnostima.

No, noć nije samo kći Kaosa, nego i majka Ne-ba, tj. utroba života. Tako je mitski lik Saturna pro-matran kao božanstvo poljodjelstva. Noć je slika klijanja života koji se priprema u tami. Noć je „crna

T. Riemenschneider, oko 1505.-1510. (Bode-Museum Berlin)

NAŠA TEMA

10


štenju Marija je sama, a u prvim stoljećima u pri-kazivanju otajstva Krista-Djeteta, nije prisutan Josip, nego je to redovito Bogorodica s Djetetom.

U povijesti jaslica u početcima je sv. Josip čak i izvan špilje, odnosno jaslica. Marija i Isus tvore cjelinu, dok je prizor koji prikazuje sv. Jo-sipa zaseban. Tek će u kasnijim stoljećima sv. Josip zadobiti mjesto simetričnoga lika s Mari-jom. On je viđen ne kao nosivi lik, nego kao pra-titelj. U središtu pozornosti nije ono što starac Josip čini, nego što se događa oko njega. On go-tovo da je u prolazu, što govori štap s kojim je najčešće prikazan. Sv. Josip je putnik, ali i zaštit-nik koji brani, koji je prisutan; u štapu je vidljiva njegova prisutnost i dostojanstvo.

PastiriOd ljudi koji su sastavni dio prizora Rođenja vje-rojatno su najvidljiviji pastiri. Pučka je maštovi-tost na temelju nekoliko rečenica iz Biblije uni-jela najraznolikiju populaciju koja predstavlja cijelo čovječanstvo. Pastiri su prvi čuli Radosnu vijest; u njima je sažeta cijela povijest primitia. Ponekad su bila samo trojica, da bi označili Ja-kova, Izaka i Josipa ili pak sve ljudske rase (što se ponavlja i s likovima mudraca). Postoje i oni prikazi koji prikazuju četvoricu kao puninu i cje-lovitost. Prisutnost pastira priziva lik Davida i cijele pastirske kulture Izraela. Pastir ima ulogu vodstva i brige za ispašu, hranu i vodu; pazi na blizinu neprijatelja, preduhitruje opasnost vre-menskih neprilika i neprijatelja, živi nomadsku zbilju. Oni su zadobili snagu predstavljati ljude u njihovoj općenitosti i univerzalnosti, jer ne pri-padaju definiranomu statusu ni klasi.

Pastiri su čas promatrani kao ljudi budnosti i iščekivanja, ali i kao ljudi koji spavaju. Zapravo je u svakim jaslicama moguće naći različite na-glaske, na temelju kojih se mogu razvijati me-ditacije, poruke, suodnosi… Tako će pastir koji spava označiti stari svijet, neosjetljiv za otajstvo, mrtav i nedodirnut izvanrednošću, nesposoban čuti pjev anđela. Postoje pastiri u stavu divlje-nja, zagledani u zvijezdu, sposobni promatrati onkraj privida. Njihova otvorena usta bez rije-či odražavaju neizrecivost; prosvijetljeni i zasli-jepljeni, u osluškivanju smisla koji ih je prožeo

hraniteljica zlatnih zvijezda“; u svojoj dvojakosti znače-nja ona nosi i stra-nu zavodljivosti, ljepote, čarobne privlačnosti. U du-bini tame nastaje život koji je čuvan, štićen, udomljen. Noć je viđena kao ozračje oplodnje i plodnosti. Noć je simbol zaljublje-nosti, intimnoga iskustva susreta s drugim. Noć omo-gućuje veću po-zornost na zvuko-

ve, osluškivanje, tako da puno toga što danju nije vidljivo ni čujno, noću dobiva iznimne dimenzije.

Noć nije nastanjena smo nepoznatim i straš-nim bićima, nego je oslikana zvijezdama, kao odrazom kozmičkoga sklada. Zvijezde i svje-tla na božićnome drvu proširuju zvjezdanu noć. Noć je slika nade i čežnje za svjetlom.

Osobe u središtu prizora: Djevica i sv. JosipKršćanska poruka govori o rođenju Božjega Sina od žene, Majke-Djevice, što postaje otajstvenim postulatom koji se dohvaća vjerom, a ne redo-vitošću zaključivanja na temelju uobičajenih po-javnosti. Takvo poimanje zbijeno je u snagu sim-boličkoga navještaja i istine. Razumljivo je da je u središtu prikaza jaslica Dijete, no osim njega (o čemu treba posebno govoriti), postoje osobe koje je važno uočiti i razmišljati o njihovu zna-čenju. Mislim ponajprije na sv. Josipa i Blaženu Djevicu Mariju, na pastire i mudrace.

Djevičanstvo i rađanje od djevice govori o nadnaravnosti i nije pridržano isključivo kršćan-stvu, premda događaj Isusa Krista posjeduje no-vost bez paralela. Marija je viđena u smislu ‘neo-visnosti’ od muškarca. Na tome tragu nije čudna slika starca sv. Josipa i djevojke Marije u prizo-ru jaslica. Uistinu, sv. Josip je prisutan, ali viđen uvijek pomalo sa strane, ne u središtu. U Navije-

Pastiri – prvi poklonici i blagovjesnici.

11

1313živo vrelo13živo vrelo1313živo vrelo13201020101320101313201013iznutra. U iskustvu obilježenom kao stupor pro-tumačeno je sveto vrijeme, kairos.

Postoje pastiri u stavu klanjanja, u gesti u kojoj čovjek desnom rukom dodiruje predmet, osobu, kojoj se klanja, a lijevom čini pokret pre-ma ustima (adoratio dolazi od: ad-os, što zna-či ‘prema ustima’). Klanjanje je uvijek obraćanje prema nekomu, najčešće praćeno poklecanjem. U prikazivanju jaslica takav je pastir usmjeren prema spilji (štalici) i obraća se Novorođenomu, ponizujući se. Njegova se usta odnose prema Ri-ječi. Usta ad-oriraju, ne naviještaju Riječ.

Nadalje, postoje pastiri koji donose darove. Oni su prototip darivanja. Cijeli je božićni ciklus veliko slavlje darivanja, s cijelim nizom dariva-telja, počevši od nebeskoga Oca, zatim Djeteta Isusa, sv. Nikole i sv. Lucije, na što se nadove-zuju neki oživljeni ili novostvoreni likovi koji ne pripadaju kršćanskomu ozračju. Ti likovi pasti-ra personificiraju različite oblike prinošenja: pa-stiri donose darove Onomu koji od sebe čini dar. Ni darovi nisu slučajni. Najčešći su darovi janje i kruh, što izravno upućuje na euharistiju. Postoje i drugi darovi, svaki sa svojom simbolikom. Po-nekad je to voće: crvene jabuke, smokve, šipak…, a ponekad i povrće, kao slika obnove snage.

U jaslicama je redovito pastir s gajdama koji se odnosi na širenje glazbe i pjesme, ali i na pra-izvornu ulogu glazbe, spajajući lux et vox, svje-tlo i glas, kao stvarateljsku snagu. U jaslicama se objedinjuju sve životne forme, osobito u parovi-ma: pastirski par starca i djeteta, (bogatih) za-ručnika, predaka, opijenih… Osim njih, posebno mjesto imaju obrtnici i razni majstori, kao što su na primjer: drvodjelje, kovači, drvosječe, lonča-ri, dimnjačari. Prisutne su pralje ili vodonoše, s posebnim likom žene na zdencu, kao izvoru ži-votne energije i širinom simbolike vode. Jedna-ku snagu ima i lik tkalje, odnosno žene koja pre-de, pri čemu je u središtu metafora života, nit koja se oblikuje, proteže, postaje sastavnicom tuđih života i zatim se izvlači i prekida.

Ukratko rečeno, pastiri su likovi koji dopu-štaju da se u događaju Rođenja nađu svi ljudi, predstavljeni simbolikom likova bilo kojega vre-mena, statusa i životnih okolnosti, uvijek praće-ni biblijskom semantikom.

Mudraci (kraljevi)Samo desetak biblijskih redaka govori o njima, ali je predaja u povezanosti stvorila predivno ozračje koje se savršeno uklapa u povijest jaslica. Jesu li kraljevi ili mudraci manje je važno. Bilo bi ih čak dobro vidjeti u svjetlu lika kralja-mudraca. Oni objedinjuju svećeničku, kraljevsku i proroč-ku dimenziju, premda je njihov način istraživa-nja zbilje prilično stran židovsko-kršćanskomu pristupu stvarnosti i filozofiji. Predstavljaju lju-de koji čitaju znakove; tumače snove; njihova je mudrost u sposobnosti praćenja glasa koji im je objavljen. Njihovi su likovi zanimljivi, jer u svo-joj ulozi kraljeva, mudraca, svećenika sažimaju puno više od socioloških odrednica, jer su vlada-ri ne samo zemaljske zbilje, nego i sila koje zbog njihove prisutnosti ne mogu prevladati.

Svakako bi pažnju u mnoštvu značenja tre-balo posvetiti njihovu broju i njihovim daro-vima, što je možda prisutnije u tumačenjima. Neka bude rečeno da se, bez obzira na sirijsku tradiciju gdje su dvanaestorica, njihov broj tri tumači na više načina: a) kao punina koja mije-nja broj dvanaest; b) kao zajedništvo; c) kao sta-rost, odraslost i mladost; d) prošlost, sadašnjost i budućnost; e) tri različite zemlje ili strane svije-ta (dodajući stranu na kojoj je Betlehem); f) zo-ra, podne, sumrak; g) tri kontinenta; h) tri ra-zličite rase, jezika, životinje na kojima dolaze (deva, konj i slon)…

Myron ili smirna kao dar upućuje na novo ra-đanje, nakon što je život ugrožen smrtnim udar-cima, ugrizima; čuva tijelo od raspadanja; on je simbol načela preoblikovanja života. Zlato ni-je samo simbol bogatstva, nego je simbol onoga što izlazi iz dubine zemlje (kao najdublja tajna) i simbol prosvjetljenja; ono je ‘mineralna svjetlost’ Tako su Egipćani koristili istu riječ za sunce (ra) i za zlato. Tamjan je simbol teško uhvatljivoga, zračnoga, dima i mirisa. On nosi zazive i molitve prema nebu, spajajući nebesko i zemaljsko.

Zalazeći dublje u prostor jaslica postajemo dionici gibanja, događanja, osjećaja koji zbijaju život ne samo vizualno, nego u cjelovitosti do-življaja. I dodajmo još neki lik – vlastit našemu životu, jer mjesta ima, za iskrenost na koju Božić poziva u ljepoti utjelovljene Riječi.

NAŠA TEMA

12


ZVol i magarac – novi načini spoznaje RiječiO jaslama i hrani Riječi

Ante Crnčević

Zadivljujuća je spoznaja da ranokršćanska ikonografija Kristova ro-đenja ne slijedi detaljno evanđeoski opis toga događaja nego se ra-dije prepušta likovnoj interpretaciji teologije utjelovljenja. Ikono-

grafija zanemaruje neke elemente iz opisa kanonskih evanđelja, a čuva pojedinosti koje su zabilježene u apokrifnim spisima. Još veće udivljenje izaziva spoznaja da takva ikonografija nastaje i živi u vrijeme kada se Cr-kva, suočena s raznim krivim učenjima, bori za jasnoću istine o Kristovu bogočovještvu te u vrijeme kada se formira ili nakon što je već definiran kanon novozavjetnih knjiga (kraj četvrtoga stoljeća). Te činjenice poziva-ju na otkrivanje teološke vrijednosti ikonografskoga jezika koji je umio vjerno prenositi istinu o Božjem utjelovljenju, pa i onda kad se služio »ne-kanonskim« elementima pripovijedanja. Od »neevanđeoskih« detalja ra-ne ikonografije utjelovljenja vrijedno je spomenuti špilju te vola i magar-ca. U našem razmišljanju zadržimo se na teološkoj vrijednosti prisutnosti životinja, ponajprije vola i magarca, uz jasle u koje je bio položen Isus.

Prisutnost vola i magarca kao gotovo neizostavnih ‘likova’ uz jasle, ne-rijetko kao jedinih ‘likova’ uz Isusa u jaslama, smješta se širi idejni okvir u kojemu su životinje nositelji simboličkoga značenja. Drevne kulture ra-do su se služile ‘govorom’ životinja ili čudesnih bića. U Svetomu pismu brojni su događaji spasenjske povijesti ispričani kroz ulogu životinjskih bića – od zmije u Knjizi Postanka do zmaja iz Knjige Otkrivenja. Dostat-no je spomenuti Jonu i kita (Jon 2,1-11), Nou i goluba (Post 8,6-12), ali i novozavjetne perikope, kao onu o izgubljenoj ovci (Mt 18,12-13). Pripo-vijedanje o mudrosti života služi se govornim slikama lava, ptice, orla, la-stavice, crva, pčele, mazge... Krist biva predstavljen kao »Jaganjac Bož-ji«, pa će kršćanska ikonografija na križ, prijestolje slave, prije smještati lik »novozavjetnog Janjeta« nego lik raspetoga Krista. Na sličan će način Krist biti predstavljan u liku jelena, a Duh Sveti u znaku goluba. Navede-ni primjeri ocrtavaju misaoni trag na kojem pokušavamo iščitavati sim-boličku vrijednost i značenje prisutnosti životinja uz Isusove jasle.

Vol i magaracTeološka hermeneutika ikonografije jaslica ne dopušta nam da znače-nje vola i magarca iščitavamo kao dva zasebna znaka ili simbola. Povijest umjetnosti omogućila bi mnoštvo primjera i nadahnuća za otkrivanje vlastite semantičke vrijednosti vola i magarca. No, u ikonografiji jaslica oni se pojavljuju uvijek zajedno pa je i njihova simbolika ispripovijedana kroz odnos komplementarnosti ili suprotstavljenosti koju ne bi bilo mo-guće komunicirati bez prisutnosti i jednoga i drugoga lika.

Vol i magarac, združeni istom usmjerenošću po-

gleda, kod Isusovih jasala predstavljaju novi izabrani

narod, Crkvu koja je izrasla iz židovstva i nežidovskih

naroda. Vol i magarac naj-češće su prikazani u stavu

poklonstva. Time se poklon-stvo pastira i mudraca pro-

širuje na sav svijet: sve stvo-reno biva podložno Božjem

obnoviteljskom djelu. Mo-guće je nazrijeti i tumačenje

po kojemu vol i magarac predstavljaju dvije sile: po-

zitivnu, koja je podložna dobru, i negativnu, koja se

opire ideji dobra. U Kristovu utjelovljenju pobijeđena je svaka suprotstavljenost Bo-

žjemu naumu spasenja.

13


Da bismo proniknuli u razloge uvođenja vo-la i magarca u društvo djetetu Isusu, potrebno je vratiti se riječima proroka Izaije: »Vol pozna-je svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve – Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije.« (Iz 1,3) Prorok tim riječima opominje izabrani na-rod zbog nemara za Božju riječ i zbog nevjer-nosti Savezu s Bogom. Na sličan će način opo-minjati i Jeremija: »Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vre-mena kad se moraju vratiti. A moj narod ne po-znaje suda Jahvina.« (Jr 8,7) Izaijina slika ma-garca razumijeva se iz činjenice da je magarac u semitskoj kulturi smatran nečistom životinjom, pa je bio simbol poganskih naroda (animal ex gentibus), onih kojima se Bog nije objavio te ni-su bili pod njegovim Zakonom. Takvu interpre-taciju nude i crkveni oci (npr. Origen, Kromaci-je, Hilarije, Ambrozije). Za razliku od magarca koji je, k tomu, bilo slika otpora i neukroćenosti, vol je simbolizirao dobrotu, smirenost, posluh te je, kao »čista životinja«, u književnoj inter-pretaciji služio kao slika izabranoga naroda koji je prihvatio Božju riječ. Ta dva, u starozavjetnoj simbolici suprotstavljena lika, u prizoru kod ja-sala objavljuju nestanak teološke suprotstavlje-nosti između izabranoga naroda i drugih naro-da. Vol i magarac, združeni istom usmjerenošću pogleda, kod Isusovih jasala postaju nositelji-ma novoga značenja: predstavljaju novi izabra-ni narod, Crkvu koja je izrasla iz židovstva i ne-židovskih naroda.

Vol i magarac kod jasala najčešće su prikaza-ni u stavu poklonstva. Time se poklonstvo pasti-ra i mudraca proširuje na sav svijet; sve stvoreno biva podložno Božjem obnoviteljskom djelu.

Moguće je nazrijeti i tumačenje po kojemu vol i magarac predstavljaju dvije sile: pozitivnu, koja je podložna dobru, i negativnu, koja se opi-re ideji dobra. U Kristovu utjelovljenju pobije-đena je svaka suprotstavljenost Božjemu naumu spasenja. Vol i magarac stoje »pomireni« pred jaslama. Slika je to ispunjenja mesijanske nade, nekoć izražene u slici Izaijina proroštva: »Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladun-čad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojen-če, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.« (Iz 11,7-8). Vol i magarac predstavljaju dakle »me-sijanski mir«, pomirbu koja preobražava sve su-protstavljenosti koje su posljedica grijeha i pobu-ne protiv Boga. Krist donosi mir koji se proteže na sve stvoreno, uključujući i pobjedu nad »zmi-jom« koja simbolizira prvi grijeh.

»Ruminatio Verbi«Govoreći o potrebi prihvaćanja i razmatranja Božje riječi u srcu, po primjeru Marije koja je u srce pohranjivala sve riječi koje su joj od Gos-podina objavljene (usp. Lk 2,19.51; 11,27-28), crkveni oci rado rabe izraz ruminatio Verbi. Latinski glagol ruminare doslovno znači »pre-

Položen u jasle između vola i magarca. (Bazilika sv. Ambrozija, Milano, IV. st.)

NAŠA TEMA

14


živati«. Vol, kao preživač, zagledan u utjelov-ljenu Riječ, poziv je na istinsku spoznaju Riječi, spoznaju koja se ne dostiže ‘gledanjem’ ili ‘razu-mijevanjem’, neko stalnim »kušanjem Riječi«. Slijedeći tu misao crkveni oci – kao Atanazije, Jeronim, Ambrozije, Augustin, Izidor Sevilj-ski – govore o razumijevaju i spoznaji do koje se dopire kroz kušanje i »okus« riječi, kroz upi-janje njezinoga »životnoga soka«, a što pretpo-stavlja trajno razmatranje i životno prihvaćanje Riječi. Riječ postaje hranom ljudskoj spoznaji i samome životu. Ivan iz Fecampa (XI. st.) izrav-no govori o kušanju riječi in ore cordis (u usti-ma srca). Time se potvrđuje utjelovljenost Ri-ječi. Utjelovljena Riječ ne spoznaje se samo slušanjem, nego i kušanjem, okusom – jer je postala tijelom i jer se, položena u jasle (hranili-šte), nudi kao hrana. Jasle su zato negdje dobile oblik prostrtoga stola ili žrtvenika.

Ruminatio Verbi je put do spoznaje Božje šutnje, koja je slika Božje neobuhvatnosti. Utje-lovljena riječ stoji između dvije Šutnje – izvorne i konačne, tj. između Oca i Duha Svetoga, zva-nih »altissima silentia Dei«. Da bi se proniknulo u otajstvo Boga, u neizrecivost njegove Šutnje, potrebno je trajno hranjenje Riječju, ruminatio Verbi. Utjelovljenje Riječi i dar Objave u osobi Isusa Krista ne donose konačnost i puninu Bož-jega govora. Iza objavljene Riječi ostaje uvijek

otajstvo Šutnje, Bog u čiju se istinu ulazi kroz povjerenje Riječi i kroz hranjenje Riječju.

Na tom je tragu moguće razlikovati povije-sna iskustva Crkve u razumijevanju Božje rije-či. Skolastičko čitanje (lectio scolastica) teži ot-kriti »značenje« riječi i njezinu poruku, tražeći quaestio (problem) i raspravljajući (disputa-tio) o njoj; monaška tradicija (lectio monastica) u otajstvo riječi ponire kroz drukčiji iskustve-ni put: kroz razmatranje i molitvu (meditatio et oratio), koji vode prema »mudrosti« riječi i hra-njenju njome. Zato se savjetovalo da se u mediti-ranju Božje riječi one izgovaraju, barem tiho, pa-zeći čak da se i mišići usta vidljivo gibaju – kao kod blagovanja – kako bi čovjek mogao i tijelom biti uključen u njezino doživljavanje ili kušanje. Stoga je ruminatio Verbi (doslovno »preživanje riječi«), bio ne samo figurativni izraz za bliskost s riječju, nego i stvarni iskustveni put kušanja Riječi, njezine gorčine i tvrdoće, kako bi ona za-dobila »životnu slast« (usp. Ps 119,103). Puninu razumijevanja Riječi doseže se, dakle, njezinim životnim prihvaćanjem, mudrošću u kojoj ona postaje hranom životu. Jasle nude Riječ u oblič-ju hrane, a jaslični simbolizam vola opominje na potrebu njezina kušanja.

Ovce i stadoU jasličnim prikazima otajstva utjelovljenja stalan su motiv ovce (ovis) i stado (grex). Ov-ca se u Svetome pismu među svim životinjama spominje najčešće. Kao plaho stvorenje ona je slika povodljivosti i ovisnosti o drugome te upućuje na potrebu stada kojemu će pripadati i pastira koji će ga paziti. Neki autori čak i grčko ime za ovcu (próbaton) izvode iz glagola pro-baino, ići naprijed, čime se želi istaknuti da ov-ca uvijek trči naprijed, ali bez ‘znanja’ kamo ide i bez umijeća da se sama vrati kući. Razumlji-ve su, stoga, evanđeoske perikope o »izgublje-noj ovci« (Lk 15,3-7) ili o narodu koji je prispo-dobljen »ovcama bez pastira« (Mt 9,36). Krist se, dakle, već u jaslama predstavlja kao »do-bri Pastir« (Iv 10,11), koji je poslan »k izgublje-nim ovcama doma Izraelova« (Mt 15,24); on je onaj koji pronalazi izgubljenu ovcu, povija nje-zine rane i uzima je na svoja ramena; »polaže

Vol i magarac slika su Crkve, izrasle iz židovstvai poganstva. (minijatura prema Knjizi sentencâ Petra Lombardskoga, 1158.).

15


Liturgijski kalendarSIJEČANJ 1 S SV. MARIJA BOGORODICA, svetkovina 2 N DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU 3 P Svagdan; ili: Presveto Ime Isusovo

1Iv 2,29 – 3,6; Ps 98,1.3-6; Iv 1,29-34 4 U Svagdan: 1Iv 3,7-10; Ps 98,1.7-9; Iv 1,35-42 5 S Svagdan: 1Iv 3,11-21; Ps 100,1b-5; Iv 1,43-51 6 Č BOGOJAVLJENJE, svetkovina 7 P Svagdan; ili: Sv. Rajmund Penjafortski, prezbiter

1Iv 3,22 – 4,6; Ps 2,7-8.10-11; Mt 4,12-17.23-25 8 S Svagdan: 1Iv 4,7-10; Ps 72,1-4b.7-8; Mk 6,34-44 9 N KRŠTENJE GOSPODINOVO 10 P Svagdan: Heb 1,1-6; Ps 97,1.2b.6.7c.9; Mk 1,14-20 11 U Svagdan: Heb 2,5-12; Ps 8,2a.5-9; Mk 1,21-28 12 S Svagdan: Heb 2,14-18; Ps 105,1-4.6-9; Mk 1,29-39 13 Č Svagdan; ili: Sv. Hilarije, biskup i crkveni naučitelj

Heb 3,7-14; Ps 95,6-11; Mk 1,40-45 14 P Svagdan: Heb 4,1-5.11; Ps 78,3.4bc.6c-8; Mk 2,1-12 15 S Svagdan: Heb 4,12-16; Ps 19,8-10.15; Mk 2,13-17

PROSINAC 25 S ROĐENJE GOSPODINOVO, svetkovina Polnoćka:

Iz 9,1-6; Ps 96,1-3.11-13; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14 Zornica:Iz 62,11-12; Ps 97,1.6.11-12; Tit 3,4-7; Lk 2,15-20 Danja: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18

26 N SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA, blagdanSir 3,2-6.12-14; Ps 128,1-5; Kol 3,12-21;Mt 2,13-15.19-23

27 P SV. IVAN, apostol i evanđelist, blagdan1Iv 1,1-4; Ps 97,1-2.5-6.11-12; Iv 20,1-8

28 U NEVINA DJEČICA, mučenici, blagdan1Iv 1,5 – 2,2; Ps 124,2-5.7b-8; Mt 2,13-18

29 S Peti dan Božićne osmineIv 2,3-11; Ps 96,1-3.5b-6; Lk 2,22-35

30 Č Šesti dan Božićne osmine1Iv 2,12-17; Ps 96,7-10; Lk 2,36-40

31 P Sedmi dan Božićne osmine1Iv 2,18-21; Ps 96,1-2.11-13; Iv 1,1-18

život svoj za ovce« (Iv 10,16); on je »vrata ovca-ma« (Iv 10,6). Ovce pred jaslama slika su naro-da koji prepoznaje i sluša glas Krista pastira.

Zacijelo je u današnjoj kulturi teško prisli-čiti ljude toj životinji, ali to nas ne priječi zami-jetiti na koji su način crkveni oci rabili »sliku« ovce (oves) i stada (grex). U njihovoj interpre-taciji stado je uvijek slika novoga Božjega naro-da kojega Krist pastir sretno vodi u Očev ovči-njak (Cassiodor, Jeronim, Augustin). Katkada su ovce slika grješnikâ, a katkada opet slika sta-da koje slijedi Krista pastira. No, priznati se stadom, znači prihvatiti sve odrednice ovce – njezin posluh, podložnost gospodaru i ‘dobro-tu’. Ovca je životinja kojoj nije vlastito napada-ti. Zato je ovca slika kršćanskoga mučenika koji u miru prima progonstvo i umiranje, ali i sva-koga tko u posluhu prima Božju riječ (Origen).

Ipak, u mnogobrojnim patrističkim tumače-njima simbolizma te plahe životinje svakako su najzanimljivije govorne slike u kojima se Maj-ci Gospodinovoj kliče: ovis nostra, virgo Maria

(Kromacije, Augustin). Taj joj se naslov pridaje jer je rodila Krista, čistog i nevinog Jaganjca.

Danas smo manje sposobni razumijeva-ti sav ovaj simbolički govor životinja smješte-nih u jaslice. Životinje ondje danas više govore o ugroženom svijetu i o vrstama koje nestaju, a manje o čovjeku i njegovu odnosu prema utje-lovljenoj Riječi. Jaslice su simbolički govor u kojemu je sve stavljeno u odnos prema Jasla-ma, u odnos poklonstva ili suprotstavljenosti. Taj odnos svih elemenata prema Kristu polo-ženu u jasle čita se i u samome pojmu »jasli-ce« koji, premda očuvan u obliku umanjenice, objedinjuje sve elemente i misli koje se ondje naziru. Stoga je »otajstvo Kristovih jasala« po-trebno promatrati iz nekoga kuta jaslica, iz ne-koga od ondje naznačenih odnosa. Vol, ma-garac, stado, pastiri, Marija, Josip, mudraci – svi su u poklonstvu, ali svako poklonstvo no-si drukčiji odnos. Božićni pohod jaslicama mo-že otkriti sliku našega odnosa i pozvati na no-vost odnosa.

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

16

Prijedlozi za pjevanje

25. prosinca 2010.


Ulazna: 384 Dijete nam se rodilo ili: 404 Rodio se Bog i čovjek Otpjevni ps.: 387 Svi krajevi svijeta Prinosna: 403 Veselje ti navješćujem Pričesna: 406 Zdravo budi, mladi Kralju ili: 396 Od istoka sunčanogaZavršetak: 420 Narodi nam se

Ulazna pjesma Dijete nam se rodilo,sina dobismo;na plećima mu je vlast. Ime mu je:Anđeo velikoga savjeta.

Iz 9,6

Zborna molitvaBože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav. Koji s tobom.

Darovna molitvaNek ti, Gospodine, ugodi spomenžrtva današnje svetkovine: ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje,a mi tebi iskazujemosavršeno bogoslužje. Po Kristu.

Prvo čitanje Iz 52,7-10Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Čitanje Knjige proroka IzaijeKako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju, jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega. Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 98,1-6

Pripjev: Svi krajevi svijetavidješe spasenje Boga našega!

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,pred poganima pravednost objavi.Spomenu se dobrote i vjernostiprema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješespasenje Boga našega.Sva zemljo, poklikni Gospodinu,raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,uz citru i zvuke glazbala,uz trublje i zvuke rogova: kličite Gospodinu kralju!

Drugo čitanje Heb 1,1-6Bog nam progovori u Sinu.

Početak Poslanice HebrejimaViše puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelâ koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.Riječ Gospodnja.

Danja misa

17


Braćo i sestre, Bog je po Kristovu utjelovljenju sišao u ljudsku narav da bi čovjeka obdario božanskim životom. Oživljeni Riječju po kojoj je sve stvoreno, iskrenom se molitvom utecimo Ocu nebeskome:Neka te slavi, Gospodine, život naš.

Gospodine, svjetlom božanske Riječi rasvijetli put 1. svojoj Crkvi da po vjerodostojnosti života bude dom ljubavi svim vjernicima i mjesto susreta za sve koji te traže, molimo te.Gospodine, obdari mudrošću Duha Svetoga 2. papu Benedikta, biskupa našega I. i sve pastire svoga naroda, da u Crkvi i svijetu budu ustrajni navjestitelji evanđelja istine i života, molimo te.Gospodine, otvaramo ti vrata svojih domova 3. i svojih obitelji: izliječi nam srca od svakoga opiranja tvojoj Riječi i nastani se u svima nama, molimo te.Gospodine, ti si se u Kristu na čudesan način 4. darovao svim ljudima. Otvori nam oči vjere da te umijemo prepoznati u bližnjima te i sami budemo tvoj dar za sve ljude, molimo te.Gospodine, zazivamo tvoju dobrotu nad našu 5. pokojnu braću i sestre: obdari ih radošću zajedništva s tobom u vječnosti, molimo te.

Svemogući Bože, rođenjem svoga Sina obnovio si u nama sve što je grijehom ranjeno. Vodi nas svojim Duhom da navijek budemo dostojan stan tvome Sinu. Koji živi.

Pričesna pjesmaSvi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Ps 98,3

Pjesma prije EvanđeljaDan nam sveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.

Evanđelje Iv 1,1-5.9-14Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječi Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja.

Molitva vjernika

Popričesna molitva Dobri Bože,Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja. Molimo da nas privedei vječnom životu u nebu. Po Kristu.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.(Hans G. von Stockhausen, Bad Hersfeld, 1953.)


18


U ove dane kao da svi želimo pobjeći od tame koju proživljavamo ili u sebi nosimo. Mnogi će pokušati živjeti u lažnome ili prividnome svjetlu kako bi barem na trenutak bili oslobođeni muč-noga iskustva tame i neznanja pred tajnom ži-vota. U snažnome blještavilu koje nas okružu-je, tama što je u nama može i dalje ostati snažna i duboka, nedotaknuta Svjetlom. Možda se i mi svjetlošću pokušavamo boriti protiv Svjetla ko-je nam se želi darovati. Možda smo obasjali smo mrak koji je oko nas, ali nismo rasvijetlili tamu što je u nama. Tama je dublja od mraka. Tamu što je u nama može rasvijetliti samo Onaj koji silazi u čovjeka, u nas, kao Svjetlo istinsko.

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje ve-liku. To svjedočanstvo Proroka iz mise polnoćke progovara o Božjem utjelovljenu kao prosvjet-ljenju čovjeka. Spoznati Boga kao svjetlo zna-či osjetiti dar prosvjetljenja, osjetiti dar novoga gledanja. Kao što nam prirodno svjetlo daje vi-djeti svijet, tako nam i božansko svjetlo, nasta-njeno u nama, daje moć novoga gledanja – na svijet, na čovjeka, na život i na Boga samoga. Bi-ti rasvijetljen znači imati novi pogled. Za onoga tko je slijep kažemo da je izgubio svjetlo očiju. Za onoga tko je u tami i lutanju, daleko od Boga, ka-žemo da je izgubio svjetlo vjere. Krist dolazi kao svjetlo da bismo zadobili jasnoću vjere koja gle-da onkraj obzora vidljivoga.

Dar novoga gledanja znači novo razumijeva-nje i novo vrjednovanje svijeta i čovjeka. Zato će-mo reći da nešto vidimo ili uviđamo, kaneći pri tom reći da to razumijemo. Ono što ne razumije-mo, ostat će nam obavijeno tamom, sjenom, ne-mogućnošću potpunoga gledanja. Prihvatiti Kri-sta kao životni put, znači prihvatiti ga kao istinsko svjetlo života, kao sigurnost pred svim nedaćama, kao jasnoću gledanja naprijed, unatoč svim život-nim iskušenjima i nedaćama. Krist postaje naš pogled, svjetlo našega gledanja. U njemu se lo-mi svjetlosna zraka našega gledanja i sveukupne spoznaje svijeta i života. Zato životnost vjere nije u skrušenosti osobne molitve, nego u svjetlu ko-jim gledamo i koje odsjeva iz našega života.

Brojne su mogućnosti i načini razmišljanja o otajstvu Božjega utjelovljenja jer su brojni i načini razmišljanja o ljudskome životu. Sve

što se tiče života zahvaćeno je otajstvom Kristova utjelovljenja. Ako kažemo da se Bog utjelovio, da je postao jednim od nas, onda razmišljanje o tom spasenjskom događaju može polaziti od svakoga segmenta života. Ništa u čovjeku nije izuzeto pred ovim spasenjskim događajem. Bog silazi u naše čovještvo i obnavlja ga – u cijelosti.

Rasvjetljenje tameEvanđelist Ivan, razmišljajući o životnosti Božje-ga utjelovljenja, odabire tek jednu sferu ljudsko-ga života – područje nutarnje tame i neznanja – te o Božjem utjelovljenju govori u slici svjetla koje rasvjetljuje svijet i čovjeka: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet. Ivanovo zapažanje da se utjelovljeni Bog pojav-ljuje kao Svjetlo, nadahnuto je spoznajom da je svijet obavijen tamom. Bog na svijet dolazi kao svjetlo jer je svijet u tami, u lutanju, u neznanju. Liturgijski odabir ovoga odlomka za navještaj u božićnoj misi dana, a ne u božićnoj misi polnoć-ki, još nam snažnije progovara o tami u kojoj se svijet nalazi, o tami koja nije razbijena niti rasvi-jetljena svjetlom podnevnoga sunca.

Svjetla koja su prvi i neizostavni dio božić-noga uresa zapravo su neizravni izraz čovjekova priznanja da živi u tami. Sva svjetla Božića za-pravo su vapaj za svjetlom, za prosvjetljenjem.

Svjetlo istinsko dođe na svijet

On bijaše ljudima svjetlo. (J. Nelson)

19


Odjeci RiječiUtjelovljeni – odsjaj slave i otisak bića Božjega uz: Heb 1,1-6

U središtu je pozornosti Kristova uloga u povijesti i u sveopćem poretku. U prva dva retka subjekt je govora Bog, od kojega počinje objava, a pred očima je cijeli Stari zavjet u kojem se Bog obraća svome narodu. Tu je objavu Bog doveo do savršenstva »u Sinu«, »u ove dane«, a misli se na posljednja vremena koja su počela Kristovim prvim dolaskom te traju sve do svršetka svijeta. Bog u Sinu progovara »nama«, a to znači da se njegovo djelovanje nastavlja i nakon uskrsnuća. Kao »Sin«, on je mnogo izvrsniji od starih proroka jer je po sinovskom pravu »baštinik svega«. I tada subjekt govora postaje Sin, a sveti pisac nastoji opisati čega je to on sve baštinik: on je »odsjaj Slave i otisak Bića« Božjega, što rječnikom aleksan-drijske teologije Mudrosti i Logosa (usp. Mudr 7,25-26) znači je-dinstvo Oca i Sina. Djelovanje Sina očituje se u snazi njegove riječi i »čišćenju« grijeha.

Darko Tepert

Zrnj

e

Moć nemoćiNesumnjivo je da svatko od nas želi u ove dane, barem na trenutak, osjetiti radost Božje blizi-ne. No, plaši nas tama koja je u nama. Zatvoreni smo u sebe, u svoj svijet, udaljeni jedni od dru-gih i tako se sve više u nama nastanjuju šutnja i tama. Možda možemo stati u red onih koje pro-rok Izaija opisuje kao »narod koji je u tmini ho-dio«. Šutnja i tama – to su slike kojima današnje evanđelje opisuje Božju odsutnost iz života ljudi. Gdje nema Boga, tu je tama, tu je nesigurnost, tu prestaje razlog nadi i gledanju naprijed.

Živeći takvo iskustvo, možemo pomisliti ka-ko smo nedostojni ili nemoćni za istinsko isku-stvo Boga. No, upravo Božji silazak u ljudsku narav, u iskustvo tjelesnoga života, donosi oslo-bođenje od svakoga straha uzrokovana našom slabošću ili grijehom što ga nosimo. Ako se Bog nije plašio uzeti ljudsko tijelo, postati jedan od nas i živjeti u tijelu, onda ni naše iskustvo tjele-snosti, nemoći i grijeha ne smiju biti zaprjekom Božjemu dolasku k nama. Naša slabost ne može biti valjano opravdanje da ne budemo govorljivi svjedoci Božje blizine svijetu. Evanđelist s razlo-gom kaže da je Riječ postala tijelom. Tijelo izri-če svu zbilju života i u njoj svu ljudsku slabost, ograničenost i nemoć. Upravo u toj ljudskoj ne-

moći Bog želi pokazati svoju moć. Ne dolazi u znakovima moći i slave, nego po rađanju, koje očituje krhkost i nemoć – da bi tako bio bliz ljud-skoj slabosti. Bog u liku djeteta kritizira sva naša očekivanja o Bogu silnome koji prijeti i sudi.

Suvremena božićna raskoš, kojom prikrive-no želimo pokazati svoju moć i gospodarenje ži-votom, kao da prikriva svu našu ljudsku nemoć i krhkost. Nisu li i pokloni koje dajemo nerijetko znak naše želje za moću? Božićna zbilja, međutim, govori o malenosti, o neznatnosti, o nemoći. Jasle, pastirska nastamba daleko od grada, pastiri kao zadnja skupina društva, Marija i Josip, nepozna-ti i odbačeni ljudi – sve su to slike koje progova-raju da je Bog došao u ljudsku nemoć, u siromaš-tvo koje je u čovjeku. Zato su jasle slika nas samih. Jaslice nisu noćna idila s betlehemskih polja, ne-go zbiljnost koja je u nama i koju Bog želi pohoditi. Zato se istinsko poklonstvo Bogu događa u vlasti-toj životnoj zbilji u kojoj trebamo prepoznati Božji pohod – njegovu riječ i njegovo svjetlo.

Slavljenjem otajstva Kristova rođenja u na-ma se iznova nastanjuju Riječ i Svjetlo. Nijemost naše vjere biva preobražena snagom Riječi, a na-ša tama biva rasvijetljena božanskim Svjetlom, kako bi sav naš život bio riječ o Riječi koja je po-stala tijelom.

Ante Crnčević

Božje utjelovljenje je razmjena božanskoga i ljudskoga. Krist uzima

ljudsko tijelo i tomu tijelu daje snagu božanskoga. Boga više ne susrećemo

samo u riječi i spoznaji, nego i u iskustvenosti. Dar objave Boga ima se

očitovati i u našemu »tijelu«, tj. u svemu našemu »pojavku«: u radu, zalaganju,

u prihvaćanju bolesti i nemoći tijela, ali i u snazi tijela, u odnosima prema

ljudima. Kao što je tijelo neodvojivo od nas, tako i život vjere ima dopirati

svugdje gdje dopire naše tijelo.


20

26. prosinca 2010.

Sveta obitelj Isusa, Marije i JosipaUlazna pjesma I pohitješe pastirite pronađoše Mariju, Josipa i Novorođenče.

Lk 2,16

Zborna molitvaBože, ti nam u svetoj Obitelji daješ divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi. Daj da je nasljedujemote postignemo vječnu radostu tvome domu. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, prikazujemo ti žrtvu pomirenja i usrdno te molimo: po zagovoru Djevice Bogorodice i svetog Josipa učvrsti naše obitelji u svojoj ljubavi i miru. Po Kristu.

Prvo čitanje Sir 3,2-6.12-14Tko se boji Gospodina, časti roditelje.

Čitanje Knjige SirahoveGospodin slavi oca u djeci njegovoji učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djecei bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blags njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu,već se uračunava u oprost grijeha.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 128,1-5

Pripjev: Blago svima koji se boje Gospodina, koji njegovim hode stazama!

Blago svakome koji se boji Gospodina,koji njegovim hodi stazama!Plod ruku svojih ti ćeš uživati,blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna lozau odajama tvoje kuće;sinovi tvoji ko mladice maslineoko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjekkoji se boji Gospodina!Blagoslovio te Gospodin sa Siona,uživao sreću Jeruzalemasve dane života svojega!

Drugo čitanje Kol 3,12-21Obiteljski život u Gospodinu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola KološanimaBraćo: Zaodjenite se – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditeljeu svemu, tâ to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom!Riječ Gospodnja.

Ulazna: 382.2 I pohitješe pastiri ili: 422 Nebo i zemljaOtpjevni ps.: 388 Blago svimaPrinosna: 407.1 i 5 Dvorani nebaPričesna: 402 Radujte se, narodiZavršetak: 410 U to vrijeme godišta ili: 811 O pastiri, čudo novo


21


Svemogućemu Bogu, koji nas primjerom svete nazaretske Obitelji uči da Isusa stavimo u središte svoga osobnoga i zajedničkoga življenja, uputimo svoje iskrene molitve:

Gospodine, svoju si Crkvu sazdao 1. kao obitelj svih naroda: obnovi je u jedinstvu i u vjernosti tvojoj riječi, molimo te.Gospodine, svijet je danas ranjen razdorom, 2. a toliki trpe nepravde i progonstvo: potakni snagom Duha sve odgovorne u svijetu da budu graditelji mira koji nam u Kristu daruješ, molimo te.Gospodine, danas te molimo za naše obitelji: 3. oslobodi nas od navezanosti na svijet i pomozi nam da po snazi obiteljske molitve otvorimo vrata Kristu koji dolazi, molimo te.Gospodine, svima koji žive sami, 4. bez topline obiteljskoga doma, ti budi snaga i oslonac u životu, a nas nadahni za djela kršćanske ljubavi, molimo te.Gospodine, našu pokojnu braću i sestre pridruži 5. obitelji svojih svetih i izabranih, molimo te.

Milosrdni Bože, tvojoj dobroti povjeravamo svoj život, svoje obitelji i ovu zajednicu vjernika. Pomozi nam da uvijek znademo Krista staviti u središte naših životnih traženja i nastojanja te tako iz dana u dan postajemo sve jasnijom slikom nebeske Crkve. Po Kristu.

Pričesna pjesma Bog se na zemlji pojavio i među ljudima se udomio

Bar 3,38

Popričesna molitva Dobri Oče, ti nas hraniš nebeskim otajstvima. Daj da se trajno ugle�damo u svetu Obitelj te se poslije nevolja ovoga života njoj pridružimo u vječnoj slavi. Po Kristu.

Pjesma prije Evanđelja Kol 3,15a.16a

Mir Kristov neka upravlja srcima vašim! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!

Evanđelje Mt 2,13-15.19-23Uzmi dijete i njegovu majku te bježi u Egipat!

Čitanje svetoga evanđelja po MatejuKad mudraci otiđoše, gle,anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu:»Ustani«, reče, »uzmi dijetei majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat.I osta ondje do Herodova skončanja – – da se ispuni što Gospodin reče po proroku:Iz Egipta dozvah Sina svoga.Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: »Ustani«, reče, »uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.« On ustane, uzme dijete i njegovu majkute uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavšida Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa,upućen u snu, ode u kraj galilejski.Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret –– da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.Riječ Gospodnja

Molitva vjernika

Ustani, uzmi dijete i maju knjegovu...(Hans G. von Stockhausen, Bad Hersfeld, 1953.)


22

Isusova obitelj

Neposredno nakon što su mudraci, upuće-ni kroza san, otišli iz Betlehema, i Josip je u snu upozoren da uzme Mariju i dijete te

bježi u Egipat. Nebo štiti mudrace i obitelj kojoj su došli. Štiti ih zbog djeteta koje je u srcu obitelji i komu su se mudraci poklonili. Nebo skrbi za mu-drace i za obitelj zbog iste prijetnje. Herod je pri-jetnja. Herod je lukav i prestrašen. Moćan je i zao. Nema opasnijega spoja od moćnoga čovjeka koji se boji za svoju moć. Sva Herodova okrutnost do-lazi iz njegovoga straha za moć. Ono što je Herod potajno smišljao, Bog je otklonio uputama objav-ljenim Josipu kroz san. Anđelov glas u snu moć-niji je od Herodove moći i lukavosti. Tako Matej opisuje Božju skrb za Isusa, njegovu obitelj i mu-drace. Heroda će otkriće da je izigran razjariti do bijesa i pokolja nevine dječice u Betlehemu. Ubi-lački će bijes Isusa poštedjeti na početku, ali će se tim gore i brutalnije sručiti na njega na koncu.

Odlaskom u Egipat Isus ulazi u povijest iza-branoga naroda. Proći će isti put kojega je izabra-ni narod već prošao. Egipat je najprije pribježište i spas od smrtne opasnosti. Potom valja napustiti Egipat i stići u obećanu zemlju – kao nekoć oda-brani Božji narod. Odlazak u Egipat, boravak do Herodove smrti i povratak natrag, Isusov je stvar-ni i ujedno simbolički put kojim na sebe preuzi-ma i ‘ishodava’ cijelu povijest svoga naroda.

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

Josipovi snoviSvega četiri puta u cijelomu životu anđeo Josipu objavljuje što mu je činiti. Josip je prihvatio Isusa kao svoje dijete i Mariju kao svoju ženu. Bio im je bliži od ikoga drugoga. Na sebe je preuzeo odgo-vornost za obitelj. Pa ipak, jasnoća što treba čini-ti vrlo rijetko mu je dolazila s neba. Prvi put je to bila riječ upute da uzme Mariju za svoju ženu jer je dijete koje nosi doista začeto po Duhu Sveto-mu. Nije ga nebo uputilo da se otvori Mariji. To je trebao učiniti sâm. Nebo mu je samo dalo potvr-du da Marija govori istinu. Nije se nebo umiješa-lo u emotivne odnose između njega i Marije. Ne-bo mu je pomoglo prihvatiti Marijinu iskrenost unatoč neshvatljivosti njezine trudnoće.

Drugi put Josip je u snu upozoren da bje-ži u Egipat jer Herod djetetu radi o glavi. Treći put je pozvan da se vrati iz Egipta jer je Herod umro, a prema četvrtoj anđelovoj uputi nasta-nio se u Galileji, u Nazaretu, u mjestu po kojem će i Isus dobiti i ime – Nazarećanin.

Josip Božju volju doznaje u snu. Nije riječ ni o kakvoj objavi budućih događanja. Riječ je o pozivu da krene na put kako bi zaštitio svo-ju obitelj kojoj prijeti opasnost izvana. Objava u snu ne donosi nikakve informacije. Ona nuka na odluku. Josip joj odgovara na primjeren na-čin. Poslušan je.

Obitelj neba i zemlje u klanjanju Utjelovljenom Bogu. (Fra Angelico, XV. st.)

23


Odjeci Riječi

Josip ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat.

Glagol ‘ustati’ izražava Josipovu spremnost i posluh riječi koja mu je objavljena u snu, a glagolom ‘uzeti’

(grč. paralambano) njegovu brigu i skrb za Isusa i Mariju. To je isti

glagol koji Ivan rabi kad kaže: »K svojima dođe i njegovi ga ne

primiše.« Josip prima Isusa, prihvaća ga, uzima ga u ruke i zaštićuje.

Danas je za vjeru potrebno više od ‘opredjeljenja’. Potrebno je istinski

‘uzeti’ primljeni dar, čuvati ga i štititi pred svakim novim progonstvom.

Živjeti u Gospodinu uz: Kol 3,12-21

Kršćani su »svukli staroga čovjeka«, a obukli novoga, zaodjenuv-ši se kreposti (3,12). To su značajke Kristove, jer on se nije »kao pli-jena držao svoje jednakosti s Bogom« (Fil 2,6). Imajući na taj način »isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« (Fil 2,5), vjernici postaju spo-sobni »podnositi jedni druge praštajući«, jer i Krist je svima opro-stio (Kol 3,13), te je prvi uzor i počelo kršćanskoga života koji se očituje u međusobnim odnosima vjernika. Ljubav je savršena spo-na koja gradi zajednicu – Crkvu. Po ljubavi Crkva je jedinstvena i istinsko tijelo Kristovo (3,14-15). Iz toga »mišljenja kao i u Kristu Isusu« proizlazi i ispravno postupanje unutar obitelji. I ovdje sre-dišnja vrijednost ostaje ljubav i poštovanje (3,18-21). Savjetima ka-kve bi svaki mudrac dao nekoj obitelji, ovaj tekst pridodaje izraz »u Gospodinu« (3,18.20). »Po njemu i s njime i u njemu« sav je čo-vjek promijenjen (3,17).

Darko Tepert

Matej ne poznaje nikakve spektakularne do-gađaje vezane uz Isusov rođenje. Najneobični-je je tako blizu razumljivom. Mudraci slijede zvijezdu. No, ne pozivaju se ni na kakvu obja-vu, nego na svoje poznavanje kretanja nebeskih tijela. O Betlehemu, kao mjestu rođenja novo-ga kralja, Heroda izvješćuju pismoznanci i sve-ćenički glavari. Ne mudraci. Josip svoje odluke donosi iz poslušnosti snu. Kao da ga je prvi san, u kojem je stekao sigurnost u Marijinu iskre-nost, otvorio za takav način komunikacije s Bo-gom. Jednom otvoreni način osluškivanja Božje volje s vremenom se samo produbljuje.

ObiteljMatejevo evanđelje u izvješćima iz Isusova dje-tinjstva privilegira Josipov pogled na svijet i obitelj. Isusovo je djetinjstvo ispričano iz Josi-pove perspektive. Luka priča drukčije. Govo-ri iz Marijine perspektive. Dva različita pogleda u Novome zavjetu. Nisu suprotstavljena. Dok Luka naglašava Marijinu ulogu i njezino pam-ćenje događaja, Matej opisuje Josipa i njego-vo donošenje odluka. Oboje, međutim, ključne odluke donose iz odnosa s Bogom. Mariji dola-

zi anđeo na javi, Josipu u snu. Marija se skrbi za dijete, Josip za obitelj. Marija čuva pamće-nje, Josip prati promjene u svijetu. Dijete treba i jedno i drugo. I različite poglede na svijet i ra-zličitu skrb. Ravnovjesje njegovih roditelja, koje će iskusiti u prvim danima, pratit će ga cijeloga života. Vrijeme djetinjstva bilo mu je nemirno i nasilno. No, on će, odgojen odnosima s Mari-jom i Josipom i usidren usred njihova odnosa, donositi mir i poučavati odricanju od nasilja.

Što se obitelji više raspadaju, to sve jasnije postaje koliko su važne za rast i razvoj djeteta. Što su strategije preživljavanja djeci rastavlje-nih brakova preciznije i jasnije, to je sve jasni-je koliko je obitelj nezamjenjiva. Euharistijski susret s tekstovima o obitelji i s Uskrslim Gos-podinom unose svjetlo u važne ljudske odnose i potrebu njihove stalnosti. Naviknuti slušati o Isusu kao pojedincu, olako zaboravimo na mre-žu ljudskih odnosa u kojoj je on rastao. Blagdan svete Obitelji pokazuje koliko su obiteljski od-nosi dragocjeni za cijeli ljudski život. U redovi-tim se euharistijskim susretima krije stalnost ljubavi i pouzdanost dobrote nebeskoga Oca.

Ante Vučković

Zrnj

e


24

1. siječnja 2011.

Sveta Marija BogorodicaUlazna pjesma Zdravo Sveta Rodiljo, Majko Kralja vječitoga, komu ruka ima vlast iznad svijeta čitavoga.

Zborna molitvaBože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marije ljudskom rodu darovao vječno spasenje. Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnika novog života: molimo te da i u ovoj godini iskusimo njezin zagovor. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Br 6,22-27Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelovei ja ću ih blagoslivljati.

Čitanje Knjige BrojevaReče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!Neka pogled svoj Gospodinsvrati na te i mir ti donese!Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 67,2-3.5-6.8

Pripjev: Smilovao nam se Bogi blagoslovio nas!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim,da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodijer sudiš pucima pravednoi narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!Bog nas blagoslovio!Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje Gal 4,4-7Bog posla Sina svoga, rođena od žene.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vašaDuha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.Riječ Gospodnja.


Darovna molitvaBože, ti svako dobro počinješ i dovršuješ. Danas se radujemo svetkovini svete Bogorodice i zahvaljujemo za rođenje Isusa Krista: daj da s radošću postignemo puni plod njegova spasenja, kojemu slavimo početak. Po Kristu.

Ulazna: 385 Zdravo, sveta Rodiljo ili: 383.1 Svjetlo će nas danas obasjatiOtpjevni ps.: 109 Neka te slave Prinosna: 811.1 i 3 O pastiri, čudo novoPričesna: XXIV Isuse Kriste, slava tiZavršetak: 812 Veseli se, Majko Božja ili: 420.1 i 11 Narodi nam se

25


Pjesma prije Evanđelja Heb 1,1-2

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Evanđelje Lk 2,16-21Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče.I nakon osam dana nadjenuše mu ime Isus.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme:Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivašesve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Isus Krist jučer i danas isti je – – i uvijeke.

Heb 13,8

Popričesna molitva Gospodine, mi ispovijedamo da je blažena Marija, vazda djevica, Majka tvoga Sina i Majka Crkve. Molimo te da nam nebeska otajstva, koja smo primili, koriste za vječni život. Po Kristu.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, po rođenju svoga Sina iz krila presvete Djevice Bog je dao novi smisao našemu vremenui našemu životu. Zajedničkom se molitvom utecimo Bogu proseći milost darovane novosti.Obnovi nas, Gospodine, u novosti života.

Za svetu Crkvu Božju: da uvijek bude vjerna 1. navjestiteljica Kristova evanđelja i donositeljica tvoga mira i blagoslova svim ljudima, molimo te. Za Crkvu u našemu narodu koja se ove godine 2. pripravlja za milosni susret sa svojim pastirom, papom Benediktom: usmjeri sva naša nastojanja na put evanđelja i ohrabri nas za svjedočansku radost pripadnosti tvojoj Crkvi, molimo te. Za sve koji upravljaju narodima i državama: 3. daj da se uvijek zalažu za uspostavu evanđeoske pravednosti te tako na čitavom svijetu zavlada tvoj mir, molimo te. Za sve nas sabrane oko Kristova stola: 4. nadahni nas da poput Majke Gospodinove umijemo tvoju riječ čuvati u srcu kako bi ona bila put i svjetlo našemu životu, molimo te. Za našu pokojnu braću i sestre: da ih nagradiš 5. zajedništvom s tobom i s tvojim svetima kod nebeskog stola, molimo te.

Gospodine, Bože svemogući, s pouzdanjem u tvoju dobrotu danas započinjemo novo vrijeme što nam ga darivaš. Milošću svojom obaspi naše dane i svojom pomoću prati naša djela da uzmognemo biti pronositelji tvoga mira i graditelji tvoga kraljevstva u svijetu. Po Kristu.

Marija u sebi pohranjivaše sve one događaje...(Psaltir iz 1330., Stiftsbibliothek Engelberg)


26

bavi s tobom ne dopuštajući da ideš nesiguran kroz život. Jača te u trenutcima slabosti i daje ti mir u životnim neprilikama i nezadovoljstvima.

Zar danas na Novu godinu, kad jedni dru-gima upućujemo probrane želje, nije najljep-še zaželjeti upravo Božji blagoslov?! Tim činom ujedno bivamo oni koji blagoslivljaju. Sudje-lujemo u onome što je Božje. Postajemo »ba-štinici Božji«. Riječ baština vrlo je znakovita u Svetom pismu. Biblijski čovjek se ostvaruje kao osoba jedino preko baštine, kako materijal-ne tako i duhovne. Ona mu je životna sigurnost i oslonac. Bez nje nije slobodan, a zahvaljuju-ći njoj nije prepušten na milost i nemilost dru-gome te čvrsto ukorijenjen u prošlost može do-stojanstveno živjeti sadašnjost. Zato je dužan baštinu sačuvati i prenijeti je potomstvu.

Kršćaninova je »baština« Božji blagoslov. Po njemu smo oslobođeni od svega što nas či-ni neslobodnim. S njim možemo biti sigurni u svakoj životnoj situaciji. Unatoč svim teškoća-ma možemo vjerovati da je za nas najbolje ono što nam se upravo sada događa. Zato sveti Pa-vao ističe da više nismo robovi, nego baštinici. Postali smo to po Djevici Mariji koju danas sla-vimo kao Bogorodicu. Rodivši Sina Božjega ona je svu ljudsku djecu učinila djecom Božjom. To je vrhunac Božjeg blagoslova. U Isusu Kristu Otac se darovao svojoj djeci, ali je i Sin predao svoj život Ocu. Postali smo međusobni blago-slov. Zato čitanje Aronova blagoslova nije samo prigodno dobro izabran tekst, nego podsjetnik na bogatstvo Božjeg blagoslova darovanog svi-jetu po Djevici Mariji.

Veličinu Marijine uloge ne umanjuje činjeni-ca da sveti Pavao u današnjem drugom čitanju ne

Prošla je još jedna godina, a ja još uvijek nosim sandale i plašt hodočasnika – na-pisao je japanski pjesnik Matsuo Basho u

17. stoljeću. I mi danas možemo slično zaključiti. Još jedna godina je za nama, a mi i dalje hodo-častimo ovim svijetom koji još uvijek nije postao rajem premda je prije više od dva tisućljeća sami Bog u njega ušao u liku čovjeka. Sinoć smo Bo-gu zahvalili za sva dobra kojima nas je obdario u protekloj godini. Unatoč svim teškoćama imali smo razloga pjevati »Tebe Boga hvalimo«. Ono što je za nama poznato nam je. Uz stanoviti vre-menski odmak proživljeno možemo objektivni-je prosuđivati i manje snažno doživljavati. Tako i ono što nije bilo najbolje, izgleda ljepše. Svijetli trenutci svojim sjajem obasjavaju prošlost i daju nam snagu za živjeti budućnost koja je u znaku pitanja. Zasigurno ne će nedostajati poteškoća u svijetu, ali i u našem osobnom životu. Ipak, kao vjernici usuđujemo se nadati te, u duhu pouke iz prvoga čitanja, jedni drugima željeti blagoslov-ljenu novu godinu, obasjanu licem Gospodnjim i ispunjenu svjetlom, milošću i mirom.

BlagoslovNe čudi da se upravo u ovo vrijeme vrši običaj blagoslova obitelji. Vjernik želi s Bogom kre-nuti u novu godinu. Taj je obred nažalost često sveden na škropljenje blagoslovljenom vodom i nekoliko naizust izgovorenih rečenica molitve. Želju za Božjom zaštitom i prisutnošću u životu očitujemo također povjeravajući se predmeti-ma koje je svećenik u još kraćem obredu blago-slovio. Stoga možemo pomisliti da je blagoslov izgovoreni obrazac sa stanovitom magičnom moći, pa je nerijetko potražnja za njim obrnuto proporcionalna snazi vjere.

Pravi primjer smisla i bogatstva sadržaja bla-goslova nudi nam današnje prvo čitanje. Ono je blagoslov, ali i pouka. Blagoslov uvijek dolazi od Boga. Po njemu Bog objavljuje svoju moć i lju-bav. Svojom te moći čuva i štiti, a u svojoj je lju-

Marija je rodila Boga svijetu i svijet Bogu

Sveta Marija Bogorodica

Ona je izabrana da bude posre-

dnica Božjega Dara.

(G. Rouault)

27


Odjeci Riječi

spominje njezino ime već govori o Isusovu rođe-nju »od žene«. Marija je tako postala utjelovlje-nje ženskog ideala. Po njoj se dogodio povratak u stanje prvotnog Božjeg blagoslova kada je čo-vjek stvoren kao »muško i žensko«. Unatoč grije-hu koji je narušio ovu ravnopravnost u različito-sti, žena je u Bibliji ostala sinonimom života. Ona je kroz čitavu povijest darivala život i rađanjem omogućavala njegovu trajnost. Zbog grijeha se to događa kroz patnju, ali uvijek s nadom da će jed-noga dana njezino potomstvo biti jače od zla. Isu-sovim rođenjem »od žene« ispunjena je ta nada. Njezin potomak satro je glavu zlu, a ona je »že-na« koja je rodila svijetu Blagoslov.

PastiriBožji blagoslov kao dar i poziv upućen je svakoj osobi, a osobito onima kojima životna sudbina ne pruža sigurnost i dostojanstvo. U današnjem evanđelju susrećemo pastire kojima je »bilo re-čeno« za događaj u Betlehemu. Teško je pronaći službu koja je u ono vrijeme bila istodobno sim-bol dobra i simbol zla kao što je pastirska. Bu-dući da su neprestano bili uz svoja stada, pasti-ri nisu mogli vršiti religiozne odredbe Zakona, pa su smatrani donjim društvenim slojem i sto-ga bili prezreni. S druge strane, izabrani narod čvrsto je ukorijenjen u pastirsku tradiciju svojih

praotaca koji su sa svojim stadima na Božji po-ziv krenuli prema obećanoj zemlji. Često se i či-tav narod uspoređuje s Božjim stadom. Proroke, svećenike i vladare opisuje se kao sluge kojima je Bog povjerio pastirsku ulogu vođenja naroda. Tako pozitivnoj ulozi pastira oni su se nerijetko iznevjeravali. Narodu, koji je bio kao »ovce bez pastira«, najavljen je dolazak Dobroga pastira. Dogodilo se to rođenjem u Betlehemu. Isus se sâm uspoređuje s pastirom govoreći o »izgublje-nim ovcama doma Izraelova« i »malom stadu«, ali i uzimajući si naslov »Pastir dobri«. Tako ra-đanje u štali, javljanje pastirima i njihov dolazak u Betlehem nisu slučajni. Odmah je pokazano s kojim ciljem i kome Gospodin dolazi. Bit će pa-stir svima koji su odbačeni i kojima životne prili-ke ne dopuštaju da budu blagoslovljeni. Kao što svatko od nas najprije posjeti one koji su mu naj-bliži, »Pastir dobri« objavio se najprije pastiri-ma. Znakovito je i mjesto događanja. Betlehem znači »kuća kruha«, dok su jasle mjesto na koje se stavlja hrana za životinje. Po Bogorodici Ma-riji dobili smo hranu za život svijeta i kruh ko-ji je s neba sišao za sve koji su gladni blagoslova. Po njoj je Gospodin pogled svoj svratio na nas i mir nam donio. Stoga odvažno stupamo u godi-nu pred nama!

Slavko Slišković

Od žene bî rođen uz: Gal 4,4-7

Pavao govori o »punini vremenâ« (4,4), kad se ispunilo vrijeme iščekivanja Izraelova. To je mesijansko, eshatološko vrijeme u ko-jem je »spasenje bliže nego kad povjerovasmo« (Rim 13,11), »vri-jeme milosno«, »vrijeme spasa« (2Kor 6,2). To se vrijeme ispunilo slanjem Sina Božjega (Gal 4,4). Sin poslan od Boga ima tri karakte-ristike: rođen je od žene, te je time u potpunosti pripadnik ljudsko-ga roda; Zakonu je podložan kao pripadnik židovskoga naroda;otkupljuje podložnike Zakona te oni mognu primiti posinstvo (4,5). Budući da je ovaj odlomak dio Pavlove rasprave o slobodi od Za-kona, tako ga valja i čitati. Smisao Sinovljeva rođenja od žene sto-ji upravo u tome da, kao jedan od ljudi i kao Židov, donese ostalim ljudima i posebice Židovima oslobođenje i posinjenje. To se doga-đa njegovim poniženjem, izvlaštenjem (Fil 2,6-11). Odatle i važna uloga Marije, koju Pavao ipak nikada poimenično ne spominje.

Darko Tepert

Zrnj

e

Pastiri su slika ljudi koji bdiju. Provodeći noći uz stada, kadri su

osluškivati »šutnju noći« i spoznavati njezine tajne. Pastiri pokazuju da

Krista prvi spoznaju oni koji bdiju i koji su usmjereni prema iščekivanju Dana

i Svjetla. Mudraci i pismoznanci su još daleko. K Isusu dolaze najprije oni

koji nemaju darovati što drugo osim svoga poklonstva. Tako poklonstvo

siromašnih pastira objavljuje da je Isus Dar onima koji dolaze pokloniti mu se.


28

2. siječnja 2011.

Druga nedjelja po BožićuUlazna pjesmaDok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, sišla je tvoja svemoguća Riječ s nebesa, Gospodine, s kraljevskih prijestolja.

Mudr 18,14-15

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, posveti ove darove rođenjem svoga jedinca Sina koji nam pokazuje put istinei obećava život nebeskog kraljevstva. Po Kristu.

Prvo čitanje Sir 24,1-2.8-12Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.

Čitanje Knjige SirahoveMudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 147,12-15.19-20

Pripjev: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,hvali Boga svoga, Sione!On učvrsti zasune vrata tvojih,blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,pšenicom te hrani najboljom.Besjedu svoju šalje na zemlju,brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,odluke svoje i zakone Izraelu.Ne učini tako nijednom narodu:nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje Ef 1,3-6.15-18Po Isusu nas predodredi za posinstvo.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola EfežanimaBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave,


Ulazna: 383.2 Dok je mirna tišina ili: 419 Tama je svudOtpjevni ps.: 389 Riječ tijelom postadePrinosna: 402.1 i 2 Radujte se, narodiPričesna: 392.1 Svima koji ga primiše ili: 829 Djetešce nam se rodiloZavršetak: 403 Veselje ti navješćujem

29


Pričesna pjesma Svima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.

Iv 1,12

Popričesna molitva Gospodine Bože naš, smjerno te molimo: djelovanjem ovog otajstva očisti nas od zlih sklonosti i ispuni nam želju za spasenjem. Po Kristu.

dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Usp. 1Tim 3,16

Slava tebi, Kriste, propovijedani narodima! Slava tebi, Kriste, vjerovani u svijetu!

Evanđelje Iv 1,1-5.9-14Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Početak svetog Evanđelja po IvanuU početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.Riječ Gospodnja

Molitva vjernika

Ocu nebeskom, koji nam je u svome Sinu darovao puninu milosti i istine, u otvorenosti srca izrecimo svoje molitve:

Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika: 1. rasvijetli je svojim Duhom da uvijek znade prepoznati tvoj dolazak i vjerno živjeti tvoju riječ, molimo te.Za pastire Crkve: okrijepi ih snagom 2. Duha Svetoga da svojom riječju dovode ljude k tvojoj Riječi i svojim ih životom predvode u život koji nam ti daruješ, molimo te.Za sve koji još ne prihvatiše tvoj put spasenja: 3. prati ih svojom milošću u njihovom životnom traženju i daj im u Kristu spoznati Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka, molimo te.Za ovu (župnu) zajednicu: mudrošću svoje 4. istine vodi svako naše djelo; obnovi nam radost pripadnosti tvojoj Crkvi te po svjedočanstvu evanđeoske ljubavi budemo svjedoci tvoje blizine svakom čovjeku, molimo te.Pokojnu našu braću i sestre obdari dioništvom 5. u tvojoj nebeskoj slavi, molimo te.

Svemogući vječni Bože, u slavljenju otajstva utjelovljenja ti nas obnavljaš svojom milošću i uvodiš u puninu istine. Prati svojim Duhom naše misli i naša djela da uvijek živimo dostojno tvoga dara – Isusa Krista. Koji živi i kraljuje u vijek vjekova.

1313

nam želju za spasenjem.

koje li bogate slave u baštini njegovoj među

Molitva vjernikaMolitva vjernika

Onima koji ga primiše podade moćda postanu djeca Božja.


30

stvara prostor vladanja, trgovanja, obrane vri-jednosti, brige za zdravlje i obrazovanje…

Zakon je sredstvo i kao takav ima svoju ko-risnost. On je poput rukohvata na stubištu. On izravno nije nužan da bi se popelo do cilja; on ni-je cilj niti stube, niti uspinjanje, ali – ako je dobro napravljen – može poslužiti da bi se olakšao hod i izbjegao pad; da bi se lakše penjalo do cilja u mraku; da bi se usput zastalo i odmorilo. No, ako vezanost za rukohvat postane smisao našega us-pinjanja te postane jedini način za to, pomoć po-staje sužavanje hoda; potpora navezanost, a us-pinjanje opterećenje. Znamo kako je pogubno kada (moćna i manje moćna) sredstva postaju ci-ljevima; ili: lijek se lako pretvara u otrov.

Biblija naviješta koliko mira i radosti može donijeti poslušnost Božjemu zakonu, ali je u Bi-bliji veoma jasno da zakon nije Bog; nije cilj ži-vota, niti svrha našega djelovanja. U Bibliji su zakon i Božje smjernice usmjerene prema pre-poznavanju Božje snage i njegove ljubavi i pre-ma susretu u njegovu Savezu. No, u povijesti spasenja poznajemo puno primjera koji govore o ljudskome preoblikovanju te namjene, pretva-rajući Božji zakon u zakon-božanstvo. Zakon ko-ji je promatran i življen kao božanstvo, jedan je od najuspjelijih pothvata Božjega neprijatelja.

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA Druga nedjelja po Božiću

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. – Ta je rečenica provučena kroz Božićni navje-štaj i nije ju moguće prečuti u ugođaju lje-

pote vremena u kojoj je srce otvoreno i želi biti puno razumijevanja. No, Kristov dolazak uvijek stavlja čovjeka pred prihvaćanje ili neprihvaća-nje. U Ivanovu Proslovu, za koji mislimo da smo sve čuli, uvijek ima nešto što zvuči nepoznato, nedovoljno čujno. Zbog toga izabirem nekoliko riječi, da ih čujemo bliže i osjetimo svojima.

Riječ ‘prihvaćanje’ (grč. paralambano) mo-že biti prevedena i snažnije na hrvatski, budu-ći da glagol ‘lambano’ znači: uzimam, dodiru-jem, usvajam, primam, prianjam, vežem se uz nekoga ili nešto. Tako složenica koja je prevede-na kao: »njegovi ga ne primiše« upućuje na do-slovni smisao: njegovi ga nisu vezali uz sebe, za-lijepili oko sebe; nisu ga poveli sa sobom.

Netko će baš uz takve stavove tražiti razli-ku između religije i vjere. Religija bi bilo prihva-ćanje stanovitoga vjerovanja, poruke, pravila, obreda, riječi, ali takvo prihvaćanje ne zahvaća nužno i srce. Za kršćanstvo koje u središte stav-lja utjelovljenu Riječ koja za ljude i svijet umire na križu, ostaje u pitanju vjera kao slijepljenost, kao sraštenost s nekim. I kada se dogodi takvo povezivanje, ‘zalijepljenost’ uz Krista, od čovjeka otpada, odljepljuje se mržnja, ljutnja i strah. On je došao da »od dvoga učini jedno« te da takva cjelina postaje ili prihvaćena ili osporavana. Tu se nazire plan ispunjen ljubavlju i Mudrost koja otvara nove prostore života. Od čovjeka se oče-kuje da uoči i prihvati dar koji dolazi odozgor i koji se izražava samo blagoslovnom molitvom.

Zakon na putu do srcaI još jedan pokušaj uključivanja punijega zna-čenja. Znamo da se bez zakona i odredaba ne može živjeti. Zakoni uređuju ponašanja, a s vre-menom oblikuju i određuju običaje, načine odi-jevanja, blagovanja, građenja, življenja, u ši-rokome spektru toga pojma. U korijenu grčke riječi za zakon nazire se značenje ‘prehrane’ i ‘ispaše’. Zakon hrani narode i ponašanja ljudi;

Pun milosti i istine

Druga nedjelja po BožićuDruga nedjelja po Božiću

On je odsjaj bića Očeva. (Emilio Demetz, 1950., Pro civitate Museum, Assisi).

31


Evanđelje zbori o Riječi. Sav govor, propovijedanje, naviještanje usmjereni

su k Riječi i njezinu ‘primanju’. Ne traži se tek slušanje Riječi, nego njezino

primanje. Riječ je postala tijelom. Možda danas mnoštvo naših riječi niječe

istinu utjelovljenja jer Riječ još uvijek zatvaramo u riječi, u misli, u duhovne

savjete. A on je došao da se iz riječi preseli u tijelo, u zbilju, u govor života.

Utjelovljenje se u nama događa kad naša djela govore više od naših riječî.

Zrnj

e Odjeci Riječi

Kada Bog povjerava čovjeku stvoreno i Za-kon, čini to da bi čovjeka, nas, sačuvao od zla i prijevara; da bi nas oslobodio ropstva, nesi-gurnosti, lutanja u nerazumijevanju. Zbog to-ga Gospodinov zakon »sladi srce i prosvjetljuje oči«. On je u Bibliji viđen kao dar, ali ne smije-mo svijet i život pretvoriti u zbilju svedenu na za-kon, jer je to suprotnost Božjemu svijetu – svijet koji se pretvara u dužnost i strepnju pred neis-punjenim. Tako shvaćen zakon nije dostatan jer ne mijenja ljudsko srce i ne dokida strah.

Milost i istina koji prosvjetljuju oči srcaZa to su potrebne druge dvije snage koje čovjek ne posjeduje, koje kultura sama od sebe ne mo-že iznjedriti i koje Božji neprijatelj ne podnosi: milost i istina.

Milost je ljepota, očaranost, ljubaznost, ra-dost, lepršavost, ushit, oduševljenje, brižnost i dobrohotnost, zahvalnost, poštovanje, uvi-đavnost, poniznost, prihvaćanje, blagost. Ni-ti jedna društvena snaga, kako građanska, voj-na, tako ni gospodarska ni religijska; niti jedan obrazovni ili odgojni program ne mogu stvori-ti milosni prostor. Jer on znači biti obradovan Bogom, radostan u Bogu i za Boga. Milost se raduje stvorenomu i ne dopušta misao o ne-podnošljivosti ili promašenosti srca. Milost ne

dopušta ljutnju na Boga. Čuva srce čistim od grijeha i ne-ljubavi.

Drugi je dar istina. Ona je svjetlo, iskrenost, istinoljubivost, povjerenje, jasnoća, ravnovje-sje, poštenje, izvornost. Istina je objava o život-nome putu svakoga života, vidljivoga i nevidlji-voga. Da bi se znala prava istina o nekomu ili nečemu treba poznavati odakle dolazi, kako je povezan s drugim životima i kakve su posljedi-ce takvih odnosa. Puna spoznaja znači uvid u sve što postoji; istina zahtjeva cjelovitost uvida koji čovjeku nije moguć. Stoga je upitan, što-više neprihvatljiv čovjekov stav koji prosuđu-je i osuđuje druge. Samo je Isus onaj po kome je sve stvoreno i po kome sve postoji. U njemu imamo spoznaju istine po Duhu koji prosvjet-ljuje oči srca.

Milost i istina je biblijski izričaj o vjernoj ljubavi. Kao što se Bog predstavio Mojsiju (usp. Izl 34,6), tako u Isusu objavljuje da ništa ne može nadvladati Božju dobrostivost. Da bi se prepoznala i upoznala ljubav, dovoljno je svoje oči ‘zalijepiti’ na ljudsku zbilju koju je pohodi-la Riječ postala tijelom. Bog je u njoj rekao sve – u dvije noći: onoj betlehemskoj koju je rasvi-jetlilo istinsko svjetlo i onoj kalvarijskoj koju je objasnila zora uskrsnuća.

Ivan Šaško

Otajstvo Crkve uz: Ef 1,3-6.15-18

Recepcija Pavlove teologije u Poslanici Efežanima predstavlja se kao recepcija apostola Pavla. On vidom svjetskih misija i iz njih nastale Crkve, u kojoj su Židovi i pogani, nosi poruku koja je in-tegralni dio i sadašnjeg navještaja. Pavlovo se »evanđelje« može prihvatiti samo kao »misterij« u koji sam apostol uvodi. Riječ je o tradiciji koja je stalno vezana na apostolsko evanđelje. Kao vjerni-ci kršćani su već spašeni i već su Crkva. Oni su »gore«, u nebesi-ma (usp. Ef 1,3). Crkva postaje nebeskom institucijom, nebeskim prostorom spasenja. To osobito izražava pojam »punina« (Ef 1,23). Misli se na Crkvu koju Krist nastanjuje i upotpunjuje. Misao govo-ri o Crkvi kao »tijelu Kristovu« te otkriva važnost i temelj Krista za život Crkve. Crkva je ona koja prima i puni se milošću i darovima Kristovim (usp. Ef 4,7-11).

Mario Cifrak


32

6. siječnja 2011.

BogojavljenjeUlazna pjesmaEvo, dolazi Gospodar, Gospodin; U ruci mu kraljevstvo, moć i vlast.

Usp. Mal 3,1; 1Ljet 19,12

Zborna molitvaBože, ti si na današnji dan po zvijezdi prethodnici narodima objavio svoga Jedinorođenca.Mi smo te upoznali svjetlom vjere: privedi nas gledanju svoje nebeske ljepote. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 60,1-6Slava Gospodnja sviće nad tobom.

Čitanje Knjige proroka IzaijeUstani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 72,1-2.7-8.10-13

Pripjev: Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kraljui svoju pravdu sinu kraljevu.Nek puku tvojem sudi pravedno,siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravdai mir velik – sve dok bude mjeseca.I vladat će od mora do morai od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,vladari Šabe i Sebe danak donositi.Klanjat će mu se svi vladari,svi će mu narodi služiti.

Drugo čitanje Ef 3,2-3a.5-6Sada je objavljeno da su i poganisubaštinici obećanja.

Čitanje Poslanice svetogaPavla apostola EfežanimaBraćo:Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja Mt 2,2

Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegovapa dođosmo pokloniti se Gospodinu.


Darovna molitvaGospodine, nek ti budu mili darovi tvoje Crkve. To nije zlato, tamjan ni smirna, nego se danas prinosi i za hranu daje Isus Krist, koga ti darovi označuju. Koji živi.

Ulazna: 382.3 Evo, dolazi ili: 407 Dvorani nebaOtpjevni ps.: 391 Klanjat će se tebi, GospodinePrinosna: 408.1 i 4 O Betleme Pričesna: 392.2 Vidjesmo zvijezdu njegovu ili: 423 Kada zvijezdaZavršetak: 420.1 i 8 Narodi nam se ili: 424 Tri Kralja jahahu

33


Evanđelje Mt 2,1-12Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuKad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:’A ti, Betleheme,zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.Riječ Gospodnja

Pričesna pjesmaVidjeli smo zvijezdu njegovu na Istoku,pa dođosmos darovima da se poklonimo Gospodinu.

Usp. Mt 2,2

Popričesna molitva Gospodine, idi pred nama uvijek i svuda svojim nebeskim svjetlom. Htio si da se pričestimo ovim nebeskim otajstvom:daj da ga promatramo čistim pogledom i primamo odanim srcem. Po Kristu.

Molitva vjernikaBraćo i sestre, nebeski je Otac vodio mudraces istoka da se poklone njegovu Sinu. Molitvom se obratimo istome Ocu da i mi umijemo prepoznati svjetlo kojim obasjava naš životni put. Budi nam, Gospodine, svjetlo života.

Za Crkvu u svijetu: da bude trajno otvorena 1. vodstvu tvoga Duha te svoju moć ne traži u vladanju nego u poklonstvu tebi, molimo te. Za papu Benedikta i sve pastire Crkve:2. prodahni ih svojom mudrošću da uvijek znaju slijediti svjetlo koje dolazi u snazi tvoje riječi i u poticajima tvoga Duha te uvijek budu mudri predvodnici tvoje Crkve na putu prema novome susretu s Kristom, molimo te.Za sve one čijoj je odgovornosti povjerena 3. briga za svijet: da u evanđeoskim nastoja njima Crkve prepoznaju dobrobit cijeloga društva, molimo te. Za sve koji znanošću istražuju tajne svijeta 4. i života: obdari ih istinskom odgovornošću za čovjeka i za sav stvoreni svijet, molimo te. Za nas ovdje sabrane: da poslušni tvome Duhu 5. uvijek umijemo prepoznavati putove koji nas vode do susreta s tobom, molimo te.

S našim prošnjama primi, Gospodine, i naše poklonstvo pred tobom. Nek naš život bude trajni hod u tvome svjetlu. Po Kristu.

Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegovapa mu se dođosmo pokloniti.

(Psaltir iz 1330., Stiftsbibliothek Engelberg)


34

iznad njega samoga, a to je Bog. A kako je Bog mjerilo bez mjerila, jedino mjerilo čovjeka i nje-gova dostojanstva jest njegov odnos prema Bo-gu. Odnos prema Bogu oslobađa čovjeka od svih mjerila ovoga svijeta koja ga porobljavaju, s ko-jima ne može disati punim plućima te koja ga udaljuju od njega samoga i od drugih. Sad po-staje razvidno da je mudrost klanjanja Bogu mu-drost odreknuća od mjerila ovoga svijeta. To je mudrost odluke da se mjerimo jedino Bogom.

Mudrost kao odreknućeod mjerila svojega ‘ega’Mudraci se klanjaju i prinose tamjan. Tamjan je oduvijek bio usko povezan sa žrtvom Bogu. Mirisni dim tamjana, koji se uzdiže u nebesa, simbolizira samoga čovjeka, njegovo uzdizanje prema Bogu. Molitva, u kojoj čovjek napušta se-be i uzdiže sebe prema Bogu, orisana je tamja-nom: »Nek’ mi se uzdigne, Gospodine, molitva kao kad pred lice tvoje.« (Ps 141,2) Vidjeli smo koliko je važno da se čovjek Bogu klanja tako što mu prinosi zlato i odriče se mjerila ovoga svije-ta. No, uvijek postoji opasnost da se odreknu-ćem od svijeta čovjek ne odrekne samoga sebe.

Evanđeoski tekst za Bogojavljenje govori nam o poklonstvu, odnosno o klanjanju. Radi se o poklonstvu triju mudraca. Poku-

šat ćemo o ovomu velikom blagdanu promišljati upravo preko poklonstva. Kako se radi o mudra-cima, mogli bismo ovo razmatranje nazvati raz-matranjem o trostrukoj mudrosti klanjanja.

Grčki izvornik koristi za ‘pokloniti se’ i ‘kla-njati se’ glagol proskinein kojim se izriče isklju-čivo čovjekov odnos prema Bogu. Jedino se Bogu klanja, jedino pred njim čovjek treba pri-gnuti svoja koljena i pasti ničice. Rabeći taj po-jam za betlehemsko dijete Isusa, jasno se na-značuje da je riječ o djetetu koje je ujedno Bog i čovjek. Njemu su se došli pokloniti mudraci jer su u njemu prepoznali samoga Boga. Evanđelje izvješćuje da su mudraci ponijeli tri dara: zlato, tamjan i smirnu. Svaki od tih darova izražava jednu od važnih dimenzija mudrosti klanjanja ili klanjajuće mudrosti.

Mudrost kao odreknuće od mjerila ovoga svijetaMudraci se klanjaju i prinose zlato. Zlato ozna-čava ono najdragocjenije i najvrjednije u ovomu svijetu, krajnje mjerilo svih stvari ovoga svije-ta. Nažalost, nerijetko se događa da je zlato za-to i mjerilo vrijednosti svakoga pojedinog čovje-ka. Zlato stoji tako u pozadini svega onoga čime čovjek želi u ovosvjetskim stvarnostima mjeriti sebe i druge, svoju i njihovu vrijednost, dosto-janstvo: novac, moć, uspjeh. Stoga nas ne tre-ba čuditi da je čovjek oduvijek bio u napasti da se počne klanjati zlatu, »zlatnom teletu«. Tako čovjek klanjanjem zlatu mjeri sebe onim što je ispod njega. Počinje živjeti »ispod sebe«, ispod svojega dostojanstva te drugoga guši u njegovu dostojanstvu.

Mudraci prinose zlato Bogu i time se odri-ču klanjanja zlatu i bilo kojem »zlatnom tele-tu«. Svojim klanjanjem Bogu i prinosom zlata uče nas da je mjerilo čovjekova života ono što je

O trostrukoj mudrosti klanjanja

Bogojavljenje

Ljubo Ivančić, Rođenje Gospodinovo (detalj).

35


Odjeci Riječi

Zrnj

e

Sve napušta, ali ostaje kod sebe samoga. Prema svemu se zna cinički odnositi, svu stvarnost re-lativizirati, ali jedino sebe ne! Puno je danas ta-kvih cinika kojima nedostaje mudrost klanjanja Bogu. A klanjanje Bogu stavlja čovjekov ego u relaciju s Bogom; čovjek se prestaje ‘vrtjeti’ oko sebe samoga. A molitva je upravo to mjesto du-hovnoga kâda, tamjana, mjesto gdje se čovjek uzdiže Bogu. Što manje molimo, tim više živi-mo bez Boga i bez drugih. Molitva nas u najdu-bljoj nutrini i intimi određuje Bogom. Mudrost klanjanja Bogu jest mudrost molitve.

Mudrost kao zajedništvo s BogomMudraci se klanjaju i prinose smirnu. Smirna je ljekovita biljka od koje se pripravljaju razne ljekovite masti. Prinos smirne Isusu naznaču-je da je on onaj koji istinski liječi, da je on onaj u kojemu se krije i iz kojega se širi istinski mi-ris, a to je miris duše ljubavi i dobrote. Smirna također izriče i duboko zajedništvo i intimnost među osobama. Ne maže se mašću i ne miri-še se bilo koga, nego samo onoga s kojim smo u bliskom odnosu. O tomu progovara zaručni-ca u Pjesmi nad pjesmama: »Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.« (1,13) Tako, dakle, nije dostatno samo prinositi

Bogu zlato i tamjan, napuštati svijet i napušta-ti sebe. Potrebno je htjeti zajedništvo s Bogom, htjeti bliskost s Bogom.

Danas, međutim, vlada nekakva čudna ‘alergija’, strah od bliskosti s Bogom. Nepre-stance se ponavlja kako je opasno zbližiti se s Bogom jer ćemo ga time udomaćiti, ‘pripito-miti’ i svesti na svoja mjerila. To bismo upozo-renje trebali imati stalno na umu. To je zapra-vo »herodovsko klanjanje«, klanjanje kojim se ubija Boga. No, nakon što smo prinijeli Bogu zlato odreknuća od svijeta i tamjan odreknuća od sebe samih, nema razloga bojati se prinosa smirne. Nema razloga za takav strah. Čemu se-be osuđivati na trajnu samoću i tamu odsutno-sti Boga kad Bog želi zajedništvo s nama. Nije li to redukcija Boga na naše vlastite tame? Zašto ne dopustiti Bogu da bude Bog, kad on želi biti »Emanuel« – Bog s nama? Eto, to je još jedna mudrost klanjanja Bogu, mudrost koja se krije u zajedništvu s Bogom.

U ove svete božićne dane otvorimo se zajed-no s trojicom mudraca mudrosti klanjanja Bo-gu: prinoseći svijet Bogu, prinoseći sebe Bogu i primajući zajedništvo od Boga. I nemojmo zabo-raviti ovih dan i tjelesno kleknuti pred Bogom…

Ivica Raguž

Obznanjeno otajstvo uz: Ef 3,2-3a.5-6

Poslanica Efežanima može se definirati i kao »poslanica misteri-ja«. Upravo u Ef 3,2-11 izlaže se bit vlastitog služenja, ministerija te predstavlja najpotpunije novozavjetni pojam »misterij«. Misterij upućuje na Božji plan ujedinjenja u Kristu, svega na nebu i na ze-mlji (usp. Ef 1,22-23), a to uključuje da se sve treba podvrgnuti gos-podstvu, osobito protivne »sile«. Središnja točka misterija, koji je Pavao upoznao na putu prema Damasku, jest stoga Krist (usp. Ef 3,4). U njemu se potpuno objavio nevidljivi Bog. Kao služitelj miste-rija Pavao zna da su pogani određeni da postanu baštinici, članovi istoga tijela i sudionici istih obećanja danih Izraelu (usp. Ef 3,6). U pomirenju između Židova i pogana u jednom tijelu, tumači se mu-drost Božja (usp. Ef 3,10). Samo postojanje Crkve svjedoči da je mi-sterij »dan« i da su protivne »sile« pobijeđene.

Mario Cifrak

Mudraci dođoše u Betlehem, pokloniše se Gospodinu, i vratiše se

»drugim putem« u svoju zemlju. To je slika svakoga iskustva Božjega otajstva koje nam se nudi u liturgiji Crkve. Liturgijsko je slavlje dolazak,

okupljanje; potom poklonstvo i, naposljetku, povratak životu

»drugim putem«. Svako poklonstvo Bogu rasvjetljuje novi put, daje novo gledanje i novo

vrjednovanje života.


36

9. siječnja 2011.

Krštenje GospodinovoUlazna pjesma Nakon krštenja Gospodinova otvoriše se nebesa, a Duh siđe na nj kao golub. I glas s neba zaori: ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!

Usp. Mt 3,16.17

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Iz 42,1-4.6-7Evo sluge mojega, miljenika duše moje!

Čitanje Knjige proroka IzaijeOvo Govori Gospodin:»Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti. Po istini on će donijeti pravo, neće sustati niti smalaksati dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za naukom njegovim.Ja, Gospodin, u pravdi te pozvah, čvrsto za ruku te uzeh; oblikovah te i postavih za savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnja iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 29,1a.2.3ac.4.3b.9b-10

Pripjev: Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.

Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,prinesite Gospodinu slavu njegova imena,poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!

Čuj! Gospodin nad vodama,Gospodin nad vodama silnim!Čuj! Gospodin u sili,Gospodin u veličanstvu!

Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!Gospodin nad vodama stoluje,stoluje Gospodin – kralj dovijeka!

Drugo čitanje Dj 10,34-38Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.

Čitanje Djela spostolskihU one dane Petar prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«Riječ Gospodnja.


Darovna molitvaGospodine, danas slavimo dan kad si Isusa objavio kao svoga ljubljenoga Sina. Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva, kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Ulazna: 383.3 Nakon krštenja Gospodinova ili: 401 Svim na zemljiOtpjevni ps.: Gospodin narod svoj

(glazbeni prilog ŽV br. 12/2010)Prinosna: 402.1 i 5 Radujte se, narodiPričesna: 392.3 Evo onoga ili: 393/394 O Isuse, o Spase našZavršetak: 420.1 i 9 Narodi nam se

Dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost.(D. Ghirlandaio, San Donnino, crkva sv. Andrije, 1473.)

37


Pjesma prije Evanđelja Mk 9,6

Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!

Evanđelje Mt 3,13-17Odmah nakon krštenja ugleda Isus Duha Božjega gdje se spušta na nj.

Čitanje svetog Evanđelja po MatejuU ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!«Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Evo onoga za kog Ivan posvjedoči: Ja sam to vidioi svjedočim: On je Sin Božji!

Iv 1,32.34

Popričesna molitva Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri. Po Kristu.

Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao spasenje i učinio nas svojom ljubljenom djecom, izrecimo svoje molitve. Molimo zajedno:

Obnovi nas, Gospodine, u milosti krštenja.Za Crkvu, zajednicu krštenika: da uvijek bude 1. vjerna poslanju koje si joj udijelio te svim ljudima navijesti i donese dar spasenja, molimo te. Za pastire Crkve i sve kojima si povjerio brigu 2. za svoj narod: prodahni ih mudrošću svoga Duha da ustrajno promiču snagu zajedništva Crkve te svi kršćani očituju ljepotu svoga krsnoga preporođenja, molimo te. Za sve katekumene koji se pripravljaju za 3. sakramente kršćanske inicijacije: prosvijeti ih svojim Duhom da prihvate život evanđelja te trajno rastu u daru vjere, molimo te. Za sve krštene koji zapostaviše udijeljeni dar 4. spasenja: otvori im srca da umiju ponovno čuti tvoj glas i krenuti putem tvoga Sina, molimo te. Za ovu zajednicu tvojih krštenika: vodi nas 5. svjetlom svoga Duha da budemo radosni svjedoci kršćanskoga imena i ustrajni graditelji zajedništva koje nam daruješ u svojoj Crkvi, molimo te.

Svemogući Bože, ti nas po svojoj neizmjernoj ljubavi ne ostavljaš u grijehu. Smjerno te molimo, izliječi u nama sve slabo i grješno i obnovi sve dobro i plemenito da bismo mogli ponovno živjeti kao djeca svjetla. Po Kristu Gospodinu našemu.

Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te da vjerno slušamo tvoga

Molitva vjernikaMolitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nam je po svome Sinu darovao

1313živo vrelo13živo vrelo1313živo vrelo132010201013201013132010131313živo vrelo13živo vrelo1313živo vrelo13201020101320101313201013

Gospodine, nahranio si nas svetim darom. Molimo te

Dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost.(D. Ghirlandaio, San Donnino, crkva sv. Andrije, 1473.)


38

ra biti veća od pravednosti fa-

rizejâ. On ne nu-di ukinuće zako-

na, pa čak ni onda kada je on zloupotri-

jebljen, ne poziva na nje-govo izvanjsko poštivanje i

provođenje, ne govori o poštivanju riječima, pa čak ni samo djelima, nego govori i svjedoči o ispunjenu pravednosti koja se oči-tuje – u mislima, u nakanama i, prije svega, u pravednosti srca. Iz srca izviru sve nepravde, čak i one koje mogu biti pokrivene savršenim zakonima i njihovim strogim provođenjem. Jer, kako je kasnije napisao sveti Augustin, i država sa savršenim zakonima može biti poput »razbojničke bande«, ako nije utemeljena na većoj pravednosti. Doista, nema nove praved-nosti bez obraćenja srca.

Krštenje – slavlje Kristove pravednostiKrštenje je slavlje ispunjenja pravednosti koja se kroz Božje djelovanje očitovalo u Isusu. O tome govori već sami Isusov susret s Ivanom. Ivan svjedoči da bi odnos morao biti drukčiji, ali Isus želi da se pravednost ispu-ni tako da se obrnu odnosi moći, prava i časti. Svojim uranjanjem u rijeku Jordan Isus, kako piše sveti Augustin nije želio postići čistoću za sebe, nego je želio sobom posvetiti i pročistiti rijeke za nas. Želio je da voda krštenja posta-ne znakom povezanost s njime i njegovim ispu-njenjem pravednosti. Da očišćeni tom vodom

Isus je došao ispuniti praved-nost, svjedoči evanđelist Matej. Na početku Isuso-

vog javnog djelovanja, koje započinje krštenjem, ispu-njenje pravednosti otkriva se kao posebna vizija Isu-sova poslanja. Ne možemo ne primijetiti da bi Isus da-nas s ovom vizijom bio veo-ma suvremen, čak i u politici. Neki su upravo na ideji »no-ve pravednosti« dobili izbore, obećali promjene i boljitak cjelo-kupnog pučanstva. Ta politička »no-va pravednost« odnosi se prvenstveno na socijalnu i pravnu pravednost za kojom mnogi s pravom žude. No, obzirom da je o ispunjenju pra-vednosti govorio već Isus, ona uistinu nije ništa posebno novo. Ona nas ovdje izravno i ne zanima. Njezin se smisao ili besmisao otkriva upravo na pozadini Isusovoga ispunjenja pravednosti.

Krist – ispunjenje pravednostiIspunjenje znači dovođenje do punine onoga što već postoji. Tako Isusova pravednost uklju-čuje i dovođenje do punine odredaba zakona. Upravo se to čini čudnim jer se Isus tijekom javnoga djelovanja doimao kao onaj koji ne po-štuje zakon: kršio je zakon o suboti, bio je kriti-čan prema zakonima obrednog čišćenja, zane-marivao je zakon posta… Zapravo, može nam se činiti da je potpuno zanemarivao zakone i pravila. No, Matej nam u petom poglavlju svog evanđelja (Mt 5, 17-18.20) pokazuje Isusa ko-ji za sebe kaže da »nije došao ukinuti zakon ili proroke, nego ispuniti«. U čemu je onda razlika između Isusa i farizeja koje tako često kritizira? Upravo u načinu pristupa zakonu i prorocima.

Ispunjenje zakona nije u vanjskom poštiva-nju odredaba. To je srž Isusove tvrdnje u ko-joj govori da pravednost njegovih učenika mo-

Krist – pravednostispunjena ljubavlju

Krštenje Gospodinovo

ra biti veća od pravednosti fa-

rizejâ. On ne nu-di ukinuće zako-

na, pa čak ni onda kada je on zloupotri-

jebljen, ne poziva na nje-govo izvanjsko poštivanje i

provođenje, ne govori o poštivanju riječima, pa čak ni samo djelima, nego govori

sus je došao ispuniti praved-nost, svjedoči evanđelist Matej. Na početku Isuso-

vog javnog djelovanja, koje započinje krštenjem, ispu-

nas s ovom vizijom bio veo-ma suvremen, čak i u politici. Neki su upravo na ideji »no-ve pravednosti« dobili izbore, obećali promjene i boljitak cjelo-kupnog pučanstva. Ta politička »no-va pravednost« odnosi se prvenstveno na socijalnu i pravnu pravednost za kojom mnogi s pravom žude. No, obzirom da je o ispunjenju pra-

ispunjena ljubavlju

Krštenje je suobličenje Kristu i posinovljenje

u Očevu sinovstvu

39


Odjeci RiječiZrnj

e

i mi možemo obrnuti logiku življenja. Ne zbog vode, nego zbog onoga što ona označava – Kri-sta raspetoga i uskrsloga.

Ne trebamo se čuditi da voda krštenja, na-stavlja Augustin, može čistiti dušu. Ona prodi-re u sve pore tijela i duše i tako sve ono što je već suptilno i nježno, kao što je duša, postaje po Kristovu blagoslovu još suptilnije i nježnije. Krist svojim blagoslovom predstavlja izvor ko-ji je jači od svakoga toka rijeka ili njihovih stru-ja. To je duhovna rijeka koja ispunja sve izvore i sve rijeke života. I pretvara se u novu praved-nost. Upravo Isusov silazak u vode Jordana, uranjanje njegovog tijela, ali i znak goluba, kao i Očev glas, svjedoče o tome da se duhovna zbi-lja uvijek pokazuju u konkretnosti znaka.

Pseudo-Krizostom tako govori da je Duh Sveti uzeo lik goluba jer on među svim stvo-renjima najviše njeguje ljubav. Sve forme pra-vednosti, koju Sluge Božje u istini posjeduju, mogu nasljedovati i sinovi zloga, Sotone, ali lju-bav Duha Svetoga, koja se očitovala u krštenju, nečisti duh ne može nasljedovati. Zato je Duh

Sveti za sebe zadržao obličje ljubavi i samo se kroz milost ljubavi očituje gdje je Duh Sveti. A On je u Kristu, u kojem je pravednost očitova-na kroz sebedarnu ljubav. Jedno bez drugoga ne mogu. Pravednost bez ljubavi je ideologija, utopija koja stvara nove žrtve, a ljubav bez pra-vednosti je laž i kaos. Upravo se u tome očituju Kristova posebnost, njegovo sinovstvo i razlog Očeve potvrde. On je Očev »Ljubljeni Sin« jer utjelovljuje ljubav i pravednost i jer ih neraz-dvojno povezuje.

Mi smo po krštenju suobličeni Kristu, nje-govoj smrti i uskrsnuću. No, ta suobličenost ni-je apstraktna. Ona se, kao i kod Isusovog kršte-nja želi pokazati, biti uprisutnjena, znakovita. Upravo iz dara krštenja pozvani smo suobliča-vati se Kristu po ispunjenju pravednosti koju je on naviještao i živio, znajući da se prije svega moramo otvoriti djelovanju Duha ljubavi. Tako ćemo u njemu biti Očevi ljubljeni sinovi i kćeri i svjedoci Kristove prisutnosti u povijesti, Crkvi i društvu. I jedino tako ćemo znati da nema no-ve pravednosti bez Krista.

Željko Tanjić

Ivan i Isus uz: Dj 10,34-38

Ivan Krstitelj je preteča. On pripravlja put i daje impuls da ljudi u njegovu ‘krštenju’ spoznaju da je spasenje u otpuštenju grijeha. Otpuštati grijehe može samo Gospodin Bog i Sin čovječji: »Vla-stan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« (Lk 5,24). Tako je evanđelje na njega primijenilo tekst Malahijinog proroštva o pre-teči velikoga Dana Gospodnjeg, pri čemu je riječ o sudnjem da-nu. No, tu se Malahija poziva na dolazak Ilijin koji treba obratiti »srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju« (Mal 3,24). Tako Ivan Krstitelj ima ulogu Ilijinu koju dijeli s Gospodinom Isusom (usp. Lk 1,17; 4,25-26). Naime, ako promatramo Lukino evanđelje djetinjstva, uočavamo da su Isus i Ivan Krstitelj prikazani paralelno. Gospo-din Isus je ipak veći. Ivan je prorok, možda i više od proroka,a Isus je Sin Božji (usp. Lk 1,26-38).

Mario Cifrak

»Isus izađe iz vode i, gle, otvoriše se nebesa.« Krštenje je ulazak u život

pod »otvorenim nebesima«. Otvorena nebesa slika su Božje prisutnosti, a život zadobiva novu dimenziju: usmjerenost »prema gore«. Time nije samo otvoren

put prema novome životu onkraj smrti, nego je i sam zemaljski put rasvijetljen

riječju i svjetlom koji dolaze iz otvorenih nebesa. Živjeti dar vjere znači biti

usmjeren prema toj otvorenosti neba kako bi naš životni hod ostavljao trag

nebeskoga svjetla i riječi. To je baština koju kršćanin prima i ostavlja drugima.

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK

40

Pisma čitatelja

Govor o nebeskim zaštitnicima (patro-ni) biskupija, župa, gradova, mjesta ili redovnič-kih zajednica nosi u sebi razlikovanje od teme i problematike naslova (titulus) ili naslovnika (ti-tular) tih istih subjekata. Kad je riječ o župi, sa-vjetuje se da ona već u samome naslovu nosi ime svoga nebeskoga zaštitnika. Budući da većina žu-pa slijedi takvu praksu, primjere drukčijih rješe-nja ovdje ne ćemo analizirati. Ostaje nam pitanje kriterija izbora zaštitnika župe, odnosno pitanje mogućnosti dvaju ili više nebeskih zaštitnika.

U skladu s uputom Calendaria particularia (iz god. 1970.) i odredbama De Patronis con-stituendis (iz god. 1973.) jasno je i nedvoznač-no određeno da za župu (kao i za druge subjek-te) bude samo jedan zaštitnik (»Patronus unus tantum sit.«). Za zaštitnika mogu biti izabra-ni: Bl. Djevica Marija, prema nekom od naslova koji su prihvaćeni i odobreni u liturgiji Crkve; sveti anđeli i sveci. Blaženici, bez prethodnoga dopuštenja Svete Stolice, ne mogu biti progla-šeni zaštitnicima. U praksi se dopušta da blaže-nici budu zaštitnici župa, ali ne i širih crkvenih područja. Važno je naglasiti da »zaštitnicima« nikada ne mogu biti proglašene osobe Presveto-ga Trojstva (što pak treba razlikovati od moguć-nosti da župe mogu imati »naslov« Presvetoga Trojstva, Duha Svetoga ili neki od u liturgiji i kr-šćanskoj predaji ustaljenih naslova ili atributa Krista Gospodina).

Glede samoga broja zaštitnika neke župe (a to se odnosi na i njezine naslovnike) kao počet-no pravilo vrijedni prethodna odredba o samo jednom zaštitniku. No, dodaje se da je dopušte-no izabrati dva ili više zaštitnikâ, ali samo ako su oni u kalendaru (općemu ili partikularnom) upisani zajedno, pod zajedničkim slavljem. Kao primjer mogu biti sveti apostoli Petar i Pavao ili sveti Joakim i Ana, roditelji blažene Djevice

O svecima zaštitnicima U zadnjemu broju Živoga vrela u ovoj ste rubrici odgovorili na pitanje vezano uz problematiku uzimanja dvaju imena na krštenju (i uz uzimanje kršćansko-ga kao »drugoga« imena uz ono građansko). Time ste me potaknuli na razmi-šljanje o naslovima crkava i o zaštitnicima župa. Postoje li odredbe o stavlja-nju neke župe pod zaštitu samo jednoga nebeskog zaštitnika?

p. Ivan

Marije. (Nije, međutim, moguće kao nebeske zaštitnike slaviti dva sveca koji su u opći kalen-dar upisani na isti dan ali ne pod zajedničkim slavljem.)

Nadalje, iz posebnih je razloga ponegdje do-pušteno i slavlje »drugotnoga zaštitnika« (patro-nus secundarius) ili »suzaštitnika«, ali je uvijek riječ o slavlju koje ne pada u isti dan kad i slav-lje sveca zaštitnika (patronus principalis). Glav-ni zaštitnik župe (mjesta i grada) slavi se uvijek kao svetkovina, a drugotni zaštitnik u stupnju spomendana. Liturgijske norme (De patornis constituendis) ne predviđaju da se ubuduće, bez doista važnoga razloga, proglašavaju drugotni zaštitnici.

Korisno je naznačiti da izbor (electio) i odo-brenje (approbatio) zaštitnika župe pripada mjesnoj crkvenoj vlasti (mjesnom biskupu), ali je za slavljenje potrebno dobiti i potvrdu (confir-matio) Kongregacije za božanski kult. Slično se načelo primjenjuje i u proglašavanju zaštitnika svih drugih subjekata. Osobito je važno naglasi-ti da bez odobrenja mjesne (i nadležne) crkvene vlasti nije nikomu u Crkvi dopušteno Blaženu djevicu Mariju ili nekoga sveca Katoličke Crkve »proglasiti« zaštitnikom, pa i onda kada se to odnosi samo na građansko područje djelovanja, na što osobito treba paziti kod inicijativa unutar vjerničkih društava, katoličkih udruga te crkve-nih pokreta. Liturgijsko slavlje sveca zaštitnika može se vezati samo na ona »zaštitništva« ko-ja su proglašena redovitim crkvenim odobre-njem ili su pak duboko ukorijenjena u predaju neke kršćanske zajednice. Ove odredbe smjera-ju prema čuvanju izvornoga smisla i kršćansko-ga dostojanstva u slavljenju »nebeskih zaštitni-ka«, ne dopuštajući da neki ‘svjetovni’ kriteriji ili samo ideja pobožnosti budu razlogom njiho-va proglašenja i slavljenja.

živo vreloISSN 1331-2170 – UDK 282

ŽIVO VRELO NA INTERNETUOd sada nas možete pratiti i na internet stranicama.

Članci, nedjeljna i blagdanska čitanja, molitve vjernikai prijedlozi za pjevanje – sve na jednom mjestu.

LITURGIJSKI KALENDAR – ROKOVNIKza 2011. Rokovnik džepnog formata s liturgijskim naznakama za svaki dan.Tvrdi uvez. Dvije stranice za svaki tjedan. Format: 9,5 x 15 cm.

136 str. � 25 kNNaručite na: [email protected] ili na naše brojeve telefona.

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EUR

živo vrelo

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKaptol 26, 10000 Zagreb • tel.: 01 3097 117 • faks: 01 3097 118e-mail: [email protected] • www.hilp.hr

LITURGIJSKI KALENDAR – ROKOVNIKLITURGIJSKI KALENDAR – ROKOVNIKLITURGIJSKI KALENDAR – ROKOVNIKLITURGIJSKI KALENDAR – ROKOVNIKza 2011.

Dopunska tablica rasporeda pomičnih slavljai liturgijskih vremena uz Božanski časoslov za pukdo 2023. godine. Potražite u katoličkimknjižarama ili na: www.hilp.hr.

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA

Prijenos liturgijskih slavljaTemeljni dokument za televizijskii radijski prijenos liturgijskih slavlja

24 str. � 25 knPastoralne upute i liturgijske smjernice Hrvatske biskupske konferencije za televizijske i radio prijenose liturgijskih slavlja.

Rođenjem svojim brat si nama posto nebo da bude domovina naša. Srca obnovi, duše nam privuci ljubavlju svojom.

Jasli

ce u

crk

vi sv

. Bla

ža u

Zag

rebu

(det

alj).

(S

nim

o: M

. Sok

ol)

Documents

2010...2011/01/28 · Teološka topologija otajstva utjelovljenja Ante Crnčević Priča o jaslicama seže duboko u kršćansku povijest, onkraj sred-njovjekovne tradicije figurativnog