OTVORENI UNIVERZITET „APEIRON“ TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE U TRAVNIKU

Oligopol u BiH (naftna industrija, telekomunikacije i

elektroenergetski sektor)

ESEJ

Predmet: Osnovi ekonomije

Profesor: Prof.dr. Nikoloa Grabovac

Asistent: Edin Arnaut

Semestar: Prvi

Smjer: Menadžment finansija, bankarstva i osiguranja

Travnik, oktobar 2009.

SADRŽAJ:

1. Uvod...............................................................................................................................2

2. Pojam, izvori i karakteristike oligopola......................................................................3

3. Naftna industrija...........................................................................................................4

4. Telekomunikacije..........................................................................................................5

5. Energetski sektor..........................................................................................................6

6. Zaključak.......................................................................................................................8

7. Literatura......................................................................................................................9

1

1. UVOD

U vezi sa definicijom oligopola postavlja se pitanje, šta znači “malo prodavača“ ili grupa prodavača. Koji je to broj prodavača zbog kojeg tržište gubi karakter savršene konkurencije? Na osnovu čega razgraničiti oligopol od velikog broja prodavača sa diferenciranim proizvodom? Treba istaći da je ovo razgraničavanje prilično teško, jer pored broja tržišnu strukturu determiniraju i drugi faktori. Riječ oligopol potiče od grčke riječi oligoi, što znači malo, i polist, što znači prodavač. Oligopol je oblik tržišne strukture u kojoj dominira mali broj prodavača homogenog ili diferenciranog proizvoda. Ako je proizvod homogen, imamo čisti oligopol. Ako je proizvod diferenciran, riječ je o diferenciranom oligopolu.

Pri donošenju odluka učesnik u oligopolističkoj konkurenciji nalazi se u međusobnoj zavisnosti sa drugim učesnicima na tržištu, zbog čega mora voditi računa o mogućim reakcijama drugih na njegove odluke i obratno. Čim preduzeće počne voditi računa o tome kakve će odluke donositi, s obzirom na moguće reakcije drugih preduzeća, ekonomska analiza ulazi na teren strategijskih igara.

Budući da na oligopolističkom tržištu samo mali broj preduzeća prodaje homogen ili diferenciran poroizvod, djelovanje svakog od njih utiče na ostala preduzeća u grani. Bitnu oznaku oligopola čini međusobna zavisnost i njihov pojedinačni uticaj na količinu i cjenu proizvoda. Za razliku od savršenog konkurenta, čiji je uticaj na cijenu zanemariv, oligopol značajno utiče na formiranje tržišne cijene. Ali, preduzeće u oligopolističkoj tržišnoj strukturi nije samo u djelatnosti kao monopol koji istovremeno vodi i politiku cijena i politiku obima proizvodnje. Zato, kod oligopola, koji prodaju identičan proizvod, samostalna politika nije moguća. Ta samostalnost je donekle moguća kod oligopola sa diferencijacijom proizvoda.

2

2. Pojam, izvori i karakteristike oligopola

Savršena konkurencija i čisti monopol su dva ekstremna tržišna stanja. Potupuna ili savršena konkurencija je više hipotetično stanje nego stvarnots. Monopol (jedan prodavač il kupac) također je rijedak slučaj. U većini privrednih grana na tržištu raznih zemala dominira nekoliko preduzeća, odnosno oligopolija.

Oligopol je najrasprostranjeniji oblik tržišne strukture u prerađivačkoj industriji. Čisti oligopol sa homogenim proizvodom javlja se često u proizvodnji čelika i aluminija, automobil, cigarete, sapuni i prašci za pranje su primjer oligopola sa diferenciranim proizvodom.

Oligopolska preduzeća nastaju sa više osnova. Glavni faktori, koji određuju oligopolsku strukturu na tržištu su tehnološki i troškovini uslovi privrednog sektora. Sektori, kao što su rafinerije nafte, proizvodnja automobila, izrada aviona su kapitalno intenzivni i imaju visoke fiksne troškove u proizvodnji. Princip minimalnih prosječnih troškova moguće je postići samo uz uslov velikog obima poslovanja. Visoki troškovi kapitala su ujedno značajna barijera za ulazak novih preduzeća u privredni sektor. Oligopol je čest u prerađivačkim djelatnostima zbog ekonomije razmjera i prepreka ulasku, jer, na primjer, jedna optimalna rafinerija nafte stoji oko milijardu dolara. Da bi bio rentabilan proizvođač automobila, treba proizvesti 300.000 automobila godišnje. Oligopol je tipičan i za bazične grane industrije zbog visokih investicija i postizanja optimuma pri visokom obimu proizvodnje. Oligopol može nastati i zbog troškova prevoza. To je primjer sa ugljem, cementom i ciglom. Iako u nekoj tržavi postoji veći broj ugljenih kopova, cementara i ciglana, zbog prevoznih troškova one djeluju na lokalnim tržištima i nataj način imaju oligopolsku poziciju.1

Stepen snage malog broja velikih preduzeća u privrednom sektoru izražava se koncentracijskim odnosom. Taj odnos izražava postotak ukupne prodaje najvećih preduzeća u nekom privrednom sektoru. Ako grupa od četiri preduzeća ima koncentracijski odnos 100, tada se sigurno radi o oligopolu. Isto tako, učešće od 50% i 60% ukupne prodaje, odnosno proizvodnje u privrednom sektoru upućuje na zaključak o oligopolu.

Međutim, koncentracijski odnosi moraju se interpretirati oprezno, jer mogu precijeniti tržišnu moć najvećih preduzeća u nekoj djelatnosit. Na primjer, ako je uvoz slobodan, tada koncentracijski omjer ne može biti indikator za zaključivanje o oligopolskoj poziciji, iako se može raditi samo o dva preduzeća. Koncentracijski omjer ili odnos za pojedine proizode, izračunat za cijelu zemlju, može biti vrlo nizak i upućivati na potpunu konkurenciju, ali ako se radi o proizvodima lokalnog tržišta, to može biti oligopol.

Budući da na oligopolističkom tržištu samo mali broj preduzeća prodaje homogen ili diferenciran poroizvod, djelovanje svakog od njih utiče na ostala preduzeća u grani. Bitnu oznaku oligopola čini međusobna zavisnost i njihov pojedinačni uticaj na količinu i cjenu proizvoda. Za razliku od savršenog konkurenta, čiji je uticaj na cijenu zanemariv, oligopol značajno utiče na formiranje tržišne cijene. Ali, preduzeće u oligopolističkoj tržišnoj strukturi

1 Jozo, B.: Mikroekonomija, HKD Napredak Sarajevo, 1996.

3

nije samo u djelatnosti kao monopol koji istovremeno vodi i politiku cijena i politiku obima proizvodnje. Zato, kod oligopola, koji prodaju identičan proizvod, samostalna politika nije moguća. Ta samostalnost je donekle moguća kod oligopola sa diferencijacijom proizvoda.

Budući da cjenovna konkurencija vodi razornim ratovima cijena, oligopolisti, suparništvo i konkurenciju radije premiještaju u domen diferencijacije proizvda, reklame, dizajna i pružanja brze i efikasne usluge. To je necjenovna konkurencija. Ali i ovdje akcija jednog brzo se uzvraća reakcijom drugog. Sa obzirom da oligopolist zna da će njegove aktivnosti uticati na druge oligopoliste u grani, svako preduzeće mora uzeti u obzir moguću reakciju konkurenata kad aodlučuje o cijenama, stepenu diferencijacije, obimu reklame i sl. Budući da konkurenti mogu reagirati na mnogo različitih načina, ne postoji jedinstven, nego više modela oligopola, koji se temelje na reakciji konkurenata na akcije drugih. Zbog toga, donošenje odluka kod oligopola je mnogo složenije nego u ostalim oblicima tržištne strukture. Zavisno od toga da li se oligopolisti sporazumijevaju ili ne imamo nesporazumni i sporazumni oligopol.

Oligopil možemo podjeliti u dvije osnovne skupine i to nesporazumni oligopol i sporazumni oligopol. Kod nesporazumnog oligopola razlikujemo sljedeće modele:

Model Cournot-a, Sweezyev model, Chamberlainov model, Edgeworthov model.

Dok kod sporazumnog oligopola razlikujemo sljedeće podjele:

Kartel, Liderstvo u određivanju cijena, Necjenovna konkurencija.

3. Naftna industrija

Nafta je danas u svijetu jedan od najznačajnijih strateških proizvoda (obično se naziva "crno zlato"). Zbog toga zemlje proizvođači2 nafte imaju veliku moć u geopolitičkim odnosima, a kontrola nad izvorištima nafte jedan od najznačajnijih uzroka kriza u svijetu.

Oligopoli se mogu sporazumjevat, bilo javno, tajno ili prešutno. U mnogim državama sporazumjevanje o cijenama a i podjeli tržišta je zabeanjeno, ali tako u nekim državama ti su sporazumi legalni. Primjer ovog imamo u našoj državi gdje udruženje naftaša na području Bosne i Hercegovine diktira cijene ovih derivata. U periodu od januara do augusta 2009. godine cijene naftnih derivata u FBiH su korigovane devet puta od kojih je dva puta došlo do smanjenja cijene derivata i to u periodu januar-februar.3 Ovaj podatak jasno pokazuje u

2 http://en.wikipedia.org/wiki/Nafta

3 http://www.biznis.ba

4

kakvom se stanju nalazi tržište naftnih derivata u državi. Pitanje koje se stalno postavljaju je zašto se kretanja na svjetskom tržištu osjeti samo kada dolazi do poskupljenja, dok pad cijena barela rijetko izaziva i pad cijena u maloprodaji. Na ovo pitanje udruženje prijevoznika naftnih derivata odgovara kako cijene u maloprodaji nisu u zavisnosti od cijene nafte na svjetskom tržištu nego da ta cijena u direktnoj zavisnosti od rafinerija naftnih derivata koje diktiraju te cijene.

Suštinski problem tržišta naftom i naftnim derivatima je oligopol koji imaju INA, Energopetrol i distributeri nafte u BiH. Osim toga, problem je i eksteritorijalna koncentracija koja se desila na prostoru BiH. Glavni snabdjevači ovog dijela bh. tržišta naftom i naftnim derivatima su hrvatske i slovenačke firme. Najveću mrežu vlastitih benzinskih pumpi i dalje ima sarajevski Energopetrol kod koga su se snabdjevali i brojni privatni vlasnici benzinskih pumpi. Glavni konkurent bila mu je INA BH, firma "kćerka" hrvatske "INA"-e.

Od ukupno 600.000 tona nafte, koliko se zvanično troši u Federaciji, "Ina BH" obezbjeđuje 18,52 posto tržišta u Federaciji BiH, "Energopetrol" uvozi oko 130 hiljada tona derivata, oko 200 hiljada tona obezbjeđuju "Zovko" iz Žepča i dva velika uvoznika iz zapadne Hercegovine: "Circle" i "Eurobenz". Najveće privatne kompanije u preostalom dijelu Federacije "Čavkunović" iz Bihaća i "Kopex" iz Srebrenika, zajedno ne uvoze vise od 35 hiljada tona.4

Faktor koji također značajno utiče na cijene nafte na domaćem tržištu je Rafinerija Brod koja već sada ima veliki značaj za formiranje cjenovne politike u oblasti nafte i naftnih derivata na prostoru BiH. međutim ova rafinerija se nalčazi u okruženju rafinerija iz susjednih država koje također imaju značajan udio u stvaranju slike o naftnim derivatima a to su Rafinerija nafte Sisak i Rafinerija nafte Rijeka u Hrvatskoj, Rafinerija nafte Pančevo i Rafinerija nafte Novi Sad u Srbiji.

Kao rješenje problema nameće domaće zakonodavstvo koje će tržište nafte i naftnih derivata urediti tako da se sprječi oligopol pojedinih kompanija, a da se ujedno i omogući razvoj domaće proizvodnje misleći na Rafineriju Brod koja u ovim okolnostima teško može osvojiti domaće tržište iako za to posjeduje sve potrebne kapacitete. Također značaj terminala u Luci Ploče je u tome što država može osigurati svoje rezerve i biti regulator tržišta. Federacija BiH samo od naplate poreza na naftu svake godine bi mogla da napuni bar pola svoga budžeta.

4. Telekomunikacije

Specifičnost Bosne i Hercegovine ogleda se i u postojanju tri nacionalna teleoperatera monopolista, što se nedovoljno upućenima može učiniti i kao svojevrstan paradoks, jer bi u normalnim državama postojanje više od dva teleoperatera samo po sebi nametalo i pretpostavku otvorene tržišne utakmice između različitih telekoma, koja bi rezultirala raznovrsnijom ponudom usluga, određenim pogodnostima za građane, posebno što se tiče cijena usluga.

4 http://www.bhdani.com

5

Prema istraživanjima objavljenim u UNDP-ovoj publikaciji sistem ranog upozoravanja za prvi kvartal 2004. godine i prvi kvartal 2005. godine na području cijele Bosne i Hercegovine, 80,1% domaćinstava ima fiksni telefonski priključak. Ovo potvrđuje i ispitivanje životnog standarda građana BiH prema kojem 85% domaćinstava u urbanim područjima ima telefon, a svega 60% u poluurbanim i ruralnim područjima.

Oligopolski položaj na polju telekomunikacija u Bosni i Hercegovini najbolje pokazuju sljedeći podaci.

BH telekom svojom mrežom fiksne telefonije ima tržište od 51 posto stanovništva BiH, M - tel do 34 posto, a HT iz Mostara 16 posto. Sva tri telekomska operatora imaju i usluge mobilne telefonije. BH telekom pokriva 99,11 posto područja BiH i 81,69 posto prometnica, M – tel 80,45 posto stanovništva i 89,67 posto prometnica, a HT Mostar 70 posto stanovništva i 50 posto prometnica. U BiH je pristup Internetu omogućen za samo 20 posto stanovništva. Sva tri telekoma imaju svoje operatore za pružanje usluge pristupa Internetu. BH telekom u fiksnoj telefoniji ima tržišni udjel od 60 posto, M - tel 30 posto, a HT Mostar 10 posto. BH telekom u uslugama pristupa Internetu ima 76-postotni tržišni udjel, M - tel 14-postotni, a HT Mostar 10-postotni. Tržišni udjel BH telekoma u mobilnoj telefoniji je 51 posto, M - tel 35 posto, a HT Mostar (ERONET) 14 posto. Država ima 90 posto vlasništvo u BH telekomu, dok je 10 posto privatizirano kroz javni upis dionica. U M–telu Telekom Srbije ima 65 posto vlasništva, Fond mirovinskog osiguranja RS-a 10 posto, Fond za denacionalizaciju RS-a 5 posto, dok je 20 posto privatizirano kroz javni upis dionica. Država u HT-u Mostar ima 53 posto, dok T-HT ima 30 posto a Hrvatske pošte iz Zagreba 7 posto.5

Liberalizacija tržišta telekomunikacije u BiH tek je djelomično počela prije nekoliko godina dodjelom licencija za nezavisne operatore fiksne telefonije i pristupa Internetu. Tržište je nerazvijeno i sa slabim prihodima jer novi operatori nemaju mogućnost konkurirati monopolu trima nacionalnim operatorima. Također, vlade oba entiteta bi trebale u dogovoru sa telekomunikacionim operatorima, izabrati najpovoljniji model i metod privatizacije. Što se tiče mobilne telefonije, na tom polju je postignuta potpuna liberalizacija i trenutno u Bosni i Hercegovini postoje tri operatera mobilne telefonije: BH Mobile, Eronet i M-tel.

5. Energetski sektor

Električna energija je od ključnog značaja za moderna društva i predstavlja skup složenih izazova i dilema. Ovo važi za sve zemlje, a posebno za one koje prolaze kroz proces značajne ekonomske i društvene promjene kao što je Bosna i Hercegovina. U Federaciji Bosne i Hercegovine postoje dvije kompanije u većinskom državnom vlasništvu koje su licencirane za djelatnost proizvodnje, distribucije i snabdijevanja električnom energijom. Karakteristika ovih kompanija je da one snabdijevaju područja sa bošnjačkom i hrvatskom etničkom većinom.

Prva i najveća kompanija je Javno preduzeće Elektroprivreda BIH (EPBIH). Sjedište EPBIH je u Sarajevu. EPBIH opslužuje potrošačku bazu od oko 646.000 kupaca, od čega je više od 90% domaćinstava. EPBIH radi sa dvije termoelektrane na ugalj i tri hidroelektrane s ukupnim instalisanim kapacitetom od 1.831 MW. Osim toga, EPBiH radi sa šest malih

5 http://www.poslovni.hr/34716.aspx

6

hidroelektrana s ukupim instalisanim kapacitetom od 9.6 MW. U 2002. godini proizvodnja kompanije je iznosila 5.540 GWh, a ukupna potrošnja kupaca je bila oko 3.505 GWh.6

Druga kompanije u Federaciji Bosne i Hercegovine, Javno preduzeće Elektroprivreda hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZHB) dioničarsko društvo Mostar, znatno je manja glede instalisanog kapaciteta i broja kupaca. Ono opslužuje oko 168.000 kupaca, od čega su oko 152.000 domaćinstva. EPHZHB radi sa pet hidroelektrana s ukupnim instalisanim kapacitetom od 775 MW. Za razliku od EPBIH, ova kompanije nema dovoljno električne energije da zadovolji potrebe svojih kupaca, i kao posljedica toga, znatan dio električne energije mora da uvozi. Ona zadovoljava samo 40% svojih kupaca vlastitom proizvodnjom.

U drugom entitetu, Republici Srpskoj, postoji jedna kompanija Javno preduzeće Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) d.d. Trebinje, koja je u većinskom državnom vlasništvu i koja ima monopol na cijeloj teritoriji ovog entiteta. Ova kompanija snabdijeva područje Republike Srpske s većinskim srpskim stanovništvom. ERS ima potrošačku bazu od 436.000, od čega su više od 400.000 domaćinstva. ERS radi sa dvije termoelektrane na lignit i pet hidroelektrana s ukupnim instalisanim kapacitetom od 1.424 MW. Kao i JP Elektroprivreda BIH, ova kompanija takođe ima dovoljno kapaciteta da u potpunosti zadovolji potrošnju svojih kupaca i da izveze jedan dio električne energije.7

Očigledan problem doprinosi neracionalnoj trgovini u kojoj dvije elektroprivrede izvoze električnu energiju, dok istu električnu energiju uvozi treća kompanija da bi zadovoljila potrebe svojih kupaca, samo po znatno višoj cijeni. Elektroenergetske kompanije su sinhronizovane i međusobno povezane, ali među njima ne postoji konkurencija. One su stvarni monopoli u okviru svojih isključivo etnički baziranih teritorija gdje pružaju uslugu. Nepostojanje jedinstvenog tržišta koriste trgovci električnom energijom na štetu građana.

Proces reforme elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini započeo je potpisivanjem izjava entitetskih vlada o elektroenergetskoj politici u 2000. godini, a nastavljen usvajanjem Zakona o prenosu električne energije, regulatoru i operatoru sistema i entitetskih zakona o električnoj energiji 2002. godine.

Glavni cilj reformi je uvođenje konkurencije u sektor radi ukidanja sadašnjeg monopola državnih kompanije i privatizacije koja će privući poželjne strateške investitore i potrebne investicije u sektor. U ekonomskom i tehničkom smislu to znači obezbjeđivanje sigurnog rada sistema, snabdijevanja električnom energijom, stabilnosti veleprodajnih cijena. Primarni cilj prestrukturiranja je razvoj trgovine električnom energijom izvan državnih i entitetskih granica. Prepreke za razvoj tržišta električne energije potiču iz činjenice da proces prestrukturiranja elektroenergetskog sektora još nije okončan i da su djelatnosti proizvodnje, distribucije i snabdijevanja još uvijek u okviru tri kompanije koje su u većinskom državnom vlasništvu. Razdvajanje ovih djelatnosti, utvrđivanje jasnih i transparentnih tarifa za korištenje distributivne mreže, te deregulacija proizvodnje, doprinijeli bi uspostavljanju konkurencije, odnosno ulasku novih (privatnih) kompanija u tržišnu utakmicu.

6. ZAKLJUČAK

6 www.elektroprivreda.ba7 Energetski bilans za 2006., NOSBiH.

7

Oligopol je najrasprostranjeniji oblik tržišne strukture u prerađivačkoj industriji. Čisti oligopol sa homogenim proizvodom javlja se često u proizvodnji čelika i aluminija. Oligopolija je dominantno tržišno stanje u privredama razvijenih zemalja. Tu tržišnu strukturu čine krupne korporacije u većini privrednih sektora. Zato je korisno sagledati glavna obilježja krupne korporacije, odnosno većeg oligopolističkog preduzeća savremene privrede. Iz dosadašnjeg izlaganja problematike oligopola vidjeli smo da oligopolisti mogu donositi različite odluke u cilju maksimiziranja svojih profita. Pri donošenju tih odluka učesnik u oligopolističkoj konkurenciji nalazi se u međusobnoj zavisnosti sa drugim učesnicima na tržištu, zbog čega mora voditi računa o mogućim reakcijama drugih na njegove odluke i obratno. Čim preduzeće počne voditi računa o tome kakve će odluke donositi, s obzirom na moguće reakcije drugih preduzeća, ekonomska analiza ulazi na teren strategijskih igara. Oligopolska preduzeća nastaju sa više osnova. Glavni faktori, koji određuju oligopolsku strukturu na tržištu su tehnološki i troškovini uslovi privrednog sektora. Sektori, kao što su rafinerije nafte, proizvodnja automobila, izrada aviona su kapitalno intenzivni i imaju visoke fiksne troškove u proizvodnji. Princip minimalnih prosječnih troškova moguće je postići samo uz uslov velikog obima poslovanja. Visoki troškovi kapitala su ujedno značajna barijera za ulazak novih preduzeća u privredni sektor. Oligopol je čest u prerađivačkim djelatnostima zbog ekonomije razmjera i prepreka ulasku. Savršena konkurencija i čisti monopol su dva ekstremna tržišna stanja. Potupuna ili savršena konkurencija je više hipotetično stanje nego stvarnots. Monopol (jedan prodavač il kupac) također je rijedak slučaj. U većini privrednih grana na tržištu raznih zemala dominira nekoliko preduzeća, odnosno oligopolija.

8

7. LITERATURA

1. Jozo, B. (1996), „Mikroekonomija“, HKD Napredak Sarajevo

2. Studija energetskog sektora u BiH, Modul 11 Nafta Sarajevo 2007

3. Energetski bilans za 2006., NOSBiH

4. http://www.biznis.ba

5. http://www.bhdani.com/arhiva/178/t17810.htm

6. http://www.poslovni.hr/34716.aspx

7. www.elektroprivreda.ba

9