OBRAZOVANJE EKONOMISTA U UVJETIMA GLOBALIZACIJE - … · I. Uvod Globalizacija je slojevit fenomen suvremenog svijeta. Ne postoji sveobuhvatna definicija globalizacije jer, ovisno

Jašiæ Zoran1

UDK 331.867

OBRAZOVANJE EKONOMISTA U

UVJETIMA GLOBALIZACIJE

Sa�etak

Razmatrati ulogu obrazovanja u uvjetima globalizacije vrlo jeslo�ena zadaæa.

Globalizaciju smo definirali kao rastuæi stupanj meðuovisnosti usvjetskoj privredi. Ona dolazi do izra�aja kroz poveæanu mobilnostinformacija, ljudi, kapitala i usluga. Temeljni trend setteri

globalizacije u svjetskim su razmjerima multinacionalne kompanije.Njihov utjecaj na pojedine ekonomije ovisi o tome da li se radi ozemljama u razvoju, zemljama u tranziciji ili razvijenim zemljama(Triade).

Obrazovanje shvaæeno kao investicija u ljudski kapital igra va�nuulogu u formuliranju odluka, koje mogu pridonijeti da seminimiziraju negativne posljedice globalizacije u pojedinimnacionalnim ekonomijama. Obrazovanje ekonomista u uvjetimaglobalizacije nameæe potrebu da u svim disciplinama (predmetima)sve više bude zastupljena globalna dimenzija.

Studij ekonomije u Hrvatskoj u uvjetima globalizacije tra�i izmjenenastavnih planova i programa i njihovo prilagoðavanje programima uzemljama EU. U nastavu se mora uvrstiti više predavanja naengleskom jeziku. Treba pojaèati meðunarodnu razmjenu profesora istudenata te usvajanje sustava vrednovanja studija u okviru EU.

Kljuène rijeèi: Globalizacija, globalna dimenzija, obrazovanje,faktori proizvodnje, nastavni planovi, tr�ište, infrastruktura,trend-setter, mobilnost faktora, pedagogija, didaktika, znanje, “novaekonomija”.

243EKONOMIJA / ECONOMICS, 2 / IX (www.rifin.com)

1 Zoran Jašiæ, prof. dr. sc., Ekonomski fakultet, Zagreb

I. Uvod

Globalizacija je slojevit fenomen suvremenog svijeta. Ne postojisveobuhvatna definicija globalizacije jer, ovisno o znanstvenomsegmentu istra�ivanja, pojedini autori istièu one specifiène osobinekoje predmetu njihova istra�ivanja daju globalnu dimenziju.

S ekonomskog stajališta, globalizaciju se mo�e promatrati kao rastuæiintenzitet meðuovisnosti u svjetskom gospodarstvu – prvenstvenokroz poveæanu mobilnost informacija, kapitala, ljudi i uslugatransakcijama multinacionalnih kompanija koje mre�om svojihpodru�nica pokrivaju èitav globus. Proširenjem tr�išta, koje obiènoprate direktne investicije, ove kompanije te�e ostvariti uèinkeekonomije razmjera (economic of scale) u pojedinim sektorima(informatika, farmaceutika, automobili) kao i uèinke ekonomskediverzifikacije (economic of scope).

Sinergijski uèinak ovih metoda optimalizacije proizvodnje usvjetskim razmjerima rezultira smanjenjem cijena proizvoda i novimpritiscima za deregulacijom na tr�ištima pojedinih zemalja. Na tajnaèin sve veæim umre�avanjem multinacionalnih kompanija, èijipromet prelazi velièinu BDP pojedinih zemalja, naglašava se kakoglobalizacija ukida granice dr�ava, a multinacionalne kompanije,tr�išni lideri (trend setteri) postaju kljuèni faktor u voðenjuekonomske politike. Meðutim, osim pozitivnog uèinka napoveæanje efikasnosti, a time i sni�enje cijena pojedinihproizvoda i usluga (prvenstveno u telekomunikacijama iprijevozu), ne treba zaboraviti da poveæanje ulaganjemmultinacionalnih kompanija u zemlje s ni�im nadnicama,izaziva porast nezaposlenosti u razvijenim zemljama, što jerezultiralo politièkim revoltima pogoðenih grupa stanovništva.

Poveæana mobilnost kapitala koja prati procese globalizacijesvjetskog gospodarstva, vrlo èesto praæena špekulantskim motivima,ima za posljedicu smanjenje prihoda od poreza na osnovi ovihtransakcija koje se obavljaju elektronièki, što izaziva probleme usaniranju dr�avnog proraèuna.

Na ekstremne posljedice globalizacije u pogledu nezaposlenostiukazali su H. P. Martin i H. Schumann2 u èesto citiranoj knjizi

244 Z. Jašiæ: OBRAZOVANJE EKONOMISTA U UVJETIMA GLOBAL...

2 Vidi; Martin, H. P. Schumann, H.: Die Globalisie Rungsfalle, der Angrif auf Demokrateund Wohlstand, Reinbeck 1996., citirano prema V. Steger (izdavaè): GlobalisierungGhestalten, Springer, Berlin, 1999., str. 58.

«Zamka globalizacije». Oni su došli do zakljuèka da æe pritisakmultinacionalnih kompanija za smanjenjem poreza i doprinosa prioporezivanju poduzeæa kao i standardi za zaštitu okoliša, kapitalusmjeriti na druge lokacije, znaèi ostvarivanje tzv. društva 20 : 80.To zapravo znaèi da æe u takvom društvu biti korišteno samo 20%ljudskih resursa, dok æe 80% �ivjeti u siromaštvu. Globalizacija zaove autore mo�e se izjednaèiti sa manèesterskim – kapitalizmom kojiznaèi siromaštvo i bogatstvo za manjinu. Oni predla�u deset idejakako se ne bi ostvarilo društvo 20 : 80:

• demokratiziranu i uspješnu EU;• jaèanje i europeiziranje graðanskog društva;• europsku monetarnu uniju;• proširenje u zakonodavstvu EU na oporezivanje;• uvoðenje poreza na promet na devizne transakcije (tzv.

Tobinov porez) i na euro-kredite izvan Europe;• socijalne i ekološke minimalne standarde za svjetsku

trgovinu;• jednu ekološku poreznu reformu za èitavu Europu;• uvoðenje jednog europskog poreza na luksuz;• europske sindikate;• zaustavljanje dereguliranja bez socijalnih mjera zaštite.

Sa stajališta intenziteta razlikuju se tri stadija globalizacije: klasièni,moderni i suvremeni. Suvremena globalizacija mo�e se oznaèiti kaoubrzana globalizacija.

Za nju je karakteristièno:3

• poveæan je obim materijala u prometu;• veæa je brzina kojom se taj promet odvija;• veæa je raznolikost dobara koja cirkuliraju (materijal, energija,

informacije).

Iz ove Clarkove definicije proizlazi da je svijet uvijek bio izlo�enprocesima globalizacije, samo se radi o stupnju intenziteta togprocesa. Suvremena informatièka revolucija posebno je doprinijelatom intenzitetu kroz istovremenu nazoènosti informacija i unajzabitijim dijelovima svijeta. Globalizacija u tom kontekstu sve


3 Vidi; Clark, R.P.: The Global Imperative: An Interpretive History of the spread ofHumankind, Boulder, Co: Westview Press, 1997. (Citirano prema: Jan Nederveen Pieterse;Globalization and Human Integration: We are all Migrants, Futures, Vol. 32, No 5/2000,str. 274.

više znaèi nedjeljivost vremena i prostora. «Prostor postaje vrijeme, avrijeme postaje prostor».4 Internet ne poznaje nijedan radni dan inijednu nedjelju, nikakvo radno ili slobodno vrijeme, on nemaodmora. Sve to, meðutim, èovjek treba ako se hoæe orijentirati uovom svijetu. Tako gledano Internet je «nehuman», osuðuje nas naulaganje sve više vremena da bismo se snašli u svijetu ».

Kada se radi o dosezima informatièke revolucije kao bitnomsegmentu globalizacije, bitno je uoèiti da upravo ubrzanaglobalizacija ima za posljedicu neravnomjernu globalizaciju. Jaz ustupnju razvijenosti izmeðu razvijenog Sjevera i nerazvijenog Jugaprodubljuje se.

Doseg globalnih masovnih komunikacija i reklama koje iz razvijenogdijela svijeta dopiru do stanovništva na Jugu, nije praæen iadekvatnim akcijama na podruèju gospodarstva.

U razvijenim zemljama gledaoci uz televizor do�ivljavaju «paæenjena distancu» i anga�iraju se u okviru ogranièenih gesta solidarnostiprema siromašnim zemljama, nalazeæi zaštitu u «šovinizmuprosperiteta» kojeg podr�avaju institucije i mediji.

Ako se globalizacija promatra kao dugoroèan povijesni proces onaukljuèuje sljedeæe dimenzije i komponente:5

• kretanja starih naroda unutar i izmeðu kontinenata;• trgovina meðu razlièitim kulturama na velikim udaljenostima;• «Svjetske religije» nastale tijekom velikih seoba naroda, što se

odrazilo u rasponu i varijacijama budizma, kršæanstva iislama;

• difuzija tehnologija ukljuèujuæi neolitski agrarni know-how,vojne tehnologije, umijeæe brojenja, znanosti, i inovacijenovih tehnologija zbog interkulturalnog kontakta.

Kad se na globalizaciju gleda kao na kretanje prema ljudskojintegraciji, polazi se od sljedeæih razmatranja i uvjeta:6

• Globalizacija se sagledava kao dugoroèni povijesni proces.• Tendencija ljudskog integriranja sagledana je ne kao izravan,

veæ kao dijalektièki proces.


4 Vidi: K. A. Geissler: «Der Echtzeit – Gesellschaft Geht Orientierung Verloren, Faz, 30.XII, 2000, str. 65.

5 Vidi: Jan Nederveen Pieterse; Globalisation and Human Integration: We are all Migrants,Futures, Vol. 32, No. 5/2000, str. 387.

6 Vidi: Pieterse J. N.: op. Cit. Str. 386.

• Ova je perspektiva kombinirana s analizom moæi i hijerarhije.• Utopijske se vizije ljudskog zajedništva uzimaju kao

smjernice, ali ne kao preèaci.• Buduæi da je globalizacija kompleksan multidimenzionalan

skup procesa (ukljuèujuæi konkretne procese, promjenjivesubjektivnosti i specifiène globalizacijske projekte), pokretprema ljudskom integriranju nije ujednaèen u razlièitimpodruèjima i dimenzijama.

• Dijaspore i migracija dio su tendencije ljudske integracije i utom su procesu i blagoslov i kletva za regije emigracije i regijeimigracije.

• Iz ove procjene slijedi prednost politike intervencije u odnosuna cilj globalne jednakosti, jer bi bez nje koncepcija ljudskeintegracije postala manipulativna ili besmislena, licemjerna iliretorièka.

Za razumijevanje globalizacije kao kretanja prema ljudskojintegraciji bitno je uoèiti paradoks slobodnog kretanja kapitala iogranièenog kretanja ljudi i rada.

Globalizacija ukljuèuje ljudsku integraciju, ali to je dugoroèan,neravnomjeran i paradoksalan proces. U globalnim ljudskimuvjetima proširenje socijalne kooperacije i produbljena nejednakostidu zajedno.

Globalna je jednad�ba kompleksna i nema lakog preèaca; ali ipakpostoji nekoliko naznaka konstruktivne analitike i politike.7 Kljuèniargumenti koji èine tu jednad�bu, ukljuèuju:

1. Relativiziranost okvira nacionalne dr�ave – njen formatstvara prostor za šire varijacije upravljanja društvenimposlovima (nevladine udruge);

2. Odnosi meðu pojedinim kulturama odluèujuæi su za«nacionalnu akumulaciju» u cjelini, premda èesto nije biospoznat njihov doprinos;

3. U eri regionalizacije, odnosi meðu razlièitim kulturama kojiprelaze granicu pojedine dr�ave tvore socijalno iinstitucionalno tkivo koje je od vitalne va�nosti za sadašnji ibuduæi gospodarski uspjeh – tipièan su primjereuropsko-arapski odnosi;


7 Vidi: Peterse J.N. op. Cit. Str. 397.

4. Etnièke ekonomije mogu prostorno ispreplesti jednugospodarsku regiju (kao na primjer, kineska dijaspora upacifièkom bazenu);

5. Isprepletene etnièke ekonomije prote�u institucionalne vezekroz utvrðene segmente društvenih formacija.

II. Mjerenje globalizacije

U uvodnom smo dijelu iznijeli da globalizacija znaèi rastuæi stupanjmeðuovisnosti u svjetskom gospodarstvu. Kvantificiranje istatistièko praæenje tih meðuovisnosti povezano je sa metodološkimteškoæama. Kad se radi o multinacionalnim kompanijama koje suglavni akter u ekonomskom segmentu globalizacije vrlo je teškokvantificirati iznose internih transakcija izmeðu centrala pojedinihmultinacionalnih kompanija i njihovih brojnih podru�nica – tj.proizvodnih i uslu�nih poduzeæa širom svijeta. Kad se globalizacijupromatra iz povijesne, razvojne i kulturološke perspektive uzprobleme kvantitativnog praæenja fenomena globalizacije, javlja sepotreba i za kvalitativnim, odnosno deskriptivnim analizama.

Jedan takav pokušaj uèinio je M. Albrow,8 èija definicijaglobalizacije obuhvaæa sljedeæe elemente:

1. Aktivan ili pasivan razvoj prema globalnosti (kojudefiniramo kao ukupnost globalnih odnosa);1.1.u pojedinim podruèjima:

1.1.1. kao proširenje pojedinih rješenja, vrijednosti,tehnologija i drugih ljudskih proizvoda na èitavsvijet;

1.1.2. kao rastuæi utjecaj globalnih rješenja i sl. Na�ivot ljudi;

1.1.3. kao rastuæe znaèenje globusa kao centralnepolazišne toèke ili pretpostavke ljudskogdjelovanja;

1.1.4. kao rastuæa promjena prouzroèena interakcijompojedinih podruèja;

1.2.kao ukupnost ovih podruèja;1.3.kao apstraktni pojam višeg ranga ovih podruèja;

2. Aktivni ili pasivni proces globalizacije u jednom ili svimpodruèjima navedenim pod 1.


8 Vidi: Martin Albrow; Abschied vom Nationalsthat, Edition Zweite Moderne, Suhrkamp,Frankfurt/M, 1998. str. 141.

3. Povijesne promjene koje rezultiraju iz sume pojedinih oblikai primjera navedenih pod 1.

Indeks globalizacije gruba je aproksimacija, odnosno pokušajkvantificiranja gospodarske meðuovisnosti neke zemlje od svjetskoggospodarstva. To su zanemarene politièke, kulturološke i ostaledimenzije globalizacije koje su u suvremenim razmatranjima ovogslojevitog fenomena izlo�ene kritièkim analizama. To posebno dolazido izra�aja kad se nastoje ustanoviti posljedice globalizacije na malezemlje, koje po svojim gospodarskim uèincima nisu odluèujuæe zaglobalne trendove – nisu trend setteri, ali moraju uoèavati pozitivne inegativne posljedice globalizacije kako bi optimalizirali svojupoziciju na svjetskom tr�ištu. Posebno ih brinu negativne posljediceglobalizacije kad se radi o oèuvanju tradicionalnih kulturnihvrijednosti.

U praksi su poznata dva indeksa globalizacije koji su usredotoèeniprvenstveno na njen gospodarski segment.

Indeks McKinseyevog – Global Research Instituta mjeri na razinipojedinih grana meðuovisnost trgovine i proizvodnje za zemlje tzv.Trade (SAD, Njemaèka, Japan). Nešto je dalje otišao Institut zagospodarska istra�ivanja u Hamburgu (HWWA) koji na globalnojrazini obuhvaæa èetiri indikatora (izvoz, uvoz, proizvodnju kojustrana poduzeæa kontroliraju u Njemaèkoj).

Najnoviji prijedlozi9 te�e cjelovitijem obuhvatu gospodarskogsegmenta globalizacije, i trebali bi obuhvatiti sljedeæih petpokazatelja:

• gospodarsku meðuovisnost (trgovinske kvote, direktneinvesticije),

• pokazatelje pojedinih elemenata u vrijednosnom lancu (kvoteprihoda i rashoda koji se ostvaruju u inozemstvu u svezi sprometom licenci i patenata kao djelatnosti istra�ivanja irazvoja),

• pokazatelje o proizvodnim faktorima (udio stranaca u brojuzaposlenih i u broju zaposlenih koji imaju obavezno socijalnoosiguranje kao i u kapitalu),


9 Radi se o prijedlogu Landenburger Kolleg «Globalisierung verstehen und gestalten», Vidi:V. Steger (izdavaè); Nirkmuster der Globalisierung, Gottlieb Daimler – und Karl BenzStiftung, Ladenburg 1998, str. 19.

• broj relevantnih zemalja – trgovinskih partnera kao indikatorpostupnog ukidanja granica i fragmentiranja gospodarskihaktivnosti,

• ravnomjernost disperzije aktivnosti u inozemstvu (prostorniraspored udjela u inozemstvu na izravnim investicijama, izvozi uvoz kao i prihodi i rashodi za patente i licence, mjereniprema kriteriju koncentracije, odnosno disperzije, koji raste srastuæom globalizacijom.

Poseban problem u okviru mjerenja uèinaka globalizacijepredstavljaju financijske transakcije, bilo da se radi o financiranjutrgovinskih transakcija, direktnim stranim investicijama ilitransakcijama vezanim za elektronièku trgovinu i druge obliketransfera koje imaju za posljedicu izbjegavanje plaæanja poreza. V.Tanzi10 naveo je osam transakcija koje znaèe gubitak poreza zadr�avnu blagajnu.

Radi se o transakcijama koje V. Tanzi naziva fiskalnim termitima, ato su:

1. Elektronièka trgovina (E-commerce) i transakcije;2. Upotreba elektronièkog novca (E-cash);3. Trgovina unutar multinacionalnih kompanija;4. Offshore – financijski centri (OFCs) i porezne oaze;5. Derivati i hedge – fondovi;6. Nesposobnost oporezivanja financijskog kapitala;7. Rastuæe aktivnosti u inozemstvu;8. Kupovine u inozemstvu.

III. Obrazovanje u uvjetima globalizacije

Kao što smo iznijeli u uvodnom dijelu, procesi koje generira ubrzanaglobalizacija vode produbljenju jaza izmeðu razvijenih i nerazvijenihzemalja.

Suvremeni je izraz koji karakterizira taj jaz tzv. DIGITAL DIVIDE,odnosno jaz izmeðu onih zemalja koje imaju pristup komunikacijskojinfrastrukturi i onih koji taj pristup nemaju. Oèekuje se da æe se ovajnesrazmjer i dalje širiti i na taj naèin potkopati gospodarskuintegraciju i razvoj u velikom dijelu svijeta.


10 Vidi: V. Tanzi: Globalization, Technological Devleopments, and the Work of FiscaylTermits, IMF, Working Paper, Washington, 2000.

Na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu 2000. godine došlo sedo zakljuèka u GLOBAL COMPETITIVENESS REPORTU ”daje poboljšanje nacionalnih sustava formiranja ljudskog kapitalabila glavna determinanta ekonomskog rasta”, prema izjavi H.Sieberta predsjednika Weltwirtshaftliches Instituta u Kielu. Tosu stajalište zastupali i drugi ugledni ekonomisti, tra�eæi da sepoduzmu ozbiljne reforme u obrazovnim sustavima u zemljamau razvoju kako bi se na taj naèin djelovalo na smanjenje jazakoji dolazi do izra�aja kroz Digital Divide.

U razvijenim se zemljama pred obrazovanje postavlja pitanje kakosavladati veliki priliv studenata. Rješenje se vidi u sve veæemkorištenju virtualnog sveuèilišta. Na skupu u Davosu iznesen jeprimjer sveuèilišta u Phoenixu sa sadašnjih 6000 studenata koji suukljuèeni na on line sistem, a za 10 godina oèekuje ih se 200.000.Napori æe se ulo�iti i, kako tvrdi A. Levine s Columbia sveuèilišta, dase napuste stare pedagoške metode i da se stimulira “trendkonvergencije znanja i proizvoðaèke organizacije, izdavaèi,televizijske mre�e, knji�nice, muzeji, sveuèilišta”.11 Istovremeno se,meðutim, javljaju i znakovi upozorenja da se buduænost obrazovanjane mo�e temeljiti iskljuèivo na korištenju informacijske tehnologije.Tako T. Nishimuro, predsjednik Toshiba korporacije, smatra da jebitno zadr�ati tradicionalan oblik neposrednog kontakta uobrazovanju, kao daleko uspješnija metoda uèenja i poticanjagraðanske odgovornosti. U eri ubrzane globalizacije koja nameæeglobalna mjerila i standarde u ostvarivanju efikasnosti u alokacijiresursa, nijedna djelatnost, pa ni obrazovanje, ne mo�e ostatipošteðena preispitivanja pitanja vezanih za adekvatne metodeorganizacije, korištenja ljudskih resursa, a posebno uvoðenjainovacija u uvjetima kad gospodarski razvoj sve više poèiva naznanju i naèelima “nove ekonomije”.

“Nova ekonomija” znaèi, prije svega, pritisak na efikasnost kojaproizlazi iz intenzivne tr�išne dinamike i globalne konkurencije, zarazliku od “stare ekonomije”, gdje je okvir konkurencije limitirangranicama nacionalnog tr�išta.

Temeljni su pokretaèi rasta u “novoj ekonomiji” znanje, ideje i novatehnološka infrastruktura (digitalna komunikacija i virtualizacija), zarazliku od “stare ekonomije” koja je izvore konkurentskih prednosti


11 Vidi; The Global Competitive ness Report, 2000, New York, Oxford, 2000, str. 87.

prvenstveno tra�ila u jeftinijoj radnoj snazi i tehnologijamabaziranim na primjeni mehanizacije i automatizacije.

Vladajuæi sustav proizvodnje vezan za fenomen “nove ekonomije”proizvodnja je koja odgovara sve specifiènijim zahtjevimasegmentiranih tr�išta (tzv. economic of scope).

U “novoj ekonomiji” upravljanje znanjem i umre�avanje prekostrateških udru�ivanja postaje jedan od temeljnih izvorakonkurentske prednosti na tr�ištu.

“Nova ekonomija”, èiji su osnovni input, u biti, znanje i inovacije,mo�e se u teoretskom smislu donekle promatrati kao sinonim za onošto J. A. Schumpeter oznaèio kao “Magna Carta of Evulutionary Eco-nomics”, odnosno “Anti-eqvilibrium Manifesto”.

Elementi koji ukljuèuju Schumpeterova razmatranja, èine primjerenokvir za teoretska razmatranja ekonomskog segmenta globalizacije.12

To je došlo do izra�aja na Svjetskom gospodarskom forumu, 2000. uDavosu, gdje je naglašeno da je “obrazovanje postalo preduvjet zaulazak u ekonomiju koja se temelji na znanju, a da je tehnologijapostala preduvjet koji omoguæava društvu pristup obrazovanju”.


12 L. Burlamaqvi ovako je sistematizirao elemente nove paradigme polazeæi odSchumpeterovog uèenja:

Kapitalizam je povijesni proces u kojem je promjena, a ne ravnote�a, najva�nijakarakteristika. “Promjena” prema tome treba biti objekt istra�ivanja u evolutivnomprogramu istra�ivanja.

Ekonomski su akteri kreativni, a tvrtke – glavni akteri –nosioci su transformacije.

Konkurencija, pod èime se podrazumijeva rivalitet izmeðu tvrtki, kao selektivni jemehanizam stroj koji ubrzava ekonomske promjene.

Inovacije shvaæene kao aplikacije novih ideja ili metoda u ekonomskoj sferi, glavno sugorivo toga stroja.

Novac je dobro, a tr�išta su niz financijskih meðuovisnosti i tokova gotovine u koje suukorijenjeni proizvodnja i raspodjela.

Temeljni uzroèno-posljedièni lanac u operacijama ekonomskog sustava potjeèe od odlukapoduzetnika – odluke o rashodima vezane za financijske obaveze usmjerene premaneizvjesnoj buduænosti – prema formiranju agregatne velièine investicija, proizvodnje,potra�nje i zaposlenosti.

Novèane i inovativne funkcije kao “poluge bogatstva” i kreatori neizvjesnosti; njihovameðuovisnost je u temelju dvojnosti njihove operativne karakteristike: napretka i konflikta.

Profitne stope te�e diferenciranju (ne izjednaèavanju) i ne va�i nikakav “Zakonproporcionalnosti izmeðu investicija i profita”.

IV. Obrazovaje ekonomista i razvoj ekonomske misli

Od 1896. kada je A. Marshall13 u svom govoru u Cambridge Eco-nomic Clubu iznio: “Ekonomisti su u novije vrijeme došli u sklad saznanošæu o fizici posuðujuæi od nje neke jezgrovite i sna�ne izraze skojima je ona dugo bila u stanju opisati i objasniti tendencije prirodedaleko lakše i daleko preciznije nego je to moguæe obiènim jezikom.”U ekonomskoj teoriji klasiène škole afirmirao se izraz homo

oeconomicus,14 za koji škola socijalne ekonomije tvrdi da je s njemusvojstvenom instrumentalnom racionalnošæu necjelovit opis ljudskeprirode, da je to samo jedan pol ljudske prirode dok drugi mo�emozvati «razumna, bri�na i moralna osoba». Nakon nešto manje od 100godina od Marshallova govora u Cambridgu, E. J., O’Boyle,15

predstavnik smjera socijalne ekonomije, tra�i da se homo

oeconomicus i njegov individualizam supstituiraju homo

socio-oeconomicusom i njegovim personalizmom, što ima zaposljedicu iskorjenjivanje «ravnote�ne cijene» koja potjeèe izznanosti o fizici i supstituira «dogovorenu cijenu» iz društvenihznanosti. Bez obzira na razlièita stajališta koja su se u kriluekonomske znanosti bavila pitanjima metoda istra�ivanjaekonomskih fenomena, danas u uvjetima globalizacije kojapredstavlja izazov za definiranje adekvatnih metoda istra�ivanja,mo�e se reæi da je interdisciplinarnost jedna od bitnih pretpostavki.Opasnost da se ekonomija previše izjednaèi sa fizikom u pogleduizbora adekvatnih metoda istra�ivanja, postupno u zemljama snajrazvijenijim studijem ekonomije (SAD) nalazi optimalnu mjeru zaprimjenu matematièkih metoda u studiju ekonomije.

Predstavnici socijalne škole ekonomske misli u SAD-u prednjaèili suu kritici dosadašnjeg naèina obrazovanja ekonomista.


13 A. C. Pigou (izdavaè): Marshall, A. “The old Generation of Economists and the new”Memories of A. Marshall, Macmillan, London, 1925.

14 M. A. Lutz; Cardinal Issues in the Future of Social Economics: A Humanistic View, u:Reviee of Social Economy, No 4, 1993., str. 461.

15 Vidi: E. J. O’Boyle; Challanges Facing Social Economists in the Twenty-First Century: AChatolic’s Perspective, u: Review of Social Economy, No. 4, 1993, str. 434.

W. M. Dugger16 iznosi èetiri nedostatka u obrazovanju ekonomista, ito:

1. Jak naglasak vodeæih fakulteta na formalnu matematiku istatistièko testiranje;

2. Umanjivanje znaèenja ekonomskih institucija i sameekonomske literature;

3. Prošireni cinizam meðu postdiplomantima prema onome štostudiraju i prema onome što oèekuju da æe raditi kako bi seafirmirali u ekonomskoj profesiji.

4. Postoji velika sliènost u programima na pojedinimfakultetima.

U obrazovanju ekonomista i suviše je naglašeno formuliranje modelai primjena ekonometrije na pojedina uska podruèja, zapostavljen jestudij aktualnih ekonomskih institucija i ekonomije kao moralneznanosti.

Utvrðivanje adekvatnih programa za obrazovanje ekonomista ukontekstu izazova koje nosi globalizacija, u velikoj æe mjeri ovisiti odstupnja razvijenosti pojedinih zemalja u regiji, te o stupnjufunkcioniranja tr�išnog gospodarstva bez naglašenog dr�avnogintervencionizma.

Zemlje zone Triade (EU, NAFTA, JAPAN) – tzv. Interlinked Econ-

omies - visokim su indeksom globalizacije, ma koliko je još uvijekimperfektan, daleko odmakle u tra�enju primjerenih programa imetoda u obrazovanju ekonomista.

Zemlje u tranziciji, kamo pripada i Hrvatska, u razlièitoj mjeri èinenapore da programe obrazovanja ekonomista ustroje premamodelima razvijenih zemalja. Na tom putu nailaze na brojnepoteškoæe koje se reflektiraju u sindromima ranijeg sustava dr�avneintervencije («soft budget contraint», i «dependency culture»).

Polazište je za formuliranje programa obrazovanja ekonomista uzemljama u razvoju u uvjetima globalizacije, definicija cilja razvojakao «…. širenje spektra ljudskih šansi. Dohodak je jedna od ovihšansi – ali ne predstavlja ukupnost ljudskog �ivota».


16 W. M. Dugger; Challenges Facing Social Economists in the Twenty - First Century: AnInstitucionalist Perspective, Review of Social Economy, No 4/1993, str. 501.

Da bi se ostvario tako definiran cilj razvoja, neophodno je voditiraèuna o tome da se stvori svjetski poredak u èijem su središtu ljudi.To znaèi voditi raèuna o sljedeæih pet elemenata:17

Jedna je od bitnih pretpostavki da bi se ostvario po�eljan cilj razvoja uzemljama u razvoju, stvaranje preduvjeta za «slu�enje tr�išta ljudima,a ne obrnuto» (tzv. people – friendly markets).

Da bi se ostvario takav model18 tr�išta, moraju se poduzeti sljedeæikoraci:

Kada se radi o obrazovanju ekonomista u uvjetima globalizacije, bezobzira na kojem se od tri stadija razvoja nalazi pojedina zemlja,nastavni planovi i programi moraju respektirati globalnu dimenziju:ubrzano zastarijevanje steèenih znanja, odnosno poveæan obim novihinformacija i inovacija; poveæan obujam izvoza roba i usluga koji usvjetskim razmjerima raste br�e od proizvodnje; nagli porastfinancijskih transakcija u svim oblicima koji pokazuju autonomnetendencije u odnosu na kretanja u realnom sektoru.

Polazeæi od ovih naznaka bitno se mijenja sadr�aj klasiènih disciplinamikroekonomije i makroekonomije.


17 1. Novi koncept ljudske sigurnosti mora naglasiti sigurnost ljudi, a ne samo nacija;

2. Neophodni su novi modeli odr�ivog ljudskog razvoja da bi se investiralo u ljudskipotencijal i kreiralo po�eljno okru�enje za punu upotrebu ljudskih sposobnosti;

3. Neophodna su nova partnerstva izmeðu dr�ave i tr�išta da bi se kombinirala efikasnosttr�išta i socijalne skrbi;

4. Potrebni su novi oblici nacionalnog i globalnog rukovoðenja da bi se uskladio rastaspiracija ljudi i stalno opadanje uloge nacionalne dr�ave;

5. Treba razviti nove oblike meðunarodne suradnje da bi se pozornost usmjerila izravno naljude, a ne na preferencije nacionalnih dr�ava.

Vidi: Human Development Report, UNDP, New York, 1993, str. 1-7.18 1. Neophodno je poduzeti adekvatne investicije u obrazovanje, zdravlje i struèno

usavršavanje da bi ih se pripremilo za tr�ište.

2. Neophodne su investicije u fizièku infrastrukturu (ceste, energetiku telekomunikacije iadekvatna ulaganja u istra�ivanje i razvoj)

3. Stvaranje stabilnog makroekonomskog okru�enja specijalno kroz stabilnost domaæihcijena i stabilnost strane valute;

4. Zaštita konkurencije antimonopolskim zakonom i osiguranje protiv financijskihmalverzacija;

5. Zaštita potrošaèa, posebno kroz propise o lijekovima, sigurnosnim i higijenskimstandardima i poštenom oglašavanju;

6. Zaštita onih koji su se našli u teškoæama zbog djelovanja tr�išta, poduzimanjem mjera zaprekvalifikaciju i omoguæavanje korištenja kredita (“Social Savety Nets”).

Vidi: Human Development Report …. op. cit. str. 31.

U uvjetima globaliziranog tr�išta relativiziraju se odnosi izmeðumikroekonomije i makroekonomije. Analizirati jednumultinacionalnu kompaniju kroz prizmu standardnih predmetaknjigovodstva, organizacije poduzeæa, poslovnih financija, ne bivodilo ispravnim zakljuècima. Razlog le�i u tome što obimtransakcija pojedinih multinacionalnih kompanija premašujevelièinu društvenog proizvoda pojedinih zemalja. Iz toga proizlazipotreba da se, u klasiène predmete mikroekonomije, unoseinternacionalni sadr�aji, kao što su: meðunarodni raèunovodstvenistandardi, total quality management, ISO-standardi, komparativneanalize razvoja ljudskih resursa, meðunarodni marketing,meðunarodni menad�ment, poslovanje svjetskih burzi i dr. Kad seradi o malim i srednjim poduzeæima koja nisu izravno prisutna nasvjetskom tr�ištu, sve je naglašenija globalna dimenzija na direktanili indirektan naèin.

Makroekonomski predmeti studija ekonomije bave se uglavnomegzogenim varijablama kad se radi o funkcioniranju jedne nacionalneekonomije. Monetarna i fiskalna politika, vanjskotrgovinska politikau suvremenim uvjetima globalizacije u razvijenim zemljama kao izemljama u tranziciji, moraju voditi raèuna o odlukama koje sedonose na supranacionalnim razinama (regionalne ekonomskeintegracije kao što je EU), kao i odlukama koje donosi IMF, WTO,Svjetska banka i druge meðunarodne organizacije. Na temelju togaèesto se istièe problem da se dr�ave u procesu globalizacije iregionalnog udru�ivanja moraju odreæi dijela svog suvereniteta ukorist supranacionalnih tijela. U tom kontekstu èesto se istièe da sunacionalne dr�ave postale premale da bi se bavile problemima kojiprelaze granice jedne dr�ave (kao na primjer, problem zaštite okoliša,krijumèarenje robe i ljudi), a prevelike da bi se bavile malimproblemima koje mogu riješiti lokalni organi vlasti.

Sa stajališta formuliranja modela ekonomske politike u uvjetimaglobalizacije, moglo bi se reæi da je to model u kojem sve više slabiekonomska snaga nacionalnih dr�ava, egzogene varijable ekonomskepolitike postupno se transformiraju u endogene varijable.

Neravnomjernost razvoja u svjetskim razmjerima, koja se javlja kaoposljedica agresivnog ponašanja multinacionalnih kompanija kojenastoje u potpunosti eliminirati ulogu dr�ave u privredi, nameæeekonomistima pitanje optimalnog trade off-a izmeðu tr�išta i dr�avneintervencije.


U tom kontekstu Keynesova19 definicija ekonomista nije ništaizgubila na svojoj aktualnosti, “…izvrstan ekonomist moraposjedovati rijedak spoj darova. On mora dostiæi visoku razinu unekoliko razlièitih pravaca i spojiti talente koji se rijetko nalazezajedno. On mora razumjeti simbole, a govoriti rijeèima. On morarazmišljati o pojedinaènom u okviru opæeg, i istim dosegom mislidotaæi apstraktno i konkretno. On mora prouèavati sadašnjost usvijetlu prošlosti kako bi se vidjela buduænost. Nijedan dio èovjekoveprirode i njegovih institucija ne smije mu potpuno izmaæi. On moraistovremeno biti usmjeren prema cilju i nezainteresiran, uzvišen inepodmitljiv poput umjetnika, no ponekad blizu zemlje koliko ipolitièar.”

V. Uloga suvremenog sveuèilišta u obrazovanju

ekonomista

Suvremeno je sveuèilište interdisciplinarno. Pristup “proizvodnjiljudskog kapitala” u okviru suvremenog sveuèilišta tra�i da je studijstvaralaèki konkretan s ciljem prenošenja suvremenog know-how

primjenom suvremenih metoda istra�ivanja i timskog rada, za razlikuod tradicionalnog sveuèilišta koje je naglašavalo èinjenice i pasivnousvajanje akademski klasificiranog znanja.

Suvremeno interdisciplinarno orijentirano sveuèilište stavljanaglasak na meðuovisnosti u strukturi pojedinog predmeta, a studij setemelji na kritièkoj i epistimološkoj refleksiji. Ono te�i da prevladajaz izmeðu sveuèilišta i društva, odnosno da ubrza transfer novihznanja u gospodarstvo i društvene djelatnosti. Staro sveuèilište zbogsvoje izoliranosti i hijerarhijskog ustroja nije u stanju razriješitiprobleme u komuniciranju s društvom.

L. Nastinsky posebno naglašava poteškoæe strukturne prirode koja senajèešæe javljaju kao slaba toèka kad se radi o ovim podruèjimavisokog obrazovanja:20

1. Uspješna integracija stalnih strujanja novih znanja i stalnihznanstvenih disciplina u studij i istra�ivanje;


19 J. M. Keynes: Essays in Biography, Collected Writings, Vol. X20 Vidi; L. Nastansky; Aproaching the Group ware Challenge in Higner Education, u:

Hochschuldidactik – und Hochschulökonomie, Gabler, 1994, str. 121.

2. Medijska integracija znanja koji se generira na širokomfrontu izvan visokoškolskih institucija;

3. Podr�avanje novih paradigmi studija i poduèavanja;4. Koncepcija i menad�ment obrazovanja i kontrola uspjeha o

fundamentalnim znanjima ili dugoroèno utvrðenimstandardnim predmetima studija;

5. Problemi prihvatljivosti nasuprot osnovnim strukturnimpromjenama širokom primjenom novih klasa raèunala,komunikacijskih sustava i medija.

Kao osnovno ogranièenje sadašnje pedagogije na sveuèilište L.Nastansky vidi u “naèinu studija gdje nastavnik stoji u jednosmjernojkomunikacijskoj paradigmi u uèionici koja se trenutno širokoprimjenjuje za diseminaciju kloniranog znanja u institucijamavisokog obrazovanja”.21

Da bi se postiglo više interakcije izmeðu nastavnika i studenata, onpredla�e uvoðenje Groupware (novog oblika primjene softvera) kaouspješne opcije za (novo) formuliranje i tekuæu podršku procesimauèenja i poduèavanja. Ovaj oblik primjene softvera, orijentiran nauspješno odvijanje procesa, omoguæava realizaciju jednogobrazovnog sustava, u èijoj se dinamici integriraju mnogostrukiprocesi generiranja znanja izvan sveuèilišta s osnovnim procesimainternog menad�menta informacija na fakultetima i raèunalnomkomunikacijom sa sveuèilištem. Model Groupware predstavljao jeosnovnu arhitekturu modela za projekt UNI – Teach 2000 za predmetekonomske informatike na Sveuèilištu Gesamthochschule,Paderborn, u Njemaèkoj.

Uz Groupware u suvremenoj didaktici na sveuèilištima razvijenihzemalja dobiva na znaèenju Teachware. To je srodni pojam kojiobuhvaæa razlièite varijante moguæih sustava uèenja i poduèavanjakoji se temelje na primjeni raèunala, i time u obrazovanju dovodi dorazlièitih oblika prezentacije nastavne materije. Novi razvoj upodruèjima inteligentnih, hipertekstualnih i hipermedijalnihbaziranih sustava uèenja i poduèavanja omoguæava uva�avanjeindividualnih zahtjeva studenata, da bi se na taj naèin poticaloefikasno uèenje.22


21 Vidi; L. Nastansky, op. cit. str. 137.22 M. Schumann i Karl H. Witte (u radu: Teachware in der Wirtschafts Wissen Schaftlichen

Ausbildung, u Zborniku Hochschul Didaktic und Hochschulökonomie), Gabler 1994., str.65.

U SAD-u kao najrazvijenijoj zemlji suvremenog svijeta daleko seodmaklo u odnosu na druge zemlje Triade, u korištenju informatièketehnologije u sveuèilišnoj nastavi.

Kriterij kvalitete u nastavi nije više zemljopisna lokacija nekogsveuèilišta, veæ uspješnost u umre�enosti programa u virtualnomsveuèilištu.

To je sve više prisutno i u programima obrazovanja ekonomista.Virtualna sveuèilišta, skup znanstvenika iz èitavog svijeta koji su seudru�ili u slu�beno priznat program studija na odreðenom podruèju,enormno su porasli i u znatnoj su mjeri dislocirali mnoge zemljopisnolocirane programe.23 Na kraju 20. stoljeæa veæina profesora bili suvezani za jedno sveuèilište, a danas su oni povezani èak sa 20virtualnih sveuèilišta i od svakoga dobivaju dio plaæe. Raèuna se da usvijetu danas postoji oko 25.000 virtualnih sveuèilišta akreditiranihkod pojedinih agencija. Meðu agencijama najveæa je International

University Accreditation Association (IUAA) koju je osnovaomeðunarodni konzorcij sveuèilišta. Najva�niji poticaj razvojuvirtualnog sveuèilišta dao je razvoj na podruèju informacija itehnologije komunikacija. Potpune virtualne studijske grupe, gdje jesvaki student virtualno lociran u interaktivnom okru�enjupredavaonice bez obzira gdje su one, supstituirati æe uèionice ukojima se još na poèetku ovog stoljeæa mogu naæi studenti. Ulaz utipièan dodiplomski studij ekonomije omoguæava sada studentimaizbor 30 virtualnih grupa za diskusiju, 40 virtualnih studija i 40virtualnih seminara u ekonomici.

“Od otprilike 100 sveuèilišta koja su u SAD-u omoguæavala da sedobije doktorat iz ekonomskih znanosti, samo 20 je ostalo savlastitim programom, iako i oni ulaze u virtualna partnerstva kojaomoguæavaju veæi broj opcija za njihove studente”.24 Ostali suudru�eni u konzorcij i titule koje oni pru�aju, konzorcijske su.Redovni studenti koji æe biti ukljuèeni u “virtualno sveuèilište” moguboraviti na 20 lokacija koje obuhvaæa fizièko “sveuèilište” ili nemoraju boraviti ni na jednom od njih. Studenti upisani na virtualnosveuèilište opæi su zemljopisni nomadi, koji borave na dva ili trisamostalna fakulteta tijekom svoga studija, da bi radili sindividualnim mentorima.


23 Vidi; D. Colander; New Millenium Economics: how did it get this way, and what way is it?u: Journal of Economic Perspectives – Vol. 14, No. 1-2000, str. 122.

24 Vidi; D. Colender; op. cit. str. 122.

Devedesetih godina prošlog stoljeæa dodiplomski studij ekonomijebio je gotovo jednodimenzionalan. Da bi se postalo ekonomist,trebalo je studirati ekonomiju na dodiplomskom studiju na uglednimfakultetima, gdje su nastavni programi bili prilièno homogeni. Napoèetku ovog stoljeæa stvari se poèinju odvijati u drugom pravcu.Ponovo se otkriva podjela rada i potreba za specijalizacijom na što jeukazao A. Smith. D. Colender25 u svojim razmišljanjima o profiluekonomista koji æe se obrazovati sredinom ovog stoljeæa navirtualnim fakultetima, istièe da oni više neæe biti školovaniekonomisti opæeg profila (generic economists), veæ æe biti školovanikao specijalisti u javnim financijama, zdravstvu, makro prognozamaitd. Dodiplomski studij ekonomije i dalje æe poèinjati s jednimsemestrom opæih kljuènih predmeta: studij mikro ekonomije, studijkompleksne sustavne analize, te studij statistike. Kod ovih sepredmeta ne radi o tehnièkim aspektima, veæ se radi o srodnimpredmetima èiji je cilj upoznati studente sa širokim poljemekonomije. Nakon što je odslušao predavanja iz ovih predmeta stu-dent poèinje sa specijalistièkim studijem na jednom ili ponekad dvapodruèja specijalizacije. Svaki od ovih specijalistièkih studija imasvoj niz obaveznih predmeta. Dolazi do uklanjanja barijera izmeðupojedinih fakulteta.26 Najveæi broj postojeæih specijalnosti koje èinestudije ekonomije, razvija se iz kombinacije programa drugihfakulteta ili programa unutar vlastitog fakulteta. Tako æe student kojistudira ekonomiku zdravstva, sada biti upuæen na studij koji rezultiraiz ekonomskih predmeta, medicinskog fakulteta, te programafakulteta koji se bave studijem socijalne politike. Studentmakroekonomije studirat æe zajedno sa studentima kompleksnihtehnièkih sustava i ekonomsku grupu predmeta.

VI. Obrazovanje ekonomista u Hrvatskoj

Kao i u drugim zemljama u tranziciji, Hrvatska u svom nastojanju dase adekvatno integrira u globalne tokove svjetskog gospodarstvamora se pozabaviti analizom faktora koji utjeèu na njenekomparativne i konkurentske prednosti. To je jedna od osnovnihtema koja mora biti zastupljena u nastavnim programima za


25 Vidi: D. Colender, op. cit. str. 123.26 Vidi: D. Colender, op. cit. str. 124.

obrazovanje ekonomista na razlièitim razinama u uvjetimaglobalizacije.

M. E. Porter,27 svjetski autoritet u pitanjima komparativnih ikonkurentskih prednosti, polazi od èetiri grupe faktora okru�enja kojipotièu ili iznuðuju konkurentske prednosti, a to su:

1. Strategija razvoja poduzeæa, struktura poduzeæa i rivalitetva�ni su faktori koji potièu konkurentsku utakmicu meðupoduzeæima i tako utjeèu na konkurentnu sposobnostnacionalnih ekonomija.

2. Postojanje srodnih i komplementarnih industrija u jednomokru�enju koje stimulira protok informacija o idejama iinovacijama, (stvaranje tzv. strukture koja lièi grozdu“Cluster”).

3. Preduvjeti u pogledu raspolo�ivih faktora koji obuhvaæaju:osnovne faktore; faktore koji karakteriziraju viši stupanjrazvijenosti te specijalizirane faktore.

Zemlje u razvoju baziraju svoju konkurentnost na korištenjuosnovnih faktora (tzv. “Factor Driven Entwicklung”). Faktori višegstupnja razvijenosti obuhvaæaju materijalnu i imaterijalnuinfrastrukturu, kao što je saobraæaj, uspješan obrazovni sustav,komunikacije te institucije koje se bave istra�ivanjem i razvojem. Zaprijelaz iz prve faze razvoja, koji je karakteristièan za zemlje urazvoju, u ovu fazu, neophodne su velike investicije u okru�enjepoduzeæa. Radi se o tzv. sekvenci razvoja koja poèiva nainvesticijama (Investment Driven Sequenz). Treæa sekvenca razvoja(tzv. Innovation Driven Sequenz) temelji se na korištenjuspecijaliziranih faktora koji se javljaju u poduzeæima, koja seformiraju u jednom specifiènom regionalnom okru�enju, odnosnokod poduzeæa koja èine veæ spomenuti Cluster. Konkurentskeprednosti koje nastaju kod poduzeæa koja imaju karakteristikuClustera, nisu vezane za faktor cijena, veæ su sustavne prirode. Radise o kvalitetnoj proizvodnji, stalnim i uspješnim inovacijamaproizvoda i procesa, specifiènim kapacitetima za istra�ivanje i razvoj,brzom prikupljanju informacija koje cirkuliraju unutar poduzeæa kojaèine Cluster, odnosno komplementarne cjeline. Takva poduzeæapostaju osnovom za kreiranje sustavnih konkurentskih prednosti.One su karakteristiène za zemlje èlanice OECD-a i konkurenti ih nemogu kopirati.


27 Vidi: M. E. Porter; Das Cluster - Konzept: Wettbewerbsvorteile muss man sich Schafen,Entwicklung und

4. Uvjeti potra�nje. Što je veæa razina zahtjeva potrošaèa ujednom gospodarstvu, to su poduzeæa pod veæim pritiskom dastalno poveæavaju svoju konkurentsku sposobnost.

Ove su èetiri grupe faktora meðuovisne. Odluèujuæe je da je samomali broj faktora naslijeðen. Najveæi broj faktora mora se tijekomvremena steæi investicijama. Faktor je kreacije stoga kljuè za uspjeh,a povoljna se situacija u pogledu posjedovanja resursa mo�e brzopokazati kao koènica razvoja.

Sa stajališta našeg istra�ivanja u ovom radu va�no je uoèiti i sljedeæestajalište M. E. Portera:28 “U jednom svijetu gdje se konkurencijaravna prema globalnim standardima, nacije postaju va�nije umjestoda im znaèenje opada. Uloga nacije raste u mjeri u kojoj stvaranje iusvajanje znanja postaje kljuèno za konkurenciju. Konkurentskeprednosti izgraðuju se i oblikuju u jednom procesu koji je jakolokalno ukorijenjen. Razlike u nacionalnim vrijednostima, kultura,gospodarske strukture, institucije i povijesno nasljeðe, sve topridonosi uspjehu u konkurenciji”. Za ove faktore koji utjeèu nakonkurentnost, èesto se upotrebljava sinonim faktori nacionalnogidentiteta koji je ugro�en procesima ubrzane globalizacije.

Na temelju Porterove teoretske analize faktora okru�enja za Hrvatskuje bitno da se od dosadašnjeg èestog isticanja da posjedujemokomparativne prednosti (kao na primjer, prirodne ljepote, ljudskiresursi i dr.) naglasak stavi na pitanje kako te prednosti pretvoriti ukonkurentske prednosti u okviru jedne dugoroène koncepcijegospodarskog razvoja Hrvatske. Polazeæi od ocjene našeg sadašnjeggospodarskog trenutka nalazimo se u fazi koja je u Porterovoj analizioznaèena kao Investment Driven Sequenz – što zahtijeva ulaganje umaterijalnu i imaterijalnu infrastrukturu.

Obrazovanje je uz zdravstvo i znanost najva�niji segmentimaterijalne infrastrukture. Obrazovanje se tretira kao ulaganje uljudski kapital koji, ovisno o komplementarnosti sa ostalimulaganjima, generira razlièite ekonomske i ostale uèinke za pojedincai društvo.

U svim segmentima obrazovanja u Hrvatskoj, a to se odnosi i naobrazovanje ekonomista, neophodno je voditi raèuna o ovimodrednicama.


28 Vidi: M. E. Porter, op. cit. str. 40.

Nova filozofija obrazovanja

Moderno obrazovanje poèiva na metodologiji “uèiti kako uèiti”29

tijekom cijelog radnog vijeka, polazeæi od široke osnove znanja kojamora biti dostupna pojedincu da bi usavršavao svoje sposobnosti zazapošljavanje i privreðivanje. Taj koncept definira ulogu obrazovanjakao pomoæ pojedincu da razvije vlastiti potencijal i postane potpunoljudsko biæe, a ne samo instrument koji slu�i ekonomiji. Stjecanjeznanja i struènosti mora iæi u korak s formiranjem karaktera, širenjemobzora i prihvaæanjem odgovornosti u društvu.

Ekonomika obrazovanja

Obrazovanje u mnogim segmentima predugo traje, što upuæuje nakritièko preispitivanje pojedinih nastavnih planova i programa, a timese pridonosi racionalnom trošenju sredstava namijenjenihobrazovanju. Treba dati poticaj osnivanju privatnih obrazovnihinstitucija koje u razvijenom svijetu, kad se govori o obrazovanjupoduzetnika, slove kao performance – oriented community. To jezajednica usmjerena na efikasnost u kojoj su studenti sigurni da æe ihznanje i struènost koje stjeèu u takvoj školi, pripremiti zaprofesionalni �ivot i da æe se na taj naèin isplatiti investicija u njihovoobrazovanje. Na taj naèin stvara se klima da pojedinac sam tra�i svojeradno mjesto, (Risk Taking Culture) u odnosu na dosadašnje stanjekad se to oèekivalo od poslodavaca i dr�ave.

Nove pedagogije

U uvjetima globalizacije raste potreba za poveæanjem opæeg znanjana svim razinama obrazovanja. Mnogi sadr�aji ranije tretirani kaostruèno znanje, postali su u meðuvremenu opæa znanja: informacijskatehnologija, poznavanje jezika i kulture ili sposobnost vlastiteprezentacije. Da bi se izbjegli nedostaci sadašnjih nastavnih planova iprograma koji ne mogu uèenicima i studentima prenijeti sva znanjakoja su mu potrebna na radnom mjestu, neophodno je višeinterdisciplinarnog pristupa u kreiranju nastavnih planova iprograma.


29 Vidi: Teaching and Learning – Towards the Learning Society, Bruxelles, str. 7-11.

Nastavne programe na visokim školama i fakultetima treba postavititako da se uspostavi ravnote�a izmeðu preferencija studenata upogledu stjecanja opæih i specijalistièkih znanja i zahtjevagospodarstva.

Treba poveæati transparentnost u pogledu postignutih rezultatapojedinih obrazovnih ustanova, kako bi se roditelji i studenti moglibolje informirati pri izboru adekvatne školske institucije.30

Obrazovne tehnologije i didaktika

Klasiènu obrazovnu tehnologiju što br�e treba zamijeniti primjenomnovih informatièkih tehnologija primjerenih pojedinom studiju.

Financiranje obrazovanja

U strukturi dr�avnih rashoda podruèje obrazovanja mora imatiprioritet. Sadašnja izdvajanja od oko 3,5% društvenog proizvoda nisudovoljna da bi obrazovanje izvršilo zadaæe koje mu se nameæu ustvaranju preduvjeta za uspješno pozicioniranje našeg gospodarstva uuvjetima globalizacije.

U nastavnim planovima studija ekonomije u Hrvatskoj višepozornosti treba pokloniti teoriji gospodarskog razvoja i pojedinihsegmenata infrastrukture, polazeæi od novih spoznaja o teorijiodr�ivog razvoja. U tom kontekstu valja interdisciplinarno istra�itimoguænosti stvaranja razvojnog Clustera na temelju komparativnihprednosti u prirodnim ljepotama i kulturnim spomenicima, vodeæiraèuna o zaštiti okoliša, odnosno sagledavanju cjelovitih efekatarazvoja turizma. To æe biti podruèje na kojem æe se testiratidugoroèna koncepcija razvoja Hrvatske kao i pojedini segmentiekonomske politike – poglavito strukturna politika – u vremenimaizazova koje nosi globalizacija.

U procesu pribli�avanja Hrvatske EU, ulaganje u ljudski kapital morabiti meðu prioritetima.

Prilagoðavanje nastavnih planova i programa na podruèjuobrazovanja standardima EU neophodno je da bi se mogli usvojiti


30 Vidi: R. Herzog; Zukunft Bauen – Erziehung und Bildung für das 21. Jahrhundert, dva,1998., str. 70-78.

standardi EU na drugim podruèjima proizvodnje i infrastrukture, teomoguæiti transfer inovacija u Hrvatsku.

Kad se radi o obrazovanju ekonomista u kontekstu našegpribli�avanja EU, Ekonomski fakultet u Zagrebu kao najstarijavisokoškolska institucija u ovom dijelu Europe, tim æe procesimazacijelo dati znatan doprinos. Kroz intenzivniju razmjenu nastavnikai studenata u okviru programa koje pru�a EU, proširenjem obuhvatastudenata nastavnom na engleskom jeziku, mo�emo dati svojdoprinos pribli�avanju Hrvatske EU.

Summary

Looking at the role of education in the conditions of globalisation is adifficult and complex task.

We have defined globalisation as a growing level of interdependencein the world economy. Globalisation is evidenced by an increasedmobility of information, goods, people, capital and services. On aglobal scale, the leading globalisation trend-setters are themulti-national companies. Their influence on particular economiesdiffers depending on whether the country in question is a developingcountry, a county in transition or a developed country of the so-calledTRIADE.

Education, broadly taken as an investment in human capital, plays animportant role in assessing the positive and negative effects ofglobalisation in particular countries. The education of economists inthe conditions of globalisation imposes the need for a global dimen-sion to be taken into account within all disciplines taught in the eco-nomics curriculum.

The teaching of economics in Croatia in the conditions ofglobalisation necessitates a change in the teaching curricula and syl-labi and their adjustment to curricula in the EU countries. For a start,there should be more lectures held in English within the economicscurriculum. The possibilities of international exchange of studentsand professors should also be strengthened in order to create the con-ditions for introducing the ECTS system.

KEY WORDS: achieved level of development, didactics, education,globalisation, global dimension, factor mobility, factors of


production, infrastructure, knowledge, market, new economy,pedagogy, trend-setter.

Literatura

1) Martin Albrow; Abschied vom Nationalsthat, Edition Zweite Moderne,Suhrkamp, Frankfurt/M, 1998.

2) HA J. Chang (Editors): Institutions and the role of the State: EdwardElgar, Publisher, Cheltenham, UK, 2000.,

3) Jan Nederveen Pieterse; Globalisation and Human Integration: We areall Migrants, Futures, Vol. 32, No. 5/2000.

4) S. Sharma: Kako obrazovati ekonomiste, Ekonomska misao, God. II,No. 2 1996.

5) The Global Competitive ness Report, 2000, New York, Oxford, 2000.

6) Reviee of Social Economy, No 4, 1993.

7) Human Development Report, UNDP, New York, 1993.

8) Hochschuldidactik – und Hochschulökonomie, Gabler, 1994.


Documents

OBRAZOVANJE EKONOMISTA U UVJETIMA GLOBALIZACIJE - … · I. Uvod Globalizacija je slojevit fenomen suvremenog svijeta. Ne postoji sveobuhvatna definicija globalizacije jer, ovisno