Obitelj II obiteljskom zakonodavstvu - Srce

Obitelj II obiteljskom zakonodavstvu

Mira AlinčićPravni fakultetSveučilište u Zagrebu

Izvorni znanstveni članakUDK 347.61

Primljeno: rujan 1994.

Prema prijedlogu UN, u obilježavanju 1994. kao Međunarodne godine obitelji po-zamost svjetske zajednice posebno zaslužuje tema: Obitelj • njezina unutarnja snagai odgovornost u svijetu koji se mijenja Slijedeći tu preporuku, članak je namijenjenpropitivanju dosega hrvatskog obiteljskog zakonodavstva u regulaciji obiteljskih odnosai zajednica u poredbi s drugim europskim pravnim sustavima.

Prikaz društvenih i pravnih promjena tijekom druge polovice 20. stoljeća sadrži ana-lizu sve izrazitije pojave različitih odstupanja od tradicionalnog modela obitelji pod ko-jim se razumijeva zajednica (dvoje) roditelja i njihovih bioloških potomaka.

1. UVOD

Izvori obiteljskog prava u pravilu nesadrže definiciju obitelji, pa tako ni u hrvat-skom Zakonu o braku i porodičnim odnosima(pročišćeni tekst, NN, 51/1989) nema zakon-skog određenja za pojam obitelji.

U sustavima pravno uređenih država obi-teljskopravne norme uređuju pojedine obitelj-ske odnose tako da određuju pretpostavke zanjihovo zasnivanje te pravne učinke nastalogodnosa (braka, roditeljstva; srodstva po krvi itazbini, posvojenja, skrbništva i, u novije vri-jeme, izvanbračne zajednice žene i muškarca).

Neovisno o tome u kojem se pravnom iz-vom nalaze obiteljskopravne odredbe (ugrađanskom zakoniku ili u odvojenom obitelj-skom zakonodavstvu) te postoji li u njima iline postoji pravna definicija obitelji, I u prav-nom poretku pod obitelji se ne razumijeva po-seban pravni subjekt. Obitelj čine pojedinci(tj. fizičke osobe u međusobnoj obiteljsko-pravnoj vezi), a njihova zajednica ne stvara

novu, drugu vrstu pravnog subjekta (tj. nijepravna osobaj.'

Po Ustavu RH (1990) obitelj je pod oso-bitom zaštitom Republike; brak i pravni od-nosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obiteljiuređuju se zakonom (čl. 61). Ustavna normao zaštiti obitelji načelne je naravi i zahtijevaod relevantnih društvenih čimbenika posebanobzir prema raznovrsnim potrebama članovaobiteljske zajednice u svim područjima života.Ovdje se pod obitelji može razumjeti općepoz-nata pojava iz društvene zbilje, dok je stvarzakonodavstva hoće li taj pojam pobliže odre-ditP te koji će obiteljski odnosi biti pravnouređeni i na kojem će se sustavu vrijednostito uređenje temeljiti.

Odredba o obitelji u Općoj deklaraciji opravima čovjeka (UN, 1948), prema kojoj jeobitelj prirodna i temeljna jedinica društva iima pravo na zaštitu društva i države (čl. 16)4,također je za potrebe pravnog uređenja obi-teljskih odnosa u zakonodavstvu pojedinezemlje načelne vrijednosti.

l Rijetki primjeri zakonskog određenja pojma obitelji nalaze se u austrijskom i slovenskom pravu. U prvom slučaju poodredbi austrijskog Općeg građanskog zakonika obitelj čine preci i njihovi potomci (§ 40. AGBG), a u literaturi se napominjekako je danas uobičajeno vezu među tim osobama nazivati (samo) srodstvom - usp. RGschnitzer, 6sterreichisches Familienrecht(2. neubearb. Auflage von C. Fainstenberger), Wien, 1979, str. 1. Autor dodaje da se danas pod obitelji razumijeva bračnipar s djecom.

U slovenskom pravu (zakon o zakonski zvezi in družinskih razmerjih) obitelj je definirana kao životna zajednica roditeljai djece, koja radi interesa djece uživa posebnu društvenu zaštitu (čl. 2).

2 Pravna osoba je društvena organizacija (ili tvorba) kojoj pravni poredak priznaje pravnu osobnost (tj. daje posebneovlasti i obveze) - usp. N. Visković, Osnove prava, Zagreb, 1986, str. 84. i Vedriš - Klarić, Osnove imovinskog prava, Zagreb,1992, str. 32.

3 U njemačkoj pravnoj teoriji postoji gledište da se u obiteljskom pravu uzima u obzir izvanpravni pojam obitelji jertvorba pravnog pojma zadaje teškoće - usp. D. Schwab, Familienrecht, (3. Auflage), Miinchen, 1984, str. 1.

4 Isti tekst ponovljen je (1966) u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (čl. 23).

225

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994.

Nesklonost zakonodavaca da obiteljsko-pravnom normom trajnije odrede pravni po-jam obitelji uvjetuje spoznaja da obiteljski od-nosi nisu statični. U njima se, kao i u drugimdruštvenim odnosima, neprestano odvijajuprocesi koji (prije ili kasnije) postojećim za-konskim rješenjima umanjuju ili čak oduzima-ju početnu vrijednost i praktično značenje.

S obzirom na to da u obiteljskim zakono-davstvima uglavnom nema definicije obitelji,"pravna teorija nastoji odrediti pojam obiteljiuz pomoć analize sadržaja pravnog uređenjaobiteljskih odnosa u pojedinom pravnom po-retku. Takvim postupkom s pravnog gledištamogu se u obitelj uključiti osobe koje sumeđusobno povezane srodstvom, brakom ilikojom drugom pravno relevantnom odredni-com, između kojih - zbog te povezanosti - po-stoje (specifična) zakonom utvrđena prava idužnosti,"

U obiteljskim odnosima i u razvoju obitelj-skog zakonodavstva dogodile su se značajnepromjene u drugoj polovici ovog stoljeća u go-tovo svim europskim državama, bez obzira narazlike u njihovim društveno-političkim ure-đenjima. Svugdje se na dosta sličnim osnova-ma promijenio ne samo krug osoba koje sepravno smatraju članovima obitelji već i regu-lacija učinaka (prava i dužnosti) u obiteljsko-pravnim odnosima.

Alinčić, M.: Obitelj u obiteljskom zakonodavstvu

2 PRAVNO UREĐENJEOBITEUSKIH ODNOSA

U obiteljskim zakonodavstvima najduljutradiciju ima pravno uređenje braka i odnosaroditelja i djece. Regulacija tih odnosa? sastojise od vrlo razrađenih pravnih pravila iz kojihsu određena načela i zakonska rješenja posta-la okosnicom pravnog uređenja i drugih, nak-nadno nastalih i pravno priznatih obiteljskihodnosa.

2.1. Brak i izvanbračna zajednica

za brak je karakteristično da je s jednestrane pravno uređena životna zajednica ženei muškarca, a da je s druge strane važandruštveni odnos jer se u njemu rađaju i podižudjeca. No brak više nije toliko prevladavajućiobrazac obiteljskog života kao što je bio uvećini europskih država unatrag dva do tri de-setljeća. Nakon 1960. statističke publikacijeiskazuju sniženje stope nupcijaliteta (brojsklopljenih brakova na 1.000 stanovnika), i toizraženije u zapadnoeuropskim nego istočno-europskim državama," U Hrvatskoj je padbroja sklopljenih brakova nešto usporeniji urazdoblju 1960-1980, ali su kasniji pokazateljisve sličniji stanju u visokorazvijenim zemljamaZapada. Stopa nupcijaliteta bila je 1980. u

5 U vezi s definicijom kakva postoji u slovenskom pravu (v. bilj. 1), pravni pisci smatraju da zakonski pojam obitelji trebatumačiti šire te pod obitelji razumijevati životne zajednice u kojima su odrasle osobe pravno odgovorne za podizanje djece(npr. u odnosu hranitelj, skrbnik imaloljetnik hranjenik, štićenik). Po tom kriteriju pojam obitelji se ne odnosi na životnezajednice koje uspostave baka ili djed s unucima te maćeha ili očuh s pastorcima, jer u tim odnosima po zakonu te osobenemaju ovlasti koje proizlaze iz insituta roditeljskog prava - usp. K. Zupančič, Oris družinskega prava, Ljubljana, 1993, str.32-33.

6 Obitelj je skupina ljudi povezana bliskim srodstvom. Za pravne svrhe obitelj je obično ograničena na odnos po krvi,braku ili posvojenju, premda ponekad (npr. iz razloga socijalne sigurnosti) zakon izričito uključuje druge ljude, primjericenevjenčane parove koji žive kao muž i žena u trajnom i stabilnom odnosu - usp. The Concise Dictionary of Law, Oxford, 1986,str. 146.

7 Pravo uređuje one društvene odnose koji su naročito važni za opstanak društva i u kojima nastaju snažni sukobi interesameđu ljudima.

8 'Thkoje, primjerice, 1960. odnosno 1986. na 1.000 stanovnika sklopljeno brakova:1960, 1986.8.3 6.07.8 5.26.6 6.16.7 4.67.8 6.27.5 6.9

AustrijaItalijaSR NjemačkaŠvedskaŠvicarskaVel. Britanija

teBugarska 7.8 7.7Mađarska 8.9 6.8Rumunjska 9.4 7.1SSSR 12.1 9.8

Usp. Statistički godišnjak Jugoslavije 1990, Beograd 1990, str. 737.

226

'.-:"

Rev. soc. polit., god. I, br. 3, str. 225·235, Zagreb 1994.

Hrvatskoj 7.3, a 1990. g. snižena je na 5.9 sklo-pljenih brakova na 1.000 stanovnika.?

Smanjenje stope sklopljenih brakova pratiistodobni porast broja izvanbračno rođenedjece. U Hrvatskoj se taj proces također od-vijao nešto usporenije nego drugdje, pa je odukupnog broja živorođene djece 1980. izvanbraka rođeno 5.0%, a 199O.g.(uoči rata protivRH) 6.9% djece. 10

Na osnovi takvih podataka o sklopljenimbrakovima i o postotku djece rođene izvanbraka procjenjuje se da je zacijelo u porastubroj izvanbračnih zajednica žene i muškarca.O rasprostranjenosti tih zajednica nema stati-stičkih pokazatelja (ni nacionalnih ni međuna-rodnih), a još uvijek su rijetke države u kojimasu izvanbračne zajednice pravno uređene.Sudska praksa u nekoliko europskih zemalja(Francuska, Engleska, Njemačka) pokazuje danije zanemarljiv broj imovinskih zahtjeva isporova u kojima se traži zaštita interesa ženei muškarca nakon prestanka zajedničkog živo-ta ili smrti jednog od njih (u području nasljed-nog, stambenog, odštetnog prava i sl.). Dostasu česti primjeri ugovornog reguliranja imo-vinskih učinaka izvanbračne zajednice u SAD.

Izvanbračna zajednica žene i muškarcapravno je uređena u hrvatskom obiteljskomzakonodavstvu od 1978, premda u vrijemedonošenja Zakona o braku i porodičnim od-nosima (ZBPO) tadašnji Ustav nije zahtijevaotakvu regulaciju. Ustav RH (1990) određujeda se pravni odnosi u izvanbračnoj zajedniciuređuju zakonom (čl. 61), pa je to ustavno-pravni temelj za regulaciju učinaka izvan-bračne zajednice ne samo u obiteljskom pravuveć i u drugim pravnim područjima. U vrijemekad izvanbračna zajednica žene i muškarcapostaje u hrvatskom obiteljskom zakonodav-stvu novi obiteljskopravni odnos, pravnouređenje učinaka braka (osobnih i imovinskihprava i dužnosti supruga) moglo je biti pre-dloškom za više ili manje sličnu regulaciju od-nosa u izvanbračnoj zajednici.


Vrijedi napomenuti da su sve do polovice20. stoljeća pravni odnosi među odraslim čla-novima obitelji gotovo bez iznimke svugdjebili regulirani u skladu sa zahtjevima patrijar-halnog društvenog uređenja. U građanskimzakonima iz prethodnog stoljeća pravna po-dređenost žene i ozakonjene ovlasti mužaizraženije. su u. odredbama o osobnopravnimučincima braka nego u imovinskopravnim po-sljedicama bračnog odnosa. Primjena bračnogimovinskog režima ionako je ovisila o eko-nomskom položaju žene, pa je tek razvojobrta i tržišta radne snage omogućio ženi neo-visniji položaj u obitelji i društvu.

Bitne promjene u uređenje bračnih odno-sa uslijedile su usvajanjem načela ravnoprav-nosti spolova, što se (isprva) više formalnonego stvarno dogodilo u pravnim sustavimadržava iz tzv. socijalističkog pravnog kruga, apotom u zapadnoeuropskim zemljamavišekratnim noveliranjem građanskih zakoni-ka. Suvremeni propisi o učincima braka sličnisu po promjenama u temeljnim vrijednostimajer ženi i muškarcu jamče slobodu izbora pre-zimena, rada, zvanja i zanimanja te očuvanjeekonomske neovisnosti nakon sklapanja bra-ka. Mogućnost samostalnog odlučivanja o tak-vim pitanjima donekle umanjuje značenje iz-bora oblika obiteljskog života. Sklapanjembraka ne moraju nastupiti promjene po koji-ma se bračni status nekad vidljivo razlikovaood obilježja života u izvanbračnoj zajednici ilisamačkog načina življenja.

za pravno uređenje izvanbračne zajednicepo hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu ka-rakteristično je da se temelji na postavci daučinke neformalnih životnih zajednica!' netreba izjednačiti s pravnim posljedicama bra-ka. Propisana su dva pravna učinka, i to: pravoizvanbračnih partnera na međusobno uz-državanje i zaštitu imovinskih interesa u vezisa stjecanjem i diobom zajedničke imovine(stvorene radom za trajanja izvanbračne za-jednice). Oba učinka priznaju se tek nakon

9 U Hrvatskoj je 1960. sklopljeno 8.9, a 1986. g. 6.5 brakova - usp. Statistički ljetopis 1992 Zagreb 1993 str. 87 (i tablicuu bilj. 8). ' , ,

10 Podatke .0 djeci rođe?oj u braku i izvan braka hrvatske statističke publikacije izražavaju u apsolutnim brojevima; odukupno 68.220 živorođene djece 1980. u braku je rođeno 64.748, izvan braka 3.472 (izvor: Statistički godišnjak RH 1990, str.110)~ a ~?9O. od ukupno 55.409 djece u braku rođenih bilo je 51.534, izvan braka 3.874 (izvor: bilj. 9, str. 88). Spomenutepubh~clJe ne sadrže međunarodm .pregled podataka, pa za p~redb~ preostaje navod iz literature da je, primjerice, u Švedskoj1979. IZVanbraka rođeno 37.5% djece - usp. A. Saideen, Junmetncs and the Ascertainment of Paternity· Acta UniversitatesStockholmiensis, Uppsala, 1981, str. 171. '

II Na zasnivanje i prestanak 'izvanbračne zajednice pravni poredak ne utječe jer je samo brak uređen odredbama opretpostavkama i postupku za sklapanje odnosno prestanak braka i o osobnim pravima i dužnostima supruga.

227

Rev. SDe. polit., god. I, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994.

prestanka zajedničkog života izvanbračnihpartnera i samo ako je zajednica (do raskida)trajala dulje vrijeme.

U poredbenom pravu primjeri zakonskoguređenja izvanbračne zajednice žene imuškarca postoje u Sloveniji i Švedskoj, ali surazličiti. Određene sličnosti ima u hrvatskomi švedskom pristupu i načinu regulacije jer suizvanbračnim zajednicama priznati ograničeniimovinskopravni učinci.P Slovensko pravodrukčije uređuje učinke izvanbračnih zajedni-ca, a povrh toga za priznavanje tih učinakapropisuje pretpostavke koje moraju ispunitiosobe koje takve zajednice zasnivaju.P

Pojava propisa koji s manje ili više ogra-ničenja (u usporedbi s brakom) pravnouređuju izvanbračnu zajednicu žene i muškar-ca obrazlaže se potrebom zaštite onog partne-ra koji je u zajedništvu u nepovoljnijem socia-ekonomskom položaju od drugog. Ideja o po-trebi zaštite slabijeg partnera utjecala je ka-snije i na pojavu pravnog uređenja homosek-sualnih, a ne samo heteroseksualnih životnihzajednica. U skandinavskom krugu zemaljapojavili su se posebni g;akoni o homoseksual-nim kohabitacijama (Svedska 1987, Danska1989. i Norveška 1993),14a regulacija takvihnovih pravnih sadržaja svojevrsna je potvrda,zasad iznimna, društvenog prihvaćanja izboravrste zajednice u kojoj pojedinac želi živjeti.

U Njemačkoj, gdje izvanbračne zajednicenisu pravno uređene (ni heteroseksualne, nihomoseksualne), sudovi su bili suočeni sazahtjevima osoba istog spola da im se dozvolisklapanje braka. Takve su zahtjeve sudovinižeg stupnja odbili, a nakon ustavne tužbeSaveznom ustavnom sudu uslijedila je odluka


(od 4.10.1993) koja je potvrdila i odobrila sta-jalište sudske prakse. Naime, Ustavni sudsmatra da za ustavnu tužbu nije bilo razlogajer odlukama redovnih sudova nije bilo povri-jeđeno pravo građana na sklapanje braka.PObrazloženje takve odluke temelji se nashvaćanju braka kao životne zajednice samožene i muškarca.

Protiv izjednačavanja pravnih učinaka iz-vanbračne zajednice žene i muškarca s prav-nim posljedicama braka, a u prilog samo pri-jeko potrebne zaštite slabijeg partnera u za-jednici, navodi se argument da izborom jed-nog ili drugog oblika obiteljskog života gra-đani odabiru pravni režim kojem se svjesnopodvrgavaju. Sto se tiče pravnog uređenjaživotnih zajednica osoba istog spola, smatra seda ima razloga da se posebnim zakonima štitenjihovi pojedini interesi (imovinski, nediskri-minacija u stambenom pravu i sl.), ali da nisuprihvatljivi zahtjevi da im se prizna pravo nasklapanje braka. Zbog njihovog drukčijegspolnog usmjerenja potrebno je propisati po-seban pravni režim, jer pravnom osjećajuvećine ljudi odgovara shvaćanje braka kao za-jednice života žene i muškarca u kojoj seostvaruju prirodni uvjeti za rađanje potomstvai njegovo podizanje u skladu s načelom zaštitedobrobiti i najboljeg interesa djeteta."

2.2. Odnosi roditelja i djecePravna pravila kojima se uređuju odnosi

roditelja i djece imaju dva značajna sadržaja.Dio sadržaja je u odredbama koje regulirajuobiteljski status djeteta (pitanje utvrđivanja iosporavanja podrijetla djeteta od oba rodite-lja). Drugi je normiran propisima o sustavu

12 Švedski Zakon o izvanbračnim zajednicama (1987) propisuje režim kojim je uređeno pravo izvanbračnih partnera nastan (kuću) i na zajednička kućanska dobra, a ne priznaje im pravo na međusobno uzdržavanje. 1tajanje zajednice nije pravnorelevantno, ali se zahtijeva da se radi o zajedništvu (kohabitaciji ili zajedničkom stanovanju) u kojem, slično braku, živeneudana žena i neoženjeni muškarac.

13 Po zakonskoj odredbi dugotrajnija životna zajednica žene i muškarca, koji nisu sklopili brak, ima po obiteljskomzakonodavstvu jednake pravne posljedice kao da su sklopili brak, ako nije bilo razloga zbog kojih brak među njima ne bi biovaljan. Na drugim pravnim područjima takva zajednica ima pravne posljedice ako zakon tako odredi (čl. 12, slov. ZBPO).

14 Odredbe švedskog zakona štite interese osoba istog spola koje žive zajedno po pravilima koja vrijede za izvanbračnuzajednicu žene i muškarca. Zakonska rješenja u Danskoj (slični propisi usvojeni su u Norveškoj) omogućuju registracijuzajednice u kojoj žive osobe istog spola, a povrh toga upućuju na ograničenu primjenu bračnog prava. Homoseksualni parovimogu prilikom raskida zajedništva provesti brakorazvodni postupak kao da su bračni drugovi, a izrijekom se zabranjuje daposvoje tuđe dijete.

IS Odredbu o pravu na sklapanje braka sadrži Opća deklaracija o pravima čovjeka ("Odrasli muškarci i žene, bez ikakvihograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj", čl. 16) (Europska) konvencijaza zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda ("Muškarci i žene u dobi bračne zrelosti imaju pravo sklopiti brak i osnovatiobitelj, u skladu s domaćim zakonima koji uređuju vršenje tog prava", čl. 12).

16 K. Zupančič, Zakonska zveza istospoInih oseb? (Razmišljanje v zvezi z nemško sodno prakse); Pravnik, Ljubljana, 48,1993/11-12, str. 549.

228


prava i dužnosti između roditelja i djece. Uoba sadržaja suvremena pravna rješenja te-melje se na načelu zaštite dobrobiti i najboljeginteresa djeteta, naročito u obiteljskim zako-nodavstvima koja dosljedno slijede zahtjeve izKonvencije UN o pravima djeteta (1989).

Obiteljski status djeteta, a preko njega ipravni status uopće, stoljećima je ovisio opravnoj kvalifikaciji djetetova podrijetla zbograzlika u pravnom značenju rođenja u brakuodnosno izvan braka. Tek napuštanjem patri-jarhalnog ustroja obitelji i društva otpočelo jeukidanje diskriminacije izvanbračno rođenedjece.

Međunarodni pravni poredak (u doku-mentima o pravima čovjeka, prihvaćenim umeđunarodnoj zajednici nakon drugog svjet-skog rata) zahtijeva da nacionalna zakonodav-stva osiguraju ista prava svakom djetetu bezobzira na njegovo podrijetlo. Jednakost pravadjece rođene u braku i izvan braka propisanaje odredbama o obiteljskopravnim učincimaodnosa roditelja i djece, a takvo je stanje i udrugim područjima prava. No, kad se radi opravilima za utvrđivanje podrijetla djeteta, po-stoje dva različita pravna rješenja po kojimase određuje koga zakon smatra djetetovimocem. l? Glede podrijetla djeteta od majkedugo se smatralo da nema potrebe za bilokakvom regulacijom, jer se po prirodi stvarirazumijeva da je majka žena koja je dijete ro-dila. Od nedavno, obiteljska zakonodavstvasve češće sadrže upravo takvu normu zato štoje razvoj medicinske znanosti omogućiorađanje djeteta nakon oplodnje za koju je


korišten darovani genetski materijal (neo-plođene ili oplođene jajne stanice ili nepozna-te darovateljice ).18

Hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo (naro-čito nakon noveliranja ZBPO 1989) ima cje-lovito regulirane postupke u kojima seodlučuje o djetetovu podrijetlu, a radi se o od-nosu roditelj - dijete koji je nastao prirodnomprokreacijom. 19

Postoji, nadalje, pravno uređenje odnosaroditelj - dijete koji nema biološku osnovu kaoprirodno roditeljstvo i za koji je karakteri-stično da se zasniva pravnim putem (institutposvojenja). U tom slučaju pravnim aktom do-lazi do posvojenja tuđeg djeteta i nastaje obi-teljskopravni odnos koji posvojiteljima i po-svojeniku u potpunosti zamjenjuje i nadom-ještava prirodni (biološki) odnos roditelja idjeteta. Suvremeno posvojenje pravno je kon-cipirano kao najkvalitetniji oblik zbrinjavanjadjece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, iakoje njegova prvobitna namjena i društvenasvrha bila bitno drukčija.š'

Već dulje vrijeme u mnogim visokorazvi-jenim zemljama raste broj interesenata za po-svojenje i premašuje broj djece koja bi se mo-gla posvojiti. Stoga je sve više posvojenja smeđunarodnim elementom koja Konvencija opravima djeteta naziva međudržavnim posvo-jenjima i svrstava ih u alternativne oblikezbrinjavanja djece. Po Konvenciji, u nacional-nim zakonodavstvima prednost treba dati po-svojenju u zemlji djetetova podrijetla. Odred-ba takvog sadržaja postoji u hrvatskomZBP021 i vrijedi je dosljedno primjenjivati

17 Na djecu rođenu u braku odnosi se pravilo o presumiranom očinstvu (nastalo u rimskom pravu) po kojem se mužmajke smatra ocem ako je dijete rođeno za vrijeme braka ili u (zakonom) određenom roku nakon prestanka braka. Ako jedijete rođeno izvan braka, njegova pripadnost ocu utvrđuje se u posebnom postupku. U hrvatskom zakonodavstvu, kao uvećini drugih pravnih poredaka, regulirano je utvrđivanje očinstva priznanjem (muškarca koji tvrdi da je otac djeteta) odnosnosudskom presudom (nakon okončanja sudskog spora o očinstvu).

18 Hrvatski ZBPO ima odredbu po kojoj se majkom djeteta smatra žena koja ga je rodila (čl. 122, noveliran 1989) i topravilo vrijedi u prvom redu za prirodnu prokreaciju kad nije prijeporno genetsko podrijetlo djeteta. Propis ujedno priječi dase materinstvo određuje po podrijetlu jajne stanice, a da nije povezano s trudnočom i rađanjem.

19 Najkraće rečeno, odredbama o utvrđivanju očinstva i materinstva štiti se interes djeteta da ima utvrđeno podrijetlood oba roditelja, dok propisi o osporavanju očinstva i materinstva znače obzir prema interesu članova obitelji da postignuispravak ako postoji nesklad i nepodudarnost pravnog i činjeničnog stanja u vezi s podrijetlom djeteta.

Za rješenje dvojbi o nečijem podrijetlu postupno su nastajali sve bolji propisi, a za njihovu primjenu vrlo su značajnasaznanja iz biomedicinskih istraživanja i kvaliteta medicinskih vještačenja u sudskom sporu.

20 Institut posvojenja razvio se iz potrebe jačanja poslabljenih plemenskih zajednica (ratom i epidemijama), a u rimskompravu postao je pravno uređeni oblik nastavka porodičnih zajednica bez potomstva (posebice muških nasljednika). Kasnijigrađanski zakonici zadržali su istu svrhu posvojenja, a to potvrđuju propisane pretpostavke na strani posvojitelja i posvojenih(visoka dob za posvojiteIje i punoljetnost posvojenika).

21 U hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu regulirana su dva oblika posvojenja; jedno je posvojenje sa srodničkim učin-kom, a drugo s roditeljskim učinkom. Po noveliranim odredbama ZBPO posvojitelji moraju biti mlađe životne dobi nego poranijim propisima. Također u interesu posvojenika i učinci posvojenja regulirani su tako da dijete u pravilu raskida gotovosve pravne veze S obitelji po podrijetlu i u svakom pogledu postaje punopravnim članom (šire) obitelji po posvojenju.

229

Rev. sac. polit., god. l, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994.

usprkos brojnim ponudama iz inozemstva dase ratna siročad i djeca bez roditeljske skrbizbrinu izvan Hrvatske.

No pravila o podrijetlu djeteta stvorena zaslučajeve prirodne prokreacije i pravila o za-snivanju usvojenja postala su nedovoljna ot-kad na obiteljskopravne odnose utječu sveraznovrsniji oblici medicinskih intervencija uhumanu prokreaciju. Potrebu za dodatnimodredbama izazvali su naročito (već spomenu-ti) slučajevi u kojima se za oplodnju koristidarovani genetski materijal (sjeme, jajne sta-nice) jer tada dijete genetski ne potječe odosoba kojima je pružena medicinska pomoć.

Kad se, primjerice, zbog muške neplodno-sti primijeni postupak osjemenjivanja (artifici-jelna inseminacija), obiteljskopravne posljedi-ce medicinske pomoći mogu biti različite, ovi-sno o tome je li osjemenjivanje izvedeno sje-menom muža ili darovanim sjemenom drugogmuškarca (homologna odnosno heterolognainseminacija). U slučaju heteronomne insemi-nacije iz propisa proizlazi da se muž smatraocem djeteta iako je očito da on nije djetetovbiološki roditelj. Pri tome je bitno da je zaoplodnju darovanim sjemenom muž dao svojizričiti pristanak te da je dijete rođeno u vri-jeme kad vrijedi pravilo da se očinstvo mužamajke presumira. Ako se medicinski postupakprovede bez propisanog pristanka,22 mužstječe pravo da osporava očinstvo i štiti svojinteres da se pravno ne smatra ocem djetetukoje nije njegov biološki potomak. Pristanakmuža ima posebno pravno značenje i radi do-brobiti djeteta, jer isključuje mogućnost ospo-roravanja očinstva.P

Medicinski postupci koji se primjenjujuzbog ženske neplodnosti ili smanjene plodno-


sti također mogu imati različite obiteljsko-pravne posljedice. Dvojbe o materinstvu na-staju, primjerice, kad se za izvantjelesnuoplodnju (fertilizacija in vitro) koriste darova-ne jajne stanice (neoplođene ili oplođene).Zakonodavstva koja reguliraju postupak iz-vantjelesne oplodnje (ili postupak kojim se umaternicu ili jajovod žene unose jajne stanicezajedno sa sjemenom radi oplodnje u tijelu)rješavaju dvojbu o djetetovu podrijetlu prijesvega načelnom odredbom o materinstvu. Toje odredba po kojoj je majka žena koja je di-jete rodila, a povrh toga posebnim pravilimaograničava se izbor genetskog materijala zaoplodnju.š" Ograničenje se sastoji u zahtjevuda se za oplodnju koriste jajne stanice kojepotječu od žene koja će dijete roditi, aisključuje se uporaba darovanih jajnih stanica.Takvim rješenjem pravno je onemogućeno tzv.razdvojeno materinstvo, jer se majka neodređuje po podrijetlu genetskog materijala(genetska majka) nego po rođenju (gestacij-ska majka).

Propisi o oplodnji uz medicinsku pomOCZSkoje ima sve veći broj europskih država poka-zuju da je pravo, na poticaj medicine, poseb-nim rješenjima donekle proširilo osnove zauspostavu obiteljskopravnih odnosa. Omo-gućeno je neplodnim parovima (bračnim i iz-vanbračnim) da (bez posvojenja) postanu ro-ditelji djeci koja nisu njihovi biološki potomci.Djeci se osigurava potpuna pravna zaštita unebiološkoj obitelji, ali i pravo da saznaju tkosu njihovi roditelji (uvidom u evidencije o ko-jima postoje strogi i vrlo podrobni propisi).

Glede regulacije prava i dužnosti (obitelj-skopravnih učinaka) u odnosu roditelja i dje-ce, u pravu se mora uzeti u obzir ovisnost dje-

22 Medicinski postupak osjemenjivanja reguliran je u Hrvatskoj u zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje pravana slobodno odlučivanje o rađanju djece (1978). Pravo na taj oblik medicinske pomoći priznato je bračnim drugovima. Zaheterolognu inseminaciju zahtijeva se pristanak muža, ali oblik u kojem se pristanak mora izjaviti nije pobliže određen.

Strana zakonodavstva (npr. švedsko, austrijsko) nalažu da sve osobe koje sudjeluju u postupku oplodnje uz medicinskupomoć (žena, muž ili ženin izvanbračni partner te donor sjemena) dadu izjavu o pristanku na sudski zapisnik ili pred javnimbilježnikom. Osim toga, regulirana je prekršajna odgovornost medicinskog osoblja ako nije pribavljen propisani pristanak.

23 Obiteljskopravne posljedice postupka osjemjenjivanja normira ZBPO tako što pravo na osporavanje očinstva priznajesamo mužu majke i jedino ako je heteroJogna inseminacija provedena bez muževa pristanka.

24 Postupak izvantjelesne oplodnje nije u Hrvatskoj reguliran medicinskopravnim odredbama premda se u praksi prim-jenjuje od 1983. Obiteljsko zakonodavstvo (novele, 1989) propisuje da je majka žena koja je dijete rodila, a osim toga izričitozabranjuje osporavanje materinstva u slučaju da dijete rodi žena koja je pristala na oplodnju darovanim jajnim stanicama.

2s Medicinskopravne odredbe o oplodnji uz medicinsku pomoć u hrvatskom pravnom sustavu oskudne su i zastarjele.Primjer suvremenih rješenja u tom novom području pruža austrijsko zakonodavstvo (FortpfJanzungsmedizingesetz, 1992) kojeregulira pravo izvanbračnih partnera na medicinsku pomoć, pravila na čuvanje genetskog materijala, ograničava broj uporabasjemena pojedinog donora za najviše tri oplodnje, djetetu s navršenih 14 godina života priznaje pravo na uvid u medicinskudokumentaciju o oplodnji i uređuje mnoga druga pitanja.

230


ce O odraslima i njihova potreba da ih roditeljipodižu i osposobljavaju za samostalan život.Pravni izraz te potrebe bio je u rimskom pravuinstitut očinske vlasti (patria potestas) kojisvjedoči o patrijarhalnim ovlastima muškarcaprema svim članovima obitelji. Kasnije sugrađanski zakonici (19. stoljeće) pojam očin-ske vlasti zamijenili terminom roditeljskavlast, čime je donekle priznata uloga majke upodizanju djece, ali ovlasti roditelja nisu jošbile podvrgnute znatnijim ograničenjima.

Sredinom 20. stoljeća u pravne sustaveuveden je pojam roditeljskog prava u značenjuprava i dužnosti oba roditelja da o djeci skrberavnopravno i sporazumno, vodeći računa ointeresima djece. Sve te promjene, zajedno srazvojem raznih oblika društvene potpore obi-telji i skrbi za nedovoljno zbrinutu djecu, po-stupno su utrle put drukčijem promišljanjupotreba djece kakvo dolazi do izražaja u Kon-venciji UN o pravima djeteta (1989).26

Obiteljskopravne odredbe o odnosima ro-ditelja i djece u hrvatskom pravnom poretku(a i u drugim europskim državama) trebauskladiti s temeljnim zahtjevima Konvencijejer se na međunarodnoj razini uspostavljadrukčiji sustav vrijednosti. Riječ je navlastitoo zakonskom oblikovanju i primjeni shvaćanjada prava djece nisu tek naličje dužnosti rodi-telja. Obveza je odraslih da djetetu omogućesvestran razvoj osobnosti i svih individualnihsposobnosti te da o interesima i dobrobiti dje-teta ne prosuđuju isključivo po svojim kriteri-jima. Dijete treba poticati na izražavanje vla-stitog mišljenja, a u skladu s postupnim djete-tovim sazrijevanjem cijeniti njegove osjećaje,zaštititi ga od svih oblika ponižavanja i omo-gućiti mu dostojanstveno odrastanje i osamo-staljivanje. Ukratko, dijete ima sva prava kaosvako ljudsko biće, a zbog svoje nedoraslosti iovisnosti ima posebne potrebe koje odraslimoraju naučiti prepoznavati i uvažavati.

. Alinčić, M.: Obitelj u obiteljskom zakonodavstvu

2.3. Ostali obiteljskopravni odnosiSrodstvo kao biološka i sociološka katego-

rija dugo je vremena imalo posebno mjesto udruštvenoj, a potom i u pravnoj regulaciji obi-teljskih odnosa. Određeni krug srodnika pokrvi odnosno tazbini mogu se i nadalje sma-trati članovima obitelji u tom smislu što zanjih vrijedi dvije vrste obiteljskopravnih odre-daba. Jednim dijelom su to propisi o pretpo-stavkama za sklapanje braka-", a drugim dije-lom u pitanju su normirani učinci srodničkogodnosa, poglavito obveza uzdržavanja. U raz-voju obiteljskog prava do suvremenosti zam-jetno je sužavanje kruga osoba za koje je prav-no relevantna njihova međusobna srodničkapovezanost.

Tako je srodstvo po krvi pravilima bračnogprava regulirano kao bračna smetnja samo zanajbliže srodnike (u ravnoj liniji i u drugomstupnju pobočne linije srodstva, npr. u nje-mačkom i austrijskom pravu), dok su u Hrvat-skoj zabranom međusobnog sklapanja brakajoš obuhvaćeni i srodnici udaljenijih stupnjevasrodstva (tj. do četvrtog stupnja pobočne lini-je). Isto tako je i zakonska obveza uzdržavanjapropisana za veći broj srodnika nego drugdje.Primjerice, u Sloveniji su u obvezi uzdržavanjaroditelji i djeca, a u Hrvatskoj i ostali srodniciu ravnoj liniji krvnog srodstva te punoljetnabraća i sestre prema maloljetnoj braći i sestra-ma.28

Među srodnicima po tazbini sklapanje bra-ka nije dozvoljeno iz društvenih obzira, no umnogim suvremenim zakonodavstvima srod-stvo po tazbini nije više bračna smetnja (npr.slovensko pravo). U Hrvatskoj je to srodstvoregulirano kao prepreka za brak (za srodnikeu prvom stupnju ravne linije srodstva po taz-bini), a propisana je i zakonska obvezauzdržavanja između očuha ili maćehe i malo-ljetnih pastoraka." Uzdržavanje među tazbin-skim srodnicima često je povezano s razvodi-ma brakova (dovođenje djece iz prethodnogbraka majke ili oca u novi brak), ali ta obveza

26 D. Hrabar, Novi pogledi na prava djece - Konvencija o pravima djeteta; Socijalni rad, Zagreb, 1990/1-2, 67-76.27 Zabrana sklapanja srodničkih brakova postoji zbog moralnih i medicinskih razloga. Onemogućavanje takvih brakova

bilo je važno za stabilnost odnosa u nekadašnjim velikim porodičnim zajednicama, dok se medicinski razlozi (rizik za zdravljepotomstva) po mišljenju nekih autora ne mogu znanstveno potvrditi - usp. F. Gschnitzer, ibid. (bilj. l), str. 18.

28 Poseban obiteljskpravni učinak srodstva propisan je u noveliranom ZBPO kad je baki i djedu, uz određene pretpostavke,priznato pravo na održavanje osobnih odnosa s unucima.

29 Obveza je supsidijarna jer su pastorke dužni uzdržavati njihovi srodnici po krvi prije očuha ili maćehe.Dužnost pastoraka da uzdržavaju očuha ili maćehu postoji samo ako su ovi njih uzdržavali i brinuli se o njima dulje

vrijeme.

231

......

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994.

ne nestaje ako se umjesto novog braka zasnujeizvanbračna zajednica (bez braka nema taz-binskog srodstva). Stoga porast broja izvan-bračnih zajednica na svoj način pridonosismanjenoj primjeni pravnog učinka tazbinskogsrodstva.

Na kraju pregleda pravno uređenih obi-teljskih odnosa preostao je institut skrbništvačija je posebnost da se u teoriji češće povezujes odredbama građanskog prava nego s obitelj-skopravnom regulativom. Skrbništvo se razviloiz potrebe unutarobiteljske solidarnosti(zbrinjavanje djece bez roditeljske skrbi iodraslih članova obitelji koji zbog bolesti ilinekih drugih razloga trebaju tuđu pomoć). Ugrađanskim zakonicima bilo je uređeno nor-mama o pravnom statusu fizičkih osoba, a upraksi je više služilo zaštiti imovinskih interesanego obzirima prema osobnim pravima i po-trebama štićenika.

Osuvremenjeni građanski zakonici, a na-vlastito. obiteljska zakonodavstva novijeg datu-ma, pretvorili su skrbništvo u pravni institutsa zamjetnim ovlastima državnih tijela (sud,služba socijalne skrbi). Skrbnika ne određujeobitelj kao nekad, nego nadležna vlast kojaograničava skrbnikove ovlasti i nadzire kak-voću zaštite osobnih i imovinskih interesaštićenika. Znakovi slabljenja obiteljske soli-darnosti zabilježeni su u mnogim europskimzemljama, jer srodnici nerado i sve rjeđe prih-vaćaju skrbničke obveze, pogotovo· ako jezaštita dugotrajnije potrebna punoljetnoj oso-bi (lišenoj poslovne sposobnosti zbog duševnebolestij.t"

Norme o skrbništvu u hrvatskom obitelj-skom zakonodavstvu dulje vrijeme nisu nove-lirane, pa su zadržale pomalo zastarjelu kon-cepciju opće zaštite maloljetnih i punoljetnihštićenika. Ta se koncepcija u europskimdržavama postupno napušta i zamjenjuje znat-no zahtjevnijim pristupom potrebama svakogugroženog pojedinca. Novim zakonskimrješenjima nastoji se osigurati individualizira-na pravna zaštita koja u regulaciji pravaštićenika i ovlasti skrbnika vodi računa o po-


sebnim potrebama i o sposobnostima za sa-mostalno djelovanje osobe kojoj se pružaskrbnička pomoć.

3. OBLICI OBITELJSKIH ZAJEDNICANakon raspada velikih porodičnih zajedni-

ca, u razvijenim zemljama prevladale su maleživotne zajednice roditelja i djece, u suvreme-noj terminologiji nazvane nuklearnom obitelji.U zbilji i u pravnim normama to je isprva bilagotovo isključivo bračna i biološka veza odra-slih (bračnog para) i njihova potomstva (ge-netskog ili krvnosrodničkog podrijetla, osim uslučaju posvojenja). Slika stvarnosti i njezinodraz u razvijenim pravnim sustavima ubrzanose mijenjala u posljednjim desetljećima 20.stoljeća. Pod nuklearnom obitelji više se nerazumijeva samo tradicionalna mala zajednicabračnih roditelja i njihovih bioloških potoma-ka nego i svi njezini podoblici u različitimživotnim kombinacijama. Iz nekoliko daljnjihpodataka o hrvatskom obiteljskom zakono-davstvu može se steći predodžba o potrebi isvrsi dopunskih pravnih pravila kojima seuređuju pojedini od tih podobiika obiteljskihzajednica.

Današnja bračna i biološka obiteljska za-jednica nije stabilna kao nekad, a neraskidi-vost i trajnost nije obilježje ni drugih pravnouređenih veza između odraslih članova obiteljis djecom ili bez djece. Razvod braka odnosnorazlaz izvanbračnih partnera životno i pravnoza djecu znači rast i razvoj u nepotpunoj obi-telji (zajednici s jednim roditeljem). Broj tak-vih zajednica nije poznat, pa ni udio razvede-nih brakova u njima, premda o razvodima imaviševrsnih statističkih podataka-"

Nadalje, neke su obiteljske zajednice odsvog osnutka nepotpune, s dvojbenim izgledi-ma da se pretvore u potpune. To su slučajeviizvanbračnog rođenja djeteta, kad majka neostvari životnu zajednicu s ocem djeteta, a po-gotovo kad se ništa ne poduzme da se pravnoutvrdi očinstvo. Nadalje, nisu učestali ali po-stoje slučajevi da pravo omogućava zasnivanje

30 M. Alinčić, Funkcija staratelja (zakonska dužnost, dobrovoljna obveza ili slobodna profesija); Socijalni rad, Zagreb,(3), 1-2/1989, 11-17.

3l Hrvatska se ne može uvrstiti u zemlje s visokom stopom divorcijaliteta (broj razvedenih brakova na 1.()()()stanovnika)jer već dulje vrijeme stopa iznosi 0.9-1.1. Mnoge europske zemlje imaju više stope (u 1986. npr. u Češkoslovačkoj su bilarazvedena 2.5 braka na 1.()()()stanovnika, u Danskoj 2.8, u Švedskoj 2.3 i u Velikoj Britaniji 3.2) - usp. Statistički godišnjak(bilj. 8), str. 737.

Nakon razvoda braka djeca se u visokom postotku slučajeva povjeravaju na čuvanje i odgoj majci (1988.g. razvedeno je5.647 brakova). Od 3.504 brakova s djecom (bez djece 2.143 razvedena braka) majci su povjerena djeca u 2.972 slučaja, aocu u 356 (85%:10% slučajeva i 5% drugih Iješenja) - usp. ibid. (bilj. 8), str. 460.

232

,",' ..

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994. Alinčić, M.: Obitelj u obiteljskom zakonodavstvu

roditeljskog odnosa osobi koja nema životnogpartnera (npr. posvojenje ili oplodnju uz me-dicinsku pomoć).32

Navedene životne i pravne situacije zahti-jevaju dodatnu regulaciju jer su opterećeneviševrsnim sukobima interesa. U sadržajnompogledu propisi uređuju pravo na razvod bra-ka (uzroke i postupak) te pravne posljediceprestanka braka za bračne drugove (imovin-ska pitanja i pravo na uzdržavanje) i za ma-loljetnu djecu (povjeravanje na čuvanje i od-goj te uzdržavanje djece). U vrijednosnomsmislu, pravna pravila moraju osigurati zaštituinteresa djece uvijek kad ih pogađa razlaz ro-ditelja. Zbog toga u obiteljskom zakonodav-stvu (u Hrvatskoj i drugdje) postoje odredbekoje, između ostalog, uređuju održavanjeosobnih odnosa (susreta) djeteta s roditeljems kojim ne živi u obiteljskoj zajednici. Jednakosu važne ostale norme koje reguliraju prava idužnosti razdvojenih roditelja prema djeci teodnose među nekadašnjim bračnim drugovi-ma (ili izvanbračnim partnerima) od kojihneki gube iz vida da su roditelji zajedničkogdjeteta i da su djetetu potrebna oba roditelja.

Konačno, do odstupanja od tradicionalnogmodela bračne i biološke obitelji dolazi uslučajevima kad jedan od roditelja sklopi novibrak ili zasnuje izvanbračnu zajednicu. Tapromjena suočava dijete sa životom u zajed-nici s očuhom ili maćehom odnosno s rodite-ljevim izvanbračnim partnerom. Ako s tim uvezi ili iz nekog drugog razloga dođe do za-nemarivanja i zapuštanja djece ili grubostiprema njima, u pravnom poretku, dakako, po-stoji sustav mjera za zaštitu djece. U teškimslučajevima povreda interesa djece pribjegavase izdvajanju djeteta iz nepovoljne obiteljskezajednice. Pravne pretpostavke za zbrinjava-nje djece izvan obitelji kojoj su prethodno pri-padala također su dio obiteljskopravne regu-lative, dok su socijalne i psihološke posljedice

takvih rješenja zasebna i multidisciplinarnatema.

4. SUVREMENO I ZASTARJELO UHRVATSKOM OBITEWSKOMPRAVU

Zajedničko je obilježje zakonodavstavarazvijenih zemalja da obiteljskopravnim odred-bama uređuju brak, odnose roditelja i djece(rođene u braku i izvan braka), posvojenje,učinke (ili pravno značenje) sredstva po krvi itazbini te institut skrbništva (na koji se negdjeviše odnose građanskopravne odredbe).

U hrvatskom pravnom poretku povrh togapostoje odredbe o izvanbračnoj zajednici ženei muškarca te medicinskopravni propisi ooplodnji uz medicinsku pomoć (iako oskudni)odnosno obiteljskopravne norme o učincimaodređenih oblika medicinskih intervencija uhumanu prokreaciju. Ti dodatni sadržaji, po-gotovo o izvanbračnim zajednicama, regulira-ni su zasad u malom broju europskih država(npr. u Sloveniji i u zemljama skandinavskogpravnog kruga).33

Regulacijom svih spomenutih obiteljsko-pravnih odnosa obuhvaćene su različite život-ne zajednice (i kombinacije unutar njih)između odraslih osoba i djece ili samo međuodraslima. Obično su ti odnosi istodobno ge-netski (po podrijetlu) i socijalni, ali mnogadruštva reguliraju socijalno roditeljstvo i kadbiološki otac ili majka ili oboje nisu s djecomili nisu identificirani ili su iz nekog razlogaprestali skrbiti za djecu. Raznovrsnost nabro-jenih životnih i pravno uređenih zajedništavačlanova obitelji uzeta je u obzir za podjelu(novijeg datuma) prema kojoj postoje triosnovna oblika obitelji, od kojih svaki ima ne-koliko podoblika. Uvid u shematski prikaz ti-pologije obitelji u suvremenom svijetu" po-kazuje da su u Hrvatskoj zastupljeni svi oblici

32 Po ZBPO posvojenje s roditeljskim učinkom može zasnovati osoba koja nije u braku.Medicinskopravne odredbe u Hrvatskoj dozvoljavaju oplodnju uz medicinsku pomoć (postupak osjemenjivanja) samo

osobama u braku.33 Nešto su brojniji primjeri država koje su regulirale medicinske postupke za pomoć neplodnima (osim već spomenute

Austrije, to su Španjolska, Velika Britanija i dr.). .3 Oblici obitelji

Nuklearna Proširena ReorganiziranaBiološka Trogeneracijska Uzastopna (novi brak)Socijalna Srodnička Veća zajednica s više

Jednoroditeljska Plemenska bračnih/izvanbračnihAdoptivna Poligamna parova i djece

Medicinski-pravno uređena Zajednica osoba istog spola

233

Rev. sac. polit., god. l, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994.

i podoblici obitelji karakteristični za razvijenidio svijeta te da su obuhvaćeni pravnom re-gulativom obiteljskih odnosa." Stoga u tompogledu postojeće obiteljskopravne norme(ZBPO 1978/1989) potvrđuju da su u razvojuprava uzete u obzir društvene promjene, da jeuvažena nova vrsta ljudskih potreba i da jepravno omogućen izbor oblika obiteljskogživota.

Međutim, ozakonjena rješenja u pojedi-nim dijelovima obiteljskopravne regulativezaostaju za promjenama koje su u međuvre-menu nastale u sustavu vrijednosti za suvre-menije uređenje obiteljskih odnosa.

S obzirom na naročitu važnost odnosa ro-ditelja i djece, na prvom mjestu vrijedi spo-menuti potrebu noveliranja odredaba o rodi-teljskom pravu. Dužnosti roditelja koje susada obuhvaćene pojmom roditeljskog pravanisu upitne, ali u njihovoj regulaciji nisusadržani zahtjevi koji proizlaze iz Konvencijeo pravima djeteta. Naime, o potrebama djecetraži se slojevitije promišljanje od jednostra-nog uvjerenja roditelja da se samo po njiho-vim kriterijima prosuđuju interesi djeteta. PoKonvenciji djetetu treba omogućiti izjašnja-vanje o svim situacijama i odlukama koje suživotno važne i, ovisno o dosegnutoj zrelostidjeteta, uvažiti njegovo mišljenje i osjećaje.

Nadalje, o odredbama o utvrđivanju očin-stva za djecu rođenu izvan braka moguća su ipotrebna normativna poboljšanja. Zbog lošihodnosa među spolovima i zakonskih obziraprema majci koja ništa ne poduzima da seočinstvo utvrdi, veći broj izvanbračno rođenedjece nema uspostavljen roditeljskopravni od-nos s ocem i članovima očeve obitelji (srodni-cima po krvi). Razlozi za takvo stanje nisu uvi-


jek opravdani, a osim toga, Konvencija je pro-glasila pravo djeteta da zna svoje roditelje, ko-liko je to moguče." Izvanbračno rađanje nebi trebalo biti slučaj kad se djetetu uskraćujesaznanje o njegovu podrijetlu i, što je jošvažnije, djetetovo je pravo da oba roditeljabudu zajednički odgovorna za njegov odgoj irazvoj."

U odnosima među odraslim članovimaobitelji, posebice kad se radi o reguliranju pra-va na uzdržavanje među bračnim drugovimakao posljedici razvoda braka, smanjuje se brojzakonodavstava koji propisuju neograničenotrajanje takve obveze. Sve češće norme nalažuda se uzdržavanje dosudi samo na određenovrijeme dok uzdržavana osoba ne stvori uvjeteza samostalno zadovoljavanje svojih životnihpotreba. Ekonomska ovisnost među odraslimane smatra se dobrim rješenjem, pa se u režimukoji vrijedi za podjelu bračne imovine nakonrazvoda braka traže mogućnosti da bivši su-pruzi stvore materijalnu osnovu za. daljnji sa-mostalan život. Podloga za takvo zakonodav-stvo postoji u društvima s visokim životnimstandardom, dobrim mogućnostima zazapošljavanje i orijentacijom žena na stručnazvanja i privređivanje izvan kuće.

Hrvatski gospodarski sustav opterećuju to-like teškoće (ratne, poratne i tranzicijske) dase u dogledno vrijeme ne može očekivati većipomak u prijelazu od ovisnosti pojedinca oobiteljskoj solidarnosti prema višoj razini so-cijalne sigurnosti. Razvoj u tom pravcunaročito je važan radi interesa djece kojoj ni-zak obiteljski standard, bez odgovarajućihoblika. društvene potpore, ograničavajućiutječe na mogućnosti školovanja i zadovolja-vanja životnih težnji.

35 Iznimke su zajedništva o kojima nema propisa, a to su pravno uredeni odnosi izmedu osoba istog spola i takve zajednicau kojima zajedno žive skupine heteroseksualnih i homoseksualnih parova ( u tablici uvršteni u oblik reorganizirane obitelji).

36 O tom djetetovom pravu vodi se računa u propisima o obveznoj medicinskoj dokumentaciji za slučajeve oplodnje uzmedicinsku pomoć, pa i prije punoljetnosti dijete ima pravo uvida u podatke o donoru sjemena (npr. švedsko i austrijskopravo).

37 U sudskoj praksi djeca se nakon razvoda u pravilu povjeravaju na čuvanje i odgoj majci (bilj. 31), a i djeca rođenaizvan braka češće žive u majčinoj obitelji nego u zajednici s oba roditelja. Konvencija, medutim, traži primjenu načela da suoba roditelja zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta, pa odvojeni život bračnih (razvedenih) i izvanbračnih roditeljane bi bio opravdanje da samo jedan roditelj djelomice ili potpuno preuzme roditeljsku odgovornost.

234

Rev. sac. polit., god. I, br. 3, str. 225-235, Zagreb 1994. Alinčić, M.: Obitelj II obiteljskom zakonodavstvu

Summary

FAMILY IN THE FAMILY LEGISLAWRE

Mira Alinčić

There is no definition of a family in the Croatian family legislature but family rela-tions are legally regulated in such a way that that we can recognize different forms offamily structures commonly existing in modem developed societes.

From the regulations, we can see that, apart from the traditional type of amaritaland biological family, there are also other family forms and sub-forms.

The paper presents some fundamental legal regulations regarding marriage, parentsand children, adoption, extra-marital community of a man and a woman, and guardi-anship. There is also a presentation of some specific legal solutions for families in whicha child was conceived with medical help (insemination and fertilization in vitro), orwhen the child is not a biological descendant of its parents. There are also some legalrules for so called "incomplete" families (communities of a single parent with childrenof marital or extra-marital origin), where a child comes to a new family with a stepfatheror a stepmother.

235

Documents

Obitelj II obiteljskom zakonodavstvu - Srce