Sveti Nikolaj Velimirović

PRVI BOŽJI ZAKON

Ovo je zakon, koji dade Gospod Bog Savaot narodu preko velikog svog izbranika i proroka Mojsija na gori Sinajskoj:

1. Ja sam Gospod Bog tvoj i nemoj imati drugih bogova uz mene.2. Ne obožavaj nikakav lik rezan niti ikakvu sliku od onoga, što je gore

na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi i ispod zemlje.3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega. Jer neće biti prav pred

Gospodom, tko uzme ime njegovo uzalud.4.Šest dana radi i svrši sve svoje poslove, a sedmi dan je dan odmora,

koji je Gospod Bog posvetio. Posveti i ti sedmi dan Gospodu Bogu svome.5. Poštuj oca svoga i mater svoju, da bi te Bog blagoslovio, i da bi dugo

poživio na zemlji.6. Ne ubij.

7. Ne učini preljuba.8. Ne ukradi.

9. Ne svjedoči lažno.10. Ne poželi kuće bližnjega svojega; ne poželi žene bližnjega svojega; ni sluge njegova, ni

sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega.

PRVA ZAPOVJED

JA SAM GOSPOD BOG TVOJ I NEMOJ IMATI DRUGIH BOGOVA UZ MENE.Ovo znači: Jedan je Bog, i nema drugih bogova osim Njega. Od Njega dolaze sva stvorenja, Njime žive i k Njemu se vraćaju. U Bogu je sva moć, i nema moći van Božje. I moć svjetlosti, i vode i zraka, i kamena je Božja moć. Moć kojom mrav mili, riba pliva, i ptica leti je Božja moć. Moć sjemena da raste, i trave da diše, i čovjeka da živi je Božja moć. Sva moć je svojina Božja, i sva stvorenja posuđuju svoju moć od Boga. Bog svakome posuđuje koliko hoće i uzima natrag kad hoće. Zato kad tražiš moći traži je samo od Boga, jer Bog je izvor žive i strašne moći, i van toga izvora drugih nema. I nemoj imati drugih bogova osim mene, zapovijeda Gospod. Na što će ti drugi bogovi, ako imaš Gospoda Boga Savaota? Čim imaš dva boga, znaj, jedan od njih je đavo. A ti ne možeš služiti i Bogu i đavolu, kao što ne može jedan vol orati dvije njive u isto vrijeme. Ne trebaju volu dva domaćina, jer će ga rastrzati; niti gori trebaju dva sunca, jer će je sagorjeti; niti mravu trebaju dvije kapi vode, jer će ga utopiti; niti djetetu trebaju dvije majke, jer neće imati nijedne. Ne trebaju ni tebi dva boga, jer nećeš biti bogatiji no siromašniji. A ti ostani sam sa tvojim jednim Gospodom Savaotom, u koga je sva moć, sva mudrost i sva dobrota, nepodijeljena, neiscrpna, beskonačna. Njega jedinog poštuj, Njemu se klanjaj i Njega se boj. A kad Mu se moliš moli mu se ovako: – Gospode Bože, Ti možeš imati bezbrojno mnogo stvorenja, no stvorenja Tvoja ne mogu imati više od Tebe jedinoga Boga svoga. Razagnaj, Bože dragi, sve moje ružne misli i snove o drugim bogovima kao što snažan vjetar razgoni otrovni roj muha. Očisti moju dušu, osvijetli je, raširi je, Bože, i nastani se Ti jedini u njoj kao car u svojoj palači. To će mene podići, osnažiti, uljuditi, popraviti i osvježiti. Slava Ti i hvala, jedini istiniti Bože, koji se uzdižeš nad svima lažnim božanstvima kao visoka gora nad sjenkama u bari. Amen.

1

DRUGA ZAPOVJED

NE OBOŽAVAJ NIKAKAV LIK REZAN NITI IKAKVU SLIKU OD ONAGA, ŠTO JE GORE NA NEBU, ILI DOLE NA ZEMLJI, ILI U VODI I ISPOD ZEMLJE.

Ovo znači: Ne obožavaj stvorenje kao stvoritelja. Ako si se već uzdigao na goru visoku, na kojoj si se sreo sa jedinim Gospodom Bogom, na što se obzireš na sjenke u bari pod gorom? Kad jedan čovjek žudi da vidi cara i poslije dugog truda uspije da izađe pred lice njegovo, na što se onda obazire lijevo i desno i gleda po slugama carskim? Možda se obazire lijevo i desno iz dva razloga: ili zato, što ne smije sam da stoji u prisutnosti cara, ili pak zato, što misli, da mu sam car ne može pomoći? No to još nije najcrnji grijeh. Najcrnji je grijeh, kad čovjek obožava svoje vlastito djelo, napravu svoga mozga i svojih ruku. Divlji ljudi istešu sebi boga iz drveta, pa mu se onda klanjaju i mole. No divljim ljudima da se i oprostiti. Njihova divljina njih opravdava. Prema njima je pravi i vječiti Bog milostiv i snishodljiv, te one molitve, koje oni upućuju svojoj napravi od drveta, On prima kao da su njemu upućene i šalje svoju pomoć i zaštitu neprosvećenoj djeci svojoj. Ako li jedan čovjek usredotoči sve svoje misli i sve svoje srce na to da se digne nad drugim ljudima, da bude prvi, da prednjači pošto–poto, da se slavi od drugih, da se hvali od drugih, i ako smatra sebe boljim od svih ljudi, od svih stvari na nebu i na zemlji, onda je takav čovjek sam sebi božanstvo, kome on žrtvuje sve. To je bolest duševna treće vrste. Zaista, braćo, samo bolesne duše ne znaju za pravoga Boga. A zdrave su duše zdrave od svoga poznanja i priznanja pravoga i jedinoga Boga, koji je gospodar i vladalac svih rezbarija i svih slika, i svih familija ljudskih, i svega zlata i srebra, i svih smrtnih ljudi na zemlji. – Gospode Jedini, Tebe Jedinoga poznajem, priznajem i slavim: i kada mi dan otkrije svu krasotu Tvoju — kroz krasotu Tvojih djela — i kada se noć ogrne tamnim plaštom i ostavi mene samog s Tobom. Amen.

TREĆA ZAPOVJED

NE UZIMAJ UZALUD IMENA GOSPODA BOGA SVOJEGA.Što? Zar ima nekoga, tko se usuđuje uzeti uzalud i strašno ime Gospoda Svevišnjeg? Kad se na nebu spomene ime Božje, nebesa se prigibaju, zvijezde uvećavaju svoj sjaj, arhanđeli i anđeli počinju pjevati: svjat, svjat, svjat Gospod Savaot, a svetitelji i bogougodnici padaju ničice. Tko se onda od smrtnih usuđuje spomenuti ime najsvetije bez trepeta duše i bez dubokog uzdisaja čežnje? Kad je čovjek na samrti, spominji mu koje hoćeš ime, nećeš ga ohrabriti niti mu mir duši povratiti. No kad mu spomeneš jedno jedino ime, ime Gospoda Boga, ohrabrit ćeš ga i povratit ćeš mu mir duši. I posljednjim svojim pogledom blagodariće ti na spomenu toga melemnog imena. Kad čovjeka iznevjere srodnici i prijatelji, i osjeti se sam u ovom beskrajnom svijetu, i umoran na svom samačkom putu, spomeni mu ime Božje, i time kao da si mu dao poštapać otežalim nogama i rukama. Kad navale na čovjeka zli susjedi, pa ga lažnim svjedodžbama dovedu do okova i tamnice i pridobiju zle sudije za sebe a protiv pravednika, približi se stradalniku i šapni mu na uho ime Božje. Zaista u tom trenutku suze će poći na oči njegove, suze — mastilo nade i povjerenja — i okovi teški učinit će mu se laki kao od lipova drveta. Neki kujundžija sjedeći u dućanu na tezgi i kujući neprestano upotrebljavaše ime Božje uzalud, ili kao kletvu ili kao uzrečicu. A hadžija neki slušaše sa ulice, i duša mu se uzmuti. Pa viknu hadžija kujundžiju, da izađe napolje. A kad kujundžija izađe, hadžija se sakri i činjaše se nevješt. Vrati se kujundžija i nastavi kovati. Opet ga viknu hadžija a kad kujundžija izađe, hadžija šutaše i činjaše se nevješt. Vrati se kujundžija, malo srdit, i nastavi kovati. Opet ga viknu hadžija, a kad kujundžija izađe, hadžija šutaše i činjaše se nevješt. Kujundžija, bijesan od ljutine, osori se na hadžiju: – Vičeš li ti to mene, hadžijo, i praviš šalu sa mnom kad ja imam pune ruke posla?

2

Odgovori hadžija mirno: – Zaista, u Boga su punije ruke posla, pa si Ga ti više puta uzaludno viknu no ja tebe. Tko ima pravo više da se ljuti — Bog ili ti, kujundžijo? A kujundžija se zastidi, vrati se u dućan pa podvi noge na tezgi i jezik u ustima. Neka vam, braćo, ime Božje neprestano treperi, kao kandilo, u duši, u mislima i u srcu, no neka se ne diže do vrha jezika bez važnog i svečanog trenutka. O prečudno ime Božje, kako si moćno, kako si lijepo, kako si slatko! Neka bi umukla usta moja zauvijek, ako bi te izgovorila nemarno, vodeno i uzaludno.

ČETVRTA ZAPOVJED

ŠEST DANA RADI I SVRŠI SVE SVOJE POSLOVE, A SEDMI DAN JE DAN ODMORA, KOJI JE POSVEĆEN GOSPODU BOGU.

Ovo znači: Šest svjetova stvorio je Stvoritelj i u sedmom on se odmara. Šest svjetova su privremeni, nemirni i prolazni, a sedmi je vječan, miran i neprolazan. Stvaranjem Bog je ušao u vremenost, no nije izišao iz vječnosti. Tajna je ovo velika, i o njoj se priliči više misliti no govoriti. Jer ona nije dostupna svakome, no samo Božjim izbranicima. Izbranici božji nalazeći se tijelom u vremenosti dižu se svojim duhom do osovine točka svijeta, u kojoj je vječni mir i blaženstvo. A ti, radi i odmaraj se. Radi, jer i Bog radi; odmaraj se, jer se i Bog odmara. A tvoj rad neka bude stvaranje, jer si čedo Stvoritelja. Ne ruši no stvaraj. Sve stvari rade neprestano. Neka te to obodri za tvoj posao. Gle, kad ustaneš izjutra, sunce je već uradilo mnogo — i sunce, i voda, i zrak, i biljke, i životinje. Tvoj nerad bio bi uvreda svijetu i grijeh pred Bogom. Tvoje srce i pluća rade dan i noć. Zašto ne bi i tvoje ruke radile? I bubrezi tvoji radi dan i noć. Zašto i tvoj mozak ne bi radio? Zvijezde neprestano jure, brže nego konj u galopu, dan i noć. Zašto bi se ti predao neradu i lijenosti? U jednom gradu življaše bogat trgovac sa tri sina. Bijaše trgovac vrijedan i gomilaše blago na vagone. I kad ga upitaše, na što će mu toliko blago i tolika muka, on odgovori: Mučim se, da bi sinove osigurao, te da se oni ne bi mučili. — A to čuše sinovi, i ulijeniše se, i napustiše svaki posao, i po smrti oca počeše trošiti blago na tovare. Poželi otac da dođe iz onog svijeta i vidi kako mu sinovi žive bez muke i znoja. I Bog ga pusti, te on siđe u svoj grad i dođe svojoj kući. No kad zakuca na vrata, neko nepoznat otvori vrata. Upita otac za svoje sinove, i dobi odgovor, da su njegovi sinovi na robiji zbog nerada koji ih je doveo pijanstvu, i zbog pijanstva koje ih je odvelo svađi, i zbog svađe koja ih je odvela palikućstvu i ubojstvu. – Ah, uzdahnu ludi otac, ja sam mislio stvoriti raj za svoju djecu, međutim, ja sam im stvorio pakao. Pa zađe ludi otac po gradu i počne učiti sve roditelje. – Ne budite ludi kao što sam ja bio. Iz ljubavi prema svojoj djeci ja sam ih bacio u pakao. Ne ostavljajte djeci, braćo, nikakva imanja. Naučite ih radu i to im ostavite u nasljeđe. Sve ostalo, bogataši, razdajte sirotinji pred smrt svoju. Zaista, nema opasnije i dušegubnije stvari nego dobiti veliko imanje u nasljeđe. Budite ubijeđeni, da velikim nasljeđima više se raduje đavo no anđeo. Jer ničim đavo ne kvari ljude lakše i brže nego velikim nasljeđima. Zato, radi i nauči svoju djecu da rade. A sedmi dan odmaraj se. Kako da se odmaraš? Gle, odmor je samo kod Boga i u Bogu. Nigdje više pravog odmora nema u ovome svijetu. Jer ovo je svijet nemira, kao jedan vrtlog. Posveti sedmi dan isključivo Bogu, i tako ćeš se u istini odmoriti i novom snagom zapojiti. Sedmoga dana cijeloga misli o Bogu, govori o Bogu, čitaj o Bogu, slušaj o Bogu i moli se Bogu. Tako ćeš se u istini odmoriti i novom snagom zapojiti. Čovjek neki ne poštovaše zapovijed Božju o praznovanju nedjelje, te produži subotnji posao i u nedjelju. I dok se cijelo selo odmaraše, on se znojaše na njivi sa svojom stokom, kojoj također ne davaše odmora. Ali iduće srijede on klonu: klonu i njegova stoka; pa kad cijelo selo bijaše na njivi, on sjedaše kod kuće, premoren, mrzovoljan, očajan. Zato, braćo, ne budite kao ovaj čovjek, da ne bi i vi izgubili snagu, i zdravlje i dušu. Nego šest dana radite i surađujte Bogu, s ljubavlju i nasladom i strahopoštovanjem, a sedmi dan cijeli posvetite Gospodu Bogu. Zaista, ja

3

sam probao i znam, da pravo praznovanje nedjelje čovjeka oduševljava, podmlađuje i čini sretnim.

PETA ZAPOVJED

POŠTUJ OCA SVOGA I MATER SVOJU, DA BI TE BOG BLAGOSLOVIO I DA BI DUGO POŽIVIO NA ZEMLJI.

Ovo znači: Prije nego što si ti saznao za Gospoda Boga, znali su za Njega tvoji roditelji. Samo to je dovoljno da im se pokloniš i odaš hvalu i poštovanje. Pokloni se i odaj hvalu i poštovanje svakom onom, tko je prije tebe saznao za najviše dobro u ovome svijetu. Neki bogati i mladi Indijanac putovaše sa svojom pratnjom preko planine Hindukuša. Na planini naiđoše na nekoga starca gdje čuvaše koze. Siromašni starac skloni se ukraj ceste i pokloni se bogatome mladiću. A mladić sjaha sa svoga slona i prostre se na zemlju pred starcem. Začudi se starac tome, začudiše se i pratioci mladićevi. A on će reći starcu: – Klanjam se tvojim očima, jer su one prije mojih vidjele ovaj svijet, djelo Svevišnjega; klanjam se tvojim ustima, jer one su prije mojih izgovorile njegovo sveto ime, i klanjam se tvome srcu, jer ono je prije moga zatreperilo od radosnog saznanja, da je otac sviju ljudi na zemlji Car i Gospod nebeski. Poštuj oca svoga i mater svoju, jer tvoj put od rođenja dosada posut je majčinim suzama i očevim znojem. Otac tvoj voli te iako zna sve mane tvoje. A drugi će te mrziti iako budu znali samo vrline tvoje. Kroz nježnost svoju prema tebi tvoji roditelji razumiju nježnost Gospodnju prema svoj stvorenoj djeci svojoj. Kao što mamuze potstiću konja na brži kas tako i tvoja oporost prema roditeljima potstiče njih na još veću brigu o tebi. Neki opaki sin jurnu na svoga oca i zabode mu nož u grudi. A otac izdišući reći sinu: – Brzo operi nož od krvi, da te ne uhvate i ne osude Sine, ne ponosi se svojim znanjem pred svojim neukim ocem, jer njegova ljubav više vrijedi no tvoje znanje. Gle, da nije bilo njega, ne bi bilo ni tebe, ni tvoga znanja. Kćeri, ne ponosi se svojom ljepotom pred pogurenom majkom svojom, jer njeno srce u kostima ljepše je od tvoga lica. Gle, i ti i tvoja ljepota izišli ste iz njene mršave utrobe. Nauči se, kćeri, poštovati svoga oca, jer samo ćeš se tako naučiti poštovati i sve druge očeve na zemlji.

ŠESTA ZAPOVJED

NE UBIJ.A ovo znači: Bog je dao život od svoga života svima stvorenim bićima. Život je najdragocjenije imanje Božje. Otuda, tko se drzne na ma koji život u svijetu, drznuo se na najdragocjenije imanje Božje, — da, na sam život Božji. Svi mi koji sada živimo, privremeni smo nosioci Božjeg života u sebi, čuvari smo Božje najdragocjenije imovine. Otuda, niti mi smijemo, niti možemo, uništiti taj posuđeni život Božji u sebi ili drugima. A ovo znači: Prvo mi ne smijemo ubiti; i Drugo i ne možemo ubiti život. Jedan lončar napravi lonac od ilovače, pa kad ga razbiješ, lončar se ljuti i traži naknadu. Zaista i čovjek je od jeftinog materijala, kao i lonac, no skupocjeno je ono, što je u čovjeku, duša, koja tka čovjeka iznutra, i duh Božji, koji duši daje život. Čak ni otac ni majka nemaju pravo oduzeti život svojoj djeci, jer ne daju život roditelji, no Bog kroz roditelje. Roditelji ne daju život; pa pošto ga oni ne daju, nemaju prava ni oduzeti ga. Pa kad roditelji, koji se toliko trude oko svoje djece, nemaju prava oduzeti im život, kako mogu imati pravo na to oni, koji se slučajno sretnu u ovome svijetu sa djecom tuđih roditelja? U Americi, u gradu Čikagu, živiše dva susjeda. Jedan od njih polakomi se na bogatstvo svoga susjeda, uđe noću u njegovu sobu i odsječe mu glavu, a njegove novce metnu sebi u džep i pođe svome domu. Tek što je izišao na ulicu, kad vidi ubijenog komšiju, gdje mu ide u susret. No na tijelu komšije ne bude

4

njegova glava no glava ovoga ubojice. Ubojica se okrene na drugu stranu i počne bježati, no komšija sa glavom ubojice na svome vratu opet se nađe pred njim i iđaše mu u susret. Hladan znoj obli ubojicu. Kako tako stiže on do svoje kuće i prenoći tu noć. No iduće noći on opet opazi komšiju pred sobom sa svojom vlastitom glavom na njegovom vratu. I tako svake noći. Onda ubojica uze oteti novac i baci ga u rijeku. No i to ne pomaže. Komšija mu se javljaše svake noći. Ubojica se prijavi sudu i prizna djelo i bi poslan na robiju. No i u tamnici ubojica viđaše svoga komšiju svake noći sa svojom glavom na ramenu. Najzad, on zamoli jednog starog svećenika, da se moli Bogu za njega grješnika i da ga pričesti. Svećenik mu reče, da mora učiniti jedno priznanje prije molitve i pričešća. Odgovori osuđenik, da je on priznao, da je ubio svoga komšiju. – Ne to, reče mu svećenik. Nego moraš uvidjeti, i pojmiti, i priznati, da je život tvoga komšije tvoj vlastiti život. I da si ti ubijajući njega ubio i samoga sebe. Otuda ti i viđaš svoju glavu na tijelu ubijenoga. Time ti Bog daje znak, da je život tvoj i tvoga komšije i sviju ljudi ukupno jedan isti život. Osuđenik se promisli. I kad se dugo promisli, on pojmi i prizna. Po tom se pomoli Bogu i pričesti. I tako prestade duh ubijenog čovjeka da ga uznemirava, a on počne provoditi dane i noći u kajanju i molitvi i propovijedanju ostalim osuđenicima čudo, koje se njemu otkrilo, naime, da čovjek ne može ubiti drugoga, a da sebe ne ubije. Ah, braćo, kakve su užasne posljedice ubojstva. Kad bi se to moglo opisati svima ljudima, uistinu ne bi bilo ni najluđega, tko bi podigao ruku na tuđi život.

SEDMA ZAPOVJED

NE UČINI PRELJUBA.A ovo znači: Nemoj imati nezakonitu vezu sa ženom. Zaista, u ovome su životinje poslušnije prema Bogu nego mnogi ljudi. Preljubništvo razara čovjeka tjelesno i duševno. Preljubnici se obično iskrive kao gudalo i prije starosti, i završavaju svoj život u ranama, mukama i ludilu. Najstrašnije i najgadnije bolesti, za koje znanost zna, jesu bolesti, koje se množe i raznose po čovječanstvu preljubom. Tijelo preljubnika postane u bolesti kao jedna smradna bara, od koje svako bježi sa zatvorenim i velikim gađenjem. No bar da se sve zlo završava sa onima, koji zlo čine, stvar bi bila manje užasna. Ali je stvar pre užasna, kada se pomisli, da djeca preljubnika nasljeđuju bolesti svojih roditelja: sinovi i kćeri, pa čak i unuci i praunuci. Zaista bolesti od preljube bič su za ljude kao filoksera za vinograde. Od tih bolesti čovječanstvo je unazađeno, degenerirano, više nego ma od kojih drugih. Slika je dovoljno strašna, kad se imaju na umu samo tjelesne muke i rugobe, tjelesno gnjiljenje i raspadanje od bludnih bolesti. No slika je tek potpuna, tek strašna do kidanja živaca , kada se uz tjelesnu rugobu doda i rugoba duševna, kao posljedica istoga bludnog zla. Od toga zla duševne moći kod čovjeka oslabe i rastroje se. Bolesnik izgubi oštrinu i dubinu i visinu misli, koju je imao prije bolesti. Postaje smeten, zaboravan i stalno zamoren. Prestaje biti sposoban za ma kakav ozbiljan posao. Izgubi karakter i odaje se svima mogućim porocima. Odaje se lako pijanstvu, spletki, laži, krađi i zločinu svake vrste. Razvije se kod njega strašna mržnja svega dobrog, čestitog, svijetlog, molitvenog, duhovnog, božanskog. On mrzi dobre ljude, pa se stara svom silom, da im napakosti, da ih uprlja, uvredi, ocrni, okleveta. Kao pravi čovjekomrzac on je u isto vrijeme i bogomrzac. On mrzi sve zakone, i ljudske i Božje, za to on mrzi i sve zakonodavce i zakonočuvare. On je gonilac reda, poretka, dobra, karaktera, svetinje i ideala. On je pravi otrov društva, koji gnjili i zaudara, kao kužna bara, i truje svu okolinu. Njegovo je tijelo gnoj, i njegova je duša gnoj. Eto, braćo, zašto je Bog, Koji sve zna i sve predviđa, izdao zapovijed protiv preljube, protiv bludnog života, protiv vanbračne veze među ljudima. Naročito omladina narodna treba da se sklanja i čuva od ovoga zla kao od otrovnog zmijinjaka. Jer onaj narod nema budućnosti, u kome se omladina preda

5

raspusnom i nezakonitom tjelesnom životu. Takav narod imat će sve bogaljastija, tupoglavija i nemoćnija pokoljenja s vremenom, dok najzad ne postane plijen jednoga zdravijeg naroda, koji će doći, da ih podčini sebi. Neka vam Bog Svemogući pomogne, braćo da ne zalutate na klizavi i opasni put preljubništva. Neka vaš anđeo hranitelj čuva mir i ljubav u domu vašem.

OSMA ZAPOVJED

NE UKRADI.A ovo znači: Ne ožalosti brata svoga nepoštovanjem njegove imovine. Ne čini ono što čine lisice i miševi, ako smatraš sebe boljim od lisica i miševa. Lisica krade ne znajući za zakone o krađi, i miš podgriza ambar ne znajući, da je to nekome šteta. I lisica i miš znaju samo za svoju korist, no ne i za tuđu štetu. Njima nije dano da to znaju, a tebi je dano. Zato se tebi ne oprašta ono, što je lisici i mišu oprošteno. Tvoja korist mora uvijek stajati niže zakona, i tvoja korist ne smije biti šteta bratu tvome. Braćo, samo neznalice idu u krađu; naime oni, koji ne znaju dvije krupne stvari o ovome životu: jedna je stvar, da čovjek ne može ukrasti; i druga je stvar, da se čovjek ne može koristiti krađom. Kako to? upitaše mnogi jezici i začudit će se mnoge neznalice. Evo kako: Ova vasiona je mnogo očita vasiona. Ona je upravo sva načičkana očima kao šljiva u proljeće bijelim cvijetom. Izvjestan broj tih očiju ljudi vide i osjećaju, no mnogo veći broj oni niti vide niti osjećaju. Kao što mrav u prašini ne osjeća oči ovaca, koje pasu nad njim, ni oči ljudi, koji ga gledaju, tako isto ni ljudi, ne osjećaju neizbrojivo mnogo očiju viših bića, koja ga promatraju na svakom koraku njegovog života. Postoje milioni i milioni mnogo očitih duhova, koji netremice gledaju što se događa na svakom centimetru zemlje. Kako onda može lopov ukrasti, a da se ne vidi? Kako a da se ne prokaže? Ti ne možeš zavući ruku u svoj džep, a da milioni svjedoka to ne vide. Još manje možeš zavući ruku u tuđi džep, a da se milioni viših sila ne uzbune. Onaj, dakle, tko to zna, taj tvrdi, da čovjek ne može ukrasti, a da ne bude viđen i prokazan. To je jedna stvar. A druga je stvar, da se čovjek ne može koristiti krađom. Jer kako će se koristiti, kad je viđen od toliko očiju, i kad će biti prokazan? A kad bude prokazan, biće zastiđen i ostaje mu ime Lopov do smrti među susjedima njegovim. Ima tisuće načina, kako sile nebeske prokazuju lopova. Pa onda, braćo, ukradena stvar neprestano podsjeća čovjeka, da je ona ukradena i da nije njegova. Neki mladić ukrade sat, i nosaše ga na sebi mjesec dana. Poslije mjesec dana, on vrati sat vlasniku, prizna svoje nedjelo, i reče: kad god sam izvadio sat iz džepa i pogledao u njega, čuo sam, gdje mi veli: ja nisam tvoj; ti si lopov! Gospod Bog je znao, da će krađa činiti dvojicu nesretnim: i onoga tko ukrade, i onoga kome se ukrade. I da ne bi ljudi, sinovi Njegovi, bili nesretni, Premudri Gospod je i dao ovu zapovijed:– Ne ukradi. Blagodarimo Ti, Gospode Bože, na ovoj zapovjedi, koja nam je u istini potrebna radi mira i sreće naše. Naredi, Gospode, ognju Tvome, neka sažeže ruke naše, kada se pruže za krađu. Naredi zmijama Tvojim, da se saviju oko nogu naših, kada noge naše pođu u krađu. A prije svega molimo Ti se, Svemoćni, očisti srca naša od kradljivih želja i duh naš od kradljivih misli. Amen.

DEVETA ZAPOVJED

NE SVJEDOČI LAŽNO.A ovo znači: Ne budi lažan ni prema sebi ni prema drugom. Kad govoriš lažno o sebi, ti sam znaš, da lažeš. Kad govoriš lažno o drugom, taj drugi zna, da lažno govoriš o njemu. Kad preuznosiš sebe i hvališ se pred ljudima, ljudi ne znaju, no ti sam znaš, da daješ lažnu svjedodžbu o sebi. A ako ponoviš tu lažnu svjedodžbu o sebi više puta, ljudi će se vremenom uvjeriti, da ih lažeš. A ako neprekidno ponavljaš jednu laž o sebi, ljudi će svi znati, da ti govoriš laž, no tada ćeš

6

ti početi vjerovati sam u svoju laž, i tako će laž postati za tebe istina. I privići ćeš se laži kao što se slijepac privikne tami. A kad govoriš laž o drugom čovjeku, taj čovjek zna, da ti lažeš. To je jedan svjedok protiv tebe. I ti znaš, da lažeš protiv njega. Tako, ti si drugi svjedok protiv samog sebe. A Bog je treći svjedok. Kad god, dakle, iskažeš jedno lažno svjedočanstvo protiv susjeda svoga, znaj, da su trojica svjedoka protiv tebe: Bog, tvoj susjed i ti. I znaj, da će te jedan od ta tri svjedoka prokazati cijelome svijetu. Evo kako Bog prokazuje tvoju lažnu svjedodžbu protiv tvoga susjeda: U jednom selu bili Luka i Ilija susjedi. Luka omrzne na Iliju, jer je Ilija bio bolji i uredniji čovjek od Luke, koji je bio pijanica i neradnik. Progonjen mržnjom ode Luka sudu i tuži Iliju, da je govorio pogrdne riječi protiv cara. Ilija se branjaše koliko je mogao, pa na kraju okrene se Luki i reče: da Bog da sam Bog otkrio tvoju laž protiv mene! — No sud ostavi Iliju u pritvoru, a Luka se vrati kući. Kad je bio blizu kuće, on ču kuknjavu u kući. I sva mu se krv sledi, jer se sjeti kletve Ilijine. Ušavši u kuću on vidi u tren. Njegov stari otac pao u vatru i sagorio sebi oči i cijelo lice. Kad vidi to Luka svojim očima, on zanijemi, te nije mogao ni govoriti ni kukati. Sutradan rano ode sudu i prizna, da je lažno optužio Iliju, te sud odmah pusti Iliju, a Luku kazni za lažnu svjedodžbu. I tako su Luku postigle dvije kazne za jedan grijeh: i Božja i ljudska.

DESETA ZAPOVJED

NE POŽELI KUĆE BLIŽNJEGA SVOJEGA; NE POŽELI ŽENE BLIŽNJEGA SVOJEGA; NI SLUGE NJEGOVA, NI SLUŠKINJE NJEGOVE, NI VOLA NJEGOVA, NI MAGARCA

NJEGOVA, NITI IŠTA ŠTO JE BLIŽNJEGA TVOJEGA.A ovo znači: Čim si poželio, već si pao u grijeh. Pitanje je sad, hoćeš li se trgnuti brzo od nizbrdice, na koju te je tvoja želja navela, ili ćeš se kotrljati i dalje na niže. Želja je sjeme grijeha. Grješno djelo je žetva posijanog i uzraslog sjemena. Zapazi razliku između ove, desete zapovjedi Božje i prethodnih devet zapovjedi. U prethodnih devet zapovjedi Bog te predupređuje od činjenja grješnih djela, upravo od žetve grijeha. A u ovoj, desetoj zapovjedi Bog silazi na korijen grijeha i griješenja, i predupređuje te, da ne griješiš ni željama svojim. Stoga ova zapovijed čini most između Starog i Novog Zakona Božjeg, prvog danog Bogom kroz Mojsija, i drugog danog Bogom kroz Gospoda Isusa Krista. Jer kad budeš čitao Novi Zakon Kristov, vidjet ćeš, da Krist ne zapovijeda više ljudima, da ne ubijaju rukama, i ne čine preljubu tijelom, i ne kradu rukama, i ne lažu jezikom, nego On silazi duboko u dušu ljudsku i zapovijeda, da se ne ubija ni pomišlju, i da se ne čini preljuba ni željom, i da se ne krade ni u mislima, i da se ne laže ni šutke. Tako, dakle, ova deseta zapovijed čini prijelaz k zakonu Kristovom, koji je duhovniji, uzvišeniji i teži od zakona Mojsijevog. Koja biljka, braćo, najbrže raste? Je li paprat? Zaista, posijana želja u srcu čovječjem raste brže od paprati. Danas uzraste vrlo malo, sutra je već dva put veća, prekosutra četiri puta, naksutra šesnaest puta, i tako dalje. Jesi li danas pogledao njegovu ženu sa željom: sutra ćeš stalno misliti, kako da je otmeš od svoga susjeda; prekosutra ćeš se nečisto vezati s njom, a naksutra ćeš, zajedno s njom, smišljati plan, kako da umoriš svoga susjeda i ženu mu prisvojiš. I tako, iz grješne želje rastu i razvijaju se sva grješna djela. I još zapazi, da tko pogazi ovu desetu zapovijed, pogazit će, jednu za drugom, i ostalih devet zapovjedi. Čuj jedan moj savjet: staraj se da ispuniš ovu posljednju zapovijed Božju, pa će ti lakše biti ispuniti sve ostale. A vjeruj mi, da onaj, čije se srce ispuni ružnim željama, toliko pomrači svoju dušu, da postane nesposoban i za vjeru u Gospoda Boga, i za rad u određeno vrijeme, i za svetkovanje nedjelje, i za poštovanje svojih roditelja. Istina, to važi i za sve ostale zapovjedi — pogaziš jednu, pogazit ćeš svih devet. Zato, braćo pomolimo se Bogu da nam pomogne, da ispunimo i ovu posljednju zapovijed Njegovu i time se pripremimo da čujemo, razumijemo i primimo Novi Zakon Božji, tj. Zakon Isusa Krista, Sina Božjeg. Gospode Bože, Gospode Veliki i Strašni, Veliki u djelima

7

Svojim a Strašni u neumitnoj pravdi Svojoj! Posudi nam Tvoje snage, Tvoje mudrosti i Tvoje dobre volje, da sljedujemo i ovoj velikoj i svetoj zapovjedi Tvojoj. Uguši, Bože, svaku grješnu želju u srcu našem prije nego što uzraste i počne ona nas gušiti. Amen!

8