New AVANTUROKAZI 1 - dramski tekstovi za djecu u stihu tekst za … 1.pdf · 2019. 8. 28. · Title: Microsoft Word - AVANTUROKAZI 1 - dramski tekstovi za djecu u stihu tekst za Author:

Petrana Sabolek AVANTUROKAZI 1 (dramski tekstovi za djecu u stihu)

1

Riječ autorice Četiri toma rukopisa Avanturokazi (I-IV), ili 230 kartica, sa ukupno 18 dramskih tekstova za djecu i

mlade (3-12+), svoje će knjižno oblikovanje odsad čekati na ovim stranicama. Ukoričiti djelo danas postaje sve je

teže stoga sam odlučila da im ovim putem mogućim korištenje i dok su na čekanju.

Raznorazne priče ispričane dramskim načinom, u stihu, prozi, kao glazbene priče, dijelom i s kajkavski

dijalektom, sa 42 songa, što ih se može skinuti putem pleylista na ekranu te notnim zapisima, dostupnih u

rukopisu Zapjevamo, zasvirajmo, možda budu novi poticaj brojnim malim školskim i inim dramskim skupinama

za njihov lutkarski, scenski ili drugi dramski izričaj, odnosno, radio drame te slična audio i vizualna istupanja.

(Post)moderni igrokazi za najmlađe – književnost koja kronično nedostaje, naslov recenzentskog osvrta

doc. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman na Avanturokaze (vidi u bloku Recenzije, osvrti) razlog je više zbog kojeg na

ovaj način predstavljam: Avanturokaze I - dramske priče u stihu (3-7): Ljubav u trnju, Vila Jesenka, Cvrčak i

mravi, Sloboda u Kukuriku Gradu i Priča o Djedu Mrazu; Avanturokaze II - igrokazi u prozi i s kajkavskim

dijalektom (3-12): Školska lađa, Cvjetno drvo zanimanja, Božićni cvjetnjak, Snješkovići i Snješkomrz i Djed Mraz

na Grenlandu; Avanturokaze III - dramske glazbeno-scenske, radio ili audio priče (3-12): Vuk i sedam

kozlića, Bodljikavi raj i Šumski orkestar te Avanturokaze IV - dramski tekstovi za mlade (7-12+):

Avantura u svemiru, Kisela jabuka, Voli me - ne moli me, Mazga u džemperu i Tarzan pod smokvom.

Radne naslovnice sva četiri toma Avanturokaza vlastite su kreacije izrađene zahvaljujući dostupnim fotografijama s izvedenih predstava: Cvrčak i mravi, I OŠ Čakovec, 1993. / Školska lađa , OŠ Šenkovec, 1998. / Kisela jabuka, I OŠ Čakovec, 1999. / Božićni cvjetnjak, III OŠ Čakovec, 2002. / Vila Jesenka, III OŠ Čakovec, 2005. / Snješkovići i Snješkomrz, Dječje gradsko kazalište Čakovec, 2008. / Djed Mraz na Grenlandu, Dječje gradsko Riječ autorice

AVANTUROKAZI 1 dramski tekstovi za djecu u stihu


2

Online poetska zbirka za djecu Stihovnica svaštovnica pohranjena je u Hrvatskom arhivu

weba u izvornom obliku, bez lekture i korekture, s pristupom putem portala digitalna.nsk.hr.

Korištenje ovog djela dopušteno je uz obvezno pridržavanje propisa o zaštiti autorstva, a

kopiranje, umnožavanje, dijeljenje, objavljivanje, prikazivanje i izvođenje uz suglasnost

autorice.

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI

Tamara Korunek i Dejan Buvač - Dječje gradsko kazalište Čakovec, na sceni Centra za

kulturu Čakovec, u Čakovcu, u predstavi Priča o Djedu Mrazu, 2010.


3

SADRŽAJNI PREGLED (3-7)

LJUBAV U TRNJU, str. 4

(lutkarska ili lutkarsko-scenska igra u stihu, u jednoj slici)

Songovi: Medo želi kolo sviti, glazba, Dragica Karolina Šimunković, CD Djeci

Krijesnice počekaj, glazba, Damir Rodiger, CD Djeci

VILA JESENKA, str. 24.

(lutkarsko-scenska ili scenska igra u stihu, u jednoj slici)

Songovi: Lastina molba, glazba, Dragica Karolina Šimunković, CD Djetinjstvo

Prehlađeni puž, glazba, Damir Rodiger, CD Djeci

Razigrana jesen, glazba,Damir Rodiger, CD Djeci

CVRČAK I MRAVI, str. 42


Songovi: Proljeće, glazba, Damir Rodiger, CD Djeci

Proljetni zvončić, glazba, Damir Rodiger, Demo snimka

SLOBODA U KUKURIKU GRADU, str. 58


Songovi: Mišje kolo, glazba, Dragica Karolina Šimunković, Demo snimka

Nepravda, glazba, Dragica Karolina Šimunković, CD Djeci

Sporazum, glazba, Dragica Karolina Šimunković, CD Djeci

Žablji pjev, glazba, Dragica Karolina Šimunković, Demo snimka

Žuta vojska, glazba, Damir Rodiger, CD Djeci

PRIČA O DJEDU MRAZU, str. 77



4

LJUBAV U TRNJU lutkarska ili lutkarsko scenska igra u stihu u jednoj slici


5

LUTKE / LICA

MEDVJED / MEDO

MEDVJEDICA / MICA

VUK / LAŽIZMAJ

LIJA / LISICA

ZEC / HITROSKOK

JEŽ

KUKAVICA

SOVA BULJINA

KRIJESNICA

PRIČALO, teatralni lik u ulozi naratora

FABULA:

Medvjedica Mica zaspala je zimski san što je njen zaručnik Medo smetnuo s uma pa

u bezuspješnoj potrazi za njom poštenom nalazniku nudi silno blago. Lija i Vuk

prijevarom nastoje dokopati se blaga ne računajući na pomoć kojom Medvjedu

priskoče njegovi brojni šumski prijatelji.

SCENA:

Šuma u kasnu jesen s trnovitim grmljem i ovećim panjem uz kojeg su dvije košnice

pletare. U dnu scene doboš.

SONGOVI:

Krijesnice počekaj, autor glazbe Damir Rodiger, prof.

Medo želi kolo sviti, autor glazbe Dragica Karolina Šimunković, prof.


6

Na scenu dolazi Medo, tužan, slomljena koraka. Besciljno luta "šumom" razgovarajući sam

sa sobom, ili se obraća publici, no Pričala ne opaža.

MEDO (sam sebi): Ovo je već peta šuma

kojom lutam k’o bez uma

tražeći je bezuspješno.

Srce mi je neutješno,

ali šuma samo šuti.

PRIČALO: Sveudilj joj pusti puti

pa s vjetrom što non-stop šušti

i kišom što non-stop pljušti

samo Medo druguje

dok za Micom tuguje.

MEDO (publici, povjerljivo): Nestala mi vjerenica,

medvjedica, lijepa Mica,

što mi reče tik pred sanak,

večer prije, pred nestanak.

U prvom planu osvijetli se Micu u vidu Medine iluzije ili sjećanja.

MICA ( sa zanosom): Luda sam za tvojim stasom

i brundavim toplim glasom,

snažnom šapom, njuškom bajnom,

bundom kao sunce sjajnom,

koju tako silno volim

da te od sveg srca molim

da me čuvaš, da me ljubiš,

da me nikad ne izgubiš!

MEDO (zarida): A ja sam je izgubioooo!

A Micu sam volio

više nego sebe samaaaa!

PRIČALO (povjerljivo): Snašla ga je strašna drama

da strašnija ne postoji!

MEDO (kroz suze, ispuhava nos u rupčić što mora djelovati smiješno):

Tko mi takvu sudbu skroji

i tko moju Micu uze

medvjeđe ga snašle suze!


7

PRIČALO: I već i snijeg zaprhuta

kad najednom,

sred pustog puta

Medu trgnu neznan glas!

GLAS IZA SCENE: Oglas, spas, oglas, spas!

MEDO (zastaje, ponavlja razmišljajući): Oglas, spas, oglas spas?

Najednom opazi doboš, priđe mu, provjeravajući je li radi udari po njem pa kako iza zastora

odmah izviri par lica, uzima ga i stavlja oko vrata te krene scenom. Udaranjem u doboš na

scenu dozove sve aktere koji ga pažljivo slušaju.

MEDO: (udarac u doboš):

Čuj me, šumo, šumo znaj

i nek čuje čitav kraj

da ja, Medo, tražim Micu -

izgubljenu vjerenicu!

(udarac u doboš):

Nalazniku dajem sve:

brlog, kruške, košnice

i još mnogo, mnogo toga,

mnogo blaga skrivenoga!

(udarac u doboš)

Ponavljajući oglas Medo napravi još jedan krug uokolo scene nakon čega vraća doboš na

mjesto te umorno sjedne na panj. Lija i Vuk odmah staju skupa, kratko se došaptavaju,

nakon čega Vuk kradom uzme doboš i jednako tako napusti scenu.

PRIČALO: Ali čim se buka digla

k Medvjedu je istom stigla

cijela svita šumskih lica:

i lisica Lukavica,

i pjevica Kukavica,

i mlad zečić Hitroskok,

i Vuk znani Krvolok,

i jež, zvani, Ježina,

i mudra sova, Buljina,

te je svaki pričat stao


8

već kako je koji znao.

Spomenuti akteri, naguravanjem jedan ispred drugog nude Medi pomoć čime se ujedno

pojedinačno predstave publici.

ZEC: Trčanje mi je u krvi,

stog’ ja, Zečić, stižem prvi!

Optrčat ću svih pet šuma,

a potom, put glavnog druma,

duž rijeke, sred livade,

gdje se pogled oku krade

uhvatiti onu 'ticu

što ugrabi tvoju Micu!

JEŽ: Jež bodljikav oklop nosi,

a to se s brzinom kosi.

No mada sam jako spor

slovim kao dobrotvor -

kraj svakog ću žbuna proći,

čak u mišju rupu poći,

kroz iglenu ušicu -

izbaviti tvoju Micu!

KUKAVICA: Ako tražiš zaručnicu -

pouzdaj se u Kukavicu!

Vječno sam u zraku,

u njem’ čujem riječ svaku

i poznajem čitav kraj.

Stog’ čim spazim slatki raj,

u kojem se Mica skriva,

ili zimskim snom već sniva,

povikat ću: ku-ku, ku-ku!,

i podići takvu buku

da ćeš Micu prije taći

nego li se stigneš snaći!

SOVA: Kukavici svaka čast,

no u zraku ja sam vlast:

oči sove, Buljine,

i noću, sred tmine,


9

budno prate šumu svu

u daljinu nepreglednu!

Smirena sam, ne vičem

i sa straže ne mičem,

a tako će i odsad biti -

što ugledam javit ću ti.

VUK (ljutitim povikom ponovo ulazi na scenu):

Onda javi da stiže Vuk:

žedan, gladan, goloruk!

Kada ščepam tog uljeza

što ljubljenu Micu sveza

u jazbini urotničkoj -

taj će biti samo moj!

Priklat ću ga kao pile,

prorezat mu redom žile,

nek upamti nitkov bijedan

da prijatelj Vuk je - jedan!

LIJA: Oh, Medenko, mili moj,

u meni je sav spas tvoj!

Ne znam lijepo govoriti,

no poštenje neću kriti:

ljubav tvoju ja ću naći,

blago tvoje - niti taći!

Pomoć drugu, prijatelju,

uvijek činim u veselju

zato Liji sve prepusti,

a ti malo prilegni.

Uplakan si i umoran,

a možda i bolestan -

tko zna što bi rekla Mica

da te vidi takva lica?!

MEDO (ustaje): Hvala, Lijo, hvala svima,

hvala Bogu što još ima

duša spremnih za pomoći.

Zato ću i ove noći

spavat mirnim,

slatkim snom


10

u svom bolu životnom.

(briše suze):

A da ne bi moja Mica,

kako reče Lisica,

zamijenila moju njušku

za podbuhlu, trulu krušku,

na spavanje ću odmah poć' -

zato idem - laku noć!

SVI NA SCENI: Laku noć!

Laku noć!

Medo se uvuče u svoj brlog, ostali akteri izađu sa scene, osim Ježa, koji je zaostao te se

svije uz panj. Svjetla se lagano zatamne, sve se umiri. Zakratko, na scenu, šuljajući se, ulazi

Lisica, lupanjem po oknu budi Medvjeda. Usput probudi i Ježa, a što ne opaža.

LIJA: Hej, Medvjede, Medeni,

razbudi se, rasani!

Lisica te vjerna diže,

vijestima s kojima stiže!

Medo sporo ustaje, pospano trlja oči, prilazi prozoru, konačno opazi Liju, a ona nastupa

oprezno i nestrpljivo.

LIJA: Oh, konačno, konačno,

ti pospana lijenčino!

Poznaješ li šumu ruža,

onu što se cestom pruža

uz rijeku do livade?

MEDO: Pa to grmlje svatko znade!

LIJA: U njemu je sudba tvoja!

MEDO: Zar je u njem Mica, moja?

U tom trnju, u tom smeću?!

LIJA: A ti bi, je li, da je u cvijeću?!

Oh, kako je ljubav glupa!

Iza scene dopre glasno jednolično udaranje u doboš. Medo osluškuje i oglašava se u ritmu

doboša.

MEDO: Tapa-tupa, tapa-tupa,


11

čuješ, Lijo, netko lupa!

LIJA: Pa naravno, Lupa Mica -

Laži-zmaja robinjica!

MEDO: Ma o čemu to govoriš?

I zašto me jadnog moriš

viješću da bi moja Mica

bila nekom robinjica?

LIJA (naoko povjerljivo): Nije nekom, nego zmaju,

još točnije Laži-maju!

Zgodna, je, to i sam kažeš,

osim ako ne lažeš,

a zmaj samo zgodne želi!

Medvjedica ga veseli,

kaže, kao slasno voće!

MEDO (ljutito): Ne zanima me što taj hoće!

I reci mu da kad ga ščepam,

kada ga se dočepam,

ma kada ga opazim,

i za gušu zgrabim,

zauvijek će me upamtiti!

LIJA (s omalovažavanjem): Daj, nemoj se pjeniti!

Laži-zmaj je, dobro znaj,

zaposjeo čitav kraj,

a Micu je zarobio

da bi blago dobio!

Udaranje u doboš se pojača. Lija i Medo nastavljaju razgovor nadvikujući se s bukom

doboša. Jež ih sluša što oni ne opažaju.

MEDO: Zarobio ju je zbog blaga?

LIJA: A možda mu je zbilja draga,

što pak nije za vjerovati.

No i ovo moraš znati:

ovog časa iz grmlja ruža

Mica k tebi ruke pruža

da je jadnu otkupiš!


12

Zato, čim sve blago skupiš...

MEDO: …Ma pogledaj već je u vreći!

LIJA (sama sebi, likujući): S tim ću, dakle, ja uteći?

(smijulji se): Hi, hi, hi, hi!

(Medi, lukavo):

I ne zdvajaj jer što je tu je

No kad sutra Mica čuje

da je vrednija od blaga...

MEDO: Mica mi je tako draga

da bih za nju i život dao!

LIJA (podrugljivo): Ma taj je s kruške na glavu pao!

MEDO (sa zanosom): Svega blaga je vrijedna -

umilna je, tako čedna,

i voli me, ja to znam,

njenu ljubav osjećam,

kad i nije pokraj mene!

LIJA: O, gospode, kakve bene!

MEDO (u dvojbi): A zbog čega robinjica?

I zašto baš moja Mica?

Reci, Lijo, zašto, ona?

LIJA: A zar da ukrade slona?

Udaranje u doboš najednom prestaje. Medo osluškuje.

MEDO (poletno): Čuj, tišinu!

Prestalo je!

Ne je se ta-pa tu-pa!

LIJA: Više nitko ne lupa

no ne misli da sve sam snila!

Mica je uz Zmaja bila

kada sam kraj grmlja stala,

kao da sam tužna znala

da će psina tuda proći

i zato na svoje oči

vidjeh i Zmaja, i tvoju Micu!

Ta, pročitaj mi na licu

užas koji odražava!


13

MEDO : Vidim, Lijo, prava strava!

Noćna mora što pamet muti!

LIJA (prijekorom): Ne cendraj odmah, bolje šuti!

Užasna si cvilidreta!

Cendraš kao da je smak svijeta,

a samo ti valja znati

da ćeš blago meni dati,

a ja Zmaju, Laži-zmaju!

I na kraju:

Zmaj nikome ne vjeruje,

zato, ako sve ovo čuje -

jezik će mi iščupati!

MEDO (zdvojno): Mila mati, mila mati!

LIJA(sugestivno): No plan imam za spasit Micu -

zato slušaj Lisicu!

Čim u doboš Zmaj udari

ti sve drugo zanemari -

s blagom k onom trnju kreni

pa dokle se psina pjeni

ti bez riječi, u tišini,

u grmlju, u tmini,

čekaj da ga ljutnja prođe!

A onda, kad s Micom dođe,

kada uzme blago tvoje -

ti ne čekaj - zgrabi svoje,

zgrabi Micu i bris (!) što prije!

MEDO: Hvala suncu što te grije!

Lija napusti scenu, Medo uđe u brlog, legne. Zakratko iza scene dopre udaranje u doboš pa

Medo žurno ustane prti vreću i kreće prema trnju ruža. Vidno je ustrašen pa usput zastane

pred publikom, vodi s njima kraći razgovor, pri čemu djeci pomaže Pričalo koji neopaženo

uđe na scenu. Medo ga i dalje ne opaža.

MEDO (s uzdahom): Ja sam Medo, vi publika.

Baš lijepo - krasna slika,

no hoćete još ovdje biti?

PUBLIKA: Da! Da! Da!


14

MEDO: I nećete me ostaviti?

PUBLIKA: Ne! Ne! Nećemo! i sl.

MEDO: A nemojte mi se ni skriti!

PUBLIKA: Ne! Ne! Nećemo! i sl.

MEDO: I ako smijem zamoliti…

PUBLIKA: …Da! Da! Da!

MEDO: Znate da ja Micu volim

I zato vas lijepo molim

Ako Micu opazite

odmah me pozovite!

Zbog nje blago u trnje spravljam,

zbog nje život na kocku stavljam,

stog' lupajte i skačite,

plješćite, i vičite,

jesmo li me razumjeli?

PUBLIKA: Da! Da! Jesmo! Pljeskat ćemo i lupati...

Medvjed mahne djeci i napusti scenu. S druge strane na scenu već uđe Lija. Staje na panj,

oprezno gleda u daljinu, Ježa ne opaža te nastavlja teatralno, likujući, nadvikujući se sa

zvukom doboša koji se neznatno utiša da ju se bolje čuje.

LIJA (pjevajući): Ta-pa, tu-pa, ta-pa, tupa,

blesan, Vuk, još uvijek lupa

dok ja pjevam tra-la-la,

ja, Lisica, pametna!

Nesretni Medo glup!

Mozak mu je tako tup

da ne kuži da Zmaja nema

i da Lija psinu sprema

čak i Vuku, Laži-zmaju,

kojem ću na samom kraju

reći da je glup k'o stup!

Smušen je i skroz bez uma

i zato ću preko druma

s blagom sama uteći!

I živjeti u sjaju, sreći,

dovijeka, tra-la-la,


15

stog’ već slavim, la-la-la,

diveći se umu svom

tako vraški prepredenom!

Lija pjevajući napušta scenu, a Jež se izvuče iz svog skrovišta te u prvom planu ne znajući

što bi, prebacuje se s noge na nogu, i osupnut bez daha, sam sa sobom razgovara,

šapatom.

JEŽ: To je užas, tog nigdje nema,

Lija strašnu psinu sprema!

zato moram žurno poći

i Medvjedu pomoći!

Mica joj je, kao, draga,

a sama će s vrećom blaga

preko druma uteći!

Ptici Sovi to moram reći!

Na scenu uđe Sova, priđe k Ježu.

SOVA: A ja ptici Kukavici

o Medi i Lisici!

JEŽ (povjerljivo): Lažima ga svu noć truje -

a on joj, blesan, sve vjeruje!

SOVA: To je zbilja pravi užas!

Na scenu uđe Kukavica. Prilazi Sovi i Ježu.

KUKAVICA: Užas, užas, stog' samo čas!

Znam što treba napraviti -

kako Liji doskočiti!

Trebam zato i Hitroskoka,

stog' baci, Sovo, osvrt oka,

vidi gdje je i kud juri!

SOVA: Mislim da baš k nama žuri.

Da, tako je, evo, već stiže.

Na scenu utrči Zec.


16

KUKAVICA: Hej, Zečiću, priđi bliže!

ZEC: Zar već ima nešto novo,

u vezi sa lijepom Micom?

JEŽ: Ponajviše sa Lisicom!

SOVA. Medu želi opljačkati -

ali će se nasanjkati!

ZEC: O čemu pričaš?

Što se zbiva?

KUKAVICA: Lisica je za sve kriva -

Vuk je preglup za takvu psinu!

No pričekaj na istinu

dokle u Vuk doboš lupa

mi stavimo glave skupa!

Zec, Jež, Sova i Kukavica zbiju glave skupa. Kratko se dogovaraju.

SOVA: Čekamo dok počne krasti!

Tad će lakše šaka pasti,

završiti u stupici,

možda s glavom u košnici!

Nakon "dogovora" žurno napuste scenu na koju istom uz veliku buku uđe Medo. Tromo i

trapavo vuče za sobom vreću s "blagom", digne je pa je spusti, krene k grmlju pa se vrati, što

izaziva smijeh u publici. Ustrašen je pa nikako da se uvuče u grmlje. Stoga usput i priča bez

prestanka.

MEDO (usput, sam sebi, publici): Mica mi je tako draga

da na svijetu nema

koje za nju ne bih dao.

Čak i onom tko je zao,

poput toga ljutog Zmaja,

takozvanog Laži-zmaja,

Lija kaže ljute psine -

kojem moja ne gine!

(teatralno, neuvjerljivo, smiješno):

Viknut ću mu neka se kupi,

neka odmah prnje skupi


17

i obriše s čela znoj!…

Na nebu "izroni" Mjesec, Medo ga opaža odmah mu se obraća.

MEDO: Hej, Mjeseče, stani, stoj

i molim te sa mnom budi

dok zorica ne zarudi!

Ne odlazi, ne svijaj luči

dokle Zmaj uz Micu čuči!

Mjesec ipak nestane. Medo nemoćno, gestikulacijom pokazuje da s njim ne može računati,

nastavlja kao dotad.

MEDO: Uzeo je odstupnicu!

Moram naći Krijesnicu!

Znam da nije još proljeće

kada ona poljem šeće,

no vrijedi pokušati,

njenom pjesmom je dozvati...

Iza scene krene song Krijesnice počekaj što ga izvodi Medo no istom udaranje u doboš

neopaženo prestane. Song izvodi Medo, pjeva toplo, dječje, usput se osvrće i gleda hoće li

se Krijesnica pojaviti.

MEDO (pjevajući): Krijesnice počekaj,

svjetiljku mi svoju daj

da pomognem noću mravu

da prođe kroz travu

i ježu da brže juri

dok kroz tminu žuri!

Krijesnice počekaj,


nek mjesecu žao bude,

nek se zvijezde čude

što dok one svijetlit neće


18

svjetlost poljem šeće

Krijesnice počekaj,


nek strašnome noćnom mraku

u crnome fraku

od bijesa stane dah,

s tobom mene nije strah.

Uz završne taktove songa na scenu uđe Krijesnica. Svijetleći ispred Mede utire mu put u

grmlje pa on konačno lagano krene za njom. Kako stalno priča i petlja s vrećom to svako

malo padne a i ostalim trapavim kretnjama treba izazvati smijeh kod publike.

MEDO: Tapa-tupa, tapa-tupa!...

Znaš, Krijesnice, to Zmaj lupa!

Ima, kažu, zlurad glas,

bez Mjesec, ti moj si spas

čudesan te krasi sjaj

zato me ne ostavljaj!

Medo se uvuče u grmlje zato ne opaža Micu koja istom pospano ušeta na scenu. Za njom na

scenu ulaze Zec, Jež, Sova, Kukavica i na kraju Pričalo. Pričalo odmah uđe u prvi plan a

ostali ostanu stajati na korak od Mice i ponašaju se prema njegovom kazivanju.

PRIČALO: I dok Medo u strahu jeca

osmotrimo načas Zeca:

da bi bio bolja sluha

podigao uvis uha

i u mjestu k’o kip stao!

A i Jež se ukopao

pa i Sova oči beči

te svi stoje

i bez riječi

promatraju lijepu Micu -

Medvjedovu zaručnicu!

Možda djeca počnu dozivati Medu, da je na sceni Mica, i sl., no Pričalo ih gestikulacijom

utiša.


19

MICA: Što je ovoj ludoj šumi,

sad već i sred zime grmi?!

Iz sna me je probudila,

i to baš kada sam snila

topli brlog, kruške, med,

i zaljubljen Medin pogled...

Pogled moga Medenjaka

što mi dao krušaka

pa sam jela, jela, jela

puno više no bi smjela,

da bih vitka ostala

da se ne bih udebljala...

SOVA: Otkud stižeš, Mico, mila?

I gdje si nam dosad bila?

MICA: U brlogu, dan na dan -

spavala sam zimski san

jer što drugo zimi mogu -

nego spavat u brlogu?!

A i suho lišće grije

pa se stvarno super snije!

I samo mi buka smeta -

izvukla me iz kreveta!...

JEŽ: Sve smo čuli, ni riječ više,

Medo sad već jedva diše

usred onog grmlja ruža

gdje Lisici ruke pruža

da joj tutne vreću blaga!

MICA: Zar mu je sad Lija draga?

Zar je mene ostavio?

SOVA: S blagom bi te otkupio

od Lijinog lažnog Zmaja,

glupog Vuka, Laži-zmaja!

MICA: Znači da me i sad voli?!

JEŽ: Zbog tebe ga duša boli!

ZEC: I strašno je propatio!

SOVA: Dovijeka bi s tobom bio

zato s blagom sred trnja čuči!


20

MICA: Oh, ne dajmo da se muči!

SVI: Požurimo, pomognimo!

Akteri se nastavljaju ponašati prema kazivanju Pričala.

PRIČALO: I tog trena sve poskoči,

do čudesnog panja skoči

da pripremi stupicu

za Vuka i Lisicu.

Tu su Sova, Kukavica,

hitri Zec, lijepa Mica

čak i dobri, spori Jež,

stog´ Pričalo sa scene -

bjež'!

Pričalo istrči sa scene, ali se istom neopaženo vrati s druge strane kako bi u nastavku

uključio u igru i djecu iz publike. Na scenu ulazi Lija, samouvjerena je, ne sumnja u stupicu i

ne opaža aktere skrivene iza panja. Šuljajući se prilazi "grmlju" gdje ugleda Krijesnicu koja

"svjetlom" leluja pokraj Mede i vreće.

LIJA (povikom): Gle, Krijesnica, pliva k vreći!

Hej, Krijesnice, daj, prošeći,

i ostavi Medvjeda!

Nek u mene, tužnu, gleda -

Liju strašan usud prati -

vreću moram, ja, predati!

MEDO: Reci, Lijo, je l' Mica stiže?

LIJA: Svakim časom sve je bliže

stoga nemoj dangubiti

već moramo požuriti.

MEDO: Evo, Lijo, tu je vreća!

LIJA (sama sebi, euforično):

To se, ljudi, zove sreća!

(Medi, namignuvši publici):

Iz tih stopa k Zmaju krećem!

Medo se uz pomoć Krijesnice izvuče iz "grma" držeći u ruci par cvijetića.


21

MEDO (s osmijehom): A ja k Mici - sa cvijećem!

LIJA (ljuto): Gle budale!

Ma, s puta se, beno, miči,

zar ti misliš da smo u priči

kojom med i mlijeko teku?

Lija grubo gurne Medu pa ovaj ponovo padne u grmlje. Ostaje u njem kao u stupici, brine

samo o cvijeću, no ostali akteri iskoče iza panja i okruže Liju.

SOVA : A kradljivica bi niz rijeku?!

KUKAVICA (naredbodavno): Vraćaj natrag vreću blaga

i nestaj bez traga!

Lisica ih gleda, pokušava pobjeći, no Jež joj noom prepriječi put pa ona padne pokraj

košnica i završi sa glavom u jednoj. Ipak ustaje te i s tom, košnicom - pletarom na glavi

počne trčati scenom. Spotiče se, pada, ustaje... Ostali akteri joj se miču s puta, no svi opet

završe iza panja. Medo je još u grmlju, nije vidio Micu, a ni ona njega, pa na scenu uđe

Pričalo. Potiče djecu da sada upozore Medu da je i Mica na sceni.

PRIČALO i DJECA: Medo!.. Mica!.. Okreni se!...

Pogledaj!... Tamo je iza grma...

Na poziv djece Medo ponovo izlazi iz grmlja, pazi na cvijećem u ruci, otire prašinu sa sebe

no nikako da posve izađe na čistinu.

MEDO: Je li me to netko zvao

i Micu mi spominjao?!

LIJA: Medo, Medo, svud su pčele!

Stravičnu su mrežu splele

pa me bodu, bodu, bodu!

Oh, pomogni, molim vodu

ili hladne obloge!

MEDO: Pa što tražiš, nesretnice,

pokraj pčela i košnice?

Sad si već sva izbodena,


22

Crvena si i natečena!..

Na scenu uđe Vuk. Ugledavši Liju zastaje i veselo zapljeska rukama.

VUK: Oh, vragu si iz torbe pala

kad si čak i med ukrala!

Čak čitavu košnicu!

MICA (povikom): Čuvaj, Vuče, gubicu

i tebe će stići roj!

Vuk opaža drugu košnicu šeretski je uzima u ruku i kratko se zabavlja s njom. Na kraju je

stavi na glavu kako je i rekao.

VUK: Oh ovo je košnica!

Štitit će me od pčelica!

Malo ćemo žonglirati,

s pčelama se poigrati!

(teatralno): Na glavu je stavim

I slobodu slavim!

Na glavu ju lijepo stavim

i slobodu slavim!

Vuk stavi košnicu na glavu no istog časa počne juriti scenom, urlati i zdvajati kao Lisica.

VUK: Lijo, Lijo svud su pčele!

Sve su k meni doletjele!

Na glavi mi čitav roj!

Stani, pčelo, stani, stoj!

Ubod pčele strašno boli!

Vuk, nesretnik, za milost moli!

Ovo nije sretan kraj!

LIJA: Tikvo vučja, ne lupetaj!

VUK: Pa ovo je noćna mora -

sa scene se bježat mora!

Ali kuda? Ali kamo?

Da l' ovamo, il' onamo?...


23

Lija, trkom u prolazu dograbi Vuka za ruku pa oboje istrči sa scene. U prvom planu Pričalo

prema čijem kazivanju se odvija završni tijek igre.

PRIČALO: I tog časa mjesec pun

obasjao ružin žbun

i Medu što trnje gazi,

no ne haje jer Micu spazi:

sretni će dovijeka biti,

u brlogu skupa sniti

i skupa na staroj cesti

slatke kruške u slast jesti!

Medo potrči k Mici, a i ona pojuri njemu u zagrljaj.

PRIČALO: Skočit će joj u zagrljaj

da bi priči bio kraj!

Ostali akteri izlaze iza panja i ulaze u prvi plan radi zajedničke fotografije, nalik svadbenoj.

Pričalo ih fotografira nakon čega svi na sceni zapjevaju i zaplešu uz song Medo želi kolo

sviti.

ZAVRŠNA SLIKA: Medo želi kolo sviti,

dum, dum, dum

pa se šumskim cvijećem kiti,

dum, dum, dum,

oko trulog panja stupa,

dum, dum, dum,

brundajući nogom lupa,

dum, dum, dum.

Vije kolo vilovito,

dum, dum, dum,

vije žustro, silovito,

dum, dum, dum

pa već cijela šumska svita,

dum, dum, dum

s kolovođom Medom hita,

dum, dum, dum,

dum, dum, dum,

dum, dum, dum. KRAJ


24

VILA JESENKA

lutkarsko-scenska ili scenska igra u jednoj slici - ulomak


25

LICA / LUTKE:

DJEVOJČICA LILA s košarom i kišobranom

VILA JESENKA sa "čarobnim štapom"

GLJIVE, najmanje tri, s klobucima gljiva sunčanica

LASTAVICA, najmanje tri aktera

ZEC

JEŽ

LIJA

MEDO

JAZAVAC

VJEVERICA

KOKA

SOVA

PUŽ s rupčićem i kanticom s kistom

LUTKE NA ŠTAPU: Kruška, Jabuka, Šljiva, Grozd, Klip kukuruza

FABULA:

Djevojčica Lila, šetnjom kroz šumu ujesen, u društvu Vile Jesenke upoznaje jesenje

godišnje doba, a uz niz usputnih peripetija, u pripremi za zimu i brojne šumske

stanovnike.

SCENA:

Šuma s "drvećem i grmljem" što transformacijom pretvaraju sliku ljeta u sliku jeseni.

Na zidu veliki sat, a u dnu scene jazavčeva jazbina, drvo s dupljom, Ježeva kuća,

Sova, crvena gljiva pupavka, kao scenski ukras te gljive sunčanice na gomili.

SONGOVI:

Lastina molba, autor glazbe, Dragica Karolina Šimunković, prof.

Prehlađeni puž, autor glazbe, Damir Rodiger, prof.

Razigrana jesen, autor glazbe, Damir Rodiger, prof


26

Igra započinje ulaskom na scenu Djevojčice Lile. S košarom i kišobranom u ruci veselo

poskakuje, na nebu sunce što ga najednom zasjeni oblak.

DJEVOJČICA LILA (ljutito): Što se s ovim nebom zbiva?

Zbog čega se sunce skriva

pa sred neba oblak čuči?

Vjetar, evo, opet huči i

opet se kiša sprema!

(pokazuje publici na kišobran što ga pokušava bezuspješno

otvoriti):

A ovakvog nitko nema:

časkom radi - čas ne radi,

a mama ga u zvijezde kuje!

Zaokupljena kišobranom Djevojčica Lila ne opaža Vilu Jesenku koja u međuvremenu

neopaženo uđe na scenu. Tijekom nehajnog razgovora Vila "čarobnim štapom" tu i tamo

okrene poneki scenski rekvizit čime boju ljeta pretvori u jesensku boju.

VILA JESENKA (naoko sama sebi): Što to moje uho čuje?

Ovdje netko nekog kori,

krši ruke, rogobori?

DJEVOJČICA LILA (upadicom, kao da ima poznatog sugovornika):

Prigovaram prirodi!

Opet nekud odvodi

one tople ljetne dane!

S kišom svaki dan osvane i

non-stop se vjetar javlja.

VILA JESENKA: K jeseni nas ljeto spravlja,

urom koja vječno bije.

Iza scene udar gonga, nakon toga mehanički glas koji u ritmu zidne ure izgovara stih da se

čini kao da to govori zidni sat na sceni.

MEHANIČKI GLAS: Tri mjeseca sunce grije

jednu istu stranu svijeta!

(tika-taka, tika-taka)


27

Toj je strani dosta ljeta,

a to znači da je vrijeme

da sunce pod hitno krene

putem prema drugoj strani!

(tika-taka, tika-taka, udar gonga.)

Razgovor koji slijedi između Djevojčice Lile i Vile Jesenke odvija se kao da se poznaju, mada

Lila još uvijek ne opaža Vilu, još manje da upravo ona, okretanjem rekvizita polagano mijenja

ljeto u jesen.

DJEVOJČICA LILA (tužno, sama sebi): Dakle, ovi tmurni dani

i sunašca sve bljeđi sjaj

znače da je ljetu kraj?!

VILA JESENKA: No ljeto će opet doći,

samo mora jesen proći,

potom zima i proljeće.

DJEVOJČICA LILA (veselo, poskoči): Juhuuuuu!

(poetski): Opet lišće na drveće!

Opet će svud cvijeće cvasti,

opet ljeto s neba pasti,

stići brodom ili vlakom...

VILA JESENKA (upadicom): Stići će nebeskim zrakom,

kao Mjesec koji brodi

putem kud ga Sunce vodi.

DJEVOJČICA LILA (odlažući kišobran): Kužim da je Sunce glavno

zato i jest tako slavno

da čak i u pjesmi živi!

VILA JESENKA: Sunce daje život njivi,

tebi, šumi, suncokretu...

DJEVOJČICA LILA (razdragano, upadicom):

Ma cijelom ovom svijetu -

svima život donosi!

(konačno opaža Vilu Jesenku, zatečeno):

Oh, pričam s tobom -

a ne znam tko si!

I oprosti, ja sam Lila,

nisam se ni predstavila!


28

VILA JESENKA: Baš lijepo, sad znam ti ime,

no ja stižem prije zime,

pa većina ipak zna,

da sam ...

PLODOVI JESENI NA ŠTAPU (ulazeći na scenu, uglas, vedro, gromoglasno, uz efekt jeke):

Vila Jesenka…

Jesenka...

Jesenka...

DJEVOJČICA LILA (s neskrivenim čuđenjem):

Pa znade te cijela šuma?!

PLODOVI JESENI NA ŠTAPU (uglas): I svi drugi preko druma,

s polja, brijega i voćnjaka!

Na scenu mašući "krilima ulete" Lastavice.

LASTAVICA I: I na nebu Lasta svaka

prepoznaje jesen dragu.

LASTAVICA II: Čeka je na kućnom pragu

s koferima u pripravi.

LASTAVICA III: Jer čim nam se jesen javi -

Lastavica na jug kreće!

LASTAVICA IV: Put je dug pa treba sreće

da do Juga sretno stigne.

VILA JESENKA (zapovjedno prema oblaku što još uvijek stoji na sceni):

Zato, oblak, nek' se digne!

Neka odmah miče s neba!

Oblak nestane.

SVI NA SCENI (uglas, veselo, s odobravanjem): Bravo, bravo! Tako treba!

DJEVOJČICA LILA (s nevjericom, u prvom planu, publici): Gle, na nebu niti sjene!

VILA JESENKA (povikom): Kreni, Lasto dok je vrijeme!

LASTAVICE (uglas, zbijajući se u jato): Odmah, Vilo! Zdravo ostaj!

Lastavice napuštaju scenu, odlazeći opraštaju se povicima.

LASTAVICA I: Djevojčice, ti strehu čuvaj!

LASTAVICA II: Nek' nas čeka u proljeće...


29

LASTAVICA III: ... kada Lasta natrag kreće!

DJEVOJČICA LILA (za Lastavicama, povikom):

Sretan put ti Lasto želim!

Tvom povratku se već veselim!

Kreće song Lastina molba što ga izvode Vila Jesenka i Plodovi jeseni teatralnim nastupom

tijekom kojeg scenu u cijelosti promijene dočaravši jesen. Djevojčica s ruba scene s

nevjericom promatra promjenu prizora.

VILA JESENKA: Lasta torbu spakirala,

ključ od stana svraki dala

da joj svraka stan pripazi

dok je lasta u oazi,

SVI NA SCENI (uglas): Lasta torbu spakirala!

VILA JESENKA: Rekla joj je: svrako krećem,

vratit ću se tek s proljećem,

a ti imaj skroz na umu,

treba čuvat ovu šumu

najljepšu na cijelom svijetu.

SVI NA SCENI (uglas): Lasta torbu spakirala!

DJEVOJČICA LILA (publici, ushićeno):

Jesenka je prava vila!

Ma nebo je očistila

da ni prstom nije makla!

(povjerljivo): Oblak nije ni dotakla

stog' s njom krećem -

nema zbora -

jesen se upoznat mora!

Iza scene se zvučnim efektima dočara jesensko vrijeme (šum lišća, padanje kiše, huk vjetra i

sl.) u skladu sa kazivanjem Vile Jesenke.

VILA JESENKA (teatralno): Neka vjetar pute mete,

lišće neka šušti,

neka magla proteže se,

kiša neka pljušti,

neka bude što bit mora


30

dok ja, jesen, čaram,

(okrene još jednu-dvije posljednje kulise s ljetnom bojom)

dok zelenu prirodu

u rumeno pretvaram!

SOVA (povikom, upozoravajuće): Netko je na šumskoj stazi!

Nepozvan je, a prilazi!

GLAS IZA SCENE (naredbodavno na što se Djevojčica Lila ukipi u mjestu i zbunjeno se

ogledava): Pozor strancu što dolazi!

Ujesen, tko šumom gazi,

molim, neka dobro pazi,

da kestenje ne pogazi!

VILA JESENKA (zbunjenoj Djevojčici Lili):

Ti ne brini,

lagano šeći,

uzmi kesten,

manji, veći...

Živim govorom iza sceni ili scenskom igrom, na sceni se dočara padanje dozrelog kestenja

sa stabla čemu se Djevojčica Lila očarano okreće.

KESTEN I: Možeš me u peći peći!

KESTEN II: A mene u torti sjeći!

KESTEN III: Svi u kući bit će siti -

kesten-pire mogu biti!

KESTEN IV: U košaru me svoju stavi!

KESTEN V: Mene!

KESTEN VI: Mene!

KESTEN VII: Daj, ne gnjavi!

KESTEN VIII: Pogledajte, mene želi!

KESTEN IX: Gle, i meni se veseli!

DJEVOJČICA LILA (razdragano, skupljajući kestenje):

Oh, sve ću vas pokupiti -

nijednoga ostaviti!

I svi ćete sa mnom kući!

Preslasni ste kad ste vrući,

kuhani, ili pečeni,

mljac, mljac, mljac, mljac -


31

blago meni!

Zaokupljena skupljanjem kestena Lila ne opaža Gljive sunčanice što se jave sjetnim

razgovorom.

GLJIVA I (s uzdahom): Djeca kesten jako vole.

GLJIVA II (tužno): A nas, gljive - nas ne vole.

GLJIVA III (kao prije): Gle, kako se kesten smješka.

GLJIVA IV (jednako s uzdahom): Sretan je, a mi smo greška -

strašna greška prirode!

GLJIVA V (jednako s uzdahom): Gljivin klobuk oči bode,

no i onaj tko o njem' sanja

stoji kraj njeg’ k’o kraj panja

pa premišlja tristo dana

je li otrov ili hrana.

VILA JESENKA (upadicom): Kažu da su sretne gljive

koje rastu ispod šljive.

Gljivu koju šljiva grije,

nju se, kažu, jesti smije.

GLJIVA I (i dalje tužno): No ni od tog fajde nema,

jer i tad, kad gljive sprema,

mamu rijetko tko posluša:

zalud nutka da se kuša

gljivin umak ili juha.

DJEVOJČICA LILA (istom digne glavu, ustreptalo):

To i moja mama kuha!

Oh da mogu naći gljive...

VILA JESENKA: Pogledaj pod stablo šljive!

DJEVOJČICA LILA (okrene se, opaža gljive, ushićeno):

Oh, gljivice, Sunčanice!

Klobučaste ljepotice,

tu ste mi se mile, skrile?!

(pokazujući ih publici):

Širok klobuk, visok stručak -

sutra bit će gala ručak!


32

Djevojčica Lila bere gljive, iza grma se pojavi Jež. Gromoglasnim povikom upozorenja javlja

se ostalim Ježevima. Na scenu neopaženo uđe Zec i u drugom planu gricka mrkvu.

JEŽ: Gljivama se klobuk ljulja -

netko se kraj Ježa šulja!

Može biti da je uljez

stog' Ježevi, mudro - oprez!

Il’ se sklupčaj ili bježi,

al’ pod hitno bodlje ježi:

na tri-čet’ri, na moj znak,

neka skoče sve u zrak!

DJEVOJČICA LILA: Zašto, Ježu, strahuješ?

JEŽ: Jer pod gljivu zaviruješ,

a tamo je Ježev stan!

VILA JESENKA (prema Ježu, veselo): Hej, Ježiću, dobar dan!

Vidim zasun na vratima,

zar Jež goste ne prima?

JEŽ: Oh, pa to je poznat glas…

to je jesen ...

samo čas!…

(povikom): Hej, Ježevi, Jesen stiže!

Spuštaj bodlju što se diže i

prepreke s vrata skloni!

VILA JESENKA (upitno, sa zanimanjem): Oprezom ti riječ zvoni,

a i čelo ti se znoji

zar se Ježić nečeg boji?

JEŽ: Strahujem zbog svoga stana!

(povjerljivo): Nema tomu dva-tri dana,

otkako je kradljivica,

ulizica Lisica

frknula na ulicu

Zeca i Zečicu!

ZEC (povikom, ulazeći u prvi plan): Ali čujem da se žali!

Moj stan joj je kao mali i

navodno prokišnjava.

Sad gospođu boli glava

pa se šumom i dalje smuca.


33

JEŽ (gromoglasno, paničnim glasom): Jazavcu na vrata kuca!

Na scenu obezglavljeno utrči Jazavac

JAZAVAC (obezglavljeno): Oj, jazbino, dome mili!

JEŽ (prijateljski): Hajde, Jazo, daj, ne cvili!

Valjda si je zaključao?!

JAZAVAC (zdvojno): Nisam, nisam, nisam znao!

Za lopovluk sam tek sada čuo,

a i ključ sam zametnuo

(zarida i izjuri sa scene)

DJEVOJČICA LILA (zakorači makinalno prema duplji):

Glava mu je stvarno šuplja!

VJEVERICA (prepriječi Lili put, naredbodavno): Stop, ni makac!

Ova duplja, to je dom za Vjeverice!

DJEVOJČICA LILA (ukopa se u mjestu, s čuđenjem):

Zar ne žive u njoj ptice?!

Na scenu uđe Medo, glava mu je omotana ručnikom, rukom ga pridržava, bolesno tetura.

MEDO (bolno, s uzdahom žalopojke):

Živjele su prije 'tića!

Suludoga Djetlića, goreg i od samog vraga!

VJEVERICA (prijekorno): Šuma mu je, kao, draga,

a od jutra, od uranka,

nabija bez prestanka,

kljunom što po stablu kljuca

da drveću kora puca!

MEDO Zbog njeg' ja migrenu imam!

Evo glavom k'o batom klimam:

tamo - amo, amo - tamo...

Samo da mi dođe amo,

samo da mi padne šaka,

frknut ću ga do oblaka

pa nek nebu mira ne da!

No, boji se, ta, bijeda,

rad koje ja vječno drijemam,


34

jer sna niti za lijek nemam!

(nemoćno): Kljuckanje mi kožu ježi

pa mi sanak iz sna bježi!

VJEVERICA (pokaže na granu): A pogledaj moju granu,

svom dužinom iskljucanu,

uz koju je i ova duplja

k’o rešeto šuplja!

DJEVOJČICA LILA (suosjećajno): To što radi nije fora

na rep mu se stati mora!

MEDO (s podsmjehom): E, pa stani, ako ga stigneš!

Nestane dok okom migneš

stog' ti stojiš pa se diviš,

tupo gledaš i vrat kriviš

jer mu kljun k’o iglica -

štepa kao singerica!

Na scenu uđe Jazavac s vrećom na leđima, hoda slomljena koraka.

VJEVERICA (s uzdahom): A gle, Jazo hoda s vrećom -

i on je u svađi s srećom!

JAZAVAC (naričući): Oj, jazbino dome miliiiii!

MEDO: Hajde, Jazo, daj ne cvili!

Budi muško, mudar budi,

ne daj da se svijet čudi

što seliš zbog djetlića -

što brišeš zbog ludog tića,

a ovdje si kućevlasnik!

JAZAVAC (ridajući): Odsada sam beskućniiiiiiik!

Lija me je prevarila,

u moj stan se uselila...

u jazbini mojoj drijemaaaaaa!

Iza zastora izviri Koka i uđe na scenu.

KOKA: Toj lopuži premca nema!

I tek znajte, ko-ko-daaaaak,

zaštitni za Liju znak,


35

lijenost je -

strašna mana!

(povjerljivo): Svinjac joj je nasred stana,

takav dar-mar svud po kući

da ne možeš u nju ući!

Zato su joj tuđe slađe!

JAZAVAC (ridajući): Mili bože, što me snađeeeee!

Htio, jadan, ili ne,

sanjati ću zimske sne

ispred one prazne šupe,

ispod one stare klupe...

ZEC (zaštitnički): Nemoj, Jazo, biti mula!

Pa ona je klupa trula!

Kao babin zub klimava,

pod njom niti miš ne spava!

Naći ćemo mjesto drugo!.

JAZAVAC (ridajući): Oj, sudbino - moja tugooooo!

Što ću, što ću, mati mojaaaaaa?!

MEDO (Jazavcu, zagrlivši ga): Moja kuća je i tvoja!

Možeš lijepo sa mnom biti,

u brlogu mome sniti,

cijele zime do proljeća!

JAZAVAC (brišući suze): Hvala, Medo,

sva je sreća što me imaš za prijatelja.

MEDO (brundajući): Moj brlog je pun veselja

slasnog meda i krušaka,

a Lija će pasti šaka!

VILA JESENKA (upadicom): Lopovluku ima lijeka -

zato kazna i nju čeka!

Pričekajte stoga čas

da pronesem nebom glas

što sve trebam.

(nabraja): Trebam vjetar,

kiše šum, i

šum lišća,

pusti drum...

MEDO (pljeskajući rukama): Tako, tako! Neka, neka!


36

Ne zna Lija što ju čeka

dok u tuđoj kući drijema!

Djevojčica Lila staje pred publiku i priprema je da i djeca u publici pripomognu u preodgoju

Lisice.

DJEVOJČICA LILA (publici, povjerljivo):

Nema pojma što joj se sprema,

a i vi ćete pomoći!

Tol'ko-kol'ko će tko moći:

Lijeva strana - kišna kap,

vikati će: tupa-tap!,

a svi desno će fućkati, p

poput vjetra fijukati i

lupati nogama i

pljeskati rukama...

(teatralno):

Ta galama, prava drama,

je l’ hoćemo, je l’ možemo,

dok je vrijeme - uvježbajmo!

Djevojčica Lila i djeca kratko isprobavaju izvođenje "oluje", Lila ih utiša, skreće im pažnju na

pravi šum lišća koji krene iza scene. Uz šum Lišće progovori, ostali mu prilaze s isprikom.

LIŠĆE (ljutito, govorom): Tko to tamo buku stvara

dokle jesen šumom čara, i

trudi se da baš meni,

boju lišća promijeni?!

MEDO (k krošnji drveća, isprikom): To ja brundam!

Zbog Lisice -

one šumske kradljivice...

DJEVOJČICA LILA (nastavno, povikom, u istom pravcu): ...

Ukrala je i Jazi stan

i kako se ne da van

tužan Jazo je na cesti!

LIŠĆE (kao i prije): To baš nisu dobre vijesti,

treba je zaskočiti,


37

lopovluku doskočiti!...

Stupicu joj postaviti -

na djelu je uloviti!

I Lišće će pri tom pomoći -

vjerujem još ove noći!

U prvom planu Lija. Lješkari u jazavčevoj jazbini i naslađuje se vlastitom psinom.

LIJA: Oh, da mi je samo znati

gdje sad Jazo vrijeme krati,

gdje bijedni ležaj prosi

dok nevrijeme vani kosi?

Evo, čujem lišća šum (ćuli uha)

opustio je, kaže, drum...

Iza scene se šum lišća sugerirajući pojačavanje nevremena.

LIŠĆE (teatralno, šumeći i govorom): Vani kiša šumu guši, l

lomi granje, kuće ruši,

zbog oluje što se sprema

nigdje žive duše nema! (u vidu jeke):

Nema…

nema...

LIJA (zainteresirano digne glavu, nadvikujući se):

I jesen je na mojoj strani!

U olujnoj tami

možeš kol'ko hoćeš krasti i

nikome šaka pasti!

Svjetla se jače priguše.

LIŠĆE (još teatralnije): Grom je nebom prozborio,

svjetlošću ga rasporio

kiše pljušte još i više,

hladnim dahom zrak odiše!… (u vidu jeke):

Odiše…

odiše...

Djevojčica Lila "oluji" priključi i "oluju u dvorani". Buka postaje neopisiva.


38

LIJA (uz pomoć megafona): Nemam više što čekati -

plijen se može u bijeg dati,

a tad zbogom koko krasna,

zbogom juho, slasna, masna!...

Lija kradom izlazi iz jazbine, Djevojčica Lila istom smiri oluju, šum lišća se neznatno utiša pa

se ostali akteri žurno, u tišini sjate ispred jazbine gdje će Liji pripremiti stupicu. Posljednji

stiže prehlađeni puž, u ruci mu kantica s kistom i "puževom sluzi" kojom počne mazati ulaz u

jazbinu. No budući da kiše, šmrca, kašlje, i sl., jer je prehlađen ostali se miču od njega, da se

ne zaraze, osim Djevojčice Lile koja ga odvlači na drugu stranu scene, gdje songom

Prehlađeni puž objašnjava publici što se s pužem dogodilo, a njega usput "nalijeva" čajem,

mjeri mu temperaturu i slično.

DJEVOJČICA LILA (pjevajući song): Bilo mu je jako vruće pa izaš'o puž iz kuće

da rashladi malo roge i protegne usput noge

sa lišća je pio rosu u rosi je prao kosu

hodao kroz travu prehladio glavu.

Sada kiše puž u kući misliš da se kuća ruši

svud pucketa tika - tak prisjeo mu svježi zrak.

Na kraju songa Puž pokazuje da je ozdravljen, pa krene žurno premazivati ulaz u jazbinu, što

objašnjava publici.

PUŽ (samozadovoljno): I puž je stanovnik šume,

a čudesni ima dar -

uklizat će put pred Lijom

što će biti super stvar

jer će ostat k'o bos na ledu,

a mi slavit pobjedu!

Zakratko je ulaz namazan, Puž sjeda k ostalima, iza scene se zvučnim efektima dočara

bolno kokošje kokodakanje i istom na scenu ulazi Lija, vuče za ruku "očerupanu" Koku.

Staje na "premazani" teren, posklizne se i padne i istom opaža ostale aktere. Kuži stupicu pa

kako bi se izvukla započinje s neuvjerljivim verglanjem bez daha.

LIJA: Bokić svima, mili moji!


39

Otkad jesen dane broji -

non-stop vlada nevrijeme!

No, nažalost, i u to vrijeme,

ja, Lisica, nesretnica,

moram kroz oluju proći i

samotna, bez pomoći,

učiniti što red nalaže

il’ kako se to već kaže,

mile goste dočekati i

nešto im pod zub dati.

Makar koku, poput ove,

no klepećem, a vrijeme zove i

zato ću u tri skoka,

skoknut trkom do potoka,

onkraj šume, preko druma,

do staroga lisca kuma i

javiti da ga čeka

gostiju cijela rijeka!

VILA JESENKA (prekidajući je): Ni riječ više, Lisice,

lažljivice, kradljivice i

bilo nam je zbilja dosta i

tebe i gosta!

Verglaš, evo, već pol' sata,

a na umu su ti vrata!

MEDO (upadicom): Otprhnula bi kradljivica

k'o bijedni djetlić 'tica!

JAZAVAC (upadicom, prijeteće): Dajte meni da joj sudim,

da je kaznom iz sna budim!

LIJA (samoj sebi, s nevjericom): Bit će da sam sve to snila -

gdje bih tužna pomislila...

ZEC (naslađujući se pobjedom): Da bi mogla dolijati?!

Haaaaaaaaa...?

JEŽ (prijekorno): Za uho ti valja dati jer si Zecu stan otela!

LIJA (neuvjerljivo): Ja to stvarno nisam htjela…

VJEVERICA: A i kokoš si ukrala!

LIJA (neuvjerljivo): Ma samo sam kraj nje stala…

DJEVOJČICA LILA (prijekorno): Putem si je za rep vukla!


40

KOKA (tužaljkom): Sve mi perje s leđa svukla i

čim odsad da se dičim

kad ćelavoj ćupi sličim?

LIJA (neuvjerljivo): Kažu da je ljubav slijepa -

meni si i takva lijepa!...

MEDO (lamatajući rukama): Daj, napravi, Vilo, reda -

ovo se već slušat ne da!

VILA JESENKA: Hoću, hoću! Lijo, slušaj:

tvoj sramotni pokušaj,

ta lopovska drama

oko Zečjeg stana i

Jazavčeve jazbine,

da ne redam druge psine,

neka ti je zadnji put!

I još jedna,

tek usput,

ukoliko šuma čuje

da ti pamet psinu kuje

bježi iz nje kud god znaš!

LIJA (zdvojno, križajući se): Mili Bože,

Oče, naš,

pomozi mi u istini!

S mog imena ljagu skini,

sve ću grijehe okajati,

za svaki se pokajati...

VILA JESENKA: Uzalud se prenemažeš i

besramno i dalje lažeš!

Ne budeš li kako treba

kazna stiže preko neba -

sudit će ti cijela šuma!

SVI AKTERI NA SCENI (uglas): A onda ćeš preko druma!

Lija u drugom planu stoji »pokislo«, Medo je drži na oku, Vila Jesenka je spremna za

odlazak.

DJEVOJČICA LILA (Vila Jesenki, veselo):

Lisica će u svijet bijeli,


41

a ja sam sretna što smo se sreli -

sad poznajem cijelu šumu

a imat ću i to na umu

da ovo ime svatko zna (u vidu jeke):

SVI NA SCENI (uglas): Jesenka!...Jesenka... Jesenka...

Iza scene krene song Razigrana jesen koji izvode svi akteri u veseloj završnoj slici. .

DJEVOJČICA LILA i VILA JESENKA (uglas, pjevajući):

Jesen se razigrala, po brijegu šara,

rumen bojom lišće boji, grozd u vino pretvara.

SVI NA SCENI (uglas): Zrele kruške i jabuke u njedra mi meće,

na ognjištu, u pećnici, zreli se kesten peče

DJEVOJČICA LILA (otvara kišobran ispod kojeg staje s Vilom, pjevaju):

Magla je u zraku i jesenske kiše,

pod oblakom sunce gasne -

ljetnog sjaja nema više.

SVI NA SCENI (uglas): Zrele kruške i jabuke u njedra mi meće,

na ognjištu, u pećnici, zreli se kesten peče. (kiša pljusne, akteri

pobjegnu sa scene, Lila posljednja, konačno otvorivši kišobran).

KRAJ


42

CVRČAK I MRAVI lutkarska ili lutkarsko scenska igra u stihu, u jednoj slici


43

LUTKE / LICA

CVRČAK, zanesenjak

OSA, ljutite naravi i kretnji

BUMBAR, trapavih kretnji i šuškava govora

MRAVI, najmanje pet

PČELE, najmanje četiri

LEPTIRI, najmanje četiri

PRIČALO, lik u ulozi naratora

FABULA:

Inspirirana Ezopovom basnom Cvrčak i mrav, priča govori o prijateljstvo što se među

proljetnim stanovnicima livade pokaže tek zimi kada ponestane hrane. Na

mravljoj će gozbi tada, a uz pomoć marljivih Pčela, uživati i pakosna Osa, i lijeni

Bumbar, i razigrani Leptiri, osobito Cvrčak, koji će u zahvalu za neumornu svirku,

kojom Mrave drži neprekidno budnima i ornima za rad, opet dobiti svoju izgubljenu

sviralu.

SCENA:

Cvjetna livada u proljeće, na nebu sunce, u jednom kutu mravinjak, u drugom košnica

meda, po kutovima, neopaženo pripremljeno par šalova, kapa i vesta za drugi dio

ptiče.

SONGOVI:

Proljeće, autor glazbe Damir Rodiger, prof.

Proljetni zvončić, autor glazbe Damir Rodiger, prof.


44

Igra počinje songom Proljeće kojim na scenu sa svih strana uđu svi akteri, osim Cvrčka.

Pjevajući, plešu prema koreografiji, ili proizvoljno.

SVI: Dobro jutro, prirodo, prozore otvori

dan što sviće kupa se u proljetnoj zori.

MUŠKI GLASOVI: Ljubičica mrava budi, trava niče - nema priče,

osa zuji, leptir šeće na livadi - proljeće!

ŽENSKI GLASOVI: S dalekoga juga lastavica stiže,

ispod snijega visibaba bijelu glavu diže.

BUMBAR: Medo brunda, zeko skače, lija zijeva, ševa pjeva,

jazavac se ježu ruga - proljeće je usred luga!

ŽENSKI GLASOVI: Na livadi žuti jaglac, mrav, zelena trava,

ljubičica, potočnica sve s proljećem spava!

SVI NA SCENI (govorom, držeći se za ruke tik pred publikom, u svrhu predstavljanja):

Zaplješćimo proljeću, nebu kojim kruži,

jatu ptica, zlatnom suncu i proljetnoj ruži!

Na scenu utrči Pričalo te u maniri naratora krene pričom. Akteri se sjate oko njega, slušaju.

PRIČALO: Počujte, djeco, priču što slijedi

u kojoj prosto pravilo vrijedi:

ako si uvijek spreman pomoći,

pomoć će uvijek i tebi doći!

A pomoć o kojoj priča zbori

zbiva se tamo gdje ljeti ori -

rad' bezbroj bumbara, osa i pčela,

družine što se s mravima splela

na jednoj od cvjetnih livada svijeta

dok zujaše zujkom od cvijeta do cvijeta.

Slijedi pojedinačno predstavljanje aktera, ulaskom u pri plan.

LEPTIRI (uglas, trepereći krilima): Leptir leti zrakom sa zaštitnim znakom -

krilima u bezbroj boja - leptirova kroja!

OSA (ljutito, mičući s puta Leptire): Miči se, Leptiru, s puta -

zrakom zuji Osa ljuta!

BUMBAR (Osi, žalopojkom, trapavo se gurajući iza nje):


45

I ja zujim, al' kužiš, stara -

zujanje probleme stvara!

Zujim, kažu, k’o bez glave,

rastjerujem Pčele, Mrave

zbog čega sam već stoti put

otjeran u kut!

OSA (s dosadom): Znam! Stjerala te prvo Pčela -

smetaš joj dok radi -

(sarkastično): dok s cvjetova pelud skuplja

i dok saće gradi, ili pravi slatki med!

BUMBAR (gotovo tužno): A i Mravac traži red!

Tišinu i mir u travi

i zato me i on gnjavi

da nek odmah,

dakle, smjesta,

nestanem sa onog mjesta

s kojeg zujim (posprdno, karikirajući):

k'o bez glave - rastjerujem Pčele, Mrave!

OSA: I zato si žalostan?

BUMBAR: Pa uvijek sam svagdje sam!

OSA (lukavo): To se može promijeniti.

BUMBAR (s nevjericom): Da?

OSA (sugestivno): Možemo se udružiti!

BUMBAR: Da?

OSA: I maknuti sa livade

sve one što non-stop rade!

I Mrave, i Pčele?!

BUMBAR (s čuđenjem): Pčeleeee? (povjerljivo):

Već su se u klupko splele,

izgradile košnice,

i već prave i slatki med!

(posprdno, pokazujući rukom):

Pune saće red po red…

Na scenu ulaze Mravi, ulaze poput vojske, u koloni jedan po jedan, pa Bumbar opazivši ih

zastaje u pola riječi.


46

OSA (opazivši Mrave, još ljuće): A evo i njih - najezda Mrava!

BUMBAR (podilazeći Osi): Jadna trava, jadna trava!

Lepetajući krilima Pčele poput balerina zaplešu scenom. Osa se nevoljko miče ustranu,

Bumbar ju slijedi. Pčele plešući nastavno izgovaraju stihove koji ih predstavljaju.

PČELA I: Letjela je pčela od cvijeta do cvijeta…

PČELA II: Preko polja i livada preletjela pola svijeta…

PČELA III: Oprašila putem drveće i voće…

PČELA IV: Stog' joj svatko dozvoljava da radi što hoće…

PČELA I: Osobito da i dalje po cvijeću šeće…

PČELE (uglas): I s lončićem meda u košnicu slijeće!

Pčele se vraćaju k košnici, a u prvi plan ulaze Mravi, Osa i Bumbar miču im se sputa kao i

Pčelama.

BUMBAR: A pogledaj, i oni stižu!

OSA (kolutajući očima): Vidim, vidim, najezda Mrava!

BUMBAR (dodvorljivo spram Ose): Jadna trava, jadna trava!

OSA: I opet, evo, dolaze u grupi!

I gdje ih se najednom toliko skupi

da uvijek preplave čitavu livadu?!

LEPTIR (uglas): Mrav je radišan i uživa u radu!

OSA: Bla, bla, bla, bla! To je mrav!

Radišan i uvijek zdrav!

MRAVI (uz primjerenu koreografiju uglas pjevaju poznatu pjesmu Mrav, mrav) :

Mrav, mrav, čitav dan provodi u travi

mrav, mrav, živ i zdrav radiša je pravi.

Što li radi kad ne radi, kada nema žita

da l' i tad po polju bar malo skuta?

Mrav, mrav, čitav dan provodi u travi

mrav, mrav, živ i zdrav radiša je pravi.

Uz naklon i čučnu i počinju raditi prebacujući velike mrve hrane od jednog do drugog, preko

scene do mravinjaka.

OSA (ljutito): Eto, to je Mrav!


47

(posprdno):Radišan i uvijek zdrav!

A što Cvrčka ne čuje

i što ni s kim ne druguje,

i što nikad se ne smije -

e, to nikog briga nije!

MRAV I (ustane i uzvraća): Mravac nije s Marsa pao

da bi usred posla stao

i slušao Cvrčka, ptice…

MRAV II (na način Mrava I): Tada bi, gospodo, kraj smočnice

mravi stari i mravi golobradi

danima vijećali što da se radi!

Na scenu dojuri Pričalo, protrči scenom i glasnogovornički najavi dolazak Cvrčka. Ostali se

akteri grupno sjate i komentirajući i sami predstave Cvrčka.

PRIČALO: Molim pažnju! Mir, tišina!

Stižu cvrčak i violina!

LEPTIRI (uglas, veselo): Kud god krene, gdje god stane,

pokraj Cvrčka sve zastane!

PČELE (uglas, tajanstveno): Svud odjednom šušti, šišti!

MRAVI (ustavši, uglas): Svud odjednom pršti, pišti!

OSA (s divljenjem): Svud odjednom huči, mrči...

BUMBAR (povikom, naredbodavno): Pst!Tišina!Cvrčak cvrči!

Na scenu uđe Cvrčak "svirajući" instrumentalni dio songa Proljetni zvončić. Osa, Bumbar i

Leptiri sjate se oko njega, plešu, a Pčele i Mravi nastavljaju raditi. Kada sviranje završi

Cvrčak se svima nakloni, sjeda štima violinu, Leptiri nastave od cvijeta do svijeta, a Osa i

Bumbar nastavljaju s razgovorom.

OSA (s uzdahom): Mrav i Pčela!

Dosadnija bića nisam srela!

Poznata marljivost što Mravce diči

danas živi još samo u priči!

I što povazdan

prtljaju u travi?

BUMBAR (glupo): Gimnastika, tjelovježba...

Možda im pomaže da ostanu zdravi…


48

OSA: Gluposti!

I zbog tog ne čuju Cvrčka dok svira?!

BUMBAR (glupo): A možda ih Cvrčak nervira...

OSA (pakosno): Ili je Mravac po prirodi gluh!

PČELA I (povikom u prolazu): Ma, ovdje je riječ o borbi za kruh!

PČELA II (povikom u prolazu):Gospodo, draga, da dani lete,

i zima će učas,

a snijeg kad zamete,

tada je teško doći do hrane!

CVRČAK (povikom, raspojasano, još uvijek štimajući violinu):

Rano je još za zimske dane!

PČELA III (povikom u prolazu): Al' priznati moraš da raditi treba!

Hrana nikome ne pada s neba!

PČELA IV: Zaviri načas u mravlje dvore,

u čije smočnice od rane zore,

radišni Mravi, iako bez ruku,

čitave gomile hrane dovuku!

MRAV I (ustane iz "trave"): I radišnim Pčelama, kapa dolje!

Niz livadu, brijeg, šumu i polje

sa cvijeta na cvijet rade li rade -

od medne peludi utvrde grade!

MRAV II: To krasna je priča o saćima i medu

i čudesnoj slozi i pčelinjem redu

što baš u svakoj košnici vlada.

MRAV III: Pčela je pametna - živi od rada…

PČELA II (upadicom, učeno): Tko u radu ljeti uživa -

zimi sretno u obilju pliva!

MRAV IV: A cvrčak mlad je, ne poznaje snijeg

ne zna da zimi, kad prekrije brijeg

kad zemlja postane pusta i hladna

nespremna usta ostaju gladna.

CVRČAK (s ruba scene, počinje svirati, usput povikom, teatralno):

Ma kakva zima, ma kakav snijeg:

dok sunce kupa i polja i brijeg

nitko normalan o zimi ne brije -

život se, gospodo, naiskap pije!


49

Osa, Leptiri i Bumbar priskoče k Cvrčku pjevajući song Proljetni zvončić koju temu Cvrčak

"zasvira". Pčele i Mravi rade.

LEPTIRI, OSA I BUMBAR (uglas, veselo):

Cin, cin, cin, can, can, can

hej, proljeće, dobar dan!

Skrivaš se u zvončićima,

tamnoplavim lončićima,

što po polju niču i livadi kliču:

proljetni nam stiže dan,

cin, cin, cin, cin, can, can,can!

BUMBAR: Ova pjesma krasna je

no nas troje malo je

da zazvoni kako treba!

Kad bi Pčele zapjevale…

OSA: Pjevale bi kad bi znale.

BUMBAR: Dobro, onda Mravi.

OSA: Zaboravi i ne gnjavi.

LEPTIR I: A što kažete na djecu?

Na cijelu publiku?

LEPTIR II: Pružimo im priliku

da sa nama zapjevaju!

LEPTIR III: I nije važno da li znaju…

BUMBAR (upadicom, poletno): Ja ću ih naučiti!

Za mnom će ponavljati

i to bit će mudrost cijela!

LEPTIR I (prema publici, molećivo): A pjesma je vesela…

LEPTIR II: Želite li pokušati?

LEPTIR III: S vama ćemo zapjevati!

BUMBAR (naredbodavno): Sviraj Cvrčku cin cin can…

Cvrčak ponovo svira temu, dok Bumbar i Leptiri potiču djecu da pjevaju s njima. Priključe se i

Pčele i Mravi, no oni pjevaju radeći. Osa ih s nevjericom promatra. Zapjevaju i djeca, na

scenu uđe Pričalo.

PRIČALO: Bravo, djeco. Bravo! Bravo!

Stvarno znate pjevati!


50

OSA (sama sebi): A ja se moram ispričati -

pjevali su čak i Mravi!

Mravi u travi, a i Pčele radeći!

PRIČALO: A ja u priči sad moram reći

da nastavi Cvrčak livadom -

od cvijeta do cvijeta laganim hodom,

za koje vrijeme, na drugoj strani,

radišni Mravi, u osami,

u dugoj koloni,

kroz visoku travu,

pod teškim teretom,

ne dižući glavu,

krijući pod njim znojno im lice,

grabili šutke put smočnice!

I brojeći usput da l’ svi su na broju

zborili složno pjesmu svoju.

Cvrčak i Mravi ponašanjem vizualiziraju Pričalov monolog: Cvrčak svirajući kreće scenom, a

Mravi nastavno pričaju svoju priču prebacujući teret u ritnu stihova.

MRAV I: Dok je Cvrčak svirao...

MRAV II: ... dok je Slavuj pjevao...

MRAV III: ... dok je Gavran skitao...

MRAV IV: ... mrav je žurno hitao...

MRAV V: ... preko polja i livada...

MRAV I: ... preko šuma i ograda...

MRAV II: ... i punio smočnicu...

MRAV III: ... i redio kućicu...

MRAVI (uglas): ... da bezbrižno spava

dok ne nikne trava.

Osa se kradom približi, neopaženo se ispruži na leđa te rukom, štapom ili na drugi način

izbaci Mravima iz ruku jednu od mrva koju prebacuju. Mrva padne, Mravi ju šutke podignu i

nastave ju dalje prebacivati, no ona ne sustaje, svoju pakost ponovi još jednom - dvaput.

Bumbar to opaža, priđe joj.

BUMBAR (ljutito): Što to radiš, pakosnice


51

OSA (bahato): Gledam nebo, sunce, ptice…

BUMBAR: Zašto Mrave ometaš?

OSA (ljutito): A zašto ti meni smetaš?

Zbog tih Pčela i tih Mrava

od jutra me boli glava.

Prvi se u zoru dižu,

na posao prvi stižu!

Čak i pjesma o njima zbori,

glasno da do neba ori!

Mrav V iznenadno zastane i sjeda na pod. Ostali Mravi odmah se brižno sjate oko njega.

Osa oholo diže glavu i kradom im se približi, prisluškuje im razgovor. Prilazi joj Bumbar, sada

ju već ima na oku.

OSA (Bumbaru, gotovo veselo): No imaju i buntovnika -

ljenjivca i neradnika…

MRAV V (plačno): Ne mogu više,

znoj me oblijeva,

umor me smlavi,

u glavi mi sijeva!

MRAV II: Uzalud zdvajaš – raditi treba!

Tražit ćeš zimus koricu hljeba,

a gdje ćeš je tada sred snijega naći?

MRAV III: Pitat ću Cvrčka kako se snaći,

a možda i Bumbara

ili pak Osu...

MRAV IV: E, onda ćeš zbilja dobit po nosu!

Nerad je bolest i Mrave ljuti -

o gladi zimi ne žele ni čuti!

MRAV I: I što te briga što Cvrčak radi?

Ta on će zimus crći od gladi!

MRAV V (pomirljivo): Dobro, nastavljam,

neka vam bude,

neću slušati što strune gude

i radit ću kako družba traži.

BUMBAR (s olakšanjem): Ovo za Bumbara, srećom, ne važi!

CVRČAK (povikom, prilazeći Mravcu V "svirajući"):


52

Ne plači, Mravac! Biti će bolje!

Prijatelj, Cvrčak, drage će volje

u svoje strune tvoj umor sviti -

oran za rad vječno ćeš biti!

Svjetla se zakratko polako zatamne, zvučna kulisa potpuno prestaje, na nebu mjesec,

Bumbar, Osa i Leptiri polegnu gdje su se zatekli, Mravi prilegnu uz mravinjaku, a Pčele uz

košnicu i samo Cvrčak ostaje budan. Stane uz mravlji "trijem svira" i tiho svira. U prvi plan

ulazi Pričalo pa ne remeteći idilu uvodi publiku u nastavak priče. Njegov monolog ujedno je i

kulisa za promjenu scene iz ljeta u kasnu jesen.

PRIČALO: I kako Cvrčak dosljedan osta -

to najmanjem Mravu prijatelj posta!

Dugo u noć, uz mravlji trijem,

dok malog Mravca ne ulovi drijem

tiho mu svirao za dobar san

i zato je Mravac,

u novi dan,

ma kako jučer umoran bio,

jutrom kretao oran i čio.

No kako sudba zbilju piše,

zakratko stigle i magle i kiše,

i najednom dan sve kraće traje,

sunce sve manje topline daje,

postalo čudno tanana stasa

pa ljeto reče umorna glasa:

Cvrčak prestaje "svirati", na sceni noć i tišina kroz koje progovara samo glas iza scene.

GLAS IZA SCENE: Ostaj mi zbogom, livado draga!

Ljetu je kraj, ponestala snaga,

a jesen tu je - kud korak stane,

tud suho lišće, ogoljele grane…

Rasvjetom ili na drugi način dočara se tmuran jesenji dan. Fijuk vjetra. Akteri se lagano

bude, u prvom planu Cvrčak, a i ostali sudionici pokazuju da im je hladno. Uzimaju


53

pripremljene komade zimske odjeće i navlače ih na sebe. Zimu svaki doživi na svoj način u

kom smislu se, a prema tekstu uključuju u priču. Pričalo nepaženo napusti scenu.

CVRČAK (tužno): Spremit ću sviralu, nema slušača.

I vjetar je, priznajem, vazda nadjača -

fijuče fijukom kao da ludi -

svirala moja zalud se trudi!

OSA (sjetno): Nad poljima magla čuči,

potok mrzlim dahom huči,

šumska staza opustjela,

vrba gole grane splela

pa ni pčele već ne zuje -

samo vjetar svud se čuje!

LEPTIR I: Oh, gledajte!, već i sniježi!,

i sve živo u zaklon bježi!

U dnu scene publika opaža Mrav V što na koljenima nešto traži "u travi". Mrava V opažaju i

Leptiri pa gledaju u njegovom pravcu, kad im priđu Cvrčak i Bumbar.

LEPTIR II: Osim jednog sitnog mrava!

(gleda pažljivije): U travi je, još ne spava...

LEPTIR III: Čini se da hranu traži!

LEPTIR I: A bih rekao da je na straži.

Čuva mravlju smočnicu.

CVRČAK (s uzdahom): I moja oduvijek prazna zjapi:

hrane ni trunke,

vode ni kapi,

život svirača pusti je san -

Cvrčak je zimi nesretan!

BUMBAR (jadikovkom): I ja ću, Cvrčku,

zbog zime puste

također roniti suze guste,

kraj svoje prazne smočnice

bumbarove pustošnice!

CVRČAK (plačno): A ja ni sviralu više nemam

Bez nje kroz suze do jutra drijemam.

BUMBAR (priđe bliže publici, povjerljivo):


54

Djeco, pjesmu što ste naučili…

još niste zaboravili?

DJECA: Ne, ne…

BUMBAR (još povjerljivije): A da ju skupa zapjevamo,

Cvrčku pjesmom nadu damo

da će naći sviralu?

DJECA (uglas, žamorom): Da… Da!

Na scenu utrči Pričalo. Bumbar i Pričalo skupa zapjevaju song Proljetni zvončić, a čim

pjesma krene priključe im se i Osa, i Leptiri, i Pčele, i djeca. Zapjeva čak i Cvrčak, no on kroz

suze. Iz dna scene povikom se oglasi Mrav V.

MRAV V: Ne tuguj, Cvrčku, ne zdvajaj,

nesreći tvojoj sada je kraj,

jer ja, tvoj prijatelj,

radišni mrav,

vjeran sam, odan

i srećom, zdrav,

a sviralu tvoju

i sada čujem

pa otkad utihnu

i ja tugujem!

Cvrčak zahvalno pogleda Mrava V kada se povikom oglase i ostali Mravi. Svi su kupljeni uz

Mravinjak, u ljetnoj odjeću što ilustrira da je u mravinjaku toplo. Mrav I i Mrav II opašu se

pregačama i s alatima za roštilj nagovijesti se priprema Mravlje gozbe koja slijedi. Ostali

akterima "daleko" su od mravinjaka pa im se Mravi obraćaju povikom.

MRAV V (Cvrčka): Obriši suze i sa mnom pođi,

u mravlje dvore na gozbu dođi!

MRAV I: Mravlji su dvori bez vjetra i snijega,

a trpeza puna – prepuna svega!

MRAV II: Dragog gosta i Mravac želi,

a Cvrčku se uvijek od srca veseli!

CVRČAK (plačno): Tužne su, ljudi, sve misli moje -

kako na gozbu bez svirale svoje?


55

I opet bih rado čuo joj glas,

no nestala zauvijek,

u zao čas,

ispod brijega,

ispod snijega... (zaplače)

MRAV V (dolazi do Cvrčka i zagrli ga):

Sreća je varljiva -

stog' ne daj se smesti!

Na mravlji ćeš trijem k'o ljeti sjesti

i opet svirati o proljeću,

lastavici i cvijeću....

Cvrčak briše suze i s Mravom V krene k mravinjaku.

MRAV V (usput): I kao što rekoh vjeruj Mravu!

Kod nas ćeš dobiti hranu zdravu

da sretno preživiš do proljeća!

BUMBAR (s uzdahom): Tek sada shvaćam kakva je sreća

imati Mrava za prijatelja!

MRAV IV: Ima l’ još netko nekakvih želja

za gozbu što radišan Mrav je sprema?

PČELA I: Slasnije gozbe od mravlje nema

i zato da gozba što dulje traje

i vrijedna Pčela doprinos daje:

košnicu meda i pločicu saća!

BUMBAR (glupo): Ja jedino mogu ostat bez gaća -

Jedino njih mogu dati!

OSA (ljuto stane pred Bumbara): Bumbaru skrati!

(prema mravinjaku, povikom):

A čega sve u smočnici ima?

MRAV I: Ime bih molio, koga zanima?

OSA: Mene, Osu!

BUMBAR (stane ispred Ose): I mene, Bumbara!

MRAV II: Ah, ti si onaj što buku stvara?!

BUMBAR (s pokajanjem): Jeste, taj sam, tišinu kosim,

ružna navika i baš se ne ponosim,


56

profućkah time sve ljetne dane,

no sad bih molio za malo hrane...

OSA (staje ispred Bumbara, nastavlja samokritično):

A ja sam Osa -

kukac na smrt dosada

i ni trunku radišan!

Ljeti zjake prodajem,

dan za danom plandujem

i s Bumbarom tikve sadim,

eto, to ja, Osa, radim!

BUMBAR (prosvjedom): Zar sam ti ja tome kriv?!

Ma sretan sam što još sam živ

i uopće se ne ponosim

što zbog tebe sad i sam prosim!

PČELA I (zagrli Bumbara): Glavu gore, prijatelju,

pođi s nama u veselju

i koraka skokni laka

s Pčelama do mravinjaka!

PČELA II: No utišaj zujku svoju -

moram zbrojit je li na broju

cijela družba sa livade!

PČELA III (u maniri brojanja): Tu su Pčele i Leptiri,

iza njih i Osa viri,

a vidim i Bumbara...

CVRČAK: Bumbar gozbu otvara!

MRAV V: Čekaj Cvrčku, nije šala -

našla se i svirala -

jednog dana, prije zime -

pročitah ti na njoj ime!

Cvrčak skoči, ne zna što bi od sreće, grli Mrava V zatim i ostale i sl. Mrav V pruži mu violinu.

Cvrčak i nju ljubi, s veseljem ju diže u zrak i slično.

CVRČAK (veselo, povikom): Pronašli ste moje blago!

Ma svirat ću što vam drago!

I sto dana ako treba

Mravi, dragi - hvala do neba!


57

MRAV IV: A sad žurno pred mravlje dvore

k živom plesu sve do zore!

PČELA IV (povikom): Svi smo ovdje - družba cijela

gozba bit će baš vesela!

U prvi plan uđe Pričalo, u drugom započinje vesela gozba uz muzičku kulisu koja kreće

demonstracijom sviranja Cvrčka. Bumbar već pleše, a i ostali se zabavljaju.

PRIČALO (publici): I nema sumnje da tako će biti!

Tu će se jesti, tu će se piti

te će sred dvora, sred mravinjaka,

u istom ritmu milijun koraka

skakati lijevo, skakati desno

pa iako pokatkad bude i tijesno

družba će pjevati himnu svoju!

SVI NA SCENI (uglas, na način po želji): Opet smo skupa, svi smo na broju!

I opet Cvrčak svira sa žarom!

Presretan jer je s družinom starom,

jer svira Mravu, Leptiru, Pčeli,

Osi i Bumbaru što su se sreli

na jednoj od cvjetnih livada svijeta

d

Documents

New AVANTUROKAZI 1 - dramski tekstovi za djecu u stihu tekst za … 1.pdf · 2019. 8. 28. · Title: Microsoft Word - AVANTUROKAZI 1 - dramski tekstovi za djecu u stihu tekst za Author: