UNIVERZITET U SARAJEVUFILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA HISTORIJU

MLADA BOSNA(SEMINARSKI RAD)

SARAJEVO, april 2008.Mentor: mr. Edin RADIŠIĆ Samin OMANOVIĆ

Mlada Bosna

UVOD

Bosna i Hercegovina je kroz prošli period, tačnije s prelaza iz 19. u 20. stoljeće,

pa i ranije bila uvučena u interese tadašnjih velikih sila. Kako Osmanlije nisu uspjele da

očuvaju svoju vlast u Bosni i Hercegovini zbog nemira koje su se ovdje dešavali,

izazvani teškim socijalnim i ekonomskim stanjem seljaka, oni se dižu na pobune protiv

teških daća koje su lagano bile preusmjerene u veće političke ciljeve. Kako se sve to

dešavalo na granicama Austro-Ugarske u strahu za svoje teritorije u Dalmaciji i posjed u

unutrašnjosti u kome su živjeli Slaveni, ova Monarhija, pravdajući se da su to glavni

razlozi, tražila je načina da dođe u posjed Bosne i Hercegovine, kako bi preduhitrila

namjere novoojačale Srbije, koja je također imala iste namjere, pa čak da obuhvati i

Slavene u Austro-Ugarskoj.

Austro-Ugarska je dobila Berlinskim kongresom Bosnu i Hercegovinu, mađutim

težnje Srbije neće time prestati njenom željom za hegemonijom nad Balkanom, pri čemu

će stati i na put ekspanzionizmu Austro-Ugarske i Njemačke u ovom smijeru.

Austro-Ugarska je mandatom o okupaciji Bosne i Hercegovine bila uslovljena od

strane evropskih sila da zavede red i mir u ovoj zemlji. Koliko je ona u tome uspjela

govori činjenica da je Bosna i Hercegovina od jedne zaostale zemlje, kakva je stvarno

bila u vrijeme Osmanske vladavine, doživjela ogroman privredni procvat, jer zaista ona je

imala tog potencijala. Kroz ovaj rad navedene su činjenice koje je deteljno obradio

Hamdija Kapidžić u svom djelu „BiH u vrijeme Austro-Ugarske vladavine“. Također, tu

postoje i političke prilike koje nisu uvijek u potpunosti mogle biti provedene zbog

specifične situacije u Bosni i Hercegovini. Slične konstatacije postoje i u Enciklopediji

Jugoslavije kojom sam se poslužio. Naime, u Bosni i Hercegovini poznato je da žive

različite narodne pripadnosti, čija saglasnost nije mogla uvijek biti ista. Naročito se se to

vidi u nesređenim zaostalim agrarnim prilikam, koje je Austro-Ugarska vlast obećavala

riješiti, koje su na neki način bili u velikoj mjeri vjerski obojeni, tako da se javljalo

nezadovoljstvo najviše među srpskim stanovništvom, podloženim davanja velikih poreza

i neregilisanja statusa zemlje na kojoj su živjeli. O tome detaljnije vidjeti u članku

Hamdije Kapidžića „Agrarno pitanje u BiH za vrijeme Austro-Ugarske vladavine“. Ovo

1

Mlada Bosna

pitanje je zaista mučilo sve ono što je Austro-Ugarska namjeravala da učini u Bosni i

Hercegovini, a što je još važnije ono je mučilo i seljaka koji su bili velika većina

bosanskohercegovačkog stanovništva. Ostali društveni slojevi su ostali postrani što se

tiče ovog pitanja. I zbog toga jasno u svom dijelu „Mlada Bosna“, Veselin Masleša vidi

uzrok nastajanja i djelovnja ove organizacije. Takvog je mišljenja i Dragoslav Ljubibratić

koji u svom dijelu1 opisuje i aktivnosti Mlade Bosne, pri čemu se ja u svom djelu neću

baviti. Takve činjenice također mogu se pronaći u djelima koje sam i ja koristio, u djelu

Bože Ćerovića2 i Vojislava Bogičevića3, gdje se nalaze indentična pisma i prilozi

djelovanja organizacije Mlade Bosne. Dok je o ovoj temi dosta govoreno, osvrćući se na

stariju literaturu, postoje i novija mišljenja u vezi s problemom početka Prvog svjetskog

rata, za kojim je svakako vezana i Mlada Bosna. Napisao ga je Zijad Šehić u radu

„Atentat, mobilizacija, rat“.

U ovom radu, već kako sam rekao, neće biti riječi o aktivnostima organizacije

Mlade Bosne o ubistvu Austro-Ugarskog prijestolonaslednika Franca Ferdinanda.

Pokušat ću razjasniti razlog postanka ove organizacije i njenu ulogu nakon tog čina s

kojim je počeo Prvi svjetski rat.

1 Dragoslav Ljubibratić, Mlada Bosna i Sarajevski atentat, Sarajevo 1964.2 Božo Ćerović, Bosanski omladinci i Sarajevski atentat, Sarajevo 1930.3 Vojislav Bogičević, Mlada Bosna, Pisma i prilozi, Sarajevo 1954.

2

Mlada Bosna

1. MLADA BOSNA I PITANJE RATNE ODGOVORNOSTI

Sarajevski stentat ima svoje mjesto u vezi sa početkom Prvog svjetskog rata. Ako

se tako posmatra ova činjenica, odgovornost za rat se svodi na tri zemlje, a to su Srbija,

Austro-Ugarska i Njemačka. Odnosno, Srbiji se pripisuje umješanost u atentat. Za

Austro- Ugarsku se veže činjenica odnosa njene politike prema Srbima u Bosni i prema

Srbiji. Dok Njemačku dovodi to, da je ona pomagala Austro-Ugarsku politiku na Balkanu

i da bez njene stvarne pomoći ne bi smjela da reagira ratom.

Ipak jasno je da odgovornost snose imperijalističke suprotnosti velikih sila i

njihove težnje za novu podijelu svijeta. Sarajevski atentat je samo jedan detalj, stvoren i

izazvan imperijalističkom stvarnošću, koja je dovela i nužno morala dovesti do rata.4

Dakle, čin o kojem se može govoriti kao povodu, a nikako kao uzroku.

Kako Osmanlije nisu mogle da očuvaju vlast u svojoj najzapadnijoj provinciji, pri

čemu su podizani ustanci, Berlinskim kongresom dodjeljeno je Austriji da okupira Bosnu

i Hercegovinu. Ovim kongresom trebalo je da se uspostavi i princip ravnoteže između

velikih sila, što će naredni period pokazati suprotno. Naime, do kraja 19. st. formirat će se

blokovi koji postaju preduslov za veliki udarac.

Pored suprotnosti između Njemačke i Engleske, za nas posebno je važna Austrija

i Rusija i njihove borbe za Balkan.

Početna pozicija Austrije, iza koje je stajala Njemačka radi njene ekspanzije

prema istoku, stvoren je okupacijom Bosne i Hercegovine. Dalji zadatak je bio

izgrađivanje te pozicije, međutim, nezadovoljstva neće manjkati među domaćim

narodom, ali i u susjednoj Srbiji, što će i izazvati teškoće. Istovremeno je u Beogradu

vojna industrija bila u punom zamahu, što je bio znak za skori nastavak balkanskih

ratova.5

4 Veselin Masleša, Mlada Bosna, Sarajevo 1990, str. 42.5 Zijad Šehić, Atentat, mobilitacija, rat, Prilozi, 34, Sarajevo 2005, str. 25.

3

Mlada Bosna

Aneksija Bosne i Hercegovine iz 1908. godine propraćena je otporom naroda u

zemlji i protestom velikih sila, aneksiona kriza proći će bez rata, ali nakon atentata doći

će do njega. Iako u kompleksu uzroka Prvog svjetskog rata, sarajevski atentat ima

sekundaran značaj. Ipak je činjenica da je od njega počeo taj rat, koji je otvorio novu

epohu i istoriji čovječanstva.6

Težnje velikih sila zasigurno je da su bile različite, a na prostoru Balkana one su

vidljive i preko pojedinih naroda i nijhovom nastojanju za uzdizanjem. Tako da

odgovornost za Prvi svjetski rat se ne može, pored ovakvih činjenica, pripisivati Mladoj

Bosni, iako se spominje umješanost Srbije u njenu organizaciju. Mlada Bosna je samo

htjela da Bosna i Hercegovina bude slobodna i nevezana za imperijalističke težnje,

naročito ne one koje su dolazile od strane Austro-Ugarske.

2. DOPRINOS GRAĐANSTVU

Poznato je da je zadnje godine vladavine Osmanilja u Bosni i Hercegovini,

postojalo nezadovoljstvo među stanovništvom izazvano teškim ekonomskim i socijalnim

stanjem. Nezadovoljstvo je 1875. godine preraslo u otvorene pobune pomagane i jednim

djelom uzrokovane propagandom iz Srbije i Crne Gore. Pobune srpskih seljaka i trgovaca

proizašla je u borbu za nacionalno oslobođenje koje ih je i držalo zajedno.

Belinskim kongresom Austro-Ugarska je dobila da okupira Bosnu i Hercegovinu,

kao i da zavede red i mir, što je ona i učinila. Sad su trgovci dobili mogućnost slobodnog

rada i prosperiteta. Kako u Bosni i Hercegovini dolaskom Austro-Ugarske nastaje jedan

novi život, uređena administracija i materijalno bogastvo, nastaju i nova klasna, socijalna

ali i politička pregrupisavanja. Bosna je bez sumnje dobila nove puteve, željeznice, dižu

se i industrije. Jednom riječju, Austro-Ugarska je donijela ogromne koristi privrednom

razvoju Bosne i Hercegovine. Međutim, Austro-Ugarska je nastojala da najviše koristi

obezbjedi sebi u ovoj koloniji7, kakva je stvarno bila Bosna i Hercegovina.

6 D. Ljubibratić, Mlada Bosna, str. 135.7 Hamdija Kapidžić, BIH u vrijeme Austro-Ugarske vladavine, Srajevo 1968, str140.

4

Mlada Bosna

Unošenjem novih metoda i tehničkih sredstava, rad je proširen gotovo u svim

privrednim granama, a u toj se aktivnosti i domaće stanovništvo, pod utjecajem

preduzimljivih stranaca sve više prilagođavalo.8 Prilagođavali su se i oni isti trgovci,

odnosno građanstvo, koje se diglo na pobune zajedno sa seljaštvom, koje je sad ostalo

usamljeno, mržnju prenijelo s jedne države na drugu. Austro-Ugarska je također trebala

da riješi i agrarno pitanje, što ona nije učinila. Ona je ustvari konzervisala postojeće

stanje i za čitavo vrijeme svoje vladavine lavirala između nezadovoljnog seljaštva i

zemljoposjednika.9

Građanstvo se više nije moglo vratiti na one svoje ranije pozicije, ono sad stupa u

savez s begovatom, političkim vođstvom muslimana, protiv sad jake centralne vlasti, u

borbu za svije privilegije i privilegije Bosne i Hercegovine. Razvoj kapitalizma u Bosni i

Hercegovini posljedica je jačanja klasnih suprotnosti, stvaranja političkih strana s

različitim zahtjevima i različitim metodama borbe.

3. RAZVITAK DRUŠTVENIH KLASA

Kako sam već rekao, privredni život koji se razvijao, najviše koristi donio je

srpskoj čaršiji. Begovat i hrvatsko građanstvo nisu bili u tolikoj mjeri zainteresovni za

trgovinu. Slobodna trgovina i uslovi za njen razvoj su stvoreni, postojala je potpuna

pravna sigurnost, novi putevi i željeznice, tako da je i mobilnost bila veća. Međutim, ipak

nije stvorena domaća industrija potrošnih dobara, te je time Austro-Ugarska mogla lakše

da politički vlada.

Za razliku od građanstva, seljaštvo koje je činilo većinu srpskog stanovništva u

Bosni i Hercegovini, okupacijom skoro nije ništa dobilo. Riješenje feudalnih odnosa i

agrarna politika nisu provedene, teret kapitalizma su stekli, a tereti feudalizma se nisu

riješili.10 Tako da je na selu život ostao isti, kao i poljoprivreda, primitivna i zapuštena.

8 Enciklopedija Jugoslavije, Bosna, Zagreb 1955, str. 87-88. 9 Hamdija Kapidžić, Agrarno pitanje u BiH za vrijeme Austro-Ugarske vladavine, Beograd 1967, str. 315.10 V. Masleša, Mlada Bosna, str. 86.

5

Mlada Bosna

Radništva i inteligencija su ti koji su nastali pod okupacijom. Za razliku od

inteligencije, radništvo koje je bilo registrovano od siromašnih seljka i gradske sirotinje,

neće uzeti učešća u politici zemlje. Inteligencija je popunila politički vakum i nastojala da

podjeli vođstvo s čaršijom.

Prvi pristigli intelektualci bili su samo iz imućnijih porodica. Vežući se za

politički život, osnivaju prvi srpski politički list „Srpska riječ“, kao i „Srpsku narodnu

organizaciju“. Dok druga generacija dolazi iz različitog socijalnog porijekla, djelujući iz

školskih klupa, njihov prvi politički akt jeste Žerajićev atentat na poglavara Austro-

Ugarske u Bosni i Hercegovini.

Ovim aktom jasno je viđljiva razlika među ljudima i njihovom viđenju na

cjelokupno stanje. Mladi ljudi imali su preduslove za život, Bosna i Hercegovina je bila u

nastajanju, Austro–Ugarska je sa sobom donijela modernu administraciju i stvarala

preduslove za život. Tu su još bile i ekonomske i kulturne organizacije11, ali i nije bilo

takve mogućnosti za sve društvene slojeve. Jasno su ostali po strani i seljaštvo i

radništvo. Takvu situaciju nisu prešutili oni dječaci koji su došli iz tih sredina i vidjeli svu

nepravdu u kojoj drukčije nije moglo, drukčije ni oni nisu znali.

4. POLITIČKI ODNOSI

Razvoj srpske politike u Bosni i Hercegovini, nakon okupacije do atentata, vidljiv

je kroz faze da na početku vlada čaršija, zatim stvaranje Srpske narodne organizacije

1905. godine, kad i prva generacija inteligencije vodi borbu za svoje plitičko vođstvo. I

nakon toga, kad klasne suprotnosti postaju još vidljivije, ali i raskid politike dvije

generacije.

11 1902. godine u Sarajevu osnovano je kulturno društvo „Prosvjeta“, čiji je jedan od glavnih ciljeva bio da materijalno pomaže školovanje siromašnih srpskih đaka

6

Mlada Bosna

Prva politička akcija, ona koju je vodila čaršija, iza kojih je samo formalno stajala

masa, jeste ostvarenje crkveno-školske autonomije. Nekako paralelno, ista ovakva akcija

vodila se kod muslimanskog naroda, te je tako došlo do zbližavanja srpskog građanstva s

begovatom. Samim tim može se vidjeti da je građanstvo žrtvovalo interese sela i da je iz

ove sardanje izostavljen položaj kmeta.

Ništa više nije učinjeno ni od strane prve generacije intelektualaca po pitanju

interesa sela. Program Srpske narodne organizacije bio je označen nastavkom saradnje s

begovatom, produženje politike bez seljaštva i njima najbitnije, smanjenje utjecaja

čaršije. Zbog toga se moralo pojaviti nekoliko pravaca politike. Jedinstvo Srpske narodne

organizacije je time razbijeno, javlja se grupa Srpska riječ, koja je bila čaršijska frakcija,

čiji su stavovi poznati. Grupa Narod je djelo prve generacije inteligencije, koji se svojom

politikom nisu odvojili od čaršije.

Treća grupa nazvana Otadžbina, bila je okupljena oko Petra Kočića. On je

smatrao da je agrarno i seljačko pitanje najvažnije u Bosni i Hercegovini. Da je seljak

narod i dok je seljak rob, ne može biti ni narod slobodan.12

Međutim, bio je okružen malim brojem ljudi, on i njegova grupa teško su krčili

puteve. Nije postojalo razumjevanja, pa ni prevelikog htjenja među ovim srpskim

vodećim ljudima za riješavanje problema kojeg je Kočić dobro uvidio i tvrdio da je to

nužno riješiti.

5. MLADA BOSNA12 V. Masleša, Malda Bosna, str.144.

7

Mlada Bosna

5.1. Socijalni osnovi

Ustav koji je donesen 1910. godine u Bosni i Hercegovini smatran je od

građanskih grupacija političkim dobitkom i uspjehom. Oni su ga prihvatili onakav kakav

je i kao bazu idućeg rada i demokratske aktivnosti, jer činjenica je da su u tom momentu

jedino mogli da odbiju i da pređu u borbu.

To su učinili seljaci, iako u neposrednoj vezi s Ustavom. Nezadovoljstvo seljaštva

je naglo raslo i u ljeto 1910. godine došlo je do opšteg seljačkog pokreta protiv trećine,

koji je nosio karakter pasivne resistencije i težnje da uzme veće razmjere.13 Međutim,

pokret je silom ugušen.

„Građanstvo i inteligencija su ostali gluhi na sve ovo, ali na dan otvaranja sabora

Bogdan Žerajić nije. Nezadovojstvo je pokazao atentatom na austro-ugarskog poglavara

u Bosni i Hercegovini. Preko tog herojskog dijela prešlo se u jednom dijelu naše naodne

površine s nedozvoljenim cinizmom, u drugim malobrojnim redovima sarajevski metodi

odjeknuli su simpatičnim bolom, a u najužem dijelu našeg društva izazvali su krik dizanja

i umiranja za slobodu i ideju.“14 To je bio stav druge generacije inteligencije. Ona, kako

sam već rekao, počinje da djeluje iz školskih klupa, nemajući nikakvih dodirnih tačaka s

vodećom politikom. Uopšte gledajući, ona je potpuna suprotnost nijma, birajući druge

metode borbe. Oni su stali na stranu kmeta, ne osuđujući građanstvo koje ga je

izbjegavalo. Osuđivali su najveću vlast protiv koga vode revolucionarnu akciju, kakva im

može stajati glave.

Većina aktivista Mlade Bosne potekla je sa sela, iz takvih sredina da im je ostalo i

dalje u glavi život običnog čovjeka, koji nema viziju boljeg života. Sva ljubav Mlade

Bosne upućena je seljaku i malom čovjeku.15

Nakon pokušaja ubistva, koji su obični ljudi mogli da vide i tumače različito,

među aktivistima Mlade Bosne postalo je herojsko djelo. Od tad politička borba za nijh

nije dolazila u obzir. Ubjeđeni da ona nije ostvarljiva, prišlo se riskantnom radu.

13 H. Kapidžić, Agrearno pitanje, str. 332. 14 Vojislav Bogičević, Mlada Bosna, Pisma i prilozi, Sarajevo 1964, str. 276.15 V. Masleša, Mlada Bosna, str.155.

8

Mlada Bosna

5.2. Utjecaji

Mlada Bosna nije nikakva jedinstvena organizacija. Ona je više neizgrađeni skup

manjih ili većih grupa, koje su imale zajedničke neke osnovne crte. To su odvajanje od

vodeće srpske politike, negiranje Austrije i politike koja se stavlja u okvire monarhije.

Pošto je postojala orgazaciona razbijenost i utjecaji koji su dolazili s različitih

strana, mogli su naći pogodno tlo. Najsnažniji utjecaj jeste onaj koji je dolazio iz

Beograda s težnjom za ujedinjenje srpskog naroda16. Međutim, on se odnosio i na ostale

političke grupe. Ujecaj iz Srbije polazio je od teze da je Bosna srpska zemlja. Tako

shvaćanje bilo je na početku i kod članova Mlade Bosne, ali oni su lagano izlazili iz ovog

okvira srpskog nacionalizma, građanskog i seljačkog. Utjecaji se javljaju i iz Zagreba,

Praga i Beča, udruženja kojima je bio cilj oslobođenje i stvaranje zajednice svih južnih

Slavena.

Sve je ovo zasigurno djelilo Mladu Bosnu. Međutim, njeni pravi okviri se mogu

odrediti u stavu prema ravolucionarnoj aktivnosti, najviše ispoljena u atentatima. To

svijedoči i literatura koju su čitali17, ispoljena u revolucinarnom snaženju za akcijom.

Dakle, Mlada Bosna je bila u traženju. Utjecaji su bili raznovrsni dolazeći s

različitih strana. Ona nema zajedničkih crta s ostalim političkim organizacijama, zatim ne

može se mješati s nijma, jer one su iščekivale pogodnije trenutke borbe i čekanja na nijh.

To je i uzrok nastajanja Mlade Bosne, baš zbog toga što nije bilo vremena za čekati.

5.3. Jugoslovenstvo

16 Naročito nakon pobjede Srbije u balkanskim ratovima dovelo je do simpatija prema ovoj državi kod svih južnoslavenskih naroda., Međutim, novija historiografija iznosi činjenice da je kod muslimanskog stanovništva postala jasna svijest da je tokom balkaskih ratova naprosto nestala većina tog stanovništva u ovim krajevima. 17 Vidi, V. Bogičević, Mlada Bosna, str. 362.

9

Mlada Bosna

Poslije Riječke rezolucije, jugoslavenska ideja se preko omladine širi i u Bosnu i

Hercegovinu. Omladina počinje raditi i težiti da ne ostvari ni srpske ni hrvatske ideale,

nego zajedničke, jugoslovenske.18 Ovakve ideje našle su pogodno tlo i u Bosni i

Hercegovini, jer zaista postojale su ovdje i prije stvarne nacionalne teškoće koje je

trebalo suzbiti šovinističkim tendencijama kod Srba koji su zastupali tezu da je Bosna

srpska zemlja.

Mlada Bosna je na početku svog rađanja bila sva srpska, ali tak kasnije ona je

prešla na jugoslavenske ideje. “Bosna je stara srpska zemlja”19, to su riječi jednog od

aktivnog člana Mlade Bosne. Međutim, on i ostali brzo su prešli na jugoslavenske

pozicije. Jednostavno su uvidjeli da je to samo još jedan način borbe koji se širio i u

ostalim pokrajinama Austro-Ugarske. Gavrilo Princip je to pokazivao nakon izvršenog

atentata izjavivši: „ Ja sam nacionalista jugoslovenski i težim za ujedinjenjem

Jugoslovena u koju bilo državnu formu, da se oslobode Austrije“.20

Očigledno je da su nakon 1878. godine ostale težnje za nacionalnim

oslobođenjem. Među srpskim stanovništvom opcija zajedništva sa Srbijom je bila

najidealnija. Sama Srbija je to i propagirala u svojoj politici nastojeći da utiče među

Srbima u Bosni i Hercegovini, u čemu je imala uspjeha. Ali vremenom i južnoslavenski

narodi u Monarhiji postali su svjesni mogućnosti oslobođenja, šireći ideju jugoslavenstva,

pa je oslobodilačka borba postala revolucionarna, ali vremenom kao takva nije mogla

opstati, a da ne postane i jugoslovenska.

5.4. Nacionalno oslobođenje

18 Božo Ćerović, Bosanski omladinci i Sarajevski atentat, Sarajevo 1930, str. 149.19 Spomenica Vladimira Gačinovića, Sarajevo 1921, str. 32., Kao i sve političke grupe u BiH, zastupali su ovu tezu, pa čak i grupa P. Kočića koja se tak kasnije politički izjasnila za jugoslavenstvo.20 V. Bogičević, Mlada Bosna, str. 449.

10

Mlada Bosna

Među aktivistima Mlade Bosne se vodila i diskusija i razgovori o teorijskoj

problematici. Birajući između sitnog ili revolucionarnog rada, oni su izabrali

revolucionaran. Sitan rad nije ono zbog čega nastaje Mlada Bosna. Ona nije znala za

diplomatska rješenja. Njihov rad i akcija idu u jednom cilju: pomoći narodu21. Oni su to

vidjeli u rušenju Austro-Ugarske vlasti, nacionalnog i socijalnog oslobođenja. Tom

zadatku je trebalo pristupiti u etapama.

Vidjeli smo da se Mlada Bosna nije oslanjala ni na seljaštvo ni na radništvo, ona

je bila odvojena i od inteligencije kao međuklase i od čaršije, prema kojim je imala

negativan stav. Njihov nacionalizam za oslobodilačku akciju tokom Austro-Ugarske

vladavine je nestao, radnički pokret ju je zanemario, dok je seljaštvo ostalo i dalje

bespomoćno.

Omladina je i dalje bila po strani razlikujući se od svih društvenih klasa i

međuklasa i baš zbog toga ona je mogla da djeluje, nemajući šta da izgubi za razliku od,

naprimjer, prve generacije intelektualaca. Mlada Bosna je neadekvatan izraz opšteg

neraspoloženja i opšteg bunta svih socijalno i nacionalno nezadovoljnih u Bosni i

Hercegovini.22

Uviđajući rješenja, ona je morala doći do teze o etapnom rješenju. Željela je

pomoći seljaku, mislila je da će to proizaći iz nacionalnog oslobođenja i da će se onda

pronaći neka vrsta kompromisa, ustvari tok političkog razvoja. 1918. godine je srušena

Austro-Ugarska vlast i za tim je težila Mlada Bosna u svojoj prvoj etapi, ali ne tako

zamišljenoj. Ona nije željela imperijalistički rat, a pogotovo ne onakav mir kada su mase

palile čardake i djelile zemlju koja je trebala da bude početak druge etape. Svi ti događaji

nju su samu likvidirali. Ona više nije mogla da postoji.

5.5. Ljudi i javno mnjenje

21 B. Ćerović, Bosanski omladinci, str. 149.22 V. Masleša, Mlada Bosna, str. 181.

11

Mlada Bosna

Aktivni članovi Mlade Bosne, a ne široki pojas omladine, svoj život su provodili

kao revolucionari, vjerujući da drukčije ne bi smjeli da žive. Zabavljeni su bili

zavjerničkim planovima. Bili su spremni na žrtve, naročito nakon Bogdana Žerajića, koja

je stvorila kult. Tako su između sebe stvarili moral i ubjeđenje da je lična žrtva najbolje i

najefikasnije sredstvo političke borbe. Na pretresu je Princip izjavio da mu je Žerajić bio

uzor i da je kao mladić od 17 godina noću dolazio na njegov grob na kome se zakleo da

će učiniti isto što i on.23

Privatnog života kao da nisu ni imali, tako da je njihov život mogao proći bez

pogleda na sutra. Bili su željni znanja, tražili su potvrdu svojih ideja u literatri iz historije,

knjževnosti, sociologije i politike. I na kraju, provodeći tako život čekajući trenutak

akcije. Njihov život i djelo zasigurno je od javnog mnjenja mogao biti gledan različito24.

Za neke je bio herojsko djelo, a za neke druge nepravedan čin, nakon kojeg je ipak dosta

ljudi stradalo.

ZAKLJUČAK

23 D. Ljubibratić, Mlada Bosna, str. 99.24 Vidi, Husnija Kamberović, Ubojstvo Franca Ferdinada u Sarajevu 1914.- devedeset godina poslije, Prilozi, 34, Sarajevo 2005., str 13-22.

12

Mlada Bosna

Mladež Bosne i Hercegovine pred Prvi svjetski rat, čije će ime nešto kasnije biti

usvojeno kao Mlada Bosna, bila je nezadovoljna i razočarana nacionalnim, socijalnim i

ekonomskim položajem svoje zemlje. Mlada Bosna je revolucionarni pokret koji je

nesumljivo dio i velikog jugoslavenskog omladinskog pokreta, čija je mladež jasno

težila za oslobođenjem od Austro-Ugarske i ujednijenjem južnoslavenskog naroda. Ali je

Mlada Bosna svoje nezadovoljstvo vladavinom Austro-Ugarske izražavala tako da nije

birala načine borbe, njihove metode prešle su i u okvire terorističke borbe.

Nezadovoljstvo i negativan stav prema Austro-Ugarskoj vladavini imala je i Srbija.

Ona je već duže vrijeme imala pretenzije prema Bosni i Hercegovini nastojeći da nađe

načina da je pripoji sebi. Tako da su ciljevi i bosanske omladine i Srbije donekle morali

biti isti, a to su zbacivanje Austro-Ugarske vlasti iz Bosne i Hercegovine. Srbija je težila

za velikom državom i vidjela je oružje u omladini južnoslaveskog porijekla na prostoru

Austro-Ugarske vlasti, tako da je i put Mlade Bosne bio isprepleten s težnjama Srbije.

Kako Mlada Bosne nije imala nikakvu strukturu ona se morla oslanjati na bilo kakvu

pomoč i podršku a jedino ju je mogla vidjeti u Srbiji koja je bila slobodna i nezavisna

zemlja. Jedinstvo Slavena je bilo najvažnije i to je bio izlaz iz borbe. A prolaz kroz sve to

je bila Srbija i naslanjanje na nju, ne obazirući se na prohtjeve njene za nadređenim

mjestom, o kojem u tom momentu nisu mogli niti htjeli da razmišljaju u Mladoj Bosni.

Oni su samo bili nosioci ideja za oslobođenje i ujedinjenje Južnih Slavena na obazirući

se što su ipak oružje Srbije koja će ostvariti nadređeno mjesto u takvoj zajednici. Sami

aktivisti su sebe smatrali oslobodiocima i vidjeli se kao ujedniteljski pokret za stvaranjem

zajedničke države.

Čin Mlade Bosne je zasigurno proizašao iz glave samih aktivista, odnosno u svom

naumu su djelovali sami iako ih je materijalno pomagala Srbija. Atentat je proizašao

utjecajem ideja na kojim je izrasla gotovo čitava demokratska Evropa. Vjerovali su da će

osigurati narodu mir oni su svojim okrutnim činom ipak uveli u rat.

LITERATURA

13

Mlada Bosna

1. BOGIČEVIĆ Vojislav, Mlada Bosna, Pisma i prilozi, Sarajevo 1954.

2. ĆEROVIĆ Božo, Bosanski omladinci i Sarajevski atentat, Sarajevo 1930.

3. KAMBEROVIĆ Husnija, Ubojstvo Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914.-

devedeset godina poslije, Prilozi, 34, Sarajevo 2005., str. 13-22.

4. KAPIDŽIĆ Hamdija, Bosna i Hercegovina u vrijeme Austro-Ugarske vladavine,

Sarajevo 1968.

5. KAPIDŽIĆ Hamdija, Agrearno pitanje u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-

Ugarske vladavine (1878-1918), Beograd 1967.

6. LJUBIBRATIĆ Dragoslav, Mlada Bosna i Sarajevski atentat, Sarajevo 1964.

7. MASLEŠA Veselin, Mlada Bosna, Sarajevo 1990.

8. ŠEHIĆ Zijad, Atentat, mobilizacija, rat, Prilozi, 34, Sarajevo 2005., str. 23-38.

9. Spomenica Vladimira Gačinovića, Sarajevo 1921.

10. Enciklopedija Jugoslavije, Bosna, Zagreb 1955.

SADRŽAJ

14

Mlada Bosna

Uvod ...................................................................................................................................1

Mlada Bosna i pitanje ratne odgovornosti .........................................................................3

Doprinos građanstvu ..........................................................................................................4

Razvitak društvenih klasa ..................................................................................................5

Politički odnosi ..................................................................................................................6

Mlada Bosna ......................................................................................................................7

- Socijalni osnovi .....................................................................................................7

- Utjecaji ..................................................................................................................9

- Jugoslovenstvo .....................................................................................................10

- Nacionalno oslobođenje .......................................................................................11

- Ljudi i javno mnijenje ..........................................................................................12

Zaključak ..........................................................................................................................13

Literatura ..........................................................................................................................14

15