NASA BOSNA

GOUDA 24. OKTOBAR 2008.

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

1

NASA BOSNA

List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj Broj 15 NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE! Almir Dervisevic

GOVOR PREDSJEDAVAJUCEG PREDSJEDNISTVA BiH PRED GENERALNOM SKUPSTINOM UJEDINJENIH NACIJA

Predsjedavajuci Predsjednistva BiH Haris Silajdzic odrzao je zapazen govor pred Generalnom skupstinom UN u Njujorku 23. septembra 2008. godine. Govor je sa odusevljenjem prihvacen u vecem dijelu nase dijaspore ali je izazvao i burnu reakciju separatistickih i destabilizirajucih snaga u BiH. Silajdzic je u svom govoru istakao da je vrijeme da UN isprave svoje greske i da genocid nece biti nagradjen. Postavlja se pitanje sta ovdje mogu i sta hoce uraditi UN a sta mogu i trebaju uraditi domaci politicari u BiH i sam Silajdzic.

"G. Predsjedniče, G. Generalni sekretaru, uvaženi delegati, dame i gospodo, Čast mi je obratiti se ovoj 63. sjednici Generalne skupštine UN-a. Dozvolite mi da izrazim zahvalnost g. Srgjanu Kerimu koji je predsjedavao ovim tijelom u prethodnoj godini, te da čestitam g. Miguelu d’Escoto Brockmanu, novom predsjedniku Generalne skupštine.

Objavljujemo govor Silajdzica jer je baziran na cinjenicama i zahtjevima koji su izazvali ostre reakcije, posebno kod zastitnika i pocinilaca zlocina genocida u BiH. Medjunarodna zajednica snosi dio odgovornosti zbog nesprijecavanja obima ratnih zlocina, genocida i podjele zemlje, namecuci Dejtonski sporazum pod prijetnjom oruzja - “at gun point”, kako nedavno rece g. Silajdzic. Medjunarodni ugovori sklopljeni pod takvim prijetecim okolnostima su pravno nistavni i Silajdzic, kao svjedok i supotpisnik tog sporazuma, treba pokrenuti postupak za ukidanje istog i tako najbolje pomoci dobronamjernom dijelu medjunarodne zajednice koja zeli da prema BiH ispravi svoje greske. Odlucnim prakticnim koracima na putu ukidanja postojece genocidne tvorevine i podjele zemlje moze pokazati da i sam stoji iza velikih rijeci i ocjena datih u zaista sjajnom govoru na GS, a za podrsku Dijaspore BiH ne treba da brine.



2

Silajdžić: Genocid neće biti nagrañen

Prvi put sam stajao za ovim podijumom u maju 1992. godine, kao Ministar vanjskih poslova tek nezavisne Bosne i Hercegovine. Tada sam prepričao neopisive zločine koji su se počeli u mojoj zemlji. Takoñer sam upozorio da će, ukoliko se ne zaustave, ti zločini samo postati gori. Sve što sam tražio je da Bosni i Hercegovini bude omogućeno pravo da se odbrani, pravo garantovano Poveljom UN-a.

Svi znamo šta se poslije desilo. Neki u meñunarodnoj zajednici su insistirali na zadržavanju embarga na oružje koji je nametnut od strane UN Vijeća sigurnosti 1991. godine, time unapreñujući očitu vojnu nadmoć Miloševićevog režima koji je odlučio da uništi Bosnu i njene narode. Oni su opravdali ovaj smjer tvrdeći da bi dizanje embarga dodalo ulje na vatru. Rezultat, neizbježno, je bio gašenje te vatre krvlju nedužnih.

Prema podacima MKCK, 200.000 ljudi je ubijeno, od kojih 12.000 djece, do 50.000 žena je silovano, i 2,2 miliona je protjerano iz svojih kuća. Ovo je bio dokazan genocid i sociocid. Namjera počinioca ovog genocida je bila da zauvijek unište jedinstvenu multietničku kulturu Bosne i Hercegovine kroz masovna ubistva, silovanja, mučenja, zvjerstva, protjerivanja i pljačku. Bez obzira na to, branioci naše zemlje su se ponašali časno, što je dokazano kroz oslobañajuće presude ICTY za većinu vojnog rukovodstva Bosne i Hercegovine.

Sve ovo je kulminiralo u Srebrenici u julu 1995. godine. Meñunarodni sud pravde, u svojoj Presudi od 26. februara 2007. godine, je odlučio da:

'Bosanski Srbi su osmislili i implementirali plan da ubiju što je više moguće bosanskih muslimana vojne dobi koji su bili prisutni u enklavi…, da su akti počinjeni u Srebrenici…počinjeni sa specifičnom namjerom da se dijelom uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; te da su stoga ovo djela genocida, počinjena od strane članova VRS-a u i oko Srebrenice od oko 13. jula 1995. godine.' Dame i gospodo,



3

Kroz svoja djela i propuste, Ujedinjene nacije, prema sopstvenom priznanju, nose dio odgovornosti za zločine počinjene u Srebrenici. Naime, Izvještaj Generalnog sekretara UN-a o Srebrenici iz 2000. godine jasno kaže:

'Kroz greške, loše odluke i nemogućnost spoznaje zla koje nam se suprotstavljalo, propustili smo da ispunimo našu dužnost i pomognemo da se spasu ljudi Srebrenice od srpske kampanje masovnog ubijanja... Srebrenica je kristalizirala istinu koja je shvaćena isuviše kasno od strane Ujedinjenih nacija i svijeta uopšte: da je Bosna jednako bila moralna obaveza koliko i vojni konflikt. Tragedija Srebrenice će nas zauvijek proganjati.'

Mi ne želimo da Ujedinjene nacije budu proganjane. Kredibilitet ove organizacije je isuviše važan za svijet da bi nosila teret svojih propusta. Greške mogu biti počinjene, ali ne smiju biti ponavljane. Mi želimo da UN ispravi svoje greške. Šta više, meñunarodno pravo nalaže da to mora biti urañeno. Naime, Pravila Komisije za meñunarodno pravo glede odgovornosti država, usvojena rezolucijom 56/83 ove Skupštine 12. decembra 2001. godine, nalažu da: 'nijedna država ne smije priznati kao zakonitu situaciju koja je stvorena ozbiljnim narušavanjem (preemptornih normi opšteg meñunarodnog prava),' što jasno uključuje genocid i zločine protiv čovječnosti, 'niti smije pružiti pomoć ili podršku u održavanju takve situacije'.

Da su ovi principi bili primijenjeni, da li bi institucije identificirane od strane Meñunarodnog suda pravde kao počinioci genocida još uvijek postojale? Da li bi veliki dijelovi neke zemlje ostali etnički čisti? Da li bi preko milion izbjeglih i raseljenih osoba ostalo izvan svojih domova? Ukratko, da li ovi principi dozvoljavaju istovremeno hapšenje (Radovana) Karadžića i održavanje rezultata njegovog projekta?

Mi ne možemo oživjeti mrtve, ali možemo dati dostojanstvo i pravdu preživjelim. Ono što kažemo danas nije usmjereno na prošlost, već na budućnost, i ne samo Bosne i Hercegovine. Dugujemo to, ne samo žrtvama i preživjelim, već čovječanstvu uopšte. Poruka koja treba biti odaslana svim potencijalnim počiniocima zločina u ime uvrnute ideologije mora biti kristalno jasna: Nemojte čak ni razmišljati o tome, vaš teror se neće isplatiti.

U Bosni i Hercegovini, imali smo priliku da to primijenimo kroz konzistentnu primjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, koji je zaustavio agresiju i genocid, te donio mir. Ovo su bila njegova najveća dostignuća i njihova vrijednost ne može biti zanemarena.

Dejton je, meñutim, takoñer imao namjeru da poništi rezultate genocida i etničkog čišćenja. Imao je sve neophodne elemente da to uradi. Umjesto toga, po odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, njegove glavne odredbe su postale žrtva:

sistematičke, dugotrajne, namjerne diskriminacijske prakse javnih organa Republike Srpske s ciljem sprečavanja tzv. 'manjinskih' povrataka, bilo direktnim učešćem u nasilnim incidentima ili uzdržavanjem od obaveze zaštite naroda od… nasilnih napada samo zbog etničkog porijekla'.

Namjera Dejtona nikada nije bila održavanje takvog etničkog aparthejda u Bosni i Hercegovini. Nije implementacija Dejtona, već kršenje njegovih suštinskih principa, koji su doveli do ovog rezultata. Bila bi teška greška priznati ovaj rezultat kao zakonit i legitiman.



4

Odgovornost je ove organizacije da to popravi. Isto kao što nismo trebali biti prisiljeni da krijumčarimo oružje kako bi se odbranili, ne bi smjeli biti prisiljeni da krijumčarimo osnovna ljudska prava, pravdu i demokratiju u Bosnu i Hercegovinu.

Bez ispravljanja ovih grešaka, možemo li iskreno slaviti 60. godišnjicu usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima ovog decembra? Šta više, možemo li slaviti 60. godišnjicu usvajanja Konvencije o genocide ako prva i jedina presuda Meñunarodnog suda pravde o zločinu genocida ostane u arhivama tog suda? Dame i gospodo,

Sada je vrijeme da se ove greške isprave. Uskoro ćemo početi rad na novom Ustavu Bosne i Hercegovine i ishod tog procesa će dati odgovore na mnoga od ovih pitanja.

Onima koji nastoje da legitimiziraju sistematska kršenja Dejtonskog sporazuma, svi mi moramo reći: Ne zavaravajte se, genocid neće biti nagrañen.

Nagrañivanje genocida bi moglo poslati opasnu poruku širom svijeta, te bi sigurno ugrozilo anse za stalni mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i cijeloj regiji. Potraživači pravde nisu neprijatelji mira. Oni su zaštitnici mira.

Naravno, postoje neki u Bosni i Hercegovini koji se ne bi složili s ovim, ali oni sigurno nisu žrtve genocida. Dragi prijatelji,

Mi nismo zaboravili pomoć koju smo dobili od mnogih zemalja predstavljenih ovdje danas. Veliki broj vaših vojnika, diplomata, humanitarnih radnika i novinara su umrli u Bosni i Hercegovini, dok su radili da zaustave agresiju, donesu mir, smanje muke, ili da osiguraju da ostatak svijeta zna o njima. Za ovo im još jednom zahvaljujemo i ponavljamo simpatije prema njihovim porodicama. Još veći broj zemalja nam je pomogao u obnovi našeg društva nakon agresije, pa i njima iskazujemo našu iskrenu zahvalnost u ovom pogledu, te se nadamo da možemo raditi skupa kako bi osigurali trajan mir i stabilnost u mojoj zemlji."

SJECANJE NA SREBRENICU U DEN HAGU

11. juli 2008.

Direktor Amnesty Internationl u Holandiji gosp. Nazarski je uputio snaznu

poruku Evropi

Dame i gospodo,

Prije trinaest godina svijet je dozivio pad Srebrenice. Trupe generala Mladica su pobile hiljade



5

Eduard Nazarski za govornicom na Het Pleinu u Den Hagu

starijih muskaraca i mladih ljudi. Zene i djevojcice su silovane. Kuce su opljackane. Vojnici su

sijali toliko puno straha da su pojedince tjerali na samoubistvo na licu mjesta. Godinama

kasnije Tribunal u Hagu je nazvao ove dogadjaje iz jula 1995. istinskom kampanjom terora.

Srebrenica je, kao i jugoslovenski ratovi sa kojima ce ime ovog grada nazalost zauvijek ostati

povezano, jedna lekcija u identifikaciji i ekstremnoj dezidentifikaciji.

Srebrenica nam pokazuje sa kojom vrtoglavom brzinom i prije svega sa kakvim uzasnim

posljedicama jedna zemlja, jedan narod moze biti podijeljen i kako se moze raspasti, kako se

mogu stvoriti neprijateljstva i iz tih neprijateljstava kakve teske posljedice mogu nastati i pakao

na zemlji stvoriti.

Den Haag jeste i ostaje na razlicite nacine za uvijek povezan sa paklom Srebrenice.

Svake godine ovdje u Hagu se obiljezava ono sto se desilo tada u Bosni, pred ocima svijeta i

ocima holandskih vojnika i politicara. Jedna generacija Holandjana je, posmatrajuci taj pakao,

izgubila svoju nevinost.

Koliko fatalne “sigurnosne zone” mogu biti za onog ko u “sigurnosne zone” vjeruje od

tada je postalo bolno jasno. U mnogim konfliktima, i onima koji se takodjer i danas dogadjaju,

prisutnost medjunarodne zajednice ne predstavlja garanciju za sigurnost,



6

Iako bi ta garancija morala postojati zbog sigurnosti gradjana. Ne radi se o sugestiji za

sigurnost nego o istinskoj sigurnosti. Privid zastite ne djeluje nego samo istinska zastita.

Ako zastita gradjanima nije moguca na licu mjesta onda se prava zastita izbjeglicama nudi

negdje drugdje.

Privid vara. Teska lekcija Srebrenice nas poucava. Cijena ove lekcije ce zauvijek ostati

previsoka. Al to nije razlog da je ne zelimo nauciti. Danas, na primjer, u Darfuru, gdje mirovne

snage imaju samo jednu trecinu potrebnog kapaciteta u ljudstvu a clanice UN nisu spremne ili

nisu u stanju da isporuce 24 helikoptera. To je alarmantno ali takodjer i opasno jer, kao sto je

receno, samo se racuna istinska zastita.

Sjecanje na Srebrenicu u Den Hagu 11 jula 2008

Den Haag je grad medjunarodnog prava i Jugoslovenskog Tribunala. Taj Tribunal je osudio

vojnika Erdemovica i generala Krstica za njihovo ucesce u ratnim zlocinima i za genocid u

Srebrenici. Tribunal je u medjuvremenu izrekao preko pedeset presuda za ozbiljne zlocine u

jugoslovenskim ratovima. Jos su u toku procesi protiv 25 lica, dok je u devet slucajeva u toku



7

zalbeni postupak. Trinaest slucajeva je predato na postupak nacionalnim sudovima. Ali tri

osumnjicena za teske i masovne zlocine su jos uvijek slobodni. Medju njima su glavni

osumnjiceni za zlocine u Srebrenici: Radovan Karadzic i Ratko Mladic.

Trauma Srebrenice nece nikad biti zakljucena. Isto kao ni trauma Sarajeva. Mislim na Elmu

Jakupovic. Ona je trebala ove godine da napuni 17 godina. Ali ubijena od strane snajperiste u

ljeto 1993. godine. Isto kao i mnogi drugi stanovnici Sarajeva.

Zbog visegodisnjeg snajperskog i artiljeriskog dejstva po glavnom gradu BiH vojni komandanti

su od strane Tribunala osudjeni na dugogodisnje kazne zatvora.

Ali ni petnaest godina nakon smrti Elme Jakupovic glavni krivci za ubijanje stanovnistva

Sarajeva jos nisu predati pravdi. Radovan Karadzic i Ratko Mladic.

Den Haag je takodjer grad Svjetskog suda pravde. Taj sud je presudio da je Srbija krsi

Konvenciju o sprijecavanju i kaznjavanju genocida zbog odbijanja da isporuci generala

Mladica Tribunalu.

Za dvije godine ce ovdje u Den Hagu Tribunal zatvoriti vrata dok Evropska Unija stoji na

stanovistu da vec sada otvori vrata Srbiji. Do nedavno je EU trazila potpunu saradnju Srbije sa

Tribunalom kao uslov za njeno pridruzivanje na putu uclanjenja u EU, a prije pola godine su

ipak predsjednici drzava i premijeri vlada EU cvrsto zakljucili da je buducnost Zapadnog

Balkana u EU.

EU se promovira kao prostor slobode, sigurnosti i prava. Takav jedan prostor ne moze

ponuditi mjesto ozbiljnom narusavanju medjunarodnog prava. Ispada da to ipak moze

ako clanice EU omoguce Srbiji da izbjegne obavezu potpune saradnje sa Tribunalom.

Holandska vlada zasluzuje podrsku u nastojanju da se ispostuje potpuna saradnja

Srbije sa Tribunalom.

Ako Evropska Unija ovdje padne onda ce time dokazati Elmi Jakupovic i hiljadama

drugih zrtava i njihovim najblizim da za njih prava u Evropi nema.

Ako Evropska Unija ovdje padne onda su i izgledi za permanentni Medjunarodni krivicni sud

lociran ovdje u Den Hagu mracni. I taj sud zavisi od saradnje drzava kod hapsenja i predaje

osumnjicenih, u Ugandi, Kongu, Centralnoj Africkoj Republici i Sudanu.



8

Evropska Unija je imala krucijalnu ulogu kod osnivanja Medjunarodnog kaznenog suda.

Unija ne moze sebi dozvoliti da prihvati nekaznjivost u Evropi, a da se protiv iste bori na

drugom mjestu.

Ratko Mladic i Radovan Karadzic moraju biti predati Jugoslovenskom Tribunalu. Oni pripadaju jednoj sudionici u Den Hagu. Ne postoji druga pouzdanija pozicija za EU. Nema drugog izbora za Srbiju. Ometanje medjunarodnog pravnog postupka nije rjesenje. Tu vise nema evropske pomoci.

Za svaku zrtvu genocida sahranjenu ovog dana u Potocarima pusten je balon u Hagu

Mi se sjecamo danas ovdje zrtava hiljada zlocina u Srebrenici. I trazimo danas ovdje opet

pravdu za zrtve i njihove porodice. Jednostavno zato sto niko ne moze pakao na zemlji praviti.

Ovdje ne. U Srebrenici ne. Nigdje.

Eduard Nazarski

Direktor Amnesty International Nederland



9

OKRUZNI SUD U HAGU ODBIO ZAHTJEVE NUHANOVICA I PORODICE MUSTAFIC ZA NADOKNADU STETE

Okruzni sud u Den Haagu je 10. septembra 2008. godine donio presudu u dva sudska predmeta protiv države Holandije zbog masovnih ubistava Bosnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine od strane vojske bosanskih Srba pod vodstvom generala Mladica. Postupke su pokrenuli preživjeli bliski rodaci žrtava. U oba predmeta sud je odbio zahtjeve za nadoknadu štete. Medunarodni sud pravde je 2007.godine masovno ubistvo više hiljada Bosnjaka izvršeno u julu 1995. u istocnoj Bosni okvalificirao kao genocid. U tom periodu je tamo bio stacioniran holandski bataljon, Dutchbat, u okviru mirovne misije UNPROFOR-a, kao sastavnog djela Ujedinjenih nacija. Mandat koji je UNPROFOR dobio od Savjeta bezbjednosti UN-a bio je usmjeren na zaštitu lokalnog stanovništva u podrucjima koja su bila oznacena kao sigurnosne zone ('safe area'). Srebrenica je bila prvo podrucje koje je bilo oznaceno kao 'safe area'.

Drustvo za ugrozene narode iz Njemacke i ovog puta pred sudom u Hagu

Tužioci u jednom od predmeta su preživjeli clanovi familije Rize Mustafica koji je radio za Dutchbat kao elektricar. Smatra se da je on nakon svog neželjenog odlaska iz baze ('compund') Dutchbata bio ubijen. U drugom predmetu je kao tužilac nastupio Hasan Nuhanovic. On je kao tumac bio u radnom odnosu s Ujedinjenim nacijama i radio je, izmedu ostalih, i za Dutchbat. Njegovi roditelji i mladi brat su zaštitu potražili u bazi. I oni su ubijeni odmah nakon sto su morali napustiti bazu.. Sam Hasan Nuhanovic je pripadao lokalnom osoblju koje je moglo ostati s Dutchbatom. Tužioci su u oba predmeta naveli da su Dutchbat i 'Den Haag' postupali protupravno jer žrtvama nisu ponudili dovoljnu zaštitu i jer su ih izložili neprijatelju. Tužioci zbog toga smatraju da se država Holandija mora proglasiti odgovornom..



10

Bit odbrane države sadržana je u tome da se radnje Dutchabata ne mogu pripisati državi Holandiji, vec iskljucivo Ujedinjenim nacijama pošto je ta organizacija imala operativnu komandu i kontrolu (‘operational command and control’) nad holandskim bataljonom. Nazalost, sud je u potpunosti uvažio ovaj stav odbrane. Ova dva sudska predmeta u kojima je sud danas donio presudu su predmeti individualnih stranaka protiv države Holandije. U jednoj drugoj proceduri, koju vodi Udruženje 'Majke Srebrenice' zajedno sa deset individualnih tužilaca, sud je 10. jula 2008. donio odluku (u takozvanom postupku o osporavanju nadležnosti) u kojoj se navodi da sud nije nadležan za donošenje presude o odgovornosti Ujedinjenih nacija po pitanju gore navedenog masovnog ubistva, zbog imuniteta Ujedinjenih nacija.

Hasan Nuhanovic pored J. Causevic i advokata L. Zegveld ispred Palate Pravde Nuhanovic je nakon presude izjavio da nije iznenadjen odbijanjem zahtjeva za nadoknadu stete ali da ipak nije ocekivao potpuno odbacivanje odgovornosti Dutchbata. Rekao je da je cak Holandski institut za ratnu dokumentaciju NIOD u svom izvjestaju od 2002. bio korektniji u kvalifikaciji odgovornosti priznajuci da je Dutchbat bio pasivan u zastiti lokalnog stanovnistva, a ustvari se nije radilo o pasivnosti vec o aktivnostima Dutchbata koje su ljude vodile u direktno u smrt jer je njegovoj porodici pod prijetnjom oruzja naredjeno 13. jula 1995. da napusti bazu a nakon cega je blizu baze ubijena. Nuhanovic je najavio da ce preko svog advokata Lisbeth Zegveld, koja je duboko iznenadjena stepenom neodgovornosti i neprofesionalnosti suda, raditi na pripremi zalbe pred visim sudom. Dz. Kuric



11

U POTOCARIMA JE VISILA I HOLANDSKA ZASTAVA

Drzava Holandija nije odgovorna za smrt lokalnih radnika uposlenih pri “Dutchbadu”, i njihovih familija u Srebrenici. Odgovornost za poteze holandskih plavih sljemova u potpunosti lezi na Ujedinjenim nacijama. Tako je u srijedu 10. septemba odlucio apelacioni sud u Den Hagu u sudskim procesima koje su prije sest godina zapoceli Hasan Nuhanovic i porodica rahmetli Rize Mustafica protiv drzave Holandije. Nuhanovic je radio kao prevodilac, a Mustafic kao elektricar za holandske plave sljemove ciji je zadatak bio da zastite Srebrenicu. Kao lokalni radnici, nakon pada enklave u julu 1995. g., mogli su ostati u vojnoj bazi u Potocarima i imali su pravo da budu evakuisani zajedno sa holandskim vojnicima. Majka, otac i mladji brat Hasana Nuhanovica izbaceni su iz vojne baze, kao i elektricar Rizo Mustafic. Niko ih poslije nikad vise nije vidio. Po tvrdnji prezivjele rodbine, “Duchbat” ih je predao u ruke srpskoj vojsci u momentu kada je bilo savrseno jasno da se vrse masovna ubistva. Rodbina prezivjelih je upravo zato tuzila drzavu Holandiju. No, sudac je u srijedu izrekao da se po medjunarodnom pravu “nastup holandskih vojnika iskljucivo moze i mora pripis(iv)ati Ujedinjenim nacijama”. Nakon tog zakljucka nametnulo se pitanje nije li samo izbacivanje ljudi iz vojne baze bilo neispravno i neligitimno - to se posebno odnosilo na proces koji je vodila porodica Rize Mustafica, buduci da je on imao akreditaciju holandskih plavih sljemova, ali je, kako ce se kasnije ispostaviti, greskom poslat u sigurnu smrt - no, za sud to vise nije bilo relevantno. Za prezivjelu rodbinu presuda je tezak udarac. Nekoliko mjeseci ranije, u slicnom civilnom sudskom procesu koji su protiv drzave holandije vodile “Majke Srebrenice”, izrecena je slicna presuda. Tom prilikom sudac je kazo da nije ovlasten da sudi Ujedinjenim nacijama. Ta internacionalna organizacija, naime, posjeduje imunitet. “Oni dobro znaju da se za to Ujedinjenim nacijama ne mozes obratiti; ostavljaju ljude praznih ruku”, rekla je Liesbeth Zegveld, advokat prezivjele rodbine. Nakon sto je procitana presuda rodbina je smjeta nagovijestila da ce podnijeti zalbu. “Necu ostaviti svoga oca”, rekla je Alma Mustafic sa suzama u ocima. Hasan Nuhanovic je naveo da je neshvatljivo da drzava Holandija ne moze biti odgovorna i pravno gonjena zbog onoga sto se desilo u Srebrenici. “Pored zastave Ujedinjenih nacija na krovu holandske baze u Potocarima visila je i holandska zastava. Mozda je to nevazno za medjunarodno pravo, ali to, simbolicki, kaze puno.” Po Zegveldovoj, postoji mogucnost da je ne tako davna promjena suca imala uticaja na presudu. Naime, jedan od prijasnjih sudaca u ovom procesu pokazao je izvjesno razumijevanje za tuzbu i zahtjeve prezivjele rodbine, ali je iznenada, dva mjeseca prije nego sto je sud dosao sa konacnom presudom, zamijenjen i poslan u penziju. Na pitanja u vezi sa tim u junu mjesecu u skupstini ministar pravosudja je odgovorio da se on ne mijesa u izbor sudaca. (Preuzeto iz “De Volkskranta”, 11. 09. 2008. Autor: Leen Vervaeke)



12

Nuhanovic sa advokatom Lisbeth Zegveld i Dion van den Bergom

P.S. Istog dana po objavljivanju presude, nevladina holandska organizacija “IKV Pax Christi” izasla je u javnost sa proglasom u kome se iznosi da je “IKV Pax Christi” razocaran presudom koju je izrekao apelacioni sud u Den Hagu te da ta organizacija podrzava nastojanja Hasana Nuhanovica i porodice Mustafic da dodju do svojih prava. U cetvrtak 11. septembra, pod pokroviteljstvom iste organizacije, u “De Balieju” u Amsterdamu organizovana je javna tribina na kojoj su prisustvovali Hasan Nuhanovic, porodica Mustafic, njihov advokat Liesbeth Zegveld te Dion van den Berg (na slici gore u crvenoj jakni), ispred “IKV Pax Christija”, kao moderator. P.P.S. U ponedjeljak, 7. oktobra “Majke Srebrenice” su zvanicno podnijele zalbu kod viseg holandskog suda povodom presude apelacionog suda u Den Hagu od prije par mjeseci, a u slucaju njihove tuzbe protiv holandske drzave i Ujedinjenih nacija. Ocekivati je da ce Hasan Nuhanovic i porodica rahmetli Rize Mustafica uciniti isti korak. (Priredio i sa holandskog preveo N. Mujcinovic)

SAOPSTENJE ZA JAVNOST POVODOM HAPSENJA DURMITORSKE

ZVIJERI

Utorak, 22 juli 2008 Subject: Povodom hapšenja durmitorske zvijeri From: [email protected]



13

Povodom hapsenja Radovana Karadzica izrazavamo oprezno i umjereno zadovoljstvo, ali euforiji, s obzirom da su otisci njegovih i Milosevicevih krvavih ruku jos uvijek vrlo dobro vidljivi, smatramo da nema mjesta. Stoga, ocekujemo od Srbije jasno i nedvosmisleno ogradjivanje od sopstvene primitivne i genocidne zaostavstine, ciji jedan od simbola je bio i Karadzic, te hapsenje i preostalih ratnih zlocinaca. Edit Agovic Bosniaks Stichting Most

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Bosniaks Stichting Most najoštrije osuñuje drskost homoseksualne udruge Queer, koja je usred svetog mjeseca Ramazana organizovala svoju blasfemičnu paradu u Sarajevu. Smatramo da organizovanje sličnih manifestacija u danima: Ramazana, Božića, Pesaha, Vaskrsa, Hanuke, Uskrsa, Šabata, Bajrama i drugih vjerskih praznika, nije ništa drugo do ispoljavanje agresivnog bezobrazluka iskompleksirane manjine prema većini. Pozivamo stoga sve relevantne institucije, posebno one koje se bave zaštitom prava i sloboda grañana BiH, da se oslobode nametnutih negativnih stereotipa iz inostranstva i osude ovaj provokativni potez udruge Queer. S poštovanjem Edit Agović Bosniaks Stichting Most

SAOPSTENJE GO SSD BiH

15. oktobar 2008. Na redovnoj sjednici Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine koja je održana u Linzu, 11-12 oktobra 2008, Glavni odbor je usvojio pismenu ostavku predsjednice SSDBiH gospoñe Senade Softic - Telalović. Tom prilikom rukovodstvo SSDBIH zahvalilo se gospoñi Senadi Softić-Telalović na dosadašnjem radu te jednoglasno odlučilo da sadašnji potpredsjednici, g. Nesib Karišik iz Švedske i g. Belmir Zec iz Austrije preuzmu voñenje krovne bosanskohercegovačke organizacije naših grañana koji žive van granica naše domovine Bosne i Hercegovine. U prilogu dostavljamo pismenu ostavku gospoñe Softić-Telalović koju je usvojio GO SSDBiH. ZA GLAVNI ODBOR SSD BiH Potpredsjednici Nesib Karišik i Belmir Zec



14



15

UCESCE PREDSTAVNIKA NAUCNOG KLUBA NAUK IZ HOLANDIJE NA DRUGOM KONGRESU BOSANSKOHERCEGOVACKIH NAUCNIKA

IZ ZEMLJE I SVIJETA Drugi kongres bosanskohercegovacki naucnika iz zemlje i svijeta odrzan je u Sarajevu od 28. do 31. avgusta 2008. godine. Kongresu je prisustvovalo vise od 400 naucnika, od cega 120 iz 23 zemlje svijeta. Naucnici su prezentirali svoje naučne radove i razmjenjivali stecena iskustva na plenarnim sjednicama i tokom rada po sekcijama (društvene, humanističke, biotehničke i prirodne, biomedicinske, tehničke nauke, sekcija umjetnosti, biznis forum i forum mladih). Na kongresu su uzeli ucesce i naucni djelatnici iz Naucno Akademskog Umjetnickog Kluba BiH u Holandiji NAUK. Bila je to jedina naucna grupa koja je i formalno organizovana te je (i) zbog tog plijenila paznju, kako drugih ucesnika kongresa tako i medija.

E. Barak, A. Jamakovic, B. Zecic, S. Svraka, K. Bulic i S. Durmisevic

Nasu delegaciju su predstavljali akademik Prof. dr. Kemal Hanjalic, koji trenutno radi na Sapienza univerzitetu u Rimu, Dr. Elma Durmisevic, predsjednica Naucnog kluba NAUK, Zecic Becir, sekretar te clanovi kluba Dr. Senail Sivro, Dr. Sanja Alicehajic Durmisevic, Dr. Kamenko Bulic, Edo Barak, Dr. Almerima Jamakovic, Mr. Sanela Svraka. Ovako brojna delegacija naseg kluba imala je zapazen tretman i odigrala je znacajnu ulogu u radu kongresa. Ucesnicima, a i organizatorima kongresa se dopala ideja organizovanja i djelovanja Naucnog kluba iz Holandije. Predsjednica kluba Dr. Elma Durmisevic (govorila o iskustavima Naucnog kluba NAUK), kao i nas pocasni predsjednik Pr.dr. Hanjalic su imali veoma zapazena izlaganja u plenarnom dijelu prvog dana kongresa ( izlaganja se mogu naci na dole navedenim linkovima).



16

Ucesce na kongresu omogucilo je i bolje upoznavanje i uspostavljanje znacajnih kontakti koji mogu da pomognu kod realizacije pojedinih aktuelnih projekata kluba. Uspostavljene su veze sa Ministarstvima za obrazovanje i kulturu na kantonalnom , federalnom i drzavnom nivou, Akademijom nauka i umjetnosti BiH te pojedinim institutima (na primjer Dr. Kamenko Bulic sa direktorom Instituta za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava Dr. Smail Cekicem, Mr. Sanela Svraka - specijalista za virusologiju sa direktoricom akademik Prof. dr. Hukic Mirsadom iz Instituta za mikrobiologiju, Dr. Sivro Senail sa direktorom klinike Podhrastovi Prof. dr. Zutic Hasanom i Prof. Ivanom Tomljenovicem iz Banja Luke, Zecic Becir sa direktorom Institutom za saobracaj Sarajevo i Prof. dr. Smajevic Izetom sa Masinskog fakulteta u Sarajevu , Edin Barak kontakti vezani za realizaciju inicijative za pokretanje internacionalne manifestacije “Sarajevo Design Week”, Sanja Alicehajic - kontakti vezani za kongres medicinske informatike Sarajevo 2009), kao i mnogi drugi pojedinacni kontakti i dogovori. Moze se slobodno reci da je NAUK bio mali hit kongresa te je ne bez razloga imao znacajno mjesto tih dana u medijima Bosne i Hercegovine. Uloga pojedinca u naucnom radu je neupitna, ali udruzeni i organizovani naucni radnici oko konkretnih tema i projekata mogu zajedno postici puno vise. Klub NAUK je na svojoj redovnoj sjednici 11. oktobra 2008. u Amsterdamu razmatrao vlastito ucesce na Kongresu i osvrno se na ostvarene kontakte i rad po sekcijama i forumima. Zajednicki je stav da su clanovi kluba NAUK djelovali jedinstveno kao jedan tim i dali znacajan doprinos uspjesnom radu samog kongresa i usvajanju njegovih zakljucaka. Generalni je utisak da je delegacija vrlo uspjesno reprezentovala klub NAUK. Misljenja smo da ovakvim ili slicnim modelom organizovanja mogu da se koriste i naucnici porijeklom iz BiH koji trenutno zive u drugim zemljama.

Jamakovic, Sivro, Bulic, Durmisevic. Sabeta, Durmisevic, Barak Zadnjeg dana kongresa pridruzio nam se dosadasnji ambasador BiH u Holandiji gospodin Fuad Sabeta. Iskoristili smo tu priliku da se sa njm i zvanicno oprostimo i zahvalimo mu na ulozenom trudu i podrsci u osnivanju i uspjesnom radu kluba NAUK i zaista jednom profesionalnom odnosu dok je bio na celu nase ambasade u Den Haagu.



17

Na inicijativu Mr. Nihada Hrustanbegovica razgovaralo se o prijemu mladih univerzitetski obrazovanih kadrova iz BiH koji zive i rade u Holandiji. Principijelno je pozdravljena ideja o sirenju clanstva ali ne na ustrb kvaliteta. NAUK je organizacija koja ne treba masovnost radi masovnosti, nego strucne entuzijaste. Kao sto je poznato NAUK je statutarno uredio oblast prijema koja se vec od pocetka odvija preko komisije za prijem, koja je veoma ekspeditivna u radu.

Zato se pozivaju mladi strucnjaci BiH koji imaju naucne titule da se jave i da aktivno ucestvuju u kreiranju novih projekata ili realizaciji postojecih. Kriteriji za clanstvo u Naucnom klubu su:

a. posjedovanje akademske naucne titule: doktor nauka ili magistar

b. univerzitetska diploma uz dugogodisnji rad u nekoj od naucnih institucija

c. dokazani ugledni radnik iz neke od javnih ili drustvenih oblasti kao i oblasti kulture i umjetnosti

Prijem u clanstvo razmatra Komisija za prijem, na licni zahtjev pojedinca.

Komisija za prijem u clanstvo Naucnog kluba ima tri clana: Akademik Prof, dr . Kemal Hanjalic Viktor Majdandzic, slikar Prof. Dr. Alma Djozic Ukoliko neko zeli i smatra da se uklapa u neki od gore navedenih kriterija moze poslati CV na mail adresu sekretara kluba: [email protected] Linkovi: klub NAUK: www.nauk.nl Drugi kongres naucnika: http://portal.monks.ba/kongres Zecic Becir sekretar kluba NAUK

Sa ponosom mozemo da konstatujemo da je NAUK ovih dana bogatiji za jos dva doktora nauka. Naime, gospodjica Almerima Jamakovic je doktorirala na Tehnickom Univerzitetu u Delftu 11. oktobra 2008. godine i ovom prilikom joj cestitamo na ovom velikom uspjehu. Takodjer je doktorirao i Jasmin Turkic, clan NAUK-a. Predsjednica kluba Dr. Elma Durmisevic mu je cestitala i zazelila uspjeh u daljnjem naucnom radu.



18

BAJRAMSKA SVECANOST U UTRECHTU

U povodu zavrsetka mjeseca Ramzana Islamska zajednica Bosnjaka u Holandiji (IZBN) organizovala je 2. oktobra 2008. u Utrechtu svecani Bajramski prijem. Ovaj prijem je cetvrti po redi i isti sve vise poprima prepoznatljivu formu medjusobnog druzenja Bosnjaka i predstavnika drugih bh. naroda i organizacija zemlje domacina i istaknutih licnosti.

Ahmo Turbo: Bajramski dani - prilika za okupljanje i upoznavanje ljudi razlicitih kultura U ime IZBN prisutnim gostima i zvanicama se obratio predsjednik ove najbrojnije organizacije Bosnjaka u Holandiji gospodin Ahmo Turbo. On je, pored ostalog rekao: “Veoma mi je zao sto se nasem danasnjem pozivu ponovo nisu odazvali predstavnici Hrvatske katolicke i Srpske pravoslavne crkve, iako ih vec cetvrtu godinu zaredom iskreno i od srca pozivamo da sa nama zajedno podijele ovu radost. Dobro bi bilo da smo i da budemo vise zajedno, jer saradnja vjerskih insitucija je bitan predususlov vracanja medjusobnog povjerenja i suzivota medju konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini. Kao vjerske organizacije, imamo kako vjersku, tako moralnu, ljudsku, a rekao bih i istorijsku odgovornost da na tome maksimalno radimo i istarajemo. Bajramski dani za nas Bosnjake kao i sve Muslimane svijeta, jesu dani radosti i veselja, ali ovo je lijepa prilika da se ljudi razlicitih nacionalnosti i vjera, razlicitih kultura i obicaja okupe na jednom mjestu, medjusobno bolje upoznaju, druze i razgovaraju.



19

Zbog toga je dobro sto danas pored gostiju iz Holandije imamo i goste iz Njemacke , Belgije, pa cak i goste iz Amerike i Italije. Zar ima nesto ljepse nego kada se ljudi susrecu iz razlicitih krajeva i kultura.” Turbo je naveo da danas Islamsku zajednicu Bosnjaka u Holandiji cini deset udruzenih isalmskih kulturnih centara tj. dzemata u gradovima: Arnhem, Amsterdam, Den Bosch, Eindhoven, Enschede, Nijmegen, Roermond, Rotterdam, Utrecht i Veenendaal, u kojoj je uclanjeno preko 1200 clanova – porodica, tako da je to najbrojnija i veoma dobro organizovana zajednica Bosnjaka u Holandiji, koja zajedno sa ostalim bosansko-hercegovackim udruzenjima i vjerskim organizacijama, koje djeluju na ovim prostorima, dosta radi i doprinosi na potpunijem integrisanju bosansko-hercegovackih gradjana u razlicite dijelove holandskog drustva. Isticuci da zivimo u zemlji punih demokratskih sloboda i jednakih ljudskih prava gdje nasi ljudi koriste sve prednosti zaposljavanja, skolovanja i zavrsavanja najboljih skola i univerziteta, kao i ispoljavanja svojih vjerskih uvjerenja Turbo je naglasio da bismo ipak voljeli da smo za protekli Ramzan u javnim medijima pa i u Parlamentu Holandije imali manje negativnog naboja prema Islamu i Muslimanima: “Oni, kojima je to stalna (nazalost cesto i jedina) tema, nebi puno izgubili u svojoj slobodi javnog govora. S druge strane, nama bi mjesec Ramazan sa duhovnog stanovista protekao mirnije, stekli bi utisak da sloboda javnog misljenja i respekt prema drugima, drugacijoj vjeri, obicajima i kulturi, mogu ici zajedno. Licna sloboda pojedinca je potpuna i ima smisla, samo ako istovremeno njeguje respekt prema drugome. Postujmo to u svakoj prilici i na svakom mjestu.”

Djeciji hor iz Goude: Imsirovic Dalila, Hegic Medina, Imsirovic Elmedina, Armina i Elma Za bogat i na visokom umjetnickom nivou izvedeni program veceri pobrinuli su se maestro Nihad Hrustanbegovic na klasicnoj harmonici u duetu sa Goranom Causevicem sa gitarom,



20

koji je divnim barsunastim glasom interpretirao nekoliko starih dobrih sevdalinki, djeciji hor iz Goude, koji je uvjezbao u izvodjenju ilahija softa Sumedin, otvorio je program i zaplijenio paznju slusalaca , mjesoviti hor IZBN i vec afirmisana folklorna grupa “Zlatni ljiljan” iz IKC Bosnjak iz Arnhema, koja je stilski i gotovo profesionalno zavrsila program.

Goran na gitari i Nihad sa harmonikom su oplemenili svecanost Bajrama Turbo je informisao prisutne o realizaciji projekta osnivanja Fondacije za stipendiranje siromasnih talentovanih ucenika i studenata u BiH, koji mogu i zele da uce i studiraju ali za to nemaju materijalne mogucnosti. Otvoren je poseban bankovni racun za ovu Fondaciju i do sada ima vec 86 clanova i donatora. Pozvao je sve one koji zele da podrze ovaj koristan drusetveni projekat da postanu clanovi i donatori Fondacije. Na kraju se predsjednik Turbo zahvalio rukovodstvima dzemata na naporu ulozenom da se ramzanski dani valjano provedu, imamima na obogacivanju sadrzaja vjerskog i duhovnog zivota, kao i studentima Islamskog fakulteta iz Sarajeva koji su u znacajnoj mjeri doprinijeli duhovnom zivotu Bosnjaka u Holandiji za vrijeme Ramazana. Organizator prijema i izvanredan domacin je bio dzemat “SAFF” iz Utrechta.



21

Imam Nermin ef.Canic Poslanik veli: Islam ne cine lijepe zelje i gizdanje, vec je to ono sto u srce legne i djelom potvrdi. Dakle sama namjera (nijet) nije dovoljna, jer ona predstavlja samo potencijalnu snagu koja nije pretvorena u kretanje, u djelo i nije se postavila pred prepreke i okusala. Mnoge su prirodne prepreke u zivotu covjeka za cije savladavanje nije dovoljan nijet ili namjera nego je potrebno pretvoriti namjeru u realnu snagu. Mnoge potencijalne zapreke nalaze se unutar covjeka, dok druge donosi realnost zivljenja. Medju one iznutra spadaju: obzir prema bliznjim, navike, obicaji, teznja za lahkim zivotom i izbjegavanje napora i opasnosti. Zajednicki imenitelj za sve ove zapreke jeste strast. Medju prepreke iz spoljnog svijeta spadaju: nepravedan drustveni poredak te druge anomalije i zastranjenja u drustvu. To bi mogli definirati kao TAGUT – sotona. Strast iznutra i TAGUT izvana su realne sile koje djeluju, koje imaju svoj potisak, svoju tezinu i dejstvo. Zbog toga sami nijet nije dovoljan niti sposoban da im se suprostavi. Koliko stvarno vrijedi dobar nijet u realnom zivotu, ili sto mu je mana. Uzmimo, ti si iskreno uvjeren da imas cisto srce i dusu, lijepu narav, da radis ono cime je Bog zadovoljan. Ali kad se trebas sustegnuti od svoje zelje ili promijeniti neku ruznu naviku, kada treba stati pred covjeka i odvratiti ga od stranputice pa ti to donese neprijatnost, sta se desava tad? Kolika je realna snaga dobrog nijeta i namjere u tvojoj dusi? Istina je, ni jedna stvar, niti jedno dijelo nemaju vrijednost bez iskrenog nijeta u dusi, ali namjera ako nije pretvorena u konkretnu silu koja ce djelovati onda nevrijedi. Islam se nije zadovoljio dobrim nijetom, a u Kuranu nigdje nestoji samo “oni koji vjeruju” nego uvijek “oni koji vjeruju i ispravno djeluju” zato nam Bog preporucuje: A Allah voli one koji dobro cine, koji kada ucine ruzno dijelo ili nasilje prema sebi, sjete se Allaha pa zatraze oprost za ucinjene grijehe i ne nastave svijesno ciniti takve grijehe, a grijehe ne prasta niko osim Allaha (Al – Imran, 134-135 ). Sta je poenta, da se neufuramo kako smo dobri. Imajmo na umu Boziju preporuku i sjecajmo se da je On i Stvoritelj i Suditelj.

Govor Rotterdamskog glavnog imama Nermina ef. Canica na Bajramskom prijemu je bio kratak ali mu je poruka

jasna i znacajna.



22

ERNAD CILASEVIC NOVI PREDSTAVNIK ZAJEDNICE BiH U LIZE

Ernad Cilasevic, bivsi prvi bh. omladinac u Holandiji od jula ove godine predstavlja Zajednicu gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji Platformu BiH u upravi Lize – Organizacije koja zastupa interese juznoevropskih zajednica kod vlade Holandije.

Ernad Cilasevic

Ernad Cilasevic, rodjen 1980. u Zvorniku, kao izbjeglica sa roditeljima zivi od 1993. u Holandiji. Zavrsio je istoriju i Management. Po zavrsetku studija je radio jedno vrijeme kao profesor istorije u gimnaziji u Waddinxveenu, a od 2007. radi u ICT firmi Oracle kao konsutant. Izabran je za prvog predsjednika organizacije Mladi BiH u Holandiji 2004. godine, a za clana uprave Lize sa trogodisnjim mandatom je od jula 2008. godine

Ernad vec ima iskustva u saradnji sa Lize jer je prije par godina radio na realizaciji projekta - istrazivanja kulturnih tragova nasih ljudi koji zive u Holandiji. Ovo iskustvo i dosadasnji rad sa mladima BiH, iako sa prekidom od skoro dvije godine, moze biti garancija uspjeha njegovog predstojeceg trogodisnjeg mandata u Lize u zastupanju konkretnih interesa starih i mladih i organizacija gradjana BiH u Holandiji. Njegov je zadatak da na sto umjesniji nacin stimulise i usmjerava ucesce nasih ljudi i organizacija u razlicitim projektima Lize, kao i ucesce u zajednickim projektima sa zajednicama drugih zemalja Mediterana koje djeluju u okviru Lize. Ocekuje se da mu to ne bi trebalo biti tesko jer on poznaje potrebe nase zajednice a Zajednica gradjana BiH u Holandiji PLatforma BiH je sa druge strane jedna od najaktivnijih u okviru Lize i spremna je da ucestvuje u vecini projekata koje organizuje Lize.

U nedavnoj proslosti odnosi Platforme BiH i Lize nisu bili najsrdacniji jer je Lize pravila grube greske prema nasoj zajednici, kao na pr. Prilikom pripreme i izrade Brosure o manjinama za potrebe ovdasnjeg Ministarstva pravde gdje je oko 9000 Hrvata iz Bosne i Hercegovine svjesno pripisala Hrvatskoj i tu gresku nije zeljela da prizna. Odluka Lize o prihvatu Ernada Cilasevica, afirmisanog omladinca Zajednice BiH, u svoje rukovodstvo znaci ujedno i spremnost na poboljsanje odnosa i dalju konstruktivnu zajednicku saradnju u oviru ove vladine organizacije.



23

OSNOVANO NOVO UDRUZENJE U AMSTERDAMU

Amsterdam

Registrovanjem udruzenja pod nazivom “Stichting Bron” (Izvor) od pocetka maja dijaspora Bosne i Hercegovine pokusace ponovo da pokrene vec posustale aktivnosti u Amsterdamu. Preko sto clanova, potpisujuci pristupnicu novom udruzenju, dalo je saglasnost rukovodstvu da kod gradskih vlasti potraze novcanu i drugu potporu za sljedecu budzetsku godinu. Za predsjednika udruzenja izabran je Harun Avdic, sekretarske poslove vrsice Dina Kapetanovic-Sovic, a blagajnik ce biti Senad Kustura. Vec je usvojen i program rada, dok ce se aktivnosti realizovati prema razlicitim oblicima djelovanja. Organizovace se aktivnosti na polju zbrinjavanja i edukacije starih osoba, kulturi, sportu i sahu, kao i posvetiti puna saradnja sa udruzenjima u Holandiji koja se bave problemima integracije. Uz kratkorocne novcane pomoci pojedinih institucija u Amsterdamu vec se organizovalo i nekoliko tematskih predavanja. Posebno treba istaci predavanje i razgovor koji je odrzan u prostorijama “Bron”-a na temu “Stres i depresija”. Aktivna i vec dobro poznata medju nasim ljudima, psiholog Natasa Savic govorila je opsirno na ovu temu pred dvadesetak vrlo zainteresovanih. Zene (njih deset) bile su prisutne i na skupovima koje je organizovalo udruzenje “Lize” na temu “Mogucnosti realizacije licnog talenta”, koji je odrzan u Volendamu, dok su cetiri predstavnice ucestvovale u junu na manifestaciji “Zenski dan”. Na tom skupu je bilo preko 300 predstavnica ljepseg pola iz cijele Holandije. Skup se odrzao u Amsterdamu.

Predsjednik Udruzenja “Bron” Harun Avdic sa saradnicima na sastanku



24

Gradske vlasti dozvolile su da novo udruzenje moze nastaviti koristiti prostorije koje je ranije koristilo “Udruzenje BiH”, uz placanje zakupnine. Inace, i sahovski klub presao je pod krov “Bron”-a i sada nosi njegovo ime. Vrijedi istaci da su gradske vlasti omogucile predsjedniku udruzenja Avdicu da bude placeno lice sa radnim vremenom od cetiri sata u udruzenju. Uz ranije zaposlene dvije osobe bice to veliki potencijal za dalje razvijanje udruzenja. Jasno, sve to pod uslovom da programi “Bron”-a budu i finansirani u narednim godinama. Ako se to dogodi onda postoji mogucnost da se iznadju i druge, nove prostorije te da se tamo organizuje i neka vrsta restorana sa bosanskom kuhinjom, od cijeg bi se poslovanja djelimicno mogle finansirati neke akcije pokretane u udruzenju. Vrijedi istaci da je vec sada (a zahvaljujuci vrijednim zenskim aktivistkinjama i domacinu ugostiteljskog dijela “Bron”-a Muniru Begicu-Djaniju) svaki dan u prostorijama moguce popiti kafu besplatno. Nedjeljom se skuha i begova corba ili grah pa se moze i nesto pojesti za malo novca. Zenski dio clanova udruzenja odrzava higijenu prostorija. Naravno, sve oko kuhinje, sanka i higijene radi se dobrovoljno. “Ovu jesen iskoristicemo da usvojimo i propise o nacinu odlucivanja u udruzenju, kao i propise o kontroli utroska sredstava kako bi svaki clan znao sta se radi i na koji nacin se trose sredstva. To su od novog rukovodstva ljudi trazili kada smo usvojili statut i registrovali se. “Bron” je multinacionalno udruzenje – istakao nam je u kracem razgovoru predsjednik Avdic. Ako se zna da su “Udruzenju Bosna i Hercegovina” gradske vlasti Amsterdama vec skoro dvije godine obustavile sredstva za aktivnosti, zbog toga sto se nedovoljno znalo kako su ona trosena, onda je tim prece da “Bron” sve to regulise i prezentira sirem clanstvu. Dosta ljudi je bilo aktivno u starom udruzenju, no sada kada su osnovali novo, hoce da se vise i pitaju. Ocigledno je da je tadasnja dugogodisnja uprava na celu sa Fadilom Camicem to cesto “previdjala”. U novom udruzenju “Bron” se i sada susrecu sa nekim “starim navikama” pojedinaca iz starog udruzenja, ali su svi izgledi da ce oni sada biti izrazita manjina. Ako neki citaoci zele da se poblize upoznaju sa aktivnostima novog udruzenja mogu uspostaviti kontakt sa predsjednikom Avdicem putem interneta: [email protected], ili sa sekretaricom Kapetanovic-Sovic: [email protected]. Do izlaska iz stampe ovog broja “Nase Bosne” vjerujemo da ce program “Bron”-a za naredni period biti podrzan novcano od strane gradskih vlasti. To bi bila najbolja potvrda da su ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine uspjeli iznaci pravi put za zdrava okupljanja.



25

UDRUZENJE LIBERTAS BiH

Udruzenje Libertas BiH osnovano je u Brunssumu prije godinu dana a osnovala ga je gospodja Aida Kasum sa suprugom Samirom Kasumom. Vrsta je Bosanskog merhameta koji djeluje pod imenom Libertas BiH. Cilj udruzenja je humanitarna pomoc Bosni i Hercegovini, njegovanje bosansko -hercegovacke kulture i bastine (pored ostalog i sevdaha) i ujedinjenje gradjana BiH u provinciji Limburg. Ostali clanovi rukovodstva su Amira Konjic, Zlata Zulic, Safeta Osmicic i Senad Murtagic. Udruzenje djeluje na podrucju Roermmond, Maastricht, Heerlen, Kerkrade, Gulpen i Brunssum. Do sada je vec imalo par veoma uspjesnih humanitarnih akcija (vidi www.libertasbih.nl ). Rukovodstvo udruzenja je samoinicijativno pristupilo organizacionom povezivanju sa krovnom organizacijom udruzenja BiH u Nizozemskoj Platformom BiH i ocekuje dobro saradnju sa istom.

Aida Kasum, predsjednica Libertasa

Internetstranica udruzenja www.libertasbih.nl je nedavno aktivirana a donirao ju je IT strucnjak iz BH Biznis kluba Adnan Alic. Ovo ambiciozno udruzenje je i organizator gostovanja i koncerta doajena sevdaha gospodina Omera Pobrica pod nazivom “Sevdisimo zajedno” 1. novembra 2008. godine u 19.30 u zgradi Brikke Oave u Brunsumu, Lindeplein 5A, 6444 AT Brunssum



26

Gospodja Kasum kaze: “Mi smo ponosni sto cemo kao udruzenje Bosanca prvi u ovoj provinciji prezentirati javnosti jedan ovakav bosanski kulturoloski dogadjaj”.

Koncert Omera Pobrica “Sevdisimo zajedno” u Brunssumu 1.novembra

Za informacije i rezervacije mjesta obratiti se Udruzenju Libertas BiH na telefon broj: 06-36 33 02 03.

K U L T U R A

ODLOMCI IZ KNJIGE NA ISTOCNOM BEDEMU BOSNE KEMALA DURAKOVICA

Kemal Durakovic, pisac

Kemal Durakovic, ratni novinar i pisac, krunski je svjedok ratnih razaranja, ranjavanja i ubijanja Bosnjaka u Zvornickom zaledju - dijelu Podrinja i sire od pocetka do kraja rata.



27

Biljeske o piscu: Durakovic Kemal, pisac-hronicar i novinar, rodjen 11.04.1963. godine u Kraljevicima, opstina Zvornik. Do sada je objavio nekoliko knjiga o ratnom stradanju Bosnjaka na zvornicvkom dijelu Podrinja i sire. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu zatice ga u rodnom mjestu na poslovima i radnim zadacima privatnog preduzetnika. Prvo pristupa snagama otpora kao borac, a kasnije postaje i starijesina u komandi 206-246. Viteske brdske brigade Zvornik na formacijskim mjestima novinara i referenta za informisanje. Kao dopisnik i ratni vojni izvjestac sa zvornickog ratista izvjestavao je za RTV BiH.

Svo vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu pomno prati desavanja oko razvoja Armije BiH i registruje ratna dejstva i desavanja s posebnim osvrtom na podrucje Zvornika, Podrinja i podrucje Sapne, kao nepokoreni dio slobodne teritorije. U njegovim biljeznicama su slozeni precizni podaci pocevsi od 30.decembra 1991. Dakle, vodi licni dnevnik 2.000 dana. Od toga 1.448 dana su ratni, teski i krvavi. U njegovim knjigama su registrovane sve smrti i ranjavanja kao i brutalna razaranja naseljenih mjesta na ovom podrucju. Na tom podrucju su poginula dva heroja odbranbenooslobodilackog rata, rahmetli Kapetan Hajrudin Mesic-Hajro i Mehdin Hodzic-kapetan Senad-Crni Labud. Nakon rata je objavio sest knjiga samostalno i dvije knjige sa drugim autorima. Njegove samostalne knjige su uglavnom simbolicki naslovljavane: -Na istocnom bedemu Bosne I, hronika rata zvornickog zaledja za 1992. godinu -Na istocnom bedemu Bosne II, hronika rata za 1993.godinu -Na istocnom bedemu Bosne III, hronika rata za 1994.godinu -Vitezovi Bosne-Nekrolog dviju zvornickih brigada (206-246 i 242.LOB) -Krvavi sum Sapne, proza i -Nasi nezaboravljeni, proza.

U pripremi je knjiga: Na istocnom bedemu Bosne IV, hronika rata zvornickog zaledja za ratnu 1995. godinu. Ova knjiga zatvara krug hronike rata zvornickog zaledja. Sadrzaji knjige, koju planira objaviti do kraja 2008. godine, su neprijateljska ofanziva "Cekic i Nakovanj" na zvornicko-teocanskom ratistu i "Mars smrti " Srebrenicana. Krunski je svjedok dogadjaja u zvornickom dijelu Podrinja, danasnja teritorija opcine Sapna od 1992. do 1995. godine.

U Waalwijku u Holandiji zivi i radi sedam godina. Clan je Stihtinga ONFILE, Udruzenja izbjeglih novinara i pisaca u Amsterdamu. Zavrsio je kurs Camera Journalist CAMJO i do sada je napravio nekoliko kracih raportaza i dokumentarnih filmova. Poznat mu je film “Zarobljenik proslosti” (“Gevangen in Verleden”) o Bosanki iz Zvornika koja je bila pripadnica Armije BiH i nakon rata obolila od poslijeratnog traumatskog sindroma.

Objavljujemo odabrane tekstova iz knjige Na istocnom bedemu Bosne I, za 1992.godinu, koja je objavljena 1996. godine u izdanju JP GLAS DRINE-ZVORNIK.



28

TEFERIC Dugi niz godina, tri dana po Bajramu u Sapni su odrzavani teferici. Ljudi,medu kojima je bilo najvise mladih,okupljali su se na mjestu pooznatom kao Cagrlje i provodili dan uz igru,asikovanje i setnju.Iako su vijesti o agresiji na BiH prestizale jedna drugu ipak mladi ljudi,kojima je put dozvoljavao,dosli su tog dana na Cagrlje.Vijest koja ih je stigla u prijepodnevnim satima odnosila se na rusenje mosta u Bosanskom Samcu. Za one koji su radili u Hrvatskoj,a bilo ih je iz ovih sela oko osamdeset,bila je to jedina prohodna komunikacija i znali su da tamo vis ene mogu otici. Medutim,to nije bilo sve za taj dan.U kasnim popodnevnim i prvim vecernjim satima,pojavili sus e pinzgauer i putnicko vozilo u kojima su bili vojnici JNA.Pucanjem po nezasticenom stanovnistvu koje se zateklo u Sapni zeljeli su isprovocirati mjestane kako bi opravdali svoje planirane napade.Tom prilikom ranili su Mahmuta Memica.Mjestani su odgovorili na ovu pucnjavu i uspjeli pogoditi zastavnika bivse JNA.Vojnici koji su se nasli u kamionu razbjezali su se ostavljajuci vozilo sa oruzjem namjenjeno Srbima s Majevice.Fadil Mahmutovic je autom ranjene prevezao do zvornicke bolnice,a kao "zahvalnost"za ovaj humani cin Srbi su ga uzeli za taoca. Najbolji dokaz da su Srbi planirali ovaj incident govore cinjenice da se tog dana rezervni policajci srpske nacionalnosti nisu pojavili na redovnim aktivnostima,a samo dva sata poslije incidenta postavili su barikadu na putnoj komunikaciji Zvornik-Sapna i time sela u gornjem toku Sapne odsjekli od Zvornika. Vijest o pucnjavi sirila se okolnim selima.Stanovnici naselja Sapna potrazili su sigurniji smjestaj u selima smjestenim nesto dalje od putne komunikacije strahujuci od odmazde procetnicke JNA. Radnici koji su ujutro trebali na posao u Beograd i druga mjesta u Srbiji bili su zabrinuti za svoj odlazak.Ovo se posebno osjecalo kod onih koji su do penzije brojali samo jos neku godinu.Barikadu koja je vec bila postavljena cuvali su naoruzani Srbi iz Boskovica i Setica obuceni u uniforme bivse JNA. Noc je bila napeta. Straze ojacane. Budnost povecana. Rat, uprkos otporu kod Bosnjaka, javljao se kao neminovnost. 5. april 1992. PAD Danas je pala Kula. Osamnaest dana za prve stranice historije BiH. Sa puskom, bez poznavanja ratnih vjestina, cistim srcem, golim prsima, grupa odavaznih patriota branila je grad i ljude od tenkova i aviona. I svega ostalog što je posjedovala bivša JNA. Četvrta sila u Evropi. Samo bosanski inat, ponos koji je podsjetio na otpor 1878. godine mogao se upustiti u tako što. Koliko god je ovo borba Davida i Golijeta ovi momci, koje ne znam i o kojima je teško bilo što saznati, stali su na kapiju grada Hasana Kaimije i njegovo turbe uzeli za puškobran. Pokazali su dušmanima da onaj ko ima srca može porušiti sve zakone logike i ratne procjene. Šum Drine ih je držao kao i riječi istinoljubivog Hasana Kaimije. Mnogi su ostali zauvijek u labirintima drevnoga grada. Ostavili su mjesto za gradnju novog turbeta i svojim tijelima obavezali sabraću da se vrate ponovo tu i budu čuvari Drine. Pogana cetnicka noga zakoracila je na cisto mjesto. Branitelji ce sigurno dobrim vilama biti odneseni labirintima grada Hasana Kaimije do dzenetskih basci.



29

26. april 1992. OPSTI NAPAD Do deset sati bilo je mirno. Ljudi su radili na njivama da bi obradili sto se obraditi moze. U toku noci Srbi su nam iskljucili struju. Snajperista se nije oglasavao. U deset sati mir je prekinula minobacacka granata koja je pala na Sapnu. Bio je to znak da i ostala oruzja mogu otpoceti sa rusenjem. Sva sela od Nezuka do Godusa i od Medjedje do Handelica nasla su se na meti cetnicke artiljerije. Poslije sat vremena izmedu snaznih detonacija mogla su se cuti buka tenkova koja je dopirala sa puta od Sapne prem Seticima i dalje prema Zvorniku. Nedugo zatim pojavljuje se neprijateljska kolona: oklopna borna kola, tenkovi, praceni komandnim vozilom-kampanjolom. Na izvjesnoj razdaljini od ove kolone pojavila su se jos dva tenka i dva autobusa. Kao u snu. Za nepovjeraviti. Bivsa JNA sa cetnicima krece u pohod. Dva tenka i dva autobusa stali su na nezuckom putu.Tenkovi su u pokretu gadjali Kraljevice, Gaj i Svrake. Branioci nisu imali cime uzvratiti. Kolona tenkova ulazi u Sapnu, ruseci sve porodicne kuce i druge objekte koji su se nalazili neposredno uz glavni put. Dim i miris paljevine sirio se svud okolo. Izvidnica je prenijela da je primjetila jednog cetnika kako se priblizava Bandjerci. Branioci su bili rasporedeni iza prirodnih prepreka na Dzumurusi, Bascicama i Prijekoj njivi. Kada je primjetio da je otkriven, neprijateljski vojnik se oglasio povikom: "Ne pucajte! Dosao sam da pregovaramo. Predajte oruzje i nista vam se nece desiti". Fehim Smajlovic mu je odgovorio: "Pa vi nas napadate. Predajte vi nama oruzje jer mi oruzja nemamo". Dosljak je ponavljao: "Predjte nam oruzje, nista vam nece faliti". Ne znajuci o cemu se radi ovom mjestu priblizili su se i ostali rasporedeni na liniji. Okupljene su opkolili i zarobili cetnici skriveni iza obliznjih medja i drugih zaklona. Neiskusni i slabo naoruzani branioci vjerovali su da se nece desiti nista strasno. Cetnici su usli u Kobilice. Palili su sve sto se moze zapaliti. Stanovnistvo svih sela spas je trazilo u bijegu po okolnim sumama. Safet Junuzovic je isao kroz selo i upozoravao mjestane koji jos uvijek nisu napustili kuce da cetnici dolaze. Vidjevsi sta se dogadja u Kobilicima, a poznavajuci situaciju u tom selu, kapetan Senad sa jos dvadesetak najhrabrijih dobrovoljaca krenuo je da nam pomogne. Mustafa Hrnjic iz Medjedje krenuo je po istom zadatku. Kapetan Senad je stigao prvi. U ciscenju terena, tjerajuci cetnike prema rijeci Sapni i selu Kraljevicima naisli su na tijelo Alije Junuzovica. Na stotinjak metara dalje, u vocnjaku Prijekih njiva naisli su na stravican prizor. Cetrnaest izmasakriranih ljudi, licem okrenuti ka zemlji, poredani u polukrug kako bi simbolizirali polumjesec, bilo je mrtvo. Pesnice su im bile stisnute, pune zemlje i trave. Lica krvava i isjecena tako da ih je tesko bilo prepoznati. Za kapetanom Senadom stigla je grupa dobrovoljaca predvodena Mirsadom Hodzicem, Camilom Ahmetovicem i Husom Hamidovice Dedom. Cetnici su u bijegu palili kuce po Kraljevicima.



30

Tijela poginuli prenesena su do seoskog mekteba u Kobilicima, a tijelo Mustafe Hrnjica odneseno je u rodnu Medjedju. Cetnici su napadali prema Godus zaseoku, Handelicima i Zecijoj kosi. Da bi zaustavili neprijateljsku masineriju hrabri branioci Godusa Muradif, Redzo i Refik Omerovic minirali su most prema Godusu. Neprijatelj nastavlja sa granatiranjem i prodorima. Da bi unijeli sto vise panike medju mjesno stanovnostvo sa svih vozila pustali su izuzetno glasnu muziku. Napadi ne prestaju. U Kraljevicima je zapaljeno sedam kuca, a iznemogli sedamdesetogodisnji Osman Delic pronaden je izmasakriran. U Kobilicima je zapaljeno 23 kuce, a sedamnaest ljudi je ubijeno. Branioci Vitnice uspijeli su zarobiti cetnika Draga Bijelica. Cetnici su uspijeli ovladati Zecijom kosom i selom Handelici koje pale do temelja. U kasnim popodnevnim satima ulaze u Zaseok, koji takodjer pale. Dim se nadvio nad selima u gornjem toku rijeke Sapne. Branioci u kontraudaru u Zaseoku hvataju palikuce Gorana i Dusana Saica. Cetnici u Gaju na najvece stablo postavljaju svoju zastavu. U Sapni su zapalili 54 porodicne kuce. U vecernjim satima hrabri branioci predvodeni bracom Husicima (Cektale), Hasimom ef. Rizvicem i Beganom Ibrahimovicem dolaze na Zeciju kosu. U Handelicima je hrabro poginuo Velid Hasanovic. Danas je poginulo ukupno devetnaest ljudi. Noc pada. Cetnici kod Osnovne skole u Sapni pale vatru i uz pjesmu i alkohol proslavljaju danasnji dan. Stanovnistvo je u sumama. Docekuju jednu od najtezih noci u svom zivotu. Kobilici su u najvecoj tuzi jer su ostali bez Mevludina, Mehmda, Suada, Fehima, Muhameda, Mehmedalije, Mirsada, Fetije i Fadila (svi su Smajlovici), Osme i Alije Junuzovica, Himze i Isaka Ramica, Rizada Karica, Sabana Durakovica i Huse Memica. Ubijena je takoder umno poremecena Alija Pargan iz Zecova. U Sapni je ranjen Mustafa Omerovic Klinjo, a u Vitinici Fikret Spahic. Bio je ovo dan sa najstravicnijim bilansom zrtava. 5. maj 1992. POSLJEDNJI JURIS Granatiranja muslimanskih sela u gornjem toku rijeke Sapne zapocela su u ranim jutarnjim satima. Ponovo su cetnici aktivirali sva rasploziva oruzja granatirajuci slobodna muslimanska sela. Poslije izvjesnog vremena, izmedu razornih detonacija granata, mogla se cuti buka tenkova. Nedugo zatim tenkovi su krenuli u dva pravca prema selima u kojima su zivjeli Muslimani, novoprosjecenim putem iz Petkovaca prema Zaseoku i asfaltnim putem Zvornik-Sapna. Skrenuli su ka Vrloj strani i Nezuku, zaustavljajuci se povremeno i granatirajuci Vitinicu. PAM (protivavionski mitraljez, prim. red.) iz Boskovica tukao je po Kobilicima, meci su padali po sumi u kojoj se nalazilo izbjeglo stanovnistvo. Prepreke na putu za Nezuk tenk uklanja granatam i nastavlja ka muslimanskim kucama. Oko podneva dolazi do bliskih borbi u Zaseoku. Kuće gore. Tenk koji je dospio u Nezuk tuce nase položaje s leña. Branioci su primorani povuci se do prvih suma. Tenkovi ruše i pucaju svud okolo.



31

Kapetan Hajro je ranjen i nalazi se u Zaseoku. Kapetan Senad ima težak zadatak jer je u danasnjim borbama ranjen i Hase Tiric. Kada su četnici stekli utisak da su završili posao možda i neočekivano oglasili su se hrabri branioci. Kapetan Senad naredio je juriš, a Ismet Luis osom pogoda samohodku. Refik Omerovic tromblonskom minom pogodja komandno vozilo odakle su četnici putm megafona pozivali branioce na predaju. Koristeći nastalo stanje brianioci su neprijatelja potiskivali ka rijeci Sapni. KAPETAN SENAD U ŽELJI DA ČETNIKE PROTJERA ŠTO DUBLJE PADA SMRTNO POGOðEN. BIO JE TO POSLEDNJI JURIŠ "CRNOG LABUDA" MEHDINA HODŽIĆA-KAPETANA SENADA. Četnici žestoko granatiraju sa dis Zaseok gdje su branioci zarobili tenk T-55 i djelimično oštećenu samnohodku 57/ 2mm. Pored kapetana Senada ginu Ismet Garibović-Mića, Šefik Garibović i Ramiz Memić. Neprijatelj je danas prodro u Dugi Dio. Pored paljenja porodicnih kuća četnici su ubijali i goloruke civile. Ubijeni su Hura Dedić, Rasim Dedic i Ibro Smajic. Neprijatelj je zarobio i cetiri zene i dvoje djece. Raša, Jasmina, Mina i Ismeta Dedic u zarobljenistvo su u narucju odnijele Jasmina i Marizelu. U Nezuku su od posljedica granatiranja smrtno stradali Alija Brzovic i Dervisa Osmanovic. Jos veci broj izbjeglih smjestio se u Medjedji. Ne zna se kuda sa ranjenima. Danas ih je bilo jos: Amir Osmanovic, Nusret Muharemovic, Zijo Sejdinovic, Sefik Salihovic, Osman Mahmutovic, Ramiz Dedic, Fatima Smajic, Izet Smajic i Hiba Dedic. Umjesto duhana pusi se razno lisce. Danas je u zbijegu na svijet dosla kcerkica Rame i Mejre Suljic iz Kovacevica. Mjestani Kraljevica navikavaju se na zivot u improvizovanim sumskim kolibama. 10. maj 1992. SMRT KAPETANA Da je danas akcija - bilo je svima jasno od samog jutra. Kapetan Hajro je na IKM-u (isturenom komandnom mjestu, prim. red.) u Nezuku. On i Semso Muminovic komanduju velikim pohodom prema Kamenici. U ranim jutarnjim satima zagrmila je nasa artiljerija. Zdruzene snage Zvornika, Teocaka i Kalesije su krenule. Cilj je bio jasan-spasiti stanovnistvo gornjeg Podrinja koje se nalazilo u potpunom okruzenju. Linije cetnika su popustile. Njihova artiljerija iz svih pravaca tuce sve slobodne teritorije. U osam sati stizu vijesti da su cetnici u rasulu. Kapetan Hajro se zaputio prema Crnim stijenama. Cetnicka artiljerija usmjerila je bateriju minobacaca bas prema Crnim stijenama.Tukli su iz pravca Mumica. Prvi plotun pao je dosta blizu. Granata iz drugog plotuna pala je na tri metra od kapetana. Jedan geler pogodio ga je u lijevu slabinu. Pored njega ranjeni su Teufik Morankic Fiko, Vahid Miralemovic i Esad Smajic. Kapetan je ostao bez svijesti. Stigao je auto. Na putu prema Medjedji legendarni kapetan je izdahnuo. Nije izdrzao. Ova vijest brzo se sirila.Tuga se razlegla slobodnim prostorima. Narod nije vjerovao da se kapetanu Hajri nesto moze desiti. Vjerovali su da mu ni metak ni granata ne mogu nista. Naser Oric nece ga docekati na drugoj slobodnoj podrinjskoj teritoriji. Tamo gdje je poceo 5. maja tamo je i stao legendarni kapetan Hajro. Fatiha koju je proucio Crnom labudu bila je i fatiha za njega samoga.



32

Borci su se poceli povlaciti sa tek oslobodjene Tisove kose i Baljkovice, a ostali su jos samo na Resniku. Stotine cetnickih granata nisu ih pomjerile. U pet popodne stigla je smjena. Cetnici nemilosrdno tuku. Ranjavaju Agana Mesic i Resula Dautovica iz Medjedje. Hajrudin Dedic je nagazio na minu. Omer Brzovic i Smajo Salihovic padaju u ruke cetnicima, neznavsi da su se nasi borci povukli iz Baljkovice. Rane su zadobili Alija Smajlovic u Sapni i Mujo Cektavica u Baljkovici. Danas se zatvorila knjiga zivota legende Podrinja, umjetnika rata, kapetana Hajre Mesica. 30. oktobar 1992. ______________ Porudzbina knjiga preko e-mail adrese: [email protected]

“THUIS” Pisci u dijaspori i holandski putopisci zadubili su se nad zajednickim pitanjem: sta je to dom? Kako se to, zapravo, covjek moze osjecati kod kuce u jednoj stranoj zemlji? Produkt tog razmisljanja je zbirka prica “Thuis” (“Dom”), nastala na inicijativu udruzenja novinara i pisaca izbjeglica “On File” iz Amsterdama. Knjiga uskoro izlazi kod holandske izdavacke kuce “Atlas”, a urednik je Nies Medema. U knjizi su zastupljeni autori: Karin Anema (Holandija) - Raouf Basta (Egipat/Sudan) - Omar Elkeddi (Libija) - Yolanda Entius (Holandija) - Nasser Fakhteh (Iran) - Hassan Saleh Faris (Irak) - Annerieke Goudappel (Holandija) - Sharog Heshmat Manesh (Iran) - John Jansen van Galen (Holandija) - Nensi Mujcinovic (Bosna i Hercegovina) - Lena Sangin (Azerbejdzan) - Antonije Zalica (Bosna i Hercegovina).

U knjizi cete naci zanimljive price o fatamorgani, prasnjavim putevima, picu i bratimljenju, jednoj gostoljubivoj porodici u amsterdamskom krak-pandu, surinamskoj gazdarici, ruzama u cvatu … Prezentacija knjige “Thuis” je predvidjena za nedjelju 26. oktobra u amsterdamskom kulturnom centru “De Balie”, sa pocetom u 16 casova. Ulaz je besplatan.



33

BOS ILI HADZIJA (Sve licnosti i svi dogadjaji u ovom clanku su izmisljeni. A mozda i nisu. Svaka slicnost sa stvarnim likovima i dogadjajima je slucajna. A mozda i nije. Autor) Za deset godina radnog staza u Holandiji promijenio sam poprilican broj preduzeca (kako “sljakerskih”, tako i akademskih) u kojima sam posteno, gastarbajterski dirincio, ali mi ni jedno od njih nece ostati u sjecanju kao ono u koje sam bio dospio prosle godine. Rijec je o jednoj fabrici u koju su stizale razne vrste gotovih proizvoda: knjige, ukrstene rijeci, reklamni listici, cokolade, bombone, privjesci za kljuceve, dezodoransi, samponi, pa sve do pribora za jelo koji se koristi u putnickim avionima holandske Kraljevske avio-kompanije (KLM). Radnici su te proizvode cistili, sortirali, pakovali ili prepakivali, ili su se na njih, pak, lijepile naljepnice sa reklamnim i informativnim sadrzinama, kako bi se, potom, ti proizvodi plasirali na trziste. Po prirodi posla koji se u njemu obavljao, preduzece ni po cemu nije bilo posebno (citaj: “sljaka k’o i svaka sljaka!”). Ono sto ga je cinilo posebnim bili su ljudi zaposleni u njemu. Receno terminologijom Sarla Bodlera (Charls Baudelaire), bio je to sami “spleen” drustva. Fizicki, ili psihicki hendikepirani ljudi, kako Holandjani tako i stranci (“alochtonen”), koji su najveci dio svog zivota proveli na drustvenoj skrbi (citaj: “socijali”, odnosno “ziektewetu” - visemjesecnom, a, nerijetko, i dugogodisnjem placenom bolovanju). Posljednjih godina, uslijed strozije drustveno-ekonomske politike i kontrole, ti ljudi su bili prinudjeni da pocnu da rade, i to, najcesce, za istu onu socijalnu nadoknadu na koju su, donedavno, i bez rada polagali pravo.

Bilo je to saroliko drustvo. Sakati, gluhi, nijemi, padavicari, sizofrenicari, daun-sindromasi, manicno depresivni, neshvaceni genijalaci-autiste, alohtoni - nedovoljno integrisani u drustvo, nervozni i asocijalni autohtoni tipovi, ili, pak, cisti foliranati koji su sve cinili samo da ne rade. Odjeljenje na koje sam rasporedjen brojalo je tridesetak ljudi, a bilo je sastavljeno od sesnaest razlicitih nacija. Turska, Maroko, Somalija, Eritreja, Zair (Kongo), Sudan, Gana, Burkina Faso, Irak, Iran, Afganistan, Pakistan, Indonezija, Surinam, Holandija i Bosna i Hercegovina. Bilo je tu jevreja, hriscana, muslimana, hindusa, pa cak i jedan rastaferijanac. Nevjerovatna je to koncetracija razlicitih rasa, tipova, karaktera i ljudskih sudbina na jednom tako skucenom mjestu kao sto je to fabrika.



34

Regina iz Gane je, recimo, bila najveca brbljivica. Ona je mljela svih osam sati dnevno, cetiri dana u sedmici, (sreca, pa je srijedom imala slobodno!), i niko ziv nije bio u stanju da je zustavi. Poenta je u tome sto ona i nakon dvadeset godina provedenih u Holandiji jos uvijek nije znala ni rijec holandskog, te je svoje neiscrpne monologe vodila na “slomljenom” engleskom. Uzgred, Regina joj je bilo “umjetnicko” ime, pravim imenom zvala se Hava. Drugo ime prisila je sama sebi zbog toga sto je drzala da nakon “11. septembra” nece imati prodju u holandskom drustvu, buduci da je bila muslimanka. Zejnuba, Turkinja, bila je, nekako, najspretnija i najvrednija. Ona je za osam sati znala uraditi koliko neki za dvadeset i cetiri. Abdul iz Maroka je, ruku na srce, bio najveci folirant. Taj je radio svega dva dana u sedmici i to po cetiri sata, a svo to vrijeme je samo gledao kako da se izvuce od posla, ili da zakuka na neku boljku. Almasa iz Eritreje je po svaku cijenu htjela da ostavi dojam inteligentne osobe, a, naprimjer, pojma nije imala da je Etiopija - zemlja od koje se Eritreja 1993. otcijepila i postala nezavisna - svojevremeno bila italijanska kolonija. A to je, otprilike, isto kao kad bi vam neko iz Bosne zanijekao da je Jugoslavija nekada bila pod Svabom. Stiven, Surinamac, je bio olinjali smeker sa tankim brcicima ala Klerk Gebl i frizurom “tarzanicom”. Taj je po vascijeli dan pjevusio “Strangers in the night”, “Green, green, green grass of home” i slicne evergreenove. Zanet iz Burkine Faso je bila dezurna predikantica. Ona je iskreno vjerovala u carstvo nebesko i svakoj stvari na svijetu, dobroj ili losoj, nalazila objasnjenje u bozjoj volji. Nadira je dolazila iz Afrik(a)stana, kako je to, u neznanju, volila da istakne Regina (iz Gane). (Uzaludna su bila sva moja objasnjavanja da nigdje na svijetu ne postoji takva zemlja i da Nadira, uostalom, dolazi iz Azije, za Reginu je to ostao Afrik(a)stan!) Nadira je, zapravo, bila Afganistanka, i svim silama se trudila da ljudima oko sebe objasni kako je situacija u njenoj zemlji tako katastrofalna da Afganistanci sada, ustvari, zale za vremenima kad ih je bio okupirao Sovjetski Savez. Dok je Holandjanin Jan, po ubjedjenju rastaferijanac, pod izlikom da mora u wc, svaki puni sat izlazio vani da produva joint.



35

Gabrijel je bio iz Sudana. Crn kao crna noc, ili, ako hocete, kao najcrnji ugalj iz najdubljeg okna Krekinog rudnika. Imao je cetrdeset i pet godina i zivio je sa majkom, sa kojom je prije deset godina pobjegao od rata i neimastine iz sopstvene zemlje. Bio je cutljiv i nikad nije kasnio na posao. Holandski nije znao ni beknuti te se, isto kao i Regina, snalazio na “slomljenom” engleskom. Imao je rijetke, izbacene zube i krupne, mesnate usne na kojima se stalno zadrzavala pljuvacka. Zbog toga je cesto bio predmet sala koje su sa njim zbijale Almasa i Regina. Poput iskusnih provodadzika njih dvije su Gabrijelu po fabrickom krugu neprestano trazile odgovarajucu “mladu”. Po tvrdnji ovih dviju, bila je, naime, nevidjena sramota da jedna tako stara mrcina jos uvijek zivi sa majkom i da nema zenu. On je njihove sale, najcesce, prihvatao sa smjeskom, medjutim bilo je i momenata kada bi ove dvije zbilja presle svaku granicu lijepog ponasanja i tada bi se Gabrijel opasno znao naljutiti na njih. Ne znam tacno kada, cini mi se za jedan Bajram, Muhamed iz Pakistana je Gabrijela “prekrstio” u Dzibrila. Dugo mu je trebalo da objasni da je to, ustvari, jedno te isto. Da je Gabrijel kod hriscana isto sto i Dzibril kod muslimana. Naime, bozji andjeo. Gabrijelu je to bilo interesantno, ali je ostao pri tome da je, ipak, Gabrijel, zbog toga sto je hriscanin. Onda je u diskusiju uskocila Regina i Gabrijela nazvala hadzijom. (To zbog toga sto on sa glave nikad nije skidao vunenu kapu slicnu fesu!) “Hadzi-Gabrijel! Merhaba, hadzi-Gabrijel!” - vikala je na sav glas, a odjeljenje se smijalo. Gabrijel, ocito, nije shvatio znacenje njenih rijeci te je zatrazio objasnjenje. Regina mu je kazala da se hadzijom postaje kada se ode na hodocasce u Meku. Gabrijel je na to slegnuo remenima, napucio usne i priznao da to nije znao. U njegovoj zemlji, zapravo, hadzijama nazivaju osobe koje imaju puno para. U tom trenutku sam iznenadjeno podigao glavu i dobacio mu da je isto tako i u Bosni. Da, doduse, hadzije jesu ljudi koji su posjetili Meku, ali da su hadzije, isto tako, i ljudi koji imaju puno para. Na sta se Gabrijel slatko nasmijao, zadovoljan sto ga napokon neko razumije.



36

To slucajno i, pomalo, banalno saznanje da i u dalekom Sudanu, isto kao u Bosni, hadzijama nazivaju ljude koji imaju puno para, samo me je ucvrstilo u uvjerenju da je svijet postao globalno selo, ali i da je jaz izmedju bogatih i siromasnih u njemu postao nepremostiv. Iz dana u dan ono “burazerovo geslo” - il’ si bos, il’ si hadzija - iz pjesme “Zabranjenog pusnja”, postaje zlatno zivotno pravilo. Nema sumnje, u ovom i ovakvom svijetu, bogati su hadzije. Siromasni su bosi. Ja i ti, crni moj Gabrijele, nismo hazdije. Bosi smo. I zemlje iz kojih dolazimo su nam iste. Gole i bose. “Spleen” smo ovog bogatog drustva, moj crni brate, vidi samo gdje i za koju crkavicu radimo. Zemlje su nam u dronjcima, a ljudima koji su ostali tamo jos je teze i gore nego nama ovdje. A hadzije ostaju hadzije. I kad, da izvines, useru motku. Dokaz za to ti je i ova bjelosvjetska finansijska kriza. Za nju su, naravno, krive hadzije, koje nikad nisu vidjele Meku. Ali, ko im sta moze? Svoju krvavo stecenu ustedjevinu, novcane priloge za razno-razna osiguranja i penzione fondove bosi su ostavljali na povjerenje hadzijskim bankama i osiguravajucim drustvima. Hadzije su se onda hadzijale parama bosih kupujuci dionice na berzi, uvecavajuci tako svoj kapital. A bosi su, kako bi i oni nesto za zivota imali, od hadzija posudjivali kredite (hipoteke), i vracali im visoke kamate. I sada, kada prijeti opasnost da se cijeli taj sistem srusi kao kula od karata, jer se vrijednost hadzijskih dionica na berzi pocela topiti kao lanjski snijeg - uslijed cega hadzije sada nisu u mogucnosti da vrate bosima ono sto je njihovo - iza hadzija, odjednom, staje drzava. Citave drzave! A sa cim? Sa novcima prikupljenim, mahom, od istih tih bosih, koji se u strukturi drzavne masinarije jos nazivaju poreski obveznici. A zasto? Pa da bi sve ostalo isto. Da bi se hadzije opet mogle hadzijati novcem koji su krvavo stekli bosi. I da bi bosi, kako bi i oni nesto za zivota stekli, hadzijama opet isplacivali visoke kamate na posudjene kredite. Hadzije, dakle, ostaju hadzije, a bosi - bosi. Ja i ti Gabrijele, moj crni prijatelju iz Sudana, nemamo puno izbora. Mi, izgleda, hadzije mozemo postati samo ako odemo u Meku. Problem je u tome sto i za to treba puno para. Ako mene pitas, ja ne bih potpuno odbacio opciju da probamo opljackati banku. Ako uspijemo - hadzije smo. Ako ne uspijemo, i opet dobro. Znas kako ono kaze jedna druga pjesma od iste grupe: “Ko prezivi 12 godina u KaPe domu Zenica, taj je pravi hadzija!”



37

(N. Mujcinovic)

LIKOVNA UMJETNOST

Bosanski stecak

Nema dana a da na nju nemislim. Nema noci a da nju ne usnim.

Nema zivota bez nje, Bosne i Hercegovine! Almir Dervisevic



38

ISTINA I SAMO ISTINA SLIKARA ALMIRA DERVISEVICA

U januaru mjesecu 2009 mladi i senzibilni slikar sarajlija Almir Dervisevic, koji zivi i radi u Amersfortu, ucestvuje na jednoj veoma interesantnoj i znacajnoj izlozbi za nasu zajednicu u Utrechtu, Nobelstraat 12a. Tema izlozbe Onze Jongens (Nasi momci) je uloga holandskih vojnika pri mirovnim(?) misijama u svijetu. Pored Dervisevica ucestvuje jos 15 holandskih, jedna portugalska i jedna njemacka umjetnica. Likovna djela sa kojim ce se Dervisevic predstaviti cine likovni objekti u prostoru i likovne intervencije u prostoru. Dervisevic kaze: “Istina i samo istina je moto. Moj cilj jeste da ukazem na postojanje neokolonijalizma ali i da suocim ponovno publiku sa temom genocida u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da cu publiku pozitivno iznenaditi zahvaljujuci mojoj ljubavi prema istini i pravdi. Sada moze neko postaviti pitanje sta je istina. Naravno da to moze svako uciniti isto kao sto i ja mogu iznijeti moju viziju istine i pravde. Sto cu naravno i uciniti, u ime naroda. Saljem oficijelnu persbericht od same galerije u kojoj ce izlozba biti.” Onze Jongens 3 januari t/m 1 februari 2009

Kunstliefde, Nobelstraat 12a, Utrecht, www.kunstliefde.nl

Geachte medemens,

Alles gaat te snel waardoor wij mensen steeds minder van

de waarheid kunnen zien. Toch is de waarheid altijd om ons heen!

Het is alleen nog de vraag of wij überhaupt behoefte hebben aan de

waarheid?

Dragi covjece,

Sve se krece prebrzo tako da mi ljudi sve slabije vidimo istinu.

Ipak je istina uvijek prisutna tu oko nas!

Samo je pitanje da li mi uopste imamo potrebu za istinom?

Weet U wat Neokolonialisme is?

Znate li sta je neokolonijalizam?

Gegevens kunstenaar: AlmirDervišević13feb1972SarajevoBosniëenHerzegovinaBosnjak

Email: [email protected] / Mob. telefoon: 06 – 151 32 703 / Nederland



39

OTKRITE KULTURU BOSNE I HERCEGOVINE

Zainteresovani se mogu najaviti putem e-mail adrese

Svako ko se prethodno prijavi dobice kartu 8.11. u De Balie-u

Voor routebeschrijving zie: www.debalie.nl



40

SAH

POCINJE PRVENSTVO REGIJE AMSTERDAM Formiranjem novog udruzenja u Amsterdamu i sahovski klub, koji je vise od decenije bio pod krovom i imenom “Udruzenja BiH”, pocetkom maja dozivio je transformaciju. Od ove takmicarske sezone nosice ime “Bron”, kao i novoformirano udruzenje. Za predsjednika kluba izabran je Harun Avdic, sto mu je funkcije i u udruzenju. Sekretar je Senad Kustura, a selektor ekipe Zijad Becic. Bitnijih promjena u upravi sahovskog kluba nije bilo, jer su na celu kluba ostali stari i provjereni sahisti i promotori u istom: Becic i Kustura. Pocetak sezone u ligi regije Amsterdam ocukuju spremni. Liga se igra u sedam kola gdje ima osam ekipa a takmici se na osam tabli. Ni ove takmicarske sezone u ligi u igrackom sastavu nece biti bitnijih promjena. Vec skoro desetak godina nasi sahisti igraju u sastavu: Jovan Ceko, Zijad Becic, Senad Kustura, Murat Musabegovic, Martin Tomanic, Hamzalija Mehmedovic, Luka Olujic i Fadil Camic. Prva trojica igraca u prosloj sezoni odigrali su sve meceve, dok se za ostale moze reci da su to ucinili sa pedeset posto ucesca. U prosloj sezoni u ligi osvojili su trece mjesto, a u kup takmicenju koje se igra na cetiri ploce dosli su do polufinala. Vrijedi podsjetiti da su u kupu pobijedili i renomirani “Het Parool” sa 3:1. “To nam je ostalo u lijepoj uspomeni od proslogodisnje sezone. Ako se zna da je “Het Parool” dvije takmicarske lige ispred nas onda je to i vrijednije” – istice nam u kracem razgovoru selektor Zijad Becic. Vrijedi istaci da je ovo jedini sahovski klub u Holandiji koji okuplja samo alohtone, sto sahovska federacija ove zemlje (“KNSB”) zna da cijeni. Pocetkom jeseni “Sahovski klub Bron”, i selektor Becic sa vodecim igracima, bice ukljuceni u akciju sahovske federacije pod nazivom “Sah za alohtone”. Organizovace se edukacija alohtonih u skolama u Amsterdamu. Cijelu akciju treba da prati i finansijska potpora “KNSB”-a. Inace, to smo i ranije isticali pisuci o sahistima porijeklom iz BiH, oni su multinacionalno udruzenje, kao i udruzenje “Bron”, sto se dobro da uociti prilikom posjete prostorijama u kojima se okupljaju svakog dana od 14 do 23 sata. Krajem septembra pocela su takmicenja u ligi regije Amsterdam o cemu cemo vas izvjestavati u nekim od narednih brojeva. Ukoliko udruzenje “Bron” dobije finansijsku potporu za sljedecu budzetsku godinu time ce i buducnost jedinog alohtonog sahovskog kluba u Holandiji biti izvjesnija. NN



41

OK KAKANJ IZBORIO PLASMAN U DRUGO KOLO Chelindž Kupa

19.10.2008 Ekipa OK Kakanj je sinoc u sjajnoj atmosferi na svom terenu u drugoj utakmici Chelendž

Kupa savladala ekipu Odensea po drugi put i tako se plasirala u drugo kolo ovog renomiranog

evropskog takmicenja. gdje ih 05.11.2008. 20h. u Holandiji docekuje ekipa D.O.C. Stap Orion

DOETINCHEM. Adresa:Sportcentrum Roozengaarde. Bezelhorstweg 115. 7002 CC Doetinchem

Sjajna atmosfera u dvorani u Kaknju 18.10.2008.

Dobro došli

Odbojkaški Klub KAKANJ BiH

UTAKMICA BOSNA I HERCEGOVINA - BELGIJA

Zainteresovani za odlazak na utakmicu Belgija - Bosna i Hercegovina mogu se javiti za rezervaciju autobuskih karata gospodinu Mustafi Hujduru e-mail: [email protected] Cijena karte jos nije poznata ali cete biti blagovremeno obavijesteni. M.Hujdur



42

BH KONZULARNI DANI SVAKE POSLJEDNJE SUBOTE U

MJESECU U AMBASADI BOSNE I HERCEGOVINE

U DEN HAGU

KONZULARNE USLUGE GRADJANIMA BiH U

NIZOZEMSKOJ PRUZACE SE I U 2008. GODINI

od 10 do 14.00 casova SVAKE POSLJEDNJE SUBOTE

U MJESECU, POCEV OD 26. JANUARA

U AMBASADI BIH U DEN HAGU

Bezuidenhoutseweg 223

Tel. 070 358 85 05

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform - Krovna organizacija zajednice udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network (organizacija u 7 zemalja svijeta)

Nasa Bosna je list gradjana BiH U Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic A. Fazlic N. Mujcinovic [email protected] www.bihplatform.nl ziro racun ABN.AMRO

br. 41.19.38.363

Documents

NASA BOSNA