NAŠA BOSNA GOUDA, 06.12. 2019 NAŠA …platformbih.nl/onewebmedia/NAŠA BOSNA 61.pdf · 2019-12-09 · NAŠA BOSNA GOUDA, 06.12. 2019. 4 Naša Bosna – List građana Bosne i Hercegovine

www.platformbih.nl NAŠA BOSNA GOUDA, 06.12. 2019.

1 Naša Bosna – List građana Bosne i Hercegovine u Holandiji

NAŠA BOSNA List građana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 61

NAMA VALJA IĆI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KIŠI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervišević

PROTESTNO PISMO KOMITETU ZA DODJELU NOBELOVE NAGRADE PETERU HANDKEU Poštovani predsjedniće Komietata za dodjelu Nobelove nagrade gosp. Anders Olsson, Mi, preživjeli pada Srebrenice 11. jula 1995., rodbina žrtava i njihove pristalice koji od 1996. svake godine 11-og jula organizujemo Nacionalno sjećanje na Genocid Srebrenice na Het Pleinu ispred Parlamenta Holandije u Den Hagu, sa užasavanjem smo saznali o dodjeli Nobelove nagrade za literaturu austrijskom piscu Peteru Handkeu. On u njegovim različitim književnim spisima (između ostalih “Zimsko putovanje rijekama Dunav, Sava, Morava i Drina ili pravda za Srbiju”) dokazuje da je pristalica srpske ratne propagande. Držao je govor na sahrani ratnog zločinca Miloševića i javno doveo u pitanje srebrenički genocid. Zbog tih javnih nastupa, tokom kojih je nedvosmisleno podržavao zločinački i genocidni režim, diskreditovana je njegova licnost do te mjere da vjerujemo da ni na koji način ne može biti opravdana dodjela tako značajne i prestižne nagrade. Nagrada bi značila priznanje politike genocida, kakvu je vodio Miloševićev režim u periodu od 1992. do 1995. godine i šamar u lice svima koji su zbog toga postali žrtva, što su još uvijek i dan danas. Stoga vas pozivamo da, u ime svih žrtava, povučete Nobelovu nagradu za Peter Handkea i da istu ne dodijelite 10. decembra 2019.godine. S poštovanjem! Komitet za Organizaciju Nacionalnog sjećanja na Genocid u Srebrenici u Den Hagu Srebrenica Herdenking – Nikad zaboraviti www.srebrenica-herdenking.nl Predsjednik Samir Hajdarević Sekretar Jolies P. Heij Udruženje preživjelih Srebreničkog Genocida 95 www.srebrenica95.nl Platforma BiH- Krovna organizacija udruženja i građana BiH u Holandiji www.platformbih.nl Mladi BiH - Organizacija mladih BiH u Holandiji www.mladibih.nl Fondacija istorija totalitarnih režima i njihovih žrtava SGTRS Stichting Geschiedenis Totalitaire Regimes en hun Slachtoffers www.sgtrs.nl Islamska zajednica Bosnjaka Holandija IZBH www.izbn.nl Internationaal Comite voor Humanitair Ingrijpen ICHI Holandija, 25. novembar 2019.

http://www.platformbih.nl/

http://www.srebrenica-herdenking.nl/

http://www.srebrenica95.nl/


http://www.mladibih.nl/

http://www.sgtrs.nl/

http://www.izbn.nl/



Čanovi Komiteta za Organizaciju Nacionalnog sjećanja na Srebrenički Genocidi u Hagu

PREMINUO HALIL DŽANANOVIĆ, PJESNIK, NOVINAR, PRVI NOSILAC PRIZNANJA PLATFORME BIH ZA LIČNOST GODINE U HOLANDIJI 2004. GODINE Piše: Mujo Midžić Polovinom oktobra 2019. godine iznenada je u Amsterdamu preminuo Halil Džananović, pjesnik, književni kritičar, novinar, dugogodišnji član redakcije magazina građana Bosne i Hercegovine u Holandiji “Naša Bosna”, aktivni član udruženja bosanskohercegovačke dijaspore.

Halil Džananović

Neka se svjetla pogase. Neka se oglasi tespih od jantara, nek’ bljesne runo pustekije, nek’ zapleše plamičak na grobovima, nek’ svijetle oni koje je crnina progutala. Nek’ konačno svane u ime istine! Neka sagorim dok luč nosam kroz ovaj mrak, jer sam tako ili odlučio ili sam višom silom žrtvovan. Amin!




https://docplayer.nl/50251939-Tulipani-nas-ne-mirisu-vise-pise-halil-dzananovic-licnost-godine-u-

holandskoj-dijaspori.html

Rođen je 1952. u Podosoju kod Srebrenice gdje je završio Osnovnu školu a od petnaeste godine se školuje u Beogradu. Uz redovan posao u administraciji jednog građevinskog preduzeća pisao je poeziju i kraće humorističke sastave, koje je objavljivao u više listova i na tadašnjim radio stanicama. Početkom rata u BiH dolazi u izbjeglištvo u Holandiju 1993. godine i od tada pa sve do preselenja aktivno učestvuje u organizovanju i društvenom spajanju ljudi iz BiH i drugih krajeva bivše zajedničke države. Posebno se angažovao u organizovanju društvenog i kulturnog života u udruženjima u Den Hagu i Amsterdamu. Bio je aktivni učesnik i pratilac najvažnijih aktivnosti krovne organizacije udruženja i građana BiH u Holandiji Platforme BiH za što je zaslužio i postao nosilac priznanja “Ličnost godine” za 2004. godinu. Bilo je to prvo priznanje ove vrste za izuzetne aktivnosti i doprinos Dijaspori BiH u Holandiji. Bio je i član prve redakcije Lista građana BiH u Holandiji “Platforma”, sadašnjeg magazina “Naša Bosna”. Džananović je bio rado viđen i cijenjen gost na mnogim skupovima, promocijama knjiga i vođenju literarnih večeri. Vodio je nekoliko godina i “Radio Bosnu” koja je emitovala program jednom nedjeljno iz Amsterdama, zajedno sa potpisnikom ovih redova. Mnogi pisci i pjesnici, posebno iz dijaspore BiH iz cijelog svijeta, obraćali su se Džananoviću za mišljenje i recenziju njihovih knjiga, što je rado čnio i podsticao ih da nastave sa pisanjem. U izdanju Bošnjačke kulturne zajednice i Zajednice Sandžačke dijaspore za Holandiju u Novom Pazaru stampa 2016. godine knjigu “Kobac i druge priče” i zbirku izabranih pjesama “Tragač”, o ćemu smo ranije pisali. Džananović je bio dobitnik i specijalnog priznanja manifestacije “Poezija Mediteranskih zemalja” za 2005. godinu. Pjesme su mu prevođene na Holandski, Turski, Engleski i Makedonski jezik. Napisao je i roman posvećen masakru i genocidu Srebreničana koji je u nastavcima objavljivan na portalu tačno.net i drugim portalima. Roditelji su mu svirepo ubijeni na kućnom ognjištu u Podosoju, a zemni ostaci jednog od roditelja jos uvijek nisu pronađeni. Posebno se treba istači da je Džananović bio član redakcije “Naša Bosna” (jedinog elektronskog glasila Dijaspore BiH u Holandiji) od njenog prvog broja 2004. godine . Posmrtni ostaci Halila Džananovića su nakon klanjanja dženaze u Amsterdamu 19.10.2019. prenijeti u Bosnu i Hercegovinu i ukopani 21.10.2019. na Husinom u mezarju Cerik u Tuzli. Ostaće kao čovjek i pjesnik trajno u lijepoj uspomeni onih koji su ga poznavali, slušali ili čitali. Bio je human i darovit čovjek. Neka mu je rahmet duši! Iz zbirke pjesama “Tragač” objavljujemo pjesme koje je naš prika Halil, kako su ga najbliži prijatelji zvali, nadahnuto govorio prilikom mnogih nastupa pred publikom.


https://docplayer.nl/50251939-Tulipani-nas-ne-mirisu-vise-pise-halil-dzananovic-licnost-godine-u-holandskoj-dijaspori.html

https://docplayer.nl/50251939-Tulipani-nas-ne-mirisu-vise-pise-halil-dzananovic-licnost-godine-u-holandskoj-dijaspori.html



SINKO Sinko! Ti, ovaj tuđinski, Ko maternji jezik – jezičaš. Ako te katgod – štogod O Bosni i Bošnjacima priupitaju Najviše ćeš reći Ako budeš šutio Ako budeš i ako te bude. PJESMA ZA AMORA Šta to radiš Amore? Skupljam ove blješteće bjeline Po bošnjačkim jamama i ambisima Niz čije katakombe teče užarena rijeka Razdvajajući nas na obje obale I uzimajući kad god joj se prohtije. Skupljam i na sunčevinu iznosim Visoko podižem i nebu pokazujem A nebo od olova Nad zemljom od bolova. I da znate, najteže je s lubanjama. One su najteže, Naročito male. Što manje to teže. Šta to pričaš, Amore? Nemam ja glasa Na ovom našem čistilištu, Na našem bosanskom mučilištu. Ovdje, gdje zdravi obole A bolesni ozdrave I slijepci progledaju Nemam je glasa. To mala dječija lubanja Mitskom bosanskom junaku Zmaju od Bosne pjesmu pjeva. Ti bar znaš gdje ležiš i zašto. Ja ne stigoh porasti Za pretežak štit I oklop bosanski.




Ljubio si, zna se. Ja ne spoznah Najslađu gorčinu svjeta. Jer ljubih samo mrtvu majku, Oca strijeljana, braću pobijenu, Sestre raskomadane. I kunem se: kletvom ću na kletvu, Kletvom i molitvom Da mi se kletva usliši. Kunem Od neba još neviđen, Raskućen Obezglavljen, Bez glasa I jezika Ostavljen. Kunem vas Kletvom I molitvom Molitvom se O meni raspitujte.

PUTOKAZ Ugorke prošlosti sagorjele Prinesi na rubove provalije Iz koje se uvijek čuju zvuci tugovanke Tebi namijenjene Otmi se lažima da si najveći Samo je Jedan Put u budućnost Umom osvjetljavaj Nedaj da te opet prevare I nemoj bezgrešnost priznati Puno si krvi vidio Još joj se miris žari Obuzdaj plamičke mržnje I budan, slobodno sanjaj A kad sanjaš, budan bdij Da ti san u san ne saspu Jer, tren si samo A tren je ništa U beskonačnom plavetnilu Punom gustog mraka Iz kojeg ti ponekad Zvijezde namiguju




I čame ko utvare (čini ti se) Na opustošenoj avliji Gdje se koža tvojih predaka U svilen gajtan ispliče E, hej, trenutku, e, hej, PROLAZNIČE! Pribilježio:Halil Džananović

1 1 / 1 0 / 2 0 1 9 O D I B R A H I M H A L I L O V I Ć

Reagiranje prof. Francisa A. Boylea na sramnu i neprihvatljivu dodjelu Nobelove nagrade Miloševićevom piscu i agitatoru, fašisti Peteru HANDKEU: ŠVEDSKI POKUŠAJ NEGIRANJA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA – NASTAVAK PLANA EU NA UNIŠTENJU RBIH

Reagiranje prof. Francisa A. Boylea na sramnu i neprihvatljivu dodjelu Nobelove nagrade Miloševićevom piscu i agitatoru, fašisti Peteru HANDKEU:

ŠVEDSKI POKUŠAJ NEGIRANJA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA – NASTAVAK PLANA EU NA UNIŠTENJU RBIH

Povodom sramne i neprihvatljive odluke Švdske kraljevske akademije – oglasio se prof. dr. Francis A. Boyle. U nemogućnosti da svoj stav iznese u bosanskim medijima zbog blokade SDA, prof. Boyle se obratio e-mailom nekolicini bosanskih prijatelja uz napomenu da taj njegov komentar slobodno objave.

Prof. Boyle:

“Komitet za dodjelu Nobelove nagrade za književnost jednostavno pokušava izbjeći i negirati srpski genocid nad Bosancima i rehabilitirati naciste i njihove nacističke pristaše poput Handkea.

Imajte na umu da su Handkeov otac i očuh “služili” u Hitlerovom Wehrmachtu koji je istrebljivao nevine ljude širom Evrope i Sjeverne Afrike. Iver ne pada daleko od klade.

Ova Nobelova nagrada za književnost dodijeljena Handkeu stiže iz Švedske.


https://ihalilovic.com/2019/10/11/reagiranje-prof-francisa-a-boylea-na-sramnu-i-neprihvatljivu-dodjelu-nobelove-nagrade-milosevicevom-piscu-i-agitatoru-fasisti-peteru-handkeu-svedski-pokusaj-negiranja-genocida-nad-bosnjacima-nas/

https://ihalilovic.com/author/varcar/



Ne zaboravimo da je Švedska država članica Evropske unije koja je pokušala uništiti Republiku Bosnu i Hercegovinu i Bosance u pregovorima u Owen-Stoltenbergovom planu, i uz pomoć njihovih nasljednika. Taj plan napravljen u ime EU sam osobno zaustavio.

Ovaj Nobelov komitet pokazao se kao produžena ruka toga Owen-Stoltenbergovog plana i to nakon sudski dokazanog srpskog genocida nad Bosancima.”

Profesor Francis A. Boyle, Generalni agent za Republiku Bosnu i Hercegovinu pred Međunarodnim sudom pravde sa izvanrednim i opunomoćenim ovlastima.

***

Ed Vulliamy: Nobelova nagrada koja obeščašćuje žrtve genocida

13.10.2019.

Ed Vulliamy

Jedan od najcjenjenijih britanskih novinara koji je izvještavao s ratišta u Bosni i Hercegovini, Ed

Vulliamy u autorskom članku za list Guardian postavio je važna pitanja i iznio svoje stavove o

ovogodišnjem dobitniku Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu.

Vulliamy smatra da, bez obzira na njegove književne zasluge, mračni moral Petera Handkea, trebalo

ga je diskvalifikovati.

“Najveća nagrada u literaturi pripala je piscu koji negira postojanje koncentracionih logora koje sam

imao zlosretnu čast pronaći u Bosni 1992. godine, koji je hvalio Slobodana Miloševića, čovjeka koji je

upravljao uraganom nasilja čiji su oni bili dio i koji osporava masakr u Srebrenici iz 1995. godine.

Peter Handke je branilac genocida koji postoji u živom sjećanju u srcu Evrope. On govori jedno, dok

zemlja širom Balkana skriva masovne grobnice. Dok Handke iznosi svoja stajališta, kosti predstavljaju

činjenice.

Da li je to bitno? Književnost mora postojati nezavisno od politike; Nobelova nagrada mogla bi se

dodjeljivati bez obzira na moral ili ideologiju. Ali nagrada ne služe tome. Dodjeljuje se, prema volji

Alfreda Nobela, za izvanredno djelo u idealnom smjeru ili smjeru jednog ideala.




Nagrada ima moralne, baš kao i literarne pretenzije: Seamus Heaney osvojio ju je 1995. godine za

djelo “lirske ljepote i moralne dubine”. Ezra Pound bio je među najvećim pjesnicima prošlog stoljeća, ali

nikad nije dobio nagradu, vjerovatno zbog svog fašizma i jezivog antisemitizma.

Handke nije samo izražavao vlastito mišljenje u knjizi “Putovanje do rijeka: Pravda za Srbiju” i

propovijedi na Miloševićevoj sahrani – on je dao kredibilitet masovnim ubistvima i, što je još važnije,

lažima. Ponudio je da svjedoči za Miloševića u Hagu. Da je to učinio možda bismo se sreli na

suprotnim stranama. Naše izvještavanje o Bosni je, kako je rekao još jedan kontroverzni nobelovac (za

mir, 1973. godine) Henry Kissinger “davanje dodatne vrline istini”.

Danas je istina ugrožena. Neistinite “činjenice” lako se proizvode i šire. Političari zamagljuju i

manipulišu razlikom između istine i laži. Handkeovo izjednačavanje Srebrenice sa manjim sramnim

postupcima bosanske vojske su poput Donalda Trumpa koji krivi “sve strane” za Charlottesville i

pronalazi “veoma fine ljude” među neonacistima. U stvari, aktuelni politički duh vremena i odbijanje

života sa “drugima” ima svoje korijene u postjugoslovenskom pokolju.

Ima nešto čudno u vezi Bosne: zašto javnim ličnostima nije važno da li su odobrile ili negirale pokolj?

Harold Pinter je 2005. godine osvojio Nobela priključivši se kampanji “Oslobodite Miloševića”. Noam

Chomsky je cijenjen za zastranjivanje i izjednačavanje logora i Srebrenice. Pitam se razmišljaju li ljudi

poput Handkea kakav je njihov utjecaj na preživjele i ožalošćene.

Kada sam o negatorima pitao dr. Idriza Merdžanića, koji je u logoru Trnopolje pokušavao pomoći

zlostavljanim muškarcima i ženama, rekao je: “Teško je pronaći prave riječi da opišete logore i ono što

nam se dogodilo, a kamoli opisati šta ti ljudi rade”.

Svako ko se bavi čuvanjem uspomena na ono što se dogodilo u Bosni na ovu nagradu može reagovati

samo gorkom iscrpljenošću, osjećajem da su svi napori bili uzaludni.

Moje shvatanje novinarstva je da hodate ravnom linijom i izvještavate o istini. To je posebno isplativo i

teže nego što bi trebalo biti. Književnost djeluje prema drugim standardima – kako i treba – ali ipak,

ovaj bijes sa kule od kostiju potječe od zamračenja i mijenjanja historije. Oni su pobijedili, mi smo

izgubili; laži su pobijedile, istina je izgubila.

I koja je svrha? Zašto se truditi? Handkeu ću suprotstaviti pisca čije je mjesto na podiju u Štokholmu iz

1957. godine zaprljao: Alberta Camusa.

Camusov veličanstveni govor prilikom dobijanja nagrade odnosio se na dužnost pisca da radi više od

pisanja, da svjedoči istini. Deset godina ranije Camus je objavio svoje remek-djelo “La peste”, čiji je

glavni junak dr. Rieux borio za spašavanje života djeteta zaraženog kugom. Iako djetetu nije bilo spasa,

on je to radio jer je tako bilo ispravno.

Također, u ovoj sadašnjosti bez vrijednosti, citirat ću Handkeovog prethodnika iz 2016. godine Boba

Dylana koji kaže: “Ponekad mislim da ne postoje riječi osim ovih koje govore šta je istina. Ali istine

nema izvan Vrata raja”.”

A.P/KLIX

Kako je profesor Emir Suljagić odgovorio Nobelovom komitetu

12. oktobar 2019.


http://prve-novine.com/2019/10/12/kako-je-emir-odgovorio-nobelu/



Odluka Komiteta Kraljevske švedske akademije nauka da Nobelovu nagradu za književnost dodijeli Peteru Handkeu izazvala je niz negativnih reakcija i osuda javnosti u BiH, regije, ali i širom svijeta.

Ovaj austrijski autor, poznat je po negiranju genocida u Srebrenici i kao obožavalac Slobodana Miloševića. Žustra polemika povodom dodjele Nobelove nagrade kontroverznom austrijskom autoru vodi se i na društvenim mrežama. Jedan od komentara koji je zavrijedio pažnju je post Emira Suljagića, koji je preživio genocid u Srebrenici, trenutno profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Njegovu objavu vidjelo je preko 600 hiljada korisnika ove mreže. Suljagić je naime na Twitteru odgovorio Komitetu Kraljevske švedske akademije nauka na pitanje: “Da li ste čitali neku od knjiga laureata za književnost 2019. Petera Handkea?”. Suljagić je u odgovoru napisao: “Ne, bili smo zauzeti traženjem naših porodica i prijatelja sahranjenih u masovnim grobnicama, koje on negira da postoje”, napisao je Suljagić.




Jolies Heij razotkriva pogrešnog nobelovca

Peter Handke – vrati Nobelovu nagradu!

Piše: Jolies Heij

Članica Komiteta za organizaciju Dana sjećanja na Genocid u Srebrenici 11. juli u Den Hagu

O neposlušnosti i pogrešnim koracima

Prošlog četvrtka dodijeljena je Nobelova nagrada za književnost austrijskom piscu Peteru Handke. Još jedna stvar o kojoj svijet sliježe ramenima, osim šake poznavalaca Balkana. Za vaše obavještenje, dragi čitatelju: Handke je šezdesetih godina kao mladunće strašno potresao pozorišta provokativnim komadom "Publikumbeschimpfung" u kojem glumci publiku nazivaju pokvarenom ribom, odlučio se upustiti u novi nekonformistički akt tokom jugoslavenskih ratova devedesetih godina, naime javno snimanje za Srbiju šibanu od zapadnih medija, a posebno režima pokojnog Slobodana Miloševića. Na pitanje zašto mora da podržava Miloševića, a ne opoziciju, odgovorio je: “U Srbiji uopšte nema opozicije”, ignorišući brojne studentske proteste u Beogradu, koje je Milošević čvrstom rukom spriječavao…

Handke je okrunjen princom Srpske akdamije nauka i umjetnosti, jednog kluba nacionalističkih intelektualaca kakve danas često nalazite na Forumu, čiju ideologiju etničkog čiššenja je realizovao Milošević. Handke je pisao u njegovom „Winterliche Reise oder Gerechtigkeit für Serbien” (“Zimsko potovanje ili pravda za Srbe”) himnu o netaknutom srpskom selu te da se Jugoslavija nije trebala raspasti. Ne, po meni takodjer nije trebala, ali tome se brutalno suprotstaviti jednom fašističkom politikom “Svi Srbi u jednoj državi”, krvoprolićem, silovanjima, koncentracionim logorima, etničkim čišćenjem i genocidom, kao rezultat toga je zaista previše. 2006. godine, kada je Milošević umro – prije suđenja – u njegovoj ćeliji u Ševeningenu, Handke je na njegovoj sahrani izgovorio sljedeće riječi: “Ne znam istinu. Ali gledam. Slušam. Osjećam. Sjećam se. Zato sam danas ovdje, blizu Jugoslavije, blizu Srbije, u blizini Slobodana Miloševića”. Očigledno ga je zaslijepilo Slobodanovo sunce koje je blistalo u njegovim očima. To je čak toliko otišlo daleko da je obijesni pisac nastavio negirati srebrenički genocid. Kasnije je gadno zaokreno svoj “pogrešni hod”:

nije htjeo da omalovažava srpske ratne zločine a njegovo prisustvo na pogrebu Miloševića bio je način da se oprosti od Jugoslavije. Tada se postavlja staro pitanje: treba li se jedan pisac cijeniti po njegovom djelu ili po njegovom političkom angažmanu? “Griješnih” pisaca ima dosta u istoriji. To je već bio veliki napredak u mojim studijama, kada su nacističke simpatije Gottfrieda Benna - uz Bertolta Brechta, najvećeg njemačkog pjesnika 20. stoljeća - postavili usporedo s moralnim standardom. Tada ga nacisti




nisu uznemiravali zbog njegove slabo prikrivene poezije o požudi, smrti i razaranju, tako da je ljubav brzo ohladila. Benn se javno distancirao od svojih ranijih tvrdnji, koje su srećom jedva utjecale na njegovu poeziju. Radovi kolaboranta Louisa Ferdinanda Célina također su odlični za spontano čitanje. Kniga “Van het ene slot naar het andere” (“Od jednog utvrđenja do drugog“) govori o vremenu kad je bio lični ljekar Peteana, koji je svoju Komandu iz Vichyja preselio u Sigmaringen, koja se čita više kao avanturistički roman nego kao politički pamflet. Céline se nikada nije distancirao od svojih odvratnih uvjerenja ali je nakon rata oživljen, a svoje posljednje godine proveo je kao seoski ljekar u nekom zaseoku Normandije. Naravno, jedan pisac se mora uvijek prvo prosuđivati po njegovom djelu ali Nobelova nagrada je zaista nešto drugo u odnosu na literarnu rehabilitaciju, ona je najvažnija i najprestižnija nagrada u svijetu i iznad svega je povezana s određenom moralnom vrijednošću. Moja prva reakcija na ovu vijest bila je da ona svjedoči o svjetskom otuđenju Nobelove komisije. To je blago rečeno. Umjesto toga, svjedoči bezgraničnu glupost i političku sljepoću. Uostalom, ni jednog negatora holokausta također ne nagrađujete. To nije prošlo neprimijećeno pored svakog. Salman Rushdie je tvitovao da se suprotstavljao Handkeovom idiotizmu još prije dvadeset godina. Za jednog kolumnistu zaključak je neminovan. Peter Handke mora dobijenu Nobelovu nagradu vratiti.

Sa holandskog preveo: Dž. Kurić

KONAČNO PRAVDA U KONAČNOJ PRESUDI EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ZA BOSANSKU HEROINU FATU ORLOVIĆ I NJENU PORODICU

01.10.2019.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu: Crkva iz dvorišta Fate Orlović u Konjević-Polju mora biti uklonjena u roku od tri mjeseca

Bosna i Hercegovina mora izvršiti odluke Evropskog suda za ljudska prava da se ukloni crkva izgrađene na imovini lica koja su preživjela genocid u Srebrenici

Sud je utvrdio da je propust vlasti da ispoštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnosioca tužbe

Fata Orlović, etalon dostojanstva


https://avaz.ba/vijesti/bih/519972/hronologija-slucaja-nane-fate-orlovic



Evropski sud za ljudska prava donio je danas konačnu presudu kojom se nalaže da BiH mora izvršiti odluke kojima se nalaže uklanjanje crkve iz dvorišta Fate Orlović u Konjević-Polju.

Ovu odluku Evropski sud donio je jednoglasno, jer je došlo do povrede člana 1 Protokola 1 (zaštita imovine) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Podsjetimo, Srpska pravoslavna crkvena opština izgradila je crkvu na imovini koju su podnosioci prijave, odnosno nana Fata Orlović, bili prinuđeni napustiti tokom rata u periodu 1992. - 1995.

Sud je utvrdio da je propust vlasti da ispoštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine, kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnosioca tužbe, za koji vlasti nisu ponudile nikakvo opravdanje. To je imalo za posljedicu ozbiljno narušavanje prava na imovinu.

Sud je, također, utvrdio, sa šest glasova naspram jednog, na osnovu člana 46. (obaveznost i izvršenje presuda), da tužena država treba osigurati izvršenje dvije odluke koje su donesene u korist podnosioca tužbe, a naročito da osigura uklanjanje crkve s njihove imovine, najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što ova presuda postane konačna.

Nakon što je imovina izuzeta u korist Crkvene opštine Drinjača, tokom 1998. godine tu je izgrađena crkva. Podnosioci tužbe nikad nisu bili obaviješteni o postupku eksproprijacije.

Fata Orlović, nakon presude

Issued by the Registrar of the Court ECHR 328 (2019) 01.10.2019. U današnjoj presudi 1 vijeća u predmetu Orlović i drugi protiv Bosne i Hercegovine (predmet br. 16332/18), Evropski sud za ljudska prava je, jednoglasno, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1. (zaštita imovine) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Predmetni slučaj se odnosi na crkvu koju je Srpska pravoslavna crkvena opština izgradila na imovini koju su podnositelji predstavke bili prinuđeni napustiti tokom rata 1992.- 95. godine. Sud je naročito utvrdio da je propust vlasti da ispoštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnositelja predstavke, a za koji Vlada nije ponudila nikakvo opravdanje, imao za posljedicu ozbiljno narušavanje njihovog prava na imovinu. Sud je također utvrdio, sa šest glasova naspram jednog, na osnovu člana 46. (obaveznost i izvršenje presuda) da tužena država treba da osigura izvršenje dviju odluka koje su donijete u korist podnositelja predstavke, a, naročito, da osigura uklanjanje crkve sa njihove imovine, najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što ova presuda postane konačna.


https://avaz.ba/tag/6252/fata-orlovic



Osnovne činjenice Podnositelje predstavke čine 14 članova iste porodice, koji su rođeni u periodu između 1942. i 1982. godine, i žive u Konjević Polju i Srebreniku. Suprug prve podnositeljice predstavke i više od 20 drugih srodnika ubijeni su u genocidu u Srebrenici 1995. godine. Tokom rata 1992.- 95. godine podnositelji predstavke su bili prinuđeni da napuste svoj dom u Konjević Polju. Imovina na kojoj su živjeli pripadala je suprugu prve podnositeljice i njegovom bratu, a sastojala se od nekoliko stambenih i poljoprivrednih objekata, njiva i livada. Nakon što je imovina izuzeta u korist Crkvene opštine Drinjača, tokom 1998. godine tu je izgrađena crkva. Podnositelji predstavke nikada nisu bili obaviješteni o postupku eksproprijacije. Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini („Daytonski mirovni sporazum“) zvanično je prekinuo rat koji je trajao od 1992. do 1995. godine. U cilju implementacije Aneksa 7 sporazuma, koji garantuje pravo na slobodan povratak izbjeglica u njihove domove i pravo na povrat imovine, Republika Srpska (jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine) je 1998. godine donijela Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine. Podnositelji predstavke su pokrenuli postupak za povrat predmetne imovine u skladu sa ovim Zakonom. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC) iz 1999. godine, a nakon toga i odlukom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica iz 2001. godine, utvrđeno je njihovo pravo na potpuni povrat imovine. Obje navedene odluke su konačne i izvršne. Imovina je potom vraćena podnositeljima, izuzev parcele na kojoj je izgrađena crkva. Narednih godina podnositelji su bezuspješno tražili potpuni povrat imovine. 1 U skladu sa članovima 43. i 44. Konvencije, presuda vijeća nije konačna. U roku od tri mjeseca od dana donošenja presude vijeća stranka može zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijeće. Takav zahtjev, ukoliko do njega dođe, razmatra odbor od pet sudija Velikog vijeća. Ako odbor prihvati zahtjev, Veliko vijeće odlučuje o predmetu presudom koja je konačna. Ako odbor odbije zahtjev, presuda vijeća postaje konačna tog dana. Konačna presuda Suda dostavlja se Komitetu ministara Vijeća Evrope koji nadgleda njeno izvršenje. Više informacija o izvršenju presuda je dostupno ovdje: www.coe.int/t/dghl/monitoring/execution 2 Pored toga, podnositelji su pokrenuli parnični postupak protiv Srpske pravoslavne crkve tražeći povrat u posjed sporne parcele i uklanjanje crkve. U toku 2010. godine promijenili su tužbeni zahtjev tražeći od sudova da priznaju valjanost vansudske nagodbe. Nižestepeni sudovi su odbili zahtjev smatrajući da vansudska nagodba nije zaključena, što su 2014. i 2017. godine potvrdili Vrhovni sud i Ustavni sud. U međuvremenu, tokom 2004. godine građevinska inspekcija je izdala zabranu korištenja crkve, kojoj se usprotivio lokalni zamjenik načelnika opštine, a Srpska pravoslavna crkvena opština je dobila urbanističku saglasnost za crkvu. Žalbeni navodi, postupak i sastav Suda Pozivajući se na član 1. Protokola broj 1. (zaštita imovine), podnositelji su se žalili na to da nisu u mogućnosti koristiti svoju imovinu zbog toga što nelegalno izgrađena crkva još uvijek nije uklonjena sa njihove zemlje. Osim toga, pozivajući se na član 6. stav (1) (pravo na pravično suđenje) žale se i na odluke domaćih sudova donesene u parničnom postupku. Predstavka je podnijeta Evropskom sudu za ljudska prava 30. marta 2018. godine. Vijeće od 7 sudija donijelo je presudu u sljedećem sastavu: Jon Fridrik Kjølbro (Danska), predsjednik Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Paul Lemmens (Belgija), Iulia Antoanella Motoc (Rumunija), Carlo Ranzoni (Lihtenštajn), Jolien Schukking (Holandija), Péter Paczolay (Mađarska), i Andrea Tamietti, zamjenik sekretara odjela.




Odluka Suda Između stranaka u postupku nije bilo sporno da su podnositelji predstavke vlasnici predmetne imovine koja im je kao interno raseljenim licima morala biti vraćena u skladu sa Aneksom 7 sporazuma. Sud je nadalje ustanovio da je pravo podnositelja na povrat imovine utvrđeno odlukama iz 1999. i 2001. godine, te da su javne vlasti bile dužne preduzeti praktične korake kako bi osigurali njihovo sprovođenje. Međutim, umjesto da izvršavaju odluke, nadležni organi su u početku, 2004. godine, uradili upravo suprotno tako što su odobrili ostanak crkve na imovini podnositelja. Podnositelji su i dalje spriječeni, 17 godina nakon što je Bosna i Hercegovina ratifikovala Konvenciju i njene protokole, da vrate u posjed cjelokupnu predmetnu imovinu. Vlada nije ponudila nikakvo opravdanje za neaktivnost nadležnih organa. Sud je zaključio da tako dug period neizvršenja jasno ukazuje na odbijanje da se predmetne odluke izvrše što je podnositelje dovelo u stanje neizvjesnosti u pogledu ostvarivanja njihovog prava. Zbog propusta javnih vlasti da izvrše konačne i obavezujuće odluke podnositelji su morali podnijeti nesrazmjeran i pretjeran teret, te ozbiljno narušavanje svojih imovinskih prava. Prema tome, Sud je odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 1. S obzirom na to, Sud je zaključio da nije potrebno posebno razmatrati žalbene navode podnositelja po članu 6. 3 Obaveznost i izvršenje presuda (član 46.) Sud je podsjetio da, kako bi pomogao odgovornoj državi da ispuni svoje obaveze iz člana 46., izuzetno može odrediti individualne i/ili generalne mjere koje je potrebno poduzeti kako bi se osiguralo ostvarivanje prava podnositelja čiju povredu je sud utvrdio. U specifičnim okolnostima ovog predmeta, Sud je zaključio da odgovorna država treba da, bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri mjeseca od kada ova presuda postane konačna, poduzme sve neophodne mjere kako bi osigurala izvršenje odluke CRPC-a iz 1999. godine i odluke Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica iz 2001. godine, uključujući posebno uklanjanje crkve sa imovine podnositelja. Pravično zadovoljenje (član 41.) Sud je jednoglasno odlučio da je Bosna i Hercegovina obavezna platiti na ime materijalne štete 5.000 eura prvoj podnositeljici predstavke i po 2.000 eura svim ostalim podnositeljima. Izdvojena mišljenja Sudija Jon Fridrik Kjølbro je izrazio djelimično neslaganje sa presudom i to izdvojeno mišljenje se nalazi u aneksu presude. Ova izjava za medije je napisana od strane Sekretarijata Suda i ne obavezuje Sud. Odluke, presude i sve druge informacije o Sudu dostupne su na: www.echr.coe.int. Ako želite primati naše izjave za medije, možete se prijaviti na: www.echr.coe.int/RSS/en ili nas pratiti na Twitteru: @ECHRpress. Press contacts [email protected] | tel: +33 3 90 21 42 08 Tracey Turner-Tretz (tel: + 33 3 88 41 35 30) Denis Lambert (tel: + 33 3 90 21 41 09) Inci Ertekin (tel: + 33 3 90 21 55 30) Patrick Lannin (tel: + 33 3 90 21 44 18) Evropski sud za ljudska prava je osnovan 1959. godine u Strazburu od strane država članica Vijeća Evrope da ispituje navodne povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. godine.




Esej o pravdi i dostojanstvu:

Posvećeno najvećoj Bošnjakinji po imenu Fatima Fata Orlović

Piše: Akademik Muhamed FILIPOVIĆ 29.10.2017 12:00

Kao student filozofije, pripremajući ispit iz Etike, a predmet sam slušao i ispit polagao kod profesora Marijana Tkalčića, koji je bio odličan profesor, veoma dobar čovjek, ali koji je od studenata tražio da poznavanjem originalnih tekstova potvrđuju ono što kao teorijski ili metodološki izvod iz studiranja određenog predmeta interpretiraju, pa sam, osim velike sistematske studije o etici Nikolaja Hartmana, pomno čitao i pravio zabilješke o sadržaju djela najvećih filozofa njemačke klasične filozofije Imanuela Kanta (Immanuel Kant), Johana Gotliba Fihtea (Johann Gottlieb Fichtea) i Georga Vilhelma Fridriha Hegela (Georg Wilhelm Friedrich Hegel).

Stanje neprava

Osobito me je impresioniralo Hegelovo djelo „Filozofija prava“, a u tom tekstu sam bio oduševljen ne samo izvođenjem pojmovne strukture i fenomenološke ekspozicije procesa nastajanja običajnosti, morala i prava nego i iznad svega jasnom definicijom odnosa prava i neprava, zločina i kazne, onoga što je u ljudskom svijetu i životu najčešće i najizrazitije suprotstavljanje između fenomena dobra i zla.

Ako je neko ubijen, nije ga moguće oživjeti nikakvom presudom, ali je moguće pojmovno, moralno i u važenju značenja uspostaviti takvo stanje u kojem se negira onaj koji je učinio zločin. Na ove misli navodilo me je već duže vremena stanje u kojem se nalazi naš narod i pogotovo ono koje je nastalo u Podrinju nakon koncentriranog i do sada nepoznatog genocida kakvog su srpske snage izvršile na tom području i to na samom kraju rata.

Zločin je izvršen unatoč svim dogovorima, garancijama i razlozima kao čist akt odmazde, kako je glavni egzekutor zločina Ratko Mladić izjavio, „osvete za Kosovo“. Ovo stanje neprava nije nikada dobilo protivtežu u negaciji tog akta, čak ni u priznanju da je on učinjen, a kamoli da su njegovi egzekutori dovedeni pred sud i osuđeni.

Ono što je Hegel sugerirao kao nužnost da bi pravo moglo da funkcionira ovdje nije došlo do izražaja i međunarodna zajednica je akceptirala genocid osudivši ga samo formalno i kroz egzemplarne presude navodnim pojedinačnim izvršiocima zločina, tako da je zločin nad deset hiljada ljudi, po presudama, izvršilo samo blizu stotinu zločinaca koji su bili predmet suđenja. A, zločin je sve svoje žrtve stavio u poziciju nepostojanja i to ne samo one koje su lišene života nego i one kojima je ostao samo život


https://avaz.ba/vijesti/bih/315797/esej-o-pravdi-i-dostojanstvu-posveceno-najvecoj-bosnjakinji-po-imenu-fatima-fata-orlovic



otežan ne samo njihovim općim položajem, lišenošću svih prava i mogućnosti za normalan život nego i činjenicom da nose težinu osjećanja da su njihove ubice i danas gospodari njihovog života. Dakle, da su dovedeni u stanje potpunog prava, lišeni prava.

U tom kontekstu, jedina mogućnost za žrtve zločina, u ovom slučaju one koje su ostale žive, ne preostaje ništa drugo nego da čuvaju dostojanstvo uspomene i vlastitog ponašanja, da posmatraju svijet kao da je on njihov, da budu svjesni da su oni u pravu i da ne odstupaju od svoga prava da dožive adekvatnu satisfakciju.

Memento zločina

U tom kontekstu, egzemplarni slučaj takvog stava pokazala je jedna žena, jedna hanuma koja se zove Fatima Orlović, a koja ne samo da je doživjela da joj se rasturi i strada porodica nego i to da joj na njenom imanju ispred njene kuće, u njenoj avliji, nasilnici i izvršioci genocida podignu crkvu kao stalni memento zločina koji je prisiljena da gleda kad god pogleda kroz prozor svoje kuće. Ono što čini Fatu Orlović velikom je to što je ona nedvosmisleno i jasno stala na pravno i moralno stanovište da je samo status quo ante pravilan odgovor na nasilje koje je izvršeno. U ovom slučaju nasilje je izvršeno nad njenim duhovnim integritetom, nad njenim imovinskim pravom, nad njenim pravom na slobodni vidik i nad njenim pravom da je prisustvo crkve koja je nasilno i bespravno podignuta na njenoj zemlji neprestano podsjeća na opću nesreću i tragediju koju je svijet pod znakom koji nosi ta crkva izvršio nad Bošnjacima.

Dakle, Fata Orlović je zauzela apsolutno ispravno, moralno i pravno stajalište i jedina od svih, koliko je meni poznato, pokazala da joj više znače i vrijede njena sloboda i dostojanstvo nego sve ono što joj je kao nekakva tobožnja zadovoljština nuđeno.

Kad je Fata Orlović odbila prihvatiti ponudu od 2,5 miliona maraka da odustane od zahtjeva za uklanjanje crkve s njenog zemljišta, čuli su se glasovi iz bošnjačkih redova o tome da je trebala prihvatiti i na taj način prodati dostojanstvo i vrijednost koja se sastoji u integritetu ljudske egzistencije, a u vezi između komada zemlje na kojoj je rođen i čovjeka koji na njoj živi. Tako je upravo ponašanje mnogih Bošnjaka pokazalo da je moguće da ljudi odustanu od sebe, svog dostojanstva, svoga prava, a time i prava uopće kako bi se konformistički uklonili ili pokrili činjenicu da je nad Fatom Orlović izvršen zločin koji je utoliko teži što je izvršen u ime jedne vjeroispovijesti koja propovijeda načela poštovanja čovjeka i ljubavi među ljudima.

Vrlo je malo ljudi u našoj zemlji za koje je moguće reći da su stavili pravo, moral i dostojanstvo iznad životnih interesa i odustali od principa u korist pragmatičnih ciljeva.

Zbog toga je ličnost Fate Orlović izuzetno značajna za naš svijet. Ona je primjer ljudskog dostojanstva, moralnosti i beskompromisne borbe za pravo koje mora biti iznad svakog pragmatičkog interesa.

Poznato je da su, naprimjer, neke žene, kao današnja predsjednica vlade Mijanmara ili jedna djevojčica iz Pakistana, zbog zalaganja za ljudska prava ili slobodu žena dobile čak i Nobelovu nagradu za mir.

U našoj žalosnoj kulturnoj situaciji niko se nije sjetio da nanu Fatu Orlović predloži kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir, mada svi znamo i savršeno je jasno da, ako se ne poštuje pravo pojedinca, naroda ili rase, odnosno klase, nema ni mira među ljudima pa je borba za pravo uvijek identična s borbom za mir. Dvadeset godina beskompromisne borbe Fate Orlović za pravo i očuvanje dostojanstva i integriteta ličnosti i njene svojine predstavlja jedinstven primjer i, u svakom slučaju, ono što zaslužuje najvišu pohvalu.




Platforma organizacija građana Bosne i Hercegovine u Holandiji

Het Platform van organisaties van burgers uit Bosniё en Herzegovina

UPRAVA ''PLATFORME BiH'' PREUZIMA VIŠE INICIJATIVA

Polovinom septembra 2019. g. u Rotterdamu se sastao Upravni odbor ''Platforme BiH'' u proširenom

sastavu sa ciljem unapređenja rada i aktivnosti koje predstoje do kraja godine. Sjednicom je

predsjedavao predsjednik Hamdija Draganović, dok su pored članova Upravnog odbora sjednici

prisustvovali članovi Nadzornog odbora i Savjeta. Ovim sastankom željelo se čuti i šire mišljenje o

mogućnostima unapređenja rada u ''Platformi'', kao i u udruženjima BiH građana u Holandiji. Ovo je tim

i preče, kako je istaknuto u uvodnoj riječi predsjednika Draganovića, što je evidentno da neka

udruženja ne žele da uzimaju učešća u radu ''Platforme'', ili ako to čine, nastupaju u ime nje bez znanja

Upravnog odbora. Dok su neka udruženja u međuvremenu prestala da postoje.

Diskutovalo se i o tome da se članovi Nadzornog odbora i Savjeta (izmjenom Statuta) uključe u rad

uprave, kako bi se još efikasnije djelovalo! Na kraju široke i plodotvorne diskusije o ovom pitanju stalo

se na stanovište da se Statut ne može mijenjati, već da se radi kako to nalažu zakoni u Holandiji. To je

jedini legalni i legitimni put.

Hamdija Draganović, predsjednik Uprave PBiH

Upravni odbor je dobio punu podršku od strane prisutnih članova Nadzornog odbora i Savjeta da

nastavi sa realizacijom programa rada za ovu godinu i dalje. Udruženja koja prihvataju djelovanje

''Platforme BiH'' treba da budu aktivnija i na utjecaju na rad ove asocijacije dijaspore. Aktivni imaju i

pravo i moralnu obavezu da utjeću na akcije bh. dijaspore, naglašeno je povodom ove tačke dnevnog

reda. Sve one koji se predstavljaju kao ''predstavnici'' ''Platforme'' i nastupaju u ime bh. dijaspore bez

prethodne saglasnosti treba zvanično imenovati. U nekim slučajevima ima akcija koje idu u prilog i

dijaspori i Bosni i Hercegovini, ali se ne mogu ljudi koji to vode a priori pozivati na Platformu BiH u

Holandiji.

Na sljedećim sastancima organa i tijela ''Platforme BiH'' treba da se utvrdi ko predstavlja ''Platformu'' u

nekim udruženjima koja je inicirala Holandija da se unaprijedi saradnja sa BiH i šire. Treba utvrditi da li




su ta lica i dalje predstavnici ''Platforme'' ili, ako pak nisu, da se izaberu novi.

Polovinom ove godine bilo je nesporazuma oko nekih akcija; posebno kad su neke humanitarne akcije

u pitanju za prostor Srebrenice. Dešavalo se da se i u propagandnim materijalima za neke akcije nađe

ime ''Platforme'' a da za to ne zna uprava i njen predsjednik?!

U što skorije vrijeme treba da se održi Skupština kako bi se donijele neke važne odluke, jer dosta je

onih iz predhodnog perioda koje su privremenog karaktera. To Statut ne dopušta. Do sjednice

skupštine članovi Upravnog odbora pokušaće aktivirati kontakte sa Klubom ''Nauk'' kao dijelom

''Platforme'' kao i sa još nekim asocijacijama koje su nekad bile njen dio.

Plodonosni kontakti sa ambasadom BiH, kao i predhodnih godina, ostaju trajni zadatak svih koji su

uključeni u djelovanje ''Platforme''. Dva udruženja dijaspore u Rotterdamu, kao i predstavnici Islamske

zajednice u Holandiji, odličan su primjer da nam je zajedništvo neophodno i da hoće da zajednički

djeluju.

Članovi Upravnog odbora upoznali su prisutne o pripremama za održavanje sastanka Glavnog odbora

Svjetskog saveza dijaspore BiH. Član Glavnog odbora Željko Javor uključen je u ove pripreme, jer je

predstavnik ''Platforme'' u Svjetskom savezu i izdejstvovao je da se sastanak održi u Holandiji u vrijeme

svečanog obilježavanja Dana državnosti BiH. Inače, ''Platforma'' je već bila domaćin ovakvog skupa

prije skoro dvije decenije, kada je glavni domaćin bilo BiH udruženje iz Amsterdama. Nažalost, ovo

udruženje se ugasilo prije tri godine, uslijed finansijskih i kadrovskih problema.

Upravni odbor u proširenom sastavu podržao je i organizaciju izložbe umjetničkih fotografija Mladena

Pikulića u ambasadi BiH u Den Haagu, čime i na ovaj način želi podržati sve umjetničke stvaraoce

kojima je do saradnje sa ''Platformom'' stalo.

U radu sjednice Upravnog odbora u proširenom sastavu, pored predsjednika hamdije Draganovića,

učestvovali su i Selma Čopra, Enisa Karagić, Alen Kurtagić, Amna Avdić, Ahmo Turbo, Ervin

Sendijarević, Haris Lizde i Mujo Midžić.

M. Midžić

02.10.2019




DAN DRŽAVNOSTI BiH SVEČANO PROSLAVLJEN U HOLANDIJI

Renomirano udruženja BiHRO je i ove godine bilo uspješni organizator proslave

Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Roterdamu

Učesnici Programa proslave Dana državnosti BiH u Roterdamu

Kulturni podium Roterdam 23.11.2019. 25. novembar se obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine u zemlji i svijetu. Na ovaj istorijski dan potvrđena je državnost Bosne i Hercegovine i njen teritorijalni integritet i suverenitet.

Naime, upravo tog historijski značajnog 25. novembra 1943. godine održano je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu. Na tom zasjedanju donesena je odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne te je Bosna i Hercegovina definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.

25. novembra 1943. godine Bosna i Hercegovina je, dakle, obnovila svoju državnost, koju je izgubila 1463. godine, kada je Bosna potpala pod upravu Osmanske imperije.

Nakon nekoliko dana pomenuta odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena i ozvaničena na zasjedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, u Jajcu.

Najvažnija činjenica i zaključak zasjedanja ZAVNOBiH-a je upravo činjenica da je Bosna i Hercegovina, odlukom na ovom zasjedanju, definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava. Treba dodati da je ovu odluku na zasjedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bh. naroda.


https://www.facebook.com/Bihro/?ref=nf&__tn__=%3C-R&eid=ARAYOVnkFuitVwqDonMrr0XpnFRpZzXD5QXHAsVI6HZX8x2ZTNWrd7kIYSCCNmcC8K8KKCf2pJq0OnQu&hc_ref=ART8qLynT6wbzZRGZDZrd6747BCJIuH-UMeuCCfbte18VThg3ZI-d-76uHrdnMke9ak&__xts__%5B0%5D=68.ARD_olyZkH-xlLlahpJ_cxdE9psLCuoip5s3qIw7zVgHDFq_NR-Dcucoe2_VbYPMHg4Mw15usxIA3YR1z3Nw1c-FACLBLlODhZ4gfYPuUyq1WuK9q9pA55GG9myz6-oqTTFJPKfb-fcjf-J6w-T-xQfoZrwHzxdzxFGgpye0VoTtGBrWvuaR4b5RLreD_vwmAy_lXci5OwFC7S0_t4F64lOKDyl90JE2T_95kFLH6_V-Nahe_6Yk4RamiHVw4sCENoPLVR0zvcCZCsUloQUMjf1cZDYxTls0gooe1zsSOUykz0G7DiHvnVoHkEtDh5n9JPg
















https://www.facebook.com/Bihro/?ref=nf&__tn__=%3C-R&eid=ARCK_1SGMlA5M6J71YhtkkojrEuKAWLGDb-pvIpY_4JEFt3Jbje4xYD9hSDGXDCcNTjx_cb00jGmY79Q&hc_ref=ARRsLaZZQCgMEA7DsHFtHrGkVZZkOASLJTXr4EK_vwxRWj8GDcR0iE_5f7vCxcs3050&__xts__%5B0%5D=68.ARCQZa2yle6HIalT1SnHBKUi5Sz_5DurK31c7TyZ6JgCi1l9Xp5swBSEGAR-XsWMu8vwL6xtrX_OZX39WcvlEmUFXUjjTHwqydoHdovB5tTJSqCmmmYrnq_FPdJdPqcq6fwNShk3B5QyKOxi1FbXE0gLGzgEN9CxccrEsRScpZNuL0HHzTlAg7llaycZwVXz9Gs9dh2Cxy-A-fj8GoY17HHLCrFtI8unbIcL8SETh4wbfn5_wICfaSe65SXmM42WIC0fSHZx5pzxkQOrt1vCpt2ns90m_wi254v9_AJmp7MuO81dBdpv9X9PjEP7L9H3SXINO5PQrlT6ve8PDyci8Lk9N52aaV0A3rQJJhhvotE0J9jE



Svečanosti povodom Dana državnosti u Roterdamu su prisustvovali predstavnici Platforme Bosne i Hercegovine, Ambasade Bosne i Hercegovine i Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Svjetskog saveza dijaspore, g. Hasan Šehović, je dodjelio priznanje za uspješan dosadašnji rad i povezivanje bh. dijaspore ambasorici Mirsadi Čolaković, kao i priznanje Hamdiji Draganoviću, predsjedniku Platforme BiH u Holandiji i Željku Javoru, članu Glavnog odbora SSD ispred Holandije, za napore uložene u organizaciji manifestacija u Holandiji. Prisutnima su se obratili ambasadorica BiH Mirsada Čolaković, predsjednik Platforme BiH Hamdija

Draganović, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore Hasan Šehović, i počasni konzul BiH u Izmiru

Ahmet Kemal Baysak.

Ambasadorica M. Čolaković dobila je priznanje za uspješno povezivanje Dijaspore BiH

Ambasadorica Čolaković je u prigodnom govoru čestitala svim Bosancima i Hercegovcima Dan

državnosti, i istakla da BiH je bila i uvijek će biti zemlja čije se bogatstvo ogleda u raznolikosti konfesija

i jednakopravnosti svih njenih naroda i građana.

Ovom prigodom organiziran je bogati kulturni program, na kojem su nastupili izvođači tradicionalnih

bosanskohercegovačkih igara i kola, muzičari, dječiji školski ansambl, horovi i dr.

Folklorna sekcija BIHRO na sceni








Krovna organizacija bosanskohercegovačkih udruženja i građana u Holandiji Platforma BiH je povodom Dana državnosti BiH 25. Novembra dodijelila priznanja pojedincima i organizacijama u kategorijama sporta, kulture, i poduzetništva. Posebno priznanje dodijeljeno je i osobi iz holandske zajednice koja svojim djelovanjem Bosnu i Hercegovinu promoviše široj publici kroz kulturne i medijske sadržaje. To priznanje je pripalo Amri Osmanbasić Omeragić, predsjednici Udruženja BIHRO. Amra je dobila i Zahvalnicu SSD BiH za napore u pripremi i uspjesnoj realizaciji programa proslave Dana državnosti i ukazanom gostoprimstvu.

Na svečanosti su uručena i priznanja Platforme BiH za ličnosti godine iz oblasti sporta, kulture,

filma i poduzetništva

LIČNOST GODINE, HOLANÐANIN: NICK TEUNISSEN

Nick Teunissen

Nick Teunissen je 37 godišnji Nizozemac, rođen u gradu Almere, pozorišni producent i glumac koji već tri godine živi i radi u Sarajevu. Zahvaljujući predstavi “Enkeltje Holandija” (“Karta u jednom smjeru za Holandiju” https://enkeltjeholandija.nl/) čija je radnja zasnovana na istinitom događaju o bijegu


https://enkeltjeholandija.nl/



njegovog partnera iz ratnog Sarajeva 1994., koju je režirao i u kojoj glumi glavnog aktera ovogo pozorisnog komada. Bosna i Hercegovina je dobila još jednog ambasadora koji je u Nizozemskoj uspješno predstavlja u pozorišnim salama širom zemlje. Njegova priča o Bosni i Hercegovini, promovisanju bh. druš\stva, kulture ali i turizma zastupljena je kako u nacionalnim tako i drugim medijima Nizozemske, od TV NOS do novina Volkskrant. “Enkeltje Holandija” govori o ratu i poslijeratnim bitkama s posljedicama rata. O nadi i optimizmu, ožiljcima i ljubavi. O neraskidivim vezama s rodnim krajem, izgubljenom identitetu i upornosti. “Enkeltje Holandija” je ove godine premijerno prikazana i u Sarajevu. Na Dan Oslobođenja Nizozemske 5. maja, dio predstave ‘Karta u jednom smjeru’ je prikazan u okviru svečanog programa u prisustvu premijera Nizozemske gospodina Mark Rutte. 2018. Nick je izabran za ambasadora organizacije MasterPeace koja djeluje u 40 zemalja, a koja, kroz kulturu, sport i dijalog, promoviše mir i zajedništvo. Nick se u vrijeme dodjele priznanja nalazio u Sarajevu te je bio spriječen da lično primi priznanje koje mu dodjeljuje Bosanskohercegovačka zajednica PBiH u Nizozemskoj. Zahvaljuje se na ukazanom priznanju i poručuje da mu je izuzetna čast te se osjeća ponosnim i sretnim na ukazanom povjerenju. Roditelji gospodina Nicka su bili prisutni te su primili priznanje u njegovo ime.

Najuspješnija ličnost na polju kulture: ENA SENDIJAREVIĆ

Ena Sendijarević (www.platformbih.nl Naša Bosna br.59)

ENA SENDIJAREVIĆ je rođena 1987. u Bosni i Hercegovini. Kao sedmogodišnja djevojčica zajedno sa svojom porodicom napušta Bosnu i Hercegovinu zbog ratnih neprilika te započinje život u Nizozemskoj. Studirala je film na Univerzitetu u Amsterdamu i Slobodnom univerzitetu u Berlinu, a potom je 2014. diplomirala scenarij i režiju na Filmskoj akademiji Nizozemske. Režirala je nekoliko uspješnih kratkih filmova, uključujući filmove ‘Travellers into the Night’ (“Putnici u noć”) iz 2013. i ‘Fernweh’ (“Lutanja”) iz 2014. Njen posljednji kratki film ‘Import’ (“Uvoz”) je premijerno prikazan u programu Filmskog festivala u Kanu (Cannes) 2016. godine nakon čega je prikazan i na drugim festivalima širom svijeta. 2017. godine film „Import“ bio je i zvanični nizozemski kandidat za nagradu Oscar Američke filmske akademije. Njen prvi debitanski igrani film pod nazivom „Take Me Somewhere Nice” imao je svoju svjetsku premijeru na Internacionalnom filmskom festivalu u Rotterdamu 2019 gdje osvaja “Specijalnu nagradu žirija”, a potom u ljeto 2019. na Sarajevo Film Festivalu osvaja nagradu za najbolji igrani film. Kroz kinematografiju Ena je shvatila da se može povezati sa svijetom koji je okružuje i koji bi, prema





njenim riječima, mogao biti istinskiji i duhovniji od komunikacije svakodnevnog života. Ena već uveliko radi na scenariju svog slijedećeg dugometražnog filma pod nazivom „Flores“ a koji će imati nešto drukčiju tematiku nego njeni predhodni filmovi, naime, bavit će se nizozemskom kololijalnom poviješću. Ena Sendijarević se trenutno nalazi u Americi te je spriječena da primi priznanje. U njeno ime priznanje je primila njena majka Dr. Nejra Sendijarević.

Najuspješnija ličnost u sportu: AMAR ĆATIĆ FUDBALER Amar Ćatić je rođen 21. januara 1999. godine. Kao petogodišnji dječak počinje se baviti fudbalom u Desk-RKC Wilijem fudbalskom klubu gdje trenira vec šest godina, nakon što ga u 11-oj godini PSV poziva u njihovu fudbalsku školu. Svoj prvi profesionalni ugovor potpisuje sa 19 godina. Riječ je o krilnom napadaču, koji je za juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao devet mečeva. Fudbal je Amaru ljubav i poziv jer, kako kaže, i kada nije znao šta i kako dalje, znao je da će biti fudbaler. Uz povrede koje su ga stalno pratile i vračale na klupu, tj na početak, svojom upornošću te trudom i voljom vraćao se fudbalu i pozivan je tamo gdje je želio da bude - na fudbalskom terenu! Amar Ćatić igra za PSV Jong a debitovao je za A selekciju i za Reprezentaciju BiH. Mediji u Nizozemskoj Amara Ćatića opisuju kao “talentovanog” i “brzog” napadača. Ćatić je potpisao ugovor sa PSV do ljeta 2020. sa opcijom produzenja istog i za narednu sezonu.

Amar Ćatić, potpisao profesionalni ugovor sa fudbalskim klubom PSV iz Eindhovena

Poduzetnik godine: AMIR JATIĆ Amir Jatić je rođen u Kozluku kod Zvornika u Bosni i Hercegovini, prognan ratom, kao maloljetnik zajedno sa porodicom dolazi u Nizozemsku. U Den Boschu je završio srednju školu, a potom studij mašinstva u Rotterdamu. Već 11 godina vodi privatni biznis i kompaniju Bosing engineers & consultants. Bosing je projektni biro koji zapošljava inžinjere i projektante, te realizuje najzahtjevnije projekte u oblasti mašinstva, izgradnje i prijenosa električne energije. Prije godinu dana je pokrenuo




kompaniju u Tuzli sa željom da proširi svoje djelovanje na Bosnu i Hercegovinu. Preduzeće Probosing doo Tuzla danas upošljava inženjere mašinstva, građevine i elektrotehnike koji projektuju segmente velikih elektroenergetskih sistema na holandskom tržištu. U cilju stvaranja jake baze mladih stručnjaka i projektanata koji mogu odgovoriti zahtjevima evropskog tržišta inženjer Jatić je započeo provođenje važnog projekta s fakultetima Univerziteta u Tuzli, kako bi kroz svoju firmu studentima i nastavnicima osigurao lakši pristup sticanju znanja i povezivanju sa multinacionalnim kompanijama. Jedan je od osnivača organizacije Mladi BiH i Udruženja BiHRO. U posljednjem mandatu Platforme BIH obavljao je funkciju predsjednika Plafrome, te pod njegovim vodstvom, pored mnogih drugih aktivnosti, uspješno realizuje Svjetsko prvenstvo SSD BIH u fudsalu. Platforma BiH je također bila nosilac aktivnosti za podršku ugroženim područjima BiH u poplavama 2014. godine kada su Jatićeve organizatorske sposobnosti i saradnji sa pojedincima i organizacijama u Holandiji i Bosni i Hercegovini osigurale značajnu pomoć Podrinju, Posavini, Krajini i Srednjoj Bosni. U želji da svoj dugogodišnji humanitarni i dobrovoljni rad institucionalizira, u ljeto 2019. osniva humanitarnu Fondaciju Jatić u kojoj djeluje zajedno sa svojom porodicom, suprugom i djecom. Amir Jatić svoju ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini, vezuje kako na poslovnom tako i na humanitarnom planu i, kako sam kaže, time još više jača svoju pripadnost domovini Bosni i Hercegovini.

Ing. Amir Jatić sa svojom ekipom stručnjaka različitog profila u Tuzli www.bosing-bv.com

Najuspješnije udruženje u razvoju kulture: UDRUŽENJE BIHRO ROTTERDAM

U okviru ovoga udruženja djeluje Dopunska škola Bosanskog jezika, te folklorna, dramska i muzička sekcija. Već sedam godina svake nedjelje BIHRO okuplja građane Bosane i Hercegovine, Bosance, pripadnike svih naroda i ostale na osnovu ozbiljnih društvenih kulturnoumjetničkih projekata.


http://www.bosing-bv.com/



Udruženje Bosanaca i Hercegovaca Rotterdama i Okoline, osnovano 2012. godine

Svojim radom BIHRO pokušava sačuvati naš jezik, kulturu i tradiciju njegujući ljubav prema

bosanskohercegovackim vrijednostima koje prenosi na mlađe generacije. Za sedam godina postojanja i

djelovanja urađeni su mnogi projekti u organizaciji volontera BIHRO: promocija velikog broja vrijednih

knjiga, pozorišnih predstava, učešća na raznim festivalima, humanitarnim akcijama te organizovanju

proslava Dana državnosti i Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, učešća na Festivalu Ambasada u

Den Haagu, učešća na nacionalnoj manifestaciji “Noć izbjeglice” (“Nacht van de Vluchteling”) do

nacionalnih i internacionalnih nastupa folklorne grupe BIHRO kao i BIHRO hora koji puni pozorišne

dvorane u Nizozemskoj.

Od volonterske organizacije BIHRO svojim djelovanjem prerasta u zaštitni znak

bosanskohercegovačkog društva u Nizozemskoj te time ostavlja trajni pečat sadašnjoj a i podstrek

budućim generacijama, ali i obavezu svima nama da BIHRO podržimo u njegovom radu na očuvanju

vjekovnih bosanskohercegovačkih vrijednosti. BIHRO je mjesto za druženje, zabavu, rekreaciju, smijeh

i suze ali i mjesto za rad, učenje, pomoć drugima i napredak. BiHRO je za svoje aktivne članove više

od udruženja, BiHRO je za njih mala Bosna i Hercegovina, njihova druga kuća i familija koja im

nedostaje.




Dječiji ansambl BIHRO




Za najuspješniju bosanskohercegovačku organizaciju proglašeno je udruženje BIHRO.

U drugom dijelu programa za dobru zabavu pobrinula se grupa Blimp band.

Dio atmosfere zabilježen je i kamerom Ade Avdića.




.

Blimp band

Amra Osmanabašić Omeragić

Predstavnici Glavnog odbora SSDBiH i Uprava Platforme BiH u Ambasadi BiH

DH 23.11.2019.

Predstavnici Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine i Uprave Platforme BiH

u Nizozemskoj imali su prijem 23. novembra u Ambasadi BiH u Den Hagu. Tom prilikom su razgovarali

o dosadašnjoj uspješnoj saradnji sa Ambasadom i potrebi nastavka saradnje u narednom periodu.

Istaknut je značaj pomoći Ambasade u povezivanju Dijaspore BiH.

Predstavnici Platforme BiH i GO SSDBiH u Ambasadi BiH u Den Hagu




Ambasadorica M. Čolaković sa A.K. Baysakom i H. Šehovićem

GRANDIOZNA PROSLAVA U ARNHEMU: JAČANJE DRŽAVE I JAČANJE BOŠNJAKA

25.11.2019. 327

„Naše zajedništvo je poruka koja će obeshrabriti one koji i dalje ne odustaju od separatizama i imaju loše namjere. Ovaj vid manifestacije dešava se prvi put nakon dvadeset godina. Ponosni smo na program koji su nam priredili gosti iz Sarajeva. Upravo ovakve manifestacije su ono što godinama nedostaje Bošnjacima, ne samo u Nizozemskoj, nego širom Evrope gdje žive Bošnjaci“, rekao je Samir Mušija.

Grandiozan skup povodom Dana državnosti BiH u Arnhemu


https://stav.ba/2019/11/

https://stav.ba/#facebook



Skupu se obratila ambasadorica Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj Mirsada Čolaković, koja je govorila o potrebi razvijanja pozitivnih patriotskih osjećaja te ljubavi prema „jedinoj nam domovini“. Čolaković je istakla da je državnost Bosne i Hercegovine starija od 25. novembra 1943., ali je tada obnovljena.

Ambasadorica BiH u Nizozemskoj Mirsada Čolaković

Predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka Holandije Samir Mušija poručio je da je ovaj skup i poruka jedinstva svim onima koji i dalje nasrću na našu domovinu.

U ime džemata „Bošnjak“ obratio se Ibrahim Majlović koji je izrazio veliko zadovoljstvo organizacijom ove manifestacije te najavio da će ovakvi događaji postati tradicija.

„Jačamo svoju državu i svoj osjećaj patriotizma, ali jačamo i svoj vlastiti bošnjački identitet. Ljudi su bili zadovoljni ovakvim izborom programa“, rekao je Majlović.

Prilikom svečanosti obilježavanja 25. novembra emitiran je dokumentarni filma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a održana je i izložba fotografija „Predsjednik izbliza“ J.U. Muzej „Alija Izetbegović“, promocija 1. kola Edicije „Bošnjaci“ i promocija knjige „Islamsko kulturno naslijeđe u Evropi“.

Promotori iz Sarajeva bili su glavni urednik Edicije „Bošnjaci“ i generalni projekt-menadžer Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Filip Mursel Begović i Adis Tanović, koordinator obilježavanja Dana državnosti u dijaspori.


https://stav.ba/wp-content/uploads/2019/11/DSC_9653.jpg

https://stav.ba/wp-content/uploads/2019/11/DSC_9648.jpg



HOLANDIJA PRIZNAJE GENOCID U SREBRENICI ALI NEMA FORMALNI DOKUMENT

O PRIZNANJU

U okviru Komiteta za pripremu obilježavanja sjećanja na genocid Srebrenice '95. svakog 11. jula u

Den Hagu, posljednjih godina se redovno postavlja pitanje formalnog i potpunog priznanja genocida u

Srebrenici 1995. od strane Vlade i Parlamenta Holandije. Pojedini predstavnici holandskih organizacija

u Komitetu smatraju da to priznanje postoji u različitoj formi ali je mišljenje većine predstavnika bh.

organizacija drugačije, tj. da još uvijek ne postoji formalna odluka Parlamenta ni akt Vlade Holandije o

priznanju sa navedenim datumom i mjestom priznanja. Zato je u maju i junu ove godine poslat upit

Ministarstvu pravde Holandije u cilju razjašnjenja ovog važnog formalnog i pravnog pitanja priznanja sa

konkretnim pitanjem “kojeg je datuma Holandija priznala genocid u Srebrenici?” U odgovoru nadležnog

Ministarstva inostranih poslova od 9. jula 2019. godine (vidjeti original) dobijen je odgovor da Holandija

poštuje presude Tribunala za bivšu Jugoslaviju od 2004. i Internacionalnog suda pravde od 2007. da je

u Srebrenici izvršen genocid. Dalje se navodi da Holandija priznaje da je u Srebrenici izvršen genocid

što se može vidjeti iz više pisanih odgovora raznih članova Kabineta Predstavničkom domu.

Članovi Komiteta za obilježavanje sjećanja na Genocid Srebrenice

Ali i iz odgovora na parlamentarna pitanja iz 2009. godine u kojima je tadašnji ministar Verhagen

odgovorio da genocid u Srebrenici ima važno mjesto u holandskoj historiji. Također se navodi da je

Vlada nekoliko puta izričito potvrdila da Holandija priznaje genocid u Srebrenici. Međutim, nije moguće

sa sigurnošću reći kojeg datuma i na kom mjestu je holandska vlada to prvo učinila.

Naravno, ovakav nepotpun odgovor Vlade Holandije nije zadovoljavajući bh. predstavnicima u Komitetu

za obilježavanje Srebreničkog genocida '95 i očekuje se dalja reakcija nadležnog ministarstva.

Dž.Kurić

Ministerie van Buitenlandse Zaken SGTRS

t.a.v. de heer Van der Horst Rijnstraat 8

Per email 2515 XP Den Haag

Postbus 20061 info©sgtrs.nI 2500 EB Den Haag

www.nederlandwereldwjjd.nI

Contactpersoon Sacha Oudolf

[email protected]


http://www.nederlandwereldwjjd.ni/

mailto:[email protected]



Datum 09-07-2019

Betreft Uw brieven d.d. 4 mei en 11 juni 2019

Geachte heer Van der Horst,

Dank voor uw brieven van 4 mei en 11 juni jI. met uw vraag aangaande de genocide in Srebrenica. Het

ministerie van Buitenlandse Zaken heeft deze brieven ontvangen van het ministerie van Justitie en

Veiligheid met het verzoek de beantwoording over te nemen. U vraagt op welke datum Nederland de

genocide in Srebrenica erkend heeft. U geeft aan dat de Bosnische gemeenschap in Nederland die

datum heel belangrijk vindt, en dat dit hun zal helpen hun leed van de gevolgen van de genocide te

verwerken. Ik heb begrip voor het verzoek van de Bosnische gemeenschap en deel hun opvatting dat

erkenning van de genocide deze personen kan helpen bij de verwerking van hun leed. Zoals bij u

bekend volgt Nederland de uitspraken van het voormalig Joegoslavië Tribunaal (2004) en het

Internationaal Gerechtshof (2007), waarin zij oordeelden dat in Srebrenica genocide heeft

plaatsgevonden. Nederland erkent dat in Srebrenica genocide is gepleegd. Dit blijkt uit meerdere

schriftelijke antwoorden van verschillende leden van het kabinet aan de Tweede Kamer. Bijvoorbeeld

uit de door u aangehaalde antwoorden op Kamervragen. Maar ook uit antwoorden op Kamervragen uit

2009 waarin toenmalig minister Verhagen antwoordde dat de genocide in Srebrenica een belangrijke

plaats inneemt in de Nederlandse geschiedenis. De genocide in Srebrenica is zoals u bekend ook

opgenomen in de Canon van de Nederlandse geschiedenis. Ook op latere momenten heeft de regering

meerdere malen expliciet bevestigd dat Nederland de genocide in Srebrenica erkent. Het is echter niet

met zekerheid te zeggen op welke datum en plaats de Nederlandse regering dat voor het eerst deed. Ik

kan u dus helaas niet het duidelijke antwoord geven waar u om vraagt. Ik hoop op uw begrip hiervoor.

Hoogachtend,

J. Nijssen

Plaatsvervangend directeur

Directie Europa

Almir Dervišević ispred Internacionalnog suda pravde u Den Hagu postavio instalaciju "Embargo 1991-1995"

Ispred Internacionalnog suda pravde u Hagu konceptualni umjetnik Almir Dervišević postavio je umjetničku instalaciju pod nazivom "Embargo 1991-1995", a u znak sjećanja na na 25. septembar 1991. godine kada je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucijom 713 donijelo odluku o opštem i potpunom embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme Jugoslaviji.

Kako kaže ovaj umjetnik, iako je ova odluka bila pogrešna s obzirom na njene katastrofalne posljedice,Ujedinjene nacije ostale su dosljedne primjeni embarga tokom cijelog perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu. "Genocid, masovna hapšenja, fizička i psihička zlostavljanja, silovanja, ranjavanja, otuđivanje i uništavanje imovine su samo neke od posljedica primjene embarga na uvoz oružja i vojne opreme u Bosni i Hercegovini. Upravo primjenom embarga, svjesna situacije na terenu, UN nisu bile neutralan faktor. Naprotiv još od samoga početka agresije na BiH od Srbije i Crne Gore, odnosno Hrvatske, UN će svojim odlukama predstavljati bitan faktor podrške agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Sama činjenica da bi u drugačijim okolnostima broj žrtava zločina bio mnogo manji govori o pogrešnoj strategiji koju je




UN primjenjivao", kazao je Dervišević.

Palata Pravde, Den Hag, 25. septembar 2019.

Dodao je da se BiH danas nalazi u nešto drugačijim okolnostima, ali kada su u pitanju aktivnosti i težnje neprijatelja države Bosne i Hercegovine one su nepromijenjene. "Danas smo svjedoci različitih oblika agresije na Bosnu i Hercegovinu: ekonomske i političke agresije, agresije na identitet, agresije na njene prirodne resurse kao i mnoge druge oblike agresije koji za cilj imaju stvoriti etnički čiste teritorije kao i samo uništenje države Bosne i Hercegovine", objasnio je. Realizacijom instalacije ‘’Embargo’’ i sjećanjem na 25 septembar 1991. godine autor je želio inspirisati istraživače da detaljnije utvrde sve posljedice embarga na dešavanja u Bosni i Hercegovini. "Nadam se da će svaki čovjek i svaki narod zaista imati pravo na samoodbranu i da niko neće moći ugroziti to pravo i njegovu primjenu. Uskratiti tako jedno osnovno pravo u budućnosti se ne može više smatrati pogrešnom odlukom i politikom već predstavlja zločin protiv čovjeka i čovječnosti", rekao je. Dodao je i da se nada da narod Bosne i Hercegovine više nikada neće biti ovisan od tuđih odluka već da će pronaći rješenja kako bi bio vođen vlastitim kapacitetom, ljubavi prema istini i pravdi. Podsjećamo, on je ranije, u okviru projekta "Pravda za BiH, autobusko stajalište Internacionalni sud pravde", realizirao i druge instalacije poput djela "Pravda za sve, svi za pravdu" koje čini prijevod te rečenice na desetke jezika svijeta.

Naša Bosna – Magazin građana Bosne i Hercegovine u Holandiji je redovno izvještavao o ranijim instalacijama konceptualnog umjetnika Almira Derviševića Naša Bosna je u svom podnaslovu integrisala stihove Almira Derviševića kao moto svoga rada od 2004. godine




SEDRINO DONATORSKO VEČER U ROTERDAMU

Uprava bh. Fondacije Sedra povodom desete godišnjice postojanja pozvala je svoje članove,

prijatelje i ostale bh. građane na Sedrino donatorsko večer koje je održano 2. novembra 2019.

u Roterdamu.

Uz tradicionalnu bosansku kuhinju, muziku Siniše Verića, te humor naših popularnih likova

Fate i Uzeira, uspješno je obilježeno 10 godina rada Fondacije Sedra.

Cilj druženja je bio da se uz dobru zabavu, prikupe sredstva za finansiranje obilježavanja

sjećanja na žrtve ‘92, u 2020. godini.

Oni koji još uvijek žele podržati ove aktivnosti mogu svoje donacije uplati na račun

NL41ABNA0429835922 Stichting Sedra [email protected]

Gost večeri bila je ambasadorica BiH u Holandiji Mirsada Čolaković-Prijatelj Sedre





Detalj sa Donatorske večeri

Dž.K.

U ROTTERDAMU KUPLJEN VEĆI PROSTOR ZA IKC ''SELAM''

Islamski kulturni centar ''Selam'' iz Rotterdama ima izgleda da u 2019. godini uspješno okonča

kupovinu novog prostora za svoje mnogobrojne aktivnosti.

Sadašnje prostorije (sa džamijskim dijelom) pokazale su se nedovoljnim, tako da će u većem

(adekvatno adaptiranom prostoru) moći i da prošire svoje aktivnosti.

Prije 28. godina grupa bosanskih entuzijasta iz regije Rotterdam osnovala je prvi bošnjački džemat u

Holandiji. Danas ih ima desetak! Godinu dana kasnije kupljen je i objekat u Rotterdamu-Charlois-u, i

preuređen u društveno-kulturni centar s prostorom i za vjerske obrede. U narodu je poznat kao

''bosanska džamija''.

Od 2011. gdine tražio se novi veći prostor, kada je i počelo prikupljanje novčanih sredstava za

kupovinu. Odziv bh. dijaspore bio je povoljan. Početkom jula ove godine ovaj prostor je pronađen,

kada je zvanično i potpisan kupoprodajni ugovor: U ulici Groenezoon na broju 256 kupljena je jedna

bivša hrišćanska crkva, sa pratećim prostorijama, koje će se preurediti za potrebe Islamskog kulurnog

centra ''Selam''.

Tokom sklapanja kupoprodajnog ugovora plaćeno je 60% od cijene, dok je ostalo da se prikupi još

250.000 €. Svi koji žele učestvovati u ovoj akciji mogu sredstva uplatiti na: NL 51 INGB 0005 1675 53

BICINGBNL2A. Detaljnije se možete informisati na telefon (010) 4804 523 ili [email protected]

Redakcija ''Naše Bosne'' i na ovaj način želi pomoći akciju Islamske zajednice BiH u Holandiji, koja

redovno svesrdno uzima učešće u mnogim akcijama ''Platforme BiH'' i bh. udruženja.

Želimo i da akciju kupovine novog prostora uspješno dovedu do kraja.

M.M.





Aldin Šahbazović

Admin · October 27 at 2:41 AM

Drage džematlije i ostali učesnici donatorske večeri,

U ime džematskog odbora najiskrenije se zahvaljujemo svim džematlijama i ostalim gostima koji su nas počastili svojim dolaskom na donatorsko veče (DV).

Posebno se zahvaljujemo svim donatorima i sponzorima koji su u ogromnom broju podržali akciju prikupljanja sredstava za kupovinu novog prostora ICC Selam. Bez obzira na dugotrajne i sveobuhvatne pripreme ove večeri, njen više nego uspješan rezultat ne bi nikada bio ostvaren bez vaše masovne podrške. Ohrabruje nas činjenica da ste u cjelosti prepoznali značaj našeg najvećeg zajedničkog projekta u periodu koji je pred nama.

Naravno, posebna zahvalnost ide svim dobrovoljcima i aktivistima (njih preko 50) koji su učestvovali u organizaciji i realizaciji DV u čemu posebno mjesto zauzimaju naše hanume koje su pripremile ukusne bosanske specijalitete, a potom naša vrijedna omladina koja je praktično kompletno veče iznijela na svojim ledjima. Oni su naše blago za koje vrijedi raditi na ovakvim projektima.

Ne možemo a da ne istaknemo i činjenicu da su i svi učesnici programa, posebno naši gosti iz BiH izrazili ogromno zadovoljstvo i zahvalnost na dočeku i gostoprimstvu koje su ovdje imali, i u tom smislu zamolili nas da to još jednom prenesemo svim posjetiocima DV.

Sa naše strane iskreno se nadamo da je sadržaj programa DV ispunio vaša i naša očekivanja. I naš hor i naša djeca su se u velikoj mjeri potrudila da to tako bude. Njima, njihovim roditeljima kao i onima koji su ih pripremali veliko priznanje. Svjesni smo i manjih propusta u organizaciji, za koje se nadamo da ćete nam halaliti. Čovjek planira a dragi Allah odredjuje.

Još jednom veliko vam hvala i Allah vam svako dobro dao.

Džematski odbor


https://www.facebook.com/aldin.sahbazovic?fref=gs&__tn__=%2CdC-R-R&eid=ARBVgvW3YnY6cXeK77dGi47n5REkXSW05m-BF1vUinOkiZPPXXCWFp6a2yH2e8I2ezDsA6vgX01x9wQd&hc_ref=ARTbHI69hxS8ywYDy8_awX4BUIEy3oe2H40v8cIcH03p-OS9CJE6xdGJRAXNZl-5aD4&dti=167411183334214&hc_location=group

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/badge_member_list/?badge_type=ADMIN

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/permalink/3036839276391376/



BENEFIT KONCERT ZA SREBRENICU U GOUDI

U organizaciji poznate humanitarne fondacije “Proplan” održana je 2. novembra 2019. svečana Muzička večer s Martinom Mans Formation i Vokolnom grupom u Oostpoort Kerk Gouda, u cilju prikupljanja prihoda namijenjenih izgradnji Centra u Potočarima za zbrinjavanje Majki Srebrenice.

“Pomozite onima kojim nema ko da pomogne. Sa pomoći, nadom u budućnost”, moto je humanitarne Goudske fondacije Proplan, koju vodi gospodin Willem Pronk.

Na programu je bila duhovna muzika i lagane klasične i savremene pjesme. Martin Mans

Formation nastupa u Holandiji i u svijetu, a poznat je po izvedbi raznih pasioniranih koncerata i

TV nastupa. Vocal Group Voice je mlada, dinamična vokalna grupa od 30 pjevača, koja je

izdala različite CD-ove i sarađivala na popularnim TV emisijama Holandija pjeva.

TRANSPORT POMOĆI ZA BOSNU I HERCEGOVINU

U utorak, 15. oktobra, krenuo je kamion sa zalihama pomoći, uključujući i 16 invalidskih

kolica za Bosnu.

Transport je omogućen zahvaljujući velikodušnom i redovnom sponorstvu firme

Asscheman iz Waddinxveena u organizaciji i saradnji sa Stichtingom Proplan iz Goude.




Industriestraat 1 - 2802 AC Gouda

Telefon (0182) 67 01 67 - E - pošta [email protected]

Broj računa: NL44INGB0004350357

RSIN broj: 806032911

Broj privredne komore: 41170029

BOSANSKI FESTIVAL U ALPHEN aan den RIJN USPJEŠNIJI OD OČEKIVANJA

U nedjelju, 22.septembra 2019. u Alfenu je održan Bosanski benefit festival. Učesnici u programu i svi oni koji su pomogli da se ovaj projekat realizira su zaslužni za ukupan uspjeh festivala. Važan je bio i doprinos mladića iz Modrechta koji su u augustu intenzivno radili na izgradnji objekata Centra za zbrinjavanje starih žena u Potočarima. Rezultati ovog okupljanja su evidentni. Nakon završetka vidjelo se da je prikupljeno puno više sredstava nego što se očekivalo. Ukupan iznos i doprinos za izgradnju Centra za zbrinjavanje Majki Srebrenice iznosi 10.907,25 EURA.






DAN SJEĆANJA

Velika Britanija održala najveću komemoraciju povodom godišnjice genocida u Srebrenici

Objavljeno: 11.07.2019.

Više od 700 zvanica je prisustvovalo britanskom državnom komemorativnom skupu za Srebrenicu u Guildhallu u Londonu

FOTO: BOSNIA UK NETWORK

U okviru Nacionalnog dana sjećanja na Srebrenicu, koji se svake godine uz najveće državne počasti obilježava u cijeloj Velikoj Britaniji, dobrotvorna organizacija Remembering Srebrenica, osnovana 2013.godine, i ove godine je organizovala najveću komemoraciju povodom 24. godišnjice genocida u Srebrenici. Više od 1.100 događaja bit će organizovano širom Velike Britanije u Sedmici sjećanja na Srebrenicu.

Više od 700 zvanica je prisustvovalo britanskom državnom komemorativnom skupu za Srebrenicu u Guildhallu u Londonu. Tema za 2019. "Premošćavanje podjele: suočavanje sa mržnjom" nastoji inspirirati ljude da se suprostave onima koji žele podijeliti zajednice, slaviti one koji grade mostove između zajednica i mijenjaju stavove i ponašanja u drugima da izađu i grade vlastite mostove. Ova tema je izabrana jer nikada nije bilo toliko važno da se ljudi osnaže kako bi se suprostavili mržnji u svojim zajednicama i da grade mostove koji pomažu u stvaranju jačeg, boljeg i kohezivnijeg društva.

Program je vodio Oliver Kamm, uveliko poznati novinar. Oliver je pisac i kolumnista lista The Times. Također je dugogodišnji saradnik za Prospect, Jewish Chronicle i druge publikacije. Pisao je opsežno o modernim genocidima i opasnostima denializma. Uvodna riječ pripala je Waqar Azmiju, predsjedavajućem organizacije "Remembering Srebrenica". Istakao je kako je ponosan na činjenicu da radi s ljudima širom Velike Britanije, kako bi odali počast žrtvama genocida.

-Nažalost, žrtve genocida još uvijek nakon 24 godine traže pravdu i pokušavaju prenijeti svijetu poruku da je istina samo jedna i da ona mora biti ispričana - naglasio je dr. Azmi.

Rekao je i da ne smijemo zaboraviti prošlost, ali da svakako moramo ići ka budućnosti. A očuvanje mira i ekonomski razvoj BiH su prioriteti za njen budući razvoj što je moguće ostvariti osiguranjem političke stabilnosti u zemlji.

Publici su se obratili razni ugledni gosti: Rt. Hon James Brokenshire MP, državni sekretar u ministarstvu za stambena pitanja, zajednice i lokalnu upravu, Lord Bourne of Aberystwyth, parlamentarni državni podsekretar u ministarstvu stanovanja, zajednice i lokalnu samoupravu,,




te Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske, koji je tokom rata odveden sa radnog mjesta i zatvoren u koncentracioni logor u Bratuncu i na Palama. U tom periodu ubijena su njegova dva brata i otac.

-Zalažemo se da se usvoji Rezolucija na nivou Ujedinjenih nacija kako bi se nezakonitim proglasilo negiranje genocida priznatog od Međunarodnog krivičnog suda ili drugih sudova UN-a - izjavio je Salkić.

Na komemoraciji su govorili i preživjeli svjedoci genocida, Sudbin Musić, Fadila Efendić I Ramiza Gurdić.

Sudbin Musić imao je samo 18 godina kada je vojska bosanskih Srba stigla u njegovo selo u blizini Prijedora i počela ubijanje. Sudbin sada zajedno sa preživjelima iz drugih koncentracionih logora u BiH vodi kampanju za suočavanje s prošlošću i stvaranje pomirenja među zajednicama.

-Nikada neću zaboraviti svoj posljednji čas u školi i posljednje riječi mog učitelja kada je rekao: "Vidimo se u sljedećoj školskoj godini – ko preživi". Kraj školske godine je zapravo bio početak kraja zajednice koja i danas pokušava da preživi. Ubrzo nakon završene škole desili su se prvi incidenti – uništavanje susjednih sela, naređenje da objesimo bijeli čaršaf iz naših kuća i kada smo napustili naše domove, morali smo da nosimo bijele trake. To je bio prvi put nakon Drugog svjetskog rata da bi grupa, zbog svoje etničke pripadnosti, ponovo bila fizički obilježena. Iz tog razloga, u znak solidarnosti sa žrtvama Prijedora nosimo bijelu traku uz Cvijet Srebrenice - izjavio je Musić.

FOTO: BOSNIA UK NETWORK




Fadila Efendić, majka iz Srebrenice, je izgubila muža i jedinog sina u genocidu u Srebrenici. Njen suprug je sahranjen 2003. godine, ali je njegova lobanja pronađena u drugoj masovnoj grobnici dvije godine kasnije. Što se tiče njenog sina Fejze, pronađene su samo dvije njegove kosti. Uprkos boli i traumi njenih užasnih iskustava, Fadila se vratila u Srebrenicu kako bi obnovila svoju kuću koju su srpske snage uništile; ostala je samo diploma njenog sina.

Ona svoj bol koristi kao pokretačku snagu za traženje pravde, ne samo za sebe, već i za sve žrtve genocida.

Ramiza Gurdić je veći dio rata provela bez struje, vode i hrane. Izgubila je supruga, dva sina i 38 članova familije koji su svi ubijeni u genocidu u Srebrenici. Ništa vas ne može pripremiti za neke od stvari koje je Ramiza posvjedočila tokom rata ili trauma koja dolazi od oduzimanja voljenih na tako varvarski način. Posljednji put je supruga i sinove vidjela kada su krenuli šumom ka slobodi kojoj su se nadali. Majčinska ljubav joj nije dozvolila da prihvati činjenicu da je taj pogled na sinove bio i posljednji.

Ramiza je ostala snažna za svoju kćer i naporno radila na obnovi njihovih života. Članica je Udruženja Pokret majki srebreničkih i žepskih enklava, gdje se godinama borila za istinu i javno govorila o genocidu u nadi da će osigurati da se takvi zločini više nikada ne ponove.

Publika je imala priliku pogledati i dva video snimka: 'Our Impact: Voices from Birmingham' i 2019 Memorial Film 'Bridging the Divide: Confronting Hate'. U okviru toga, spomenut je rad Bosnia UK Networka te značaj Bosanske kuće u Birminghamu, naglašavajući da se radi o uspješnoj krovnoj organizacijij koja godinama pomaže Bosance i Hercegovce u Velikoj Britaniji.

Amina Mekić, mlada djevojka čiji roditelji su doživjeli strahote tokom genocida u Bosni i Hercegovini, izgovorila je Srebreničku molitvu koja će ostati uklesana u Srebreničkom kamenu sa jakom porukom: "Da se više nikome i nigdje ne desi ono što se desilo u Srebrenici".

-Genocid vidim bilo kuda da krenem, u mojim roditeljima, mojoj majci prilikom gledanja vatrometa, mom ocu kroz priče koje dijeli sa mladim generacijama, u bh. zajednici u Velikoj Britaniji te Bosni i Hercegovini. Ne bi trebala postojati porodica u svijetu koja će za trepezarijskim stolom pričati o preživljavanju i genocidu. Ali, uprkos svemu ja vidim nadu, kroz obrazovanje novih generacija koje će saznati šta se desilo i ne dozvoliti da se ponove ovakva zvjerstva - dodala je Amina.

U muzičkom dijelu programa su nastupili izvrsni umjetnici Narodnog pozorišta iz Sarajeva Elvir Solak (gitara) i Aida Čorbadžić (sopran), koji su pokazali pravi profesionalizam i izazvali buru suza i emocija. Svojim nastupom su zasigurno oplemenili ovaj nesvakidašnji događaj. U znak sjećanja na žrtve, zapaljene su svijeće. Tom prilikom, svi prisutni su odali počast onima kojih više nema, onima iza kojih su ostali samo uplakani i ožalošćeni.

Delegati Bosnia UK Networka te ostalih bosanskohercegovačkih asocijacija širom UK su svojim prisustvom odali počast žrtvama genocida u Srebrenici te na ovaj način podržali komemoraciju 24. godišnjice genocida u Srebrenici. Također, mnogi Bosanci i Hercegovci, unatoč ograničenom broju pozivnica, su imali priliku prisustvovati komemoraciji u Londonu.

Pouka za sve nas je da ukoliko se mržnja, netrpeljivost i agresija ne spriječe, nasilje u različitim oblicima će se ubrzo pojaviti. Moramo biti na oprezu stalno. To dugujemo žrtvama i njihovim porodicama, saopćio je Bosnia UK Network.

Izvor: Faktor


https://faktor.ba/vijest/velika-britanija-odrzala-najvecu-komemoraciju-povodom-godisnjice-genocida-u-srebrenici/43683



Vrhovni sud Republike Srpske naredio je uvođenje nacionalne grupe predmeta u OŠ "Sveti Sava" i zapošljavanje ili angažovanje nastavnika povratnika

Piše: Sanela Karaica

Učenici bošnjačke nacionalnosti iz Vrbanjaca i njihovi roditelji konačno su dobili pravnu bitku koju vode duže od šest godina. Nakon godina i godina povlačenja po raznim sudovima i borbe za uvođenje nacionalne grupe predmeta, uključujući bosanski jezik, u područnu osnovnu školu “Sveti Sava”, Vrhovni sud Republike Srpske prije nekoliko dana donio je odluku u njihovu korist.

U Vrhovnom sudu RS-a saznajemo da je uvažen tužbeni zahtjev i da je utvrđeno da su djeca diskriminisana i da je povrijeđeno njihvo pravo na jednako postupanje u oblasti obrazovanja. Republici Srpskoj i OŠ "Sveti Sava" je naloženo da da uvedu nacionalnu grupu predmeta po bosanskom nastavnom planu i programu Zeničko-dobojskog kantona u FBiH, te da zaposle ili angažuju nastavnike povratnike. Također, Vrhovni sud obavezao je tužene da na ime naknade troškova postupka tužiocima isplate 22.460 KM.

VRBANJCI, UČIONICA

Advokat Haris Kaniža, koji zastupa djecu i roditelje, kaže da je presretan.

HARIS KANIŽA, ADVOKAT

- Ovo je povijesna odluka Vrhovnog suda RS-a kada se radi o pravnim pitanjima iz oblasti diskriminacije i nejednakog postupanja, prava na obrazovanje na teritoriji RS-a, pitanja nacionalne




grupe predmeta, prava povratnika, u ovom slučaju Bošnjaka. Nisam baš bio preveliki optimista. Više sam, na osnovu dosadašnjeg iskustva, očekivao da bi oni mogli ukinuti ranije presude Osnovnog i Okružnog suda i vratiti na ponovni postupak, rekao nam je Kaniža nakon što smo mu saopćili odluku o kojoj još nije zvanično obaviješten.

Anketa za dijasporu: Bosna i Hercegovina - Ostati? Otići? Vratiti se?

cipiranje putnika/ Namjera projekta je jačanje veza države Bosne i Hercegovine sa dijasporom

Piše: Moja BiH

02.10.2019.

Uokviru projekta "Kako učiniti održivim migracije u Bosni i Hercegovini?" koji podržava Fondacija

Friedrich Ebert Stifftung, ured u Sarajevu, provodi se anketa - istraživanje stavova dijaspore iz Bosne i

Hercegovine i stanovništva u Bosni i Hercegovini o migracijama.

Namjera projekta je jačanje veza države Bosne i Hercegovine sa dijasporom, kao i davanje prijedloga

mjera za unapređenje kvaliteta života rezidentnih i nerezidentnih državljana Bosne i Hercegovine.

Istraživački tim koji učestvuje u ovom projektu čine prof. dr Anto Domazet, prof. dr Vjekoslav Domljan,

prof. dr Almir Peštek i mr. sc Faruk Hadžić


https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSd6xpBT3wz0xesmZYbYPe2RTHA6HKiYpDb6LiFP3xqoX0ltCw/viewform



Komšić u Beču: Budućnost BiH niko neće oteti dok je nas koji je volimo

11.10. 2019.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se na manifestaciji povodom

obilježavanja 830. godišnjice Povelje Kulina bana u Beču.

Skupu su prisustvovali predstavnici akademske bosanskohercegovačke zajednice u Austriji,

gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka i ambasador BiH u Austriji Kemal Kozarić, te brojni gosti.

Komšić je kazao da Bosna i Hercegovina nije nikakva tvorevina nastala krajem prošlog vijeka u

Daytonu, voljom velikih sila, nego da je bila država i onda kada većine današnjih država nije

bilo.

“Poznavati i cijeniti prošlost svoje zemlje često predstavlja jedan od osnovnih uslova da bi se

adekvatno moglo govoriti i o sadašnjosti, čak i o budućnosti, odnosno da bi se mogle donijeti ispravne

procjene trenutnih, ali i budućih odnosa u nekoj zemlji. Pri tome ne mislim samo na političke odnose

koje na našim prostorima često oblikuje i usmjerava naša historija, nego i na šire društvene odnose i

procese koji se odvijaju u samom društvu, nekada čak i sasvim nezavisno od političkih odnosa. Cijeneći

značaj historije i historijskih činjenica, ja bih ovom prilikom ipak želio da kažem nekoliko stvari koje se

tiču sadašnjosti i budućnosti naše domovine. Iskren da budem, nije lako reći šta je to budućnost Bosne

i Hercegovine, ako tu budućnost prepustimo drugima, očekujući da će oni voditi više računa o nama i

Bosni i Hercegovini nego što bi to trebalo mi sami da radimo, ako očekujemo da je drugima više stalo

do Bosne i Hercegovine, i da je drugi više vole ili cijene.

Niko od nas ne zna šta nosi novi dan, ali sa sigurnošću bar možemo znati šta želimo, šta hoćemo i šta

nastojimo da uradimo sa svojim životima i sa svojom zemljom. Smatram da će budućnost Bosne i

Hercegovine, pa i nas Bosanaca i Hercegovaca, biti upravo onakva za kakvu se izborimo. Budućnost

za kakvu se mi izborimo, a ne neko drugi. Lično ne vjerujem da se trud i zalaganje mogu izjaloviti, da

su beskorisni, da od njih nema nikakvog efekta.


https://nap.ba/storage/userfiles/images/Komsic-Durgut.jpg



Prisjetimo se samo truda, zalaganja, nadanja, žrtve, vjere u Bosnu i Hercegovinu i samoga sebe, onih

koji su svoje živote dali za našu domovinu, državu koju danas imamo. Ne savršenu, ne idealnu, ne

onakvu kakvu smo je zamišljali, ali ipak je imamo i naša je, kakva god da je. Mišljenja sam, kazao je

Komšić da je najvažnije da sebi osiguramo mjesto u punopravnom članstvu u NATO savezu. “Ako je

nekome potrebno posebno objašnjavati ovu logiku i kako se dolazi do ovakvog zaključka, ja mu stojim

na raspolaganju.

Govoreći o trudu, zalaganju, žrtvi, vjeri u sebe, nadanjima, dozvolite mi da pomenem jednog od nas

Bosanaca i Hercegovaca. On nam je pokazao kako se sve to isplati, kako trud relativno brzo daje

rezultat, kako su zalaganje, žrtva, vjera u sebe nešto što je unaprijed predodređeno da uspije. Dozvolite

mi, dakle, da spomenem Amela Tuku. Sve nas je, prije desetak dana, neizmjerno obradovao uspjeh

ovog našeg atletičara koji sve te osobine ima. Zamislite, onda, koliko još u Bosni i Hercegovini ima onih

koji su kao Amel, koji nakon prve ili druge prepreke ne razmišljaju da odustanu. Oni su naša budućnost

i zbog njih se moramo boriti. Ne smijemo gubiti nadu da svako ko želi da živi pošteno, od svog rada,

može ostvariti veliki uspjeh, uspjeh kakav je ostvario naš Amel Tuka. To su ljudi među kojima živimo.

Ja vjerujem u te ljude i zaista mislim da ih je više nego što se nama čini. Činjenica je da je iz naše

države otišao veliki broj mladih ljudi, i da to ponekad daje sumornu sliku o stanju u Bosni i Hercegovini.

Međutim, ne možemo samo očajavati nad tim činjenicama. Ne mirim se s tim da smo te ljude izgubili.

Uostalom, da je tako, ja danas ovdje ne bih stajao pred vama. Ni vi nikada niste prekinuli vezu sa

svojom domovinom, niti ćete je, ikada, u to sam uvjeren, prekinuti.

Dosta toga možemo uraditi zajedno. Sve što uradimo sarađujući, prije svega u oblasti ekonomije,

najveći je mogući oblik vjernosti našoj Bosni i Hercegovini. Dakle, vjerujem da budućnost Bosne i

Hercegovine leži i u sve intenzivnijoj saradnji Bosne i Hercegovine i Bosanaca i Hercegovaca, ma gdje

se oni danas nalazili, uključujući i Austriju. Na taj način nećemo izgubiti ni identitet ni kulturu, samo

ćemo ih dodatno ojačati.

Ako smo prije 830 godina znali trgovati i sklapati međudržavne ugovore, a za to kao dokaz imamo

Povelju Kulina bana, znat ćemo i u budućnosti. Dok je Bosanaca i Hercegovaca koji vole svoju

domovinu i žele je unaprijediti, njenu budućnost niko neće oteti.

nap.ba




U Beču potvrđeno:Neoboriv dokaz da je bosanska državnost starija od državnosti susjeda

Bosniaks Info 14. October 2019. redakcija U Beču je u petak povodom 830 godina Povelje Kulina bana organizovana svečanost pod nazivom “Rođendan Bosne”. Povelja je predstavljena kao dokaz da je bosanska državnost starija od državnosti njezinih susjednih zemalja.

“Za Kulina bana je vezan prvi dokument koji svjedoči o samostalnosti i suverenosti zemlje Bosne, te je od izuzetne važnosti čuvati i obnavljati sjećanje na ovog bosanskog vladara. Zaboraviti Kulina, značilo bi zaboraviti svoje početke i sebe samoga”, rekao je Duhan Siradj, predsjednik Bosanskog akademskog društva u Austriji, koje je i organizator obilježavanja 830 godina Povelje Kulina bana, uprličenog u prostorijama Diplomatske akademije u Beču.

„To je činjenica koja je bila nepoznata, zbog toga što nije dovoljno izučavana. Povelja Kulina bana je najstariji dokument jednog južnoslavenskog vladara i dokaz tadašnje bosanske državnosti, koja je tome shodno starija od državnosti njenih susjeda. To nam daje za pravo da slavimo i budemo ponosni na taj međunarodni događaj”, kazao je Siradj, dodavši kako su Osmanlije, kao prvi okupatori Bosne, prekinuli tu državnost i kako Bosna od tada, na žalost, nije imala puno prilika prakticirati samostalnu organizaciju države.

Siradj je naglasio da se ovakvim manifestacijama želi ukazati i na problematičnu terminologiju koja se tiče bosanske državnosti i njenog identiteta, a koja je Bosni također nametana od strane okupatora. “Jer su nas i svi okupatori koji su došli poslije Osmanlija takođe sputavali i nametali nam stavove i odluke, koje su služile samo njihovim interesima. I sam naziv Bosna je Berlinskim kongresom nasilno preinačen u Bosna i Hercegovina, ukinut je i bosanski jezik a nametnuto je i shvatanje da su pravoslavci u Bosni Srbi, a katolici Hrvati. Mi imamo viziju i naš zdrav razum nam kaže da su svi koji žive u Bosni Bosanci.”

Obrazovanje – najvažnija agenda svih Bosanaca


https://www.bosniaks.info/u-becu-potvrdeno-neoboriv-dokaz-da-je-bosanska-drzavnost-starija-od-drzavnosti-susjeda/

https://www.bosniaks.info/author/redakcija/



Jer upravo je šarolikost pod zajedničkim krovom ono što Bosnu čini specifičnom i drugačijom i takođe definiše njezinu suverenost, pa je tome shodno, rekao je Siradj, za svečanost obilježavanja godišnjice Povelje Kulina bana, priređen i bogat i šarolik kulturno-umjetnički program. Tako su na proslavi pored ženskog hora „Mimoze” nastupile i pijanistica Tina Kordić, te sopranistice Selma Aljović i Nataša Mirković, a održana su i dva historijska predavanja. Od ove godine Društvo je počelo i sa programom nagrađivanja najboljih studenata u Austriji porijeklom iz BiH, a sinoć je ovo priznanje slavistici Amini Čačković u ime akademičara uručio pisac Dževad Karahasan. “Obrazovanje je izuzetno bitna stavka našeg programa, jer smatramo da samo obrazovana Bosna može u budućnosti opstati”, rekao je predsjednik Bosanskog akademskog društva Duhan Siradj.

Prisutnima su se na ovom svečanom okupljanju obratili: predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, ambasador BiH u Austriji Kemal Kozarić, te u ime gradonačelnika grada Beča Omar al-Rawi, poslanik u Bečkom parlamentu.

Resursi dijaspore

“Manifestacijom se obilježava stoljetna bosanskohercegovačka državnost, ali je ona osim toga izuzetno bitna u smislu da animira Bosance i Hercegovce da se aktiviraju i ostanu u vezi sa BiH. Važno je takođe i da se ovdje u Austriji povežu, da lijeva ruka zna šta radi desna. Mi smo tako podržali i osnivanje krovnog udruženja svih bh. udruženja u Austriji, jer ne želimo rasipati resurse. Nedavno smo imali i predavanje o važnosti poznavanja maternjeg jezika za bosansku djecu koja odrastaju van BiH”, objasnio je za DW ambasador BiH u Austriji, Kemal Kozarić.

Cilj svih ovih aktivnosti je jačanje svijesti kako o bosanskom identitetu tako i o bosanskoj državnosti, koja je utemeljena prije ravno 830 godina, za vladavine Kulina bana.

Kulin je nakon bana Borića, slavonskog velikaša, prvi domaći bosanski vladar, koji je vladao od 1180. do 1204. godine i protiv Bizanta se kao vazal hrvatsko-ugarskih vladara borio zajedno sa Srbima i Mađarima, te je ugovorom od 29. 08. 1189. Dubrovčanima dopustio slobodno trgovanje po Bosni. „To je najstarija naša čuvena isprava, pisana narodnim jezikom. Za njegova vladanja Bosna postaje središte Bogumilstva. Tradicija o banu Kulinu kao dobru vladaru bila je u narodu dugo vremena vrlo živa. Iako u njoj ima idealizacije davne prošlosti, ipak ta tradicija ima podlogu u relativnoj sređenosti Banovine Bosne u Kulinovo doba”, stoji tako u Općoj enciklopediji Jugoslavenskog leksikografskog zavoda iz 1978. godine.

Pod pojmom Bosna i Hercegovina u istoj se enciklopediji navodi da je Bosna, u vrijeme kad se kod Srba i Hrvata počinu stvarati države, bila mala oblast oko gornjeg tijeka rijeke Bosne u kojoj su se već stvarali elementi državne organizacije, da je do 12. stoljeća pripadala čas hrvatskoj čas srpskoj državi, a da se u 12. stoljeću počinje razvijati kao ugarska vazalna, polusamostalna banovina pod banom Morićem (1154. – 1163.). Za bana Kulina i njegovih nasljednika u 13. i 14. stoljeću Bosna se postepeno razvija u posebnu državu.

U to se doba u Bosni ukorijenjuje bogumilstvo, a za bana Matije Ninoslava, (od tridesetih godina 13. stoljeća) Ugarska u Bosnu šalje križarske vojske pod izlikom borbe protiv ovog pokreta. No bogumilska „hereza” ne biva iskorijenjena; ona ostaje i dalje u bosanskoj povijesti važan faktor i značajna politička komponenta u obrani zemlje od tuđinskih napadaja.

“Vanjskopolitičke prilike primoravale su bosanske vladare da igraju dvoličnu ulogu prikazujući se čas katolicima, čas bogumilima. Kad se bosanski kralj Stjepan Tomaš (1442. – 1461.) pred turskom opašnošću priklonio Zapadu, bogumili su bili izloženi progonima. Godine 1461. kralj je u Rim poslao tri vlastelina-bogumila u okovima da ih tamo ispitaju. Njihovo ispitivanje povjereno je kardinalu Juanu Torquemadi (stricu kasnijega poznatoga velikog inkvizitora Thomasa Torquemade), koji je na temelju njihova saslušanja sastavio „pedeset zabluda manihejskih u Bosni”. Protubogumilsku politku nastavlja Stjepan Tomašević (1461. – 1463.) do same propasti Bosne. Padom Bosne u turske ruke nestaje i bogumilske hereze u Bosni, a vjernici Bosanske crkve dobrim dijelom su prešli na islam”, stoji pod




pojmom Bosna i Hercegovina u prvoj knjizi Opće enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda iz 1978. godine, čiji je direktor bio Miroslav Krleža.

Križarski pohodi bez učinka

Historičar Noel Malcolm u knjizi “Povijest Bosne” piše da sačuvani djelići svjedočanstava govore o tome kako se Kulin posebice trudio oko ekonomskog razvoja svoje zemlje: kako je sklopio trgovački ugovor s Dubrovnikom 1189. godine i poticao dubrovačke trgovce da eksploatiraju bogate bosanske rudnike, te uspostavio dobre odnose s vladarom Huma i sa srpskim županom Stevanom Nemanjom. Malcolm navodi i to da je u to doba Ugarska željela uspostaviti stroži nadzor nad bosanskom biskupijom, pa se u Rimu na početku dvadesetih godina 12. stoljeća zauzimala da bosanska biskupija dopadne pod jurisdikciju prougarskog nadbiskupa u Splitu. „Možda su te pritužbe bile i način da se od pape ishodi odobrenje da se prigrabi nešto od bosanskog teritorija. Ipak, uspostavljena je tradicija da se Bosna žigoše optužbama zbog hereze”, piše britanski historičar.

U knjizi „Bogumili – historija, umjetnost, kultura” švicarskog historičara umjetnosti Rudolfa Kutzlija, koja je posvećena najprije umjetnosti stećaka, autor donosi citat Enea Silvia da Piccolominija, kasnijeg pape Pia II, po kojem se crkva “skoro nikad nije toliko snažno i najoštrijim sredstvima borila protiv jednog pokreta unutar njezinih okvira, a da sve djelovanje i sva sredstva rimske kurije protiv ovih zlih ljudi, koji su sebe nazivali boni homiens i dobrim kršćanima, nije imalo nikakvog učinka”. U predgovoru bosanskom izdanju ove monografije navodi se kako Kutzli bogumilstvo smatra jednim od ključnih faktora prvobitnog buđenja evropske individue nakon stoljeća vladavine krutog feudalizma i vjerskog dogmatizma, a sam autor, Rudolf Kutzli, donosi konstataciju njemačkog slaviste i balkanologa Aloisa Schmausa da bogumilstvo, uz zvanične crkve, predstavlja „najznačajniji vjersko-historijski pokret evropske historije prije reformacije”.

PROFESOR BOYLE O MOGUĆNOSTI OSPORAVANJA RS

Musadik Borogovac

November 6 at 12:58 AM ·

Original e-mail poslan mojoj malenkosti od strane Prof Boyla po pitanju mogućnosti osporivosti RS po osnovu presude na Svjetskom sudu (ICJ) 2007 god. Na pitanje o mogućnosti ukidanja RS iz odgovora Prof. Boyla na to pitanje vidi da je Presuda iz 2007. god. po osnovu tužbe protiv Srbije za kršenje konvencije UN o zabrani genocida (u pravnoj praksi nakon Holokausta usavršena do zabrane priznavanja rezultata genocida) DOBIJENA a ne IZGUBLJENA u jedino BITNOM dijelu za opstanak cjelovite BiH bez entiteta pa i povratak na prethodno stanje u Republiku BiH (Status Quo Ante). Iz ovog


https://www.facebook.com/musadik.borogovac?__tn__=%2CdC-R-R&eid=ARA3PSY1cI840SPGvZm9qMBDtKnf_vgtdQAj0N40qxn3sA_Vd1p5p62CoOgKeljVoiMYbUckTHZY0Gz2&hc_ref=ARTQPptHs71FJ_T5GQTIksJJOPltDdG5Ij-Yl7jT_kRqS6BD13lZAgwQJF6MVsAp5ZU&fref=nf

https://www.facebook.com/musadik.borogovac/posts/2413906318735039



kratkog teksta se vidi da ta mogućnost ukidanja RS nije samo "jedno mišljenje" nego ta mogućnost proizilazi iz jedinog referentnog dokumenta za međudržavne ugovore kakav je Daytonski (kao navodni "pravni osnov" nastanka RS) - Bečke konvencije o pravu ugovora iz 1969 - poglavlje Ništavnost ugovora, članova 46 - 53 a povodom imperativne norme "Jus Cogens" o zabrani priznavanja rezultata genocida - član 53, čije sudski dokazano kršenje po ovoj konvenciji direktno osporava postojanje RS po osnovu Presude iz 2007. god. na Svjetskom sudu, jače je od bilo koje druge pravne obaveze, ugovora pa i volje potpisnika ("nelegitimna volja potpisnika - član 46-48" takvog ugovora ukoliko je u suprotnosti sa tad važećim Ustavom tužitelja (što je u ovom slučaju član 154 - 155 tad važećeg Ustava Republike BiH) gdje se potpis kao Daytonski / Pariški definira kao "teško krivično djelo - (u slučaju visokih dužnosnika je veleizdaja op.a.) Takva primjena presude protiv RS iz 2007. god. za genocid ne zahtjeva nikakve revizije Tužbe iz 1993. niti presude iz 2007 god. ni protiv tužene Srbije niti protiv presuđene RS bez obzira na mirovni ugovor, bez obzira na protok vremena, bez obzira na aktuelno pravno stanje i izmjene zakona tužitelja (RBiH) i bez obzira na stanje protektorata po odlukama bilo koje institucije UN jer se radi o imperativnoj normi nad normama o zabrani GENOCIDA. Posebno su nevažne tzv. "političke volje" bilo kako snažnih "svjetskih sila", "garanta' ili "svjedoka" nekog mirovnog ugovora pa i "politicke volje" i potpis predstavnika u pregovorima same žrtve genocida kojim bi se uspostavilo neko novo pravno stanje (članovi 46 - 53 Bečke konvecije o pravu ugovora - poglavlje - Ništavnost ugovora, kao pridružene konvencije Povelji UN. ` Prema tome, besmislene su sve diskusije nakon presude iz 2007. god. o "leigtimnosti ili neligitimnosti" agenata na Sudu, proizašle iz stanja i institucija nastalih po "Daytonu" prije presude o Genocidu kakav je slučaj sa "Aktivnim legitimacijama" i ovlaštenjima dejtonskih drugih institucija dejtonske BiH. Prof. Boyle kao Profesor međudržavnog prava se nije direktno bavio tom unutarnjom ustavnom problematikom ali se iz njegovog odgovora o tome kako da se presuda protiv RS iz 2007. god. realizira direktno vidi i mogućnost osporivosti RS i cijelog Daytonskog ugovora na osnovu gore navedene veze Povelje UN, istoj pridružene Bečke konvencijkoje i kršenja tad važećeg Ustava RBiH, žrtve genocida od strane samih pregovarača, prije svega Alije Izetbegovića čija nelegitimna volja je jasno naznačena u članu 6-48 Konvencije u poglavlju ništavnost ugovora. Jedna od mogućnosti sa kojom se prof. Boyle također ne bavi je i mogućnost izjave volje pravih vlasnika Ustava RBiH - građana RBiH (isključeno svih) onih koji žele RBiH a ne onih koji je ne žele, iskazana u Referendumu 1992. i ozakonjena legalnom disolucijom Jugoslavije (a ne nikakvom ilegalnom separacijom) zbog čega se nikakav novi referendum o državnosti i suverenitetu cjelovite države ili kontinuiteta državnosti ili kontinuiteta agenata u procesima od prije Daytona nikad ponovo ne smije desiti. Bakir Izetbegović u korist RS (kroz eufemizam za politiku RS zvani ‘Dodik') upravo to radi inscenirajući lažne umjesto stvarnih mogućnosti za odbranu države Bosne uključujući konačno i zahtjev za reviziju već DOBIJENE i jedino bitne presude protiv RS koju je njegov otac legalizirao i tako u Daytonu suspendirao Republiku BiH.

Borogovac Musadik Član tima RBiH u Ženevskim pregovorima od 22 -31 Jan 1993 (Vance - Owen "mirovni" Plan)

Duraković o Grabar-Kitarović: Diplomatska i politička agresija na BiH Objavljeno u kategoriji BiH na 28.11.2019. 17:37:00 SARAJEVO, (Patria) - Predsjednica Republike Hrvatske, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, ovih dana šparta Bosnom i Hercegovinom a da prije toga nije bila u posjeti glavnom gradu Sarajevu niti se srela u BiH s osobom koja je, političkom pozicijom, jednaka njenoj poziciji, napisao je u komentaru za N1 akademik Esad Duraković.


https://www.facebook.com/photo.php?fbid=2413760088749662&set=pcb.2413906318735039&type=3&__tn__=HH-R&eid=ARD9Mt9dohwwvKgiPXU0bIGcQp4o2rtQc5qK3NW2LCk7qaSK36qWvD9cpG0pr_kNysXzkEbL5lVhdgV0

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=2413760088749662&set=pcb.2413906318735039&type=3&__tn__=HH-R&eid=ARD9Mt9dohwwvKgiPXU0bIGcQp4o2rtQc5qK3NW2LCk7qaSK36qWvD9cpG0pr_kNysXzkEbL5lVhdgV0

https://nap.ba/category/9



Akademik Esad Duraković (Foto: N1)

"U svijetu normalne diplomatije i politike, to bi bio normalan slijed poteza. Sasvim objektivno, valja reći da ovakvo vršljanje po drugoj suverenoj zemlji (po Bosni i Hercegovini) jest akt političke i diplomatske bahatosti, primitivizma, čak diplomatske i političke agresije. No, gospođa Predsjednica ne čini ovo prvi put i nije jedina iz političkog vrha Republike Hrvatske koja to čini. Ovdje je riječ o kontinuitetu", naveo je akademik Duraković za N1.

Kako je naveo, takvo ponašanje je u jednom naročitom kontekstu.

"Naime, Republika Hrvatska, odnosno njen HDZ kome pripada i Predsjednica, osuđena je za udruženi zločinački poduhvat, pa ovakvo samovoljno i bahato vršljanje po BiH nedvosmisleno kontinuira onu agresiju na BiH iz Hrvatske koja je učinjena devedesetih godina, a sada se, evo, zbiva na drugi način. Suština je ista: ovo je čin diplomatske i političke agresije na BiH", navodi Durkaović.

Nadalje, poručuje, treba imati u vidu još jednu frapantnu činjenicu u ovome kontekstu.

"Naime, ta Predsjednica ne priznaje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, što dodatno kvalificira njeno ponašanje kao diplomatski i politički incident najvišega reda. Ponavljam, to je agresija koja je kvalitetom ravna onoj iz devedesetih godina. Frapantno je kako EU, čija je članica Republika Hrvatska, dopušta ovakav politički primitivizam i osionost... Ali - ni Evropa nije ono kako se predstavlja", kategoričan je Duraković.

Zatražio je i reakciju domaćih institucija u BiH.

"Najviši politički, odnosno državni subjekti BiH morali bi pred EU i svijetom snažno i politički artikulirano reagirati na ovakvo ponašanje susjeda koji je već izvršio agresiju na BiH i čiji HDZ uporno radi na destabilizaciji BiH", navodi akademik Esad Duraković povodom posjete predsjednice hrvatske Kolinde Grabar - Kitarović Bosni i Hercegovini.




Čovićevo uporno slavljenje Herceg Bosne: Laži nikada ne mogu biti glasnije od istine Objavljeno u kategoriji BiH na 27.11.2019 22:50:00

Foto Arhiv

Piše Sead Omeragić

“Teško da bi bili danas ovdje i da bi imali Bosne i Hercegovine da nije bilo Hrvatske Republike Herceg Bosne“, izjavio je Dragan Čović krajem augusta prošle godine. „Teško da bi bilo referenduma i izjašnjavanja da nije bilo HR HB“. Čović više puta ponavlja ove floskule. Koga mozak ne služi ili ima slabo pamćenje, tome on i govori.

„Od početka formiranja država u bivšoj Jugoslaviji Tuđman i Milošević su se sastali 48 puta. Zamislite kako bi apsurdno bilo da su se Hitler i Čerčil (Churchill) sastali toliko puta tokom Drugog svjetskog rata“, upitao je Stjepan Mesić, bivši hrvatski predsjednik, tokom svjedočenja pred Tribunalom u Hagu u martu 1998. godine. HVO nije ni metka ispalio na Mladićevu vojsku nakon juna 1992. godine. Sve će nadalje, do kraja rata vladati mir i besprijekorna vojna saradnja između Hrvata i Srba u BiH.

Osuđeni zločinci Karadžić i Mladić će za naftu i devize učestvovati zajednički u bitkama, rame uz rame sa HVO-om. Najmanje devet konvoja cisterni sa gorivom ušlo je od '92. do '94. iz Hrvatske u Karadžićevu tvorevinu.

Tim gorivom će Karadžić i Mladić pokretati ofanzive na Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Kad je Mladić pomogao izvlačenje HVO-a iz Vareša i Travnika, a nažalost i većine civila Hrvata, uplaćeno mu je na račun više od 9 miliona (DM) njemačkih maraka. „Kao znak zahvalnosti“, rekao mu je haški samoubica Slobodan Praljak.

„Nije nam bilo logično voditi rat protiv Miloševića i istodobno ga savjetovati – primati njegovu savjetnicu u Zagrebu i s njom raspravljati o kartama“, rekao je pred sudom u Hagu Stjepan Mesić. Događa se to u oktobru 1991. godine, kada u vrijeme najgorih borbi i rušenja Vukovara, iz Beograda u Zagreb dolaze Miloševićevi kartografi na čelu sa njegovom savjetnicom Smiljom Avramov.

Kartografi su danima dijelili Bosnu i Hercegovinu. Da ne bude zabune, svaki susret Miloševića i Tuđmana i njihovih kartografa događa se u okviru zločina nad civilima. Tako su i susreti u Karađorđevu i Tikvešu u sedam do deset dana razmaka progutali tridesetak života policajaca na Plitvicama i u Borovu selu. Jednog dana će neko u Hrvatskoj morati dati odgovore na ove vremenske podudarnosti. Kako je Bosnu i Hercegovinu branila Herceg Bosna, potvrđeno je u stotinama navrata zabijanja noža u leđa Armiji RBiH. Kako je Tuđman sa Čovićevim prethodnikom, liderom Herceg- Bosne branio svoj hrvatski narod, vidljivo je i danas u pustoj Bosanskoj Posavini. Ova prelijepa regija, nastanjena većinski Hrvatima, je zauzeta od JNA, a onda je 1992. oslobođena uz strašne žrtve.


https://nap.ba/category/9



Oslobodili su je rođeni Posavljaci, rame uz rame Hrvati i Bošnjaci. A onda, o tome je tragično i tužno svjedočio Iko Stanić, dotadašnji prvi čovjek posavskog HDZ-a, Tuđman ubacuje jedinice regularne Hrvatske vojske, koje onda dogovorima sa srpskom stranom napuštaju položaje i naređuju izvlačenje vojske. To je potvrdio pokojni časni general HV-a Petar Stipetić. Kako su se borili iz Herceg Bosne za Bosnu i Hercegovinu, potvrdio je i životni prijatelj Franje Tuđmana dr. Dušan Bilandžić (bio u hrvatskom timu kartografa). Pitao ga je: „Franjo, ako si sa Slobom (Miloševićem) dogovorio predaju Posavine, što vam ljudi ginu“. Dobio je i odgovor od Tuđmana:

„Da neko ne pomisli da smo se dogovorili“. Sve to potvrđeno je i u Deytonu.

Dr. Ivo Komšić i Krešo Zubak usred pregovora javno postavljaju pitanje Bosanske Posavine. Svi čuju glasni odgovor Miloševića: „Kakva Posavina. To sam se ja sa Franjom davno dogovorio“. Ko ne vjeruje stotinama ovakvih svjedočenja, neka pročita „Stenograme“ koje je Tuđman uredno snimao u Banskim dvorima tokom susreta sa svojim saradnicima i ovim došljacima iz Herceg Bosne. Snimao je svoje razgovore da bude heroj, ali je posmrtno osuđen za zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini zahvaljujući snimcima. Kad su sudije vidjele Tuđmanove „Stenograme“ i otkrile o kakvim je dokumentima riječ, jedan od njih je priznao: „Tek sada nam je jasan ovaj rat i tek sada znamo da je iza tragedije u Bosni i Hercegovini stajao dogovor lidera Srbije i Hrvatske“. Ko ne zna istinu Dragan Čović mu može trubiti i o odbrani BiH i navodnoj ulozi Herceg Bosne. Naravno, zna on odlično da je za novu 1993. Izdata odluka tzv. Vlade Herceg Bosne da u prostor pod kontrolom Armije RBiH više ne može ući ni metak.

A tek djelimično je to dopušteno za hranu. Svi međunarodni pregovarači pisali o tome. Opisao je to i Richard Holbrooke u svojim memoarima. Početkom proljeća 1993., dok je trajala stravična ofanziva na Srebrenicu, HVO je držao 25 šlepera oružja i municije u Grudama. Pošiljka je trebala biti uručena za Armiju RBiH. Hrvatska strana je već bila uzela dvije trećine od ukupne pošiljke ovog oružja, ali i dalje nisu dali ovom ostatku konvoja da krene na odredište. Srebrenica je pala i ostala kao mala enklava u okruženju.

„Oružje je masovno išlo prema Bosni i Hercegovini i snagama Vlade BiH i SAD su to prešutno dopustile. Ali“, pisao je Holbrook „Hrvati, koji ne žele dopustiti muslimanima da suviše ojačaju, nisu im dopustili da dobiju teško naoružanje ili artiljeriju. Drugo, svaka pošiljka sa oružjem ima „hrvatsku taksu na oružje“, to jest, ono što Hrvati odvajaju za svoju vojsku i HVO u Bosni i Hercegovini“, objašnjavao je Holbrook. “Problem je”, objasnio je, “porez od pedeset posto koje je od svih pošiljki uzimala Hrvatska, dok je za snage Hrvata u BiH trebalo biti odvojeno 25 posto.” Holbrooke je mnogo kasnije primijetio da samo desetak posto od ukupnih pošiljki dođe do Vlade u Sarajevu. Ali i to budu vojno neupotrebljive stvari. Upravo je u Hagu i dokazan „UZP - udruženi zločinački poduhvat“, presudom državnom i vojnom vrhu Republike Hrvatske, na čelu sa Tuđmanom i tzv. Hrvatskoj republici Herceg – Bosni, hvaljenoj od Dragana Čovića.

U toj presudi stoji istina o stravičnim koncentracionim logorima koje je pravio HVO i vrh Herceg-Bosne na čelu sa Matom Bobanom. Kao stranka koja je stajala iza planiranog zločina protiv BiH u presudi je naveden i HDZ.

Danas, kad hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dolazi u predizbornu posjetu Čovićevom HDZ-u i traži njegove glasove, zna se čemu uvijek vodi briga za bh. Hrvate. Traže se glasovi HDZ-a BiH koji su gotovo redovno presudni u utrkama za Banske dvore. Tako je i ovaj put sa arsenalom prijetnji KGK stigla u Hercegovinu. Ona ponavlja HDZ-ovu floskulu: „Niko u BiH Hrvatima neće birati političke predstavnike“. Zato će obespravljeni Hrvati iz BiH i ovaj put izabrati sebi predsjednika Republike Hrvatske. Susjedne, druge države. Čitav svijet zna osim sadašnjih evropskih emisara koji ovdje dolaze da bajagi pomognu BiH, a onda pokažu da im je redovno cilj ponešto ustupaka izvući za Čovića i Dodika i time podržati njihovo razbijanja ove zemlje.




Evropski emisari, po onome što ovdje govore, izgleda nikada nisu ni čuli za presude Tribunala u Hagu, gdje su sudile i mnoge evropske časne sudije. Ipak mnogi znaju istinu o onome što se događalo u Bosni i Hercegovini. Čak i kad privremeno pobijede opcije negiranja zločina genocida i fašizma iz devedesetih, kao što je to dodjela književnog Nobela Peteru Handkeu, jave se mnogi vrhunski svjetski novinari i pisci i pokažu da laži ne mogu nikada biti glasnije od istine.

NA DANAŠNJI DAN 1993. JEDINICE HVO SRUŠILE SU STARI MOST 9. novembar 2019.

Izvor: Reuters

Na današnji dan 1993. godine jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) srušile su Stari most u Mostaru, remek-djelo osmanske arhitekture na Balkanu i jedan od najvrijednijih kulturno-historijskih spomenika u svijetu. Prije nego što je srušen, most je pretrpio veliki broj direktnih artiljerijskih pogodaka.

Dan ranije, 8. novembra, HVO je počeo sa kampanjom rušenja mosta ispaljujući na desetine projektila u luk i kule mosta. Sve je okončano dan kasnije u 10 sati i 16 minuta, kada se "Stari" sunovratio u Neretvu. Obnova Starog mosta počela je izvlačenjem kamenih blokova iz Neretve.

Stari most u Mostaru, koji povezuje obale rijeke Neretve, kada je izgrađen bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Obnova Starog mosta nakon rušenja počela je 2000. godine, a za javnost 23. jula 2004. rekonstruirani most je otvoren. Sljedeće godine Stari je uvršten na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika kulture.


http://ba.n1info.com/journalist15/N1-BiH-

http://ba.n1info.com/journalist15/N1-BiH-



VIKTOR IVANČIĆ - U ORDINACIJI Viktor Ivančić, kolumna za tjednik ''Novosti'' Što bi polučilo veću korist – ukinuti funkciju predsjednika Republike Hrvatske, zato što je besmislena, ili ukinuti Republiku Hrvatsku, jer je još besmislenija? Bi li bilo razumnije imati državu bez predsjednika ili predsjednika bez države? I zašto se, uostalom, povinovati skučenosti što je nameće ili-ili logika: ne bi li nemati ni državu ni predsjednika bila najpoželjnija opcija za većinu državljana? Takvim se mislima zabavljao dr. Vjeran Grković u svojoj ordinaciji, čekajući da se u zakazano vrijeme pojavi ugledna pacijentica, inače njegova poznanica još iz mladih dana. Već je podrobno proučio pristigle nalaze i izveo sve stručne zaključke, te je mogao ubijati vrijeme ležerno razmišljajući, malo o smislu života, malo o životu smisla, malo o ovome, malo o onome, dok se napokon, deset minuta nakon dogovorenog termina, na vratima nije pojavila predsjednica Republike Hrvatske, za ovu priliku odjevena u modri kostim s crvenim natpisom na glagoljici na obrubu rukava. ‘Zdravo, Kolinda’, pohrlio je prema njoj i cmoknuo je u oba obraza. ‘Zdravo, Vjerane. Oprosti što kasnim.’ ‘Ma ništa… Kako si? Kako zdravlje?’ ‘E pa to ćeš mi valjda ti reći.’ ‘Ma da, oprosti, uvijek se zajebem kod tih konvencija… Izvoli sjesti. Jesi za kavicu? Ili nešto drugo?’ ‘Ne bih, hvala. U priličnoj sam žurbi.’ Sjeli su, pa je dr. Grković, naštimavši profesionalni izraz lica, otvorio fasciklu i listao nalaze, skupljao usne, nabirao obrve i činio ono što već čine vlasnici tuđih sudbina u sličnim situacijama. ‘I?’ upitala je ustreptala pacijentica. ‘Ne brini, sve je više-manje u redu’, umirio ju je liječnik. ‘Nalazi krvi, mokraće, stolice, sve je to u granicama normale, vrlo, vrlo solidno. Jedino me malo brine ova CT-snimka glave. Ja bih je najradije ponovio, ali s magnetskom rezonancom. To je ipak dosta preciznije.’ ‘Nešto znači nije u redu?’ ‘Rano je još suditi, tu imaš malu sjenu u predjelu mozga… vidiš ovdje, s desne strane…’ ‘Kakvu sjenu?’ ‘Ma ništa ozbiljno, ne brini. Gotovo sam siguran da je kalcifikat, dakle ništa zloćudno. A zanimljivo je da je u obliku Jugoslavije.’ ‘Jugoslavije?!’ ‘A čuj, ti su ti kalcifikati pomalo nestašni, formiraju najčudnije tvorbe, ne bi čovjek vjerovao. Prošlog tjedna mi je ovdje bio pacijent s tumorom na mozgu u obliku keltskog križa. Zamisli. Na koncu je odbio operaciju, jer je procijenio da bi to bilo svetogrdno.’ ‘Vjerane, zar to znači da ću morati na operaciju?!’ očajnički je zavapila pacijentica. ‘Prvo ćemo provjeriti stvar s magnetskom rezonancom. Možda je lažna uzbuna. Ali ako i nije, nemaš razloga za paniku, to se danas radi vrlo uspješno. Imamo odlične kirurške timove, stopa izlječenja je skoro stopostotna.’ ‘Joj, pa na što sliči ta operacija?!’ ‘Ma rutinski postupak, kažem ti. Malo će ti ispilati lubanju tu s desne strane, ne previše, oko pola pedlja, izvaditi ti Jugoslaviju iz mozga, zašiti i nakon dva-tri mjeseca rehabilitacije si kao nova.’ ‘Majko mila!’ zatravila se predsjednica i zabila leđima u naslon sjedalice, prislanjajući dlanove na srce. ‘Ma zajebavam se, Kolinda!’ razdragano je uskliknuo liječnik, usput i namignuvši, dok mu je preko lica zalepršao osmijeh dimenzija nacionalne zastave. ‘Što si se tako ukočila? Pa zezam se, bože dragi…’ ‘Vjerane, glupane!’ frknula je pacijentica, još uvijek pod utiskom šoka. ‘Ti nisi normalan! Premrla sam od straha! Pa ne možeš se tako igrati s ljudima!’ ‘Zašto?’ blago je porumenio doktor. ‘Znaš i sama da smo se u mladosti stalno zezali i valjali štosove…’ ‘Ali ne na ovaj način, čovječe!’ dolazila je k sebi predsjednica, strah se povlačio na pričuvni položaj, a na njegovo mjesto nadirao bijes. ‘To je zaista okrutno. Zamalo mi je srce puknulo. Molim te lijepo, tumor na mozgu u obliku Jugoslavije! Pa tko to još radi?’




‘A čuj, to je samo jedna od neistina o Jugoslaviji kakve ovih dana stalno slušamo’, rekao je liječnik. Visoka državna dužnosnica nijemo je piljila u specijalista opće medicine, ne vjerujući vlastitim ušima, što je dr. Grković iskoristio da se nadopuni, pomalo uvrijeđeno dižući bradu: ‘Valjda smijem i ja ponešto slagati o Jugoslaviji, iako nisam predsjednički kandidat. Tim više što ja to radim u zajebanciji, a ne u kampanji.’ Predsjednica Republike Hrvatske dostojanstvenom je kretnjom uzela ručnu torbicu s poda, također ukrašenu crvenim glagoljičastim uzorkom, ustala sa stolice i bez riječi krenula prema vratima. ‘A gdje ćeš sad?’ upitao je doktor. ‘Od ovog trenutka imam drugog liječnika. Doviđenja!’ hladno je odbrusila. ‘Pa dobro, to je tvoje pravo…’ zlovoljno je procijedio dr. Grković. ‘Ali ako budeš išla po drugo mišljenje, znaj da ćeš moći čuti samo lošije stvari.’ ‘Zašto?’ ‘Zato što si zdrava kao dren, Kolinda. Pregledao sam pomno sve nalaze i mogu zaključiti da si u vrhunskoj formi. Sve performanse su ti prvoklasne, kreću se u zoni idealnog, tip-top. Kao curica si.’ ‘Stvarno?’ razlio se val prijateljske blagosti predsjednici preko lica. ‘Najstvarnije’, potvrdio je doktor. ‘Ne znam zašto si se uopće odlučila dolaziti na pregled.’ ‘Pa znaš, da provjerim stvari…’, rekla je pacijentica, a zatim ponovno sjela, diskretno se nagnula prema medicinskom autoritetu i potrudila da joj boja glasa poprimi konspirativne tonove. ‘Ma vidi, Vjerane, ja također smatram da sam zdrava. Tako se zaista i osjećam. Ali mnogi bez prestanka govore da se ponašam bolesno.’ ‘Ma nemoj?’ ‘Da, kunem ti se. To je postalo rašireno mišljenje. I počelo me strašno zbunjivati. Ako sam zdrava, a osjećam da jesam, zašto toliki ljudi tvrde da se ponašam bolesno?’ ‘Na tvom se mjestu ne bih uzrujavao. To je mnogo bolje nego da si bolesna, a ponašaš se zdravo.’ ‘Ali uzrujavam se, Vjerane. Potpuno sam izludila zbog toga. Naposljetku sam i sama pomislila: ako se uistinu ponašam bolesno, kada već toliko ljudi drži da je tako, možda uopće nisam zdrava, nego vučem neku bolest a da toga nisam svjesna? Eto, zato sam došla na pregled.’ ‘Nalazi su, kao što rekoh, besprijekorni. A osim toga, važno je kako se ti osjećaš, a ne što ljudi misle.’ Vjerane, pa znaš da sam usred kampanje. Jedino je i važno što ljudi misle o meni! I ako misle da se ponašam bolesno, onda sam u problemu. Razumiješ?’ ‘Gledaj, Kolinda’, staloženo je kazao liječnik, ‘svi ljudi s vremena na vrijeme doživljavaju razne traume i stresove koji poslije bitno utječu na njihovo ponašanje. Ti si, recimo, pregrmjela taj jugokomunistički pakao, rasla si iza željezne zavjese, bez ljubavi, bez jogurta, bez milosti… Naravno da to ostavlja posljedice. Ali to uopće nije neuobičajeno. Nemoj misliti da si neka iznimka. Moraš znati da se svi mi katkada ponašamo kao bolesnici.’ ‘I ti isto?’ ‘Kako da ne. Meni se događa, na primjer, da zaspem kao klada usred posla. Zar to nije krajnje bolesno ponašanje? I najbizarnije je što tada sanjam da sam predsjedničin liječnik.’ ‘A ustvari nisi?’ ‘Nisam. Ustvari sam novinarsko piskaralo koje očigledno pati od gadnog poremećaja.’ ‘Pa jesi bio kod doktora?’ ‘Jesam. CT pokazuje da imam umor na mozgu. I to u obliku Hrvatske.’ ‘Ma zamisli!’ ‘To mi se, što je najgore, direktno odražava na posao. Umjesto da kao ozbiljan novinar baratam provjerenim i nedvojbenim činjenicama, u stanju sam kao od šale pisati najbesramnije i najogavnije neistine.’ ‘Na primjer kakve?’ ‘Na primjer da je predsjednica države zdrava.’




POVELJA O BOSANSKOM JEZIKU

Povodom sve učestalijih osporavanja prava Bošnjacima da svoj jezik imenuju njegovim historijskim imenom, okupljeni u Institutu za bošnjačke studije pri Matičnom odboru BZK “Preporod” u Sarajevu, saopćavamo javnosti da naš zajednički stav o tom pitanju – koji ovjeravamo svojim potpisima – iskazuje sljedeća

Povelja o bosanskom jeziku

1. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim. 2. Korišćenjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može

pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrđen u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u različitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.

3. Bez obzira na slična ili različita mišljenja o zajedničkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema – a koji čini glavninu južnoslavenske jezičke zajednice – smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova riječ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim.

4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u političke svrhe – kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne bilo, uporedo s manipulacijama imenom bošnjačkog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom značenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost korišćenja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu.

5. Istrajavajući na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne ugrožavaju ničija prava niti prisvajaju nešto što im ne pripada. U tom smislu, korišćenje naziva bosanski jezik ne uključuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.

6. Pokušaji da se Bošnjacima, umjesto historijski potvrđenog te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjačka nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjačke nacionalne samosvojnosti.

7. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i šire, a smatraju dobrodošlim lingvistička istraživanja i zalaganja u kulturi koja će omogućiti naše bolje upoznavanje i međusobno uvažavanje.

Potpisnici Povelje pozivaju političke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve sudionike javne riječi, a naročito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja da podrže te u praksi zastupaju i provode načela iznesena u ovom dokumentu. Sarajevo, 21. 3. 2002.

Potpisnici Povelje: Ahmet Aličić, Nijaz Alispahić, Azra Begić, Đenana Buturović, Mustafa Cerić, Ibrahim Čedić, Srebren Dizdar, Enes Duraković, Ferida Duraković, Nijaz Duraković, Ibrahim Festić, Šaćir Filandra, Muhamed Filipović, Lamija Hadžiosmanović, Sabira Hadžović, Rešid Hafizović, Hadžem Hajdarević, Adil Hajrić, Senahid Halilović, Hivzija Hasandedić, Irfan Horozović, Dževad Hozo, Ahmet Hromadžić, Muhamed Huković, Meliha Husedžinović, Omer Ibrahimagić, Nedžad Ibrišimović, Mustafa Imamović, Dževad Jahić, Ibrahim Kajan, Dževad Karahasan, Enes Karić, Ibrahim Kemura, Zilhad Ključanin, Ibrahim Krzović, Enes Kujundžić, Tvrtko Kulenović, Džemaludin Latić, Amir Ljubović, Munib Maglajlić, Rusmir Mahmutćehajić, Emina Memija, Teufik Muftić, Hasnija Muratagić Tuna, Jasmina Musabegović, Sadudin Musabegović, Zaim Muzaferija, Fehim Nametak, Muhamed Nezirović, Enes Pelidija, Midhat Riđanović, Abdulah Sidran, Adnan Silajdžić, Avdo Sofradžija, Abdulah Šarčević, Arif Tanović, Ilijas Tanović, Elbisa Ustamujić, Esad Zgodić, Jusuf Žiga. (Ukupno 60 potpisnika)




Isidora Sekulić o bosanskom jeziku: “Jezik Bosne, to je jedna kolektivna umjetnost čiste genijalnosti”

Isidora Sekulić Archiva

Najobrazovanija i najumnija Srpkinja svog vremena Isidora Sekulić, književnica, prevodilac i književni kritičar, član Srpske kraljevske akademije i prva žena akademik u Srbiji i prvi predsjednik Udruženja pisaca Srbije, koja je rođena 1877. godine u bačkom selu Mošorinu, a umrla 1958. u Beogradu, još davne 1941. godine o bosanskom jeziku i govoru piše esej koji teško da će moći neko tako napisti. Ovaj njen esej je potvrda da je njeno stvaralaštvo zaista izraz i praznik pisane riječi.

Isidora Sekulić je živjela u svijetu jezika, govorila je nekoliko svjetskih jezika i bavila se cijeog života istraživanjem jezika, posebno srpskog. No, u eseju o bosanskom jeziku ona pokazuje svoje majstorstvo i dokazuje da je poznavalac i ovog jezika, a ne samo srpskog narodnog govora i njegovog umjetničkog izraza.

Isidora nam nudi bosanski jezik kao praznik, kao govor kulturne smotre naroda. Koju samo ljepotu, posebnost i dubinu ona vidi u bosanskom jeziku. Poslije njenog eseja ne možemo a da ne počnemo još više da volimo i cijenimo taj naš jezik bosanski i tu našu Bosnu.

-Možda je baš i neko iz Austrije osjetio da je to jezik silno afektivan, ujedno tako bridak da se prije misao oštri o njega nego on o misao. Austrija je u zvaničnom i u privatnom govoru po pravilu upotrebljavala izraz „bosanski jezik”.

-Jezik koji radije govori indirektno nego direktno, koji ljudima i stvarima daje nadimke i atribute neuhvatljivog stila.

-Što Bosna jezikom dohvati, blago tome, ili teško tome.

-Jezik je bio jedina sloboda bosanskog života. On se izradio kao muzički instrument i kao oružje. Tanan je, užutio je, očišćen je, svetinja je, sablja je.


https://www.google.com/imgres?imgurl=https%3A%2F%2Fwannabemagazine.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2013%2F01%2FIsidora-Sekuli%25C4%2587-prva-%25C5%25BEena-Srpkinja-redovni-%25C4%258Dlan-SANU-460x600.jpg&imgrefurl=https%3A%2F%2Fwannabemagazine.com%2Ftag%2Fisidora-sekulic%2F&docid=L5CfzoqLxO3_OM&tbnid=UNyFJLdKaBALoM%3A&vet=12ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg..i&w=460&h=600&bih=871&biw=1043&q=isidora%20sekulic%20biografija&ved=2ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg&iact=mrc&uact=8

https://www.google.com/imgres?imgurl=https%3A%2F%2Fwannabemagazine.com%2Fwp-content%2Fuploads%2F2013%2F01%2FIsidora-Sekuli%25C4%2587-prva-%25C5%25BEena-Srpkinja-redovni-%25C4%258Dlan-SANU-460x600.jpg&imgrefurl=https%3A%2F%2Fwannabemagazine.com%2Ftag%2Fisidora-sekulic%2F&docid=L5CfzoqLxO3_OM&tbnid=UNyFJLdKaBALoM%3A&vet=12ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg..i&w=460&h=600&bih=871&biw=1043&q=isidora%20sekulic%20biografija&ved=2ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg&iact=mrc&uact=8

https://www.google.com/url?sa=i&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg&url=https%3A%2F%2Fwannabemagazine.com%2Ftag%2Fisidora-sekulic%2F&psig=AOvVaw09D1WdunV9rpxxeZfXbeji&ust=1572561067520923&ictx=3&uact=3




https://www.google.com/imgres?imgurl=https://wannabemagazine.com/wp-content/uploads/2013/01/Isidora-Sekuli%C4%87-prva-%C5%BEena-Srpkinja-redovni-%C4%8Dlan-SANU-460x600.jpg&imgrefurl=https://wannabemagazine.com/tag/isidora-sekulic/&docid=L5CfzoqLxO3_OM&tbnid=UNyFJLdKaBALoM:&vet=12ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg..i&w=460&h=600&bih=871&biw=1043&q=isidora sekulic biografija&ved=2ahUKEwiTsp78hMXlAhXQY1AKHbyhCOU4ZBAzKAEwAXoECAEQAg&iact=mrc&uact=8



Aldin Šahbazović

Admin · November 8 at 2:28 PM

PROMOCIJA KNJIGE “POVRATAK IZ MRTVIH” EMIRA ČOVIĆA - Toleta

“Povratak iz mrtvih”, kako nosi i naziv knjige, je stvarni povratak u život nakon teškog ranjavanja, kada je na opercionom stolu prestalo da mu kuca srce. Poslije amputacije počinje nova borba. Pomiriti se sa situacijom, klonuti tijelom i duhom, ili se boriti za sebe. Odlučuje se za borbu. Trnovit put prolazi od početka 1995, nakon amputacije, od Sarajeva, preko slobodne hadžićke teritorije, pa preko Hrvatske do Njemačke. U knjizi su ispričane mnoge teške i tužne sudbine drugih koje je upoznao tokom rata. Ispričana su herojstva običnih, do rata nepoznatih, ljudi. Kao i njihove, tako i autorova sudbina često je bila na nekim raskrsnicama života. Iako su mnogi imali izbor, izbjeći teška ranjavanja i pogibije, baš kao da su sami odlučivali da odu na stranu sudbine koja im je zapisana.

Autor ovu knjigu, onaj ratni period, piše kao vojnik iz rova. Očima vojnika piše ono što on vidi i doživljava oko sebe. Ne piše ni kao nekakav visoko rangirani oficir, strateg, taktičar. Ne elaborira niti se upušta u suštinu rata, političke i koncepcijske velikodržavne projekte.”

Autor knjige Emir Čović i promotor Aldin Šahbazović


https://www.facebook.com/aldin.sahbazovic?fref=gs&__tn__=%2CdC-R-R&eid=ARCga-4PRJ7fqT41cdsmchfId7SkXeKIZomlJQ0nSAIAM3y4Rg7y86bazyaJrfScoXaEGzhju9Lec7A2&hc_ref=ARRb7SorF8PBpX_aGyWwf0qzIG1voU9L4MWsP1cdshmhKVwOU1-U1l7m-uK0-uhHEZw&dti=167411183334214&hc_location=group

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/badge_member_list/?badge_type=ADMIN

https://www.facebook.com/groups/167411183334214/permalink/3074921379249832/



SAFETA OSMIČIĆ DOBITNICA NAGRADE KNJIŽEVNO PERO ZA 2019. GODINU HRVATSKOG KNJIŽEVNOG DRUŠTVA

SAFETA OSMIČIĆ

HEERLEN, HOLANDIJA

“Nagrada za najbolju zbirku poezije u izdanju Hrvatskog književnog društva za 2019.” dodijeljena je Safeti

Osmičić za knjigu poezije “Ova bogda moga zivota”

- Presretna sam! Hvala najljepša HKD na još jednoj nagradi za najbolju knjigu, izjavila je pjesnikinja Osmičić.

Dz.K.


https://www.facebook.com/safeta.osmicic?__tn__=%2CdC-R-R&eid=ARDVsvFidQBbPVqYd-yig9NzpfizjosoObL28Tj3NzqcMNIa7Lmv4t4m5m0HUs2x-LtLBbXpJcXeWRoa&hc_ref=ARRBhMBs7tKe5P-7rRPf7f5nurIgyz8MA33NVRd36YvRyl7RFFb-P7-Y0CsgPh8XU3g&fref=nf

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10220684521132031&set=pcb.10220684522252059&type=3&__tn__=HH-R&eid=ARA6d_zIt_oosYAz6ViksfMe3sJUTX6eZIMOXJD7eua1i3lYdR5NFh6vlBGH74AL8RmFbbEjMZvxeIlZ

https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10220684521132031&set=pcb.10220684522252059&type=3&__tn__=HH-R&eid=ARA6d_zIt_oosYAz6ViksfMe3sJUTX6eZIMOXJD7eua1i3lYdR5NFh6vlBGH74AL8RmFbbEjMZvxeIlZ



BOSNA MOJA ZEMLJA

JE

euters

Vjernicima

Sretna Nova Hidžretska 1441. (30.august)

i Gregorijanska 2020. godina




Naša Bosna - list građana BiH u

Nizozemskoj

Izlazi: kvartalno

Urednik: Dževad Kurić

Redakcija: Mujo Midžić, Naida Ribić

[email protected]

www.platformbih.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI

www.platformbih.nl Platforma BiH - Krovna organizacija udruženja i građana BiH u Holandiji

www.izbn.nl Islamska zajednica Bošnjaka u Holandiji

www.nauk.nl Naučno akademski umjetnički klub BiH-NL “NAUK”

www.bc bh-nl Biznis klub BiH NL Nebo

www.mladi bih.nl Mladi BiH

www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995 - Nikada zaboraviti

www.srebrenica95.nl Udruženje preživjelih Srebreničkog genocida 95





http://www.izbn.nl/

http://www.nauk.nl/

http://www.srebrenica-herdenking.nl/

http://www.srebrenica95.nl/

Documents

NAŠA BOSNA GOUDA, 06.12. 2019 NAŠA …platformbih.nl/onewebmedia/NAŠA BOSNA 61.pdf · 2019-12-09 · NAŠA BOSNA GOUDA, 06.12. 2019. 4 Naša Bosna – List građana Bosne i Hercegovine