Author
bubabuba
View
325
Download
9
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Djela: Ana Karenjina, Braća Karamazovi, Doktor Živago, Jevgenij Onjegin, Junak našeg doba, Majstor i Margarita, Mrtve duše, Rat i mir, Zločin i kazna
ALITERACIJA
cije, ironije i erudicije, svagdainjih dogada-ja i pojmova vaZnih u cjelokupnoj povijestikulture i knjiievnosti. Naslovna je novelazawlna i donekle ima programski karak-ter, a opisqje kako se pripovjedai, Borges,
sjeia svoje ljubavi, Beatriz, kako susrede
njezina bratiia koji piSe nesuvisli ep o povi-jesti cijele Zemlje, te kako na njegov nago-
vor u podrumu doZivi ovidenjeo alepha,
malene kuglice u kojoj se zrcali ditav wijetu prostoru i u wemenu. To mijenja njegov
Zivot i shvacanja, ali u ironijskom obratunije siguran Stoje vidio ije li uopie to vidio idoZivio. uAlepho je prvo slovo hebrejskogpisma, u kabalistidkoj tradiciji oznaduje inedokudivog Boga, a pripovjedad analitidkiironizira teLnja za cjelovitom pridom, ka-
kvu je pokuSao ostvariti Beatrizin brati6 iobjainjava kako se mistidno vittenje cjelinene moZe opisati jer se simultanost ne moZe
svesti na nuinu jezidnu sukcesiju. U virtu-ozno saZetoj noveli Borges ostvaruje djelo
koje se moZe suvislo tumaditi u vi5e razno-likih smjerova. Ostale novele obraduju ra-znoliku tematiku, od pitanja o besmrtnosti(Besmrtnik), dosljednosti dak i u monstru-oznom svjetonazo'ru (Deutsches Requiern) isvade medu teolozima (Teolozi), do gotovo
tradicionalnih novelistidkih zapisa o jed-
nom liku i dogadaju (Pripouijest o ratnihu izarobljenici), pa i kriminalistidkih zapleta(Ernma Zunz), parodirajuii tradicionalnutehniku uvodenjem fantastike, krajnjimsaiimanjem radnje s esejistidkim komen-tarima koji se pozivaju na postojeie i nepo-
stojeie oizvore., te stalnim ironijskimobratima koji onemoguiuju jednoznadna
tumadenja. Zbirka se, a osobito naslovnanovela, danas smatra whunskim primje-
rom postmoderne proze, na kojem se mogurazabratisve njezine bitne osobine, od iro-nije i skepticizma do intertekstualnosti iintermedijalnosti.
ALITERACIJA(Iat. alliteratio; od ad -k + littera - slovo)
Pjesnidka {igura koja nastaje ponadanjemistih suglasnika, ili glasovnih skupina, uredenicama ili stihovima, kao i ponav$a-
njem suglasnika ili slogova na podetku rije-di u stihovima. Cesto je pojadana asonanci-jom. Npr. Vijauica.Vjetar uije. I Coujekaniuuka nije. (Jure Kaitelan Tifusari).
ALKE.I(Alkatos, T/6. st. pr. Kr.)Grdki pjesnik s otoka Lezba, sudjelovaoje upolitidkom Zivotu svojega grada, osobito uborbi protiv tiranina Mirsila. U antidkimizdanjima njegove su pjesme obuhvaialeL0 knjiga, no saduvani su samo ulomci ra-znowsne tematike, u rasponu od mitologi-je i politike do ljubavi i erotike. U izrazu va-riraju od sai,etogizricanja opdih raspoloZe-nja do intimnih osjeiaja, Sto ih razlikuje od
usmenog pjesniStva. Poyijest knjiZevnostidesto ga drii utemeljiteljem grdke lirskepoezije i, uz Sapfo, najglasovitijim grdkimliridarem. Povezivanjem ratnidkih i ana-kreontskih motiva, te domoljubljem, uveli-ke je utjecao na kasniju grdku liriku, poslijeosobito na Horacija, a time i na cjelokupnueuropsku knjiZevnost.
AMBTVALENCIJA(lat.ambo
-oboje t ualere -wijediti)Istodobno postojanje dvaju suprotnih osje-
iaja, raspoloZenja, wijednosti ili stavova uistoj osobi. Naziv izvorno pripada psihologiji
t2
ANADIPLOZA
i psihijatriji, no desto se rabi i u knjiZevnojkritici jer izraz suprotstav$enih duvstava intavova koji orazdiru( osobu nije prisutanromo u knjiZevnosti, osobito modernoj, ne-
go je ponekad i osnovica za jak dojam dvo-
xmislenosti, karakteristidan za odredene
rnodernistidke knjiZevne tehnike. PonekadHc shvacai kao opia osobina nekogaknjiZev-nog dela, nekog lika, situaclje ili stilskog po-
rtupka koji izaziva protuslovne osjedajne,
misaone ili etidke reakcije.
AMFIBOLIJAQrt. amfibolio - dvoumica, dvosmisle-lulut, dvostrukost)l)vosmislenost koja nastaje zbog mogudegrlvojakog tumadenja znadenja rijedi ili cije-
lih izraza. Glasovit je prir4jer latinskogprrrroCanstva Ibis redibis numquarn peri-Irix in bello, znadenje kojega ovisi o tomertrrvi li se zarez iza ili ispred numquam (I6i
fuil, uratiti se, nikadanetei poginutiu.ratu,ili: 16 6ei, uratiti se nihada nedei, poginutiu ratu). Stari retoridari drZali su amfiboliju:tilskom pogre5kom, ali se ona kasnije, na-
nforno rabljena, korisfila kao figura, sw-ntlna u igre rijedima.
ANAKARENJINAlfutna Karenina)lkrman ruskog pisca Lava Nikolajevida' l\ r I stoj a. U karakteristidnoj tehnici realiz-rrrl kronolo5kim redom opisuje dogatlaje
vrrzrne za nesretnu strasnu ljubav naslov-
11q' junakinje i Vronskoga, koja zaw5ava
r{czinim samoubojstvom, a usporedo i do-
gndqje koji se odnose na ljubav Levina iKil,ty, koja zaw5ava uglavnom sretnimhrrrkom. Pri tome dominira svojewsnaopozicija karaktera te strasti i smirene
osjeiajnosti, ali i ona izmetlu krutoga patri-jarhalnog moralizma sredine i tei:nje za
slobodnim izborom i wijednostima iivotaispunjenog istinskim osjeiajima. Premdaje roman zamiBljen kao svojewsna osuda
bradne nevjere, karakter je naslovne juna-
kinje ocrtan s izuzetnim razumijevanjemzanjezina duievna stanja i postupke, tejepostao gotovo uzorak odredenog tipa Zen-
ske osjecajnosti i druitvenogpoloZaja Zene,
ali i opieljudskih problema u poku5aju
ostvarenja slobodnog i'ivota. Iako se nadel-
no sluii tehnikom razvijene irazgrarntefabule, u kojoj se karakteri ocrtavaju na te-melju opisa niza dogadaja, virtuozno su
uvedeni i postupci koji 6e biti karakteri-stidni za idu6u epohu modernizma, kao 5toje simbolika pojedinih situacija (pogrbija
nekog dovjeka na kolodvoru pri prvom su-
sretu Ane i Vronskoga) ili dogatlaja (konj'
ske utrke), pa dak i prviunutarnji monologmedu velikim djelima wjetske kqjiZevnosti(uodi Anina samoubojstva, nakon njezinekonadne odluke). Razradena psiholo5ka idruStvena motivacija likova, sloZena pro'blematika odnosa izmedu vladajuieg mo'rala i osjeiajnosti te odnosa medu spolovi-
ma, kao i virtuozna knjiZevna tehnika, dine
taj romanwhunskim ostvarenjem ne samo
realizma nego i cjelokupne wjetske knjiZevnosti.
ANADIPLOZA(g(,. anadiplo;sis - udvajanje)Pjesnidka figura koja nastaje kada sejednaili vi$e rijedi s kraja stiha ponavljaju na po-
detku idu6eg stiha. Npr. Vinogra'd je rnojst)entn, neu eseo I N eu eseo, i j a u enem. (Dra-gutin Tadijanoi( Tuibalica za uinogra-dom).
13
BAJKA(praslav. baj ati - pripovijedati, govoriti)
KnjiZevna wsta u kojoj se dudesno i nadna-
ravno preplede sa zbiljskim na takav nadin
da izmedu prirodnog i natprirodnog, stvar-
nog i izmisljenog, mogudeg i nemogudeg
neira razilva3anja niti suprotnosti' Postoji
u dvaoblika: kaousmena, tzv' narodnabaj-
ka, i kao umjetnidka bajka koja nastaje. na
temelju usvajanja, ali i preoblikovanja bit-
nih osobina usmene bajke'
Ova dva oblika nije lako razluditi, jer su ve6
prvi izrlavadi usmenih bajki, Charles Per-
iault (1628- 1?03) i brada Grimm' prema
dijim se tekstovima i danas tiskaju i prepri-
davaju najpoznatije bajke (npr' Cruenkapi'
ca, Snjegutjica, Iuica i Marica), usmene
bajke djelomidno preradili i dotjerali pre'
*u ulastitom ukusu. Usmene su bajke uo-
blidene prema strogo odredenim konvenci-
jama. poeinju uvodnim formulama (npr'
"BiIoi.dtto*...n), nakon kojih radnja podi-
nie nekim nedostatkom, zaprekama kakvu
dinu ili odlaskom glavnog lika od ku6e, na-
stavlja se dogadajima u kojima on svladava
brojne prepreke uz pomoi razliditih poma-
gata, a- zawlava uklanj anj em nedo stataka
i zaprekaili powatkom ku6i, u svakom slu-
daju sretno, pobjedom dobra nad zlom'
Likovi su svedeni na tipove, poput cara'
ma6ehe, zmaja, patuljaka i vila, zbivanja su
fantastidna, ali dudesno neizaziva zbunje'
nost niti zaprepaBtenje likova' SiZe uvijek
slijedi fabulu, niZu6i iste ili sliine dogatlaje
uvijek istim rasporedom. Glavni lik je u po-
detiru podcijenjen, a na kraju biva pobjed-
nikom. Umjetnidku bajku prati temeljno
prepletanje dudesnog i prirodnog, ustaljeni
iit *i i situacije te poseban ugodaj i jak do-
jam simbolike. U kompoziciji je mnogo slo'
bodnija, likove oblikuje kao i osobe, posve-
iuje pozornost i druStvenoj pozadini zbiva-
nja, a swietak nije uvijek sretan'
Omiljena je knjiievna wsta osobito u ro-
**tir*rr, a wjetsku slavu bajkama stekli
su H. C. Andersen, O. Wilde i u najnovije
vrijeme Antoine de Saint-Exup6ry (1900-
tg44), kao i hrvatska knjiZevnica I' Brli6-
MaZurani6. U epohi modernizma elementi
bajke desto ulaze u posve drukdije knjiZev-
ne wste, pa su prepoznatljivi u romanima,
npr. F. Kafke ili M. Bulgakova, te u novela-
ma i cjelokupnoj znanstvenoj fantastici'
28
IIA,TKE I PRICEt ltutntyr og Historier)
ZqiodniCki naslov prve i posljednje zbirkehqiki danskoga knjiZevnika Hansa Christi-nrur Andersena, objavljivane od 1835. do
Itllt(i. Zbirke okupljaju djela dosta razlidi-tl h lanrova, u rasponu od bajki koje se osla-
r\ir\iu na usmenu predaju, preko posve ori-glrrnlnih umjetnidkih bajki do realistidkihpridn. Povezuje ih osobni stil, bogata ma-
Itovitost i posebna perspektiva izlaganjakujn u velikoj mjeri odgovara djeffem razu-tn(jrrvanju. Neke se pri tome, kao Kresiuolh'yrt4iet), Princeza na zrnu gra\ka (Princ-
rcxwn p& Erten), oslanjaju izravno napilt\rvo sjeianje bajki koje je duo u djetinj-rl,vu, a veiina je posve originalna i s usme-
rrirrr bajkama jedino je povezuje poseban
rv[jot u kojemu nema razlike izmedu ma5te
I rhi\ie. Pri tome su jednostarmo ocrtani lihovi, fabule su linearne, a opisi i osjedaj-
nont nikada ne prelaze u psiholo5ke analito, Sadriajno su wlo raznolike, u nekimaprovladavaju motivi Zivotinja, kao SlauujlNnllcrgalen) ih Ruino poie (Der grirnme
lltlling), u nekima mitska biia, kao Snjei'nn hra,ljica (Sneedronningen), au nekimar x I r r I rr rvljeni predmeti, kao P o stoj ani ko si-
lrni uojnih (Den standhaftige Tinsoldat).I I rrckima ima mnogo prikrivenih autobio-gnrlhkih elemenata, a u nekima se javljaju
hihliiski motivi, ali desto i motivi iz svag-
rlntr{eg i,ivota.Zarazlikn od usmenih baj-
hl, rvrletak nije obvezno sretan, alije u svi-
nrn prisutna naglaBena sudut, moguiairk,rrt,ifikacija sa slabima i nesretnima teprihrivena ili otvorena osuda nepravde.
Irlrnda ponekad sklone sentimentalnosti,prrljcrivanje u tome sprjedava blaga ironi
ja, a powemeno se naziru i elementi satire.I u pridama koje nisu namijene djeci sadu-
vanajejednostavna i naivna privladna ra-zumljivost. Zbirke idu u red najvi5e prevo-
tlenih djela u svjetskoj knjiZevnosti.
BAI"ADA(provans. ballad.a - plesna pjesma)
KnjiZevna wsta u stihovima, pripovjednogkaraktera, s nagla5enim lirskim ugodajem,a desto i dramskim zapletima u radnji i di-jalozima. Obrada je redovno proZeta tajan-stveno5iu, nekom unutarnjom nelagodom
i strepnjom u odekivanju sudbinski uvjeto-vane nesrede, a tragidna smrtjunaka uobidajen je zaw5etak. Podrijetlo joj je u usme-noj knjiievnosti, a obidno se razlikuju dvatipa: romanska balada, koja se javlja u pro-vansalskoj, talijanskoj i Spanjolskoj knjiievnosti, i tzv. sjevernjadka balada, podri-jetlom iz Skotske, koja se pro5irila u Engle-skoj, a za epohe romantizma uvelike i u nje-madkoj knjiievnosti. Prvi je tip strogo for-malno odreden kao pjesma koja se pjevalauz ples: imala je tri strofe, neku wste po-
svete (enuoi) i refren, a po tonu i tematicimogla se razlikovati, obuhvacajuii ljubav-ne, religiozne, pa dak i Saljive sadrilaje. Zataj tip glasoviti je predstavnik F. Villon.Drugi tip razijanajprije ratnidke i pusto-
lovne teme, a tek kada ga preuzimaju pje-
snici epohe romantizma, kao GottfriedAu-gust Biirger (1747-1794),J. W. Goethe i F.
Schiller u njemadkoj, a V. Hugo u francu-skoj knjiZevnosti, dobiva one karakteristi-ke prema kojima se danas uglavnom odre-duje. U hrvatskoj knjiZevnosti klao balademogu se odrediti mnoge glasovite pjesme izusmene tradiclje, a u 19. st. pi5u ih i mnogi
29
BNACAKARAIIAZOVI
denciji prekogpbno ga Livota,pa se cjelinaljudskoga Zivota moie opisati i kao opda
alegorija: razum, lubav i mistidno jedin-
stvo s Bogom konadna su upori5ta ljudske
egzistencije, kakva jedino mogu osiguratispas od prolaznosti u vjednosti. Izuzetnom
su vje5tinom opisane muke gre5nika u pa-
klu gdje nema nade, patnje u distili5tu koje
ipak ublaZuje nada, kao i radosti raja shva-
denog u skladu s mistidnim iskustvom svi-jeta i Boga kao pokretada svjetskog zbiva-
nja vodenoga ljubavlju. Iscrpnim opisima,
brojnim aluzijama i podacima, te filozof-skim i teolo5kim refleksijama, Danteov ep
obuhvada i opisuje srednji vijek na nadin
koji se moZe usporediti s nadinom na kojigrdki svijet antike opisuju Homerovi epovi,
premda su nadela opisa te shvaianje Zivota
i svijetapotpuno drukdiji. Kritikaje, medu-
tim, desto upozoravala i na odredene ele-
mente renesanse, koji se mogu razabratiosobito u paklu, gdje su tipidne sudbine ne'kih likova opisane s izrazitom su6uti i kon-
kretizacijom, pa kao da se napu$ta strogialegorizam cjelokupnog djela.
BRACAKARAMAZOW(Brat'ja Karamazouy)
Nedovr5eni roman Fjodora MihajlovidaDostojevskoga, objavljen 1881. Razvija slo-
Zenu i razgranatu fabulu o sukobu oca i si'nova, ubojstvu oca i traganju za podinite-
ljem te motivima ubojstva. Opisani doga-
tlaji premda obiluju zapletima i obratimauvelike sluZe karakterizaciji likova koji su
ujedno predstavnici razliditih svjetonazo-
ra, stilova iivota i tipova osjeiajnosti. Otac
Fjodor lakoumni je razwatnik, najstarijisin Dimitri.j plemenit je, ali i strastven i ne-
obuzdan u prohtjevima, mladi Ivan uvjere'ni je racionalist i mislilac, najmladi Aljoiadobrodu5an i osjeiajni vjernik, a njihov ne-
zakoniti polubrat Smerdjakov, kojije sluga
u odevoj ku6i, podmukao je i sklon manipu'laciji u sloienim obiteljskim odnosima.
Mnogi sporedni likovi najde5ie u smislu
kontrasta upotpunjuju razumijevanje te-
meljnih dilema s kojima se bra6a susreiu ikoje se obja5njavaju kako u razgovorima
tako i u slijedu dogatlaja. Likovi potaknutiburnim dogadajima i emocionalnim potre-
sima mijenjaju stajali5ta, a izuzetnim je
majstorstvom ostvarena tzv. polifonija: li'kovi ne samo obrazlaZu nego i iive vlastitauvjerenja, a etidki ateizarn Ivana, emocio-
nalna religioznost Aljo5e, nagonska strastDimitrija, pa dak i lakomislenost, razwat-nost oca i koristoljubivost nepriznatnogpolubrata nalaze svojewsna opravdanja;nijedan glas u stalnom dijalogu nema ko-
nadnu prevlast nad drugima. U fabulu su
upletene iztzetno vaine i samostalne epi-
zode, od kojih je najglasovitija prida o Veli'kom inkvizitoru, koju je Ivan ispridao 4]jo'5i. U njoj Iftist za wijeme inkvizicije u Spa-
njolskoj dolazi na svijet, narod ga prepo'
znaje i por&anga, ali ga Veliki inkvizitorzatvara iobjaBnjava mu da je pogrije5io
htijevajudi samo slobodu volje, dok pukmoZe podnijeti teret odgovornosti' Na kra'ju pride Veliki inkvizitor otvara watatvora, a Ikist ga poljubi i odlazi. Prida je usklopu romana, ali i samostalno, ibrojna i raznolika tumadenja, kao ipno romansijersko djelo Dostojevskoga,
suglasnost svakako postoji u tome da
Brada Karamazoui iz:uzetno djelo svj
44
knjiZevnosti.
45
BRECHT. BERTOLT
IIITI:CHT, BERTOLT( 1898-1956)
Njomadki dramatidar, teoretidar, pjesnik ipripovjedad. Studirao je medicinu, ali se
ruhrzo posvetio kazali5tu, pa je bio drama-turg u Miinchenu, Emigrirao je 1933. zbog
dolrrzeieg nacizma, a watio se u Istodnilhrrlin 1948., gdje je vodio vlastito kazali-lk,, KnjiZevni je rad zapodeo ekspresioni-rtidkim grote skarna, Baal i Bubnjeui u notil'l'nntmeln in der Nacht), satiridnim ope-
r€trrna Opera za tri groia (Die Dreigros-clmnper) i U spon i pad grad.a Mahagonij alAnfstieg und Fall der Stod.t Mahagonny),tle lli vrhunska djela ostvario u dramamaNtljka Hrabrost i njezina djeca (Mutter Co'
urrtlqt und ihre Kinder), iiuot Gatitejeu
\dn,n des Galilei), Dobri ioujek iz Seiua-hu ll)as gute Mensch uon Sezuan) i mno-gltrr drugima. Te su drame radene u skladuI t{rrgovom vlastitom teorijom epskog tea-
lm, ktrja se zasniva na novom tipu drama-iurgije, razliditom od Aristotelove, ukida-
Judi rnzliku izmedu epa i drame. Temeljni
Jo lrri tome pojan zaiudnosti (Verfrem-
dunHrcffeht), kojim se oznatava takav po-
tlugrtk kakvim gledatelji bivaju iznenade-
[l trostvarnom igrom radnje i glumaca, aligtt{r,sto da ih ponese iluzija, oni bivaju po-
trhnuti da razmisle o protuslovljima i gro-
hrk ni m nepravdama druBtvenog poretka.
Ft'pclrtova uspjela ostvarenja takvu su teo-
l{lu l,ok djelomidno potwdila, no posebno-
;11 r'pskoga kazali5ta, kojega je on uteme-
lfkr, irrrule su znatan utjecaj na cjelokupnudrarrrrr epohe modernizma. Pisao je i wlolt;rrrlorre pjesme, skupljene u zbftci Du-Nuutr u jei,be (Hauspostille), u kojoj se po-
lhtur istide parodija, gorka satira i ton bez
sentimentalnosti u baladama koje podsje-iaju na izraz srednjovjekovnih pjesama F.Villona.
BRESAN,IVO(1e36)
Hrvatski dramatidar, romanopisac, esejisti novelist. Roden u Sibeniku, zaw5io je Fi-lozofski fakultet u Zagtebu i predavao naBibenskoj gimnaziji. Objadivao je najprijenovele i eseje, a whunska je ostvarenja po-stigao osobito u mediju kazali5ta, filma i te-levizije. Od brojnih drama mnoge su objav-ljene u knjigama Groteskne tragedije, Nouegroteskne tragedije i Tri drame, a uspjehkod publike i kritike postigle saPredstauaHamleta u selu Mrduia Donja, Neiastiuina Filozofskom fahultetu, Su eiana u eiera upogrebnom poduzedu, Videnje Isusa Kristau kasarni, Hidrocentrala u Suhom dolu,Arheolo\ka ishapanja u selu Dilj i dr. Nji-hova tematika redo"'no povezuje iskustvotragidnih sukoba izmedu idejnih opredje-ljenja i moralnih nadela s trivijalnim ljud-skim osobnim Leljatna i dogmatskom za-
sljepljeno5du. Intzetan smisao za kaza-li5nu izvedbu,kao i za groteskno izoblide-nje koje nastaje kada banalna svakida5nji-ca sve velike ljudske wijednosti pretvara ukarikaturu, omoguiuje Sirok raspon doZiv-ljaja i tumadenja tih fiela, od humora i sar-kazma do tragidne problematike nasil-ni5tva, grabeLa, unnpacijei barbarstva pridemu stradavaju obidni ljudi u kojima jo5
postoji temeljno ljudsko po5tenje. Dram-ska je tehnika pri tome modernistidka, Sto-
vi5e oslanja se i na postmodernistidke po-
stupke odnosa prema tradicionalnim veli-kim dramskim tekstovima, na ironijske pa-rafraze i vje5to povezivanje fantastike i zbi-
DNEVNIK
titeljstvu s naglaskom na odgojno-obra-zovnom uijecaju knjiZevnih djela, pa su se
ranija iskustva bajki, mitova i legendi na-
stojala prilagoditi vladajudem moralu i sve-
sti na Sto razumljivije poruke. Djedja knjiZevnost tada Zeli pribliZiti djeci spoznaje
odraslih, pa se u tom smislu javlja i pojamlektire, pri demu se najvi5e cijene basne,
obrade bajki i mitova te odgojno-obrazovniromani. Do svojewsnog otkriia djeteta, 5to
6e reii do spoznaje da djeca nisu tek maliljudi, dolazi teku 20. st., zahvaljujuii djelo-
mice i psihoanalizi, a tada se postupno ra-zvijaju i suwemena shva6anja o potrebimaBtovitosti, neposrednosti, slikovitosti inaglaSene osjeiajnosti koje bi mogle bitidistinktivne odlike djedje knjiZevnosti. S
druge, pak, strane, Skolska lektira, porast
zanimanja za djecu, raspon obrazovanja isve veia drZavna briga za djecu, pa doneklei infantilizam suwemene kulture opsjed-
nute mlado5iu i djetinjstvom, uspostavilesu danas djedju knjiievnost kao veliku irazgranatu instituciju koja ima svoje auto-re, nakladnike, dasopise, reklamu i trZi5tekakvo se kolidinom moZe mjeritijedino s tr-Zi5tem tzv. trivijalne knjiZevnosti.
DNEVNIK(lat. diarium)Kronolo5ki rasporeden opis dogadaja, do-
Zivljaja i psihidkih stanja autora u nekomrazdoblju njegova iivota. Osobni dnevnicisluZe kao grada za prisjecanje ili biografiju,a kada se radi o osobama iz javnog Zivota ilio kulturnim stvaraocima ponekad se objav-
luju i kao neka wsta dokumentarne knji-Zevnosti. Dnevnik je i,anr autobiografskeknjiZevnosti gdje se u prvom licu izlaganja
fabula ili esejistidko izlaganjeprema datumima, najde5de i s
mjesta zapisivanja. O vaZnostinjihovom op6enitijem znadenju, o
i o wsnodi izlaganja ovisi koji se
mogu shvatiti i kao umjetnidka ostv
DNEVNIKANE FRANK(Het Acterhuis)
Djelo nizozemske djevojdicedovskog podrijetla, objadeno prvi1945. Pisala ga je odl942. do 1944., od
naeste do petnaeste godine i'ivota,najna slobodi, a zatim u skloni5tu, koje jkraju otkrila policija i otpremila je ucentracijski logor gdjeje iduie godine
la. Izuzetan je dokument najprijeokolnosti nastanka, ali i zaduttujuieonalne i intelektualne zrelosti spi
te smisla za dojmljivo oblikovanjenja i razmi5ljanja o vlastitoj naravi, o
stanju, o odnosima u obitelji i oma u kojima se zatekla. Dnevnik je
mljiv i zbog nadina kako je pisan: Anase obraia kao stvarnoj osobi, a sadrZi imente epistolarne knjiZevnosti, dopinja sa sestrom Margot. Organiziran jekao vjeBto oblikovano knjiievno djelo,tjeran je l izrazu, a kako nerijetko i
fikcionalnih dijelova, djeluje i poput unidke proze. Dojmljiva je takodernost sentimentalnosti i patetike,zbog okolnosti nastanka, kao i suptilneholo5ke analize odnosa prema majci ite ljudskih pona5anja u izuzetnookolnostima. Dneunih nije tako samo
zetan dokument jednog wemenavrijedno ostvarenje u cjelokupnojnidkoj knjiZermosti.
)N FAUSTUSn'fr'uustus)
r r{emadkoga knjiZevnika Thomasaobjavljen prvi put 1947. Naslov jeiz legende o Faustu, a fabularna jeprida o Zivotu kompozitoraAdria-
lpvlrktihna (1885-1940), o njegovimdjelima i o naporu da ostvari
itka djela koja 6e izraziti sva protu-tuegova wemena, o njegovom zami-
ugovoru s wagom i tragidnom za-u ludilu i smrti. Pripovjedad jejev prijatelj Serenus Zeitblom, a
hlaie u wijeme Drugoga svjetskogr nluzijom dapostoji neki odnos izme-
sudbine i kataklizmidkihdogatlaja.
jr,danje se prekida brojnim reminis-tun iz njemadke kulturne povijesti,
{ima o odnosu umjetnosti i zbifefarriji glazbe 20, st., pa dak i svojew-opisima glazbenih djela, u kojima se
turCela stvaralaStva osobito Arnolda(1874-1951) i Igora .1-odorovi-
inskog (1882-1971), dok glavni likturga kompozitora i njegova sudbina
u na njemddkog filozofa F. W. Ni-
,jr, prisutna i odredena slojevitost uiu: s jedne strane Leverktihn
r nadareni pojedinac koji se zara-rm te su time njegova genijalnost i
rftrntatno objainjeni, a s druge strane,jr, niz dudnovatih sludajnosti koje se
r objasniti ako ne govorimo o njimai nadinom kakav pripada jedino
rimbolika oslanja se pri tome kakor jrxjekovnu opsjednutost wagom
kao arhetipom zla koji moZe potaknutiumjetnidko stvarala5tvo i u smislu ko-nadne prevare, tako i na shvadanje glazbekao unfetnosti koja moZe izraziti uzviSenusvetost sklada, ali i uvjerljivi nesklad dobabez sigurne wijednosne orijentacije. Odno-si Leverkiihnova stvarala5tva i nacizmapri tome se ne mogu shvatiti u smislu ana-logije nego upucuju na brojna pitanja smisla umjetnosti i poloZaja umjetnika u na-Sem wemenu, Sto je izazvalo brojne razlidi-te interpretacije.
DOTffOR iWteORoman ruskoga knjiZevnika Borisa Leoni-dovida Pasternaka, objavljen prvi put1954. Fabula uglavnom slijedi sudbinedvaju kljudnih likova, lijednika i pjesnikaJurijaZivagai njegove fatalne ljubavi Larise (Lare) Antipove, a dogadaji obuhva6ajurazdoblje od 1903. do 1945. u Rusiji. Lju-bavnaje prida pri tome uspjelo povezana sasudbinskim dogadajima ratova i revolucija,a obiluje nizom izvrsno ocrtanih likova,koji su ujedno i tipovi moguiih nadina da se
dovjek suodi sa stihijom zbivanja na koja nemoZe utjecati. Naslovni je lik osjetljivi inte-lektualac, no5en desto i protuslovnim osje-iajima odgovornosti i strastvene ljubavi,koji utodiSte u wtlozima ratova nalazi u pi-sanju pjesama. On prolazi odredene fazesazrijevanja, a kako ga dogadaji kojima se
ne moie oduprijeti emotivno slamaju, umi.re na kraju u tramvaju nakon uzaludnogpoku5aja da ponovno sretne izgubljenu lju-bav svog iivota. Izlaganje dodu5e prati kro-nologiju, no pojedini dijelovi nisu odredenislijedom var{skih zbivanja, nego unutar-njim doZivljavanjem glavnog lika, njego-
DOKTORiTtCO
86 87
DOSTOJEVSKI FJODORMIHA.'LOUCDOMJANIC. DRAGUTIN
vim analizama tih dogatlaja, desto poet-
skim opisima i raspravamaosobito o poezi-
ji. SadrZi tako i elemente svojewsne du-
hovne autobiografrje. Neka wsta intimneosobne perspektive proZima pri tome opise
kako traumatidnih ratnih dogatlaja tako iobiteljskog Zivota te kratkotrajne strastve-
ne ljubavne idile, a potreba temeljnog hu-
manizma i su6uti povezuje lijednika i pje-
snika kao lik suprotstavljen nemilosrdnom
ratniku i bezosjeiajnom dovjeku svag-
da5njice. Upravo za taj roman Pasternakuje 1958. dodijeljena Nobelova nagrada, no
on ju je zbog politidkog pritiska morao od-
biti.
DOMJANIE, DR"A,GUTIN
(1875-1933)
Hrvatski pjesnik. Zaw5io je pravni fakul-tet u Zagrebu, gdjeje i radio kao sudac. Na
knjiZevnom jeziku objavio je zbirlru Pje-
snLe, no u povijest hrvatske knjiZevnosti
uBao je kao wsni pjesnik kajkavskog dija-
lekta. Za Zivota su mu objavljene zbirke
Kipci i popeuke iV suncu i senci, a posmrt-
noPo dragomehraju. U najboljim pjesma-
ma, osobito u prvoj kajkavskoj zbirci, os-
tvario je sklad nostalgidnih ugodaja izvudnih i melodioznih stihova s osjedajima
zamorenosti svagda5njim iivotom i deZnje
za nedostiZnom ljepotom, Sto odgovara ka-
ko romantidnoj teZnji za powatkom priroditako i idealima europskog esteticizma. Kri-tika posebno cijeni uvjerljivost i prisnost
njegova kajkavskog izraza te uspjelo ocrta-
vanje pejzaLa kao "du5ermog stanjan, ali ikao svojewsnog jedinstva ljudskog subjek-
ta i prirode, 5to njegovu liriku dini wijed-
nim ostvarenjem pjesni5tva hrvatskederne.
DON GIUIJOTE v. BISTRMTEZQUIJOTE OD MANCHE
DONADINI, ULDERIKO(1894-1923)
Hrvatski prozaist i dramatidar.na Prirodoslovnom fakultetu upodeo raditi u gimnazijama kao
no ubrzoje shrvan alkoholom i du
bole56u podinio samoubojstvo. Za
Zivota objavio je zapaLene novele Dau o
podina Andrije Petroui(a, Dohtor KDunja, drame Bezdan,Igraiha oluje igolj eu a smrt, te romane Sablasti, VijKroz iibe i Baufr . U cjelokuPnom
sklon je opisima ludila, demonske
nutosti i gtoznidavog traganja za smi
u prepletanju zbilje i flrkcije, a i
stoji slijediti ekspresionizam u n
izljevima obuzetosti problematikom
Ijavanja bitnih pitanja ljudskogNadahnut je najde3ie
sklon i odredenom patosu koji se
ironiju i autoironiju. Omiljeli mu se
kreiu na nekoj razmedi izmedu P
Sene osjeiajnosti i ludila, desto se
vlastitim dvojnikom i raspravljajumom sebijezikom i nadinomknjiZevnosti i tada popularne PsiRazrje5enje napetosti Pri tome se
maniri groteske. Iftitika ustaljenih
nih, ali i knjiZevnih konvencija, kao ida se ostvari novi knjiievni izraz
avangardi, dini ga pretedom razvoja
zam nakon njegovog prvog razdo-ortoticizma.
I'ASSOS, JOHN RODERIGOI e70)
romanopisac i dramatidar. Na-ravrAenog studija bioje dobrovoljac u
svjetskom ratu, kasnije je mnogo
, osobito kao ratni dopisnik, a na-
trryn iivioje kao profesionalni knjiZev-
lpublicist. ZapaZeni su mu prvi romanitematikom, 1z icij arij a j ednog io-
lOne Man's Initiation) i Tri uojnikaSoLdiers), a u wjetsku knjiievnost,
Jedun od najvaZnijih predstavnikarrurdernistidke knjiZevne tehnike,
Jl romanom Monhattan Transfer itri-I/.S.A. koja se sastoji od romana
(The 42rud Parallel), 1919. ii nouac (The Big Monet).Ta se tehni
artoji u paralelnim opisima mnogih li-u razliditim mjestima, izrarmom uvo-rrovinskih napisa, razliditih dokume-
I livotopisa slavnih osoba, kao i dijelo-rrih unutarnjim monolozima, te
u kojima su izravno zabiljeZeni ulidni'lime se nastoji postiii neka wsta
objektivnosti, jer se izborom iraznorodnih priloga iz svaki
iivota, ali i razmi5ljanjima nekihi njihovih osjeiaja, ostvaruje do-
filrodenog doba i prostora u kojem se
I privatni iivot prepliiu u svojew-lx,smislu gubljenja svake individual-I xvih osobnih Zelja i nada. Takvaje
(u kojoj se tekst montira na film-) desto nazivan atehnikom monta-
hrnzitoj opreci prema strukturi roma-rna, dovedena prema nekim teore-do krajnjih konzekvencija, pa i do
apsurda, a otpodeo ju je naturalizatn, na-stavila avangarda, paje prisutna i u razdo-
blju tzv. kasnog modernizma.
DOSTOJEVSIil, FJODORMIIIA.ILOVIC(1821-1881)
Ruski romanopisac, novelist i publicist.Polazio je vojno-inienjersko udili5te uSankt Peterburgu, zbog sudjelovanja uradu utop[jsko-socijalistidkog kruga osu-den je na smrt, pomilovan na samom stra-tiStu i poslan na robiju u Sibir, gdjeje bora-vio deset godina. Nakon powatka u SanktPeterburg 1854. Zivioje kao profesionalniknjiZevnik. Zapai,en mu je prvi roman Bi-jedni ljudi (Bednye ljudi), pisan u stilusentimentalnog realizma, a slavu whun-skog romanopisca svjetske knjiZevnostistekao je rom anima Zloiin i kazna (Prestu-
plenie i nakazanie), Idiot, Bjesoui (Besy) iBra(a Karamanvi (Brat| a Karamazouy).Svi su ti romani uokvireni razgranatom,najde5ie paralelnom fabulom, s brojnimzapletima i obratima koji podsjedaju na ro-mantizam, pa i na kriminalistidke romane,no u sredi5tu zanimanja sudbine su nekoli-ko suprotstadenih likova koji zastupaju iobrazlalt odredene ideje i svjetonazore do
te mjere da ih, bez obzira na posljedice, na-stoje provesti i ostvariti u osobnu Zivotu.Izuzetna se unutarnja napetost pri tomepostiZe kako suprotstavljanjem njihovihideja, tako i njihovim iskustvima u sukobusa zbiljom i time uzrokovanim promjena-ma u shvadanju vlastite osobnosti. Naracija je protkana dijalozima, u kojima se ra-sprave o temeljnim svjetonazorskim pita-njima desto vode na visokoj filozofskoj razini, a primijeieno je da autor - premda
8988
ske knjiZevnosti u smjeru kakav obi
DANIJEL
okvirno, i u publicistidkim napisima - za-stupa odredenu o5tru kritiku socijalno-utopijskog nihilizma i zalaie se za varijan-tu mistidnog pravoslavlja. U romanimaopisuje i analizira Zivot idejau pojedinim li-kovima, na nadin koji odgovora svojewsnojpolifon[ji: svi su glasovi u stalnom dijalogui samo otvaraju moguie rasprave, ne na-meduii konadne zakljudke. Dijalozi, pone-kad i neizravni unutarnji monolozi, najde-Sia su sredstva karakterizacije, a brojnisporedni likovi doprinose usloZnjavanjusuprotstadenih likova i stajaliSta, pred-stavljajuii ditavu skalu mogudih Zivotnihopredjeljenja i shvaianja kakva su uvjeto-vana socijalnim poloiajem, karakterom teposebnim idejama i moralnim dilemama.Izuzetan dojam ostavlja pri tome nagla5e-na atmosfera napetog odekivar{a raspletaniza suprotnosti, koje likovi strastvenoproZivljavaju, poku5avaju6i rijedima i djeli-ma dokazati ono Sto se zapravo dokazati nemoie. Prije svega zbog vaZnosti naznade-nih i obrazlaganih Zivotnih pitanja, knjiZevne tehnike kojom se izlaie Zivot ideja, tezbogizuzetne vje5tine u oblikovanju odre-denih tipovakaraktera, ti su romani osigu-rali izuzetnu recepciju: publika ih i danasdita, a teoretidari i filozofi bave se njihovimtumadenjima u Sirokom rasponu najrazli-ditijih ideja i stajali5ta.
DRAGOJEVIC, NANIJNI(1e34)
Hrvatski pjesnik i esejist. Roden u VelojLuci, studirao je povijest umjetnosti u Za-grebu, gdje radi kao profesionalni knjiZev-nik i urednik Treieg programa Hrvatskogaradija. Objavio je desetak pjesnidkih zbirki,
od kojih se najde5ie spominjudrugi predjeli, U tuorn stuarnom, tijelu,turta iiuotinja, Prirodopis, RasutiHodanje uz prugu, te likovnestudije i prikaze. Kritika drZi da je usni5tvu izgradio osobit i samosvojanizr ai,av anja, u okvirima knjii evnihpaka karakteristidnih za avangardu imodernizam, kao Sto su prepletanjestihova, posebni oblici pjesama u prozi,etski eseji i svojewstan nadelnizann, lz izrazito nagla5avanje skrimoguinosti j ezilnog izraza. PjesniBtvose odlikuje i raznowsnoBdu u stilu i utici: ne ponadaju se tipidni motivi ioblikovanja, nego se prepoznatljivost ividualnog izraza moile nzabrati istalnom naporu da se igrom jezikaposebni spletovi mogu6ih primisli, dojneobidnog u svakidainjem i neka wstastvaranja zbilje u imaginativnim tnama dokraja nedokuiivoga smisla.tako redovito polaze od konkretnihZanja, pjesnidki ih izraz tadaspletove dojmova, da bi se na krajulo samo osobito raspoloZenje imoijezika koji i u protuslovljima,sima i odsutnosti referencije uspijevaziti i ono Sto se na druge nadine ne biizraziti.
DRAKULIE, SI,A\MNKA(194e)
Hrvatska prozaistica. Diplomirav5iparativnu knjiievnost i sociologiju ugrebu, radila je kraie wijeme kao giski profesor, a kasnije se posvetila piZiveii nakon 1991. u inozemstvu i obi
prtrvodeni njezini romani Hologrami stra-hu, Mramorna koia, Bod,anska glad i Fridaili o boli, u kojima su sugestivno opisanaoxrbna iskustva s te5kom bole3iu, ali iIrlke bizarne teme spolnosti koja prelazi uupsesirme oblike univerzalne Zudnje.
Olrjavljuje i eseje i dlanke osobito u stra-Iurm tisku, izbor kojihje preveden na hr-vrrtski s naslovom Kako smo preiiujeli.ll njezinim je romanima prepoznat i cije-qfrrn osjedaj zapridu, sugestivno izlaganjemobnih iskustava, kao i vje5tina knjiZev-ttog oblikovanja sloZene problematike inti-mnog Zivota i meduljudskih odnosa.
I)RAMAlgrt. drama - radnja, dogadaj)
Nrrziv se zamjenjuje terminom dramatiha,h drukdijeg sustava klasifikacije, kao i ter-Ittinom dromskaknjii,eunosf. Drama se ra-rlikuje od drugih velikih skupina knjiZev-nih wsta time 5to su tekstovi nadelno na-nr(jenjeni izvedbi na pozornici, pa do punogoxtvarenja dolaze tek kada ih glumci izgo-vtraju u kazali5tu. Struktura svih tekstovatorne je podredena, pa oni u osnovi sadrZeltrrcna osoba, navode 5to one izgovaraju i uul vojeno oznadenim didaskalijama upuiu-Ju glumce i redatelja na scenu, na pona'5a-qjt glumaca, i na ostale elemente nuZne uhnznli5noj izvedbi. Tekstovi mogu biti uplozi ili u stihovima, uglarmom su odrede-ni rndnjom likova te njihovim monolozimaI rl(jalozima, a podijeljeni su najdeSie na diIurve i prizore, odredene ulascima i izlasci-nur likova. Kompozicija pretpostavlja netxlvtf dugo trajanje izvedbe, a u dominira-Jtrirrm tipu europske drame dljeli se na eks-
;xrziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i
rasplet, uz mogudi uvodni prolog. Nadelnose pretpostavljaju gledatelji a ne ditatelji, anjih privladi napetost i relativno brzrazv-tak radnje uz moguie obrate, koji se sastojeu suprotstavljenim stajali5tima osoba, ili unjihovim unutarnjim dilemama. NapetostteZi razrjeBenju, a ono se najde5ie postiZebilo konadnom nesreiom u tragediji, bilosretnim zavr3etkom ukomediji. Velike mo-guinosti kazali5ne umjetnosti pri tomeostvaruju osobit nadin komunikacije, jer se
drame gledaju i slu5aju istovremeno, pa se
dramski tekstovi mogu oslanjati i na wloSirok raspon mogudeg izraza, od.igre, glaz-be i plesa, do suptilnih, samo u glumi pri-mjetljivih osjeiaja, te izravnih religijskih,filozofskih ili politidkih poruka. Zbog ta-kvih se moguinosti drama razv{ja u nizovi-ma prepoznatljivih Zanrova, odredenihbilo tradicijom kao tragedije, komedije idrame, bilo posebnim osobinama kao npr.farse, prikazanja, melodrame, pastorale,opere i sl. Naziv se rabi i u podjeli dramskeknjiZevnosti na tragediju, komediju i dra-mu, kada oznaduje wste koje u nadelu ob-raiuju ozbiljnu radnju, ali nemaju konadannesretni zaw5etak.
DRAMATIKA(gtt. drama - radnja, dogattaj)IfujiZevni rod u sustavu klasifikacije kojirazlikuje knjiZevne rodove liriku, epiku idramatiku kao idealne tipove mogudegaknjiZevnog izrai,avanja. U tom sustavuklasifikacije dramski su tekstovi primjere-.ni scenskom izvodenju, ali se pretpostavljadaje njihova bitna osobina zasnovana nadramatidnosti, osobini koja moie biti pri-sutna i u knjiZevnim wstama koje nisu na-mijenjene izvodenju u kazaliStu. Karakte-
DRAMATIKA
juii i na engleskom jeziku. Zapateni
91
JWGENIJ ONJEGIN
se boemskom iivotu i zawBio samouboj-stvom. Pjesnidki mu je opus dosta raznow-stan, nakon prve zbirke,R adunica piie po_emu Inonij a, Seoski iasoslou (Sel'skij iaso-slou) r Jord,anska golubica (Iordanskajagolubica), a u posljednoj je fazi glasoviiapjesma, kao i istoimena zbirka, Ispouijed.nxangupa (Ispoued' huligana) i ciklusKrimarsha Moshua (Moskua kahackaj a) tepoema Cmi ioujeh (Cernyj ielouek).foezi-ja mu je stekla Siroku popularnost senti-mentalnim ugodajima, melodioznim stiho-vima i svojewsnim smislom za uZivljavanjeu prirodu, Zivotinje, nesretne ljude i nL-umitnost tragidne sudbine. Jednostavno-56u dotjeranih stihova i dojmljivom, razu-mljivom metaforikom, Jesenjin je utjecao ina neke europske, pa i hrvatske pjesnikenakon Drugoga svjetskog rata.
.IEVGENIJ ONJEGIN(Eugenij Onegin)Roman u stihovima ruskoga knjiZevnikaAleksandra Sergejevida PuBkina, pisan od1823. do 1831. i objadivan u nastavcima.DrZi se reprezentativnim ostvarenjem ru-skog i europskog romantizma, a zanimljivje i zbog knjiZevne tehnike kojom se fabuia,kompozicija, perspektiva pripovjedada ikarakterizac[ja likova svojstveni romanuoblikuju u izuzetno uspjelim stihovima.Fabularna je osnovica pri tome jednostav-na, gotovo shematska: mladi plemii Onje-gin otputqje na selo, gdje upoznaje roman-tidno zanesenog pjesnika Lenskoga i mla-du, osje6ajnu provincijsku plemkinju Ta-tjanu, koja se u njega zaljubljuje, ali je onodbije. Zbog sitnog sukoba Onjegin udvo-boju ubije Lenskoga, azatimotputuje. Ta-tjana seli u Peterburg, udaje se za visokoga
dinovnika i postaje blistavom damom pc-terburSkoga visokog dru5tva. Onjegin sotada u nju strastveno zaljubljuje, no sadlona njega odbija. Ta jednostavna ljubavnnpripovijest opisanaje u stalnom preplita_qju iron[je i lirskog zanosa, whuniki poet-ski stihovi izmjenjuju se s ironijskj- i t rl-tidnim komentarima, a sloZeni odnosi me-du izwsno ocrtanim likovima zahva(ajl ikljudna Zivotna pitanja odnosa izmeduos-jedaja, strasti i morala, odgovornosti i pre-davanja trenutnom zanosu, mladaladkesentimentalnosti i duhovnog i moralnogsazrijevanja. Yai;na jepri tome i uloga pri-poq'edada, kojijejedan od likova, ali ne su-
{jefuje u zbivanjima, pa mu to omogudujeizvje5tavanje o dogatlajima s odredenimwi_jednosnim stajali5tem, ito dovodi do op-seZnih razmiSljanja, sjecanja, prosudbi ikomentara koji se odnose i na Siia dru5tve-na,{ilo,zofska, pa i knjiZevno-teorijska pi_tanja. Stihovi su izuzetno dotjerani, stva-raju dojam lakode u izrazu koji podjednakouspjelo oblikuje sentimentalne osje6aje kaoigotovo realistidne opise i refleksije. Uspje-li spoj poezije i odlika romana iz:uzetai jene samo u ruskoj knjiZevnosti, u kojoj seJe.u-genij Onjegin &i:i jednim od temeljnihdjela cjelokupne novije epohe, nego i us{etskoj knjiZevnosti.
JEZERSKA SrOr,ENaziv za skupinu pjesnika koji obitjeiavajuprvu, stariju fazu engleskog romantizma.NajvaZniji su predstavnici William Word-sworth (1770-1850) i Samuel Taylor Cole-ridge (77 72*1434). Skohje nuruun" pr"rnupredjelu na sjeverozapadu Engleske (ZafteCountry, Jezerska oblast), gdje su pjesnicistalno ili powemeno Zivjeli i stvarali. Nazi-
172
JURIC ZAGORKA, MARI.JA
njegovih whunskih ostvarenja. To je du-hovna autobiografija umjetnika u usko-grudnoj moralistidkoj sredini, dok se probi-ja u intelektualnim i moralnim dilemamado samosvijesti knjiZevnog stvaraoca. Slje-dedi roman, Uliks (Ulysses), suwemenakritika drii whunskim dostignuiem cjelo-kupnog modernizma. U izuzetno sloi-enojstrukturi u njemu se rabe razlidite pripo-vjednetehnike, od kojih se osobito inovacij-skom drZi tehnika struje svijesti u posljed-njem dijelu, a stalno je prisutna simbolikaOdiseje,gdje se gotovo poglade po poglav-lje prate Homerovi likovi i dogadaji u svoje-wsnoj parodiji: glavni junak besciljno lutaDublinom, trivijalni dogadaji odgovarajuOdisejevim pustolovinama, a kod ku6e gadeka nevjerna Lena. Izuzetnom vjeitinomvariraju se pri tome razliditi stilovi, u ras-ponu od srednjovjekovnih kronika, realiz-ma i naturalizma, do inovativnih modernistidkih postupaka, a u tematici se prepleiumaBtai zbilja na nadine koji su uvelikeutje-cali na prozu cjelokupne epohe moderniz-ma. Posljednji Joyceov roman Finnegano-uo bdijenj e, rli Finnegani bdij u (FinnegansWake) najglasovitiji je jezidni i stilski ek-speriment modernizma, u poigravanju ri-jedima, mogudim primislima i nerazludi-vim spletovima raznolikih motiva potpunoneproziran obidnom ditatelju, no udestalipredmet zanimanja erudita i knjiZevnih te-oretidara.
JUDITAEp hrvatskoga knjiZevnika Marka Maruli-ia, dowBen 1501., objavljen 1521. Obradu-je temu iz biblijske Kzj ige o Jud.iti o lijepojjunakinji koja spa5ava svoj narod tako Btozavede i ubije Holoferna, vodu asirske voj-
ske kojaje opsjela njezin gradblijska prida pri tome je samoZene epske strukture, pisane urimovanim dvanaestercima, au Sest pjevanja s odredenim sirasporedom: u prva tri dominirajudi Asirci, a u ostalima Judita itulije. Fabula tako ne prati logikunego tradiciju epa: nakon invokacijebrojne digresije, kao i op5irni opisi vpokretu, Juditine ljepote, njezineukra,Savanja kada kreie u posjetnu. Ceste su razvijene usporedbe, apodsjeiaju na antidke i biblijske ljbrojni su takoder prikazi psihidkihitrlikova, opisi gozbi, krajolika i prirodnihjava. Uklopljene su i moralistidke itidke refleksije te opiirni molitvenici. Biblijskaje prida tako istovremenolizirana - opisi predjela ponekad podeiju na Split, i osuwemenjena - Jodijeva i uljep5ava kao splitskeMaruliieva doba, a istowemenozahtjevima renesansne poetike -
Vergilija do Dantea, kao i mnogepetrarkistidke lirike. Ep tako odgovarahtjevnom obrazovanom ditatelju, ameno se poziva u posveti - koja je ivaZan dokument poetike - na
zicijom, stilom, karakterizacijom likorfigurama slijedi i obogaiuje uzore epa
nirrr t[elom hrvatske knjiZevnosti, nego iviroko cijenjenim epom cjelokupne europ-
drl knjiZevnosti, o demu wjedode i prijevo-
dl nn viSe wjetskih jezika.
IUNAKNASEGADOBAlft' n 2j ruoiego urem.eni)
ltrtnan ruskoga knjiZevnika Mihaila Jurje-vl0l Ljermontova, objavljen 1840. Sastojip rd pet tematski, stilski i prema tipu pri-prvijedanja razliditih dijelova, koji su uo-
lvireni kratkim putopisnim i esejistidkimtabilje5kama pripovjedada, a ujedinjuje ih
llnvni lik Pedorin, dije karakterne osobine itazurni utjecaj na druge osobe svi dijelovinn svoj nadin potwduju. Temeljna je zami-rno da Pedorin raspolaZe izuzetnim emoci-
onnlnim i intelektualnim sposobnostima,
lno i osobno56u koja djeluje na sve s kojimadolnzi u doticaj, no kako ne uspijeva prona-
dl livotni smisao, ideale ni bilo 5to wijednodublieg i trajnog zanimanja, provodi be-
lnrisleni Zivot u trivijalnim pustolovinama
I rtulnom nezadovoljstvu drugima i samimmbom. Tragika romantidnog junaka, koji
Jc buntovnik bez jasnih razloga i osamljenipojedinac bez sposobnosti da uspostaviernocionalne veze s drugima, opisana je pritome u razliditim perspektivama, pa se s
Jnrlne strane dobiva dojam kakoje on irtvarrkolnosti dru5tvenoga Livota, kako je,su-vifian do{ek" u doba vladavine prosjedno-
rl,i, a s druge kako je naprosto nesposobanrln vlastite sposobnosti ostvari, pa osobnimtu'zadovoljstvom, zaokupljen stalnom au-
l,ounalizom destruktivno djeluje na okoli-nu. Sloienim raznolikim knjiZevnim teh-nikama u pojedinim dijelovima, od opisa
[ubavnih i pustolovnih nedada do pomne
nnulize dru5tvenih dogatlaja i dnevnidkih
zapisa psiholo6ke autoanalize, roman uspi-jeva ocrtati kako tipidan romantidni liktako i knjiZevni nadin oblikovanja koji ieznatno utjecati na rusku, pa i europskuknjiZevnost.
.'URIE ZAGORKA, MARIJA(1873-1957)
Hrvatska knjiZevnica. Nakon neredovitaSkolovanja radila je kao novinarka, ista-knuv5i se borbom protiv madarizaclje, ger-
manizacije i Zenske neravnopravnosti. Pisalaje crtice, feljtone i autobiografske zapi-
se, a Siroku je publiku osvojila brojnim po-
pularnim romanima, kao Griika ujeitica,Kd Lotricaka,Vitez slauonske rauni, Pla-meni inhuizitori i Gordano. Njezini se ro-mani uglavnom temelje ne tipidnim she'
mama trivijalne knjiZevnosti, obiluju za-
pletima, neobidnim dogadajima, strastve-nim ljubavima i romantidnim opisimapro5losti, a kako su redovno objavljivani unastavcima, radeni su prema nadelu ulan-danog siiea, Sto de re6i da se poglavlja pre-
kidaju na mjestima najveie napetosti, apripovijedanje tede u stalnom odekivanjunovih zapleta i raspleta. Iftitikaje dugo za-
nemarivala znadenje takvih romana s obzi-
rom na njihovu ne odve6 visoku knjiievnuwijednost, no zahvaljujudi novim knjiZev-nim teorijama, osobito teorfri recepcije,
upozoreno je kako su njezini romani odi-grali znatnu ulogu u razvitku hrvatskeknjiZevne kulture. Zagorka se oku5alamedu prvima u hrvatskoj knjiievnosti uZanru kriminalistidkog romana (Knegini aiz Petrinjske ulice), a od nekoliko njezinihdrama drZe se uspjelijima Filip Koienski iEuica Gupieuo, te komedija JoLnuieuCani.
hrvatsku tradiciju iz koje preuzima jrstih obraiajuii se izravno odomaiemutelju koji >ne zna latinski nitiPsiholoBki i socioloiki - s obzirom naZaj i ulogu iene u tadaBqjem druitvu -nimljiv zaplet, alegorija koja se moZemijeniti na dogadaje iz Maruliievai sam Split, ugroZen turskimnjem, kao i izuzetno pjesnidkoobradi dine taj ep ne samo prvim i
175
MAJSTOR I MARGARITA
9$.1ata, a gledateljima je prepuiteno do- Pilatu, no kritidari su sa odbacili nriirliivljavanje alasa rata i degradacije ljud- objav$vanja, p" g".i. *,-"e"r;",.b.J,,r;iskosti u samim osobama, zahvaienim povi- u"i"o. spurio g";1 frt"il;'*;;;;;; Ijesnom stvarnosiu koja ih dini neminov- denicomi ,nut'opi*i .re il"::Nt;;il;:lnim zrtvama. Pojedini dijelovi drame sa- nih likova, -.a,i [o.ji,nij*;;*b,,J"u;il1stoje se od razgovora medu- likovima, pjesnikBezdomni]["ji;"'k ;il;;;il|dramska se napetost stvara njihovim dile- jedini shvaea wij;dn;;li;aj.;;;;;;;;;;:lmama povodom sludajnih okolnosti u koji- na - te dogactaji u kojima wol""d;;;;;,1ma se u ratnim sukobima zatidu, a uvjerlji- govi ,upatt;uJ'u Moskovuane,
" .i"hri ai,,ra Ivoststrahote dugotrajnog rata postize se t"koa"rigraju*tou"znuuio;:u;;j;ffi|
pojedinim prizorima i obavijeqlima koje li jedanju sJizm;"a;u;"r"urtiei;ikn11-2ffi;;:lko{ o do.sadljima dobivaju. Likovi.u ir*- rtup.i, od gotovo rom;fid";;r#;hil:lsno karakterizirani, izgubljeni u kaosu zbi- vi nraistori i wt*s*ila; f;ril;;iilil: Ivanja, prepusteni pukom prezivrjavanju, la wagova, opira'n;it ou" b"ililinue;;;lno istowemeno, ponekad poneseni i viso- sastanka svih likova u *"i.*rJ
";;;;;;: I
kim moralnim zahtjevima. Antiratne po- nosti, gdje se narazi r pljirJ"Jir";ffi:lrukepritomeomogriujurazliditatumade- storom i Margaritom. pri;*i;;;;;i;ll;lnja, a sloiena struktura koja osporava tra- rabi i tehniku"g"otrrt f e.;;;;" ;;;;; Idiciju klasidne dramaturgije djelo pribliia- dne metafore, ,]"r.,arrori ko.r:" "td;;;;: Iva avangardi, premda u osobitoj Brechto- duduje, crni Lumor i fa"tustieni itk";t,;lvoj izvedbi. iztaganlenikada,.
"d;il;;;";; i.:lMArsroR r MARGARTTA hH#il"#H:fl#'r"#[.,XHXi,P"ll?i:: I(Master i Marsarita) zofska, k"lt"roildl ;jiri;#lil"ilil: Iloman ruskogaknjiZevnikaMihilaAfana- osobitoodnos"*:"trir."i"rC;J;ilil I:'fi ili""'JH"ff b*-l?"$",5i",1',i,?:l;,ffifl i:#:r:irxkl*n::*;liltuy, iggrekidanim slijedom_opisuje doga- dinih ljudskit
'odlur.a. -riJko";-;;il I
tlaje u Moskvi dvadesetih godina 20. stolje- nemalednozn"a"il, oaogo;'"", ;"#;i Iia, kao i dogatlaje koje je glavni lik, Maj- raznorika njegova tr."i.ri", ""'"*i,rilstor, opisao u svojem romanu o pilatovu sugrasnost o io-" d; j; ,#;;-;il;il Isudu i Isusovoj mudenidkoj smrti. Dogadaji osivarenje cjerokupno; fi;;;#;;: Iu.lloskvi opisani su pri tome kao fanta- razitim elementima "?a"i*.e""';;$il: Istidna prida o dolasku sotone Wolanda u dernizma.
Moskvu, gdje ie se odrZati godi5nji bal de- Imona, a Pilatov sud i Isusova smrt kao to- MALLARME, STEPHAM Iboie doslovan opis stvarnih dogatlaja. (1842-l8gS) IKljudni element fantastidnih zbivanja u Francuski pjesnik. proveo je miran iivrt IMoskvi, medutim, prida je o Majstorukoji kao uditerj lngreskog jeztk ;;;;;j;: Ije, uz podrBku Margarite, napisao "o** o sniitvu r.u" o'rolito'* ;;;;.
"p;;;,i";; I
224 I
/
MOTO
MOTO
!!a.notn-rijed, izreka) Hi}ffu:U*,XT":rrf#iiJi?:fii:i:
t?!rf # ;:'-1;;'f sr ;;ffii "::::* **;rY*xi*iili:1trJ*rft:iil idijela, koji sluzi kao nagovje.tais#;iliri pfma r"iuu irrr,iaia cjerokupni 1,,r.1swhe teksta na koii se odnosi. N":e*2"1": aani sustau ki#;; razne oblike bez'.|drZi kratku, saZetu misao ili f.""eir"*a L k",x", J;;;;#ffi;;*r."g p"'"'JG" [n:iz"*ogii;;;; novnisrvor b"r,nirr"not9ffiil:li"t:H,1,,l
nog djela. "t*t.fi"".
-norn;l;';
wnf;,yif *gfui*xflJxtfu;;:.l"",yl
premq.z_amisli glavog,lika,.siroma5nogile_ Qn Nausde)miia Cidikova da od vlastelina otkupiiie_tove koji ,u u,*ii,
" ro:i.i"s ,i* ,,ia"ij, ff"tfrflffi}lff;fibirokratske spise, pa se na taj nadin prika_ dnevnidki zapisi Antointie bogatim izatraEir?j^.n;**
""pir":" ji u knjiinici u gradu Brnjegov obilazak velikil,gospoa*rtu-uu ail le Hawe) proudava novrljem Rusiie. Fabulh ," tlt o "uoai "" "pr. i;A;;:;;;;ffi:]putovanja i dogadaje na pojedinim posje'di_ i
ma, a u jredisti." r"nini*;;uk;;'"d# ff:j?hil:tr*i:ffi5,?lina s kojima se Cidikou suri"e., .argou*u knuena besmislenost nosi koje kao stranac, opis,je,u,tu;ufi;t" l"l i;;r;;;".ffi;Jflffskrupuloznog varalice.,Pri tor" prouod irudninu,unjimaserazavlastiti naynl s dosljednom. g"rtiiioleol vodio pustolovni Zivot. otenergijom koja nedostaje velik*oj u.ei"i ";"- ;; Sffi;;T#il;"]:govih sugovornika. Entzod.,. iriZu p."ir" irr;.tit.5rtu" Zeli proditrnadetu premjesranja,iimor * il'J; il; irirrzii"i, i" , ffi,i:ffi:tipovi s uodljivim konkretizacij"_r,; i"tort o njima raste do t,smjenjuju se najie5ie pr.mu n"t.tirrru ionl Sgzistencijalizma prema .trasta: plemenita liiendina, aktivni rasi_ lu"pr"tlodi-"r"nlfif"l;;tpnik, sitnidava domaiica, d-i""';;_'rr.r. pa sam moraodluisjeiajni parazit i sl. Izhffir$;;rii;;; Zapisi zaw.avaju Roquthumorom, ironiiom i sitirlm, ;;;il; ilo*a"nupustigradinek,prelazi u grotesku, ali su.povremeno pri- dom da se mudnina posttsutne i lirske digresije u liojima r" ",r't* Jtaatium,etnoil;;;rzravno obraia ditateliima gotovo roman_ prur, pro.", os{eiiivanja,tidnim zanosom. U cjelini dj.];j; ;-kfi;; 5i. t.rn"gr," teze i uvide opoetikom realizma proielo arustu"nlm jel pripovjedad postupno,
248
RAT I MIR
NAT I MIN(Vojna i mir) lizma. prisutne su u pripovjedadevo
Roman ruskoo, lzniii^,*:r,^ r - spekttvr, u detaljnim opisima i u karaRoman mskoga knjiZevnika Lava Nikora-,T1yd6Til::ffijJ?:;llffifi:iffi*:f*f:::f*lfllt$ t;;k;;;
!oy", "o rzuzetnosrozena struktura i rz vedenoj raburi okosni ca je N"t;;;;;;;_ p,Ti:
: ;,:r*L1fiTJffitlfr I
itl=,r.,f i,ffiffi ffiil1|ffi-,ffillHiiH'ftffi r""*iT'"u,aor'uj:I1..""tf Dominirajui" :" r.frJi." "j#cu.a koJa obuhvaia kako povijesne doEaa"io RAZBO;INICIi likove, poput Napol"onu i *rr.oi;Lr# (Die Rriuber)
:"n::::1"_11 pozartr4oskve, p"iir*rr.i ?"uT1 njemadkosa knjizevnikarat protiv Francuza. bunu
"eij'aka, il;j,:g j:ot.*,
"-n;?"r"1'""il;i:: #t;fiktivnelikoveruskihoremie". fupr.i.i.r" i"u"ggr rzsi. p;;i;*okvirno grador
il::"." : i1HTf ",ii'_Tl'.^* pr.i* s,,,1 g"_ry;j9"t.#*"**;, u pet iinovt,hova,. o_ tjub"'i ir'n"iu
-e"a'"+ ;""il#- l.I."T.:,rt*
"'iffi ffi "l',#rioT:ffiil,.]
skog.i Natase Rostove, te.sudbine brojnih r;ciitosiu, "fi-;;; sve eremente
rdrucrh likova. siie noiinie ""reo;#; ryrg ,, romaatiz-am. okosnica je rad4
"*iT:l'l*.ry.lau,.t oii*'. k;;;;;: sukob braie' ;i;;;;;;; Karla Mooraslojekspozicf iditaterjup"rr"j;;;;-llesovartrtil;;r;lrToliriX"ffi
likovima i prilikama i, n*iir, " ,1*'** "auaprauo
n" ourtij.ar,leh mu oteti i"tt9.*u93 raspravom
" "f"ri'p"i"air.l',1 rudnicu, aocazatvirautamnicu. Ogor
iTfi[1illxnti#j'tx??:Hil,"#:::ffi i::li#;,t::x:;f;"ffirr#'*Lllll"*: U delini itn" i n"f." o.oil## Fl.o.ltuu "azbojnidku"druzinu, no ub
,*flf i"j >proznom.pop"jorn.ltuo sio' lL"-11k*".1jesovi drugovi ne ai;erel
i:,:1o{o obuhvaiena grada, opsirnost, u gove Plemenite pobude. Iftoz zaplete sei1.laganiu,relativna samlort"rir*i "ojr"j"T 5,"r,t
razotkrivaju Franzove spletke, Kdigresiia te naglasava"i" rr"""i#ffij lstolad1oca, noon umir" k"du rluuti
Lffi ffi:f"? lg;n*tiiJ*li1 ill';fiHtrf,-t'h,ffim;**j;3a"4 upravo za roman tipiini ttk""t.;fi- IlJii,:dyqirala Franzu, zeli mu opnhove karakrerne osobine ;A;;;;;1,: *^_lTl"jd:i.ga podsjeiaj"
"; ;;ivrJesnom wemenu, kar nanmoraotiiisnjima,onatovi5ene:
yykobi s okolinom i ,t 'r t sloZeni osjeiaji, nodn{ieti i traii a"l"ltiirtije. on to
identifefnm oc^L* ..*tg^anJe,z.a vlastitim i zatimse predaic vlqcrino r\T^^r^:--,identitetom. osobit
"*:"Trllu arj#;:,i iu'3*1T *rygdajevlastima. rt"si;i;;i;;
tvaruje Tolstojev rtil,"r.":i p"ll'rl"#" ttu romantidne pobune protiJnep.uufluspjesnoopisujer."r."*r",1,r.jds;";;;;;ff
fi:H:::f:,"','1,rrull;:;1lf ilH:l'"tifm Hffi#"1",i:# &1,i .ro, prementa, ari zbog rjudske nrr.ma, tako i rirska rasporozenja piffii'J, i;lli[ti5HT:?t*#:#,,T1:l"Jtkaos rata, zbivaniat li15g"^i"-;t# il,.I"., na izuzetnu;;."p",ju Djero je penjawlorazridirihtipovarjudi. or"ri*"JJ- r#o, i ffi; r"ilJJ'lL'*,o, priqir
310
ZLOCIN I KAZNA
Cjelovitost djela tako osigurava jedino po-etski stil prisutan u svim tipovima izlaga-nja. I{ritika je dugo dvojila moZe li se djeloswstati u romane, smatrala ga je nekomneodredenom wstom poetske proze, no na-kon iskustava avangarde i postmoderniz-ma drii se da pripada u prve reprezentativ-ne primjere eksperimentalnih romana mo-dernizma.
ZNPLETStrukturni dio drame, ali i drugih knjiiev-nih wsta, nakon ekspozicije, a prlje kulmi-nacije, peripetije ili raspleta, u kojem na-staju suprotstavljanja i sukobi, ili se pojav-ljuju neodekivani dogattaji koji izazivajunapetost u odekivanju razrje5enja. Pretpo-stavlja se da mijenjanadin izlaganja, jer na-kon statidne ekspozicije, koja opisuje likovei podetnu situaciju, uvodi dinamiku pro-mjene kakva karakterizira sve narativnetekstove. Naziv se desto rabi i u ne5to uiemsmislu kad mu se pripisuju elementi zago-netke (npr.u kriminalistidkom romanu) ilikad se tim terminom podrazumijeva neo-dekivano sloZeni splet okolnosti kakav iza-ziva potrebu obja5nje4ja.
ZBORNIKNIKSE RANJINERukopisna zbirka hrvatskih pjesama kojuje sastavio dubrovadki vlastelin Nik5a Ra-qjina (oko 1494 - nakon 1582), prepisuju-ii pjesme dubrovadkih pjesnika od 1507. dogodine koja se ne moie sa sigurno5iu utw-diti. Rukopis je izgubljen u Drugome wjet-skom ratu, ali postoje dva kritidka izdanja,1870. i 1937. Sadrii vi5e od 800 ljubavnihpjesama, pisanih veiinom u dvostruko ri-movanim dvanaestercima, u kojima su pri-
mjetni ujtecaji Petrarke ibavne poezije kasnog srednjeg vihrvatskih usmenih pjesama.broju pjesama (ne5to manje od 600)beni su autori najstariji svjetovni livatske knjiZevnosti, Si5ko MendetiCt527) i Di. DrZii te Mawo(1482=1576) i Marin Kristidevi6 (
lovica 15. st. - 1531), dok se za200 pjesama dosad nije pouzdanoautorstvo, ali se smatra da su nastalekasnije. Najboljim ostvarenjima obidrie DrZiieve pjesme, koje se
uzwaiena ljubav, Zena kao simbol) ikormo (sonet) najvi5e oslanjaju nakin Kanconijer, te one Mendeti6eve,manje sklone idealizaciji Zene iopisuju i uzwacanje naklonosti,odredenim nagradama za pjesnikovunost. Gledano u cjelini, sve pjesmebeno svjedode kako je vei podetkomsvjetovna lirika u hrvatskoj knjidostigla visok stupanj versifiumijeda i umjetnidke wijednosti,usvojila konvencije tada5njegizraza i kako je stekla Sirokubrojne autore i ditatelje. Zbornik jetoga izuzetno wijedan spomenikstignuia hrvatske knjiZevnosti.
ZEUGMA(gtd,. zeugma - most, jaram)
Retoridka i pjesnidka figura koja se
u povezivanjujednoga glagola s vi6eca koje mu po smislu ne pripadajuoudaraju bubnji i svirale*) ili se u viFestopnih iznhjajedan dio spominjejednom (npr. ,jedanje uzeo knjigu,novine, treii stolicuo). Moie sluZiti
majedne redenice. Naziv se rabio i u kvan-titativnoj versifikaciji kao oznaka mjesta urtihu na kojem ne moie biti kraj rijedi ili gabarem valja izbjegavati.
ZLATAROVO ZLATORoman hrvatskoga knjiZevnika AugustaSenoe, objavljen 1871., spodnaslovom uRo-man iz pro5losti zagrebadkeo. Razgrana-tom fabulom opisuje ljubavnu pridu iz 16.st. izmedu plemiia Pavla Gregorijanca igradanke, k6eri zlatara, Dore Krupiieve.Knjiievna tehnika odgovara povijesnimromanima epohe romantizma: sentimen-talnaje prida temeljna okosnica, razvija seu stalnim zaprekama njihovoj sreii, ometa-ju je staleike razlike, spletke pakosne za-vodnice koja je takoder zaljubljena u Pavlaidrugi sludajni zapleti. Glavni su likovi uskladu s tom tehnikom dobri ili lo5i, nokako su u radnju upleteni i brojni sporednilikovi, uvudeni u sukobe gradana i plemi6a,u njihovim se sloZenim odnosima uspjeloocrtavaju i stale5ki interesi, borbe za pre-vlast u gradskoj upravi i opie stanjedru5tvenoga iivota tog wemena Uvode-njem i autentidnih likova iz povljesnihizvora povezuje se privatni ijavni iivot za-grebadkih gradana, pa je unatod roman-tidkim modelima oblikovanja likova (hra-bri vitez, dista i po5tena djevojka, fatalnaiena, pokvareni spletkar, tajanstveni do-brodinitelj) ostvaren dojam rekonstrukcijepovijesne zbilje koji nadilazi okvire trivijal-ne shematike. Roman tako nije samo uspiozadri:ati zanimanje ditatelja sve do danas,nego se i u suvremenoj kritici smatrauspjelim primjerom historiografske fikcijei jednim od najboljih djela hrvatske knji-ievnosti 19. st.
ZLOCIN I KAZNA(P r e st u pl enie i nakazani e)
Roman ruskoga knjiievnika Fjodora Mi-hajlovida Dostojevskoga, objavljen 1866.Fabularna mu je okosnicajednostavna: si.roma5ni student Raskoljnikov, opsjednutidejama o romantidnom geniju koji moZeprekoraditi dak i okvire usta$enog morala,ubije pokvarenu lihvarku kako bi sam sebidokazao da se moie izdiii iznad prosjedno-sti i posvetiti ,velikim djelima". No, ubrzootkriva kako ne moie iskljuditi glas vlastitesavjesti, zbliZava se sa Sonjom Marmelado-vom koja se odala prostituciji da prehranimladu bradu, te zbog njezina utjecaja, kao isuptilnih metoda istraZitelja Porfirija, kojiga je prozreo, prizn4je zlodin i duhovnopreporoden, u pratnji Sonje, odlazi na robi-ju. Nadelna shema kriminalistiikog roma-na: zlodin, istraga, r{e5enje, priznanje, ra-zradena je, medutim, u iirem obuhvatuvi5e epizoda sa sporednim likovima, a pra-teje suptilna analiza krize savjesti u suko-bu zbilje i literaturom usvojenih ur1'erenja,kao i dojrrljivi opisi siroma5tva koje degra-dira osobnost, poseban tip kriminalistidkeistrage kakva se oslanja na psihidki priti-sak te filozofski relevantne rasprave poje-dinih likova. Roman tako uspijeva ujedinitii nadma5iti trivijalnu pridu, romantidne li-kove i realistidku kritiku druStvene zbilje,pa se smatra i pretedom knjiievne tehnikemnogih varijanata modernizma. Uvjerljivoobradena tematika omogucuje razlidita tu-madenja, pa novija kritika desto upozoravana vi5e slojeva moguiih znadeqja i na dija-loiki karakter izlaganja u kakvom nemaje-dinstvenog stajali5ta.kraienju tako i gomilanjuizrazau
395