Upload
others
View
8
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
U ovom broju:
Najljepša strana
svijeta
4
Intonacija 7
Ona je tu 8
Odijelo ne čini
čovjeka
10
Intervju 14
Ovisnosti 15
Izvješće o
projektima 16
Nagrađeni
učenici
18
Strip 19
Draga Kustošijo, ti si
posebna,
iako si nama malo znana.
Tvoj potok jako je lijep,
u njemu je cijeli životinjski
svijet.
U tvom kvartu mi smo
radosni,
iako si puna opasnosti.
Tu je i škola naša predivna,
ona je puna uspomena.
Slastičarnica i pekarnica
mirišu tu,
zato uvijek idemo k njima u
snu.
Naša crkva puna je radosti,
jer u njoj volimo pjevati.
Ovo je kraj, jer moramo
krenuti,
žurimo u crkvu veselo
zapjevati.
Dora Bagavac i Stela
Blažek, 3. a
Kustošijo
ti si moj san,
s tobom je veseo
svaki moj dan.
Kada se svaki
dan
nešto nauči,
djeca odlaze
doma
veselo pjevajući.
Tu su đaci,
mali veseljaci:
prvi, drugi, treći
imaš li što reći?
Imamo crkvicu
baš za nas,
u njoj je veseo
svatko od nas.
U crkvi učimo,
pjevamo,
za pričest se
pripremamo.
Nažalost, djeco,
sada je kraj,
neka vas prati
kustošijanski
sjaj.
Andro Čepin,
Gabriela
Gavrić, Lana
Heiler, 3. a
Draga naša
Kustošijo mila,
ti si nam uvijek
draga bila.
U slastičarni se
peku fine
slastice,
iz pekarne mirišu
fine krafnice.
Kroz tebe prolazi
glavna ulica,
ona se zove Ilica.
Tu je još i potok
Kustošak,
uz njega prolazi
đak po đak.
Po tebi su našoj
školi ime dali,
tu smo pravi
klinci postali.
Na igralištu smo
puno puta bili,
tamo smo svoje
djetinjstvo
provodili.
U tebi su nas
roditelji odgojili
i u tvoju crkvu
nas vodili.
Tvoja šuma je
Grmoščica lijepa,
zelena,
u njoj smo šetali
otkad smo izašli
iz pelena.
Kustošijo mila,
lijepa si nam ti
ljubav ti pružamo
zajedno svi mi.
Dora Bagavac i
Stela Blažek,
3.a
Mi najmlađi
Kustošija
OŠ Kustošija
30. svibnja 2014.
Nina Marenić,
2.c
odnosi puno, puno ljepše.
Lana na meni ne sjedi.
Po meni Lana ne piše.
Ponosna sam što Lana
Išla sam čez hustu
Kad najemput gleč:
Pred menu stare sele!
Hiže na pol zrušene,
Čez krov dežđ curi.
Stara lesa naherena
I okna razbita.
Tukaj su negda ljudi
živeli
Prej nek su k cesti na
dol prešli.
I zdaj tu nikoga ni.
Lucija Pavlek, 8.a
sjedi baš gdje sam ja.
Lana je prema meni
dobra, ali me zaboli
kada na mene baci
knjige ili stavi torbu.
Kada će Lana odlaziti
u 5. razred, bit će puno
suza jer u sebi ja držim
sve njene tajne.
Lana Debanić, 4.a
Bok! Ja sam klupa
učenice 4.a razreda Lane
Debanić.
Danas ću vam ispričati
kako se odnosi prema
meni.
Neki misle da smo mi
običan komad drveta i da
smo beskorisne.
Stalno po nama pišu, a
neki čak i sjede na nama.
Ali Lana se prema meni
U zadnjem redu našeg
razreda umorna stoji moja
klupa. Ispratila je ona
generacije i generacije
đaka, a sada čuva mene.
Umorna od svakojakih
đaka svako me jutro
pozdravi toplo i zaželi
uspješan dan. I kad sam
tužna i kad sam sretna,
ona je uvijek uz mene.
Često mi priča o zločestoj
djeci koja po njoj skaču,
udaraju i šaraju. Nju sve
to jako boli, ali ne može im
ništa. Zato je čuvam i
pazim. Ona me poput
mame tješi prije ispita iz
matematike, sa mnom se
raduje kada dobijem pet.
Ona je moja dobra vila.
Nikad je nisam ogrebala i
nikad pošarala jer znam da
sve što boli čovjeka boljelo
bi i moju klupu. Želim joj
još puno, puno dobre
dječice koja će je voljeti kao
ja. Viktorija Drožđan, 4.a
Moja klupa priča o meni
Stare sele
Mi najmlađi Stranica 2
Stablo
Josip Babić, 3.b
Jona Matsumoto Šegota,
3.a
“Nikad je nisam ogrebala i
nikad pošarala jer znam da
sve što boli čovjeka boljelo
bi i moju klupu.”
nastavak slijedi za
sljedećih četrnaest godina
kad se skupi materijala.
Lara Sabljić, 8.c
Moje ime je Lara. Idem u
osmi razred prvi i nadam
se zadnji put. Rođena sam
na samom kraju prošlog
stoljeća. No što sada reći,
što da jedna tinejdžerica
napiše o svom životu kao
da je neki stogodišnjak.
Prvih par godina se i ne
sjećam, a zadnjih osam
godina, otkad idem u
školu, moj život se svodi na
učenje i praznike. Za školu
su me pripremali učeći me
pričati i hodati, da bi mi u
školi rekli da šutim i
sjedim. Ni u čemu ne mogu
„pustiti korijene“, probala
sam razne hobije i od
većine odustala nakon
nekog vremena. Zasad se
još držim crtanja. Srednje
sam od troje djece u o-
bitelji, imam starijeg i
mlađeg brata koji mi
ponekad ne idu na živce.
Eh, da! Skoro zaboravih,
tu su i roditelji. S njima se
dobro slažem i to ne samo
kad su na poslu, već i kad
su doma. Tata mi je
posebno drag, to mi je on
rekao da vam kažem. Ne
znam više što bih napisala,
Iako žene danas imaju više prava nego prije,
još uvijek postoje neke stvari
za koje se moraju boriti. Dru-
štvena slika svijeta u kojoj su
muškarac i žena jednaki dje-
luje savršeno, ali je li to
stvarno tako u današnje do-
ba? Jesu li žene zaista u is-
tom položaju kao i muškarci?
Danas žene postaju neovisnije i slobodnije.
Znaju što žele i znaju kako to postići, ali kat-
kad se čini da nisu posve shvaćene. Društvo
još uvijek stavlja muškarca na prvo mjesto.
U nekim dijelovima svijeta definicija savrše-
nog braka ne razlikuje se od one prije pede-
set godina - muškarac je glava kuće, a žena
ga mora uvijek slušati. To znači da se na jed-
nom kraju svijeta nalazi žena koja ima sva
prava i radi što god poželi, a na drugom kra-
ju živi žena koja mora služiti muža i raditi
samo ono što joj on kaže da smije ili mora.
Istina je da mnoštvo žena nema problema s
neovisnošću i slobodom, one su uspješne, s
muškarcima ili bez njih. No što je s
onim ženama koje nemaju
svoja prava? One također
zaslužuju poštovanje.
Žene koje su postigle želje-
ne ciljeve u životu i zadobile
poštovanje koje su željele,
trebale bi pomoći onima koje nisu u mo-
gućnosti izboriti se za sebe. Žene bi se
trebale međusobno podržavati i boriti
se jedna za drugu.
Uvijek će postojati razlika između spo-
lova, muška-
rac i žena se
nikada neće
smatrati u
potpunosti
istima, no ako
već spolovi
nisu jednaki,
barem bi žene
trebale biti.
Leonarda Valentina Mrkoci , 8.b
Autobiografija
Prava žena
Stranica 3
“Žene bi se trebale
međusobno podržavati i
boriti se jedna za drugu.”
Marina Poduška,
5.c
Crveno i crno
Božica Horvatić, 8.c
ru dobili nekog “galeba”
koji jedva ima 100 strani-
ca, s hrpu fotografija te ka-
ko neće morati puno čitati.
Slušajući, ostao sam
uvrijeđen i razočaran
današnjim čovjekom. Uz
ovakvu atmosferu i apsurd
vremena u kojem živimo,
svijet će postati, ako već i
nije, isprazna gomila
gluposti.
Sjetio sam se što je
Gogolj napisao u jednoj
svo joj pr ipovi jesti ;
“ Dosadno je na ovome
svijetu, gospodo moja!”
Eduard Paradinović
8.b
Pisac ovog teksta bio je
inspiriran Krležinim roma-
nom “Na rubu pameti”.
Noću, prije nego što
zaspim, razmišljam o ljudi-
ma. Veoma me smeta nez-
nanje i lijenost. U kojem
vremenu mi to živimo?
Gdje je nestalo doba čita-
nja, mišljenja i pameti?
Nestalo je u kandžama
gluposti onih ljudi kojima
je bilo važnije da zatruju
ovaj svijet ratovima, mrž-
njama i novim izumima
koji vrijeđaju ljudski um.
Recite mi, molim vas, koli-
ko djece i odraslih provede
nedjeljno popodne čitajući
knjigu, a zanemari Facebo-
ok? Ja još nisam upoznao
takvog.
Prošlo je
kojih mje-
sec dana
otkako sam,
idući iz
škole, spa-
zio dva
d j e č a k a .
Pričali su o
tome kako
su za lekti-
Geografski poznajem četiri strane
svijeta. Sjever, jug, istok i zapad. No
za me one nisu i jedine. Ima još ona
jedna, peta strana svijeta, ona
najvažnija, al i vrlo često i
zaboravljena, zabačena, naprosto
ignorirana, ona nas sve objedinjuje.
Rasprostire se od sjevernog do južnog
pola, od najvišeg oblaka do zadnjeg
rastaljenog kamena duboko u
središtu našeg planeta. Strana u
kojoj nije bitan čak ni jezik kojim
govoriš jer možemo se sporazumjeti
onim jedinstvenim jezikom e-
mocija, suosjećanja, povezanosti,
brige i enormne količine ljubavi. Svi
ljudi, jedinstveni u različitosti,
pružaju ruku potpore. Nesebično gra-
de dom jedni drugima. Topli dan
ljubavi u
svojim srci-
ma. Polako
se približava-
mo tom cilju.
Cilju potpu-
nog ostvare-
nja pete
strane svije-
ta. Zato više
nikad ne smi-
jemo dozvoliti da sebičnost nadvlada, da
dovede do rastava, razaranja, tragedija.
No, ako se to ipak dogodi, nemojmo odu-
stajati! Zajedno možemo razmaknuti
zavjesu razdora i otkriti najljepšu stranu
svijeta!
Božica Horvatić, 8.c
Najljepša strana svijeta
Ljudska glupost
Mi najmlađi Stranica 4
“Veoma me smeta neznanje i lijenost. U kojem vremenu
mi to živimo? Gdje je nestalo doba čitanja, mišljenja i
pameti?”
Petra Potočki, 5.c
Jesen
Marko Uzelac, 6.c
svemir. Nije mi san da
odem tamo, ali bilo bi
lijepo biti negdje gdje,
koliko god buke da proizvo-
diš, nitko te ne može čuti.
Tamo bi bilo ugodno biti. U
potpunoj beskrajnoj tišini.
Zato nam je potrebno
mnogo, mnogo tišine. Da
na Zemlji bude kao u
svemiru. Da bude MIR.
Leonard Kuhar, 8.a
Prirodno je kod ljudi da
pričaju, komuniciraju,
izmjenjuju misli i povjera-
vaju si najvažnije tajne.
Nažalost, ja nisam kao
oni. Kažem nažalost, ali
možda je i suprotno. Možda
je bolje da ostanem tako
šutljiv i povučen.
Kada sam među svojim
tzv. ,,prijateljima'', posta-
jem kao oni.
Radostan, pričljiv, šaljiv,
nespretan. Ali, ne mogu
promijeniti ono što jesam.
U sebi ostajem i dalje
pesimističan, tužan i ozbi-
ljan. Nema veze koliko se
trudio, ostajem takav.
Izabrao sam ovu temu da
kažem koliko je tišina
potrebna. Prema mojim
iskustvima, u tišini posta-
jem jači i snažniji. Mogu
misliti što god želim i nitko
me ne može razuvjeriti. U
takvoj sam tišini i kada
s a m s a s v o j i m
,,prijateljima''. Oni razgo-
varaju o svojim brigama i
šalama pa im se pridru-
žim, ali ako me ne zanima
rasprava, samo se isklju-
čim iz razgovora. Ne čujem
ih i, ako me nešto pitaju,
mehanički samo odgovo-
rim: ,,Nije me briga''.
Neki ljudi bi me zbog
toga prozvali ludim i čud-
nim pa držim to kao malu
tajnu.
Tišina je vjerojatno i
razlog zašto volim crnu
boju. Crno predstavlja
smrt, ali meni predstavlja
vječni mir i tišinu.
Rekao bih još samo
da bi lijepo bilo otići u
Bilo je to prije, davno,
dvadeset i dvije već su prošle,
ali srećom bolje godine su došle.
Bio je „brat uz brata'',
a od toga,
nije bila jača ni granata.
Znam za Blaga Zadru i njegova
sina
te koliko je ljudi,
poginulo zbog mina.
Hvala vam od srca, heroji,
to zaboravit neću,
za Vukovar i vas
zapalit ću svijeću.
To je naš ponos,
to je naša dika,
to je živa Vukovarska
slika.
Leon Novak, 8.c
Potrebno je mnogo tišine
Vukovar
Stranica 5
“Radostan, pričljiv, šaljiv, nespretan. Ali, ne mogu
promijeniti ono što jesam.”
Mate Beljan, 2.a
Luka Žutić, 2.c
Kao i svaki dan probudila sam se u sedam
sati. Pidžama mi je bila tijesna, a krevet
mi se činio premalim. Ništa neobično,
pomislila sam. Otišla sam u kupaonicu i
oprala zube. Kad sam podigla pogled,
zamalo sam se onesvijestila. Stajala sam
ispred ogledala kao mama. Zapravo, bila
sam ona, velika i starija. Odmah sam
potrčala u njenu sobu da joj kažem što se
u dogodilo, no nekako smo preko noći
zamijenile uloge. Ja sam postala mama, a
mama ja. Počele smo se spremati, ja za
školu, a mama za posao. Odmah smo
vidjele da to neće ići. Ja u maminu tijelu
ne mogu u školu, a ona ne može na posao.
Ipak, morale smo stvarno zamijeniti
uloge. Mama je uzela torbu i otišla u ško-
lu. Tramvajem sam došla do vojarne. Sve
je bilo puno vojnika, svi nekud žure, pri-
čaju o meni nerazumljivim stvarima.
Vidim svoje radno mjesto, stol pun papi-
ra. Oblačim odoru i sjedam za stol. Ništa
ne razumijem, ne znam što treba raditi.
Pokušavam nešto napraviti, ali ne ide.
Svi su ljuti na mene, računalo me ne slu-
ša, šef viče. A ja sam mislila da je mami
lako. Znoje mi se dlanovi, već mi se vrti.
Odjednom se naglo budim kao ja, mokra i
znojna, ali ja. Više nikad neću govoriti
mami kako je njoj na poslu lako, a meni
je teško jer moram učiti i ići u školu.
Petra Šimunić, 6.a
Jedno od zanimanja u mojim brojnim
snovima o budućnosti jest da postanem
profesionalni vozač utrka. To bi bilo su-
per jer su adrenalin i zabava kod utrka
jedinstveni. U prošlosti su se za profesio-
nalnoga vozača tražile prave sposobnosti.
Sredinom sedamdesetih godina 20. st.
ovim sportom vladao je moj idol, najveći
vozač u povijesti Formule 1, Niki Lauda,
austrijski perfekcionist kojemu je samo
nebo granica. Odlučio sam da nas dvojica
zamijenimo uloge. Sudbina se ne može
promijeniti pa sam znao što me čeka. Do-
šli smo do Velike nagrade Njemačke i
najopasnije utrke u povijes-
ti. Osim što je staza bila
jako teška, kiša je padala
k'o iz kabla. Zatražio sam
da odgode utrke, ali komisi-
ja je odbila moju žalbu, pa
nisam imao izbora nego
voziti. Došli smo do trenut-
ka kojeg sam se bojao. Izvrtao sam se i
preokrenuo nekoliko puta. Spremnik go-
riva je pukao, bolid se zapalio, a ja
nisam mogao izaći iz gorućeg pakla od
900°. Kada su me
nakon minute
izvukli, nisam bio
pri svijesti te su
me odveli u bolni-
cu. Imao sam teš-
ke opekline i doži-
votne ožiljke na
licu. Zato je Niki
je uživao u dje-
tinjstvu. Super se
snašao u ulozi dje-
teta dok sam se ja
borio za život.
Mukotrpno sam gledao ka-
ko me najžešći rival James
Hunt dostiže u pokretu.
Ipak, nakon 42 dana vratio
sam se utrkama. Osvojio
sam još nekoliko naslova pr-
vaka te sam se povukao.
Ova zamjena obojici nam je
bila dragocjena jer smo dobili jedno novo
iskustvo koje nikada nećemo zaboraviti. Karlo Boroš, 6.a
Zamijenili smo uloge
Mi najmlađi Stranica 6
“Došli smo do
trenutka kojeg sam se
bojao. Izvrtao sam se i
preokrenuo nekoliko
puta.”
Leonarda Valentina
Mrkoci, 8.b
Intonacija je naglašavanje
riječi u rečenici. Svi u
mojoj kući naglase pokoju
riječ, što je po mom mišlje-
nju dobro jer ne volim ka-
da svi govore ravnim gla-
som. Kad je nekome zlo
brat mirno kaže: ,,Sve je u
redu,“ a mama zabrinuto
govori: “UH, uh! Što ćemo
sad?“ Tata ozbiljnim gla-
som kaže: ,,Je li sve dobro?
Mama se, naime, prepušta
intonaciji kad je kuća u
neredu: ,,Pospremi svoje
cipele!“, a brat kad dobije
lošu ocjenu: „Baš sam da-
nas morao dobiti tri iz ma-
tematike!“ Od svih ukuća-
na ipak ja najbolje nagla-
šavam riječi u rečenici jer
kad dobijem pet iz prirode
ne mogu, a da ne uzvik-
nem: ,,Dobila sam peticu!“
Petra Tvrdeić, 4.a
Bešumno je hodala na kiši. Od nje nije dopro nikakav zvuk. Čuo se tek topot kiše i
povremeni cvrkut ptica. Iza nje prostirala se gusta šuma koja, kao da završava u tami.
Iznad šume bili su istaknuti sivi, tmurni oblaci, koji su zavladali nebom. Kada bih vi-
djela neko jato ptica kako prelijeće livadu, osmjehnula bih se ili veselo poskočila. Koli-
ko god prije bila bešumna i tajnovita, uz taj skok bi se čulo i lagano šuštanje lišća. Na
tim bih se brdašcima zaustavila i zagledala u krajolik. Na tim bi se brdašcima lijepo
isticale plodne njive. Promatrala bih i crvene krovove kuća, koji su bili poput neravni-
ne na prekrasnoj slici. Pokatkad bih zalutala u šumu gdje bih promatrala vjeverice ko-
je marljivo i složno u parovima skupljaju jesenske plodove. Potapšala bih ih po glavici i
krenula dalje. Predvečer bih svakog dana otišla na počinak u ležaje male srne ili bih
pak otpočinula na nekom stablu. Jana Gajski, 5.b
i pazi na satu!“ Kad se
vratila s posla protisnula
je kroz zube: „Domagoj,
opet si igrao nogomet po
blatu! Tko će to očistiti?“
Rekao sam joj da sam
zabio gol, o ona je veselo
u sk l i k nu l a : „Bra v o !
Č e s t i t a m ! “
Iz ovog lijepo vidite kako
već odavno znam za
intonaciju. Domagoj Pavlek, 4.a
Od svih ukućana mama
najviše koristi intonaciju.
Evo nekoliko primjera.
Ujutro mi nježno tepa:
„Dobro jutro anđele moj
mali!“ Za petnaest minuta
čujem: „Diži se, zakasnit
ćeš u školu!“ Očito više
nisam anđeo. Odlazim
ubrzo iz kuće, a mama će
nježnije: „Bok! Budi dobar
Različite situacije, različite intonacije
,,Ona je tu. Po poljanama tiho hoda.“
Stranica 7
“Svi u mojoj kući
naglase pokoju riječ,
što je po mom
mišljenju dobro jer ne
volim kada svi govore
ravnim glasom.”
Dino Filipović, 4.c
Jana Jakopović,
2.c
čala sam kako bih što prije
došla kući. Sutradan se sve isto
ponovilo . Počelo je sniježi-
ti. Strašna oluja nepresta-
no zbori mojim krajem, dok
ja prehlađena ležim u kre-
vetu.
Marta Marić, 5.b
Ujutro sam se probudila i
pogledala kroz prozor. Pa-
dala je kiša i puhao vjetar.
Vjetar je otpuhao i zadnji
list sa svakog stabla. Obu-
kla sam kaput i izašla u
polje. Polje je bilo dosta da-
leko od moje kuće. Trebala
sam proći dug put cestom.
Tom cestom nitko nije pro-
lazio. Bila je pusta. Cesta
je bila jako mokra i skli-
ska. Osjećaj je bio tužan.
Čuo se samo muk.
Nakon dva sata hoda,
napokon sam došla na po-
lje. Na polju je bio jedan
potok. Potok je plakao. Bio
je jako smeđ i prljav zbog
kiše. Plakao je kao malo
dijete. Nasuprot polja nala-
zila se predivna šuma. U
njoj je bilo puno kestena.
Njezina stabla bila su ogo-
ljela. Na dnu šume bio je
veliki jesenski tepih. Sas-
tojao se od crvenog,
smeđeg i žutog lišća. Šu-
mom su lebdjeli listovi. Šu-
ma je bila spojena sa širo-
kim poljem. Na polju nije
bilo ni jedne travke, samo
blato. Bila je velika magla
i ništa se nije moglo vidjeti
od nje. Krenula sam kući,
ali sam još uvijek bila na
polju. Nevrijeme je bilo još
jače. Slomilo mi je kišob-
ran. Počelo je grmjeti. Tr-
Šećem. Osjećam dolazak
jeseni, vidim ju, čujem ju.
Čujem sitno tapkanje njež-
nih nožica. Kao da se igra
skrivača i nečujno bježi od
mene, ali ostavlja neki
trag. Sada je pratim. Ona
niti ne zna da ostavlja trag
od suhog, šarenog otpalog
lišća. Pogled mi privlače
boje lišća na granama sta-
bala koji jesen usput boja i
šara. Sada znam gdje sam
– u šumi! Više nisam tako
nesigurna. Sada skakućem
i pratim nju – slikaricu
pravu. Jesen je skrenula sa
stazice šarene i pošla u
smeđe ogromno more lišća.
Tamo se nalazi jedan panj.
Jesen je tom starom panju
obećala da će ga doći posje-
titi i zaigrati kolo s veselim
smijalicama – gljivicama.
Ja sam se sakrila iza jed-
nog velikog bora i promat-
rala to zaigrano kolo. Je-
sen je krenula dalje, a i ja
sam. Ubrzo sam se našla
ispred velikog stabla Nebo-
derka u kojem su stanova-
le crvene vjeverice. Jesen
im je pomagala sakupiti
lješnjake i orahe za zimu.
Krenula sam dalje. Pokraj
stazice sam spazila keste-
ne, velike i male. Jesen im
je pomogla skinuti bodlji-
kave bunde koje su im sa-
mo smetale. Zapuhao je
vjetar, digao je lišće u
zrak. Kosa mi je letjela na
sve strane. Vjetar se obra-
dovao zbog jesenjeg dola-
ska. Osvijetlio mi je put, to
je bio kraj šume.
Marta Mihalac, 5.b
Ona je tu. Oko mene tiho hoda.
Mi najmlađi Stranica 8
“Strašna oluja neprestano zbori mojim krajem, dok ja
prehlađena ležim u krevetu.”
Kišobran
Jona Matsumoto
Šegota, 3.a
Lišće
Mate Beljan, 2.a
četi sada. Ako je nešto teš-
ko, onda to napravimo na-
večer, a ono lagano ostavi-
mo za sutra. Moja mama i
ja se jako volimo i ne znam
kakav bi mi život bio bez
nje.
Tin Karakaš, 5.c
Moja mama je jako dobra i
nježna kao leptir. Uvijek
mi pomaže kad me nešto
muči.
Kad ne znam riješiti nešto
što smo dobili za zadaću,
uvijek ju pitam i onda to
zajedno riješimo. Kad se
posvađam i potučem s bra-
tom, uvijek se naljuti na
mene jer sam ja stariji pa
ja snosim posljedice. Ne-
kad se posvađamo i bez da
se potučem s bratom, ali
sljedeći dan se pomirimo.
Kada dođem kući iz škole,
uvijek me čeka s večerom.
Ona jako dobro kuha. Mi
se jako puno družimo i pro-
vodimo puno vremena zaje-
dno. Moja mama je jako
poštena. Ne pušta me van
dok ne napravim zadaću,
ali kad sve naučim, mogu
se igrati koliko želim. Zaje-
dno idemo u kino, park,
šetnje i kupnju. Kada se
vratimo, mama nešto sku-
ha i onda se ''ubijamo'' u
tome. Kad dođe vrijeme za
spavanje, ona me otprati
na kat gdje mi je soba i za-
jedno se pomolimo. Ujutro
pojedem doručak, a onda ja
idem u sobu na učenje, a
ona ide na posao. Kad se
vrati s posla, a ja iz škole,
pita me koliko imam za-
daće i hoću li sve stići na-
praviti sutra ili moram po-
tva. Nakon toga krenuli
smo prema našem prekras-
nom Jadranskom moru.
Na povratku kući pričali
bismo kako je naša
domovina lijepa.
Tea Povrženić, 3.b
Moja domovina ima lijepe
livade,puno različitih šu-
ma. U tim šumama žive
mnoge životinje. Naše Jad-
ransko more ima posebnu
plavu boju. Nacionalni
park Krka svuda je poznat
po brojnim slapovima i je-
zerima. U blizini Zagreba
nalazi se špilja Veternica u
kojoj su živjeli ljudi prije
mnogo godina. Naša Slavo-
nija ima plodna polja koja
krase Republiku Hrvatsku.
Jurica Risek, 3.b
Da mogu, putovala bih s
oblakom po cijeloj našoj
domovini. Putovanje bi po-
čelo u Slavoniji gdje bi raz-
govarali o žitnim poljima.
Krenuli smo u glavni grad
Zagreb. U Zagrebu smo
gledali ptice. Iz Zagreba
smo krenuli putem juga.
Zaustavili smo se u
Gorskom kotaru gdje smo
gledali šumska prostrans-
Moja mama i ja
Ljepote moje domovine
Stranica 9
Vito Krešo Lovrić,
2.c
Ana Lučić, 2.a
Jona Matsumoto
Šegota, 3.a
Vjerojatno su svi čuli za
staru poslovicu „odijelo ne
čini čovjeka“. Odnosi li se
to na odjeću ili na sveuku-
pni vanjski izgled?! Svatko
od nas to shvaća na svoj
način iako ja mislim da je
drugo točnije. Ali zašto je
to većini najvažnije pri
stvaranju novih prijateljs-
tava? Što mislimo kada na
ulici vidimo staru ženu.
Naboranog starog lica, ve-
likih podočnjaka i bez ika-
kvog smiješka. Njeno lice
pokazuje samo mrzovolju i
razočaranost. Puno nas mi-
sli da je ona hladna i odboj-
na, a jako malo vidi da je
to žena koja je umorna od
svih patnji, žena kojoj je
život toliko puta pokazao
da je težak, koliko su ljudi
oholi i bezobrazni. Tako je
naučila manje vjerovati
drugima. Koliko nas i dru-
ge sude „na prvu ruku“?
Ne znamo i ne želimo se
pokazati u pravom svjetlu.
Svatko od nas ima svoj za-
datak u kojem trebamo vo-
ljeti i poštivati druge. Po-
nekad se zapitamo što je
zapravo smisao života?
Smisao svijeta. Koja je na-
ša uloga u ovom mnoštvu
zasebnih priča i sudbina?
Jesmo li se rodili s nekim
posebnim znakom koji će
nas obilježavati do smrti
kao žig? I što poslije toga?
Što kad umremo? Kada sve
naše želje, misli, ideje, oso-
bine i snovi…sve ono što
smo mi…nestane. Čemu
onda sve to? Zašto bismo
ispunjavali osjećaje? Zašto
mislimo da smo jači ako ne
volimo? ,,Nećemo biti po-
vrijeđeni“, neki bi rekli. Ali
to je svrha! Kako da znamo
da smo ljudska bića s
osjećajima; ako nikada ne
iskusimo bol slomljenog
srca? Kako živjeti ako ni-
kada nismo osjetili patnju
kako zaranja duboko u
nas? Jer baš nas to čini ja-
čima i uči nas živjeti. Po-
maže nam da lakše nadila-
zimo probleme. Svi imamo
osjećaje , samo smo ih sa-
krili negdje duboko. Poseb-
ni smo i rodili smo se s ne-
čim što nas čini takvima,
onime što nas čini drugači-
jima od drugih, a ostatak
ćemo morati pronaći i izra-
diti sami. Svi smo mi kova-
či svoje sreće, svi sami pi-
šemo svoju sudbinu i pro-
nalazimo svoj put. I baš
zato trebamo pustiti da os-
jećaji nađu svoj put prema
van, prema drugima. Jer
kada naučimo voljeti, poš-
tivati i prihvaćati sebe,
moći ćemo druge prihvatiti
takve kakvi jesu. Tada će-
mo ih suditi na jedan drugi
način, po onome što se na-
lazi u njima.
Marijana Zidanić, 8.b
“Odijelo ne čini čovjeka”
Mi najmlađi Stranica 10
“Svi smo mi kovači
svoje sreće, svi sami
pišemo svoju sudbinu i
pronalazimo svoj put.
I baš zato trebamo
pustiti da osjećaji
nađu svoj put prema
van, prema drugima.”
Ručni sat
Noa Hrupec, 2.a
Sara Starčević, 5.r
Kristina Vranješ,
7.c
ne. Kad vidim kakve dečke
biraju moje prijateljice, šo-
kiram se. Dobro da im ne
dolaze s uletom; “E, mala,
vidi ja sam propalitet i to
nadoknađujem time da se
pravim važan i tučem se
na ulici jer sam glup. Pošto
se tebi sviđaju takvi, pođi
sa mnom, možeš odmah i
zatrudnjeti.”
Možda sam malo
pretjerao, ali poanta je da
sve ide k vragu i moramo
nešto poduzeti po tom pita-
nju jer ćemo inače svi pos-
tati debili.
Grgur Mario Kuk, 8.a
Priče iz djetinjstva
mojih roditelja, baka i dje-
dova uvijek su mi bile inte-
resantne. Vrijeme u kojem
su oni živjeli zvuči drukčije
i zabavno. Današnja djeca
ne mogu zamisliti život bez
moderne tehnologije, no
naši su preci živjeli sasvim
normalno bez ikakvih mo-
bitela, tableta i kompjute-
ra.
Još do prije 20 godi-
na dečki bi poslije škole
igrali nogomet. Umjesto
klošarenja družili su se,
radili gluposti, zezali poli-
ciju … Barili su cure i trča-
li po livadama, a nisu dane
provodili uz kompjuter niti
uništavali svoje tijelo
kojekakvim drogama.
Popularna zanimacija
današnje djece je odlazak
na kavu. To bi još bilo do-
nekle u redu da se te kave
ne sastoje od buljenja u
mobitel i nekomuniciranja.
S drugom osobom. Neke se
stvari nisu promijenile,
djeca su oduvijek pila alko-
hol na društvenim događa-
njima i mislim da je to pri-
hvatljivo jer sve je to dio
mladosti i ludosti. Narav-
no, treba imati mjere. Ne-
ke su se stvari pak potpu-
no promijenile, ponajviše
muzika. To što je sada po-
pularno ne bih ni nazvao
muzikom, već sramotom.
Nekada su se slušali U2,
Beatlesi, Queen i pravi
umjetnici glazbe. A sad?
Ceca i Sandra Afrika. Naj-
gore od svega je što tu ne-
ma pomoći. Kako možeš
nešto ignorirati ako si ok-
ružen ljudima koji to pro-
miču.
Što se desilo sa sportom?
Na koju foru su igrice us-
pjele preuzeti kontrolu nad
mladima? Igram ih i ja ne-
kad jer su zabavne, ali ne
možeš ih igrati cijeli dan -
tijelu treba sport.
Nekad su dečki curama
pokazivali bicepse i nasmi-
javali ih svojim forama, a
sada ih impresioniraju do-
kazivanjem da su seljači-
Na otočiću malom
Zemlja rodila plod,
maslinovo drvo,
Stara grana mu se savija,
Zelena livada ga čuva.
Kamen – štuje ga.
Krošnja puna listova i
plodova.
A i danas ga možete
vidjeti.
Ema Martinović, 2.b
Problemski članak
Stablo masline
Stranica 11
Luna Dasović, 2.a
Kristina Vranješ,
7.c
Na dan četvrtog veljače
2015. godine Romea i Julio
su se ženili. To je vjenčanje
bilo jako raskošno i zadiv-
ljujuće. Vjenčanje se održa-
lo u Parizu i bilo je pozva-
no oko 200 ljudi. Vjenčanje
je bilo na otvorenome, na
travi, pokraj jedne uske
rijeke. Romea i Julio bili
su jako nervozni. Romea se
pobrinula o kolačima, a-
ranžmanu koji će biti na
velikom stolu, tepihu koji
će voditi do svećenika i o
svemu ostalome što je bilo
potrebno za gotovo kraljev-
sko vjenčanje. A Julio, on
ju je samo pratio pogle-
dom, njemu je bilo najvaž-
nije da ga zavole Romeini
roditelji. Došli su kumovi
Kristina i Martin. Kristina
je odmah skočila u pomoć
Romei, a Martin je poraz-
govarao s Juliem. Gosti su
polako počeli dolaziti. Na
Juliovu žalost prvi koji su
stigli bili su Romeini rodi-
telji. Čim su stigli, mrkim
pogledom su ga gledali, on
je izbjegavao poglede.
Zatim su stigli i Juliovi
roditelji i pogledom tražili
Romeu. Julio je samo želio
da sve prođe u najboljem
redu bez nekakvih incide-
nata. Već je stiglo jako pu-
no gostiju, a Julio je bio
sve nervozniji. Kristina i
Romea napokon su sve
napravile. Romea se bacila
u zagrljaj Juliu i, naravno,
sve su to vidjeli roditelji.
Juliova majka počela se
derati na Romeu: „Pusti mi
sina, glupačo jedna!“
Zatim je ljutio dotrčala
Romeina majka i rekla: „Ti
ćeš vrijeđati moju kćer, ma
kravo jedna!“ Romea i
Julio su se zacrvenjeli od
srama, a njihove majke su
se čupale za kosu, trgale
jedna drugoj haljine, baca-
le jedna na drugu štikle, …
Svi ljudi su se smijali, a
Romea i Julio su se samo
pogledavali. Romea je
otrčala do rijeke i sjela na
travu. Gledala je rijeku, a
suze su joj samo klizile niz
ob-
raze. Dotrčao je Julio, sjeo
je pored nje i zagrlio je. Ju-
lio je rekao: „Najmilija mo-
ja, ovo vjenčanje nema
smisla…“ Ona je kimnula
glavom. Julio je nastavio:
„Još smo premladi za vjen-
čanje, mislim da bi bilo bo-
lje da samo budemo simpa-
tije, a kad odrastemo pos-
tat ćemo muž i žena.“ Ro-
mea je rekla: „Imaš pravo,
najmiliji moj.“ Bile su naj-
sretnije i najzaljubljenije
simpatije na cijelom svije-
tu.
Silvija Koružnjak, 6.b
Izvješće sa vjenčanja
Mi najmlađi Stranica 12
“Još smo premladi za
vjenčanje, mislim da
bi bilo bolje da samo
budemo simpatije, a
kad odrastemo postat
ćemo muž i žena.“
Učenik 2.b razreda
Marija Beljan, 3.r
Sara Stjepanović,
3.r
Žute kruškice
Slatke sočne i fine probat ću jednu.
Nika Posedi, 5.a
Kada proljeće dođe,
priroda se zazeleni, sunce
počne grijati i ptice cvrku-
ću. Proljeće je došlo, vratili
su se kukci, livade su proc-
vale i djeca se igraju na
njima. Proljetnice su u cva-
tu i imaju vesele boje. Mra-
vi marljivo sakupljaju hra-
nu. Znao sam da je proljeće
lijepo godišnje doba i da je
važno za životinje i biljke
jer im daruje novi život.
Tomislav Barić, 2.b
Vesela djeca
Po stablu penju se svi
Hitri su i brzi
Nika Posedi, 5.a
Zelena krošnja
puna je jabučica
ubrat ću jednu.
Nika Posedi, 5.a
Oblak:Hoćeš li danas ići
sa mnom?
Ja: Može! Kamo idemo?
Oblak: Idemo na puno raz-
nih mjesta.
Ja: Što ćeš mi pokazati?
Oblak: Pokazat ću ti
vinograde, voćnjake, plani-
ne, sela i more.
Ja: Što tamo ima?
Oblak: U voćnjaku ima
jabuka i krušaka, u vino-
gradu grožđa, a u selu
mnogo djece koja se vesele
berbi. Na moru ćeš vidjeti
ogromne valove.
Ja: A kada se vraćamo?
Oblak: Kad ti to poželiš!
Ja: Možemo li se vratiti
tek sutra?
Oblak: Može, meni uvijek
odgovara.
Ja: Onda krenimo na put
u nepoznato.
Luka Zrnić, 3.b
Proljeće
Ja i oblak
Stranica 13
Marko Novak, 4.c
Učenica 2. razreda
Djeca
Krošnja
Kruške
“Znao sam da je
proljeće lijepo
godišnje doba i da je
važno za životinje i
biljke jer im daruje
novi život.”
Larisa Hercigonja,
2.a
Ovaj dio teksta može sadržavati 100-
150 riječi.
Teme koje možete obrađivati u novin-
skoj brošuri su doslovno neograničene.
Možete uključiti tekstove koji se bave
novim tehnologijama ili inovacijama u
struci.
Možda ćete poželjeti pratiti poslovne
ili ekonomske trendove, ili prognozira-
ti njihovo stanje za svoje čitatelje.
Ako se novinska brošura distribuira
interno, možete komentirati nove pro-
cedure ili unapređenja poslovnog pro-
1. travnja 2014. godine, vodio sam jedan od najedukativ-
nijih razgovora ikada do sada. Intervjuirao sam razred-
nog kolegu, ljubitelja književnosti, Eduarda Paradino-
vića.
Pitanja:
Kada ste se zaljubili u književnost?
Pa slušajte, hm, ja sam oduvijek volio knjige, a malo zahtjevnije
štivo počeo sam čitati prije kojih godinu dana.
Koji vam je najdraži književni rod?
Vrlo dobro pitanje! Meni je nekako najdraža epika, a poslije to-
ga lirika zbog osjećaja. Nisam bas neki ljubitelj drame, ali sva-
kako bih istaknuo Čehovljeve i Krležine drame koje su fantas-
tične!
Da, složio bih se s vama. Recite mi, koji vam je najdraži roman?
Teško pitanje, ali nekako najbolji romani su mi Šolohovljeva „Uzorana ledina“ i Krle-
žin „Na rubu pameti“. No, svakako bih napomenuo kako su mi posebno draga Gogo-
ljeva djela, novele „Kabanica“ i „Luđakov dnevnik“.
Dobio sam dojam da jako volite rusku književnost. Jedini Rusi za koje sam
ja čuo su Gogolj, Tolstoj, Čehov i Dostojevski. Koji su, po vama, ostali najbo-
lji ruski pisci? Da me malo podučite.
Pa, vakako Jesenjin koji je vrhunski pjesnik, Piljnjak, Bulgakov, Turgenjev (on je pi-
sao kraće pripovijetke koje je objavio u zbirci „Lovčevi zapisi“ koje bih ti rado prepo-
ručio), zatim Puškin i Ljermontov koji su poginuli u dvoboju, te Maksim Gorki.
Imate veoma lijepo znanje. Da mi barem malo posudite toga znanja. Što mis-
lite o suvremenoj književnosti?
Ha-ha, podcjenjujete svoje znanje! Vi ste možda bolji u nekim drugim područjima,
npr. tehničkom. O suvremenoj književnosti? Ne volim je baš, tj. ne sviđa mi se toliko
puno žargonizama i prostota, kako kod hrvatskih tako i kod stranih književnika. Je-
dini pisci čije mi se stvaralaštvo sviđa su Pavao Pavličić i Miljenko Jergović kod Hr-
vata, a od stranih pisaca JoNesbo i Christopher John Samson.
Zanimljivo, zanimljivo! I evo za kraj - koje biste mi djelo preporučili?
Od kojeg književnog roda?
Može od svega pomalo!
Pa slušajte, od lirike Jesenjinove poeme, od epike Tols-
tojev roman „Uskrsnuće“,te Gogoljeve pripovijetke i Pu-
škinov roman u stihovima „EvgenijOnjegin“. I naposlje-
tku, od dramaČehovljeve „Tri sestre“ i „Ujak Vanja“ te
Krležine „Gospoda Glembajevi“ , „U agoniji“ i „Leda“.
Hvala vam na preporukama. Bilo mi je zadovolj-
stvo intervjuirati tako načitanog dječaka.
Meni je također bila čast podijeliti svoje znanje sa
drugim razrednim kolegama.
Intervjuirao: Martin Čus
Odgovarao: Eduard Paradinović
Intervju
Mi najmlađi Stranica 14
Dominik Pavliško,
6.c
Luka Čengić, 8.b
"Jesu li oni sami postali
ovisnici ili ih je
društvo učinilo takvima?"
Filip Ivanić, 8.b
U današnjem svijetu ovis-
nost je velik problem.
Sve više mladih postaje o-
visno o drogama i
alkoholu. Postavlja se pita-
nje, je li to problem
pojedinca ili društva u
kojem živimo? Najčešći
razlog tome je to što ih
nešto muči, ali se
nemaju kome obratiti.
Zatvaraju se u svoj
svijet pun droge i alkohola.
I tu zapravo
započinje ono najgore.
Nakon što uđu u takav
svijet, teško im je izaći iz
njega. Postaju sve
agresivniji, depresivniji pa
su čak i skloni
samoubojstvu. Iako većina
ljudi tada smatra
da je za njih život gotov,
ipak nije tako.
Samodisciplinom i razgo-
vorom svaki se
problem da riješiti. Ovisni-
ci se osjećaju
nesigurno i treba im netko
tko će im pružiti
sigurnost i povjerenje. Ali,
kako se ništa od
ovoga ne bi dogodilo,
moramo se zapitati:
Ovisnost je podložna nekoj štetnoj navici. Najčešće i najopasnije ovisnosti danas su al-
koholizam, pušenje i droga. Razlozi za posezanjem alkohola i droge su uglavnom soci-
jalni problemi, a kod mladih utjecaj društva. U ovim radovima vidimo kako su se ove
teme dotaknuli učenici nižih razreda. Njihove plakate možete pogledati u školskoj
knjižnici.
Nika Matačić i Dora Jambrešić, 7.b
Ovisnosti Stranica 15
“Razlozi za posezanjem alkohola i droge su uglavnom socijalni
problemi, a kod mladih utjecaj društva.”
Dijelovi plakata
učenika 2.a
razreda
Mihael Brigić, 6.c
Bila su dva natjecanja:
„Sigurno u prometu“ i
natjecanje „Školskih
prometnih jedinica“. Ja
sam sudjelovao na natjeca-
nju „Sigurno u prometu.“
Prvo sam vozio bicikl na
poligonu. Nakon poligona
pisao sam test. Poligon mi
se činio težim nego test.
Dok sam bio na natjecanju
upoznao sam učenike iz OŠ
Remete. Bili su jako
simpatični i zabavni. Li-
jepo smo se družili iako
smo bili konkurencija jedni
drugima. Najvažnije od
svega je, zapravo, međuso-
bno druženje i stjecanje
prometne kulture.
Matej Pajtler, 6.b .
Ove školske godine
uključio sam se u rad
školske prometne grupe.
Nakon puno vježbanja i
učenja o prometnim znako-
vima i propisima, došao
sam na školsko natjecanje
na kojem sam bio prvi.
Kada sam došao na župa-
nijsko natjecanje, nisam
bio najbolji. Bio sam 14.
Ekipno smo osvojili
9. mjesto.
Županijsko natjecanje
održalo se 06.05.2014. u
OŠ Lovre plemenitog
Matačića.
Povodom dana voda, profe-
sorice su okupile učenike
da proučavaju potok u
Gornjoj Kustošiji. Sudjelo-
vali su i učenici iz drugih
škola. Nekoliko učenika iz
8.a razreda proučavao je
kvalitetu, tvrdoću i čistoću
vode. Tražili su životinjice
koje ukazuju na čistoću
vode. Našli su vrstu rijet-
kog raka kao i životinjice
koje ukazuju na onečišće-
nje vode. Nakon toga
održao se kviz. Tko je točno
odgovorio na pitanja iz
kviza dobio je lizalicu ili
bombon. Svi smo se lijepo
družili i uživali u prirod-
nim bogatstvima Gornje
Kustošije.
No, to nije jedina akcija
naših ekologa. Često ih
vidimo kako ispituju vodu
Kustošaka uz školu. Rezul-
tate ispitivanja prezentira-
ju drugim učenicima kako
bi i kod njih razvili ljubav
prema prirodi.
Moram spomenuti i rad
ekologa na Projektu izrade
poučne staze u Gornjoj
Kustošji.
Laura Majnarić, 6.b
Ekolozi u akciji Mi najmlađi Stranica 16
Prometnici
pozitivno iskustvo koje će
nam dugo ostati u lijepom
sjećanju.
Sara Krčelić, 6.b
Neću pričati previše o
samom projektu. Svi koji
žele, mogu se informirati
na web stranicama naše
škole. Pričat ću o događa-
njima u našoj školi veza-
nim za ovaj projekt.
Jednog petka popodne
dođe nam cijeli razred
učenika iz Italije sa tri
učitelja. Ugostismo ih
lijepo u školi koja je cijeli
sljedeći tjedan bila i njiho-
va škola. Obitelji naših
učenika 7. razreda bile su i
njihove obitelji.
Upoznali su naš kvart,
zatim i najvažnije zname-
nitosti našega grada.
Organizirali smo sportske
susrete između učenika i
učitelja, u odbojci i
nogometu. Posjetili su
jedan naš dvorac i vidjeli
naše more. Redovito su
pohađali nastavu zajedno
sa našim učenicima.
Na kraju smo organizirali
završnu priredbu u školi,
koja se izvodila na tri
jezika: talijanskom, engle-
skom i hrvatskom. Svi smo
se trudili da im boravak u
našoj školi, gradu i državi,
bude što zanimljiviji.
Ispratili smo ih uz obeća-
nje da ćemo im, već ove
godine, uzvratiti posjet.
Bilo je to jedno novo i
Projekt 3,2,1… kreni! Stranica 17
Najuzorniji učenici generacije:
5. razred - Matija Šimunić , 5.b
6. razred - Dora Prkačin , 6.b
7. razred - Dora Marković , 7.a
8. razred - Božica Horvatić , 8.c
Najuzornija učenica škole : BOŽICA HORVATIĆ
Najuzorniji razredni odjel : 6.c
Nagrađeni učenici zbog dobrih rezultata na natjecanjima:
LUKA ČABRAJA , 7.b – matematika i kemija
Martin Čus , 8.b – tehnička kultura
Eduard Paradinović , 8.b – geografija
Leonard Kuhar , 8.a – tehnička kultura
Pohvaljeni učenici:
- pripadnici Dramske skupine
- pripadnici Prometne skupine koji su sudjelovali na natjecanju „Sigurno u
prometu“
Uspjesi naših učenika
Mi najmlađi Stranica 18
Tea Rožman, 5.b
Učenički strip
Apsurd
Klara Brigić, 8.c
Stranica 19
Uredništvo školskog lista
Članovi novinarske i likovne grupe pod
vodstvom profesorice Mire Rabljenović
Članovi foto grupe pod vodstvom pro-
fesorice Marice Radoš
Fotografije i grafiku uređivale: Maria
Zidanić, Tena Rod, Laura Majnarić i
Sara Krčelić
Tekst uređivali: učenici 6.ih i 8.ih raz-
reda
Učeničke radove lektorirale profesori-
ce hrvatskog jezika: Mladenka Volović,
Gordana Kajić i Ljiljana Behaim
Suradnici — svi učenici čiji se radovi
nalaze u školskom listu kao i učenici
koji su pridonijeli njihovom uređivanju
"Dao Svevišnji da ova škola bude na korist o-
vome vrijednome puku. Djeca njihova neka
crpu ovdje blagosloveno slovo nauke, plemeni-
to srce i poštenu dušu, da budu danas, sutra
značajni ljudi, čestiti općinari i pošteni Hrvati.
Ljubav neka veže nastavnike uz djecu jer iz
ove ljubavi rađat će se zahvalnost mališa koji
će biti najbolji zalog učiteljima, lijepe uspome-
ne i čestitoga života njihovih učenika. Učitelji-
ma koje je zapao najčasniji dio u javnome radu
jer imadu u rukama mlado pokoljenje narod-
no, a prema tom i njegovu budućnost, bila ova
škola mjesto gdje će uzgajati povjerenu im dje-
cu, oplemenjivati im um i srce. " – Riječi su pri
blagoslovu dvorazredne pučke škole, velečas-
noga gospodina Franje Horvata 22. rujna
1910.
O Š K us toš i j a , So ko ls ka 7 , Z ag r eb
Ivana Brlić Mažuranić