Upload
others
View
40
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Mentalna higijena
Odraslo doba, brak, porodica roditeljstvo
Zemun,April 2020. Prof. Gordana Mandić-Gajić
▸ Porodica▸ Brak▸ Trudnoća i puerperijum▸ Materinstvo▸ Očinstvo
Sadržaj predavanja
▸ Primarna društvena zajednica: osnovna ćelija društva.
▸ Za razliku od ostalih društvenih grupa, porodica se karakteriše uspostavljanjem dubokih i složenih emocinalnih odnosa koji se zasnivaju na srodništvu, odnosno na biopsihološkim odnosima njenih članova.
▸ Istorijski:promenljiva struktura
Porodica
▸ Savremeno društvo sve više teži da preuzme mnoge uloge koje su ranije pripadale porodici: ◦ proizvodnju, ◦ obrazovanje ◦ vaspitanje dece, ◦ mnoge servisne usluge
▸ Do sada nijedno društvo nije uspelo da zameni emocionalni značaj koji porodica ima za pojedinca
Porodica i društvo
▸ Biološko - reproduktivna,
▸ Emotivna i seksualna - zadovoljenje afektivnih potreba članova porodice
▸ Zaštitna, staranje o deci u periodu njihovog odrastanja i sazrevanja,
▸ Vaspitno obrazovna i socijalizatorska.
▸ Ekonomska
Osnovne uloge porodice
1. Obučavanje dece, 2. Emocionalnu i finansijsku podršku članovima,3. Stabilne odnose koji daju sigurnost
4. Zajedništvo i privatnost članova, kao osećanje da mogu da budu to što jesu i istovremeno da budu deo porodice kao celine, i
5. Ravnotežu između nezavisnosti i zavisnosti u skladu sa realnošću, okolnostima i potrebama,
Funkcionalna porodica treba da obezbedi svojim članovima:
Faze porodičnog razvoja – životni ciklus porodice
▸ Sposobnost porodice da prevaziđe jednu razvojnu fazu zavisi od uspešnog ili neuspešnog prevazilaženja predhodnih faza. (slično individualnom razvoju i prevazilaženju teškoća pojedinih faza - oralne, analne, falusne...).
Prevazilaženje teškoća pojedinih faza
▸ NASTANAK PARA
▸ NASTANAK RODITELJSTVA
▸ PODIZANJE DECE
▸ OVLADAVANJE ADOLESCENCIJOM
▸ OSAMOSTALJIVANJE DECE
▸ PORODICA U KASNIJEM ŽIVOTU
▸ I obrazovanje stabilnog para
▸ II dogradnja i produktivna faza
▸ III srednje godine
▸ IV brak u starosti
Faze porodičnog i bračnog razvoja
▸ Zadatak: stvaranje novog sistema
▸ Promene: usaglašavanje uloga i ciljeva,razvoj intimnosti
▸ Problemi: seksualni, neplodnost..
Nastanak para
▸ Zadatak: integrisanje novog člana
▸ Promene: prilagođavanje životu u troje, usaglašavanje roditeljskih uloga (žena-majka, muž-otac)
▸ Problemi: Bračne tenzije (prevare?) bolesno ili teško dete, zanemarivanje
Nastanak roditeljstva
▸ Zadatak: nega dece
▸ Promene: usklađivanje kućnog sa spoljnim svetom (vrtić, škola), odvajanje...
▸ Problemi: razvojni dečiji problemi (enureza, ljubomora, školski problemi..)
Podizanje dece
▸ Zadatak: drugačiji odnosi i granice koji zahtevaju toleranciju i fleksibilnost
▸ Promene: individuacija-separacija, ravnoteža kontrole i nezavisnosti
▸ Problemi: razvojni adolescentni, kriza srednjih godina kod roditelja
Ovladavanje adolescencijom
▸ Zadatak: napuštanje prim. porodice, ostanak
▸ Promene: popunjavanje “praznog gnezda”, nezavisnost dece
▸ Problemi: kriza srednjeg doba, kriza odvajanja od roditeljskog doma
Odlazak dece
▸ Zadatak: prihvatanje starenja i zamene porodičnih uloga u brizi za ostale članove
▸ Promene: nošenje sa bolešću i smrću i gubitkom bliskih osoba
▸ Problemi: tugovanje, depresija, demencija, fizička oboljenja
Kasna faza
▸ RIGIDAN TIP – ▸ tradicionalna podela
uloga po polu i uzrastu,
▸ patrijarhalna raspodela moći - autoritet muškarca
▸ stroga i ograničavajuća pravila ponašanja,
▸ ograničena komunikacija među članovima,
▸ FLEKSIBILAN TIP – ▸ podela uloga prema
sposobnostima
▸ podjednak raspored moći,
▸ jasna ali promenljiva pravila koja uzimaju u obzir različitost situacija,
▸ otvorena i jasna komunikacija
Modeli organizacije porodičnog života
Haotičan model - nedefinisane uloge, nejasna pravila ponašanja, difuzna i haotična komunikacija.
▸ Od velike važnosti za dobru funkcionalnost. Snaga izgovorene reči je ogromna. Neizgovorena reč takođe ima svoju poruku.
▸ Verbalne povrede mogu biti direktne, otvorene, ali i indirektne u obliku sarkazma i humora kada se roditelji smeju deci a ne smeju se zajedno sa njima.
▸ Kritikovanje deteta pred drugima i pravljenje šala na račun deteta, takođe je bolno iskustvo.
▸ Negativni oblici emotivne razmene su i ignorisanje deteta, neodgovaranje na pitanja, zanemarivanje dečjih potreba i datih obećanja.
Stil komuniciranja
▸ Porodična kriza - može se pojaviti u svim porodičnim fazama, predstavlja poremećaj dotadašnje ravnoteže - poremećaj komunikacije, uloga, emocionalno udaljavanje;
▸ Bračna kriza - uslovljena neodgovarajućim bračnim odnosima i nezadovoljstvom bračnih partnera ulogama koje ostvaruju u braku;
Poremećaji se ispoljavaju kao:
▸ Neurotična porodica - korišćenje neurotskih mehanizama u održavanju kompenzovane porodične ravnoteže, više članova porodice ispoljava neurotične (anksiozne) poremećaje;
▸ Psihotična porodica - dominantni psihotični član porodice indukuje ostale članove svojim psihotičnim sadržajem;
▸ Psihopatska porodica - dominiraju simptomi poremećaja ličnosti jednog ili oba partnera
Psihički poremećaji...
▸ Porodica sa fenomenom žrtvovanog člana - porodice ostvaruju svoju ravnotežu time što se jedan član nesvesno žrtvuje ispoljavajući psihičku krizu ili mentalno oboljenje, tako da ostali deo porodice kompenzovano funkcioniše, a sva porodična patologija se svodi na njega.
▸ “Crna ovca”
“Scapegoat”- Sindrom žrtvenog jarca
▸ Ne ispoljava psihopatološke poremećaje,
▸ Svaki član porodice je zadovoljan svojom ulogom
▸ Razvija osećanje odgovornosti među članovima i prema moralno - socijalnim normama
▸ Sposobna je da se suoči sa svim konfliktima u porodici i izvan nje i pronađe najpogodnije rešenje.
▸ Bračni par održava odnose međusobnog poštovanja
Karakteristike zdrave porodice
▸ Čvrsta i dugotrajna veza između muškarca i žene koja je formirana prema propisima društvene zajednice i koja je zvanično ozakonjena pred službenim licem.
▸ Životna zajednica žene i muškarca sklopljena da bi se lepše, lakše i kvalitetnije živelo, odnosno da bi se realizovali psihološki, biološki, socijalni i ekonomski motivi i potrebe.
BRAK
▸ Psihološki motivi su u sferi sopstvenog i partnerovog emocionalnog života.
▸ ▸ Biološki aspekti su u sferi seksualnosti, gde
je, pored hedonističke dimenzije bitna i potreba za potomstvom
▸ Sociološka i pravna zajednica dvoje ljudi, nastala slobodnim izborom, sa jasnim idealom budućih sređenih odnosa.
Bio-psiho-socijalni aspekti
▸ Bračni odnos predstavlja nešto više od zbira ličnosti uključenih u njega.
▸ Ulaskom u brak, partneri kroz formiranje jedne nove dijade treba da sagrade njen identitet, da joj daju specifičnost i jedinstvenost uz obostrano zadovoljstvo.
▸ Od kvaliteta uspostavljenog zajedništva između dvoje ljudi zavisi dalji tok porodice.
Novi kvalitet
▸ Brak za modernog čoveka je jedan od najtežih zadataka u životu: čovek može daleko uspešnije da obavlja svoj posao nego da održi zdrav brak.
▸ Većina ljudi očekuje nerealno mnogo od braka smatrajući da će im brak automatski pružiti ljubav, toplinu, društveno priznanje i srećan porodični život.
▸ Tačno je da brak može sve ovo da pruži, ali uz maksimalno zalaganje oba partnera.
Aktivan pristup
▸ Brak nije samo ljubav, lagodnost i sreća, on zahteva napore i odricanja.
▸ Izložen je stalnim iskušenjima i mnogobrojnim stresnim situacijama, pa ga treba bez prestanka čuvati, gajiti i ’’hraniti” novim sadržajima.
▸ U braku se dele odgovornosti, daje se mogućnost da se iskažu najskrivenija osećanja i mišljenja, omogućava sazrevanje i međusobno obogaćivanje.
Napori, odricanja i odgovornosti
▸ Zrelost za brak se ne postiže sama po sebi kalendarskim odrastanjem, odnosno dosezanjem biološke zrelosti.
▸ Psihološka zrelost se temelji na: ◦ samostalnosti, ◦ odgovornosti za sebe i partnera, ◦ na mogućnosti da se partner razume i prihvati
onakav kakav je, ◦ na mogućnosti prilagođavanja i tolerancije.
Zrelost za brak, biološka i psihološka
▸ Emocionalna zrelost se ne stiče odjednom i van iskustva, njen razvoj ne može ići van uticaja primarne porodice i rasta uz vršnjake, van sazrevanja kroz bolne neuspehe ili bez ikakvog ličnog ulaganja.
▸ Socijalna zrelost se određuje kao profesionalna i ekonomska samostalnost bračnih partnera. Iz tih razloga pojam zrelosti za brak treba shvatiti dinamski, razvojno, a ne statički.
Zrelost za brak, emocionalna i socijalna
▸ Nezrela osoba nije u stanju da stvara i održava harmonične emocionalne odnose, nije sposobna da na adekvatan način prima, a još manje da daje ljubav.
Nezrela osoba i brak
1. Poštovanje ličnosti i jedinstvenosti svog partnera i prihvatanje onakvog kakav jeste
2. Poštovanje individualnosti i potreba izvan bračne zajednice (profesija, hobi itd.),
3. Balans zajedničkog vremena, 4. Ravnomerno raspoređivanje odgovornosti
5. Jasna i otvorena komunikacija, saradnja i sposobnost zajedničkog rešavanja problema
6. Optimistički pogled na svet, svest o životnim promenama i potrebi prilagođavanja
Zdrav brak
▸ Oba partnera imaju dovoljno sposobnosti i volje da se jedan drugome u što većoj meri prilagode
▸ Prihvataju lična svojstva i ambicije svog partnera▸ Razumeju njene/njegove navike i potrebe▸ Prihvataju način na koji provodi svoje slobodno vreme
▸ Slažu se sa partnerovim roditeljima, rodbinom i prijateljima
Srećan brak
▸ Mora emocionalno da se ’’oslobodi” svojih roditelja i da bude sposoban da se veže za bračnog partnera na zreo način koji odgovara ulozi muža, odnosno žene.
▸ Deca koja su odrasla u srećnom braku svojih roditelja imaju veće šanse da i sami sklope srećan brak.
Srećan brak
▸ Jedan od najvažnijih preduslova za srećan brak i skladnu porodicu.
▸ U izboru partnera učestvuju kako svesni, tako i nesvesni motivi.
▸ Svesni motivi su poznati i mogu da se kontrolišu, dok se nesvesni, obično u početku, ne zapažaju, već kasnije kada počne da se sumnja u ispravnost izbora.
Izbor bračnog partnera
Realan i neurotičan izbor partnera
▸ Prava ljubav prema partneru/partnerki i iskrena zaljubljenost.
▸ U ljubavi postoji paradoks - čovek istovremeno teži i za bliskošću i nezavisnošću, za jedinstvom sa drugom osobom, ali i za očuvanjem svoje nezavisnosti i posebnosti.
Realan izbor - ljubav
▸ Ne treba mnogo da se razlikuju po starosnoj dobi▸ Približno obrazovanje i znanje, ▸ Sličan mentalitet i pogled na život, ▸ Slična interesovanja, životni stil i ukus, ▸ Zajednički stav prema religiji
▸ Poželjno: ekonomska nezavisnost i nezavisnost od sopstvenih porodica.
Realan izbor (?)
▸ Kakve su sklonosti ▸ Prilagodljivost ili rigidnost. ▸ Emocionalna reagovanja u raznim prilikama, ▸ Moralni i estetski stavovi
▸ Odnos prema ostalim ljudima oba pola▸ .▸ Odnos prema primarnoj porodici i kakav je brak
njegovih roditelja. !!!!!▸ Veoma je važno upoznati seksualno ponašanje
partnera, jer se na tom području najbolje ogleda ličnost.
Upoznati partnera pre stupanja u brak!!!
▸ Ljubav
▸ Sigurnost: fizička, ekonomska
▸ Izgled, zdravlje, genetika
▸ Ponašanje i životni stil
▸ Seksualno ponašanje
!
▸ Za bolje upoznavanje partnera potrebno je dosta vremena i ne preporučuje se stupanje u brak odmah po upoznavanju, iz ljubavi na prvi pogled.
▸ Zrela osoba neće iz trenutnog impulsa doneti tako dalekosežnu odluku kao što je sklapanje braka.
Nikad naglo!
▸ Frojd razlikuje dva tipa neurotičnog izbora: narcistički (samoljubivi) i anaklitički (zavisni)
▸ Kod narcističkog izbora, osoba koja bira uzima sebe kao uzor, tj. zaljubljuje se u nekog nalik sebi.
▸ U anaklitičkom izboru osoba se opredeljuje za ličnost na koju se može osloniti. Najčešće je to onaj ko može da hrani i štiti.
Neurotični izbor
▸ isključivo zbog ekonomske sigurnosti,
▸ zbog trudnoće,
▸ pod sugestijom prijatelja, rođaka, roditelja
▸ zbog bežanja iz određene sredine,
▸ iz prkosa prema roditeljima
Nerealna motivacija za brak
▸ ...čekanje princa na belom konju...
Nema ’’idealnog” partnera!
▸ Nespojive činjenice ili nužni preduslov uspešnog braka?
▸ Da li ljubav može da reši sve probleme?
Ljubav i brak?
▸ Simbiotsko stapanje sa partnerom i zavisnost od njega ▸ Isključenost slobodnog voljnog delovanja,▸ Nekritičnost u percipiranju spoljašnje stvarnosti
▸ Dominiranje i promenljivost emoc. raspoloženja,▸ Jačanje zaljubljenosti ukoliko se dogodi da odnos sa
voljenom osobom biva ugrožen.
▸ Činjenica je da takav oblik ljubavi nije nikakva garancija kvalitetnog i trajnog bračnog odnosa.
Zaljubljenost
▸ Zrela ljubav: sjedinjenje s partnerom uz očuvanje vlastitog integriteta i individualnosti. Dominira aktivnost nad pasivnošću i davanje nad primanjem,
▸ Nezrela ljubav: simbiotsko sjedinjenje bez sačuvanog integriteta i specifične individualnosti.
▸ Ljubav je umeće koje zahteva znanje i trud, a zasniva se na brizi za drugoga, odgovornosti za potrebe drugog, poštovanju drugog kakav on jeste i stvarno poznavanje partnera.
Erih From
▸ Prava, autentična i stvarna ljubav je nešto na čemu treba raditi i što treba održavati, jer samo takva ljubav može biti osnova kvalitetnog i dugotrajnog bračnog odnosa;
▸ takva ljubav traži reciprocitet, obostranost i mogu je održavati samo oba partnera zajedno;
Ljubav: aktivnost i reciprocitet
▸ Ljubav je spajanje različitosti a ne njeno uništavanje i nestajanje, ona ne podnosi bezuslovnost i uniformnost, ona živi od stalnog, kreativnog i slobodnog usaglašavanja individualnih različitosti;
▸ Stvarna ljubav se stalno menja, razvija, ali ne sama od sebe, već obostranim aktivnim učešćem partnera, za nju se mora svakodnevo boriti i svakodnevno ponovo potvrđivati.
Ljubav: različitost i prilagodljivost
▸ I obrazovanje stabilnog para ▸ II dogradnja i produktivna faza ▸ III srednje godine ▸ IV brak u starosti
Faze razvoja braka
▸ Ispunjena mnogim strahovima i sumnjama: ◦ od potpune emancipacije od roditelja, ◦ od vezivanja: da se partneru potpuno ne preda, ◦ od obaveza, odgovornosti, i zajedničkih zadataka
▸ Kod nekih osoba može da se javi depresija, konfuzija, neurotične smetnje;
I Faza obrazovanja stabilnog para
▸ Prve godine braka, kada par želi da još više učvrsti sopstveni bračni identitet.
▸ Zauzimanje zajedničkih stavova i odluka u odnosu na celokupni život: ◦ rađanje dece, ◦ podelu rada i odgovornosti, ◦ planiranje slobodnog vremena, ◦ rukovanje novcem, ◦ društvene obaveze, itd.
▸ Ovo pospešuje uzajamnu zavisnost ali i lični razvoj oba partnera.
II Faza dogradnje i produktivna faza
▸ Mnoge osobe se plaše prisnosti i žele da po svaku cenu sačuvaju distancu, a veliko je pitanje da li je moguće prilagoditi se drugom bez ikakvog gubitka sebe.
▸ Bitno je sačuvati dobre odnose sa roditeljima, ali ne dozvoliti da se mešaju u brak.
II Faza dogradnje i produktivna faza
▸ Zajednički ciljevi su ostvareni; u braku se širi praznina (puno mira i slobodnog vremena)
▸ Može da dođe do ’’drugog puberteta”.
▸ Žele da žive “svoj život” bez obzira na bračnog partnera i postaju zlovoljni i razdražljivi.
III Faza srednjih godina
▸ Muškarci čeznu za mlađom ženom, ne zato što je lepša, već zbog iluzije da su tako i oni mladi i da će nadoknaditi sve ono što su propustili u braku.
▸ Žene postaju nezadovoljne zbog pojave znaka starenja, žrtvovanja za decu koja odlaze i ostavljaju ih usamljene.
III Faza srednjih godina
▸ Za mnoge starost znači penzionisanje, povlačenje iz aktivnog života, oronulost, bolest, blisku smrt.
▸ Partneri su sada stalno zajedno.
▸ Velika uzajamna zavisnost može da usreći partnere, ali mogu da se jave beskonačne svađe oko sitnica, uzajamne pakosti;
▸ Teško se podnosi gubitak partnera.
IV Faza braka u starosti
▸ Partneri međusobne razlike, odnosno konflikte, rešavaju u hodu, kako nailaze, i na taj način doprinose da njihov brak traje na obostrano zadovoljstvo.
Funkcionalan brak
▸ Ne mogu da se prilagode redu, radu, razmeni, ni da doprinesu zadovoljenju ličnih, ni partnerovih potreba i želja.
▸ Oni ne prihvataju pravila, ne ponašaju se na određeni način, ne preduzimaju aktivnost za svoje dobro, svog bračnog partnera, svog deteta ili primarne porodice.
▸ Slabo komuniciraju međusobno, nisu zainteresovani, često ni sposobni, da vode računa o partneru.
Disfunkcionalan brak
▸ Između funkcionalnih i disfunkcionalnih brakova, nalazi se čitava paleta kvazi funkcionalnih brakova koji umesto suštine i pravog bračnog sadržaja neguju još samo bračnu formu.
▸ Ovakvi brakovi opstaju možda i do kraja života jednog od supružnika, ali su oni samo po formi funkcionalni, dok su po sadržaju apsolutno disfunkcionalni.
Kvazi-funkcionalni brak
▸ Pojava koja menja dotadašnje stanje ili odnos.
▸ Nešto se dogodilo što je drugačije nego pre.
▸ Kriza je iskušenje braka, preispitivanje dotadašnjih odnosa, jednostranih ili obostranih promašaja ili ponašanja, koji čine bračne partnere nezadovoljnim.
Partnerska ili bračna kriza
▸ razvojne i nerazvojne.
Bračne krize
▸ Promene tokom životnog ciklusa sa kojima se partneri normalno susreću.
▸ Svaka faza životnog ciklusa je potencijalna kritična tačka, ukoliko se bračni partneri ne prilagode razvojnim potrebama tj. ukoliko ne uspostave strukturu koja je odgovarajuća za funkcionisanje u toj fazi.
Razvojna bračna kriza
▸ Zasnivanje porodice
▸ Bračna (porodična) zajednica sa malim detetom▸ Bračna (por.) zajednica sa školskim detetom▸ Bračna (por.) zajednica sa adolescentnim članom
▸ Deca odlaze iz porodice
▸ Penzionisanje i starenje
Razvojna bračna kriza
▸ Bračna kriza je u prvim godinama braka najizraženija.
▸ Mladi bračni partneri, umesto da postaju saradnici, postaju suparnici.
▸ Gde brak ima dekorativnu funkciju, kriza se mora pojaviti.
1. Zasnivanje porodice
▸ Ako je brak:◦ rešenje za usamljenost, ◦ postizanje društvenog položaja ◦ nastao pod uticajem roditelja, ◦ izraz socijalne histerije ◦ deo romantičnog zanosa, ◦ utočište za ekonomsku sigurnost, ◦ bekstvo od porodice i izraz neuroze,
◦ ...onda se te motivacije vrlo brzo pokazuju kao nedovoljno snažne da formiraju jezgro zdravog braka.
Zasnivanje porodice
▸ U ekstatičnoj zaljubljenosti loše ili negativno u ličnosti niti se želi, niti se može percipirati, jednostavno to ljubavi smeta.
◦ U braku, postupno izbijaju neke specifične osobine ličnosti, kao što su: tvrdoglavost ili preterana popustljivost, kolebljivost, neistrajnost, bezvoljnost, lenjost, uplašenost
▸ Kriza se ispoljava onog trenutka kada se od drugog partnera počinje tražiti da bude drugačiji, da razvija druge crte ličnosti, ili čak da postane druga osoba.
Idealizacija i “kristalizacija”
▸ neadekvatna ljubav, ▸ nedostatak poverenja, ▸ pojava razočarenja u bračnom doživljaju statusa, ▸ razvijanje gneva na ponašanje drugog partnera, ▸ stvaranje mržnje, ▸ brak postaje mora.. ▸ ...ili stereotipna, dosadna, ritualna institucija
koja svojom atmosferom postupno ugrožava sve članove porodice.
Emocionalno nezadovoljstvo
▸ Kriza: nerealne predstave o roditeljstvu
▸ Suprug može da oseća da žena suviše vremena posvećuje detetu
▸ Pored ljubomore razvija osećanje odbačenosti i napuštenosti, što može da rezultira vanbračnim vezama i zauzimanjem položaja na periferiji porodičnog sistema.
▸ Takav otac ne prihvata dete ili se rivalizira sa njim.
2. Bračna (porodična) zajednica sa malim detetom
▸ S druge strane, supruga se oseća napušteno i objektivno je ugrožena obavezama u kući i oko deteta.
▸ Prepuštena sama sebi, može razviti strah i ponovo se okrenuti sopstvenim roditeljima tražeći pomoć.
▸ Roditeljstvo postaje mnogo više teret nego
zadovoljstvo.
▸ To su razlozi koji ovu fazu životnog ciklusa stavljaju na prvo mesto po stopi razvoda.
Bračna (porodična) zajednica sa malim detetom
▸ Roditelji koji ne uspevaju da razreše svoj konflikt u cilju smanjenja tenzije, utrougljavaju dete u međusobni sukob.
▸ Neretko, dete postaje nosilac simptoma u smislu pojave psihosomatske bolesti, noćnih strahova i enureze.
▸ Svojim ponašanjem daje roditeljima povod za brigu oko njega, čime se skreće pažnja sa osnovnog konflikta koji hronično razara porodicu.
3. Bračna (porodična) zajednica sa školskim detetom
▸ Adolescencija je izuzetno osetljiva faza u indiv. razvoju.
▸ Roditelji su u ovoj fazi u svojim najboljim godinama, kada se nalaze na prekretnici između prve i druge polovine života.
▸ To znači da su još uvek okrenuti atraktivnim izazovima života na privatnom i profesionalnom planu, postoji izvesno zasićenje bračnim odnosima, a obaveze i odgovornosti se nagomilavaju.
4. Bračna (porodična) zajednica sa adolescentom
▸ „Sindrom praznog gnezda“
▸ Nedostatak emocionalne bliskosti među partnerima može povećati porodičnu prazninu nakon odlaska dece
▸ Reakcije neraspoloženja, krize neustaljenog krvnog pritiska ili ozbiljnije telesne bolesti.
▸ Funkcija simptoma bila bi da se deca još jedanput pozovu u porodično gnezdo.
5. Deca odlaze iz porodice
▸ Nesporazumi među partnerima mogu biti izraz nagomilanih konflikata ili naknadno stvorenih sukoba zbog ljubomore koja prati proces starenja i stvaranja uvida da vrednosti prolaze, a slabe i drugi kvaliteti ličnosti.
▸ Najčešći su krizni trenuci kada se pojave bolest i smrt.
6. Roditelji koji su penzionisani i stare
▸ Nepredvidljive situacije ili dugotrajni pritajeni poremećaji među bračnim partnerima
▸ Voljne ◦ otvoreni sukobi i fizičko nasilje◦ triangulacija (utrougljavanjem), tj. uplitanjem trećeg
člana, najčešće deteta◦ razvijanje i održavanje simptoma (kao što su bolesti
zavisnosti) gde jedan od partnera ostvaruje ”pobedu kroz gubitak”
▸ Nevoljne◦ vezane za nepredvidljive neprijatne i teške životne
događaje. To su rađanje oštećenog deteta, teške bolesti i smrt u porodici.
Nerazvojne bračne krize
▸ (iracionalna) ljubomora▸ neadekvatan prilaz seksualnosti ili izostajanje ili
izbegavanje odnosa,
▸ sebičan stav prema novcu,▸ različit izbor zabave i prijatelja,
▸ stavovi prema primarnoj porodici partnera,▸ stavovi prema vaspitanju deteta,
Problemi koji ometaju funkcionisanje, ali ne vode neminovno razvodu braka
▸ ..može da ima realnu osnovu, ali..▸ ..ljubomora, koja se ne zasniva na činjenicama je
manifestacija nesigurnosti ljubomornog partnera. ◦ Nesigurnost se ogleda u pogledu seksualne uloge,
pojmu o sebi, naročito kada je reč o sposobnosti da izazove i održi ljubav i vernost drugog partnera.
▸ Stalne kontrole, ograničenja, sumnje i strah sve više pogađaju oba partnera, a ovakav destruktivni proces razara svako osećanje.
Ljubomora
▸ Nekim osobama gomilanje novca predstavlja ne samo praktičnu već i emocionalnu sigurnost,
▸ Neko može na taj način da održava svoju dominaciju.
▸ Značaj emancipacije žene i stav prema njenoj novoj ulozi koju sada ima tj. postaje ekonomski nezavisna
Stav prema novcu
▸ Interesovanja su zavisna od pola i svaki partner ima potrebu za individualnim prijateljima.
▸ Izdvojena prijateljstva ugroziće brak jedino onda kada oduzimaju suviše vremena i interesovanja jednog od partnera za neku osobu.
Izbor prijatelja
▸ Ljudi u svoj brak unose ’’ugrađene” i svoje roditelje, neko povremeno uspeva i da ih isključi, da pređe preko njihovih mišljenja i stavova, ali ih ipak i dalje nosi u sebi.
▸ Naročito su to veze koje izmiču sudu realnosti kakve su često veze između majke i sina ili oca i ćerke.
▸ Neki mladi ljudi ulaze u brak kada su prevazišli
vezanost za sopstvene roditelje, a neki da bi je prekinuli, pošto im je za to potrebna pomoć.
Emocionalna vezanost za roditelje
▸ Retko kada zadovoljavajuće rešenje za bračne trzavice i probleme.
▸ Ali....
▸ ako je brak promašen do te mere da ne postoji nikakva mogućnost da se on sanira i uspešno nastavi, onda razvod može da se pokaže kao jedino razumno rešenje, jer takav brak ugrožava psihičko i fizičko stanje svih članova porodice, a naročito decu.
RAZVOD BRAKA
▸ loš izbor partnera, ▸ emocionalna nezrelost partnera,
▸ život sa roditeljima, ▸ preterana vezanost za roditelje,
▸ alkoholizam u porodici, ▸ negativne navike,
▸ ljubomora▸ preljuba, ▸ uplitanje prijatelja, rođaka..
Uzroci razvoda
▸ Donošenje odluke o razvodu i stvarno razdvajanje.
▸ Ideja o razvodu braka počinje da se rađa mnogo ranije nego što je brak potpuno uzdrman.
▸ ▸ Odluka o razvodu se donosi da bi se smanjila
napetost ili iz želje da se partner kazni.
▸ Stvarno razdvajanje predstavlja prekretnicu, jer se tada odluka o razvodu braka smatra konačnom i započinju konkretne aktivnosti za sprovođenje te odluke.
Faze razvoda
▸ Razvod je bračni problem, problem oba partnera i može se povoljno rešiti samo saradnjom oba supružnika.
▸ U teškim razvodima, supružnici su izuzetno ambivalentni i vezani jedno za drugo, tako da su i međusobni napadi često samo patološki pokušaji da što duže ostanu u kontaktu, pa makar i u mržnji.
▸ Postoje osobe koje žive u veoma štetnim brakovima i ne žele da se razvedu jer se plaše samoće i preuzimanja odgovornosti za decu.
Saradnja u razvodu
▸ Često se razvod doživljava kao neuspeh u životu
▸ Da bi se taj osećaj ublažio, krivica se prenosi na bivšeg partnera ili nekog od članova porodice.
▸ ▸ Nikada ne treba tražiti krivca i patologiju kao sredstvo
za diskvalifikaciju jednog od partnera. ▸ To ne dovodi do rešenja, do dobrog razvoda, već
ostaju zaostali znakovi vezanosti koji se ispoljavaju u svađama, optužbama i zloupotrebama dece
Osećaj krivice
▸ Poneki ’’pogođeni” partner je neposredno posle razvoda pun agresije, mržnje i besa prema bivšem partneru.
▸ Takvi razvedeni supružnici ne razmišljaju o svojim
postupcima i posledicama po dete.
▸ Svetiće se svim sredstvima bivšem partneru, čak će i dete koristiti kao moćno oružje osvete i ucene (detetu se priča loše o ocu ili majci).
▸ Takvo ponašanje traumatizuje dete
Osveta
▸ Važno je da roditelj koji ostaje sa detetom objasni detetu da to što drugi roditelj odlazi, ne znači da ga ne voli i da se neće viđati
▸ Posebna trauma za dete može da bude ◦ dolazak novog oca ili majke, ◦ zatim rođenje novog deteta.
Dete
▸ Razvod se smatra okončanim kada dođe do uspostavljanja ravnoteže u životu porodice, a time i do usklađivanja odnosa među članovima.
▸ Posle razvoda nepotpuna porodica može, ali ne mora, nastaviti življenje sa trajnim tegobama.
Kraj
Srećno!