Donji Miholjac

Melia VidakovićStjepan Wershansky

impresum

Nakladnik:Studio HS internet. d.o.o., Osijek

Za nakladnika:Tibor Santo

Autori:Melia VidakovićStjepan Wershansky

Recenzija:Zdenko Samaržija, prof

Grafički urednik:Đuro Jelečević

Lektor:Jadranka Antunović, prof

Prijevod na engleski jezik:Nikolina Jelečević, prof

Fotografije iz zraka:Varju Vilmos, Pečuh - Mađarska

Grafička priprema:Studio HS internet d.o.o., Osijek

Tisak:Tiskara Pauk, Cerna

Naklada:1000 primjeraka

ISBN:978-953-7630-02-7

Grad Donji Miholjac, nekad veliko trgovište, financijsko središte Virovitičko-podravske županije, kulturno - turističko odredište samog vrha Habsburške Monarhije, ima sve predispozicije da vrati staru slavu.

Ova fotomonografija dokazuje da je Donji Miholjac i danas biser Slavonije koji zaslužuje svoje mjesto u svijetu kulture i turizma. Na fotografijama su prikazana sva prirodna bogatstva: atraktivne ribnjačarske, šumske i poljoprivredne površine, parkovi, bogatstvo flore i faune, kulturno turističke i sakralne znamenitosti, te ostale ljepote zabilježene okom umjetnika.

Bogati turistički resursi osnova su za razvoj nekoliko oblika selektivnog turizma: ruralnog, lovnog i ribolovnog, kulturno - povijesnog ali i ekološkog turizma kako je Grad Donji Miholjac sa svojom okolicom i ekološki značajno područje koje bitno pridonosi očuvanju biološke raznolikosti.

Razvoj gospodarstva posljednjih nekoliko godina i danas odražava se i na razvoj turizma uz sve veću potporu gospodarstvenika Grada Donjeg Miholjca.

Dragi čitatelji nakon što ste pročitali zanimljivosti o gradu i uživali u predivnim fotografijama, dođite i doživite sve čari ovog malog slavonskog grada, a koji je prošle godine proslavio svoj 950 rođendan!

Gradonačelnik grada Donjeg MiholjcaStjepan Viduka, dipl.iur

3Donji Miholjac

DONJI MIHOLJACKRATKA POVIJEST

Prirodne osobitosti Donjeg Miholjca: blizina rijeke Drave, široko plavljeno područje, guste šume, pješčane dine i lesne terase davale su povoljne uvjete za život ljudi u ovom kraju od prvih početaka paleolita pa sve do danas.

O tome govore brojna arheološka nalazišta, a najznačajnija su: Brdača – srednjovjekovno naselje, Staro groblje - srednjovjekovna gradina, Rudina Maroslavci – ostatci neolita, mlađeg kamenog doba.

Prvi su zabilježeni tragovi naseljavanja Donjeg Miholjca prije Rimljana tragovi plemena Andiezetesa.U rimsko doba ovim prostorom prolazi rimska podravska magistrala uz koju se grade brojne vojne postaje i naselja. Magistrala se protezala od Aquileile, grada u sjevernoj Italiji, do Singidunuma (Beograda) u dužini od 544 km. Građena je uz desnu obalu rijeke Drave. Na Ptolomejevoj karti s početka 2. stoljeća nalazi se Mariniana, danas Donji Miholjac.

Dva stoljeća kasnije na Pojtingerovoj tabli iz 340. g. spominje se Marinianis, tj. Donji Miholjac. To su u prvo vrijeme bile vojne postaje oko kojih se kasnije razvijaju naselja.

Početkom 10. stoljeća u Panonsku nizinu dolaze Mađari. Pokušaj prodora preko rijeke Drave nije uspio. Poraženi su od hrvatskog kralja Tomislava koji je tom pobjedom ujedinio Posavsku i Dalmatinsku Hrvatsku. Jača povezanost Slavonije s Primorjem osjeća se za vrijeme vladavine kralja Zvonimira. No ubrzo nakon njegove smrti Slavonija dolazi pod vlast Mađara (Arpadovića) i to za vrijeme mađarskog kralja Ladislava.

Da bi se Slavoniju i u crkvenom pogledu odvojilo od Hrvatske, osnivaju se župe i biskupije, uglavnom na mađarskom području.

Prvi zapis o Donjem Miholjcu vezan je za izgradnju prve crkve na ovom prostoru koja je građena polovinom 11. stoljeća i posvećena sv. Mihaelu.

U opisu crkve navodi se da je ona imala visoke zidove i tornjeve, a bila je opasana dubokim opkopom. Tijekom 13. stoljeća pa sve do dolaska Turaka ovo je područje pripadalo plemenu Teten, a usko je vezano sa sudbinom obitelji Srednjanski i obitelji Hunjadi. Središte vlastelinstva nalazilo se u Osuvku (Osvany ili Asvany).

- 1229. g. ugarski kralj Andrija potvrđuje knezu Marcelu Pakračkom od plemena Teten obiteljski posjed Osuvak.- 1436. osuvačko vlastelinstvo prelazi u vlast obitelji Morović.Granica osuvačkog vlastelinstva u čijem se sklopu nalazio i Donji Miholjac počinje na obali Drave, sjeverno od

Viljeva, i proteže se do Valpova i do Našica.- 1536. g. Turci prodiru u Slavoniju.U vrijeme turske vladavine cijela je Slavonija bila podijeljena na sandžakate i pripadala je Budimpeštanskom

pašaluku. Da bi učvrstili svoju vlast, Turci grade utvrđenja u Svetom Đurđu i Podravskoj Moslavini te osposobljavaju prijelaze preko rijeke Drave. Dolaskom Turaka dolazi do promjena, kako u načinu života, tako i u vjerskoj i nacionalnoj strukturi stanovništva.

Oko crkve sv. Mihaela niču mnogobrojna satelitska naselja od svega nekoliko kuća. Značajnija su naselja bila: Maroslavci, Osuvak, Janjevci, Đurđanci,Veselovci, Farkaševci, Palište i dr. Danas su to imena pojedinih rudina. Velike i

4

kuće srednje veličine bile su sagrađene od šiblja. Turskih kuća bilo je trideset. Preko rijeke Drave postojao je prijelaz – skela, koju su Turci dali u zakup, ali se ne zna koliko je ona donosila koristi.

Hrvatsko-banska vojska na čelu s banom Erdödy-jem i krajišnici s generalom Jakobom Leslom 1684. g. kreću u oslobađanje Slavonije. Slaba utvrda Donji Miholjac predala se kapetanu Gaši Balogu. To je ujedno bio i kraj turske vlasti u Donjem Miholjcu.

SLAVONIJA U SASTAVU HABSBURŠKE MONARHIJE

Poslije oslobođenja od turske vlasti Slavonija je ponovo ušla u sklop Habsburške Monarhije, ali nije došla pod upravu hrvatskog bana i sabora.

Carski dvor poklanjao je i rasprodavao slavonska vlastelinstva pretežno strancima. Tako su u Slavoniji stvoreni krupni feudalni posjedi.

Zemlje, oranice, stare šume i naselja oko Valpova i Donjeg Miholjca, pod zajedničkim nazivom Vlastelinstvo Valpovačko, daruje car Karlo VI. 31. prosinca 1721. g. Petru Antunu Hilleprandu von Prandau. Petra Hillepranda naslijedio je njegov sin Ignac za kojeg kažu da je trošio i pijančevao pa su ga zvali «Barun veseljak». Oženio se Marijom, kćeri Sigmunda Pejačevića (vlasnika Rume, Retfale i Podgorača). Tom ženidbom počinje ozbiljniji život: preuređuje sudove, podiže nove škole, uređuje crkve i dr. Iz ovog braka Josip ima četiri kćeri i dva sina, Karla i Gustava.

Nakon očeve smrti Karlo dobiva miholjački distrikt, a Gustav valpovački. Karlo je završio gimnaziju u Osijeku, studirao je pravo i glazbu, a također je i skladao. Kada se preselio u Donji

Miholjac, često je odlazio zbog glazbe u Pečuh. Izumio je glazbeni instrument fisharmoniku s kojom je 1835. g. nastupio na crkvenom koncertu održanom povodom smrti cara Franje I. U čast baruna i bana Josipa Jelačića napisao je koračnicu. Bio je prijatelj J.J. Strossmayera. Umro je u Beču 1865. g.

Gustav je imao tri kćeri: Mariju, Alvinu i Štefaniju. Smrću strica Karla koji nije imao nasljednika Štefanija dobiva miholjački dio. Posjed je bio bogat gustim hrastovim šumama s bogatim lovištem, plodnim oranicama i livadama.

U braku Đure i Štefanije rođeno je pet sinova: Đuro, Josip, Geza, Ladislav i Gustav te dvije kćeri: Etelka i Šarlota.Nakon tragične Đurine smrti 1883. g.(ubio ga je u Budimpešti radi grabeža njegov sluga) o imanju se brine

Štefanija uz pomoć sina Ladislava.Ladislav Mailath rođen je 5. kolovoza 1862. g. Po Štefanijinoj smrti braća i sestre odriču se nasljedstva u Ladislavovu

korist. Ladislav se 1905. g. ženi Ilmom groficom Sztaray- Hadik. Vjenčanje je održano u Budimpešti. Djece nisu imali, dakle ni nasljednika. Koliko su se sprijateljili i ostali bliski, govori to što je Ferdinand, austro-ugarski prestolonasljednik bio redoviti Ladislavov gost, u lovu, kao i na odmoru. Tako je Ferdinand bio u Donjem Miholjcu, u lovu na šljuke, svega tri mjeseca prije atentata na njega u Sarajevu.

Navodi se da je Ladislav i kumovao Ferdinandovoj djeci na krštenju.Donji Miholjac bio je tada važno privredno i kulturno središte ovog dijela Podravine.

PRIRODNA BAŠTINA

Grad Donji Miholjac s očuvanom tradicijskom pejsažnom arhitekturom, građanskim načinom života i kulturnim znamenitostima ima sve preduvjete za razvoj održivog turizma temeljenog na bogatoj prirodnoj baštini i naslijeđu. Zasad najstariji povijesni izvor koji govori o izgledu perivoja katastarska je karta iz 1862. g. koja potvrđuje da je riječ o pejsažnom perivoju tada u vrhu europskog pejsažnog stvaralaštva. Perivoj je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture od 1961. g. Na istoku i sjeveroistoku perivoj je prelazio u korisne vrtove. Među njima svojim se trapeznim oblikom i unutarnjim ustrojem ističe vrt istočno od dvorca. Po sredini perivoja nalazile su se tri zgrade njemu namijenjene koje su prije 1885. g. bile srušene. U prilog tomu govori i opis perivoja Adolfa Danhelowskoga. Perivoj je nastao nakon 1818. godine, nakon izgradnje starog prizemnog dvorca. Njegova je površina sredinom i potkraj 19. st. (1885.), a vjerojatno i u doba nastanka, iznosila 18 jutara i 951 četvorni hvat. Staklenik duljine 57,20 metara izgrađen 1872. g. na sjevernom dijelu trapeznoga vrta bio je napravljen od čelične konstrukcije, krov mu je bio na sjevernoj strani pokriven limom, a na južnoj staklom. Imao je tri odjeljka: središnji za tropsko bilje i po jedan sa svake strane za spremanje cvijeća, koje se ljeti držalo u posudama u perivoju. U odjeljku za tropsko bilje bio je vodoskok. U perivoju su do danas sačuvani osmerokutni paviljon i tri uresna vrta između paviljona i terase dvorca. Među mnogobrojnim biljnim sortama u perivoju razlikujemo dvije

5Donji Miholjac

skupine: samorodno(autohtono) drveće i raznolike unesene vrste(egzote) iz doba nastanka perivoja. Svojom starošću i veličajnim izgledom osobito je dojmljiva pterokarija (Pterocarya faxinifolia), a slični su i močvarni čempresi(Taxodium distichum). U perivoju se nalazi 110 sorti drveća i grmlja: 20 vrsta četinjača, 90 vrsta listača i 80 vrsta livadnog bilja.

DVORCI I PLEMSTVO

• DvoracPrandau,izgrađen1818.g.ukasno-baroknomstilu.AnaMarijaPrandau,rođ.Pejačevićzasvogasina Karla dala je izgraditi dvorac i uz njega podigla perivoj.

Grb obitelji Prandau Poluokrugli je štit kvadriran; u gornjem desnom i donjem lijevom crnom polju, unutra okrenut, čovjek u oklopu

sa šljemom na kojem su crvena nojeva pera u podignutoj lijevoj ruci drži mač, a desnu je ruku oslonio na bok; u gornjem lijevom i donjem desnom crveno-crnom polju kosa je zlatno-srebrna greda obložena stablom kome se sa vanjske strane nalaze, jedna iznad druge, tri čovječje ruke, dlanom prema vani; u sredini je štita štitić u kojem je rimo-njemački carski orao s carskom krunom.

Nakit se sastoji od tri kacige.Iznad prve je kacige zlatna kruna na kojoj je između rogova goruće stablo.Plašt je zlatno-plavi.Iznad druge kacige zlatna je kruna iz koje izlazi carski orao.Plašt je plavo-zlatni.Iznad treće je kacige zlatna kruna iz koje izlazi čovjek u oklopu.Plašt je crno-zlatni.

Plemstvo

Plemstvo je podijelio Rudolf 17. prosinca 1579. godine. Viteško plemstvo cara Leopolda I. dobiveno je u Beču 10. lipnja 1674.godine, uz proširenje grba i dodjelu pridjevka de prandau. Barunat rimske države podijeljen je u Beču 3. siječnja 1704.g. Petru Antunu Hilleprandu de Prandau, vlasniku imanja Valpova i Miholjca u Slavoniji.

• DvoracMailath-Tudor,engleskistil(arhitektIstvanMoller)Obitelj Mailath potječe iz Erdelja u današnjoj Rumunjskoj, mađarsko grofovstvo dobili su 1885. g., a posjedovali

su dvorce Pebernyk Zavar u današnjoj Slovačkoj i Gordany u Mađarskoj. Kamen temeljac novog miholjačkog dvorca svečano je postavila 30. svibnja 1903. g. grofica Stefanija Mailath

von Szekhely, rođena barunica Hilleprand von Prandau. Gradnja dvorca završena je 1906. g. Građevina puna romantike smatra se jednim od najljepših dvoraca Hrvatske. Nemirne plohe fasade, kule cilindričnih oblika, brojni mansardni prozori, dimnjaci, prostrane terase, balkoni ograđeni ogradama od kovanog željeza odlike su ovog historicističkog stila.

• KapelicauneogotičkomstiluposvećenaDuhuSvetomU ožujku 1914. g. u kapelici dvorca služena je misa kojoj je nazočio i Franjo Ferdinand prestolonasljednik, koji tri

mjeseca kasnije biva ubijen prilikom atentata u Sarajevu.

SPOMENICI

• SpomenikpoginulimbraniteljimaDomovinskograta,KrešimirBirnbaum,OsijekSpomen-obilježje u Parku Matice hrvatske otkriveno je 27. rujna 2002. g. u znak sjećanja na sve hrvatske

branitelje s područja grada Donjeg Miholjca i bivše općine Donji Miholjac. U podnožju spomenika nalaze se stihovi Antuna Nemčića:

“Slava njima, slava svimaKi umiru, slično njima”

• SpomenikFranjiJosipuI.akademskogkiparaisvjetskipoznatogmedaljaraRobertaFrangešaMihanovićaU nazočnosti hrvatskog bana Teodora Pejačevića 20. kolovoza 1905. godine u Donjem Miholjcu otkriven je

spomenik caru i kralju Franji Josipu I. Spomenik je podignut u znak sjećanja na dolazak i boravak cara Franje Josipa I. u Donji Miholjac, 12.-14. rujna,

6

prilikom održavanja vojnih manevara austro-ugarske vojske. U carevoj pratnji bili su i prestolonasljednik Franjo Ferdinand te rumunjski prestolonasljednik Ferdinand.

Tom je prigodom najboljima na vježbi car dodijelio medalje.

Grad Donji Miholjac sa svojom okolicom prepoznatljiv je po svojim bogatim prirodnim ljepotama i resursima. Povoljan položaj, poseban biljni i životinjski svijet te bogati fond divljači omogućili su i razvoj lovstva kao zaštitu i očuvanje prirode te posebice lovnog turizma koji potiče ukupni gospodarski razvitak.

ORGANIZIRANOST LOVSTVA

U Republici Hrvatskoj Zakonom o lovstvu, lovišta su razvrstana na dvije vrste:- vlastita - ustanovljena na zemljištu u vlasništvu pravne ili fizičke osobe (privatno lovište) i lovište ustanovljeno na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (državno lovište)- zajednička - ustanovljena na zemljištima raznih vlasništava, gdje se prema odredbama ovog zakona nije moglo ustanoviti vlastito lovište.Lovački savez Osječko-baranjske županije osnovan je 1995.g., a njegovim osnivanjem bivši savezi lovačkih

društava općina Valpovo, Donji Miholjac, Beli Manastir te općinska lovačka društva Osijek i Đakovo donijeli su odluke o prestanku djelovanja. Danas je u Lovački savez Osječko-baranjske županije putem 6 lovnih ureda učlanjeno 105 članica s oko 3152 lovaca i 162 lovna pripravnika.

Lovni ured Donji Miholjac raspolaže s 5 lovišta na 22 413 ha. Ima 9 udruga, 314 lovaca i 15 pripravnika te registrirana 23 lovačka psa.

Melia Vidaković

7Donji Miholjac

PRIGRADSKA NASELJA

GOLINCI Golinci su malo selo smješteno nedaleko od Donjeg Miholjca koje broji oko 500 stanovnika, od toga 370

punoljetnih i 130 djece.U blizini Golinaca nalazi se rijeka Karašica. 1967. godine kroz Golince su napravlje ceste, gradnja nogostupa

započeta je 1978. godine, a završena dvije godine kasnije. 1990. godine cijelo je selo asfaltirano, a 1992. ono je spojeno sa susjednim selom Miholjačkim Porečom. Električna energija provedena je 1960. godine, škola je sagrađena 1888. godine, a crkva sv. Ivana Glavosijeka 1890. godine.

U Golincima djeluje nekoliko nositelja društvenih aktivnosti: DVD Golinci, Športsko ribolovno društvo Linjak Golinci, Nogometni klub Mladost Golinci te Lovačko društvo Kobac Golinci.

U mjestu je nekada postojao most preko rijeke Karašice koji je vodio do malog naselja zvanog Kabalna koje je također pripadalo Golincima. Ondje je tada živjelo tridesetak stanovnika, no tijekom određenog vremenskog razdoblja naselje nestaje.

Većina se stanovnika u Golincima bavi poljoprivredom, tako da trenutačno tamo postoji nekoliko obrta kao što su proizvodnja povrća tvrtke PZ-Matijević, proizvodnja kozjeg sira Vešligaj te uzgoj gljiva obitelji Lovošević.

MIHOLJAČKI POREČMiholjački Poreč smjestio se na desnoj obali Karašice i jedno je u nizu naselja donjega toka ove nekoć prometne

rijeke, odnosno žile-kucavice srednjovjekovnoga gospodarstva donjomiholjačkoga kraja i Valpovštine. Današnji Miholjački Poreč nastao je sredinom 18. stoljeća doseljavanjem stanovnika iz zaselaka uz Karašicu, koji su svoja imanja i ognjišta, podignuta još «u stoljeću sedmom» (a možda i ranije), zamijenila kućama i gospodarskim zgradama čiji je međusobni raspored propisala još carica i kraljica Marija Terezija. Uz njih su se u Miholjačkom Poreču naselili i Šokci, hrvatsko stanovništvo pridošlo iz Bosne.

Stanovnici Miholjačkoga Poreča tradicionalno se bave uzgojem stoke i biljnih kultura, na žalost ne za tržište već za svoje potrebe. U novije vrijeme počeli su nuditi, isprva sramežljivo a sada sve značajnije, povrtne kulture pa i cvijeće. Oduvijek su lovili ribu, kornjače i sisavce koji žive u vodi i uz vodu te riječne školjke po čijoj su prodaji bili poznati na tržnicama Donjega Miholjca, Valpova pa čak i Osijeka i koji su bili osnovica njihova jelovnika.

PODGAJCI PODRAVSKI Mjesto je dobilo ime po riječi gaj, čije je značenje šumica, šumarak, te naziv upućuje na to da su se u svoje

vrijeme mještani naselili pod gajem. Arheolog Josip Brunšmid (Vinkovci, 10. II. 1858. – Zagreb, 29. X. 1929.) pokušao je prema bilješkama koje je u svoje vrijeme mogao imati na temelju novca rekonstruirati pretpovijesne trgovačke putove

8

u posljednja dva stoljeća prije Krista te je ustanovio da je najviše nalaza novca bilo uz mjesta uz Dunav, od Zemuna do Dalja, te uz Dravu od Osijeka do Podgajaca Podravskih.

Iz knjige Antuna Devića - Froka Zefiqa, Župa Podgajci Podravski

RAKITOVICASelo Rakitovica spominje se od prije šest stotina godina, u 14. stoljeću. Usmena predaja i ostatci bivših nastambi

pokazuju da je selo postojalo uz korito rječice Karašice, na prostoru Rudina, pod imenom Staro Selo. Zanimljivo je spomenuti da je na sjevernoj strani sela, uz današnju cestu prema Donjem Miholjcu, postojao hrast kojeg se stariji seljani još uvijek sjećaju po imenu „vilovski ‘rast“. Bio je glasovit po svojoj starosti, a još više po vilinskoj moći. Ljudi su vjerovali i pričali da mu je moć bila velika jer je on bio centar svih vila i vještica od „Aršanja“ (brdo u Mađarskoj) do Papuka. Poznat je po utvarama, „svećicama“, vatrama i prikazama, a sve je to, po njihovu mišljenju, prouzrokovalo stradanja u njegovoj blizini.

Prva crkva u Rakitovici podignuta je 1798.g. To je crkva sv. Jakoba apostola, koja je obnovljena i uređena kao filijala župe Donji Miholjac.

Kulturno-umjetničko društvo u Rakitovici osnovano je davne 1929. godine. Osnivači KUD-a bili su seoski učitelj Venos po kojem se i danas zove ulica u Rakitovici, Venoseva, i Josip Čoklić čije ime danas nosi KUD.

Iz knjige Marije Rattinger, Kulturno umjetničko društvo Josip Čoklić-Rakitovica

RADIKOVCIUgarski palatin Rado ili Radovan proširio je svoju vlast u 11. st. u Slavoniji blizu Drave i čini se da je on dao ime

ovom mjestu. Radikovci su 1789. postali samostalna župa s filijalama Poreč i Golinci. 1738. godine imali su drvenu crkvu od pletera posvećenu sv. Ani. Župni stan u Radikovcima podignut je 1834. godine.

Iz knjige Josipa Brüsztlea, Povijest katoličkih župa

SVETI ĐURAĐMjesto i župa Sveti Đurađ dobili su ime po nebeskom zaštitiniku crkve i župe sv. Jurju - mučeniku, čije se ime u

Slavoniji izgovaralo Đurađ, a njegov se spomendan ili blagdan i danas zove Đurđevo. U dokumentima pisanim latinskim, talijanskim, mađarskim i hrvatskim jezikom ispred imena sela i župe Sveti Đurađ uvijek stoji pridjev sveti (Sanctus Georgius, San Giorgio, Szent György, Sveti Đurađ).

Selo Sveti Đurađ nalazi se u podravskom dijelu Slavonije, u Osječko-baranjskoj županiji istočno od Donjeg Miholjca, uz rijeku Dravu.

9Donji Miholjac

GOSPODARSTVO DONJEG MIHOLJCA

Gospodarstvo grada Donjeg Miholjca oduvijek se razvijalo na prirodnim resursima ovoga kraja. Prateći razvoj gospodarstva na ovom prostoru možemo doći do podataka da se ovo područje uvijek oslanjalo na dva izuzetna prirodna bogatstva: poljoprivredno zemljište i šume. Početci organizirane proizvodnje za tržište imaju svoje temelje na miholjačkom vlastelinstvu već u devetnaestom stoljeću. Poljoprivredni proizvodi, njihova prerada i trženje temelj su tadašnjeg razvoja, ali šume su u potpunosti iskorištene u susjednim industrijskim mjestima: Đurđenovcu i Belišću. Gospodarstvo obitelji Mailath proizvodilo je raznovrsne proizvode od kojih su se neki, kao što su putar, ocat, ali i rum i konjak sa znakom obitelji Mailath, našli i na carskom stolu.

Izgradnja mosta na Dravi i dvorca u Donjem Miholjcu na ove je prostore dovela različite majstore najrazličitijih zanimanja iz cijele carevine, ali i iz Italije. Njihov je dolazak dao snažan doprinos razvoju obrta i cijelog gospodarstva tako da Donji Miholjac učvršćuje svoj položaj gospodarskog, kulturno-prosvjetnog, sudbenog i administrativnog središta.

Razdoblje nakon 1. svjetskog rata razdoblje je obilježeno raskidom stoljetnih veza sa sjevernim susjedima. Propast planova za gospodarski razvoj i prometno povezivanje unutar Austro-Ugarske Donji Miholjac stavljaju pod vojni nadzor nove kraljevine.

Sve do 1972. godine i otkrića nafte na ovim prostorima Donji je Miholjac stagnirao na svim područjima društvenog i ekonomskog života.

Pravi industrijski razvoj ovaj kraj doživljava sedamdesetih godina prošlog stoljeća nakon pronalaska nafte i plina na najbogatijim nalazištima tadašnje države – Beničancima.

Sredstvima od nameta za iskorištavanje ovih prirodnih bogatstava započinje izgradnja suvremenih industrijskih pogona.

Gospodarstvo je i nadalje temeljeno na poljoprivrednoj proizvodnji, a razvoj industrije vezuje se za velike sustave bivše države (Borovo, IPK Osijek, Analit i DIK Đurđenovac), što se tijekom zadnjih deset godina pokazalo kao otežavajući čimbenik jer su uglavnom ovi sustavi propali, a time i pogoni u Donjem Miholjcu i okolici.

Stanje na prijelazu u ovo stoljeće tražilo je postavljanje novih razvojnih ciljeva i određivanje mjera koje će do tih ciljeva i dovesti, a to su odgovori na pitanja:

- kako potaknuti novo zapošljavanje jer je stopa nezaposlenih bila čak 27%- kako potaknuti otvaranje i razvoj novih obrta i tvrtki- kako stvoriti takve uvjete da izvoz za pet godina sa 12 milijuna eura naraste na 50 milijuna- kako privući domaća i strana ulaganja na ovo područje, prvenstveno u “greenfield investicije”, i time potaći

ulaganje u nove tehnologije i znanja- kako povećati sredstva u proračunu i omogućiti bolji društveni standard svih građana.Kao sredstvo preko kojeg će se ostvariti ovi ciljevi definirana je izgradnja Industrijske zone Janjevci, kao prostora

na kojem će se ulagačima osigurati potpuna infrastruktura, a time i ubrzati razvoj gospodarstva.

10

Ciljeve je bilo prilično lako definirati, ali u izboru mjera trebalo je razriješiti mnoge dvojbe i zablude. Iskustva mnogih zona pokazala su da su zone infrastrukturno izgrađene, opremljene, uložena su velika sredstva, ali ulagača nema.

Miholjački poduzetnički centar izradio je Projekt dinamiziranja investicija u Industrijskoj zoni Janjevci. Ocijenjeno je da postoje glavni čimbenici za njegovo ostvarenje: ljudi, infrastruktura te jasno opredjeljenje za stvaranje pozitivnog stava prema ulagačima.

Grad se opredijelio za namjenu zone izgradnji industrijskih pogona i vodeći računa o prirodnim resursima odredio ciljane industrijske grane: prehrambenu industriju, drvoprerađivačku industriju, metalsku te kemijsku industriju.

Danas je Industrijska zona Janjevci najdinamičnije gradilište u Slavoniji. U tijeku je izgradnja objekata prehrambene i metaloprerađivačke industrije, a ulaganja za drvoprerađivačku i kemijsku industriju u tijeku su priprema.

Na području prehrambene industrije izgrađeni su proizvodni kapaciteti tvrtke Kanaan za preradu krumpira te tvrtke Plodovi Zemlje Matijević, tvrtki koje organiziraju proizvodnju, obradu, pakiranje i pripremu svježeg povrća za velike domaće i strane trgovačke lance i u cijelosti snabdijevaju Konzum domaćim povrćem. Razvoj prehrambene industrije temelji se na razvoju primarne poljoprivredne proizvodnje. U posljednjih pet godina Donji Miholjac postaje središte povrtlarske proizvodnje u Slavoniji, a proizvodi završavaju na policama trgovačkih centara diljem Hrvatske.

U metalskoj industriji izgrađena je tvornica za peći na kruto gorivo tvrtke Limex, pogon za obradu metala obrta Brumar, pogon za proizvodnju prikolica tvrtke BMV-Metal, Metal servis - izrada dijelova za poljoprivredne strojeve, servis tvrtke Autoeuropa za servisiranje kombajna za šećernu repu kao ovlašteni serviser tvrtke Holmer, izgradnja stranog ulaganja tvornice Euro-grupe za preradu drveta i izradu parketa, a u prostorima Poduzetničkog inkubatora Osvit u Donjem Miholjcu pripremaju se za ulaganje u Industrijsku zonu Janjevci dvije tvrtke iz područja prerade plastike i poliestera.

Ukupna izravna ulaganja koja će ovi ulagači uložiti u nabrojane kapacitete iznosit će oko 300 milijuna kuna. Prema predviđanjima ulagača na ovom prostoru u novim tvornicama radit će između 350 i 500 radnika. Danas su već vidljivi rezultati i na smanjenju broja nezaposlenih, tako da je stopa nezaposlenosti pala na 19%.

Posebno raduje činjenica da su sastavni dio novih ulaganja nove suvremene tehnologije i najsuvremeniji strojevi u ovim proizvodnjama.

Brzina koju je potaknuo ovaj projekt u izgradnji zone traži novu utrku s vremenom i novim ulagačima. Nastavak izgradnje Industrijske zone Janjevci i njezin daljnji razvoj planirani su na vrijeme, tako da će nove građevinske parcele za nove ulagače biti spremne već ove jeseni. Interes novih ulagača povećao se, što je vidljivo kroz svakodnevne kontakte s domaćim, ali stranim poduzetnicima.

Osnovni moto i nadalje će biti Usmjeravanje na potrebe ulagača, a ne na vlastite potrebe. Interes novih mogućih ulagača s kojima smo u kontaktu ukazuju nam da smo na dobrom tragu uspješne priče s kojom su stvorene nove šanse za razvoj donjomiholjačke subregije. Ishodi poslovanja prehrambene industrije koja svoju sirovinsku osnovu pronalazi na području Slavonije pokazuju da su opravdana ovakva ulaganja. Iznenađuje činjenica da postoje poduzetnici spremni ulagati u nove proizvodnje i oslanjati se na mogućnosti domaćeg tržišta sirovina i istovremeno probijati zapreke prema vanjskim tržištima. Raduje činjenica da je veći dio ulagača svoju proizvodnju već prodao na stranom tržištu. Postavljeni cilj da se na svjetsko tržište poveća izvoz do 50 milijuna eura postaje sve više ostvariv.

Danas gospodarstvo na području Donjeg Miholjca zapošljava preko 4.000 radnika. To je brojka koja se približava broju radno aktivnog stanovništva. Nažalost, razvoj susjednih općina ne prati razvoj gospodarstva Donjeg Miholjca, tako da je Donji Miholjac i stvarno gospodarsko središte svoje subregije.

VALENT POSLON, direktor Miholjačkog poduzetničkog centra

11Donji Miholjac

The town of Donji Miholjac, once a big market town, a financial centre of Virovitica-Podravina County, top cultural and touristic destination of the Habsburg Monarchy, has all predispositions to regain its old glory.

This photo-monograph shows that Donji Miholjac is still the pearl of Slavonia, and it deserves its place in the world of culture and tourism. The photographs show all natural riches: attractive fishing, wood and agricultural areas, parks, the richness of fauna and flora, cultural, touristic and sacral sights, and other beauties shown through the eye of the artist.

The rich tourist resources are the basis of the development of several kinds of selective tourism: rural, hunting and fishing, cultural, historical, but also ecological tourism since the town Donji Miholjac with its surrounding area is also ecologically significant area that greatly contributes to the preservation of biological diversity.

The development of the economy during the last few years is reflected today on the development of tourism, with a greater support of the economists of Donji Miholjac.

Dear readers, after you have read the interesting facts about our town and enjoyed the beautiful photographs, come and see all the delights of this small Slavonian town which celebrated its 950th birthday last year!

The mayor of town Donji MiholjacStjepan Viduka, L.L.B.

12

DONJI MIHOLJAC SHORT HISTORY

The natural characteristics of Donji Miholjac: close proximity of the river Drava, wide flooded area, thick woods, sand-dunes and loess terraces have provided the people of this area with agreeable living environment since the beginnings of the Palaeolithic till today.

There are numerous archaeological sights which confirm this, and the most important ones are: Brdača – a medieval settlement, Staro groblje – a medieval hill-fort, Rudina Maroslavci – the remains of Neolithic.

First recorded traces of settlement in Donji Miholjac before the Romans are the traces of the tribe Andiezetesa. During the Roman times, there is a Roman road passing through Podravina along which many military stations and settlements develop. The road, 544 km long, was going from Aquileila, a town in northern Italy, to Singidunum (Belgrade). It was built by the right bank of the river Drava. On the Ptolemaic map dated at the beginning of the 2nd century is Mariniana, today’s Donji Miholjac.

Two centuries later, on the Poitinger plate dated from the year 340, Marinianis is mentioned, i.e. Donji Miholjac. At first these were military stations around which settlements are later developed.

At the beginnings of the 10th century Hungarians come to the Pannonia valley. Their attempt to cross the river Drava failed. They were defeated by the Croatian king Tomislav, who after this victory united Posavina-Croatia and Dalmatian Croatia. Stronger connection between Slavonia and Primorje is felt during the reign of king Zvonimir. However, soon after his death, during the reign of the Hungarian king Ladislav, Slavonia is placed under the power of the Hungarians (Arpadović dynasty).

In order to separate Slavonia from Croatia ecclesiastically, parishes and dioceses are founded, mostly on Hungarian soil.

The first recording of Donji Miholjac is concerned with the building of the first church in this area. It was built in the first half of the 11th century and consecrated to St Michael.

In the description of this church, it is noted that it had high walls and towers, and it was surrounded by a deep ditch. During the 13th century up until the arrival of the Turks, this area belonged to the Teten tribe, and it was tightly connected with the destiny of the Srednjanski and Hunjadi families. The centre of the manorial estate was in Osuvak (Osvany or Asvany).

- 1229 Hungarian king Andrija attests the family estate Osuvak to the prince Marcel Pakrački from the Teten tribe

- 1436 Osuvak manorial estate becomes the property of the Morović family. The border line of the Osuvak estate, which also included Donji Miholjac, starts on the bank of the river Drava,

north of Viljevo, and spreads to Valpovo and Našice- 1536 Turks invade Slavonia During the time of the Turkish ruling the entire Slavonia was divided into districts and belonged to the Budapest

County. In order to consolidate their power, the Turks build forts in Sveti Đurađ and Podravska Moslavina, and secure crossings across the river Drava. With the arrival of the Turks a lot of changes occurred, both in the way of life, and in the religious and national structure of the population.

Numerous settlements which consisted of only few houses rise around the church of St Michael. The more significant ones were: Maroslavci, Osuvak, Janjevci, Đurđanci, Veselovci, Farkaševci, Palište, etc. Today those are the names of some of the villages. Big and middle-sized houses were built out of brushwood. There were 30 Turkish houses. There was a crossing - ferry across Drava, which the Turks leased, but the gain from this lease is not known.

In 1684 the Croatian army, lead by the governor Erdödy, and the border men with the general Jakob Leslo, began the liberation of Slavonia. The weak fort Donji Miholjac surrendered the captain Gašo Balog. This was also the end of the Turkish ruling in Donji Miholjac.

13Donji Miholjac

SLAVONIA AS A PART OF THE HABSBURG MONARCHY

After the liberation from the Turks, Slavonia re-entered the Habsburg Monarchy but it was no longer under the jurisdiction of the Croatian governor and parliament.

The emperor gave away and sold Slavonian manorial estates, mostly to foreigners. This is how big feudal estates were created in Slavonia.

The land, farming land, old woods and settlements around Valpovo and Donji Miholjac, under the common name Valpovo manorial estate were given by the emperor Karlo VI on 31st December 1721 to Petar Antun Hilleprand von Prandau. Petar Hilleprand was succeeded by his son Ignac, who was said to spend money and drink a lot, and that is why he was called “The merry baron”. He married Marija, the daughter of Sigmund Pejačević, the owner of Ruma, Retfala and Podgorač. With this marriage he begins a more serious life: he transforms courts, builds new schools, churches, etc. Josip had four daughters and two sons, Karlo and Gustav.

After his father’s death, Karlo was given the district of Miholjac and Gustav the district of Valpovo. Karlo finished the gymnasium in Osijek, he studied law and music, and he also composed music. When he

moved to Donji Miholjac, he often travelled to Pecuh because of his music ambitions. He invented a musical instrument called F-sharp accordion with which he performed on a concert held in an honour of the death of the emperor Franjo Josip I. He has composed a march in an honour of the baron and governor Josip Jelačić. He was a friend of J. J. Strossmayer. He died in Vienna in 1865.

Gustav had three daughters: Marija, Alvina and Štefanija. After the death of her uncle Karlo, who did not have an heir, Štefanija was given the district of Miholjac. The estate was rich in thick oak woods with a rich hunting-ground, fertile plough-field and meadows.

In the marriage of Đuro and Štefanija five sons were born: Đuro, Josip, Geza, Ladislav and Gustav, and two daughters: Etelka and Šarlota.

After Đuro’s tragic death in 1883 (he was killed for plunder by his servant in Budapest), Štefanija, with the help of her son Ladislav, was in charge of the estate.

Ladislav Mailath was born on 5th of August 1862. Following Štefanija’s death, her brothers and sisters renounced

the heritage in Ladislav’s benefit. In 1905 Ladislav married Ilma, the countess of Sztaray-Hadik. The wedding was held in Budapest. They had no children, therefore there was no heir. How friendly and close he was to Ferdinand we can see from the fact that Austro-Hungarian heir to the throne was Ladislav’s regular guest, both for hunting and vacation. Ferdinand was in Donji Miholjac for snipe hunting only three months before his assassination in Sarajevo.

The records also say that Ladislav was the godfather of Ferdinand’s children. At that time Donji Miholjac was an important economic and cultural centre of this part of Podravina.

NATURAL HERITAGE

With its preserved traditional landscape architecture, urban way of life and cultural sights, the town of Donji Miholjac has all preconditions for the development of sustainable tourism based on the rich natural inheritance and legacy. For now the oldest historical source that tells us about the appearance of the gardens is the cadastral map from 1862 which confirms that it was the landscape garden that was at the top of European landscape creativity of that time. The gardens are protected as a monument of park architecture since 1961. In the east and north-east the gardens are turned into the useful gardens. Among those the garden east of the castle stands out with its trapezoid shape and inner structure. Along the middle of the gardens there were three buildings made for the gardens, which were demolished before 1885. Description of the gardens made by Adolf Danhelowski confirms this. The gardens were made after 1818, after the building of the old single-story castle. In the middle and at the end of the 19th century, and probably in the time of its construction, its surface was 18 acres and 3423,6 square meters. Greenhouse, 57,20 meters long, was built in 1872 in the north part of the trapezoid garden. It was made of steel; its roof was covered by sheet metal in the north side and by glass in the south side. It had three compartments: the central one for tropical plants and on each side one compartment for storing of flowers, which were placed in containers in the gardens. In the compartment for tropical plants there was a fountain. The octagonal pavilion and three trimmed gardens between the pavilion and the castle terrace are preserved in the gardens to this day. Among the numerous species of plants there are two groups in the

14

gardens: autochthonous trees and various imported species (exotics) from the time of the construction of the gardens. Because of its old age and grand appearance pterocarya (Pterocarya faxinifolia) is the most impressionable, and alike it are swamp cypresses (Taxodium distichum). There are 110 species of trees and bushes in the gardens: 20 species of conifers, 90 species of foliaceous and 80 species of meadow plants.

• Prandaucastlewasbuiltin1818inthelate-baroquestyle.AnaMarijaPrandau,bornPejačević,hadthecastleand the gardens built for her son Karlo.

CASTLES AND NOBILITYFamily Prandau’s coat of arms

Semicircular shield is squared; in the upper right and lower left black square, turned inward, there is a man in an armour with a helmet on which there are red ostrich feathers and in his elevated left hand he has got a sword, and his right hand is placed on his hip; in the upper left and lower right red-black square there is diagonally gold-silver beam panelled with a tree on which there, are one above the other, three human hands; in the centre of the shield there is a small shield with a Roman-German imperial eagle with the imperial crown.

The ornament consists of three helmets.Above the first helmet there is a golden crown on which there is a burning tree.The crest is gold-blue.Above the second helmet there is a golden crown with the imperialistic eagle emerging from it.The crest is blue-gold.Above the third helmet there is a golden crown with a man in armour emerging from it.The crest is black-gold.

Rudolf ennobled the people on 17th of December 1579. The knight nobility was given in Vienna on 10th of June 1674, with the enlargement of the coat of arms and addition of de Prandau to the name. The baronage of the roman state was given in Vienna on 3rd of January 1704 to Petar Antun Hilleprand de Prandau, the owner of the estates in Valpovo and Miholjac in Slavonia.

• Mailath-Tudorcastle,Englishstyle(architectIstvanMoller)The Mailath family comes from Erdelj in today’s Romania. They were given Hungarian countship in 1885, and they

owned castles Pebernyk Zavar in today’s Slovakia and Gordany in Hungary.

Countess Stefanija Mailath von Szekhely, born Baroness Hilleprand von Prandau, layed the foundation stone of the Miholjac castle in a ceremony held on 30th of May 1903. The building of the castle was finished in 1906. The building filled with romanticism is considered to be one of the most beautiful castles in Croatia. Its cylindrical towers, numerous windows, chimneys, spacious terraces and balconies with wrought iron railings are the characteristics of this historicist style.

• Thechapelinneo-gothicstyleisconsecratedtotheHolySpirit.In March of 1914 there was a sermon held in the chapel which Franjo Ferdinand, the heir to the throne, also

attended. Three months later he was assassinated in Sarajevo.

MONUMENTS

• ThemonumentforthekilledsoldiersinCroatianWarofIndependence,KrešimirBirnbaum,OsijekThe memorial in Matice hrvatske park was unveiled on 27th of September 2002 in memory of all killed soldiers

from the area Donji Miholjac and former local district of Donji Miholjac. At the foot of the monument there are lyrics written by Antun Nemčić:

“Glory be to them, glory be to all of themWho died, like they did.”

• ThemonumentofFranjoJosipI.Madebytheacademicsculptorandworld-wideknownmedalmakerRobert

15Donji Miholjac

Frangeš Mihanović.On 20th of August 1905 in Donji Miholjac, in the presence of Croatian governor Teodor Pejačević, the monument

of the emperor and king Franjo Josip I. was unveiled. The monument was built as a sign of memory of Franjo Josip’s visit to Donji Miholjac, 12th – 14th of September, during the military training of Austro-Hungarian army. The heir to the throne Franjo Ferdinand and Rumanian heir to the throne Ferdinand were also here escorting the emperor. The emperor gave the medals to those who were best in training.

Town of Donji Miholjac and its surrounding area are recognizable for its vast natural beauty and resources. Good position, interesting plant and animal life, and great number of game, have secured the development of hunting tourism which encourages the overall economic development.

THE ORGANIZATION OF HUNTING

In the Republic of Croatia, according to the hunting law, hunting-grounds are divided into two kinds:- Private – formed on the ground owned by a corporation or physical person and the hunting-ground formed on

the ground owned by the Republic of Croatia (governor-owned hunting-ground)- Public – formed on the grounds owned by different owners, where it was not possible to form a private hunting-

ground

Hunting club of Osijek-Baranja County was founded in 1995, and with its foundation former hunting clubs Valpovo, Donji Miholjac, Beli Manastir, Osijek and Đakovo ceased to exist. Today, hunting club of Osijek-Baranja County, through its six branches, has 105 members with 3152 hunters and 162 hunting trainees.

Office of the hunting club in Donji Miholjac has 5 hunting-grounds on the area of 22 413 ha. It has 9 associations, 314 hunters, 15 trainees and 23 hunting hounds.

GOLINCI Golinci is a small village situated not far from Donji Miholjac. Its population is around 500, out of which 370 are

of age and 130 are children. Near Golinci there is the river Karašica. In 1967 roads were built through the village, in 1978 began the building

of the sidewalk, and it was finished two years later. In 1990 all the roads in the village were paved with asphalt, and in 1992 the village was connected with the neighbouring village Miholjački Poreč. Electricity was installed in 1960, school was built in 1888, and the church of St. Ivan Glavosijek was built in 1890.

There are several cultural and community clubs in Golinci: Voluntary fire department Golinci, Fishing club Linjak Golinci, Football club Mladost Golinci and Hunting club Kobac Golinci.

There was once a bridge in the village across the river Karašica, which lead to a small village called Kabalna, which was also a part of Golinci. It used to have a population of 30, however, during a certain period of time the village dies out.

Most of the population in Golinci works in agriculture, so at the moment several crafts exist there, such as vegetable production of the PZ-Matijević Company, Vešligaj goat cheese production and mushroom production of the family Lovošević.

MIHOLJAČKI POREČ Miholjački Poreč is situated on the right bank of the river Karašica, and it is one of the villages situated at the

lower Karašica. Karašica was once a busy river; it was the main artery of medieval economics of the area of Donji Miholjac and Valpovo. Today’s Miholjački Poreč was founded in the middle of the 18th century by the settling of the people from the hamlets near Karašica, who replaced their old houses built “in the seventh century” (and perhaps earlier) with the houses and outhouses. The arrangement of these was determined by the empress and queen Marija Terezija. Šokci, Croatian population from Bosnia, also settled in Miholjački Poreč.

16

Population of Miholjački Poreč traditionally breed cattle and grow cultivated plants, unfortunately not for the market but for their own needs. They have always caught fish, turtles and mammals that live in the water and near the water, and also river shells which were their basic food. They are famous for selling them in the markets of Donji Miholjac, Valpovo, and even Osijek.

PODGAJCI PODRAVSKI The village got its name after the word “gaj”, which denotes a clump of trees or grove. Archaeologist Josip

Brunšmid (Vinkovci, 10.II.1858 – Zagreb, 29.X.1929) tried, following the notes he could have at that time, using money to reconstruct prehistoric trading roads in the last two centuries B.C., and he concluded that the greatest number of sites where he found money were by the river Dunav, from Zemun to Dalj, and by the river Drava from Osijek to Podgajci Podravski.

From the book Župa “Podravci Podgajski” by Antun Dević – Frok Zefiq

RAKITOVICA Village Rakitovica is first mentioned six hundred years ago, in the 14th century. Oral tradition and remains

of former housings show that there was a village near the river Karašica, on the Rudina area, named Staro Selo. It is interesting to mention that on the north side of the village, along today’s road to Donji Miholjac, there used to be an old oak tree. Old villagers still remember it as a “fairy oak”. It was famous for its old age, but furthermore for its fairy powers. People believed and told stories about its great power, for it was the centre of all fairies and witches from “Ajnštajn” (a hill in Hungary) to Papuk. It is known for ghosts, fires, phantoms, and all that, according to the villagers’ opinions, caused the damages nearby.

First church in Rakitovica was built in 1798. It is the church of St. Jacob the apostle. It is restored and set up as a

branch of the Donji Miholjac parish. Cultural club in Rakitovica was founded in 1929. The founders of the culture club were the village teacher, after

whom one street is named, street Venoseva, and Josip Čoklić who gave the name to the culture club.

From the book “Kulturno umjetničko društvo Josip Ćokić-Rakitovica” by Marija Rattinger

RADIKOVCI Hungarian palatin Rado or Radovan spread his power in the 11th century to Slavonia near Drava and it seems

that he named this village. Radikovci became an independent parish with branches Poreč and Golinci in 1789. In 1738 they had a wooden church of St. Ana. Parish house in Radikovci was built in 1834.

From the book “Povijest katoličkih župa” by Josip Brüsztle

SVETI ĐURAĐ The village and parish Sveti Đurađ got its name after the holy protector of the church and parish St. Juraj – the

martyr, whose name was read Đurađ in Slavonia. In documents written in Latin, Italian, Hungarian and Croatian in front of the name of the village and parish Sveti Đurađ always stands the adjective “saint” (Sanctus Georgius, San Giorgio, Szent György, Sveti Đurađ)

Village Sveti Đurađ is situated in Podravina area in Slavonia, in Osijek-Baranja County, east of Donji Miholjac, by the river Drava.

17Donji Miholjac

THE ECONOMY OF DONJI MIHOLJAC

The economy of Donji Miholjac has always developed on the basis of natural resources of this area. Tracing the development of this area’s economy, we can ascertain that this area has always rested on the two remarkable natural resources: agricultural ground and the woods. The beginning of the organized market production lies in the Miholjac estate of the 19th century. Agricultural products, their processing and marketing are the basis of development of that time. The woods were completely used in the nearby industrial places Đurđenovac and Belišće. Family Mailatah estate produced various products, some of which were consumed on the emperor’s table. These are: butter, vinegar, rum and cognac with the emblem of the Mailath family.

The building of the bridge on the river Drava and the castle in Donji Miholjac brought to these area different craftsmen from the entire empire, and also from Italy. Their coming to this area gave a strong boost to the development of crafts and the entire economy, which turned Donji Miholjac into a centre of economy, culture, education, as well as a judicial and administrative centre.

The period after the First World War is a period of breaking centuries-long ties with the northern neighbours. The plans of economic development and traffic communication were not realized within Austro-Hungarian Empire, which put Donji Miholjac under the military surveillance of the new government.

Up until 1972 and the discovery of oil in these parts, the social and economic life of Donji Miholjac stagnated. The first real industrial development in this area happened in the 1970s after the discovery of oil and natural gas in the richest oil fields in Beničanci. The usage of the tax fees for the exploitation of these fields enabled development of the modern industrial facilities.

The economy is also agriculturally-based. Industrial development of this area is closely tied to large industrial facilities such as Borovo, IPK Osijek, Analit and DIK Đurđenovac. In the last ten years most of these facilities have shut down, and in this way caused the decline in the area of Donji Miholjac as well.

At the turn of the century these circumstances demanded setting new development goals and measures that would lead to these goals, and these are the answers to the following questions:

- How to boost employment, given that the unemployment rate was as high as 27%- How to boost opening and development of new trades and companies- How to create required conditions in order to increase export from 12 million € to 50 million € in five years- How to attract domestic and foreign investments to this area, especially in the “greenfield investments” and in

that way encourage investment in new technologies- How to increase the budget and ensure a better social standard of all the citizens The means that should enable the realization of these goals is the building of the Industrial zone Janjevci, as a

place in which the investors will be provided with the whole infrastructure, which would result in the acceleration of the economic development.

18

The goals were quite easy to define, but there were a lot of doubts concerning the choice of the correct measures. The experiences of many industrial zones have shown that even though the infrastructure and the equipment were ensured, there were no investors.

The Miholjac entrepreneurial centre designed the Project for investment dynamics in the Janjevci Industrial zone. It has been established that the main factors in its realization are: people, infrastructure and a positive attitude towards the investors.

The city chose to use the zone for building industrial facilities. Bearing in mind the natural resources, it has set target industries: food industry, wood-processing industry, metal and chemical industry.

Today the industrial zone Janjevci is the most dynamic building site in Slavonia. The building of facilities for food and metal-processing industry is in process, while preparations are being made for the wood-processing and chemical industry facilities.

As far as food industry is concerned, there are manufacturing facilities of the Kanaan Company for potato processing and the Plodovi zemlje Matijević Company. This company deals in production, processing and packaging of fresh vegetables for the big domestic and foreign consumer chains, and provide Konzum with fresh vegetables. The food industry development is based on the development of the basic agricultural production. During the last five years Donji Miholjac is becoming a centre of vegetable production in Slavonia, and its products can be found on the shelves of many consumer chains throughout Croatia.

When it comes to metal industry, there are: the factory of wood stoves owned by the Limex company, the facility for metal-processing owned by the Brumar trade, the facility for trailers production by the BMV-Metal company, Metal servis, which produces parts for agricultural machines, servis of the Autoeuropa company for servicing sugar-beet harvester, working as a licensed servicer of the Holmer company, factory of the foreign company Euro-grupa for processing wood and production of parquet floors. Within the facilities of the Entrepreneur incubator Osvit in Donji Miholjac, two companies which deal in processing plastics and polyester are preparing to invest into the Janjevci industrial zone.

The total of the direct investments which will be invested in the fore-mentioned facilities will amount to around 300 million kn. According to the anticipations of the investors, these factories will employ between 350 and 500 workers. The results are already visible in the decreasing rate of unemployment, which is now 19%.

We are especially pleased with the fact that new modern technologies and machines are part of this production.

This fast-growing zone demands a new race with time and new investors. The Janjevci Industrial zone is continuing to grow, to ensure that the new building parcels will be ready for new investors this fall. The interest of new investors has grown, which can be seen through daily contacts with domestic and foreign entrepreneurs.

The basic motto is still: Focusing on the needs of the investors, not on our own needs. The interest of new possible investors who contacted us shows us that we are on the right path to create a successful story that will provide new possibilities for the development of the region of Donji Miholjac. The results of the business done in the food industry, which finds its raw materials in Slavonia, show that, these kinds of investment are justified. The surprising fact is that there are entrepreneurs who are willing to invest in new manufactures and to rely on the possibilities of the domestic raw material markets and at the same time cut through the obstacles towards foreign markets. The good news is that a large number of investors have already sold their manufactures to the foreign market. The goal to increase export to 50 million € on the foreign market is becoming more possible.

Today the economy on the Donji Miholjac area employs around 4 000 workers. That number is almost equal to the number of work active population. Unfortunately, the development of neighbouring districts does not follow the development of Donji Miholjac, so Donji Miholjac is the actual economical centre of its sub-region.

VALENT POSLON, the manager of Miholjac entrepreneur centre

19Donji Miholjac

Donji Miholjac

20

I Panorama Grada I

21Donji Miholjac

I Dvorac Mailath I

22

23Donji Miholjac

I Ružičnjak uz dvorac I I Detalj kovane željezne ograde dvorca I

24

I Detalj kovane željezne ograde dvorca I

25Donji Miholjac

I Slika iz dvorca: ulje na platnu Zoltana Veresa, motiv lova I26

I Vitraj u kapelici dvorca posvećenoj Duhu Svetom I

27Donji Miholjac

28

I Dvorci Prandau i Mailath I

29Donji Miholjac

30

I Paviljon u Perivoju oko dvoraca I

31Donji Miholjac

I Perivoj I

32

I Perivoj - trim staza I

33Donji Miholjac

I Livadno bilje perivoja Allium Ursinum - Medvjeđi luk I

34

35Donji Miholjac

I Livadno bilje perivoja Eranthis Hymealis - Titra ozimica I36

I Hrast lužnjak Quercus Robur ispred dvorca I

37Donji Miholjac

I Crveni divlji grmoliki kesten I

38

39Donji Miholjac

I Glazbeni paviljon u Parku Matice Hrvatske I40

41Donji Miholjac

I Spomenik caru Franji Josipu I., rad kipara i

medaljara Roberta Frangeša

Mihanovića I

42

I Spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata autora Krešimira Birnbauma I

43Donji Miholjac

I Arteški bunar na Trgu Ante Starčevića I

44

I August Harambašić, hrvatski pjesnik rođen u Donjem Miholjcu I

45Donji Miholjac

46

I Župna crkva sv. Mihaela I

47Donji Miholjac

I Oltar s oltarnom palom sv. Mihaela arhanđela, rad slikarice Marije Schoffman I

48

I Stropna slikarija: Isus s učenicima u Emausu I

49Donji Miholjac

I Župna crkva sv. Mihaela I

50

I Orgulje u crkvi sv. Mihaela dar su vlastelinstva Prandau I

I Brončani reljef: Prikaz sv. Trojstva, dar su apotekara pl. Reisnera I

51Donji Miholjac

I Panorama ribnjaka I

52

53Donji Miholjac

I Izlov ribe u studenom I

54

55Donji Miholjac

I Ribarske mreže i meredov I

56

57Donji Miholjac

I Pejzaž ribnjaka I

58

59Donji Miholjac

60

I Pejzaž ribnjaka I

61Donji Miholjac

I Miholjački bal I

62

63Donji Miholjac

I Miholjačko sijelo, najveća kulturna manifestacija grada Donjeg Miholjca I

64

I Kobasicijada – ocjenjivanje kvalitete kobasica I

65Donji Miholjac

66

I Tamburaši sa sjela I

67Donji Miholjac

I Ljeto na Dravi I

68

69Donji Miholjac

I Ljeto na Dravi I

70

I Provoz rijekom Dravom, Koreny I

71Donji Miholjac

72

I Fišijada, gradsko natjecanje u kuhanju fiš-paprikaša I

73Donji Miholjac

I Međunarodni susret motociklista I

74

75Donji Miholjac

76

I Biciklistička utrka: “Tour de Slavonia” I

77Donji Miholjac

78

I Lovni potencijali I

79Donji Miholjac

I LD “Vidra” Donji Miholjac I

80

81Donji Miholjac

I Sportski ribolov na Staroj Dravi I

82

I Izletište Stara Drava I

83Donji Miholjac

I Drava I

84

85Donji Miholjac

I Most na rijeci Dravi, Donji Miholjac - Dravaszabolcs I

86

87Donji Miholjac

Golinci

88

I Crkva sv. Ivana Glavosjeka I

89Donji Miholjac

I Most na ribnjaku ŠRD “Linjak” I90

I Križ u polju II Polje kupusa I

91Donji Miholjac

MiholjačkiPoreč

92

I Crkva sv. Marije Magdalene I

93Donji Miholjac

I Rasadnik ruža “Milić” I

94

I Rijeka Karašica I

95Donji Miholjac

PodgajciPodravski

96

97Donji Miholjac

I Drveni most na Staroj Dravi I

I Crkva sv. Martina I

98

I Kulturna manifestacija “Susret naroda i kultura” I

99Donji Miholjac

Radikovci

100

I Panorama: Radikovci s crkvom sv. Ane I

101Donji Miholjac

I Spomen obilježje manifestacije “Praćkijada” I

102

I Ciglana u Radikovcima I

103Donji Miholjac

Rakitovica

104

105Donji Miholjac

I Crkva sv. Jakoba I

106

I “Zlatna berba”, kulturna manifestacija I

107Donji Miholjac

SvetiĐurađ

108

I Panorama: Sveti Đurađ s crkvom sv. Jurja I

109Donji Miholjac

I KUD “Franjo Ebling” I

110

Gospodarstvo

I PZ Matijević I

111Donji Miholjac

I Novi žitar d.o.o. - miholjački silosi I

112

113Donji Miholjac

I Limex d.o.o. I

114

I Krnjak d.o.o. I

115Donji Miholjac

I Industrijska zona II Hotel Slavona I

Foto: Siniša Drakulić

116

I Hotel Borik II Fami d.o.o. I

Foto: Siniša Drakulić

117Donji Miholjac

118

I INA d.d. Naftaplin I

119Donji Miholjac

recenzija

Melia Vidaković a osobito Stjepan Wershansky nisu nepoznati u Slavoniji i Baranji. Njihov rad zrcali se na polju politike, kulture i turizma, a osobito medija, i vezan je za mikrozajednice, gradove i općine pa i manja mjesta te nacionalne zajednice. Stoga ne čudi da su se tako iskusni prihvatili zahtjevna posla, izrade fotomonografije Donjega Miholjca.

Rukopis, neveliki, svega desetak kartica teksta, precizno prati izvrsne fotografije Donjega Miholjca i okolice. Autori su u tekstu saželi bitne podatke o prošlosti Donjega Miholjca i okolice te podsjećaju na bogatstvo tradicije donjomiholjačkoga kraja, ali i prirodne ljepote ove mikroregije.

Majstorske fotografije prikazuju sadašnjost Donjega Miholjca i okolice, osobito onu sadašnjost koja je duboko prožeta tradicijom. Mislim da su uhvatile posljednji odsjaj tradicije. Te sjajne (ciljane) fotografije i precizan (promišljen) tekst čine simbiozu kojoj je teško odoljeti.

U fotomonografiji autorskoga tima nema novih spoznaja, nema iznesenih smjelih hipoteza po kojem će čitatelj pamtiti knjigu – ova knjiga neće izazvati kontraverze; ona je blago konzervativna, pitoma i, neka mi se ne zamjeri, nježna.

Zdenko Samaržija, prof.

zahvaljujemo se

Osječko-baranjska županija

Grad Donji Miholjac

Turistička zajednica Osječko-baranjske županije

Turistička zajednica Grada Donjeg Miholjca

INA d.d. Naftaplin

PZ “Matijević”

Limex d.o.o.

Novi žitar d.o.o.

Ribnjak d.o.o.

Krnjak d.o.o.

Fami d.o.o.

Kanaan d.o.o.

9 7 8 9 5 3 7 6 3 0 0 2 7