Marija Novak Tragovi hrvatske mitologije / CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne i knjiznice u Zagrebu pod btojem 631905. Copyrigh Marija Novak Marija Novak TRAGOVI HRVATSKE MITOLOGIJE Zagreb,2007. Recenzenti dr. sc. Vesna prof. dr. sc. P Vladimir Horvat akademik Radoslav Izdavanje knjige pomoglo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske G2/ 5 Sadraj Predgovor 9 Kultno mjesto - mjesto za ivanjski krijes i kolo 13 Trojaki 29 Zato Trojaki? 30 Tri veljki muki v beljini 33 Kvatri 37 Medardo 46 "to Medardo daje, to dana traje!" 48 Ostaci kulta Peruna u Hrvatskoj 51 Ilija Prorok, 20. srpnja 53 Faenjk pomae svetom Iliji 55 Suvremena meteorologija 58 Ljeljuja - leluja - perunika 59 65 "Boji te vudril!" 67 Obrana od strijele 69 Jedinstvenost toponima i hidronima 72 Perunika 74 Duga Eja, dunda, eja! 76 Sam se Ivo po moru vozio 84 kolo 89 I jo o mitskom mostu 94 Pisana nedelja 97 Pisana i pisane sestre 106 Bijela nedjelja 107 Sestrenje sa svitom - 111 Svita - (boanska osoba) prisutna na svadbi 121 Bratimljenje s drvenim 124 Boginja Ljelja 131 i kraljice - Ijeije 136 i svadbene sablje 139 6 Tmgol'i hrvatske mitologije Marame ljelja re 151 Kraljeve krune, vijenac i kitice 154 Zato kraljice - Ijeije imaju vijence kao mladenke? 164 Majci Bojoj 175 iz 177 Rubac - dar kume 182 Sveti izvor 185 Omialjska proslava Velike Gospe 194 Starinska Majka Boj a / 200 Sveto drvo 202 Kralj Ljeljo 206 Ljeljenovo kolo - pleten ta nec - pleti kolo 212 Lada i Lado u Hrvata 222 Ljeljo u Dubravki 233 Boanski nadimci 235 Jura se javlja pod imenom Ivo 245 Ljuljanje na grani 246 Jura svilen boj bije 251 Ljubavna igra boanskog para se nastavlja: zaruke 263 Seksualna simbolika u svadbenom ritualu: ples 283 Starohrvatsko sakralno kolo 292 Mjesto i vrijeme odravanja 295 Naziv kola 296 elementi kola 296 Stareina (stari svat) 297 Hodanje triput okolo 297 Smjer kretanja kola Otecna 300 Stol 302 Mojzeova tablja 304 Glazba 304 Razmiljanja na kraju... 309 Zahvala 314 Literatura Some Afterthoughts ... (Summary) manje poznatih i izraza Popis O autorici Objavljeni radovi Iz recenzija Iz kataloga izlobe Perunika 315 326 331 349 352 355 358 361 7 j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j j 9 Predgovor kao na selu, zanimalo me zato ljudi neke obiljeavaju ba tako kako ih obiljeavaju, primjerice zato na svatovske povorke nosi pijetla. Zato sam ispitivala roditelje i susjede. Nisam uvijek bila zadovoljna odgovorima. Kao gimnazijaika, a kasnije kao prosvjetna radnica (nastavnica hrvatskoga jezika i razredne nastave) rado sam sve to mi je dolo pod ruku u svezi s folklorom (narodnom a toga se u mojoj roditeljskoj uvijek nalo jer je moj otac Mijo Novak bio voditelj Ogranka sloge. je s akademikom Vinkom gancem, etnomuzikologom, pa sam s vremenom i ja postala suradnica koju je upravo on, uz roditelje, uputio u tajne istraivanja folklora. U svoje slobodno vrijeme bavila sam se volonterski folkloristikom, a folkloristika je (kau poveznica raznih znanosti: etnologije, sociologije, psihologije, povijesti, glazbe, knjievnosti, etnokoreologije, etnomuzikologije, religije, estetike ... sam se u Drutvo folklorista Hrvatske. sam istraivati narodne plesove mojega kraja, a rezultate istraivanja sam na kongresima folklorista Jugoslavije koji su se odravali svake godine u drugoj republici bive drave. Tako sam upoznala i folklor drugih junoslavenskih naroda. Za svoje sudjelovanje na kongresima moram zahvaliti akademiku Jerku etnomuzikologu, koji je redovito bio recenzent mojih i uz kojega sam "pekla zanat" folklorista. to biti folklorist? Folklorist je valorizator folklornih pojava. Da bi se mogla odnosno znala valorizirati neka folklorna pojava, treba ju ponajprije razumjeti. Kako su u naoj tradicijskoj kulturi mnoge folklorne pojave tijekom vremena izgubile prvotno pa samim tim i smisao, postale su nerazumljive. I upravo zbog nerazumijevanja folklornih simbola u tradicijskoj kulturi, se narodna umjetnost 10 Tragovi IIIvatske l1litologije (folklor) omalovaava, a u posljednje vrijeme i sama folklor dobiva pejorativno i opet zbog nerazumijevanja, jer sve to je narodno nije i folklorno. Zato je folklorista ukazivati na stvarne vrijednosti kulturnog A to nije lagan posao. Zanimala me povijesna vertikala narodnih plesova. Osamdesetih godina 20. istraivala sam u mojemu rodnom selu Donja Dubrava u Traganje za starih etanih kola dovelo me do kultnoga mjesta u polju. O tome sam napisala za Kongres folklorista koji se odravao u Tuzli (Bosna i Hercegov;ina), 1987. godine. S obzirom na tematiku, kod svih je tada jugoslavenskih folklorista izazvalo posebnu pozornost. Javno priznanje i pohvala, poglavito Dragoslava produbili su i moju elju za daljnjim istraivanjem starijega sloja narodnih kola. Devedesetih godina prolog akademik Radoslav filolog, upustio se na znanstveni izlet u slavensku mitologiju. njegova predavanja na temu "Tragom tekstova jednoga praslavenskog obreda plodnosti", na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postala sam potpuno svjesna kultnoga mjesta i narodnih kola koja su se tamo izvodila. N aime, predavanje o slavenskom boanskom paru Juri i Mari, a kasnije njegova objavljena studija "Hoditi - roditi", irom je otvorila vrata hrvatskoj etnokoreologiji, i ne samo hrvatskoj. Veliki opus narodnih etanih kola postao je jasniji, a pojedinim narodnim kolima prema tomu je odrediti prvotni smisao i Neosporno je filolog svojim "sporednim" poslom (kako sam kae) shldijom "Hoditi -roditi ... " folkloristima-etnokoreolozima uspjenija istraivanja, a time i rasvjetljavanja nepoznanica narodne kulture i tradicije. rezultati istraivanja ponukali su i Vitomira Belaja, etnologa, na dublje svoje struke. njegovu knjigu Hod kroz godi1lu uvidjela sam da su izostale mnoge teme koje bi s obzirom na sadraj knjige mogle biti zastupljene. Iz razgovora s prijateljem Tvrtkom Zebecom, etnokoreologom, o duhovskom Predgovor 11 ophodu kraljica-ljelja iznijela sam svoje tog ophoda. Tvrtko je rekao: "Zapiite to! Zapiite!" Nisam ga odmah posluala jer sam se za djecu bavila knjievnim radom. Tvrtko je bio uporan. Svaki put kad bismo se sreli i porazgovarali ponovio bi: "Dajte to zapiite! Samo stavite na papir!" I tako u nekoliko navrata, dok nisam stavila na papir svoje razmiljanje oTrojakima, Kvatrima, kraljicama-ljeljama ... A onda, Tvrtkovoj i moralnoj potpori i uz ljubaznost Anemarije je moje "kopanje" po institutskoj knjinici. U tome mi je poslu svesrdno pomagala i Suzana Ali, nije bila dovoljna samo literatura. Iskustvo mi je govorilo da usmena narodna predaja mnoge tajne, zato sam se oslonila i na nju. Imala sam Nala sam su se strasti probudile i sam im robovati. Kaem robovati jer nije bilo vremena za predah. Jednostavno stvari su se otkrivale jedna za drugom. Znatielja je rasla. je bilo na pretek. Analiza pojedinih folklornih detalja odvela me u svijet boanstava. Odjednom sam tragove hrvatske mitologije. koje sam poznavala postajali su jasniji, smisleniji. Za ono to sam mislila da je pusta dekoracija, da ne kaem (npr. mladenkin vijenac s pant/ekima), odjednom je postala duboko smislena umjetnost. "Pisan jelen" zasjao je u boanskom svjetlu. Stihovi: " ... kud se dva mlada / Ivo, Mara" dobili su boansko Pisana nedelja postala je arena ena. I tako redom, i tako redom. Oduevljavala su me sjajno utkana vjerovanja u nauk vjere. sam se pitala kako je da je neuki narod, kako mogao smisliti tako pjesme, plesove, Mogu slobodno da je tradicijska kultura Hrvata puna simbolike i da je narodni genij zaista brojnim posebno upniku Andriji koji su u prolom ostavili dragocjene zapise o ivohl naih predaka, danas moemo lake sagledavati njihovu, za 12 TrngOl}i Ilfuatske lIlitologije nas, kulturu, koja tinja u pojedinim segmentima suvremenoga ivota. I na te male ostatke koje hrvatski narod danas i na sceni, moemo biti nadasve ponosni. Ta nas batina vodi kao neprekinuta povijesna nit, u u nesagledivu vremensku dubinu. Mada sam neke zapise mogla nisam to jer bi se moglo misliti da tjeram vodu na svoj mlin. Zato, radi vjerodostojnosti, irna dosta citata. Navodim sve izvore metodom koja je u posljednje vrijeme u eh10lokoj i znanosti. Na kraju citata u zagradi nalazi se prezime autora, godina \ objavljenog rada i broj stranice, a na kraju je knjige popis upotrijebljene literature, kao i popis s godinom i mjestom Boanstva koja su se otkrila u analiziranim starim hrvatskim ubrajaju se u bajke pa sam zato i dala naslov knjizi Tragovi hrvatske mitologije. Mitologija je, naime, skup mitova, odnosno bajki o boanstvima. Kako mi je najpoznatija tradicijska kultura sjeverne Hrvatske, u knjizi ima najvie primjera iz i Podravine. No, nije to jedini razlog. mi se da su Hrvati u najdulje i najcjelovitije zadrali neke stare primjerice sestrenje i bratimljenje, neke detalje svadbenih kumstvo, itd. Na kraju posebnu zahvalnost mojim brojnim koji su 'mi da lake do ili spoznaja koje sam napisala u ovoj knjizi, a koja se daljnjim istraivanjem mogu nadopuniti ili moda opovrgnu ti. Nadam se da moje nije bilo uzaludno. Vjerujem da je pridonijelo boljemu razumijevanju bogate duhovne tradicijske kulture u Hrvata. Marija Novak U Zagrebu, IS. lipnja 2005. Kultno mjesto - mjesto za ivanjski krijes i kolo sela Donja Dubrava i Donji Vidovec udaljena su tri kilometra. Spaja ih uzdignuta cesta, drum. S lijeve strane puta iz Donje Dubrave prema Donjem Vidovcu prostire se vrlo mlada uma (donedavno gmajna, livada), a s desne su strane plodne oranice, takozvano Gornje polje. toga polja pripada mjetanima Donje Dubrave. svoj dio polja zovu Posrednice. Gornje polje kvalitetna je zemlja u koju su sadili i sade kukuruz, grah, luk, krumpir i penicu. Gotovo u sredini polja i danas stri usamljeni vinograd obitelji Lisjak, zvan Gaborove gorice. - Gaborove gorice, foto: Marija N ovak, 1985. I Gornje polje u katastarskim kartama vodi se pod nazivom Felsomeza, to Gornje polje. 2 Gaborove gorice su Gaborov vinograd - vinograd je Terezije Lisjak, Smolek 1899. god. u Donjoj Dubravi. Zasadio ga je njen pokojni suplUg Ivan Lisjak neposredno poslije Prvoga svjetskog rata. Terezija da je u vinograd bio (po breuljku), ali je trebalo porez 'po korenu', odnosno trsu, pa su ga te je danas upola manji smjeten na najviem uzvienju breuljka. Terezija se ne jesu li zemlju na kojoj je vinograd kupili ili 'herbalji' (naslijedili). Zna samo da je to bilo oduvijek njihovo i da su oni imali jako puno zemlje na Gornjem polju. U Senjaru (polje) su imali velike parcele zemlje. Ljudi su njihovu zemlju u SenjanI zvali Gaborov dol. J danas je tako zovu. Ne zna se odakle njima nadimak Gaborovi. Ona ne pamti u porodici Gabrijela. Gabrijel, hebr. (iz asir.) 'boji je da je nadimak izveden od imena Gabrijel, ali i ne mora bi ti tako. 14 Tragovi hrvatske mitologije U prolosti je, prema usmenoj narodnoj predaji, na mjestu dananjih Gaborovi goric bila oranica na kojoj su sve ene iz sela Donje Dubrave sijale presad ili rasad, i to ponajvie glavaticu, tj. mlade sadnice zelja ili kupusa. su prema glavatici, tu oranicu, kasniji vinograd, ljudi zvali locira na mjesto dananjega vinograda, no valja zabiljeiti i razmiljanja. Kornelija Lisjak, dugogodinjega poljara Gornjeg polja, kae: "Japa so reklji da je bilo malo na bregeko poljek Gaborovi goric. Tak nekak." Franjo Rusak se ovakvog poljara: je bilo tu de so Gaborove gorice i malo k druma. To je ne bila jena zemlja. To je bilo zemlji skupa. To je bil komin, kakti nekov komin, tak so reklji". ivo sedamdesetdevetogodinje France govori: "Tu kre karpe, druma, tu so si ene naprajije, saka sebi, kak malje humke} i tu so si posadiije glavatica. To znam. To sem vidla dok sem bila mala. Tu sem hodila brat za svinje." Franca, u stvari, govori o mjestu koje je veoma blizu Gaborovi goric i neposredno uz cestu, to je bila zemlja. jo do Prvoga svjetskog rata odrao se, iako "svaka sebi", sijanja glavatice II neposrednoj blizini najvie kote Gaborovi gOl"ic. S vremenom je prestalo sijanje glavatice i na tim humcima. Vjerojah10 i zbog takvog sijanja "glavatice Franjo, Franca i Kornelija proiruju od Gaborovi goric do druma. J nevelika uzvienja (kao grobne humke), zapravo napravljene manje gredice za sijanje. 11 KultunIO mjesto 15 U pozadini - Gaborove gorice, Damir Trtanj uz karpu gdje su ene do 1930-ih sijale zelje-glavaticu, foto: Marija N ovak, 1986. Na temelju mnogih kazivanja, miljenja sam da je prvotno bilo na mjestu dananjih Gaborovi goric, koje su i danas na najviem uzvienju breuljka, te da se u kasnijim razdobljima ono proirilo do druma. Na sjeverozapadno od nalazi se donjovidovsko groblje, a na od donjodubravsko groblje. Tako groblja i trokut. I jedno i drugo groblje udaljeno je od kilometar-dva. Mali dol i donjovidovskoga groblja, stotinjak metara od ljudi zovu Krapnjak.4 Na su (dananje Gaborove gorice), prema opisu mojih Ivanja (24. lipnja) mukarci sloili veliki kup drva i granja. se oko kupa krijesa okupilo mnogo ljudi. Imale su 4 Krapnjak - naziv za dvije-tri S)J'anice koje su u dolu blizu odnosno dananjih Gaborovi goric. Drago da se to mjesto zato zove Krapnjak to je nekad, jako davno, tu bila bara u kojoj su ivjele ribe krnpi. Njegovo kazivanje i Margareta Novak koja dodaje da je vjerojatno blizu Krapnjaka bilo i jer, po njezinoga djeda, krnpi se najvie skupljaju u hladu. Naravno, ni Drago niti Margareta ne pamte baru. 5 Rozalija Lisjak, Fral'Lca Margareta Novak, Franjo Rusak, Kornelija Lisjak, Terezija Lisjak, Drago Franca Varga (svi iz Donje Dubrave), kao i mnogi drugi koje ovdje nisam spomenula. Popis s podacima o godinama i mjestu nalazi se na kraju knjige. 16 TrngOl'i III'vatske lIlitologije pravo i djevojke. Jedan je od prisutnih zapalio krijes i dok je vatra gorjela svi su izvodili kola Turki robe i Oj, Jelo, Jelice. Margareta Novak "Mama so reklji da so ljudi pripovedalji da so tak pljesalji kaj je v ju tro bil prah, a jogenj da je bil strahovito veljki." Zasigurno su se krjesovi - vatre na Ivanjdan redovito palili zasigurno su bili vrlo impresivni, jer je, vidimo, usmena narodna predaja za njih metaforu - komin. Na humcima koje je spominjala Franca nije se palio krijes. Gotovo svi dananji spomenutog na nisu bili sudionici toga nego se samo ivanjskoga krijesa po svojih roditelja ili susjeda. Ivanjski krjesovi poznati su irom nae zemlje. O njima su pisali mnogi znanstvenici. Ana (1986:229) pie: "U godinjem ciklusu dosie solarni kult svoju kulminaciju u vrijeme ljetnog solsticija oko Ivanja 24. lipnja. da je snaga sunca tada na vrhuncu, pale mu se i najvie vatre na najviim mjestima; vjerojatno se tada pripisuje nebeskom, kao i zemaljskom ognju Oko ivanjske plee se i pjeva." Andrija zabiljeio je "Nekada su se na Ivanje palili, odnosno samoga Ivanja krjesovi na krianjima, livadama i gmajnama (Kotoriba, Domainec, Sveti Martin na Muri, Sveta Marija, Podturen i dr.). Prigodom paljenja krijesa mlade je skakala preko vatre, pjevala i plesala oko vatre. U Prelogu mlade pjeva, plee uz prigodne pjesme, a jedna stara ena prati pjevanje gestama. U Kotoribi je plesala, pjevala i vodila kolo oko ivanjskog krijesa. Danas se vie ne pali krijes, ali se odralo uskrsno-ivanjsko kolo ... " je zapisao i neka vjerovanja uz ivanjski krijes. On pie: "Na vatri ivanjskog krijesa parilo se (grijalo) metvicu (biljku s jakim mirisom kao i druge srodne biljke s jetkim mirisom). KlIitItrllO mjesto Gla(J(7tit'e 17 Tako te sparene biljke ene su si metale na trbuh protiv bolova u maternici, u elucu i glavobolje (Domainec, Sveti Martin na Muri, Kotoriba)... Prigodom paljenja krijesa prisuh1i su si uzimali granje i nosili ih u vrtove da bi zelje i drugo bilo od gusjenica i druge gamadi ... Tko ne eli imati izrasline i uljeve na nogama mora stati golom nogom na garite krijesa ... " [s.a.] NZ 132:27-28).6 Iako je u poznato darivanje vatre - primjerice kad je ena pekla kruh u krunoj prije zatvaranja obvezatno je na eravicu bacila ostatke tijesta ili brano, dar joglljecu - zapisi i usmena narodna predaja ne govore nam nita o darivanju ivanjske vatre. Zanimljivo je da se u Donjoj Dubravi ivanjski krijes nije odravao kao u drugim selima na krianjima, livadama i gmajna/Ila, kako spominje Andrija samo na koje je bilo usred obradivog polja. Moemo se stoga pitati zato su izabrali upravo (mekano tlo) kao mjesto za ivanjski krijes, kad su sasvim blizu imali lijepu gmajl1u i brojna krianja, kakva se prema etnokoreolokoj literaturi kao mjesta 1986:230). je zanimljivo da se na blagdane i nedjeljom nije kolo vodil07 na tako da nije bilo pretvoreno u - mjesto za plesanje i igranje (usp. 1986:198). to je, dakle, s Prema svemu ono je bilo mjesto samo za oko ivanjskog krijesa. Mnogi plesni u - primjerice ples na zelje (Novak 1983), kolo mladih snaha z bidrami na glavi (Novak 1981), kolo faenjskih sneha (Novak 1983a), koji su imali prvobih1U magijsku 6 Andrija upnik, kateheta, r. 1909. g. u Kotoribi, a umro 1983. u Zagrebu. Zapisivao je i godina 20. narodne i vjerovanja u Rukopis Pralje/llo-lje/ni ciki ItS l1ledil1lItrskih l1arodl1ih i vjerovallja poklonio je 1980. godine JAZU, danas HAZU u Zagrebu (NZ 132). Kopiju rukopisa poklonio je i autorici ovog teksta. I rukopis ciklllS,fiarodllih i vjerovallja je uz naknadu pohranio oko 1960. godine u J1\:ZU, danas HAZU u Zagrebu (NZ 120). . {r( 'Ic 7 Kolovoditi je stari izraz u Donjem rju za kola. '. 18 Tragovi hrvatske lIlitologije funkciju, a odravali su se u zatvorenom prostoru, polako su Mjestimice ive i danas, premda magijskoj funkciji nema ni traga. na - ivanjski krijes imao je drugu sudbinu. Prekinut je odjednom, i to se, prema usmenoj predaji, moglo dogoditi sredinom 19. Zato? Poznato je da se tehnika u 19. naglo razvijala, da je sve vie prirodu, da su nove spoznaje sve potiskivale vjerovanja. Stari su nuno doivljavali transformaciju, no uzroci prestanka ivanjskoga krijesa u Donjoj Dubravi mislim da su drugoga utjecaj na oblik i razvoj kulture su gospodarske promjene sredinom 19. One su ponegdje gotovo brisale staro Sve vie se ivjelo u manjim obiteljskim zajednicama. Naa poznata etnologinja Vesna (1972:73) pie: "Potrebno je stoga upoznati i ivot seljaka. Taj je seljak zajedno s drugim dijelovima sjeverne Hrvatske do polovice 19. st. ivio pod feudalnim reimom, a to da je do toga doba sam upravni sistem (feudalac i drava) podravao tradicionalni ivot. U tom je ivotu kolektivni duh nadmaio stoga su i u ivotu bile primarne osobine kolektivnosti. Zadruga je, dakle, i u ovom kraju doivjela polovinu prolog [19.] kao redovna formacija ... " Raspadom obiteljskih zadruga zasigurno su se poremetili odnosi ljudima koji su, bez sumnje, negativno utjecali i na prije spomenuto sijanje glavatice, a i tradicijsko mjesto za ivanjski krijes - - bilo je diobom zajednica rasparcelirano. Organizacija ivota poprimila je novi oblik. Stoga drim da je raspadanje obiteljskih zadruga imalo bih1u ulogu i za prestanak paljenja ivanjskoga krije$a na Zanimljivo je to to gubljenjem tradicijskoga mjesta za ivanjski krijes ljudi nisu vie krijes palili negdje drugdje na livadi ili krianju, kako bi se to moglo Dakle, nisu izabrali novo mjesto za paljenje krijesa, kao to nisu izabrali ni novo mjesto za kola. KlIltllnlO mjesto 19 Moemo se zapitati jesu li samo u u prolosti, sijati glavaticu. Je li to bio lokalni "ene so si predi, ke so ne imele vrte, na gmajni sloile vrta, ogradile z plotom isejale glavatico, po deset-petnajst en skupa. Saka je imela jeno parcelico, gredo, a ogra di le so se skupa z plotom. Unda smo dogo za to mesto, si govorili ve ne. To je bilo blizu potoka Bisterca. To je bilo na Gmajne so bile To je bilo za mega to sem videl na svoje a ja ne pamtim da so tak sejati. sem pripovedati japo za ivanjski kres, ali to je bilo jako, jako zdavnja, predi morti sto ljet. Na Ivanje, a to je na pol leta, so dili ljudi z vun sela i vugali jognja i pripovedali su si jen drugorno. Za kolo ne znam, to so mi ne pripovedali. Kaj bi jognja vu gali na nesem 8 Kao to vidimo, i su imali svoje Mijo Rebrek govori o sijanja glavatice, iako 'svaka sebi', ali ipak su sve skupa ene ogradile z platO/n. Moda je to bilo samo produenje nekog prijanjeg pravog sijanja. Iako Mijo kae da su to one ene koje nisu imale svoje vrtove, miljenja sam da je zaista svaka ena pored mogla metar-dva zemlje, koliko je potrebno za presad glavatice, i posijati je tamo za svoje potrebe, no one su ipak radije sijale na gmajni. Moe se vjerovati da je svako selo u tom kraju u prolosti imalo svoje No, to je svakako, pitanje dubljega istraivanja. Kola Turki robe i Oj,Jelo, Jelice, koja su se u Donjoj Dubravi izvodila uz ivanjski krijes na u Kotoribi (susjednom selu) izvodila su se na krianjima, nedjeljama i blagdanima, od Uskrsa do Ivanja, u najnovije vrijeme do jeseni, i to sve do sredine 20. se ne da bi kolovodili na krianjima, niti na 8 Mijo Rebrek kazivao mi jc u travnju 19117. 20 Trngmli Ilruatske mitologije Uskrs niti u drugim prigodama, to da su prestankom paljenja krijesa prestali izvoditi i kola Turki robe i Oj, Jelo, Jelice. Vjerojatno su se ta kola u Kotoribi u 19. st., kao i zakukuvala i Skupljajte se, u Podravini (usp. i 1969:102, 125), izvodila prvotno na Ivanje uz krijes, a kasnije i na Uskrs. Kolo Skupljajte se, u Podravini, osim prvoga stiha, tekstovno je kolu Boja i Marija / Spravljale se koje se u Kotoribi izvodilo na Uskrs (usp. Novak 1991). Vjerojatno zbog istih kola na Ivanje i Uskrs u Andrija spominje uskrsno-ivanjsko kolo. I Na veliki narodnoga blaga i poznati etnomuzikolog akademik Vinko ganec zabiljeio je kolo Turki robe u Kotoribi 1916. godine. Uz to kolo stavio je i napomenu: se, da ova pjesma na doba, kad su Turci gospodarili u Stih Turki robe zeleno dobravu bit da se protee na kraj, koji je bio zaraten hrastovom umom (dubovima-dubravu). Nedaleko Kotoribe je veliko selo Dubrava. U ovom kraju bio je negdje Novi Zrinj za obranu od Turaka" (ganec 1916:9,101). narodnu plesnu umjetnost u Kotoribi sam istraivala oko 1980. godine u nekoliko navrata. Prema kazivanjima kolo Turki robe bilo je zatvoreno i uvijek se kretalo u lijevu stranu po krugu, bez zaustavljanja. su se drali za ruke tako da su pruali ruke ne prvome do sebe, nego drugome ispred ili iza pojasa. Izvodilo se uz pratnju pjesme. Pjevanje je bilo jednoglasno, otvorenim glasom. Prva odnosno voditeljica kola otpjevala bi prvi stih, a ostali bi za njom to ponovili istim tonovima i tempom (Novak 1991).9 U Donjoj Dubravi kolo Turki robe njeguje i danas Ogranak sloge Donja Dubrava. Godine 1947. postavio ga je na scenu Mijo Novak prema i pokazivanju tadanjih starijih ljudi. 9 Melodiju Turki robe magnetofonski je zabiljeio 1976. g. na priredbi u Donjoj Dubravi Stjepan Sremac. Ona se u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, rEF mgtf 898. KllitllrllO mjesto 21 Opis donjodubravskog kola Turki robe prema tamonjeg Ogranka sloge: su okrenuti za 45 stupnjeva u lijevu stranu. Kolo je u otvoreno. Dre se za ruke tako da pruaju ruke ne prvome do sebe, nego drugome i to ispred pojasa. kola je u lijevu stranu. Kolo se ulijevo kratkim koracima, a udesno jo manjim koracima tako da postupno oblikuju krug, licem okrenuti prema sredini. Dakle, kolo se u lijevu i desnu stranu. Jedna je prva odnosno voditeljica kola. Ona pjeva sama prvi stih, a zatim taj isti stih svi ponove istim tonovima i tempom. Pjevanje je jednoglasno. Mukarci pjevaju oktavu nie. prakticiraju da prvi stih pjevaju sve ene (to je zbog nedostatka dobre a onda ga svi ponavljaju. Ovo se kolo izvodilo dugo samo uz pjesmu, a petnaestak godina izvode ga uz pjesmu i tamburaki sastav. Zato je tempo kola relativno brz. Kolo Turki robe se izvodi prilikom ulaska na pozornicu. J = 144 trallskribirao: Jerko i J J J J I; n J J li n fl J J J u Tur - ki ro be, TlIr - ki ro - be ze . Je - no do- bra vo J J J J I; J J J J li n n J J Tur ki 10 bp, TlIr - ki ro - be zp - Je - no do - bra vo. @1 J J J I J J J II > > Hop hop hup dip dip dip Prva nikad ne pjeva dva posljednja takta na hop, hop, hop, Ta dva takta izvode svi kad su ponovili stih koji je otpjevala prva odnosno voditeljica kola. 22 Tmgol'i hrvatske //litologije Turki robe, Turki robe zeleno dubrava. Hop, hop, hop, Porobili, porobili snehe i divojke. Hop, hop, hop, Turkinja se, Turkinja se s Turkom domenjkuje: Hop, hop, hop, Kaj kaj robu dela dati? Hop, hop, hop, Tem junakom, tem junakom celjino kopati, Hop, hop, hop, Asneicam, a sneicam droben vel ivati, Hop, hop, hop, zjabokom igrati ... Hop, hop, hop, 10 Tekst pjesme i napjev isti su kod kotoripskog i donjodubravskog kola Turki robe, samo to je donjodubravsko kolo bogatije za dva posljednja takta. da tekst pjesme uz kolo Turki robe ne na neko obredno ivanjsko kolo, kao ni napjev, ali valja obratiti pozornost na koreografske elemente u donjodubravskom kolu. Dok se kotoripsko kolo Turki robe u lijevu stranu po krugu, donjodubravsko je i s opetovanim trokrahlim udarcima o tlo kojih nema u kotoripskom kolu. Na prvi pogled mogli bismo pomisliti da su hop, hop, hop, iz pjesme veli da se enil bode. " ... Ima hiu, ima hiu, od slamice hiu: hop, hop, hop: nae A, a, a: to je naa hia" (usp. ganec 1916:52-53, 113). Nije vjerojatno da obrnutog redoslijeda hop, hop, hop, uzete iz pjesme i koreografski kolu 10 Podrobniji koreografski opis plesa prema taktovima vidjeti II Novak, 1987. KlIitllrJlOllljCsto 23 Turki robe, jer je u pjesmi veli da se enil bode, onomatopejskim ponavljanjem hop, hop, hop, narodni je pjesnik uspjeno istaknuo - dom - - zemlju. Poznati etnokoreolog Ivan (1971 :20) pie da su udarci nogama o tlo ostaci ratarskih plesova u kojima se magija za plodnost. Ana (1986:231) pie: "Raireno je vjerovanje u narodu da na Ivanje sunce na nebu tri puta i tri puta zastane, dakle, da zaplee. Broj tri kao sakralni i broj ponavlja se u ritualima kako primitivnih tako i visokih kultura, pa se opetovano javlja i u naim obredima i tri puta se obilazi ili oko nekoga ili tri puta se pokloni, lupne, zavrti itd. Trokratni skok i zastoj sunca na dan njegove prekretnice mogao bi biti odraz vjerovanja da toga dana i samo sunce u svojoj proslavi ... " broj tri u vezi s Ivanjdanom spominje i Srpski mitoloki "Prilikom izlaska sunca, se tri puta prema njemu ... " 1970:149). Prema svemu mogli bismo da je u kolu Turki robe opetovano trokratno lupanje nogama o tlo na hop, hop, hop, dip, dip, dip, koje imaju onomatopejsko siguran dokaz najstarijega plesanja jer se udarcima o tlo najvjerojatnije eljelo potaknuti zemlju na plodnost. Dakle, taj koreografski element nas da je kolo u prolosti moralo imati magijsko obiljeje. da su Donja Dubrava i Kotoriba susjedna sela i da se radi o istom napjevu, pjesmi uz kolo, vjerojatno je taj element uzet iz nekog drugog, nama nepoznatog, ivanjskog, obrednog kola i unesen u kolo Turki robe, koje se izvodilo uz ivanjski krijes na ganec (1916:9) je uz zapis melodije Turki robe stavio i ovu napomenu: "Na istu se melodiju pjevaju pjesme: Mikor konje po polju zjahava i 24 Tragovi hrvatske lIlitologije Ta divojka, ka junako1ll draga." To je jo jedan dokaz da su se tijekom vremena tekstovi pjesama mijenjali, mijeali, spajali, a samim time i koreografski Opetovano trokratno lupanje nogama o tlo na udri, drom, udri, drom javlja se i u kolu Naa Rega kruha pekla koje njeguje Ogranak sloge Prelog. Dakle, to sih10 zrnce drevne plesne kulhue, ljubiteljima narodne umjetnosti, i danas ivi - na sceni. S obzirom na to 'da je bilo i vrlo blizu vode (bara Krapnjak), a mnogi se rituali s vatrom obavljaju kraj svetih izvora i to u danima prekretnice (usp. 1986:208), moe se kod donjodubravskog ivanjskog krijesa naslutiti povezanost kul ta Sunca, vatre i vode. Na temelju iznijetih smatram da je bilo II pradavno doba sveto odnosno kultno mjesto za obredna kola i vatre. Vjerojatno je i zato usmena narodna predaja naziv za mjesto u polju - komin (ognjite). bi valjalo i arheoloki ispitati - moda zemlja krije neto to nije bio u stanju N akon ovog istraivanja iz 1980-ih godina (prezentiranog na Kongresu Saveza udruenja folklorista Jugoslavije u Tuzli 1987.) tek sam nedavno u literaturi naila na primjer. Kao to smo vidjeli, usmena narodna predaja je za kultno mjesto u nazive i komin (ognjite). je dobilo naziv po sijanju rasada glavatice - kupusa (zelja), a taj su naziv u svijesti ene jer su upravo one sijale glavaticu, dok je naziv komin (ognjite) dobilo po ivanjskom krijesu, vatri, to je ostalo u svijesti mukaraca jer su oni u ivanjskim obavljali poslove oko pripreme i paljenja krijesa te ga preskakivali. Pogledajmo nedavno objavljen, kratki, ali dragocjen zapis iz Istre: "Kako u ono vrijeme nije bilo sjemenarni za nabavu sadnica, KulturIlo mjesto 25 svaka je obitelj imala svoj rasad. Jedina iznimka bio je kupus. Ne znam razlog, ali svaka obitelj, ne samo nego i i imala je v iznad Furnae svoj mali od nekoliko metara kvadratnih koji je sluio kao rasadnik za kupus. Vjerojatno je u pitanju bio humus kojeg drugdje nije bilo. sam jo jedan razlog a to je da su sadnice kupusa jedino od bile zdrave i kupus se ni (kalarnera 2006:151). Toponim i njegovo mjesto "iznad Furnae" navodi nas na misao da se i ovdje, kao i u radilo o uzdignutom mjestu na kojem se o Ivanju palila vatra, krijes pa je to zato postalo Usto je da je to mjesto na koje su obitelji iz tri sela sijale presad zelja i bile uvjerene da biti crvljivo. Podudarnost s je i ove navode na pomisao o kultnome mjestu u Istri to bi svakako valjalo dalje istraivati. Otkrivanje i kultnih mjesta poput na kojima suje ,prolosti izvodila obredna kola ili neki drugi obredi, odnosno lie. smisla i pojedinih daljnja poglavlja . B.@blj@e rasvijetliti. Toponimi i mjesta u nekoj su vani u ivotu tih ljudi. Prema nazivima se, kao na primjeru moe otkriti i dublje lokaliteta. U nastavku vidjeti da pojedini toponimi uz vjerovanja otkrivaju i imena boanstava. U otkrivanju smisla i pojedini izgovorene formule popu t tekstovi pjesama koje se pri obredu pjevaju ili pokreti koji se u plesu izvode, sve to ima duboko u sudionika obreda. Kako je mjesto na kojem su se izvodila kola za plodnost polja, tako je i ples Ila zelje u kojem se plesalo za plodnost zelja. Da budu deblje glave zelja, izrazito se udaralo nogama o tlo na posljednje taktove pjesme koja se pritom izvodila. II II Ovaj podatak dao mi je Zvonko Pahek u 1984. godine za vrijeme snimanja TV emisije vezani za plodnost zemlje". rad o plesu na zelje ispitala sam mnoge ali on je jedini znao funkciju ili svrhu tog plesa. 26 Tmgo!'i II rvatske mitologije Za zelje se i plee u svadbenim ples na zelje donedavno je bio jedan od detalja u svadbenom ceremonijalu. O tome sam pisala 1983. godine pa dijelove tog rada o plesu na zelje donosim i ovdje. "Oko devet sati donesu ene na stol pred ereg kapitana [stareina], glavu zelja. ereg kapitan se digne i govori: 'Draga moja rodbina, dola nam je hrana od Boga dana i od gospe na stol poslana. To je zelje na veselje. Saki ke kotal bode, naj vesel bode. Dola nam je zapoved od svetloga cara: 'Ke konja ima naj ga jae, a ke ga nema, naj peice kae. Tak i na gospon [dever], ako ga imajo, naj ga jaejo, ako ga nemajo, naj kaejo' (to se odnosi na ples). Ako ne moe ili plesati, onda veli: 'Ja sem denes tak velki gospon kak je negda bil turski paa, kaj mesto sebe more drugoga poslati'. I sad ga netko zamijeni u plesu. Kada neko vrijeme pleu (podsnehalja i ili njegov zamjenik), pred ereg kapitana i pozdrave ga sa 'Faljen bodi Jezo Kristo! Starim na potenje, mladim na veselje!' ereg kapitan odgovori: 'Tancarom na zdravje!'. ga pita:' Prosim lepo ali su moja leta vun?' Na pitanje: 'tero se leto pie' - odgovori 2-3 decenija manje. Zato mu kau: ste dalko od vaega leta' (tj. od onoga koje je uistinu). Vie puta se ovako prekine ples, i oni pitati da li su gotovi. Svaki put moraju to su radili, npr. orali, branali, ali kad treba grude i piriku, pomae im sva prisutna rodbina i najzad na gotov posao sv. kri (tj. sada svi pleu)" (Blaeka 1939:199-200). Moemo si postaviti pitanja zato se plee ples na zelje i zato se u svatovima obvezatno jede zelje. jest da je u prolosti zelje bila jedna od glavnih namirnica u Ljudi su upravo oboavali tu hranu, potovali tu biljku i odnosili se prema njoj kao prema svetoj biljci. Svatovske stareine su u zelja najbolje pokazali odnos ljudi prema toj biljci. To se vidi iz Jedan od njih je Zvonko Pahek iz Pahekovo Kulturi/o mjesto 27 doslovno glasi: "Hvalen bodi Jezo Kristo! Draga i lubljena rodbina! Dola nam je hrana od Boga dana i od gospe sim poslana. N aime, zelje na veselje. Tak je negda na Jezo Kristo prespodobiv kraljestvo nebesko k motardovorno zrni i rekev je: N ajmene si od sega semenja i zelenja. Kada se poseja, izraste kruto veliko drevo. Te kaj ono kruto veliko drevo pusti svoje koreje vu zemljo. A svri vu sivo nebo. Gde o i prebivajo. Ali draga i lubljena rodbina, moramo znati kaj znamenjuje ono kruto velko drevo. Ono kruto velko drevo znamenjuje vsi iroki svet i so diko v njema. A kaj znamenjujejo one svri? One svri znamenjujejo levite i namesnike boje, ki nam boje i za nas svete mee aldujejo. Kaj znamenjujejo one One znamenjujejo nas nevoljne grenike, ki na ovom sveto stanujemo i pUhljemo vu onu zmono domovinu vu diko nebesko. Kamo si mi sku pa elimo dojti, dopusti to i nam Otec, Bog nebeski. Z druge strani pak, draga rodbina, zapovest cesara zavriti se mora. N aime, zapovest je ova: Koji ima koja, nej ga jae, ki pak ne, naj peice kae. Ovak rano i na gospon ak imajo koja nej ga jaejo, ako pak ga nemajo, naj peice idejo. Hvalen bodi Jezo Kristo!" Stjepana Orehovca iz Marije na Muri glasi: "Dola nam je hrana od Boga dana, od nae gospe sim k nam poslana. To je zelje na veselje. Koj je, jel bo ter vesel bo. To je najmene semenje na sveto. Nje uzme jena enska glava i ona je to posadi na vrto i ono pusti svoje korenje vu mater zemljo, a svoje grane vo visoko nebo. Tak visoko da nebeske jtice na njega sedaja i Oca Boga nebeskoga hvalijo. Tak je pak zila jena stroga zapoved od naega svetloga cara Augusta: Koj konja ima, naj ga jae, a koj nema nek peice kae. Tak i na gospon ako imajo kaj bodo zajahali, ako nemajo, bodo peice ili." U Gornjem Mihaljevcu, u zaseoku Bogdanovec, rukopisnu svatovskog posjedovao je Albert Donosim ga cjelovito i bez ikakvih izmjena: "Nat zeljom. 28 Trngol'i ilrl'atske lIlitologije Draga moja potovana svadba. Dobili smo hrano zelje, zelje to je nae veselje, hrana od Boga dana od ljudi zebrana, a po gospe kuharice na stol poslana. Ovak spodobno je zeljavo seme, ako se vo zemlju posija kad zide pusti najpredi 3 liste koji listi znamenujejo Presveto trojstvo, Bog Otec i Sin i Duh Sveti. Otec nebeski svojo roko rasprostrta dri i po celom sveto z vrha zelja svoj blagoslov deli. Blagoslovi nam ga dragi Jezo i Majka Marija da mi budemo njegova kompanija koja nam daje kruha i vina, Bojega mira. Faljen bodi J ezo Kristo. " je da se u zelje s kraljevstvom nebeskim i drvom ,ivota. zapravo prva tri lista zelja (glavatice) sa Svetim trojstvom, kao u prethodnom zaista je impresivno. U da "Otac Bog sjedi i svoju ruku rasprostrtu dri i po cijelom svijetu s vrha zelja svoj blagoslov dijeli" prepoznajemo vjerovanje u koje su utkani i elementi. U hrvatskoj folkoristici Sveto trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti) gotovo da i nije Zato u daljnjem tekstu posvetiti panju blagdanu Duhova - Trojaka. Duhovo - Trojaki U odnosu na i uskrsne narodne uz blagdan Duhovo u narodu zvan i Trojaki ima razmjerno malo narodnih Ipak, znakoviti su za kulturne batine Hrvata. Jedan od njih zadrao se posredstvom scene u Slavoniji. To je duhovski ophod djevojaka pod nazivima kraljevi, kraljice IjeIje, ljelje. Tim bavim se opirnije u drugom dijelu knjige. Najprije nekoliko o blagdanu Duhovo, o kojemu se nekako u posljednjim manje govori pa izgleda kao da je potisnu t na manji svetek. Blagdan Duhovo je tzv. blagdan. Slavi se pedeseti dan poslije Uskrsa, U nekim kalendarima na blagdan Duhovo, koji je u lipnju, pie Duhovi. To moe zavarati slabijeg poznavatelja Svetog pisma (Novi zavjet) jer se moe pomisliti da se radi o vie duhova, a ne o jednom. Naime, crkva na blagdan Duhovo slavi silazak Duha Svetoga. U Novom zavjetu pie: "I tako, kad pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjeshl. I najedamput neka huka s neba, kao kad pue silan vjetar, pa ispuni II kojoj su boravili. I ukau im se jezici poput plamena, koji se razdijele, te se na svakoga od njih spusti po jedan. Svi se napune Duha Svetoga te govoriti jezicima, kako im Duh nadahnjivae da se izraze" 1961:355). Blagdanu Duhovo pripisuje se jo jedan dan, blagdanski dan, a to je Duhovski ponedjeljak. U novije vrijeme to je blagdan Marije majke Crkve. "Duh sveti je siao na apostole i na djevicu Mariju i zato se slavi Dan majke djevice Marije, majke Boje, kraljice apostola." 12 12 Papa Ivan Pavao II. - govor odran na Forumu u Zadru na Duhovski ponedjeljak, 9.lipnja 2003. 30 Tragovi hrvatske mitologije Postoje i narodni nazivi za blagdan Duhovo. U Slavoniji (okolica Vinkovaca) blagdan Duhovo i Duhovski ponedjeljak zvali su mrtvi dani. To su bili dani kad se molilo za mrtve due.ll U junoj Dalmaciji Duhovo zovu RusaZje (izvodi se od lat. rosaZia, dies rosae). U doba tako su se zvali dani poduja u svibnju i lipnju (v. Gavazzi 1988:71-72). U kajkavskim se krajevima Hrvatske jo i danas za blagdan Duhovo kae Trojaki, a'za Duhovski ponedjeljak pOlldeljek. Zato Trojaki? Naa susjeda u Donjoj Dubravi Franciska govorila je 1960-ih: "Trojaki elj Kvatri to ti je jeno te istol" Moja majka Margareta Novak bila je, sigurna da Trojaki nisu isto to i Kvatri. se za vezane uz blagdan Duhovo - Trojake, sjetila sam se susjedine tvrdnje da su Trojaki i Kvatri jedno te isto. Zanimalo me to o tome misle i moji dananji sumjetani, Vitalna starica Katarina Mikulan Trojake mi je objasnila ovako: ''Trojaki se zovejo zato kaj so tri boanjske osobe: Otec, Sin i Duh Sveti. Trojaki so svetek kak i Vuzem, samo kaj se ne nese svetit (blagosljiva:'t) hrana. Cirkva se z ljeljujami i to je veljki svetek, veljim kak Vuzem. Trojaki so v kvatrenem *dno. Na Trojake se treba zaklati pernate, pevec, elj koko. Ako se te den ne zakolje, unda mladina crkava. To sem se uverila da je istina. Jeno ljeto sem ne zaklala i neje bilo pri pernati mladini, auto mi je zgazil koko, Oni koji nemajo ne zakoljejo, njima je (oproteno), mora zaklati samo on koj ima." I J Prema kazivanju Ane Krian iz Cerne pokraj Vinkovaca. Trojnki 31 petnaestak mojih smatra da je svetkovina Duhova - Trojaka u rangu i Uskrsa. Kau, jedino se tim blagdanima pripisuje jo jedan dan. se pripisuje S*panje, Uskrsu uskrsni ponedjeljak, a Duhovu duhovski ponedjeljak. To su tri blagdana u godini kad se nije smjelo nita raditi, a u daljnjoj prolosti nije se ni staja - se starija generacija. su svi, osim Mare iga, jedinstveni u svezi s nazivom Trojaki. Kau da se Trojaki zovu zato to su tri boanske osobe u jednom: Otac, Sin i Duh Sveti, i da Trojaki nisu isto to i Kvatri. Takvo Trojaka sasvim je u suprotnosti s objanjenjem naziva Trojaki Milovana Gavazzija. On u knjizi Godina dana hrvatskih narodnih pie: "Dalji vaan datum - Duhovi, zasluuje najprije nekoliko s obzirom na njegove narodne nazive. Pored netom spomenutog imena, kome zacijelo ne treba daljega objanjenja, ima u kajkavskih Hrvata naziv Trojaki, koji na to, da je narodu, kad je negdje u daljoj prolosti dao Duhovima to ime, bilo pred propisano svetkovanje Duhova kroz tri dana (onako kako je danas po starom zadrano u pravoslavnoj crkvi). Ovo je trodnevno svetkovanje propisano od crkvenoga sabora u Constanzi g. 1094. i na naziv moe potjecati samo iz vremena poslije toga; je svetkovanje Duhova od strane crkve dosta davno na 2 pa (interno crkveno, npr. u Rimu) na samo prvi dan dok je naziv Trojaki i dalje, eto, ostao u narodu, koji slavi Duhove davno samo 2 dana ... " (Gavazzi 1988:71). Gavazzi, nadalje, potkrepljuje svoju tvrdnju: "Ono starije stanje kao da jo odrava svojom svojstvenom i narodna duhovska pjesma (ispred Kalnika) u stihu: 'Doli su, doli ti troji godi'" (Gavazzi 1988:71 ). iga, Elizabeta Horvat, Ljudevit Terezija Franciska M or, Drago Katica Franciska Ujlaki, Ana Sofija Paula i Julijana Mikulan, Terezija Rusak, i Marija i mnogi drugi iz Donje Dubrave, te Terezija Matotek iz Kotoribe. Istraivanje sam provela u lipnju i srpnju 2003. 32 Tragovi hrvatske mitologije Na Trojake koji padaju 10. svibnja i 13. lipnja, pjevala se pjesma Doli su doli ti troji godi ... do Ivanja, pie Vinko ganec i donosi pjesmu iz Hrvatskog zagorja koju mu je pjevala Barica r. 1883. u Mirkovcu pokraj Bisaga. Evo te pjesme: "Doli su doli ti troji godi! Leto i leto do Trojak! (Tako se prave strofe od svakoga stiha!) Doli su doli - ti godi, doli su doli - dare donesli. Dare donesli -'zelene venke, zelene venke - zlatne zlatne - vinske lozice, se alduju - sve boje mee pod bojim krovom - nad bojim stolom. kae: 'Jo neto mora biti, samo se ne mogu sjetiti! ", (ganec 1979:94-95). Iako balto-slavenska-praslavenska god - goda svetkovine, imendan (Skok 1972:583-584), iz ove je pjesme jasno da se pod pojmom troji godi razumijevaju tri osobe, a ne tri dana. Zato smo miljenja da je ova pjesma (teta to se nije mogla sjetiti jo stihova) odraz nekog starog vjerovanja. Naime, ti personificirani troji godi (godovnjaki) koji su donijeli zelene venke (kite, grane), zlatne eni?ke i vinske lozice, nemaju veze s jednim boanskim duhom u kojem su tri boanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Prema ovoj pjesmi moglo bi se da naziv Trojaki za blagdan Duhovo iz razdoblja Trojnki 33 Tri veljki muki v beljini Maru iga iz Donje Dubrave nala sam pri poslu. Mljela je orahe za Kako mi je prije nekoliko godina bila razveselila se mojemu dolasku. "Kaj me ba pitala?" - nasmijala se. "Kaj so to K vatri?" - nasmijala sam se i ja. se starica zamislila i odgovorila: "Ne znam kaj so Kvatri. malo, misljim da so to posti, je, tak je, to so posti, v petek nikaj jesti, nikvo meso. A, morti ti mene mislji pitati kaj so Trojaki?" "I to vas mislim pitati" - odgovorila sam. Starica Mara mi je odvano objanjavati: "Trojaki so veljki svetek. Dnda se nikaj ne dela. sem pripovedati drugu mamo Husarovoga, da je ona svojerni dvema ila na Trojake sadit glavatica, zelje, v Senjar, i dok so daije na kraj sela, vidije so pri mosteko tri veljke muke v beljini. To so bilji Trojaki! To so Trojaki! Neso vupalje iti dalje i vrnuije so se dima. To sem praf njo pripovedati i zato verjem." Imala sam da je ozarenoj starici bistrih posebno drago to mi je mogla koju je od vidjelice koja je na Trojake (Duhove) ila u polje saditi glavaticu (presad, mlade stabljike zelja, kupusa). je o Tereziji Haramija (r. 1914. g. u Donjem Vidovcu - umrla 1991. u Danoj Dubravi), koja se udala u Donju Dubravu pa su je ponekad zvali i S obzirom na druga kazivanja o Trojakima, Mare iga nadasve me se dojmila, pomalo zbunila. Otila sam do spomenutoga Husarovoga, tj. Haramije, oenjenoga s Horvat obitelj ima nadimak Husarovi, pa je tako i zet znan kao Husarov Pitala sam ga je li kakvu od svoje u svezi s Trojakima. Odgovorio mi je: "Kak ne. Oni so to pripovedalji. Njih je bilo strah. Ilji so v Senjar sadit glavatica i unda so nekaj vidlji, ja ne znam kaj so 34 Tragol'i III"mtske lIlitologije vidlji, kak nekvoga Duha i jako so se zbesilji. To bi vam bolje znala moja polusestra Marica. Ona je bila njimi." su pruga dodala je: "Marica bi najbolje znala kaj so vidlje. One so se zbesilje. To so upnik i upnik so ilji k njim kaj ji smire, valjda, upnik so ilji k njim, a ne oni k upniku. Jeno ljeto je naa zemlja bila jako v stalno je ded cure! i ja sem morala iti na pondeljek kopat, a Marica mi je rekla: 'Nejdi na troj na polje, ne srne se delati, naj delati niti za nikaj!' Je, kaj, ja sem v jutro ila k mei, a unda na polje, morala sam. I nikaj se ne dogodilo." Pronala sam Maricu, zapravo Mariju Peo (r. Haramija 1947.) u Donjoj Dubravi. Dugo godina ivi u no na dopust dolazi u rodno selo. mi je to joj se dogodilo na Trojake (Duhovo) 1959. g. kad je s majkom Terezijom Haramija, spomenutom i sestrom Margaretom (r. 1950.) bila u polju blizu sela Donje Dubrave u Tiha i smirena Marija razgovjetno mi je kazivala, upravo diktirala svoj nezaboravan doivljaj: "Mi smo na Trojake ilje: mama, sestra i ja sadit glavatico v Senjar. Predi je bil ded, bilo je vlano, a zelje se sadi dok je zemlja vlana. Mi smo sadiije po kuruzi zelje. Bilj i smo siromaki. Imelji smo samo duo iroke. Moralji smo delati. Spravljali smo se drugi den delati kednja i praf smo moral je unda iti to glavatico posaditi, makar smo znaije da je svetek. Mi smo posadiije, i dok smo se dima i dok smo dolje do tam de jen pot vodi za a jen za Senjar, zazvonilo je polne, bilo je dvanajst vur. Stalje smo i prekriilje smo se, a mama je rekla: 'Stvarno je veljki svetek nigdi nikoga nega, niti ivoga duha.' smo moljiti Gospodnji. Mam nam se pokazalo, pokazaije so se tri osobe nad visoko, veljke osobe i smo puno glasova, zviduka. A te osobe so imeije kak nekve uniforme i na glavi bikupske kape, kak bikupske kape. Ja sem tak vidla. V rokaj so nekaj imelji, Trojnki 35 visoko, elj sablju, elj so roko tak tak visoko dralji, ne znam kaj je to bilo. Bilji so skupa v red, jen kre drugoga. To je bilo morti sto metri dalje od nas. Mi smo se jako zbesilje i smo beati. I to je nakon nekog vremena nestalo. Ja sem tak vidla. Elj je praf tak vidla mama i sestra, ne znam. se da smo to ljeto imelji jako puno zelja. Sake Trojake ja se toga zmisljim." Eto, tako je dOivljaj prikazanja triju osoba doivjela Marija Haramija, koja je tada imala jedanaest godina. Kako je doivljaj prikazanja triju osoba doivjela Marijina majka Terezija Haramija, zvana nam je Mara iga. N o, je li Mara iga ba sve upamtila kako je Terezija je saznati. Terezijina kako je Mara iga, istovjetna je u glavnim pojedinostima s Marijinom Terezija je, o svom doivljaju i djeci iz susjedstva kad su se nedjeljom poslije igre katkad na (balvanima) odmarala. Jedna od njih Katica pamti: "Soseda Treza Haramijeva so pripovedalji da su na Trojake !Iji sadit v Senjar glavatica. ena je rekla da je dola do senjarske i tam se najempot zdigel jako veljki viher i ona je malo postala. Rekla je da je vidla kak v sjeni Marijo, kak kip Marijin i ona se zbesila. Prekriila se i ila dima. Ioni so nigdar ne po svetki neti v nedelja delali. To njim je ostalo kak zakon." Prema ovom kazivanju, moemo misliti da je Terezija imala dvije Jednu za starije, koju je Mara iga, i jednu za djecu, koju je Katica koja je kao sluala susjedu Tereziju. Moemo se pitati zato bi Terezija to Vjerojablo nije straiti djecu s tri veljki muki v beljini, a h*la im je dati do znanja da se na blagdane ne radi. A moda Katicu vara Moda su na Katicu u*cale televizijske reportae o ukazanju Marije (Majke Boje). Prema svemu Terezija je shvatila ukazanja kao Boju opomenu da se na blagdane ne smiju raditi poljski poslovi, pa je upozoravala susjede, i ne samo njih (jer Mara iga nije bila Terezijina susjeda) na potivanje blagdana Duhovo (Trojaki). 36 Tragovi IlI'vatske l1litologije Tko zna kako su sve ljudi u selu Terezijinu o ukazanju triju osoba doivljavali i Valjalo bi istraivati! Vjerojatno su u narodu postojala i u dalekoj prolosti takva ili ukazanja, i o njima se, naravno, Tijekom vremena zaboravilo se na vidioce ili vidjelice, su se prenosile s koljena na koljeno, a samim tim nadopunjavale, mijenjale, a to je sve ovisilo o matovitosti Moda su tako i narodne mitskog sadraja. Vidjeli smo da je tri veljke muke'; beljini Mara iga shvatila kao Trojake. Da je u poljima tijekom prolih bilo raznih ukazanja, dokaz su i poklon ci ili kako ih ljudi zovu piljevi (pilovi), mali sakralni objekti nekom svecu ili svetici. Razlog njihove gradnje stari su ljudi objanjavali "Tu se nekaj skazalo!" (Tu se neto Ako se neto ukazalo, to da je postojala i a uvijek netko Bilo bi dobro potraiti pored poklonaca ljudi su se obvezatno poklanjali (danas se kae pozdravljali) s Faljen Isus i Marija i prekriili. To i danas, naravno ne svi. 15 Prema kazivanju Zvonka antla iz Kv a tri Moji suvremenici, preteito Kvatre objanjavaju ovako: "Kvatri so saka tri meseca. Unda so posti. Slobodno se se dela, samo se mora postiti. Dok so Kvatri navek je nekvo loe vreme." (Elizabeta Horvat) "Kvatri so veljki posti. V kvatrenem tjednu je obavezno nekvo loe vreme, elj je hladno, elj je ded, elj je veter, nekvo zmeano vreme, obavezno. K vatri so jako veljki posti, elj je najveki post za Tri kralje, und a se ljudi poste i z marhom. I ivotinje se poste." (Terezija "Zna se da so K vatri glavni posti, elj je najglavnei post za Tri kralje dok se ljudi poste i z marhom. V kvatrenem tjednu je navek nekvo hudo vreme." (Franca Ujlaki) "Kvatri so strogi posti! Posti se za mrtve due kaj njim se olaka. tjeden so Kvatri. Kvatri bi bilji duhi. Pripovedalji so kaj v kvatrene dneve se ne nikaj vat, jer bo nekva v onoj hii v kojo se dojde (Katarina Mikulan) "Kvatri so veljki posti. Navek je loe vreme dok so Kvatri. Ne znam, K vatri so dok je pan Mesec?" (Terezija Matotek) "V kvaternem tjednu je navek zmeano vreme: ded, veter, megla, tak nekak. " (Julijana Mikulan) "Dok se veter zabuhaval v ljesa, und a so staramama reklji: 'Je, kvaterni tjeden je!'" (Terezija "Kaj so Kvatri? Unda so posti. I nekvo hudo vreme je, promjenjivo!" "Kaj so Kvatri? Znam da so tiri pot na ljeto, a kaj so Kvatri ne znam, ne znam se izraziti. Sveci so ne, a unda je post, mi se i unda je loe vreme, tak nekak." (Marija "Kaj so Kvatri, ne znam. To mene asocira na neto rijetko. Zna kak se velji: Ah, dojde sake kvatre! To dojde rijetko. Ili to so znalji za onoga koj nemre, zna, one stvari: Ah, on more 38 Trngo(li !Irmtskc lIlitologije samo sake kvatre! Samo to znam." (Jelica Orehovec) Zanimljivo na kvatreni tjedan mi je Andrija Lisjak: "Na kvatreni tjedan je naa strina Ljesjakova, soseda, jahala metlo na krianjo oko krinoga dreva. I to na kvatreni petek, i to v jutro rano, u svitanje. Vrtno metlo si je dela med noge i jahala je pet krogi oko krinoga dreva, tu blizu nae hie. To se dobro to sem videl. To so i si drugi ljudi vidlji i za njo so reklji da copra. Reklji so da je copernica. Na gruntu pak je obrnola stroganjko (drvenu posudu) i pazila jo je. Nito je ne smel videti kaj je spod struganjke. Mi smo, deca, jempot njo pazilji i dok je ona odila v hio, fljetno smo otkrilji struganjko i vidlji smo da je sp od stroganjke kri, napravljeni od Tak znam kaj je bilo spod struganjke i kaj je to ona pazila. Na kvatreni tjeden je ona obavezno resprestirala plafte na vrto. I v kvatrenem tjednu je ona obavezno dola nekaj prosit. Bilo kaj je prosila, makar iglo, elj konca, glavno da je nekaj prosila. To se Azakajje ona to delala, to ne znam." Franciska Mor prisjetila se svog djetinjstva i djedove "Meni so starijapa, dok sem bila mala, pripovedalji. Jen svetec, ve ne znam koj, elj mi se sveti Mihalj, je na nebu vagal due. Tak je on jempot vagal jeno duu i prevagnoi je ljevi kraj, a to je ne dobro, za pekel. Unda je devica Marija rekla: malo, vai jenkrat, ta dua je za se kvaterne poste postila.' I on je vagal drligipot. Marija se nagnola nad vago i njena jena soza je na desno stran, i ve je prevagnolo na desno, a to za nebo, za raj. Tak je dua bila spaena. To so starijapa pripovedalji. " Vrlo razgovjetno o Kvatrinza mi je i Ana (J ana) "Kvatri so tiri pot na ljeto, i to po tri dni: sreda, petek i sobota. I to so strogi posti, a v petek je najstroi (post i nemrs), nikaj jesti. Na Kvatre so ene biljilje v Delje so v i und a so z vodom poljivalje pepel i tak se naprajilljug i unda so z ljugom pralje, naljivavalje so ga v tak se pralo. Unda pak so ilje v plajit kaj ljug zije vun, Kvntri 39 kaj je bila ljepa bela. Ja sem od stari ljudi kaj so pripovedalji kaj se dogodilo negda. Jempot dok je hmrl jen i on je kak si mrtvi ljeal domaj v raki, a oko njega so bilji ljudi, verestovalji so. Najempot je mrtev mahnoi z rokom. Si so se zbesilji. Jeni so zilji vun, a jeni so itak ostalji, koji so se malo menje bojalji. Unda je po mrtev z drugom rokom mahno!. E, und a so se i ovi zbesilji i zilji vun, bilo ji je strah. A unda je doel jen k njim i pital: 'Kaj je, vuni ste?' Je, ovi so mo reklji: 'Mrtev z rokami mae.' 'A, je, idem ja nuter.' Doelje on nuter, k mrtvomo, i stoji kre mrtvoga. On tak mirno stoji i odjempot je jen Duh, nekov boanjski duh, odzgora rekel: 'Ti se ne mora bojati, ti si se postil za se Kvatre. Ti si se jedini postil za se Kvatre, tebe ne mora biti strah.' I neje ga bilo strah. Tak so pripovedalji. Elj mo je to d uh K vater rekel, elj koji drugi d uh, ne znam kak so te ljudi misljilji." Na moj upit jesu li Kvatri isto to i Trojaki Ana je odgovorila: "Zna kaj, i jeso i neso. Trojaki so jen duh, boanjski duh: Otec, Sin i Duh Sveti, to sem u pnika J anka i tak znam. A, K vatri pak so kak bi denes reklji, ne, praznovemi. " Sredinom 20. upnik kateheta Andrija zapisivao je narodne i vjerovanja u pa nije zaobiao ni K vatre. Njegov zapis donosim u cijelosti.16 "Kako se Kvatri odravaju svaka tri mjeseca, tj. oko zimskog i ljetnog solsticija i proljetnog i jesenskog ekvinokcija, to im je puk pridavao posebno i djelovanje. si Kvatre zamiljaju kao koji jau okolo osobito po da kanjavaju one koji su svojim dranjem i djelovanjem zasluili kaznu. U kvatrene dane ne smije se presti jer bi K vatri dolazili po straiti. U kvatrene dane ne smije se ni ivati, ni prati jer 16 Napominjem da koristi kratice za imena sela: Kot. je Kotoriba, je Dom. jc Domainec. 40 Trngovi hrvalske Illilologije bi se moralo te poslove obavljati i na drugom svijehl (Kot. Dom.). Ako se pokojniku odijelo u kvatrenom tjednu u nebo (Kot.). Opasno je nositi rublje oprano u kvatrenom tjednu jer u njega rado udari grom (Kot.). Kroz cijeli kvatreni tjedan ne smije se jer se u tom pojaviti trganje u glavi Tko se u kvatrenom tjednu ne pere i umiva toga vrag dri na lancu (Dom.). Tko ne posti i moli u kvatrene dane tomu Kvatri lako uzmu pamet (Dom.). U kvatrene dane cvatu novci. Nalaze se tamo gdje se zadrava divlji jogenj. U te dane treba na to mjesto kopati pa se zakopani novac. Moe ga se samo utke i na plenici (vrpci od enskog urca) Taj je posao najuspjeniji na kvatreni petak u pol (Kot.). Kao i u mlade dane tako isto i u kvatrene dane ne smije se voziti gnoj na njive, a ni u stupi ne smije se jer bi Kvatri dolazili uznemiravati i shlpa bi sama tukla po (Kot.). U kvatrene dane ne smije se po vodu na bilo bunar jer se moe vrlo lako dogoditi kakova bolest. Kruh koji se u kvatrene dane brzo se pljesnivi (Kot.). U kvatrenom se tjednu moe lako dozvati pokojne. U kvatreni petak treba na groblje, nabrati kosti i na ih metnuti kuhati. Kad se kosti vreti, pojavit se pokojnik kojega elimo. U vezi s time pripovijeda se, na iroko poznata kako je ena dozvala svoga pokojnog mua. Nastao je rat i mu jedne ene, kao toliki drugi, otiao u boj. Vratio se nije. je mnogo plakala. Jednoga dana dola je neka ena, najvjerojatnije kakva Ciganka, i savjetovala siromanoj eni neka u kvatreni petak ode na groblje i nabere kosti i neka ih kuha u kotlu. Kada se budu kosti Kvntri 41 vreti, pokojnik se kosti kuhaju dotjerat ga ivoga ili mrtvoga. ena je tako Kada su kosti vreti, neki nevidljivi glas pojavio se na vratima i samo joj je zaelio dobru Ona je dalje kuhala, glas se pojavio i drugi put. Ona je i dalje kuhala kosti. Tada se najednom pojavi njezin mu i pozove je da se brzo spremi i s njim u njegov novi dom. Ona je bila brzo gotova sa spremanjem kod nije zaboravila uzeti i veliko klupko konca. Mu ju je posadio pred sebe na konja i oni su poput vihora poletjeli k njegovom novom domu. Kad bi doli na granicu koje nove drave, on bi napomenuo: 'Oj, svijetli kak bijeli dan, ali da ivi s mrtvim putuje. Je li te draga strah?' 'Kak bi me bilo strah kada draga s dragim putuje.' Tako su preli granice sedam carstva. Najednom on zakrene u jedno groblje do jednoga otvorenoga groba. On joj kae da je to njegov novi dom. Oboje s konja i on joj zapovijedi da prva u grob. Ona se dosjeti jadu u koji je zapala te je znala da je rastrgati to ga je uznemirila u grobu. Zato ona njemu kae neka on ide prvi u grob, a ona njemu dodavati svoje stvari. togod mu je dala on je sve s mjesta pretvorio u prah. N a koncu mu je dodala klupko konca s kojim se on malo dulje pozabavio. Ona je dotle pobjegla u oblinju Tu se zavukla u jedan kut i to se dalje dogoditi. U je leao na odru jedan drugi mrtvac. Za koji doletio je njezin mu na vrata ali dalje nije mogao jer je to bilo mrtvaca koji je leao na odru. Mu je stao zaklinjati onoga na odru neka mu otvori vrata. No, ovaj mu odgovara da se ne moe dignuti jer su mu zavezani palci na nogama. Jadna ena molila je arko onoga na odru da je spasi. No, on joj kae da je da se digne, ali mu ipak doputa da je uzme u zatitu zbog toga to je postila tri kvatre. Stoga neka mu 42 Trngo(li IIrvatske lIlitologije razvee palce na nogama. Kako je njezin mu htio silom provaliti u ovaj se na odru digne i poleti prema vratima i sukobie se na pragu i borili su se dok nisu zapjevali jutarnji pijetlovi. Tada je jedan pao s jedne strane, a drugi s druge strane praga. ena je od straha zamrla i takvu su je ujutro nali u jednom kutu Uputili su ju natrag njezinoj Ona je trebala do tako dugo dok nije sva posijedila" [s.a.] NZ 132:32-33, istaknula M. Novak). Prema ovom zapisu iz sredine prolog i prema naim istraivanjima, makar samo na primjeru Donje Dubrave, moe se da su vjerovanja u kvatre kao duhove gotovo Na temelju vidljivo je da su kvatri, post i mrtve due bili u uskoj vezi. K vatreni post je pomogao: 1. dui koju je vagao sveti Mihovil - "suza je pala na desnu stranu" Franciske Mor); 2. koji je doao pogledati mrtvaca - "naj se bojati" Ane 3. u pak mrtva dua uzima u zatitu enu "zbog toga to je postila tri kvatre". Osim toga, narodni nam je (u donio jasnu poruku - mrtve due treba pustiti na miru pa makar to bile i najvoljenije osobe. su se u narodu takve i nije to dananji gotovo svi, kvatre povezuju s postom. No, i crkva u kvatrene dane naglaava post. Andrija zapisao je da su kvatre ljudi zamiljali kao (osobe). Dakle, stroga duha, mitska koja dolaze praviti red. Posebice se brinu za due, jer treba obvezatno postiti u kvati;ene dane, a post je due i tijela. Ali, treba postiti i za mrtve due (kazivanje Katarine Mikulan) da im se olaka spokoj. Da su kvatre ljudi zamiljali kao duhove, danas zna samo starija generacija (Mikulan, Napisa o Kvatril1la u literaturi gotovo Kvatri 43 da nema. Jedan smo ipak nali u knjizi Adajkinja iz Manite Drage. Autorica spomenute knjige Vesna pie da se vjerovanje u Kvatre izgubilo jo u prvoj polovici 20. te da mlada generacija vie ne zna za i vjerovanje u personificirane Kvatre, koje mogu ljude razbiti u prah". Zatim da se ponegdje vjerovalo kako Kvatre driju svet (Samobor), i da se u te dane starije ene po selima jo dre zabrane svakog rada iglom i Nadalje, autorica "Kvatre nisu u predajama definirane, ali se uvijek o njima govori kao o personificiranim silama s kojima se ne smije razgovarati, jer je opasno po ivot ... " 1989:117). Prema kazivanjima, kvatre dolaze puta godinje i djeluju tri dana. Kvatrene dane biljei i kalendar. Tako npr. za 2004. godinu, prema kalendaru, kvatre su bile: u oujku: 3. (srijeda), 5. (petak) i 6. (subota), u lipnju: 2. (srijeda), 4. (petak) i 15. (subota), u rujnu: 15. (srijeda), 17. (petak) i 18. (subota), u prosincu: 8. Bezgreno BMD (srijeda), 10. (petak) i 11. (subota). Tjedan u kojem dolaze kvatre ljudi zovu "kvaterni tjedan". U Istri, u buzetskom kraju, prvu korizmenu nedjelju ljudi zovu kvaterna (v. 1997:33). Zanimljivo je da kvatre nikad nisu u pa tako kvatre nisu tri dana zaredom, se jedan dan Zato je tako, ne zna se. Zanimljivo je i to to su sva dananja kazivanja o Kvatrima povezana s loim vremenom (snijegom, kiom, maglom, vjetrom ... ). Zato je tako, zaboravilo se. I opet, Andriji imamo odgovor na to pitanje. je zapisao i "U i susjednim narodnim pripovijetkama mnogo se govori o 4 mukarca, koji su zapravo 4 personificirana vjetra ili kvatra. Oni hodaju odnosno jau zajedno po svijetu. Kada se za vjetrovitog vremena ili u vrijeme bilo kojih kvatra po 44 Trngol'i I1rmtske mitologije topot konja 4 to se uvijek javljaju vjetrovi s 4 strane svijeta ili 4 Kvatri ... " NZ 120:30, naglasila M. N.). Kako su, prema zapisima, Kvatri duhovi koji dojau puta godinje kanjavati one koji svojim dranjem zasluuju kaznu, moe se pretpostaviti da kanjavaju neposluh (npr. nepotivanje posta) prirodnom nepogodom, tj. loim vremenom. da su Kvatri i personificirani vjetrovi, moe se pretpostaviti da imaju neke veze s Gromovnikom - Perunom. Moemo se i zapitati jesu li Kvatri Perunovisinovi. I to nije Moe se pretpostaviti da je puk duha Kvatra koje je zamiljao kao a koji su puta godinje dolazili kanjavati neposlune, personificirao i u kraljeve. se pitanje jesu li u Slavoniji prvotni ophod ari pod nazivom kraljevi na blagdan Duhovo, nastali kao spomen na stare duhove Kvatre. Moglo bi se misliti da su prvotni ophod ari obilazili selo na konjima (Kvatre su ljudi zamiljali kao kao to su na konjima jurjai u na Jurjevo obilazili selo. 17 bi se moglo pretpostaviti da su slavonski prvotni ophodari pod nazivom bili mukarci. To govori i sam naziv jer su Kvatri muki duhovi. slavonski ophodari zvani kraljevi zapravo su djevojke koje imaju na glavama muke eire oblikovane poput krune i u rukama (to se mukim rekvizitom) pa se u tom segmentu krije tajna tog duhovskog ophoda: na umu da je primjerice u razdoblju Vojne krajine ena u Slavoniji preuzela sve muke poslove, kako nas izvjetavaju nai moglo bi se misliti da se to odrazilo i na ... No, zasigurno su razlozi takvom znatno sloeniji. Valja ih traiti! Rekli smo da Kvatri dolaze puta godinje i djeluju po tri dana (srijeda, petak i subota), stoga nije da su 17 Marija se da su na Jurjevo ujutro grupice zvani jurjai na konjima obilazili selo. Bili su u bijele (takva je bila nonja), jahali su na konjima i obvezatno su stali pred u kojoj je bila djevojka za udaju. Tada im je netko donio malo vina ili rakije i jurjai su otili dalje.fIII"jai su na konjima obilazili selo gotovo do sredine prolog Kuatri 45 neki ljudi i Kvatre zamiljali kao tri, a ne personificirane osobe. Primanjem se slaviti silazak Duha Svetoga (Otac, Sin i Duh Sveti) i je da je taj novi Duh potisnuo stare duhove Kvatre. Zanimljivo je da je Dan slave Duha Svetoga (Duhovo) u kvatrenom *dnu. Zato nije to su neki stari ljudi, koji nisu bili o vjeri, mislili da su Kvatri i Trojaki jedno te isto. Medardo Ima godina, kao to je to bila 2003., kad se na blagdan Duhovo (Trojake) slavi i sveti Medard. Nije svake godine tako jer je Duhovo tzv. blagdan koji se prema Uskrsu, pedeseti dan poslije Uskrsa, a sveti Medard uvijek se slavi 8. lipnja. No, Medardovo j e u vijek b lizu Duhova. Tko je sveti Medard u narodu zvan Medardo? U francuskOj enciklopediji pie: "Biskup Medard (+ 560. g.). Njegov je blagdan 8. lipnja. je u Vermondois. Svoje studije je obavio u gradu koji je poslije dobio ime Saint-Quentin (u pokrajini Aisne). Postavi biskup toga grada prenio je biskupsko sjedite u Noyon. Djelotvorno je radio na pokrtavanju sjeverne Galije. Oko njegova groba u Soissons poslije se izgradila glasovita opatija sveti Medardo. Oko njegova ivota stvorila se legenda. U toj legendi postoji jedno predanje ili tradicija iz 18. koja s njim povezuje blagdan rua, kad su djevojkama stavljali krune od rua na glavu" (Theo, l' Encyclopedie cahtolique pour tous 1992:102, stupac b ic). 18 Dakle, Francuzi su stvorili oko Medarda legendu koja ga povezuje "s blagdanom rua, kad su djevojkama stavljali krune od rua na glavu". Hrvati ga pak, povezuju s kiom. U svim krajevima Hrvatske poznata je "to sveti Medardo daje, to dana traje!" Moda i u Hrvata postoji legenda o Medardu i blagdanu rua jer u junoj Hrvatskoj Duhovo zovu Rusaije. O tome pie Gavazzi: "U junoj pak Dalmaciji naziv je Rusaije koji se izvodi od lat. rosalia, dies rosne, kako su se zvali dani i poduja u svibnju ili lipnju jo u doba pa je to ime i poslije zaostalo batinjeno, i donekle uloga rua (koje su se u rimsko doba stavljale na grobove i dijelile gostima a poslije npr. u Siciliji 18 S francuskoga prevco o. Vladimir Horvat, kojcmu najtoplijczahvaljujem. Moderato 47 bacale u crkvi na taj dan, zvan pascha rosata). To je nae ime Rusaije na kraju u vezi i s nie spominjanim rusa(j)lijama, koji su po istom ovakvom nazivu Duhova dobili to ime" (Gavazzi 1988:71-72). Francuski Medard je, po miljenju o. Vladimira Horvata, kod nas dobio etimologiju - Medardo. Korijen imena Medardo od med. Kako se med povezuje s valja i o tome neto Mnogi, starija generacija, imaju ljudski odnos prema su kak svete, kak njih se ne smije ubiti, na njih se ne smije vikati, niti mahati! Tak su nas - se Marija Novak r.1926. u eljeznoj Gori imaju duu, samo imaju duu kak - Milka Prevendar iz Moslavine. Gavazzi pie da su se bavili "vii" slojevi drutva i da su seljaci sjeverne Europe odrali tu tradiciju do naih dana (v. Gavazzi 1978:15). U simbola moemo "U starim kulturama (Egipat) je simbol kraljeva koja se povezuje sa znakom groma. Srednjovjekovni autori govore o je simbol Duha Svetoga ... na drutvenoj razini simbolizira gospodara reda poretka, kraljeva ili cara, ar i hrabrost. Bliska je prosvjetiteljskim junacima koji i uspostavljaju sklad" (Chevalier i Gheerbrant 1983:486-487). Mislimo da Medardu nije odabran dan slave 8. lipnja jer oko tog datuma "vrti se" blagdan Duhovo, u narodu zvan Trojaki i Rusaije blagdan rua. Medarda se u Francuskoj povezuje s blagdanom rua, a Hrvati ga uz blagdan rua povezuju i s prognozama vremena. 48 Tragovi hrvatske mitologije "to Medardo daje, to dana traje!" U naoj slubenoj literaturi moemo, ostalog, "Prema vjerovanju ako na Medardovo pada kia, bit kiovito 40 dana. 'Sveti Medard to nam daje, 40 dana traje.' Zato ga slikaju s orlom iznad glave koji ga velikim krilima titi od kie" (Depolo 1997:49). Poznata narodna "to Medardo daje, dana traje!" povezana je s Vjeruje se da ako na Medardovo, 8. lipnja, pada kia onda padati dana, a ako je sunce onda dana biti vrijeme. U svezi s Medardom zapisao je Vladimir Kapun: "Sveti Medardo kaj nam daje, dana traje. Ako je tog dana lijepo to je dobro; ali ako je runo, onda je zlo i naopako jer se od dugotrajnih kia sijeno suiti niti etva spremiti. Medardov ded na saku tablu sena vudri! je na Medardovo ded, onda krii rasteju" (Kapun 1971 :191). Znakovito vjerovanje u svezi s vremenom donosi i Lidija Bajuk. Ona pie: " ... kia koja pada na Uskrs i Duhovo padat i narednih dana ... " (Bajuk 1999:144). U ovom vjerovanju umjesto Medardova spominju se blagdani Uskrs i Duhovo, ali se ,spominje i dana koja se pripisuju Medardovom djelovanju. Zato ba dana? Moda se ta vjerovanja s biblijskom o potopu kad je Noa sa svojim sinovima i svime to mu je Bog naredio uao u korablju, jer tada je: "Pljusak na zemlju padao dana ... " (Katelan i Duda 1968:5). Iz literature o Medardu ne moemo saznati zato se upravo njemu pripisuje ovakva vremenska prognoza u svezi s kiom. No, narod ima svoje objanjenje. U Pod ravini se "Bila je sua i Medardo je izmolil Boga kiu. I unda je Moderato 49 dana padala kia, ne samo u Podravini, svuda. I onda su ljudi rekli: 'Medardo bo prodal se ambrele!'" objanjava Marija Milka Prevendar iz Moslavine pak "Kad je Bog davao zaduenja, ti bu to, ti bu to, onda je Medardu rekel: 'Ti bu daval kiu! Kad budu ljudi prosili kiu, ti bu daval kiu!' Medardo je bil stari i nagluhi pak je 'Kad budu ljudi kosili.' I tako je daval kiu kad su ljudi kosili, dana". nalazimo kod Zvonimira Toldija koju je zapisao u Slavoniji. Prema njegovu zapisu, ljudi u Brodskom Posavlju Medarda nazivaju Nedardo. Evo Toldijeva zapisa: "Nedarda u raj doo (zato, to ne znamo, al sve svoje zato ima), bija jako star i reuma ga i ruke mu trepile, a Sveti Petar sto butabirat, ta kaki posal tom dat? Nema ni u raju plandovat, tamo je taki sistem, sve svoj red ima. Morda jo, eto samo u raju, reda ima, barem tako se misli, al potljam. U raju dok treba radit se mora, zato, 'ne babe ta i oltare liu i raj mole, nek ne misle da u raju skrstiv ruke samo na kaki oblak sjest, ogovarat, kavu pit, pa i pinit, kad i'stisne, po nama ta po voj zemlje jo odamo. Al vrnimo se Nedardi. Kad on, kako smo rekli, u nebo doo, Sveti Petar u smisli i kaza mu ta radit, dade mu radni raspored. Kaza mu, kad ljudi budu kiu prosili nek on s tim upravlja i vrpa. Nedarda, ko staro i fajn gluv bija, pa razumi Svetog Petra da liferuje kiu kad ljudi budu kosili, a ne kad budu prosili, svece molili. Zato uvik pada kad se i livade kose. Nedarda kroz oblake proviri, vidi ljudi kose (a savjestan je radnik bija, svaka mu kapa dole) pa privrni na zemlju jedno bure puno kie. Eto ti belaja, vidite kako se samo zbog rad jedne ako je okreni (prosili kosili), sve okreni. ( ... ) 50 Tragovi hrvatske mitologije Od Svetog Nedarde ima jo jedna zgoda, ba i ni zgoda za kazat, al kad nas je vako zaguljijo, kaza' je. Nek se zna. Nedarda se u uneredijo, al poteno. Grstionica-grstava, to se tako kae, pa bijo svetac il dua. I, kad se uneredijo objesijo je na tarabu da ji kia opere. dana je ljevalo dok su se istom te njegove uneredite oprale. Zato, kad o Nedardi stanu kie padat, svit kae: 'Sad se peru Nedardine (Toldi 1994:29). Prema narodnoj pri5i Milke Prevendar iz Moslavine, Bog je upravo Medarda obvezao za kiu, a prema ovoj iz Slavonije to je bio Sveti Petar. Zapravo su istovjetne. Dakle, Medardo je bio star i nagluh kad je dobio tu i zato je zbrkano vrijeme. je da se u toj ne radi o francuskom biskupu Medardu. O je onda Ostaci kulta Peruna u Hrvatskoj Mitolozi se slau da je boanstvo koje vlada gromom, munjom i oblacima bilo poznato svim Slavenima i da se zove Perun. Pretpostavlja se da je ime Perun postojalo jo u doba slavenske zajednice i da su ga nai preci donijeli sa sobom na ove nae prostore. Ostaci kulta boga Peruna se najvie u topografskim nazivima. Milenko Perunovih svetita na bive drave Jugoslavije, za Hrvatske zapisao je: "Perun u Istri je brdo (881 m) koje je oko 4 km od obale Istre a na severozapadu od Drage. je da se jedno mesto pod tim Perunom, prema severu, zove je na tom mestu nekada vren kult i da su tu prinoene rtve (stslov. treba = rtva). U predelu Poljicima, od Splita, je brdo Perun, u sastavu sela Postrana. Ispod tog Peruna potok rnovica. Taj Perun je jedno od mesta u tom kraju na kom, po narodnom verovanju, borave vile (Jedan potok ispod Peruna zove se Vilar).19 Ovo brdo Perun pominje se u jednoj latinski pisanoj ispravi iz 1090. godine: vinea in Peruno (vinograd na Perunu)?O To je o starini i o postojanosti ovog topografskog naziva. Pominje se i u XV veku. Uzgred da pomenem da je taj Perun isti objekat koji neki pisci pominju kao 'Pirun Dubrava u Hrvatskoj', po navodu GSUD, IX, Beograd 1857, 136, gde je to ime dospelo iz ruke!" 1971 :75). O Perunovom svetitu u Istri u najnovije vrijeme pie Radoslav Njegov tekst pod nazivom "Perunovo svetite nad u svjetlu toponimije i topografije" govori da ustroj toga svetita odgovara strukturi drugih Perunovih svetita u Slavena 2006:41). 19 se na izvore: F. "Poljica". Zbornik za narodni ivol i (ZNZO) 8, 1903:185, 190; te Pilar (1931:70-71). 20 F. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia. Monumenta, VII, Zagreb 1877:153. 52 Tmgovi hrvatske mitologije Vjerojatno u Hrvatskoj ima jo toponima s imenom Perun koji nisu zabiljeeni u kartama. Bogu Perunu Slaveni su prinosili rtvene ivotinje. "Najstariji izvjetaj o rtvenom biku je delo Prokopija Cezarijskog (VI v.). On saoptava da su Sloveni verovali u vrhovnog boga gromovnika i da su mu rtvovali bika i druge svete ivotinje" (Tolstoj 2001:27). su svi Slaveni tovali drvo hrast koji su povezivali s bogom Perunom Gromovnikom. Pod hrastom su obavljali razne obrede. Hrastove ume smatrali su svetima. Juni su Slaveni u glavnom kalendarskom obredu koristili hrast za badnjak (Tolstoj 2001:567). Hrvatski etnolog Tomo u knjizi Vjerovanja o u Hrvata pie da je u junih Slavena naziv Badnjak (dan prije prema ruskim mitolozima Ivanovu i Toporovu u svezi sa sanskrtskom ahi budhnya koja zmiju ili zmaja koji boravi u korijenu hrasta (v. 2002:62-63). Kod Hrvata se paljenja badnjaka (hrastovog panja) zadrao do danas. Naime, i danas se ponegdje u badnjoj staviti na vatru hrastov (panj). U ne tako davnoj prolosti neki su na badnju donosili hrastovu granu u sta vili jeu kut sobe i okitili. To su gotovo do sredine prolog U novije vrijeme donosili su borovicu ili bor.21 To i danas. U slavenskim jezicima i dijalektima hrast se naziva i dub. Zato su se i hrastove ume nazivale dubrave. Ostatak tog nazivlja nalazimo u stihu: "Turki robe zelenu dubravu" iz poznate narodne pjesme iz Vjerojatno su i naselja okruena hrastovim umama dobila naziv Dubrava. Kult slavenskoga; boga Peruna kod svih junih Slavena prenesen je na svetog Iliju. 21 Prema kazivanju Roze Varge iz Donje Dubrave. Njezin otac je donijeti u na Badnjak hrastovu granu. Ostaci kulta Peruna 53 Ilija prorok, 20. srpnja Slubena literatura koja se, naravno, temelji na Bibliji (S tarom zavjetu), o Iliji, proroku koji se slavi 20. srpnja, donosi: "Bog poalje Iliju da opakom kralju Ahabu (oko g. 860. prije Krista) navijesti veliku suu. Pred srditim Ahabom, koji je poubijao sve izraelske i irio tovanje krivih bogova, Ilija se morao skrivati ... N a gori Karmelu pred Ahabom i mnotvom naroda priredie dva junca na dva rtvenika. Tada Ilija 'Sada prizovite vi svoje bogove a ja prizvati svojega Boga Jahvu. Onaj koji pusti oganj na rtvu pravi je Bog.' I Baalovi vikati od jutra do podne: 'Baale uslii nas!' Ali odgovora nije bilo. Ilija im se rugao: moda vam bogovi spavaju!' Aoni su jo vikali i noevima se parali. Pred Ilija oko svojeg rtvenika iskopa jarak, sve poli s puno vode i pomoli se: 'Jahve pokai danas da si ti Bog Izraelov!' Tada padne oganj s neba, spali rtvu na rtveniku i osui vodu u opkopu. Sav narod padne na zemlju 'Jahve je Bog!' Nakon toga se Ilija pomoli za kiu i padne obilna kia. Kad je dolo vrijeme da Ilija sa Zemlje, povede sa sobom Elizeja, do rijeke Jordana, Ilija udari platem po vodi i ona se rastavi na jednu i drugu stranu te po suhom. Ili su dalje i odjednom se pojave ognjeni konji i Ilija se s njima dizati prema nebu" (Depolo 1997:12). Narodna vjerovanja u svezi sa svetim Ilijom nadasve su matovita. Neka je zabiljeio upnik Kako su njegovi zapisi jo uvijek u rukopisu, zapis o svetom Iliji donosimo u cijelosti. ovdje pie o Kotoribi (Kot.) i Maloj Subotici (M. Sub.): "U postoji legenda kako je sveti Ilija postao od vraga. Vrag je, naime, vidio kako je Bog od zemlje napravio Vrag je isto htio da ima nekoga tko ga sluati i tko ga slaviti. Zato je i on napravio tijelo od zemlje kako je vidio Boga. No, nije mu mogao udahnuti duu i uliti mu ivot. 54 Trngol'i IlI"1ntske l1litologije Po tome je vrag spoznao da je za stvaranje ljudskoga ivota potrebna Boja Pod svaku je cijenu vrag htio imati svojega Vrag se poniziti i zamoliti Boga da oivi njegova Bog ga je od takove elje jer mu biti na veliku neugodnost i tetu. No, vrag nije odustao od svoje namjere. mu je Bog udovoljio elji i oivio Iliju. Bog je obavezao Iliju da mora odasvud ganjati vragove u pakao. Od toga Ilija ganja munjama na vatrenim kolima sve u pakao. Vragovi ga se boje i pred njim bjee kao pred svojim neprijateljem. Kad god jako grmi i sijevaju munje vjeruju da se Ilija vozi na vatrenim kolima i ognjenim strijelama ganja vragove. Uz ovo vjerovanje postoji i drugo, kako je Bog stvorio nebo i duu, a vrag svijet i tijelo. Osim toga se pripovijeda kako je vrag Bogu oteo svijet. Radi toga je nastala borba Boga i vraga. Ta se borba kad grmi i sijeva. Tada Ilija po nalogu Bojem *ra vragove na vatrenim kolima s ognjenim strijelama. No