MEDIJSKA KULTURA1. MEDIJIPoruka ili informacija je sadraj koji poiljatelj alje primatelju uz pomo nekog medija: znaka, govora, pisma, glazbe, pokreta. Proces prenoenja poruke nazivamo priopajnim procesom (komunikacijom), a sudionici toga procesa su poiljatelj koji alje poruku putem nekoga medija i primatelj koji poruku prima. Poiljatelj i primatelj sporazumjet e se ako razumiju nain oblikovanja poruke i mogu rabiti medij kojim se ona prenosi. POILJATELJ INFORMACIJA / PORUKA Sredstva kojima se usmeno ili pismeno priopuju poruke na posredan nain nazivamo medijima ili prijenosnicima poruka, odnosno sredstvima komunikacije (priopavanja). Prema vremenu njihova nastanka medije moemo podijeliti na klasine ili tradicionalne (knjige, novine, asopisi, broure, plakati) i na moderne ili suvremene (film, radio, televiziju i raunala). Prema osjetilima kojima primamo informacije medije dijelimo na vizualne (poruke se primaju osjetilom vida, npr. tiskovine), auditivne (poruke se primaju osjetilom sluha, npr. radio) i audiovizualni (poruke se primaju i vidom i sluhom, npr. film i televizija). Masovni mediji su sredstva prenoenja poruke velikome broju ljudi istodobno. Dijelimo ih u dvije skupine: tisak (novine, knjige, asopisi, stripovi, plakati, letci) i elektronski mediji (film, radio, televizija, raunalo). Sporazumijevanje sredstvima masovne komunikadije ukljuuje i temeljna pravila uljudnoga sporazumijevanja te zabranu zlonamjernih postupaka koji ugroavaju osnovna ljudska prava, dostojanstvo i privatnost poiljatelja i primatelja poruka. PRIMATELJ

ZA RADOZNALCELJUDI SE SPORAZUMIJEVAJU: 1. nejezinim znakovima: a) ometnim, dimnim, Morseovim, svjetlosnim znakovima b) tijelom: izrazom lica mimikom, pokretima ruku gestama, pokretima i dranjem, plesom, nainom hoda 2. jezikom: a) govorom b) pismom JEZIK Jezik se razvio u pretpovijesno vrijeme usporedo s razvojem ljudskih radnih sposobnosti i miljenja zbog potrebe meusobnog komuniciranja meu ljudima. Najprije su nastali glasovi, pa rijei i reenice, a zatim jezici kojima govore pojedini narodi. Danas se u svijetu govori oko 5000 jezika (bez dijalekata), a smatra se da ih je toliko i izumrlo. PISMO Prvo pismo nastalo je u razdoblju 4000.-3000. g. prije Krista. Prva pisma nastala su u Mezopotamiji (klinasto pismo) i u Egiptu (hijeroglifi). Dananja su pisma glasovna, slogovna i slikovna. Najproirenija glasovna pisma jesu latinica, irilica i arapsko pismo, a nastala su tako da se za svaki glas rabi jedan znak. Slogovna pisma jedan znak rabe za jedan slog (pisma na podruju Indije, Indokine i u nekim istonim zemljama). Slikovna pisma za pojedine rijei rabe slike (kinesko, japansko, korejsko pismo). Danas Hrvati piu latinicom (tzv. gajicom), a u prolosti su pisali i glagoljicom i hrvatskom irilicom (bosanicom). PAPIR Papir je tanka plosnata tvar od drvenastih vlakana, ljepila i boje. Otkrili su ga Kinezi u 2. st. poslije Krisa, od njih preuzeli Arapi u 8. st., a u Europi se poeo rabiti u 13. st. u Italiji. U staro doba, prije uporabe papira, pisalo se na kamenu, ivotinjskim koama (pergamenama), glinenim ploicama ili materijalu od biljeke papirus (u starome Egiptu). IZ POVIJESTI NOVINA Prve tjedne novine izale su u Firenci 1597. Prve dnevne novinebile su Daily Courant (London, 1702.). Prve hrvatske novine: a) na latinskom: Ephemerides Zagrebienses (Zagreb, 1771.) b) na hrvatskom i talijanskom: Kraljski Dalmatin (Zadar, 1806.) c) samo na hrvatskom: Novine Horvatske (Lj. Gaj, 1835.)

2. TISAKTisak je zajedniki naziv za proizvode namijenjene javnom komuniciranju koji se tiskaju u tiskari na papiru. Tiskovina je pojedinaan naziv za takav proizvod. Za postanak tiska bili su potrebni jezik i pismo, papir i tiskarski stroj. Tiskarski stroj razvio se iz pokretnih slova koja je prvi izumio kineski kova Pi eng (1041. g.). No tiskarski stroj pomou kojega je nastao tisak izumio je Nijemac Johanes Gutenberg i 1455. tiskan na njemu prvu tiskanu knjigu u povijesti (Biblija). U 19. st. tiskarstvo se usavrava pronalaskom parne tiskarske pree i rotacije, a zatim elektrinim stojevima. Prva hrvatska tiskara osnovana je vjerojatno u likome selu Kosinju, i pretpostavlja se da je upravo u njoj tiskana prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. Danas tiskarski strojevi rade elektronski, pomou raunala. Postoji vie vrsta tiska: novine, revije, asopisi, stripovi, neumjetnika knjievnost, tj. rotoromani (ljubii, krimii, kaubojci), plakati, leci Publicistika je zajedniki naziv za sva izdanja (knjige, periodika) u kojima se objavljuju tekstovi s temama iz javnoga ivota. Publikacije su sva izdanja koja se objavljuju pojedinano ili periodino radi informiranja javnosti o nekoj tematici. Novine su tiskarski proizvod bez korica koji izlazi periodnino. Sadri tektove razliitih oblika i sadraja (vijesti, lanci, reportae, oglasi, intervjui). Prema sadraju koji objavljuju novine dijelimo na informativno-politike, zabavne i sprecijalizirane (koje obrauju posebne teme: portske, automobilistike, vrtlarske i sl.). Novine koje izaze svakoga dana nazivamo dnevnicima, one koje izlaze jedanput tjedno tjednicima, a one koje izlaze jedanput u mjesecu mjesenicima. Revije su bogato ilustrirani tjednici i polumjesenici. Postoje: politike revije (Globus, Nacional...), automobilistike revije (Autoklub...), revije za ene (Mila, Glorija, Tena...), vjerske revije i dr. asopisi za razliku od novina, imaju manje dimenzije, vei broj stranica i korice. Mogu biti: mjesenici, dvomjesenici, tromjesenici, polugodinjaci ili godinjaci. Godite ine svi brojevi jednog asopisa koji izau tijekom jedne godine. asopisi, kao i novine, mogu biti zabavnoga, strunoga, umjetnikoga ili znanstvenog sadraja. Razlikujemo stoga ope ili popularne asopise namijenjene najirem krugu itatelja i specijalizirane asopise poput knjievnih i znanstvenih asopisa koji su namijenjeni posebnom sloju itatelja. Plakati esto prestavljaju poseban medijski i umjetniki izraz, postavljaju se na javnim mjestima, a njima se javno najvaljuju kulturni i drugi dogaaji (kazaline i filmske predstave, koncerti i sl.)

Leci su listovi s tiskanim obavijestima namijenjenima javnosti koji se mogu dijeliti runo (na ulici, ispred javnih ustanova), bacati s visine (iz zrakoplova, s kunih krovova) ili umetati u potanske sanduie. Mogu biti politikoga (u nedemokratskih drutvima u njima se objavljuju informacije koje je zabranjeno objavljivati u novinama) i promidbenoga sadraja (reklamiranje raznih proizvoda). U prolosti su imali veliku ulogu u objavljivanju politikih ideja. Prve poznate letke objavio je Martin Luther 1517. godine najavivi u njima reformu Katolike crkve i protestantizam. Strip je pria ispriana skupinom crtea i tekstom. Kadar je sliica u stripu,najee uokvirena u kvadrat ili neki drugi geometrijski oblik.U pravilu (mogua i druga rjeenja) niu s lijeva na desno, i odozgo na dolje kako bi njihovo itanje bilo jasno. Kadar je odreen: a) planom - udaljenost objekata prema zamiljenoj kameri, ili oku crtaa ili promatraa: 1. opi - daleki plan, naglaava prostor vei od ovjeka: kua, trg, planina i sl. 2. srednji - cijela osoba ili osoba do koljena 3. bliski poprsje osobe 4. krupni - glava osobe 5. detalj-plan - pojedinost (detalj), npr. oko b) rakursom - kut pod kojim zamiljena kamera ili oko crtaa ili promatraa gleda u prizor: 1. gornji - pogled odozgo 2. normalni - u visini oiju 3. donji - pogled odozdo Tekst koji se pojavljuje u stripu jest pripovijedanje prie, govor ili razmiljanje likova te razni zvukovi i umovi. Dijalog se najee pie u oblaiu, ali moe biti i bez njega, ili na dnu kadra, ili ak izvan kadra. Razmiljanja likova najee su u posebnim, mjehuriastim oblaiima". Pripovijedanje radnje najee se upisuje pri vrhu ili dnu kvadrata, moe biti i uokvireno. Glasnoa zvukova ili govora moe se oznaiti interpunkcijom (npr. usklinicima), ali i veliinom slova, debljinom slova ili oblikom oblaia. este su i onomatopejske rijei (kljoc, bum, tres...), posebnim slovima upisuju se unutar kadra ili se unose u posebne oblaie". Iako je u stripu slika nepokretna, crte navodi gledatelja na zamiljanje pokreta (putanja tijela u pokretu, crte koje oznauju pravac kretanja i sl.). Vano je da se osjeaji junaka vide iz crtea (dignute obrve - ljutnja, podignuta kosa - strah...). Po sadraju stripovi se mogu podijeliti u skupine sline filmskih anrovima: humoristino-satiriki strip, povijesni strip, pustolovni strip, detektivski (kriminalistiki) strip, western strip, fantastini strip, vojniki (ratniki) strip, djeji strip, intelektualni strip, biografski strip i dr. Postoji i foto-strip ije su slike snimljene fotografskim aparatom.

3. MREA (INTERNET)Internet je mrea velikog broja raunala koja se nalaze diljem svijeta i povezana su na razliite naine. Ima li raunalo i modem, svatko moe pristupiti raznim informacijama koje se nalaze na bilo kojem od njih. Na taj su nain svima postale dostupne nevjerojatne koliine raznovrsnih podataka, tekstova, slika, raunalnih programa, glazbe, filmova... Ti se podaci nalaze na tzv. mrenim (web) ili www stranicama. Mrena stranica (web page) digitalni je dokument napisan u HTML-u, spremljen na posluitelju, kojemu se moe pristupiti koristei se preglednikom na jedinstvenoj internetskoj adresi. Da bi se pronaao i proitao eljeni sadraj, potrebno je znati adresu mrene stranice na kojoj se on nalazi. eljeni je sadraj mogue pronai i uz pomo raznih trailica - internetskih programa namijenjenih pretraivanju (Google). Portali su internetske stranice zamiljene kao poetne stranice u radu na internetu. Slino pretraivaima, kojima jako nalikuju, njihova je namjena olakati korisniku snalaenje meu obiljem informacija. Portali obino sadre dnevne vijesti, razliite praktine informacije, kataloge drugih mrenih stranica, mogunost pristupa razliitim internetskim servisima poput besplatne elektronike pote (e-maila), mogunost raspravljanja s drugim korisnicima o razliitim temama (forumi) i dr. Korisnik esto moe prilagoditi izgled portala vlastitim potrebama i interesima. Neki portali imaju openit sadraj, dok su drugi specijalizirani za odreena podruja (npr. kultura, port, gospodarstvo, glazba...). Portali, dakle, najvie nalikuju novinama ili asopisima, ali su prilagoeni brojnim dodatnim mogunostima koje ovaj medij nudi. Kako bi se javnosti pribliila kulturna, povijesna i znanstvena djela koja ine hrvatski nacionalni identitet, danas se aktivno radi na njihovoj digitalizaciji. Digitalizirana batina: http://www.nsk.hr/Heritage.aspx?id=25 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje: http://www.ihjj.hr/

POVIJEST STRIPA Strip se razvio iz pojedinanih slika kojima je ovjek prikazivao pojedine ivotne situacije. Prve slike zapravo su piljski crtei pretpovijesnih ljudi. Epske prie iz pretkolumbovske Amerike o vojskovoi i dravniku Tigrovoj Pandi, detaljno oslikane na traci dugakoj oko 12 metara, osamdesetmetarska tapiserija iz Bayeuxa na kojoj je detaljno slikama i tekstom opisano normansko osvajanje Engleske, staroegipatsko slikarstvo i pratei hijeroglifi, vitraji koji priaju prie o svecima i muenicima na katolikim crkvama irom Europe sve su to moe smatrati stripovima. Richard Felton Outcalt je u asopisima New York World i New York Journal poeo objavljivati anegdote o djeci iz irskog kvarta na Manhattnu. Glavni lik je bio jednozubi elavi djeak u nonoj koulji -The Yellow Kid, odnosno uti djeak. Povjesniari se uglavnom slau da epizoda "Veliki psei cirkus u McGooganovoj aveniji" objavljena 16. 2. 1896. oznaava poetak modernog stripa. Petci hrvatskog stripa nastali su u humoristikim listovima u 19. st. (Zvekan, Humoristiki list, Bi, uk, Vragolan, Osa i dr.). U njima su izlazili karikaturalni prikazi u slikama. Otac hrvatskog stripa jest Andrija Maurovi. 12. oujka 1935. g. zagrebaki dnevnik Novosti objavljuje prvi nastavak neega to su svojim itateljima predstavili kao "roman u slikama" prvi hrvatski strip Vjerenica maa. Od Drugoga svjetskog rata do danas najbolji crtai jesu braa Neugebauer, D. Vukoti, B. Dovnikovi, N. Dragi, O. Reisinger, I. Bednjanec, I. Kordej, K. Zimoni, D. Macan.

MREA World Wide Web [vrld vajd veb] (www) je 1991. godine izumio britanski programer Tim Barnes Lee dok je radio u vicarskom Laboratoriju za fiziku estica u enevi. Glavna je znaajka mree to to na njegovim stranicama svaki element (kakva rije, slika i sl.) moe biti veza za neku drugu mrenu stranicu. To se naziva hipertekstualnost. U posljednje vrijeme sve veu popularnosti imaju internetski blogovi - mrene stranice koje su svojevrsni mreni dnevnici u kojima autori kronoloki biljee svoja razmiljanja i stajalita.

4. KAZALITEKazalite ili teatar (gr. teatron = mjesto za gledanje) je posebno mjesto u kojem se odravaju kazaline predstave. Osnovni je oblik kazalinog izraza ivi govor, dijalog (razgovor izmeu likova) i monolog (govor jednog lika). Glumci govorom (dikcijom, bojom glasa, jainom i visinom glasa, sporim i brzim govorom), pokretima lica (mimika) te pokretima ruku i tijela (geste) iskazuju duevna stanja lika kojeg glumi, njegov odnos prema drugom liku, itd. Vana izraajna sredstva kazalita su i scenografija (izgled scene ili pozornice), kostimografija (izled kostima), rasvjeta i glazba. U stvaranju kazaline predstave sudjeluje mnogo ljudi. Glumce odabire i uvjebava redatelj prema didaskalijama (pisanim uputama to i kako neto treba izvesti na sceni) iz dramskog teksta. Redatelj je dua i glavno lice svake kazaline predstave koja se uvjebava tjednima, ponekad i mjesecima. Glumci doaravaju dramski lik, a temelj dramskoga djela je sukob meu likovima. Osim glumaca i redatelja sudjeluje i niz drugih kazalinih djelatnika: kostimograf - brine se za najprikladniju odjeu i kostime glumaca scenograf - brinu o izgledu i opremi scene (pozornice) majstor rasvjete - osvjetljuju pozornicu i svojim svjetlosnim efektima stvaraju njezinu aroliju majstor glazbe inspicijent - upuuje glumce na scenu kad je njihov red i brine se za pravilno odvijanje predstave apta - uskae ukoliko neki glumac zaboravi svoj tekst minker i frizer - dotjeruju vanjski, fiziki izgled glumca Predstave se izvode u, za to posebno izgraenim, zgradama. One se sastoje od gledalita (prostora za gledatelje), pozornice ili scene (mjesta za izvoenje predstave) te garderobe (prostora za glumce i ostalo osoblje koje sudjeluje u pripremi i izvedbi predstave). Pozornica je od gledalita odvojena kazalinim zastorom ije nam razmicanje ili skupljanje oznauje poetak ili zavretak cijele ili jednog dijela predstave (ina). A na pozornici se pomou kulisa stvaraju razliiti scenski prostori (mjesta) kakve zahtijeva radnja dramskog djela. Kulise se izrauju od razliitih materijala (drva, platna, stiropora, gipsanih ploa i sl.), a pomou njih nam vjeti i matoviti scenografi predouju vanjske ili unutarnje prostore. Zagrebaka djeja kazalita: Gradsko kazalite Trenja, Gradsko kazalite ar ptica, Kazalite Mala scena, Zagrebako kazalite lutaka

POVIJEST KAZALITA Prve organizirane oblike kazaline umjetnosti nalazimo u staroj Grkoj ve u 5. st.pr.n.e. U to je vrijeme jedan glumac (mukarac) glumio sve uloge u predstavi mijenjajui maske i odijevajui razliite kostime. Postupno kazalina se umjetnost razvijala u razliitim oblicima. Putujue su kazaline druine gostovale u dvorskim krugovima zabavljajui odabrane. Osim putujuih sviraa, pjevaa i ostalih lanova glumake druine, posebno su mjesto na dvoru zauzimale predstave u kojima su protagonisti bile dvorske lude. Kako se razvijao i mijenjao svijet, razvijala se i ova vrsta umjetnosti. Danas je kazalina umjetnost priznata usvijetu i dostupna svima. Glumci se koluju na kazalinim akademijama i profesionalno se bave tom umjetnou. POVIJEST RADIJA Radio nije stvoren preko noi. Prethodili su mu brojni izumi i eksperimenti u kojima su sudjelovali mnogi znanstvenici (Michael Faraday, Joseph Henry, James Clerk Maxwell, Graham Bell, William H. Preece, Nikola Tesla), ali kao zaetnika radiotehnologije povijest pamti ime Talijana Guglielma Marconija. On je 1897. ustanovio prvu "Marconi-stanicu" s dometom od 20-tak kilometara i 1901. uspio poslati SOS signal preko oceana. Do Prvog svjetskog rata radio se koristio uglavnom na brodovima, potama, u vojne i sline svrhe. Po zavretku rata naglo raste zanimanje za radio. Prva radiostanica na podruju bive Jugoslavije bila je Radiostanica Zagreb. "Halo, halo, ovdje Radio Zagreb" prvi se put ulo 15. svibnja 1926. Hrvatskom himnom i najavama ravnatelja dr. Ive Sterna i spikerice Boene Begovi u 20.30 sati prvi se put u eteru na srednjem valu od 350 metara ula Radiostanica Zagreb i od tada kontinuirano emitira program. Nedugo nakon poetka emitiranja poinju prva izvanstudijska javljanja u ivo, a ve sljedee godine poinje meunarodna programska suradnja s drugim postajama (SAD) i ivi prijenosi nogometnih utakmica i drugih sportskih dogaaja. 7. travnja 1927. emitirana je i prva hrvatska radiodrama Vatra Ive trepela. U prvim desetljeima radijske emisije i glazbeni program su se veim dijelom prenosili uivo, izravno iz studija. Za vrijeme NDH (1941.-1945.) postaja se zvala Hrvatski krugoval. Veliki je pomak u kvaliteti prijma programa ostvaren 29. studenoga 1949. kad je proradio srednjovalni odailja Deanovac.

5. RADIORadio je medij koji se osniva na elektronskom prenoenju zvukova. Izraajno sredstvo radija je zvuk, stoga je radio iskljuivo sluni ili auditivni medij. Radio se kao medij ostvaruje u obliku radioemisija koje emitiraju radiopostaje u okviru svog radioprograma. Programi pojedinih radiopostaja razliito traju. Velike radiopostaje emitiraju bez prestanka, a lokalne po nekoliko sati dnevno. Jo 1925. generalni direktor radiopostaje BBC rekao je da su osnovne zadae radija informirati, pouavati i zabavljati. S obzirom na postanak razlikuju se dvije velike skupine radioemisija: 1. PRODUKTIVNE - izvorno nastale za emitiranje na radiju (radiodrame, radionovele, radioreportae...) 2. REPRODUKTIVNE - ispunjene sadrajima koji nisu oblikovani iskljuivo za radio: vijesti, komentari, predavanja, recitali, razgovori, intervjui, izvjea, kritike, priredbe (koncerti, sportske utakmice), prijenosi sveanosti i dr. S obzirom na sadraj, emisije mogu imati umjetniki, kulturni, politiki, promidbeni, informativni, sportski karakter. S obzirom na nain nastajanja, emisije mogu biti unaprijed snimljene ili se mogu emitirati izravno/uivo. Na radiju se najee uju ove radiovrste knjievnih djela: 1) radiopoezija, 2) radioroman, 3) radioreportaa, 4) radiodrama. Radiopoezija i radioroman uglavnom se preuzimaju u izvornom obliku iz knjievnog stvaralatva i emitiraju interpretativnim itanjem. Radioreportaa i radiodrama postoje kao posebne radijske vrste s vlastitim pravilima pisanja i emitiranjem koje se piu izvorno za radio, a potom izvode s radioglumcima i uz pomo drugih radijskih izraajnih sredstava (glazba, umovi).

Radiopoezija se najee uje u okviru emisija o ivotu i stvaralatu pojedinih pjesnika. Radioroman je bio osobito popularan prije pojave televizije i emitirao se u nastavcima (kao danas tv-serije ili podlisci u novinama) u odreeni dan i sat. Djeje i obrazovne radioemisije: BIJELA VRANA (urednik M. Kuec) - etvrtkom na 1. programu Hrvatskoga radija u 17.30 IAK (urednik G. Kuec) - petkom na 1. programu Hrvatskoga radija u 17.30 GOVORIMO HRVATSKI (urednica S. unde) - radnim danom na 1. programu Hrvatskoga radija u 6.10 i 17.25 UIMO HRVATSKI - radnim danom na Hrvatskom katolikom radiju u 14 sati PRIA ZA LAKU NO - svakodnevno na Hrvatskom katolikom radiju u 20 sati KOLSKI SANDUI - subotom na Hrvatskom katolikom radiju u 10 sati PAMETNA PITANJA ZA PAMETNE GLAVE - srijedom na Hrvatskom katolikom radiju u 11 sati HRVATSKI NA SVAGDANJI - ponedjeljkom na Radiju Sljeme u 13.30 JEZINI SAVJET - svakodnevno na Radiju Sljeme u 4.30 KNJIEVNI UTORAK - utorkom na 1. programu Hrvatskoga radija u 11.05

6. TELEVIZIJANaziv televizija dolazi od grke rije tele (daleko ili na daljinu) i latinske visio (gledanje, vienje). Hrvatski naziv je dalekovidnica. A to je zapravo bit televizije? Zamislite sliku koja se rastavlja u sitne, sitne tokice koje putuju eterom, svemirom, kontinentima, da bi se u naem stanu ponovo spojile u sliku. udesno, zar ne? Televizija je predavanje i primanje pokretnih slika na daljinu elektronskim prijenosom. Zasniva se na izumu filma krajem 19. st i prijenosu slike elektromagnetskim valovima. Televizija spaja zvuk i sliku i danas je najutjecajniji medij. Televizijska slika nosi najpotpunije i najsaetije informacije koje snanije od bilo kojeg drugog medija djeluju na svijest primatelja. Zato se televizija s pravom naziva "osmom silom". Pri gledanju televizije iskoritavaju se dva svojstva oka. Jedno je tromost oka - uzastopno prenoenje jedne slike iza druge povezuje se u ovjejem oku u kontinuiran slijed slika u pokretu. Drugo svojstvo je otrina vida. Slika na zaslonu televizora sastoji se od niza vodoravnih linija. Kad oko promatra takvu sliku iz dovoljne udaljenosti, koja zavisi od otrine vida, ne zamjeuje svaku liniju pojedinano, nego sve linije stapa u jednoliku sliku. Televizijski program obuhvaa arolik izbor emisija - gotovo moemo rei da ima onoliko vrsta (anrova) emisija koliko je ljudskih interesa: portske, glazbene, kolske, poljoprivredne, literarne, ekoloke, politike, znanstvene, informativne, promidbene, vjerske Osim nabrojenih emisija, na televiziji su esti i razgovori u studiju (talk show), glazbeni spotovi, televizijske serije, a u novije vrijeme tzv. reality show. Televizijske emisije mogu, poput tiska, biti namijenjene cjelokupnom stanovnitvu ili regionalnom, odnosno lokalnom. To e ovisiti o vlasnitvu nad televizijskom mreom, o dometu programa i zakonima drave. Televizijske serije vrlo su gledani dio televizijskog programa, specifian za televiziju koja omoguuje gledanje iz dana u dan, iz tjedna u tjedan. Serijski film ili televizijska serija naziv je za skupinu filmova koji imaju jedinstvenu, zajedniku radnju i likove, fabula se zaplee kroz sve filmove, a rasplee u zavrnom filmu. Prema tome, serijski film zapravo je cjelovit film koji se sastoji od vie fiziki i vremenski odvojenih dijelova. Svaki pojedini film u njegovu sastavu naziva se epizoda. Model je proizvodnje serijskoga filma ustaljen. Svaki nastavak ima neku svoju priu, a zavrava napetom scenom koja izaziva zanimanje i elju da se pogleda i sljedei nastavak. Televizijske serijske mogu pripadati svim anrovima igranoga filma, iako najee pripadaju pustolovnom, znanstvenofantastinom, kriminalistikom, ljubavnom anru ili su pak filmovi drutvenih zapleta i spletaka u koje su utkani ljubavni odnosi, afere, ljudska beskrupuloznost i dobrota, kriminal i druge pojave koje odreuju odnose meu ljudima. Radnja se obino zbiva u krugu jedne ili vie obiteljskih sredina iji lanovi ulaze u raznovrsne meusobne odnose i zaplete. Radnja je najee smjetena u sredinama srednjega sloja, npr. u bolnice, odvjetnike tvrtke, restauracije, none klubove i slino. Junaci su TV serija ili krajnje pozitivni ili krajnje negativni, a sadraj je najee pojednostavljen. Sve to se prikazuje ima temelje u stvarnom ivotu, ali se uglavnom pretjeruje, kako u prikazivanju likova i dogaaja, tako i odnosa meu likovima. Upravo to zabavlja gledatelje.

Na 50. obljetnicu svog postojanja 15. svibnja 1976. Radio Zagreb poinje cjelodnevno emitiranje. 29. lipnja 1990. Sabor Republike Hrvatske izglasao je Zakon kojim je Radiotelevizija Zagreb preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju. Tijekom Domovinskoga rata Hrvatska radiotelevizija proivljavala je teko, ali i slavno razdoblje. Televizijske i radijske ekipe javljale su se s bojinice, a mnogi su djelatnici stradali. Prve "Vijesti" Hrvatskog radija iz studija na Prisavlju emitirane su 24. listopada 1994. u 5.00 sati. Emitiranje svih triju programa Hrvatskog radija i Radija Sljeme poelo je na novoj lokaciji potpuno 15. veljae 1995. godine, a od 1997. godine svi programi Radija prelaze na cjelodnevno emitiranje. Tijekom 1941. poele su s radom i prve hrvatske lokalne radijske postaje. Dubrovnik je bio prvi, potom Petrinja, a danas ih je, zna se, vie od stotinu.

POVIJEST TELEVIZIJE U SVIJETU Prvi televizijski programi i njihovi prijenosi poinju tridesetih godina 20. stoljea. Najprije se to zbilo u Njemakoj, a potom su zaredale druge europske zemlje (Engleska, Francuska, Sovjetski Savez) kao i Amerika. Do televizijskog prodora dolo je nakon Drugoga svjetskog rata kad se u televizijsku mreu postupno ukljuuju i manje zemlje. Isprva je emitiranje programa ovisilo o snazi odailjaa koji su imali ogranieni domet. Od 1962. poinje epoha satelitskog prijenosa pa nam tako danas stiu vijesti i slike ak i iz najudaljenijih krajeva. POVIJEST TELEVIZIJE U HRVATSKOJ Na dan 30. obljetnice Radija Zagreb, 15. svibnja 1956. proradio je na Sljemenu televizijski odailja, prvi u ovom dijelu Europe. Poetak je to medija koji e uskoro promijeniti ivljenje i navike svih nas. Izravnim prijenosom sveanog otvorenja Zagrebakog velesajma na junoj obali Save 7. rujna 1956. poelo je emitiranje TV Zagreb. Zajednika ustanova promijenila je naziv u Radioteleviziju Zagreb. Gotovo dvije godine Televizija Zagreb prikazivala je samostalan eksperimentalni program, a krajem 1958. kada su proradili studiji u Ljubljani i Beogradu, Radiotelevizija Zagreb ukljuila se u zajedniki program Jugoslavenske radiotelevizije u ijem je sklopu djelovala tridesetak godina. Sabor Republike Hrvatske donio je 30. lipnja 1990. godine zakon o samostalnom djelovanju i promjeni imena u Hrvatsku radioteleviziju.

Televizijski serijski film primjer je takozvanoga populistikoga filma, namijenjenog zabavi najire publike. Zato to je u njemu teite na povrnim zapletima i akciji, bez dubljeg ulaenja u psihologiju likova i meuljudske odnose (to je bitno obiljeje umjetnikoga filma), filmski kritiari smatraju ga umjetniki bezvrijednima, na razini povrne zabave, sraunatim samo na financijski uspjeh. S umjetnikoga se gledita svrstavaju uglavnom u podruje filmskoga kia (umjetniki bezvrijednih, trivijalnih proizvoda; lanoj umjetnosti) ili unda (smeu, bezvrijednoj robi). Takve se TV serije podrugljivo nazivaju "sapunicama". Ipak neki serijski filmovi imaju izrazito obrazovno znaenje. To su filmovi o poznatim povijesnim linostima i dogaajima, poput serija Karlo Veliki, aka Zulu i druge. Iznimka su i serije koje u sebi nose zaviajni kolorit nekog kraja i njegovih ljudi, odnosno odreenoga povijesnog razdoblja i drutvene sredine. Takve su hrvatske televizijske serije Nae malo misto (o ivotu ljudi u jednom dalmatinkom gradiu), Velo misto (o ljudima iz Splita izmeu dva svjetska rata) ili serija Gruntovani (o ljudima iz izmiljenoga podravskog sela Gruntovca). Likovi iz tih serija stekli su toliku popularnost u irokoj publici da su uli u narodnu predaju kao junaci ala, kazalinih skeeva i zabavne glazbe. Posebna je vrijednost tih serija zaviajni jezik (akavski i kajkavski dijalekt), jer su one pokazale njegovu izraajnu snagu i pribliile ga i onima koji njime ne govore. Meu TV serijama posebno mjesto zauzimaju i serije za djecu i mlade. Najee su snimljene po

romanima i pripovijetkama za djecu i mlade, a govore o djejim avanturama, ivotinjama, obiteljskim dogodovtinama i sl. Kod nas je poznata TV serija Smogovci. Postoje i sapunice za mlade, kao to je amerika serija Beverly Hills. Po izvanredno uspjenim filmskim trikovima i znanstvenoj mati izdvajaju se i znanstvenopustolovne televizijske serije o ljudima i drugim svemirskim biima u dalekoj budunosti (npr. Zvjezdane staze). Dakle, televizijske serije mogu se podijeliti u nekoliko glavnih vrsta: 1. PUSTOLOVNE SERIJE Obino prikazuju izmiljene pustolovine izmiljenih ili djelomice istinitih junaka. To su obino vestern-serije, kriminalistike i sline serije, na primjer Sedmorica velianstvenih, Indiana Jones i sl. 2. POVIJESNE I POVIJESNODOKUMENTARNE SERIJE Govore o povijesnim linostima i dogaajima te imaju obrazovnu vrijednost, npr. Karlo Veliki, aka Zulu i sl. 3. ZNANSTVENOFANTASTINE SERIJE SF (science fiction) serije mogu biti utemeljene na stvarnosti sa znanstvenofantastinim elementima (npr. Dosjei X) ili se odnositi na daleku budunost (npr. Zvjezdane staze). 4. DRUTVENOFOLKLORNE SERIJE Prikazuje zbivanja u seoskim i gradskim sredinama, obian ivot ljudi i svakodnevne ljudske karaktere, ali tako da ulaze u njihovu psihologiju s kritikim ili humanistikim pristupom. Takve su domae serije Nae malo misto, Velo misto, Gruntovani i druge. 5. SERIJE O ZVANJIMA To su serije kojima su okvir zbivanja i likovi odreeni pojedinom profesijom (zdravstveni radnici, policajci, umari, moreplovci, piloti i dr.), npr. Hitna sluba, Newyorki plavci, CSI, Lugarnica. 6. DOKUMENTARNE SERIJE Sastavljene su od vie dokumentarnih filmova o istoj temi, koje ponekad povezuje voditelj (serije o gradovima, proizvoaima vina, umjetnikoj batini, poznatim stvaraocima i dr.). 7. SERIJE IZ IVOTA MLADEI I DJEJE SERIJE Kao glavne likove imaju djecu i mlade, govore o njihovu nainu ivota ili pak o kakvom konkretnom vremenu, a neke za podlogu imaju pustolovne prie. Poznate su amerike serije za mlade Beverly Hills, Melrose Place i dr. te domaa tv-serija Hrvoja Hitreca Smogovci. 8. TELEVIZIJSKE "SAPUNICE" Sapunice su mjeavina pisanih prizemnih ljubavno-avanturistikih kriminalnih zapleta, zraa i zavjera bez umjetnike vrijednosti. Srodne su "ljubiima" i "krimiima" u tiskanom izdanju, a li esto imaju brojnu publiku, uglavnom meu slabije obrazovanim ljudima, s niskim kriterijima vrijednosti. Naziv su dobile po tome to se u Americi uz takve sadraje, poglavito namijenjene gledateljicama, reklamirao sapun. U nas su poznate osobito amerike i meksike sapunice, npr. Dallas, Dinastija, Marisol i dr.

Na Dan Radija i Televizije 15. svibnja 1966. novopostavljenim UHF odailjaem od 10 KW na Sljemenu prvi se put emitira program u boji. Sniman je u Rimskom studiju talijanske Televizije RAI i preuziman izravnom vezom preko Uke. Povremeno eksperimentalno emitiranje Drugog programa Televizije Zagreb poelo je 27. kolovoza 1972. Gradnja Doma Radiotelevizije na Prisavlju poinje polaganjem temeljnog kamena 2. travnja 1975. 1988. poinje stalna proizvodnja i emitiranje televizijskog programa s Prisavlja. Opet se na Dan Radija i Televizije zbio vaan dogaaj. Bilo je to godine 1988. kad poinje eksperimentalno emitiranje 3. programa Televizije Zagreb. 30. travnja 1990. uveden je teletekst kao stalni televizijski servis. Tijekom Domovinskog rata od srpnja 1991. do veljae 1992. zaposjednuto je ili uniteno 80 posto odailjakih objekata HRT-a. Veina dostupnih objekata popravljena je tijekom 1992. Poetkom 1995. u Dom Radiotelevizije na Prisavlju seli se i Radio i prvi put u povijesti veina je djelatnosti Hrvatske radiotelevizije smjetena na jednome mjestu.

7. KNJINICAKnjinu grau u svakoj kolskoj i mjesnoj knjinici ine knjige s podruja knjievnosti te strune i znanstvene knjige iz svih podruja, kao i sve ostale vrste tiskovina, od kojih su najpoznatije novine i asopisi. Osim knjine, postoji i neknjina graa, koja se po pravilu ne posuuje nego iskljuivo rabi u knjinici ili itaonici. To su preteito audiovizualna sredstva filmovi, CD-ROM-ovi i DVD-ovi, razliite slike, fotografije, razglednice, plakati i sve ostalo to pripada ilustrativnoj i dokumentarnoj grai. Neknjinu grau tvore i razliite didaktike igrake za najmlae te raunala koja u kolskim knjinicama imaju vanu edukativnu (obrazovnu), informativnu (obavijesnu) i zabavnu zadau. Raunala s pristupom internetu korisnicima knjinice omoguuju brzo nalaenje informacija o ponudi knjinice i svih ostalih knjinica koje su s njome povezane, ali i najbre nalaanje obavijesti iz svih ivotnih, znanstvenih i strunih podruja. Uz knjige namijenjene itanju i one koje se posuuju, postoji i dio knjine grae koja se moe koristiti samo u knjinici i itaonici. Takve su knjige smjetene u referentnu zbirku, a rije je o razliitim enciklopedijama, leksikonima, atlasima, rjenicima i prirunicima. Uz kolske i mjesne knjinice postoje i itaonice s policama ili posebnim vitrinama i ormarima za novine i asopise. Na njima su izloeni asopisi i dnevne novine koje itaonica dobiva, a koji se ne mogu posuditi ni iznositi iz knjinice, ve se mogu itati iskljuivo unutar njih. U knjinicama se nalaze ormarii s knjininim katalozima u kojima je mogue pronai podatke o tome postoji li i gdje se nalazi eljena knjiga. Katalog moe biti na karticama pohranjenim u katalokom ormariu i pohranjen u raunalnom obliku koji omoguuje pronalaenje knjige pretraivanjem bate podataka u memoriji raunala. Sustav i redoslijed smjetaja knjiga u knjinici oblikovan je prema podjeli ljudskoga znanja (znanosti i umjetnosti) u deset podruja. Taj se sustav zove Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK), a njime se slue knjiniari pri klasifikaciji knjiga u knjinicama: M - knjige za najmlae, N - narodna knjievnost, D - djeja knjievnost, I - igrokazi, O - opa struka, 1 - filozofija, 2 - religija, 3 - drutvene znanosti, 5 - prirodne znanosti, 6 - primjenjene znanosti, 7 - umjetnost, 8 - znanost o jeziku, knjievnosti, 9 - zemljopis, povijest. Postoji vie vrsta kataloga: abecedni (sadrava podatke o knjigama poredanim po prezimenu autora), predmetni (sadrava podatke o knjigama poredanim po predmetnim podrujima, onim slijedom kojim su knjige poredane na policama) i naslovni (djela su poredana po naslovima) Listi abecendog kataloga za zbirku pjesama Srebrne svirale Dragutina Tadijanovia izgleda ovako:

REFERENTNA ZBIRKAEnciklopedije sadravaju saete znanstvene obavijesti i podatke o pojedinim temama ili pojmovima koji su u njih uvrteni abecednim slijedom. Dijelimo ih na ope (one koje obuhvaaju najira znanstvena i struna podruja) i strune (posveene odreenoj znanosti ili umjetnikom podruju, npr. medicini, glazbi, knjievnosti i sl.). Leksikoni su svojevrsne saete enciklopedije u kojima se takoer abecendnim redom iznose najbitnije injenice i objanjenja o odreenoj temi ili pojmu. Nasuprot njima, atlasi su zbirke razliitih geografskih karata koje nam bvizualno predouju zemljopisne teme i pojmove. Postoje i specijalni atlasi kao to je na primjer povijesni atlas, koji pripada kategoriji predmetnih atlasa. Rjenici su knjige o rijeima, njihovu podrijetlu i znaenju. Mogu biti nacionalni, tj. vezani za nacionalni jezik, a mogu biti i rjenici stranog jezika, kao i viejezini rjenici. Uz takve, ope rjenike, postoje i oni koji su vezani za ua jezina podruja. Takvi su, na primjer, dijalektalni rjenici, rjenici argona ili pak rjenici stranih rijei i sl. Prirunici su strune knjige posveene nekom znanstvenom podruju ili predmetu. U njima se opirnije nego u enciklopedijama ili leksikonima obrauju odabrane teme. Svom korisniku prirunici omoguuju da na jednomu mjestu doe do najpotrebnijih i najkorisnih obavijesti i uz to praktine upute kako se koristiti tim obavijestima i spoznajama. Posebna su vrsta prirunika kolski prirunici kao dodatni izvori znanja i zbirke uputa za rad i uiteljima i uenicima.

odreuje mjesto knjige na polici (O je oznaka knjievnosti za mlade)

naslov djela, autor

ime i prezime autora ilustracije

ime prireivaa knjige (moe pisati i ime prevoditelja, pisca pogovora ili predgovora i sl.)

tri poetna slova prezimena autora (Tadijanovi)

O TAD s

TADIJANOVI. Dragutin Srebrne svirale / Dragutin Tadijanovi; priredila Karmen Milai; ilustracije Miljenko Stani. 18. dopunjeno izdanje. - Zagreb: kolska knjiga, 2002. - 322 str.: 20 cm. - (Moja knjiga) ISBN 953-0-060166-2 421015182 broj stranica i visina knjige izraena u centimetrima

poetno slovo naslova knjige (Srebrne svirale). Ove tri oznake ine signaturu oznaku knjige koja se nalazi i na stranjim koricama knjige

meunarodni standardni broj, jedinstven za svako izdanje

ime biblioteke kojoj knjiga pripada

mjesto izdavanja knjige, naziv izdavaa, godina izdanja

Neke knjinice imaju mogunost raunalnog pretraivanja kataloga, u trailicu moe upisati prezime autora i pojavit e se popis svih autora s tim prezimenom, ali i s imenima. Odabere ime traenoga autora pa e se pokazati popis svih njegovih djela koje knjinica posjeduje. Odabirom naslova eljene knjige na ekranu moe proitati podatke o knjizi koje prua i abecedni katalog. Katalog Gradske knjinice Franjo Markovi, Krievci:

8. FILMFilm je slikovni zapis na filmskoj vrpci. Film je umjetnost ije je temeljno izraajno sredstvo ozvuena ili neozvuena slika u pokretu. Stvaranje filma sloen je umjetniki in u kojemu sudjeluje velik broj osoba. Redatelj je vodea osoba u stvaranju filma - njegova matovitost, umjetniki talent, ali i organizacijska sposobnost u usklaivanju rada brojnih suradnika ima presudnu vanost za nastanak filma. Osim redatelja, u stvaranju filma sudjeluju scenarist, scenograf, kostimograf, montaer, kamermani i, naravno, glumci. Poetak rada na filmu jest pisanje scenarija- filmske prie koju stvara scenarist. Scenarij je pisani tekst u kojem je obraena tema budueg filmskog djela, iznesene pojedinosti njegova sadraja, opisano sve to e se vidjeti i uti na filmu. Obino pisanju scenarija prethodi izrada sinopsisa, kratkoga teksta koji sadri svojevrstan saetak budueg filma. Na temelju scenarija pie se knjiga snimanja. To je pisani tekst kojim se scenarij pretae u jezik filma. U njoj se konkretno oznauje: a) sadraj odreene scene, b) prostor snimanja, c) vrste planova i kadrova, d) duljina njihova trajanja, e) dijalog, f) popratni zvukovi i umovi. Knjigu snimanja pie redatelj koristei se u njoj, osim opisima scena i dijalozima, strunim terminima kao to su interijer i eksterijer (unutranji i vanjski prostor), te oznakama za planove: TOT (total), CO (cijela osoba ili predmet), BL (blizu), PB (plan blizu), AP (ameriki plan) i drugima. Brojni su filmovi snimljeni prema knjievnim djelima, takvi se filmovi nazivaju filmskim prilagodbama ili adaptacijama. Nakon snimanja s glumcima, u prostorima koje su odredili redatelj i scenarist, film prema uputama i zamislima redatelja montiraju montaeri. Zatim se dodaje filmska glazba, a film se oprema odjavom s imenima sudionika u nastanku filma. Da bi gledatelju doarao filmsku priu, film se slui posebnim filmskim izraajnim sredstvima: kadarom, filmskim planom, rakursom (kutom snimanja), kretanjem kamere, osvjetljenjem, bojom, zvukom, filmskim trikovima, montaom. Kadar je temeljna jedinica filma, neprekinuti in snimanja, dio vrpce snimljen neprekinutim radom kamere. Mjesto gdje se spajaju dva kadra naziva se rez. Prema duljini trajanja razlikujemo kratke i duge kadrove, po dubini dubinske i plone, a s obzirom na promatraa kadar moe biti objektivan, subjektivan i autorski. Dinaminost i statinost kadrova ovisi o kretanju ili mirovanju kamere. Filmski plan je udaljenost snimanog objekta od kamere. Postoje: opi plan (daleki plan, naglaava prostor vei od ovjeka: kua, trg, planina i sl.), srednji (cijela osoba - srednji obini, ili osoba do koljena - srednji ameriki), bliski (poprsje), krupni (glava osobe), detaljplan (pojedinost, npr. oko). Izborom plana redatelj istie izraajnosti i vanost pojedinih objekata snimanja, ali i usmjeruje pozornost gledatelja na pojedine objekte snimanja. Rakurs ili kut snimanja je poloaj kamere prema objektu koji ona snima. Snima li kamera u razini oiju ovjeka srednje visine, rije je o normalnom rakursu. Ako je kamera iznad objekta koji snima, rije je o gornjem rakursu (ili ptijoj perspektivi). Ako je kamera ispod objekta koji snima, to je donji rakurs (ili ablja perspektiva). Izborom rakursa redatelj nam moe sugerirati odnos prema snimanom objektu: snima li neto iz gorenjeg rakursa, to e nam se initi manjim nego to jest pa snimani objekt moe ostavljati dojam nuglednosti, nemoi, slabosti i sl. Ako se neki objekt snima iz donjeg rakursa, objekt e se ini veim i moe ostaviti dojam veliine, nadmoi i sl. Postoje tri temeljna filmska roda: dokumentarni, igrani i animirani. Dokumentarni film biljei stvaran ivot - stvarne ljude, zbivanja i krajolike koji zbog neega zaokupljaju pozornost redatelja i gledatelja. Prvi filmovi bili su upravo dokumentarni. U dokumentarne filmove ulaze mnoge vrste: injenini (biljei pojave, dogaaje, osobe ili kakve injenice, npr. panorame turistikih sredita praene vijestima), znanstveno-popularni (prikazuju dostignua suvremene znanosti), putopisni (donosi zapaanja i dojmove o zemljama, krajevima i gradovima kroz koje autor putuje), antroploki (film o smislu ovjekova postojanja u drutvu), obrazovni (namijenjen klolama), promidbeni film (promie odreene proizvode, usluge, osobe ili ideje) Igrani film pokazuje svjetove iz mate: likove, dogaaje i ugoaje koji su rezultat kreativne mate scenarista i redatelja filma. U njemu glumci glume izmiljene likove i dogaaje (iako ponekad temelj prii mogu biti i stvarni dogaaji i osobe). Igrani se filmovi razlikuju tematski i stilski, a filmove koji imaju prepoznatljive zajednike karakteristike ubrajamo u isti filmski anr. Postoji vie filmskih anrova: znanstvenofantastini film (izmiljen prikaz budunosti svijeta i ovjeka), povijesni spektakl (prikazuje dogaaje i linosti iz povijesti), vestern (teme iz vremena naseljavanja

POVIJEST FILMA Prve filmove snimila su braa Louis i Auguste Lumire [luj i ogis limjer] u Parizu 1895. (Izlazak radnika iz tvornice i Ulazak vlaka u stanicu). U povijesti razvoja filma razlikujemo razdoblje nijemog filma i razdoblje zvunog filma. Prvi zvuni film bio je Pjeva jazza (1927.g.). Najvaniji filmski stvaraoci u poecima razvoja filmske umjetnosti: George Melies, Edwin Porter, David Wark Griffith, Charlie Chaplin, Sergej Mihajlovi Ejzentejn. Povijest hrvatske kinematografije poinje snimkom ibenske luke iz 1903. koju je napravio Poljak Stanislaw Noworyta. Prvi hrvatski snimatelj je bio Splianim Josip Karaman koji je 1909. dokumentirao drutvene dogaaje u svome gradu, a prvi koji je radio kao filmski profesionalac, i to za francusku tvrtku, bio je Zagrepanim Josip Halla, koji je, meu ostalima, izvjetavao o bitkama i ratovima na Balkanu. Prvi hrvatski igrani film bio je Brcko u Zagrebu Arsena Maasa iz 1917. Prvi hrvatski zvuni film snimljen je 1944. g. - Lisinski u reiji Oktavijana Miletia. Najnoviju hrvatsku filmsku produkciju ine filmovi Vinka Breana, Arsena ostojia, Ognjana Sviliia, Dalibora Marania, Hrvoja Hribara i drugih. MONTAA Montaa je spajanje snimljenih dijelova (sliica - kvadrata, niz kadrova), po odreenoj zamisli, u novu filmsku cjelinu. To je sastavljanje dijelova filmske vrpce u jednu neprekidnu cjelinu. Montaom se kadrovi dovode u eljeni redoslijed - kronoloki, retrospektivni, paralelni i sl. Stoga postoji vie vrsta montae: a) kontrastna (skakanje s prizora na prizor, izrie suprotnost izmeu pojedinih prizora) b) retrospektivna (vraanje u prolost) c) asocijativna (jedan prizor asocira, najavljuje neki od sljedeih prizora)

amerikoga Zapada), pustolovni film (prikazuje nesvakidanju i dinaminu radnju i likove sklone neuobiajenom nainu ivota), kriminalistiki film (s temom ouvanja pravde i reda te borbe protiv kritelja zakona), filmska komedija, ljubavni film, filmska drama (govori o socijalnim i psiholokim previranjima u ljudima te odnosima u zajednici), horor (film strave i uasa), djeji film, glazbeni film Animirani film je film u kojem su oivljeni neivi predmeti. Prikaz pokreta ostvaruje se animacijom: pojedinanim snimanjem niza nacrtanih likova i prizora, predmeta i likova od razliitih materijala (papira, gline, plastelina, plastike) te lutaka. Animacija je tehniki postupak stvaranja prividnoga pokreta snimljenih slika koje se prikazuju tono odreenom brzinom u zadanom vremenu (24 sliice u jednoj sekundi). Mogunost animacije utemeljena je na tromosti (sporosti) ljudskoga oka. Animacija se u novije vrijeme radi pomou raunala pa je zovemo raunalnom animacijom. Vrste animiranog filma: a) crtani - oivljavanje nacrtanih likova b) lutkarski - animacija pokreta lutaka c) kolani - pokretanje figurica napravljenih od komadia materijala Poetke animiranoga filma u Hrvatskoj biljeimo ve od 1922. godine kada Sergije Tagatz snima dvije animirane reklame: Alda - aj i Pasta za cipele - Admiral. Krajem dvadesetih godina 20. st. snimljeni su mnogi animirani filmovi u koli narodnog zdravlja, a sam vrhunac je Zagrebaka kola animiranog filma koja poinje s radom 1956. g. kada je osnovan Studio animiranih filmova u Zagreb-filmu u kojemu je do danas nastalo vie od petsto filmova. Prvi i jedini film te godine kada je studio osnovan bio je Nestani robot Duana Vukotia. No ve 1958. g. filmovi Zagrebake kole predstavili su se na filmskom festivalu u Cannesu [kanu] gdje su izazvali pravu senzaciju i doivjeli meunarodno priznanje. Veina filmova Zagrebake kole ostvarena je tako da je redatelj bio galvni crta, scenarist, dizajner, a esto i glavni animator. Uz Zagrebaku kolu vezuje se pojam reducirane animacije. Rije je o odmaku od punog crtea kakav postoji primjerice u Disneyjevim filmovima, likovi su jednostavnije prikazani (nacrtani), kreu se grublje, skokovito, pozadina je samo naznaena, bez dubine, prikazana kao obojena ploha. Obiljeja filmova Zagrebake kole crtanoga filma: reducirani crte (animacija) 4000-5000 crtea po filmu likovi ploni (dvodimenzionalni) fabula saeta (anegdotska) istaknuta ideja (poruka) koja izraava duboka ljudska etika pitanja i negativnosti suvremenog svijeta (otuenje, nasilnost, zavist, nehumanost, glupost...) naglaen geg (duhovit, iznenadan efekt, ee vizualan nego verbalan) i karikaturalnost (karikatura je crte koji jednostavnim potezima prikazuje bitne, obino slabe osobine i najuoljivije vanjske crte osobe, dogaaja, pojava tako da ih namjerno pojaa i istakne da djeluju smijeno) zadaa im nije samo uveseljavati, razonoditi, nasmijati, nego i prenijeti ivotne istine Osobito vano razdoblje Zagrebake kole je od 1957. do 1961. kad neki vani autori naputaju zemlju, ali produkcija autorskih filmova se uspjeno nastavlja i do danas. Autori su dobili nekoliko stotina priznanja. 1961. Duan Vukoti je za svoj crti Surogat dobio nagradu Oscar. Jedan od najuspjenijih projekata Zagrebake kole je crtana serija Profesor Baltazar ijeg glavnog junaka je osmislio Zlatko Grgi. Autori Zagrebake kole animiranog filma: Borivoj Dovnikovi, Zlatko Grgi, Ante Zaninovi, Milan Blaekovi, Kreimir Zimoni, Zlatko Bourek, Joko Marui i dr.

d) linearna (vremenski redoslijed, normalan tijek zbivanja) e) paralelna (usporedna) (paralelno se prikazuju dvije radnje)