Upload
bruno-mitrovic
View
251
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
1/151
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
2/151
2 Znanost i kultura 1
Sadraj
1. Definicija znanosti i znanstvenog objanjenja..................................................................................... 4
1.1. Shvadanja znanosti....................................................................................................................... 4
1.2. Obiljeja znanstvenog objanjenja............................................................................................... 5
1.3. Znanstveni etos .......................................................................................................................... 10
1.4. Klasifikacija znanstvenih poruja.............................................................................................. 13
1.5. Klasifikacija znanstvenih istraivanja prema kriteriju primjenjivosti......................................... 14
1.6. Znanstvene institucije................................................................................................................. 16
2. Temeljni pristupi sociokulturnog prouavanja znanosti................................................................... 18
3. Sociokulturni pregled razvoja znanosti ............................................................................................. 20
3.1. Starovjekovna znanost ............................................................................................................... 20
3.1.1. Egipat i Mezopotamija ......................................................................................................... 20
3.1.2. Antika Grka....................................................................................................................... 24
3.1.3. Postoji li starovjekovna znanost? ........................................................................................ 34
3.2. Znanost u srednjovjekovno doba ............................................................................................... 37
3.3. Znanstvena revolucija ................................................................................................................. 43
3.3.1. Sociokulturni preduvjeti znanstvene revolucije .................................................................. 54
3.3.2. Hrvatski znanstvenici iz doba znanstvene revolucije .......................................................... 60
3.4. Razvoj znanosti tijekom 18. i 19. stoljeda................................................................................... 62
3.5. Razvoj znanosti u 20. stoljedu.................................................................................................... 71
4. Razvoj znanosti i znanstvene paradigme ........................................................................................... 78
4.1. Temeljni pristupi promjenama znanstvenih teorija ................................................................... 78
4.2. Psiholoki korijeni paraigmi...................................................................................................... 83
5. Znanost i pseudoznanost ................................................................................................................... 86
5.1. Osnovna obiljeja pseuoznanosti............................................................................................. 86
5.2. Astrologija ................................................................................................................................... 89
5.3. Alternativna (komplementarna) medicina ................................................................................. 93
5.4. Kreacionizam .............................................................................................................................. 96
5.5. Pseudopovijestteorije zavjere .............................................................................................. 103
6. Stav javnosti o znanosti ................................................................................................................... 107
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
3/151
3 Znanost i kultura 1
7. Znanost i mediji ............................................................................................................................... 114
8. Etiki aspekti znanosti..................................................................................................................... 118
8.1. Etike ileme suvremene znanosti........................................................................................... 118
8.2. Etika pitanja vezana uz eksperimentalna istraivanja ............................................................ 119
8.3. Etika pitanja vezana uz objavljivanje znanstvenih istraivanja............................................... 122
8.4. Etika pitanja vezana uz biomeicinska (genetika) istraivanja............................................. 123
8.5. Etika pitanja vezana uz patentiranje znanja........................................................................... 124
9. Znanstvena produktivnost ............................................................................................................... 126
9.1. Vrenovanje znanstvenika i znanstvenih asopisa.................................................................. 126
9.2. Nobelova nagrada .................................................................................................................... 131
9.3. Znanstvena produktivnost i komercijalizacija znanja ............................................................... 132
10. Socijalni profil znanstvenika .......................................................................................................... 137
10.1. Socijalno porijeklo .................................................................................................................. 137
10.2. Spol ......................................................................................................................................... 138
10.3. Religioznost ............................................................................................................................ 142
11. Literatura ....................................................................................................................................... 147
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
4/151
4 Znanost i kultura 1
1. Definicija znanosti i znanstvenog objanjenja.
1.1.Shvaanja znanosti
Pojam znanostu svakodnevnom se govoru, ali i u znanstvenoj komunikaciji, shvaa na vie
razliitih naina. Sve definicije i shvaanja znanosti mogue je svrstati u tri sljedee
kategorije:
1. znanost kao korpus skupljenog znanja.
2. znanost kao skup metoda koje slue pronalaenju znanja (znanstveni tip objanjenja).
3. znanost kao specifian skup vrijednosti i normi kojima se znanstvenici slue u svom
radu (znanstveni etos).
U prvom je znaenju naglasak na sadrajnom aspektu znanosti i na njezinoj sistematizaciji na
pojedina znanstvena podruja, polja i grane. Drugim rijeima, pod pojmom 'znanost'
podrazumijeva se skup svih do sada postignutih znanja koja zadovoljavaju odreene kriterije
znanstvenosti. U drugom se znaenju znanost uzima kao posebannain istraivanja stvarnosti
koji se fundamentalno razlikuje od drugih oblika spoznaje. U ovom se pogledu znanost smatra
onim oblikom spoznaje do kojeg se dolazi primjenom strogo odreene metodologije. Osnovna
je sastavnica treeg znaenja znanosti sociokulturna, a njime se pretpostavlja da znanstvenici
predstavljaju posebnu drutvenu grupu u ijem radu postoje i nekognitivni aspekti, tj.
specifina znanstvena kultura. Drukije reeno, znanstvenici osim posebnog metodikog
naina dolaenje do spoznaje dijele i posebne vrijednosti i norme koje upravljaju njihovim
radom.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
5/151
5 Znanost i kultura 1
1.2. Obiljeja znanstvenog objanjenja
Najpoznatiji je model znanstvenog objanjenja tzv. hipotetiko-nomoloki model, iji je
glavni autor filozof znanosti Carl Hempel (1905.-1997.)1 Prema njemu, znanstveno se
objanjenje sastoji od dva dijela: explananduma i explanansa. Explanandum predstavlja
fenomen koji se eli objasniti tj. opis tog fenomena. Explanans predstavlja iskaze koji sadre
znanstvene teorije i zakone te iskaze koji sadre neke poetne uvjete. Primjerice, putanja
nekoga planeta (explanandum) moe se objasniti pomou Newtonovih zakona gibanja tepoetnih uvjeta koji govore o masi i poloaju pojedinih planeta (oboje ine explanans).
Meutim, postavlja se pitanje na koji se nain dolazi do zakona koji ine explanans?
Jednostavan bi odgovor bio da ovakvi zakoni predstavljaju empirijske generalizacije, tj. da se
do njih dolazi stvaranjem induktivnih zakljuaka na osnovi niza promatranja. Tako bi se,
primjerice, do Newtonovih zakona dolo promatranjem gibanja planeta i drugih tijela te
ustanovljavanjem matematikih opisa ovih gibanja. Meutim, ovakvo se objanjenje suoava
s tzv. problemom indukcije, odnosno sa injenicom da se na osnovu niza pojedinanihsluajeva nikad ne moe pouzdano doi do opeg zakona. Osim toga, moe se rei da bez
teorije nikad ne bi moglo doi do promatranja jer ne bismo znali to uope trebapromatrati.
Drukije reeno, teorija dolazi prije empirijskih promatranja, a empirijska su promatranja
presudno obojena teorijom. Drugi odgovor na pitanje na koji se nain opravdavaju zakoni koji
su dio hipotetiko-nomolokog modela predstavlja tzv. hipotetiko-deduktivni model.
Znanstvenik, naime, postavlja hipoteze iz kojih proizlaze empirijski provjerljiva predvianja.
Ako empirijska predvianja ne potvrde hipotezu, hipoteza se odbacuje. S druge strane, ako
mnogobrojna predvianja potvrde hipotezu, hipoteza se do daljnjeg prihvaa kao valjana.
Trei odgovor, koji se nadovezuje na hipotetiko-deduktivni model, predstavlja model
kriritkog racionalizma iji je autor Karl Poper2(1902.-1994.). Prema Popperu, neka hipoteza
svoju prihvatljivost dobiva provjerama koje je nastoje opovrgnuti, a ne onima koje je nastoje
potvrditi. Dobre su hipoteze one koje donose predvianja koja se mogu opovrgnuti, a ne one
koje su mnogo puta potvrene.
1
Model je najjasnije objanjen u Hempelovom lanku The function of general laws in history iz 1942. godine(Journal of Philosophy, 39(2): 35-48.)2 Popper, Karl R. (2002). The Logic of Scientific Discovery. London: Routledge (prvi puta objavljeno na
njemakomjeziku 1934. godine).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
6/151
6 Znanost i kultura 1
Iako su, logiki gledano, hipoteze koje su postavljene prije i nakon to se neki fenomen
dogodio jednako valjane, jau snagu imajui one hipoteze koje nude predvianja, odnosno
postavljene su prije samog dogaaja. Hipoteza je tako to jae potvrena to ee nudi
neoekivana predvianja, odnosno predvianja o fenomenima koji jo nisu uoeni ili se uope
jo nisu ni dogodili. Meutim, neke dobro potvrene teorije, poput teorije evolucije,
objanjavaju dogaaje koji su se ve dogodili i stoga ne mogu ponuditi predvianja o
budunosti.
Hipotetikepostavke iz hipotetiko-deduktivnog modela proizlaze iz intuicije znanstvenika,
njegovog cjelokupnog iskustva i drugih razloga koje nikada nije mogue posve precizno
utvrditi. Zbog toga se obino i razlikuju dva konteksta znanstvenih teorija:
1. Kontekst otkrivanjazato je neka teorija otkrivena upravo u odreenom trenutku.
2. Kontekst opravdavanjazato je neka teorija tona ili netona.
Drukije reeno, kontekstom otkria bavimo se u onim situacijama kada pokuavao objasniti
prihvaenost ili neprihvaenost pojedine teorije u odreenom vremenu ili razloge nastanka
neke teorije ba u odreenom vremenu. Primjerice, moemo pretpostaviti da je evolucijskateorija nastala u 19. stoljeu, a da je prihvaanje doivjela tek u 20. stoljeu, upravo zbog
njezinih postavki o fundamentalnom jedinstvu ovjeka i ivotinjskogsvijeta i objanjenju svih
osobina njihovim adaptivnim koristima (preivljavanje najprilagoenijih). Naime, to su
ideje koje su mnogima neprihvatljive zbog toga to se mogu shvatiti kao negiranje morala i
religije. Slino tome, na razvoj nuklearne fizike u prvoj polovici 20. stoljea poticajno je
djelovalo dravno financiranje u svrhu izuma nuklearnog oruja.
Kontekstom opravdanja teorije bavimo se kada pokuavamo objasniti koja obiljeja ima neka
teorija i zato je ta obiljeja ine prihvatljivijom ili neprihvatljivijom od drugih teorija. Od
dobre se znanstvene teorije tako moe traiti provjerljivost (opovrgljivost), openitost,
preciznost, usklaenost s drugim teorijama, logika konzistentnost i sl.
Kroz provjeru predvianja, u idealnom sluaju pomou eksperimenta, znanstvene se teorije
zadravaju ili mijenjaju adekvatnijim ako se empirijska predvianja opovrgnu.
Neki su od naina objanjenja koji su alternativa u odnosu na znanost sljedei:
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
7/151
7 Znanost i kultura 1
1. znanje koje se smatra valjanim zbog autoriteta onoga tko ga postavlja
2.
znanje koje se prenosi tradicijom
3. znanje koje se subjektivno (intuitivno) smatra valjanim bez objektivnih dokaza
Sve ove vrste objanjenja razlikuju se od znanstvenog jer nisu, kao to je to sluaj sa
znanou, utemeljene na objektivnim empirijskim spoznajama i otvorene za kritiko
propitivanje. U znanosti se, naime, valjanim smatraju samo one spoznaje koje su empirijski
provjerljive, pri emu kriterije provjere postavlja znanstvena zajednica, a ne pojedinac.
Kako je navedeno, znanstveno objanjenje sastoji se od teorija. Teorije se sastoje od odnosa
meu konceptima pomou kojih se nastoji objasniti jedan dio stvarnosti. Znanstvene teorije
uvijek nastoje postaviti openite zakone koji idu iznad konkretnih opaenih fenomena.
Postoje i shvaanje znanosti koje se ne slae s ovim modelom tzv. idiografski pristup koji
prouavane fenomene smatra jednokratnim i ne smatra generalizaciju nunim i moguim
ciljem znanosti. Jedan je od primjera idiografskog pristupa znanosti povjesniar umjetnosti
koji neki umjetniki pravac ili dogaaj tumai kao splet jednokratnih okolnosti. Primjerice,
pojava naturalizma kao knjievnog pravca u drugoj polovici 19. stoljea moe bitiprotumaena specifinim sociokulturnim okolnostima koje obiljeava dehumaniziranost
industrijskog drutva, odnosno socioloke i evolucijsko-biologijske teorije koje su ovjeka
nastojale protumaiti kao produkt drutvenih i biolokih sila nad kojima nema kontrolu. Ovdje
je vidljivo da se nastanak ovog knjievnog pravca ne nastoji protumaiti pomou openite
teorije umjetnikih pravaca, nego pomouspecifinih i jednokratnih okolnosti.
S obzirom da znanstvene teorije uvijek nastoje generalizirati, one se obino sastoje od dvije
vrste pojmova:
1. teorijskih pojmovapojmova koji se ne mogu neposredno opaati.
2. operacionalnih pojmovapomou njih se mjere teorijski pojmovi.
Jedan je od primjera znanstvene teorije socioloka teorija suicida (samoubojstva), koju je
postavio Emile Durkheim. Prema njoj je nii stupanj socijalne integracije povezan s viom
vjerojatnou poinjenja samoubojstva. Durkheim je operacionalno definirao socijalnu
integraciju (teorijski pojam) kao osjeaj pripadnosti i sudjelovanje u drutvenim grupama
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
8/151
8 Znanost i kultura 1
(operacionalni pojmovi), te napravio predvianja da je stupanj samoubojstva vei kod osoba
koje nisu u braku, kod ljudi koji ive u gradovima, kod protestanata nasuprot katolicima i sl.
Drugi primjer je psihologijska teorija po kojoj srednja razina anksioznosti vodi do najveeg
uspjeha u rjeavanja zadataka (dok mala vodi do nedovoljne motiviranosti, a velika do
psiholoke blokade). Ovu je teoriju mogue operacionalizirati na puno naina jer treba
odrediti kako e se mjeriti anksioznost (fizioloka reakcija, vidljiva uznemirenost,
samoiskazana anksioznost i sl.) te na koji e se nain mjeriti uspjenost u rjeavanju zadataka
i koji e to biti zadatci.
Dobra znanstvena teorija trebala bi u idealnom sluaju imati ova obiljeja:
1. Openitost
2. Provjerljivost (mogunost opovrgavanja)
3. Preciznost
4. Objektivnost
Svaka je teorija to kvalitetnija to je openitija, tj. ako objanjava veliku koliinu empirijskihfenomena. Primjerice, Newtonova teorija gibanja openitija je od Keplerovih zakona
planetarnih gibanja jer ne objanjava samo gibanje planeta, nego svih tijela, pa je u tom
smislu i bolja. Idealno bi bilo imati jednu teoriju koja bi objanjavala sve mogue fenomene,
no takav cilj nije postignut niti u najrazvijenijim znanostima.
Teorija bi trebala biti empirijski potvrena kako bi mogli rei da je valjana. Jedan od
alternativnih pristupa potvrivanju valjanosti znanstvenih teorija ponudio je filozof znanosti
Karl Popper, prema kojemu niti jedna teorija ne moe biti induktivno potvrena jer je broj
takvih potvrda (eksperimenta) teorijski neogranien i esto ih je lako pronai. Meutim, svaka
teorija moe biti opovrgnuta pa bi znanstvene eksperimente trebalo postavljati na nain da
omoguavaju opovrgavanje teorije. Jedno od temeljnih obiljeja pseudoznanstvenih teorija
upravo je njihova neopovrgljivost3. Problem je s ovakvim shvaanjem taj da u sluaju
opovrgavanja ne moemo biti sigurni je li teorija pogrena ili je pogrena neka od
pretpostavki koja je koritena u testiranju teorije. Tako, primjerice, nikad nismo sigurni jesu li
3Vidjeti poglavlje o pseudoznanosti.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
9/151
9 Znanost i kultura 1
mjerni instrumenti upotrijebljeni u istraivanju valjani i pouzdani, osobito kad su u pitanju
drutveno-humanistikeznanosti i mjerenje vrijednosti, stavova i ponaanja ljudi.
Osim provjerljivosti i openitosti, znanstvene teorije trebali bi odlikovati i preciznost i
objektivnost. Preciznost, po mogunosti matematika, osim to je cilj sama po sebi,
znanstvenika prisiljava i na jasnije definiranje pojmova ("Realno je samo ono to se moe
izmjeriti"Galileo). Karakteristika objektivnosti znaida svi promatrai u jednakim uvjetima
mogu ponoviti neko opaanje, tj. da postoji suglasnost oko toga to treba opaati te da
opaanje nije pod utjecajem osobnih sklonosti, stavova i vrijednosti onoga koji opaa.
Znanstvene teorije prema sigurnosti njihovih predvianja dijelimo na:
1. deterministike teorije
2. stohastike teorije
Kod deterministikih teorija krajnje se stanje nekog sustava moe predvidjeti iz zakona koji
njime vladaju i poetnih parametara. Primjerice, iz Newtonovih zakona gibanja moemo
predvidjeti do kolike e akceleracije sila odreene veliine dovesti masu odreene veliine.
Stohastike teorije (zakoni) stanjima sustava pripisuju odreenu vjerojatnost, a ne predviaju
ih spotpunom sigurnou.
Prikazana slika znanosti pomou deduktivno-nomolokogmodela idealistina je iz nekoliko
razloga. Prije svega, moe se rei da injenice koje se promatraju ovise o tono odreenoj
paradigmi i nemaju univerzalno predteorijsko znaenje4. Primjerice, znaenje prostora i
vremena posve je razliito u Newtonovoj teoriji gibanja i Einsteinovoj teoriji relativnosti.
Nasuprot Newtonove teorije prema kojoj vrijeme jednako protjee za sve promatrae, prema
Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti vrijeme protjee razliito za promatrae koji se
gibaju razliitim brzinama. Drukije reeno, jedan naizgled prirodan i samorazmljiv pojam
ima razliita znaenja u dvjema razliitim paradigmama.
Zatim, ne koriste sve znanosti u podjednakoj mjeri deduktivno-nomoloki model, tj. on
najbolje opisuje prirodne znanosti, dok drutvene znanosti i, pogotovo, humanistike znanosti
esto koriste kvalitativne metode (metodu razumijevanja, tj. hermeneutiku). Iz tih se razloga,
primjerice, na engleskom govornom podruju za znanstvenika koji dolazi iz prirodnih i
4Vidjeti kasnije poglavlje o znanstvenim paradigmama.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
10/151
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
11/151
11 Znanost i kultura 1
3. Bezinteresni pristup
4.
Organizirani skepticizam
Ove norme nisu kognitivne naravi, tj. ne pruaju kriterije istinitog i neistinitog znanja, nego
oznaavaju specifinu znanstvenu kulturu, tj. nain prihvatljvog ponaanja - ono to se smatra
dobrim i korisnim. Drukije reeno, normativni etos trebao bi pridonositi stjecaju novoga
znanja putem stvaranja pogodnih okvira, a ne putem pruanja kriterija istinite spoznaje.
Univerzalizam znanosti znai da se znanstvene tvrdnje procjenjuju na osnovu univerzalnih
mjerila, tj. imbenici poput nacionalne, etnike, religijske, spolne, klasne i druge pripadnosti
nisu relevantni za procjenu znanstvenog doprinosa, kao niti za nagraivanje znanstvenika.
Znanost ovakvu vrstu univerzalizma dijeli s liberalno-demokratskim drutvomkoje se zasniva
na jednakim pravima svih pojedinaca.
Norma komunalizma znai da su znanstvene teorije javno dobro, da trebaju biti javno
objavljene i da ih svatko dalje moe razvijati. Kad bi znanstvene teorije bile privatno dobro,
razvoj znanosti bio bi onemoguen. Uspjeni su znanstvenici nagraeni prestiom i
priznanjem, no u dananje je vrijeme objavljivanje vre vezano i uz akademski poloaj inapredovanje. U ranijim vremenima, kada to nije bilo tako, znanstvenik je mogao kalkulirati s
objavljivanjem vlastitih otkria kako ne bi pomogao drugima, istovremeno koristei spoznaje
drugih za vlastita otkria.Bezinteresni pristup znai da znanstvenike odlikuje objektivnost, tj.
spremnost na prihvaanje znanstvenih teorija ak i kada nisu u skladu s njihovim osobnim
uvjerenjima ili interesima. Takoer, bezinteresni pristup u idealistikom smislu znai da bi
znanstvenika u njegovom/njezinom radu trebala voditi elja za spoznajom, a ne materijalni
interesi.Iako je ova norma naizgled posve prihvatljiva, znanstvenici esto paze da ne podijele
vitalne informacije o njihovom radu prije nego sam rad bude objavljen. Na taj se nain
onemoguava da zasluge za nove ideje i teorije preuzmu drugi znanstvenici, to moe biti i
funkcionalno za napredak znanosti jer se sprjeavaju sukobi i sporovi oko toga tko je prvi
doao do nekog otkria ili ideje. Primjer takve situacije predstavlja istraivanje strukture
DNA6. Naime, na ovom problemu paralelno je radilo nekoliko istraivakih timova. Tim koji
je vodio James D. Watson sustavno je tajio informacije o preliminarnim dokazima o DNA kao
6Navedeno prema Kaiser, 1996: 214.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
12/151
12 Znanost i kultura 1
dvostrukoj ovojnici jer se bojao da bi tim koji je vodio Linus Pauling mogao dalje razviti i
dokazati ovu ideju7.
Tajenje informacija esto je i u situacijama kada se znanstveni pronalazak eli patentirati.
Europsko patentno pravo kao jedan od preduvjeta za priznavanje patenata zahtijeva da
pronalazak prije toga ne bude javno objavljen8. Kako patentiranje zahtijeva znaajna
financijska sredstva i dobru pravnu pripremu, znanstvenici koji ele patentirati svoje izume ne
objavljuju ih sve dok se ne podnese patentni zahtjev. Stoga se i moe rei da patentiranje
dovodi do odreenog zastoja u znanstvenoj komunikaciji, a time i do sporijeg razvoja
znanosti.
Norma organiziranog skepticizma znai da su sve znanstvene tvrdnje i teorije privremene te
da ih je doputeno provjeravati i osporavati. Konformizam u znanosti nije znak lojalnosti
nego krenje znanstvenog etosa, a dobar znanstvenik ima obvezu kritizirati druge
znanstvenike i njihov rad.
Mertonove norme bile su kritizirane zbog tri temeljna razloga9: (1) navedene norme nisu
potpune, tj. mogue im je dodati niz drugih normi (individualizam, otvorenost za nova
iskustva i sl.), (2) ove su norme izraz idealnog stanja stvari, a ne naina na koji se
znanstvenici doista ponaaju i (3) norme nisu ope prihvaene meu znanstvenicima niti se od
njih trai da ih potuju, tj. norme su vie prikaz rada znanstvenika koji slui za predstavljanje
prema van, kako bi se dobilo drutveno priznanje i financijska sredstva.
Moglo bi se, naime, rei da svaka od Mertonovih normi ima svoju kontra-normu te da se
znanstvenici esto ponaaju na nain tih kontra-normi10. Primjerice, znanstvenici se mogu
ponaati na nain da ne potuju normu univerzalizma, budui da mogu ee itati i citiratiradove ve poznatih znanstvenika (tzv. Matejev efekt). Bezinteresni pristup moe biti
prekren sprjeavanjem napretka mladih znanstvenika kako bi stariji znanstvenici sauvali
svoje pozicije, a normu komunalizma znanstvenik moe kriti tako da skriva svoja otkria
kako bi ih patentirao. Organizirani skepticizam znanstvenik kri kada npr. brani svoje teorije i
7Pri tome je Watsonov tim s Cambridgea do ideje o dvostrukoj ovojnici vidjevi tajne rentgenske snimke koje je
napravila Rosalind Franklin s King's Collegea iz Londona.8
Ameriko patentno pravo doputa da pronalazak bude javno objavljen, ali ne ranije od godinu dana do prijavepatenta (Kaiser, 1996: 218).9Navedeno na temelju Anderson i sur. (2010).
10Anderson i sur. (2010)
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
13/151
13 Znanost i kultura 1
istraivanja ak i onda kada zna da nisu istiniti. U istraivanju amerikih znanstvenika kojeg
su proveli Anderson i sur. (2010) podrka Mertonovim normama kretala se od 73%
(univerzalizam) do 91% (organizirani skepticizam). Najniu podrku, dakle, ima norma
univerzalizma, to znai da znanstvenici prilikom ocjenjivanja neijega rada gledaju tko ga je
napisao, a ne samo njegov sadraj.
U ovome istraivanju pokazale su i se neke razlike izmeu znanstvenih podruja, iako ne
posve konzistentne. Primjerice, potivanje komunalizma najmanje prisutnim ocjenjuju
znanstvenici iz podruja medicine, biologije i kemije, to vjerojatno odraava
komercijalizaciju tih podruja i patentiranje znanje koje oteava njegovo dijeljenje.
Istraivanje Andersona i sur. (2010) takoer ne potvruje da znanstvenici ne shvaaju
ozbiljno normativni etos, tj. da on slui samo za stvaranje povoljne slike o znanosti i
pribavljanje drutvenog ugleda i sredstava za istraivanja. Naime, u tome istraivanju razlika
izmeu starijih i mlaih znanstvenika u pogledu procjene u kojoj se mjeri znanstvenici
rukovode pojedinim normama iz Mertonovog normativnog etosa nije niti izrazita niti
konzistentna. Kada bi normativni etos sluio samo za stvaranje povoljne slike, tada bi mlai
znanstvenici, koji tek ulaze u znanstvenu zajednicu, vjerojatno u znatno veoj mjeri vjerovali
u njegovu prisutnost od starijih znanstvenika, a to u ovom istraivanju nije bio sluaj.
1.4. Klasifikacija znanstvenih podruja
Znanost se, prema predmetnom podruju koje obuhvaa, klasificira na znanstvena podruja,
polja i grane. Prema trenutnom hrvatskom zakonodavstvu11, znanost se dijeli na 7 znanstvenih
podruja:
1. Prirodne znanosti (fizika, kemija, biologija, matematika, geoznanosti)
2. Tehnike znanosti (elektrotehnika, strojarstvo, graevinarstvo, arhitektura, brodogradnja i
sl.)
3. Biomedicina i zdravstvo (temeljne medicinske znanosti, veterina, stomatologija, farmacija i
sl.)
11Tj. pravilniku kojeg donosi Nacionalno vijee za znanost.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
14/151
14 Znanost i kultura 1
4. Biotehnike znanosti (poljoprivreda, umarstvo, prehrambena tehnologija i sl.)
5. Drutvene znanosti (ekonomija, pravo, politologija, sociologija, psihologija i sl.)
6. Humanistike znanosti (filologija, filozofija, povijest, povijest umjetnosti, antropologija i
sl.)
7. Interdisciplinarna podruja znanosti (javna uprava, europski studiji)
Ovoj se podjeli dodaju i umjetnika podruja i interdisciplinarna podruja umjetnosti.
1.5. Klasifikacija znanstvenih istraivanja prema kriteriju
primjenjivosti
Znanstvena se istraivanja, prema kriteriju primjenjivosti, klasificiraju na fundamentalna
(temeljna), primijenjena i razvojna istraivanja.
Fundamentalna se istraivanja odnose na ona istraivanja iji je cilj dolaenje do novih
znanja, bez obzira jesu li ona primjenjiva ili ne. Ovakva istraivanja trebaju biti objavljena u
obliku znanstvenih radova te nemaju neposrednu financijsku isplativost. Unato tom to nisu
neposredno primjenjiva, ova istraivanja kljuna su za razvoj znanosti jer dovode do boljeg
razumijevanja odreenog podruja stvarnosti, a u konanici i do razvoja spoznaja koje su
primjenjive. Kako istie Merton12, objavljivanje znanstvenih radova podlijee problemu
kolektivne akcije (tragedy of the commons) kod kojega je svakom pojedincu u interesu dadrugi pridonesu javnom dobru, a da mu on ili ona ne pridonesu. Drugaije reeno, drava
plaanjem i nagraivanjem znanstvenika omoguuje objavu onih teorija koje nisu neposredno
komercijalno iskoristive (tzv. fundamentalna istraivanja), a koje znanstvenik inae ne bi
objavio jer ga nitko za to ne bi nagradio. Iz tih je razloga drava osnovni financijer i
organizator znanstvenog sustava. Primjerice, otkrie gravitacije u poetku nije imalo nikakvu
primjenu, no danas se npr. koristi za upravljanje umjetnim satelitima koji se koriste za
vremensku prognozu, telekomunikacije i slino. Iz ovoga je vidljivo da se fundamentalna
12Merton (1988.).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
15/151
15 Znanost i kultura 1
istraivanja uglavnom moraju financirati iz dravnih (javnih) prorauna. Naime, postavlja se
pitanje zato bi itko financirao fundamentalna istraivanja kada se njihovi rezultati ne mogu
patentirati i komercijalno iskoristiti (prisvojiti)? Oigledno da u ovakvoj situaciju dolazi do
'zakazivanja' trita i da ulogu financiranja mora preuzeti drava. Na taj nain ulaganje javnih
sredstava omoguava dolaenje do novih spoznaja koje e se kasnije komercijalno iskoristiti i
donijeti iru drutvenu korist. No, danas se ipak esto postavlja pitanje treba li ulagati u
fundamentalna istraivanja i emu ona zapravo slue. Velika financijska ulaganja u
znanstvena istraivanja koja nemaju oitu komercijalnu primjenu13u javnosti esto izazivaju
sumnju i negodovanje. Javljaju se ideje po kojima velika sredstva ne bi trebalo izdvajati samo
zato da se zadovolji znatielja znanstvenika i dolazi do spoznaja koje nee unaprijediti
materijalno blagostanje drutva. S druge strane postojanje fundamentalnih istraivanja
mogue je braniti pomou nekoliko argumenata14. Prije svega, moe se rei da veina
fundamentalnih istraivanja na kraju dobije svoju praktinu primjenu. Primjerice, neeuklidske
geometrije stvorene u 19. stoljeu na poetku su se inile kao ista intelektualna konstrukcija,
no kasnije su dobile svoje primjene u mnogim podrujima. No, i u tom bi se sluaju moglo
postaviti pitanje zato neke zemlje, osobito one manje, ne bi zaustavile vlastita ulaganja u
fundamentalna istraivanja i bazirale se na razvoj tehnologija zasnovanih na tuimistraivanjima. Iako je ovaj argument donekle valjan, ipak se moe rei da je vjerojatnije da e
do primjene fundamentalnih otkria, zbog geografske blizine, institucionalnih i osobnih veza,
vjerojatnije doi tamo gdje su ona i nastala. Dodatni argument za fundamentalna istraivanja
moe se nai u injenici da znanstvena dostignua doprinose poboljavanje nacionalnog
imida i poveavanju nacionalnog ponosa. Stoga sve zemlje ele ulagati u njih donekle
neovisno o tome donose li neposrednu primjenu. Trei argument kae da ulaganje u
fundamentalna istraivanja doprinosi boljem visokom obrazovanju i stvaranju ljudi kojifundamentalna istraivanja mogu pretoiti u primjenjiva otkria. Drukije reeno, ovdje se
pretpostavlja da e znanstvenici koji se bave fundamentalnim istraivanjima biti bolji
prenositelji znanja i stvaranja mladog kadra znanstvenika koji e raditi na novim
tehnologijama. etvri argument kae da je znanstveno znanje, ak i kad nije primjenjivo,
vrijednost po sebi. Znanost ima svoju ulogu u kompleksu ljudske kulture na slian nain na
13Npr. akcelerator estica (LHC) u CERN-u kotao je nekoliko milijardi eura, a slui za odgovor na kozmoloka
pitanja (kako je nastala materija, postoji li Higgzov bozon...) koja nemaju neposrednu primjenu.14
Na temelju Brown (1986: 11-114).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
16/151
16 Znanost i kultura 1
koji je ima i umjetnost. I fundamentalna znanost i umjetnost moda ne donose komercijalnu
korist, no doprinose naem znanju o svijetu i orijentaciji u njemu.
Primijenjena se istraivanja odnose na rjeavanje konkretne problemske situacije pomou
razvoja nove teorije, esto specifinije od fundamentalne teorije. Primijenjena istraivanja
esto razrauju spoznaje do kojih se dolo u fundamentalnim istraivanjima kako bi te
spoznaje bile primijenjene u odreenoj situaciji, no i primijenjena istraivanjadonose nove
spoznaje, tj. imaju teorijski znanstveni doprinos.
Razvojna istraivanja predstavljaju najpraktiniji tip istraivanja budui da im je osnovni
cilj razvoj novog proizvoda, usluge, tehnologije ili naina prizvodnje. Razvojna istraivanja
esto rezultiraju patentima, kojima se istraivai ili istraivakoj instituciji garantira iskljuivo
pravo na koritenje proizvod na odreeno vrijeme. Ova istraivanja obino ne donose
proizvodnju novoga znanja, tj. nemaju teorijski znanstveni doprinos.
1.6. Znanstvene institucije
Svaki nacionalni znanstveno-istraivaki sustav sastoji se od etiri tipa aktera15:
1. Proizvoai znanja (znanstvene ustanove)
2.
Financijeri znanstvene proizvodnje (javni i privatni)
3. Korisnici znanstvene proizvodnje
4. Donositelji odluka o znanstvenoj politici
Znanstvene se ustanove mogu podijeliti na tri osnovna tipa:
1.
Javni instituti
2. Ustanove visokog obrazovanja
3. Ostale ustanove (industrijski instituti, bolnice i sl.)
Ove se ustanove znatno razlikuju po tipu znanstvenih istraivanja koje rade te po
komercijalnoj orijentaciji. Tako javni instituti rade najvie temeljnih istraivanja, "ostale
15Prpi i Brajdi Vukovi (2005:30).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
17/151
17 Znanost i kultura 1
ustanove" najmanje, dok su ustanove visokog obrazovanja negdje u sredini. Javni instituti
rade i najvie komercijalnih istraivanja, slijede visokokolske ustanove te ostale ustanove.
Podatci za Hrvatsku navedeni su u donjoj tablici.
Tablica 1udio vrsta istraivanja u pojedinim ustanovama (izvor: Prpi i Brajdi Vukovi, 2005:58).
Javni instituti Visokokolskeustanove Ostale ustanove
Fundamentalna 39,9% 22,3% 7,1%
Primijenjena i razvojna 27,0% 40,0% 57,1%
Mjeovita 33,1% 37,8% 35,9%
Ukupno 100,0% 100,0% 100,0%
Izvor: Prpi i Brajdi Vukovi (2005:58).
Osim tri temeljna tipa znanstvenih ustanova u veini zemalja postoje itzv. akademije. Naziv
akademija vue korijen iz Platonove kole istoga naziva. Akademije su obnovljene tijekom
renesanse gdje su oznaavale skupine ljudi koji su se okupljali zbog prouavanja znanosti,
knjievnosti, prava i drugih podruja16. Neke od tih akademija stavljali su jai naglasak na
znanstvena istraivanja, neke na prouavanje nacionalne kulture (osobito jezika), a neke su
bile statusni klubovi u koje su mogli ui samo istaknuti znanstvenici ili drugi istaknuti lanovi
drutva. Ovu mnogostrukost ciljeva i obiljeja mogue je nai i u dananjim akademijama,
koje uglavnom imaju sljedee ciljeve:
1.
Istraivaka uloga i uloga nadgledanja i usmjerevanja cijelog sustava znanosti17
2. Uloga financiranja znanosti i znanstvenika18
3. Savjetodavna uloga19
4. Poasnauloga (lanstvom se odaje priznanje najzaslunijim znanstvenicima).
16
Vidjeti poglavlje o znanstvenoj revoluciji.17 Npr. Ruska akademija znanosti.18
Npr. britanski Royal Society.19
Npr. amerika National Academy of Sciences.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
18/151
18 Znanost i kultura 1
2. Temeljni pristupi sociokulturnog prouavanja znanosti
Prema Josephu Ben-Davidu, osnovni pristupi sociokulturnog prouavanja znanosti mogu se
razvrstati na temelju dva kriterija:
1. Djeluju li drutveni uvjeti samo na ponaanje znanstvenika i znanstvenu djelatnost
(kontekst otkria) ili na ideje i logiku strukturu znanosti(kontekst opravdavanja)
2. Prouava li se znanost na temelju interakcijskog ili institucionalnog pristupa.
Prva dilema odnosi se na to moe li se pomou sociokulturnih preduvjeta objasniti ne samo
zato je neka znanstvena teorija nastala u nekom vremenu, nego i njezin sadraj. Primjerice,
moe li se drutvenim kontekstom objasniti ne samo zato se nuklearna fizika razvila u tono
odreenom trenutku (dravno financiranje radi razvoja vojne tehnologije), nego i injenica da
nuklearna fizika sadrajno izgleda ba tako kako izgleda.
Interakcijski pristup prouava meudjelovanje znanstvenika (podjela rada, meusobna
suradnja, koformizam i grupni pritisak, citiranje i sl.), dok institucionalni pristup prouava
organizacijska naela znanstvenih institucija, utjecaj ekonomskog i polititikog sustava na
znanstvenu produkciju, utjecaj kulture i vrijednosnih sustava na znanost i slino.
Krianje ova dva kriterija moe se vidjeti u sljedeoj tablici.
Tablica 2osnovni pristupi sociokulturnog prouavanja znanosti
Interakcijski pristup Institucionalni pristup
Kontekst otkria 1 3
Kontekst opravdavanja 2 4
Izvor:prilagoeno na temelju Ben David (1986).
Interakcijski pristup koji se bavi kontekstom otkria (prvi pristup) relativno je est. Primjertakvog pristupa je teorija paradigmi Thomasa Kuhna, po kojoj znanstvenici koji rade u okviru
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
19/151
19 Znanost i kultura 1
jedne paradigme ine zatvorenu zajednicu koja dijeli isti pogled na predmet i metode vlastitog
prouavanja, a problemi koji se prouavaju promatraju se kao zagonetke koje se mogu rijeiti
unutar paradigme unutar koje djeluju. Nakon to paradigma vie ne nudi zadovoljavajua
rjeenja na anomalije, dolazi do krize i postojea se paradigma rui. Znanstvenici tada
prestaju biti zatvorena zajednica i razmatraju razliite ideje (esto i izvanznanstvene) koje im
pomau da izgrade novu paradigmu.
Prouavanje ideja i logike strukture znanosti (drugi pristup) na temelju interakcijskog
pristupa (drugi pristup) vrlo je rijetko i ne donosi osobite uspjehe.
Institucionalni pristup koji prouava kontekst otkria(trei pristup) nastoji objasniti zato suneke teorije u odreeno vrijeme prihvaene ili odbaene. Tako npr. Aleksandre Koyre smatra
da je prihvaanje Newtonovske fizike olakano kritikom Aristotelove filozofije i porastom
popularnosti platonizma u to doba.
Institucionalni pristup koji pruava kontekst opravdavanja (etvrti pristup) tvrdi da se sam
sadraj znanstvenih teorija moe protumaiti izvanznanstvenim utjecajima. Primjer
predstavlja postavka po kojoj je politika teorija liberalizma rezultat nastanka kapitalizma.
Naime, i jedan i drugi polaze od atomistikog pristupa po kojemu je primarna jedinica analize
pojedinac, a drutvene se grupe (ukljuujui i dravu) stvaraju slobodnim djelovanjem
pojedinaca. Drugi je primjer utjecaj Malthusovih postavki o stanovnitvu na Darwina i
nastanak teorije evolucije. Naime, prevladavajui stavovi o siromatvu u viktorijansko doba
(tj. shvaanje da je siromatvo rezultat nesposobnosti pojedinca) djelomino su potaknuli
Darwina na formuliranje postavke o prirodnoj selekcijipreivljavanju najsposobnijih.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
20/151
20 Znanost i kultura 1
3. Sociokulturni pregled razvoja znanosti
3.1. Starovjekovna znanost
3.1.1. Egipat i Mezopotamija
Egipat i Mezopotamija predstavljaju poetke pismenosti i postavljanja znanstvenih pitanja -
pitanja o univerzalnim pravilnostima u svijetu koji nas okruuje. Ove dvije civilizacije osobito
su znaajne i zbog toga to su njihova znanstvena znanja preuzeli i dalje razvili Grci.
Primjerice, Pitagora je prilikom dueg boravka u Egiptu upoznao osnove egipatske
matematike, a Herodot je takoer prilikom boravka u Egiptu zabiljeio i prenio mnoga
egipatska znanja. Civilizacije koje su se poevi od 5. tisuljea p.n.e. poele razvijati u
dolinama Inda (Indija) i ute rijeke (Kina) takoer su znaile razvoj i napredak ljudske
spoznaje, ali njihova postignua nisu preko Grka dola do Europe20.
Kao i spomenute dvije civilizacije, Egipat i Mezopotamija (meurjeje)predstavljaju tzv.
hidrauline civilizacije razvijene u dolinama velikih rijeka. Zemljite u tzv. plodnom
polumjesecukoji ide od dananjeg junog Egipta do Perzijskog zaljeva omoguilo je razvoj
agrarnih civilizacija, gradova, pismenosti, drutvenog raslojavanja uslijed stvaranja vika
vrijednosti. Poplave koje donose velike rijeke zahtijevale su organiziranu borbu protiv njih i
izgradnju sustava navodnjavanja, to je zahtijevalo centralnu vlast, ali i tehnoloka z nanja
potrebna za njihovo izvoenje. Stoga se, primjerice, u Egiptu vrlo brzo razvijaju geometrijska
znanja potrebna za stalno premjeravanje zemljinih parcela ije su granice brisale poplave.
Podatke o egipatskoj i mezopotamijskoj civilizaciji danas uglavnom crpimo iz zapisa na
papirusu (Egipat) i glinenim ploicama (Mezopotamija). Egipatskoj su civilizaciji bile
dostupne velike koliine kamena koje su koristili za gradnju graevina, a papirus je koritenza zapisivanje znanja. S druge strane, kamen je rijedak u Mezopotamiji pa se u ovoj
civilizaciji i za gradnju graevina i za zapisivanje koristila glina. Iz ovog su razloga graevine
iz egipatske civilizacije dostupne i danas, dok su ouvani papirusi rijetki. S druge strane, nije
sauvano puno graevina iz mezopotamijske civilizacije, ali su mnoge glinene ploice ostale
ouvane21. Danas se kao egipatski izvori, kada je znanstveno znanje u pitanju, najvie koriste
tzv. Ahmesovpapirus (oko 1 650. p.n.e) te tzv. moskovski papirus (oko 1 850. p.n.e).
20Simonyi, 2012.
21Simonyi, 2012.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
21/151
21 Znanost i kultura 1
Ahmesov papirus esto se naziva i Rhindov papirus, po kotskom trgovcu i arheologu
Henryju Rhindu koji ga je kupio u Egiptu u drugoj polovini 19. stoljea, a danas se uva u
British Museumu. Moskovski papirus krajem 19. stoljea otkrio je Rus V.S. Golenichev, a
uva se u Pukinovom muzeju likovnih umjetnostiu Moskvi. Najvei broj mezopotamijskih
glinenih ploica dolazi iz Asurbanipalove knjinice u Ninivi, a danas se veinanjih nalazi u
British Museumu22.
Egipani su pisali hijeroglifima (boje rijei) koji su se sastojali od znakova koji su
tumaeni semantiki ili fonetski, odnosno hijeroglifi predstavljaju izvjesnu kombinaciju
slikovnog i fonetskog pisma. Deifrirao ih je Francuz Jean-Francois Champollion koristei
tzv. Rosetta kamen na kojemu je egipatski tekst bio preveden na grki. Semantiko itanje
tumaenje hijeroglifa predstavlja situacije u kojima se hijeroglif svojim izgledom direktno
referira na neki objekt ili akciju (ideogram) ili precizira znaenje rijei (determinativ).
Primjerice, donji hijeroglifi redom znae lice, hodanje, kuu i patku.
Slika 1 - primjer egipatskih hijeroglifa
Hijeroglifi su mogli sluiti i kao determinativi, precizirajui znaenje rijei. Primjerice znak
za papirus dodavao se rijeima koje predstavljaju apstraktnu ideju, a tri vertikalne crte
mnoinu.
Kod fonogramskog tumaenja znakovi nose odreeno zvukovno znaenje koje ne mora biti
povezano s izgledom znaka. Primjerice, znak za patku zvuao je otprilike kao sot te se ovajznak koristio i za prenoenje znaenje drugih stvari kada se izgovarao primjerice kao sit,
set, ovisno o kontekstu. Primjerice, uzmimo da se vladar italo kao sit. U tom bi u
sluaju u nekom kontekstu osoba mogla zakljuiti da znak za patku treba izgovoriti kao sit,
odnosno da je u pitanju rije koja znai vladar.
Prilikom pisanja brojeva Egipani su koristili posebne znakove za svaku jedinicu veliine:
Slika 2 - primjer egipatskih brojeva
22Simonyi, 2012.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
22/151
22 Znanost i kultura 1
Brojevi su pisani ponavljanjem znamenki, pri emusu vei brojevi pisani prije manjih, a to
je ovisilo pisalo li se s lijeva prema desno ili obrnuto.
Primjerice, broj petstotina pisao se tako da se pet puta ponovio znak za stotina.
Vidljivo je, dakle, da je nain pisanja znatno drukiji i manje praktian od suvremenog
pisanja brojeva pomou brojevnog sustavau kojem isti znakovi nose razliitu koliinu u
ovisnosti o poziciji unutar broja. Primjerice, broj 555 u dekadskom sustavu znai pet stotica,
pet desetica i pet jedinica.
Kako je napomenuto, potrebe navodnjavanja dovele su do izrazito vanih otkria u egipatskoj
geometriji. Tako su Egipani poznavali formulu za volumen krnje piramide, a relativno su
precizno izraunali i omjer opsega kruga i njegovog promjera (broj ). Razvili su i specifiannain mnoenja i dijeljenja na osnovu binarnog sustava, tj. potencija broja 2. Primjerice, ako
su eljeli izraunati umnoak brojeva 15 i 12, Egipani su uzimali potencije broja 2 koje ine
zbroj broja 12 (21i 22,tj. 4 i 8) te ih pomnoili s 15 i zbrojili dobivene sume. Drukije reeno,
1512=180zato to je 158+154=120+60=180. Dananjim nainom mnoenja zapravo broj
12 razlaemo pomou dekadskog sustava na jednu deseticu i jednu dvojku (10+2), mnoimo
ih sa 15 i zbrajamo dobivene sume - 1512=180zato to je 1510+152=150+30=180 .
Mezopotamijska se civilizacija neto prije egipatske razvila u dolinama Eufrata i Tigrisa ugradovima poput Ninive, Ura, Uruka, Lagaa i drugih. Mezopotamijska dostignua u
matematici jo su znaajnija od egipatskih. Primjerice, poznavali su Pitagorin teorem, formule
za kvadrat zbroja i kvadrat razlike, a doli su i do formule za kvadraturu kruga P = r2,
razmiljajui na isti nain na kojii Leonardo da Vinci mnogo stoljea kasnije.Naime, shvatili
su da mnoenjem opsega kruga 2r i njegova polumjera dobijemo povrinu koja je dvaput
vea od povrine kruga. Stoga je P=2rr/2= r2.
Prilikom raunanja u Mezopotamiji koriten je pozicijski brojevni sustav s bazom 60
seksagezimalni brojevni sustav, a upravo zbog toga danas koristimo sat podijeljen u 60
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
23/151
23 Znanost i kultura 1
minuta, minutu podijeljenu u 60 sekundi, puni krug podijeljen u 360 stupnjeva. Primjerice, mi
danas broj 346 shvaamo kao 346 = 3100 + 410 + 6. U Mezopotamiji taj bi broj bio shvaen
kao 346 = 560 + 46 i zapisan s 5 znakova za broj 60 i znakom za broj 46. Mezopotamijski
brojevni sustav nije bio isti brojevni sustav s bazom 60 jer nije imao posebne znakove za sve
brojeve do 60. odnosno kao sub-bazu koristio je dekadski sustav, to se moe vidjeti iz
prikaza mezopotamijskih brojeva od 1 do 59 na donjoj slici.
Slika 3 - primjer mezopotamijskih brojeva
Pozicijski sustav pisanja brojeva, odnosno ideja da brojka (znak) nosi razliite veliine u
ovisnosti o tome gdje se nalazi u broju, mezopotamijski je izum koji je prvo u vrlo slinom
obliku upotrebljavan u ptolomejskom Egiptu. Zatim je prenesen u Indiju gdje je koriten za
pisanje u dekadskom brojevnom sustavu. Ovo su pisanje preuzeli Arapi te su ga preko
panjolskih muslimana preuzeli Europljani.
Egipatska i mezopotamijska civilizacija oznaile su i poetak astronomskih promatranja i
biljeenja. Egipani su tako uoili da poplave Nila poinju odmah nakon to se na nebu pojavi
zvijezda Sirius. Godinu su podijelili na 12 mjeseci, a svaki je mjesec imao 30 dana. Kako je to
skupa inilo 360 dana, agodina se sastoji od 365 i dana, godinja su se doba kroz godinupostupno mijenjala. Rimski e vladar Julije Cezar ovakvoj podjeli godine dodati po jedan dan
svake etvrte, prijestupne godine, a ovaj e se julijanskikalendar u Europi zadrati sve do 16.
stoljea i uvoenjagregorijanskogkalendara. Astronomska su promatranja, osim predvianja
godinjih doba, od Novobabilonskog carstva pa nadalje imala i astroloku svrhu.
Iako su egipatska i mezopotamijska matematika i astronomska postignua bila znaaj na,
treba naglastiti da nije bilo u pitanju teorijsko znanje. Drukije reeno, kod matematikog
znanja uvijek je rije o konkretnim brojevima, a nikad o strogom matematikom dokazu. Kod
astronomskih pojava uvijek je rije o predvianju na temelju ponavljanja, a nikad o postojanju
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
24/151
24 Znanost i kultura 1
odreenog astronomskog modela koji bi objasnio meusobni odnos nebeskih tijela23. I u
jednom i u drugom sluaju ovo e teorijsko znanje na temelju egipatskih i mezopotamijskih
spoznaja postii Grci.
3.1.2.Antika Grka
Posebno mjesto unutar starovjekovne znanosti pripada antikoj Grkoj koja se moe smatrati
preteom suvremene znanosti, ali i zapadne civilizacije. Uvjeti za razvoj znanosti u antikoj
Grkoj bili su relativno povoljni zbog politike decentraliziranosti koja je omoguavala razvoj
razliitih miljenja (ljudi koji se nisu slagali s postojeim reimom mogli su otii ivjeti u
drugi polis
grad dravu). Osim toga, Grka je bila trgovaka civilizacija koja je na taj nain
dolazila u kontakt s drugim civilizacijama i uila od njih. No ipak se ne moe govoriti o tome
da je znanost u antikoj Grkoj postala drutvena institucija. Sloenija drutvena struktura i
demokratski politiki ivot traili su vjetine govornitva i logike (tradicionalni moral se
gubio i trebalo je pronai novi), pa su se filozofske kole i razvijale u tom pravcu. Ove su
kole razvijale vjetine logikog razmiljanja, no u njima je znanost ipak bila u drugome
planu. Tako i Sokrat (469. - 399. p.n.e.) razvija tzv. sokratsku metodu(niz pitanja kojima su
se eliminirale kontradiktorne hipoteze) te smatra da se sve teme mogu kritiki i racionalno
propitkivati. Konani cilj sokratske metode bio je stvaranje univerzalnih definicija. Npr.
ispitivanjem razliitih vrsta pravednosti i pravednog postupanja dolazi se do dogovora to je
to pravednost24. Ovdje treba naglasiti i da, bez obzira na razvoj slobode kritikog miljenja u
antikoj Grkoj, ova sloboda jo uvijek nije bila neograniena. Primjerice, Atena je bila
drutvo u kojemu se drutvena solidarnost odravala zajednikim vrijednosnim sustavom i
zajednikom religijom. Tako su tzv. Eleuzinske misterije sluile kao ritualno iskazivanje i
jaanje zajednikog duha25, a posebno tovanje boice harmonije Afrodite od strane atenskih
ena pokazuje znaaj kojega su drutvenom jedinstvu pridavali Atenjani, ugroeni stalnim
ratovanjem i unutarnjim politikim borbama. U takvom su situaciji filozofi, koji su zahtijevali
nesmetano kritiko propitivanje svega, bili nepopularni jer su ugroavali drutveno jedinstvo.
Sokrat je tako odbio sudjelovati u Eleuzinskim misterijama jer se u vlastitom sudjelovanju u
njima nije smjelo govoriti. Krug filozofa oko Sokrata esto je sumnjien za izrugivanje
23
Simonyi, 2012.24U skladu s praktinom svrhom svoje filozofije, Sokrat nije ostavio niti jedno pisano djelo.25
Eleuzinske misterije vjerojatno su predstavljale tovanje mita o Perzefoni, ija je latentna funkcija bilatovanje prirodnih ciklusa i suoavanje s vlastitom smrtnou (i pobjeivanje nad njome).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
25/151
25 Znanost i kultura 1
bogova26, pa je Sokrat 399. godine p.n.e. osuen zbog "kvarenja mladei i nevjerovanja u
dravne bogove". Sokratovo suenje pokazalo je da je drutvena kohezija i vii drutveni
ciljevi jo uvijek imaju prednost nad slobodom misli.
Sokratov uenik Platon (427. 347. p.n.e) u svojim djelima (Drava, Zakoni, Dravnik,
Timej itd.) nastavlja njegov put traenja univerzalnih obiljeja stvari. Naime, prema Platonu
sve su stvari promjenjive i nesavrene te se empirijskim prouavanjem moe stei samo
mnijenje, a ne istinska spoznaja. Stvarna se bt stvari nalazi u njihovim idejama koje
predstavljaju nadosjetilne entitete. Platonova metafizika odraava se i na njegovoj politikoj
filozofiji. S obzirom da je ivio u doba turbulentnih politikih dogaaja i promjena vladavine
u grkim polisima, Platon je smatrao da se savreni oblik vladavini moe nai u ideji savrene
drave, te da samo drava ozbiljena prema ovoj ideji moe stei trajnost i stabilnost27. U
skladu sa svojim aristokratskim porijeklom28, ideju savrene drave vidi u vladavini
najmudrijih, tj. u vladavini filozofa.
Platon u svom dijalogu Timej donosi i jedan od prvih znanstvenih modela po kojemu se
svojstva tijela mogu svesti na elementarne oblike i njihovu strukturu, to je po svojoj
osnovnoj ideji slino dananjem modelu po kojemu su tijela graena od elemenata koji sugraeni od elementarnih estica. Platon u svom modelu ulogu elemenata daje pravilnim
poliedrima tetraedru, heksaedru (kocki), oktaedru, dodekaedru i ikosaedru pri emu su
ova, tzv. Platonova tijela, graena od istostraninih trokuta, kvadrata i peterokuta (slika 4).
Primjerice, kad razmotamo tetraedar dobit emo istostranine trokute, a kad razmotamo
dodekaedar dobijamo pravilne peterokute (slika 5).
26 Jedan od Sokratovih uenika i veliki atenski vojskovoa Alkibijad osumnjien je za unitavanje atenskih
kipova boga Hermesa, zbog ega je izbjegao iz Atene za vrijeme Peloponeskih ratova. 27Popper, 2003:29.28
Platonovi ujaci bili su voe tzv. Tiranije tridesetorice koja je vladala Atenom kratko vrijeme nakonPeloponeskog rata, a prije ponovne uspostave demokracije.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
26/151
26 Znanost i kultura 1
Slika 4Platonova tijela (redom: tetraedar, heksaedar, oktaedar, dodekaedar, ikosaedar)
Slika 5 - razmotani tetraedar i dodekaedar
Njihov izgled Platona navodi na tezu da su etiri elementarne estice iz grke filozofije
sainjene od ovih tijela. Primjerice, zemlja je sainjena od heksedara, to tumai njezinu
stabilnost, tj. injenicu da se raspada u vee komade, u grumenje. Vatra je graena od
tetraedra, to daje dojam bockanja i boli prilikom njezinog doticanja. Voda je graena od
ikosaedra jer tee lagano preko ruke, to podsjea na osjeaj ikosaedra u ruci. Oktoedar Platon
povezuje sa zrakom zbog svoje finoe iblagih prijelaza.
Iako se ovaj model danas ne smatra tonim, moderni modeli estine grae materije
inspirirani su istim idejama simetrije i jednostavnosti, kao i ovaj Platonov. Stoga su mnogi
suvremeni fiziari, poput Heisenberga, isticali Platona kao uzor29
.
Kako je reeno, atenske filozofske kole uglavnom su se bavile razmatranjem politikih i
etikih pitanja, a ne znanstvenih pitanja u uem smislu. Najblie razvitku znanosti pribliila se
Aristotelova (384.322.) kola (tzv. Peripatetska kola u Likeju), no ubrzo je Aristotelova
filozofija prerasla u dogmatski sustav koji nije pogodovao razvoju daljnjem razvoju znanosti.
Aristotelova dinamika (teorija gibanja) strogo je odvajala gibanja nebeskih tijela, kao tijela
koja se gibaju jednoliko, nepromjenjivo po krunici, od zemaljskih tijela koja se gibaju
nepravilno. Zemaljska su gibanja dalje podijeljena na (1) gibanje ivih tijela, kao tijela kojane zahtijevaju nikakvu vanjsku silu za gibanje (2) prirodna gibanja tijela koja takoer ne
zahtijevaju nikakvu silu za gibanje npr. kamen baen u zrak pada na zemlju jer je sline
grae kao i ona, a dim iz pei idu u zrak jer je sline grae kao on (3) gibanja koja zahtijevaju
silu za gibanje jer se inae zaustavljaju npr. predmet koji smo udarili zaustavit e se nakon
nekog vremena jer je sila naeg udarca nestala30. Sve navedene postavke Aristotelove
29Simonyi, 2012: 61.
30Simonyi, 2012: 67.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
27/151
27 Znanost i kultura 1
dinamike proizlazile su iz promatranja i interpretiranja empirijskog svijeta, no opovrgnute su
nakon pojave Galileja i Newtona.
Aristotel je i prva osoba koja je postavila osnove tzv. teleolokog (ciljnog, svrhovitog)
objanjenja u znanosti31. Drukije reeno, prema njemu sve stvari postoje zbog toga to
ispunjavaju neku svrhu, a na taj je nain Aristotel definirao i pojam uzroka. Naime, prema
njemu sve stvari imaju etiri uzroka: materijalni, formalni, djelatni i finalni. Primjerice, da
gurnemo li kamen niz liticu bila su potrebna etiri uzroka: tvar od koje je sazdan kamen
(materijalni uzrok), okrugli oblik kamena (formalni uzrok), naa snaga (djelatni uzrok) i
injenica da, prema Aristotelu, teke stvari imaju tendenciju da se kreu dolje (finalni uzrok).
Aristotel je vrio empirijska istraivanja organizama i njihove je organe tumaio upravo
pomou njihovih funkcija. Tako je zakljuio da postoje homologni organi, tj. organi koji
imaju slinu strukturu, ali razliite funkcije (npr. ruke kod ljudi i krila kod ptica) te analogni
organi koji imaju razliite strukture, ali iste funkcije (npr. krila kod ptica i krila kod pela).
Dakle, Aristotel je smatrao da je neka stvar objanjena onda kada je objanjena svrha kojoj
slui, pri emu su za Aristotela ove svrhe bile unaprijed dane i nepromjenjive. Dananja
evolucijska biologija koristi teleoloko (ili funkcionalno) objanjenje, ali vrste ne smatra
nepromjenjivim, kako je smatrao Aristotel, nego njihov razvoj tumai selekcijskim pritiscima
(preivljavanje najsposobnijih).
Openito se moe rei da je u antikoj Grkoj vrhunac znanja predstavljala filozofija iji je
cilj bio stvoriti dobrog ovjeka i dobro drutvo, a ne empirijski istraivati prirodu. Stoga
znanstvena postignua u to doba nisu bila kontinuirana, a znanost nije bila posebna drutvena
institucija. Ipak, osim racionalno-logikog pristupa stvarnosti, prisutnog u filozofiji, u doba
antike Grke dolazi i do prvih zaetaka pojedinih znanosti i do formulacije pitanja na koja ese odgovoriti kasnijim razvojem znanosti.
U doba antike Grke tako dolazi i do prvih razraenih pokuaja tumaenja gibanja nebeskih
tijela. Shvaajui nebesku sferu kao podruje savrenosti Grci su smatrali da se nebeska tijela
moraju gibati po krunici, kao najsimetrinijem obliku. Pokuavajui protumaiti kruno
gibanje zvijezda tijekom noi32 te nepravilnije putanje planeta33, grki matematiar Eudoks
smatra da se Svemir sastoji od niza prozirnih kugli na koje su privrene zvijezde i planeti, a
31Prema Knight, 1976: 37.
32Danas je poznato da se ovo kruno gibanje moe protumaiti gibanjem Zemlje.
33Grci su ova tijela zato nazvali planetima (gr. lutalica).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
28/151
28 Znanost i kultura 1
ovaj se model dobro slagao s poznatim kretanjima nebeskih tijela. Aristotel je takoer
prihvatio ovaj model kretanja nebeskih tijela, no njihovo kruno kretanje kod njega proizlazi
iz postavke po kojoj su nebeska tijela, za razliku od zemaljskih koja su graena od poznata
etiri elementa, graena od petog elementa etera. Ta tijela su zbog toga nepromjenjiva i
mogu se kretati samo po savrenim krunim putanjama. Zadnju kuglu u tom nizu, po
Aristotelu, pokree tzv. nepokretni pokreta, tj. neko vrhovno bie.
U razdoblju antike Grke dolo je i do pojave historiografije kao znanosti. Herodot (484.
425. p.n.e.) u svojemu djelu Povijest donio je pregled razvoja Perzijskog carstva, grko-
perzijskih ratova34, kao i etnografske i geografske zapise o tadanjim civilizacijama(Egiptu,
Babilonu...). Za razliku od dotadanjeg prenoenja povijesnog znanja putem predaja i mitova,
Herodot pokuava racionalno, nepristrano i sustavno ispitati dogaaje oslanjajui se na
analizu dokumenata i svjedoenja oevidaca. Zboga toga ga se obino i naziva ocem
povijesti. Unato tome, jo uvijek povijesne dogaaje dijelom objanjava sudbinom i
boanskom intervencijom uzrokovanom nemoralnim ponaanjem ljudi. Za razliku od njega,
Tukidid (460.395. p.n.e.) u svojemu djelu Povijest peloponeskog rata naputa ideju
boanske intervencije i dogaaje tumai uzrono-posljedinim odnosima. Tako Peloponeski
rat tumai ekspanzivom politikom Atene koja je dovela do reakcije Sparte i njezinih
saveznika, pri emu jo paljivije od Herodota analizira podatke na kojima temelji svoje
zakljuke. Stoga ga se esto i naziva ocem znanstvene povijesti 35. Tukidid se orijentirao
iskljuivo na prouavanje politike povijesti, smatrajui sve ostalo nevanim ili manje
vanim, to e ostati dominantnim pristupom u historiografiji sve do 20. stoljea36.
Uz Pitagoru (582. 496. p.n.e.) i krug njegovih kolega i uenika tzv. Pitagorejsku kolu
vezuju se i znaajni pomaci u matematikom znanju, iako su matematiku razvijale i
34Zahvaljujui Herodotu poznati su detalji velikih povijesnih bitaka izmeu Grka i Perzijanaca Maratonsko
polje, Termopilski klanac, Salaminaiji je ishod znaajno utjecao na odnos Istoka i Zapada i nastanak zapadnecivilizacije.35
Iako i tu treba napomenuti da je Tukidid u neka svoja tumaenje donio dozu subjektivnosti, to je zapravo ineizbjeno kod prouavanja povijesti. Tako mu Karl Popper u svojoj knjizi Otvoreno drutvo i njegovineprijatelji spoitava nesklonost demokraciji i optuivanju Atene za demokratski imperijalizam. Popper smatrada je Tukidid, koji je inae bio aristokratskog porijekla, bio skloniji oligarhijskom ureenju koje je teilostatinom drutvu u kojemu vlada nekolicina i koje traba odbaciti promjene (demokraciju, trgovinu i sl.). Popperzbog toga dri da je Tukidid u svom tumaenju Peloponeskog rata skloniji zauzeti stranu Sparte i njezinih
saveznika. O tome vie u: Popper (2003:158-172).36Zbog svoje ideje da se vanjska politika moe svesti na tenju drava da osvoje i proire vlastitu mo smatra gase i osnivaem doktrine politikog realizma, pa se njegovo djelo esto prouava na diplomatskim i vojnimakademijama.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
29/151
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
30/151
30 Znanost i kultura 1
pitagorejac koji je prvi doao do te spoznaje, bio je baen s palube broda od strane drugih
pitagorejaca.
Grki filozof Demokrit (460.370. p.n.e.) prvi je postavio temelje atomistike teorije tvari.
Naime, on je pretpostavio du su tvari graene od manjih elementarnih estica, tj. estica koje
se dalje ne mogu rastavljati atoma. Demokrit je ovu teoriju temeljio na parcijalnim
opaanjima (npr. sitnim esticama praine koje je mogue vidjeti pod jakom sunevom
svjetlou) i nije imao empirijske dokaze unjezin prilog. Stoga je atomistika teorija ostala
spekulativne naravi, a stroije e dokaze dobiti tek od 18. stoljea pa nadalje.
U antikoj Grkoj dolazi i do prvih elemenata znanstvene medicine. Nasuprot prijanjemmagijsko-demonistiko-animistikom pristupu(bolest kao rezultat opsjednosti "zlim silama"),
grki lijenik Hipokrat (460. - 377. p.n.e.) razvija tzv. teoriju humoralne patologije koja je
trebala imati empirijsku podlogu. Naime, Hipokrat je smatrao da do bolesti dolazi u sluaju
neravnotee izmeu etiriju osnovnih tjelesnih tekuina krvi, sluzi, ute i crne ui. Osim
ove teorije, Hipokrat je opisao simptome mnogih tada najvaniji bolesti (suice, malarije
itd.)38. Teorija humoralne patologije dovela je do metode lijeenja putem putanja krvi, a ova
e metoda biti upotrebljavana sve do kraja 19. stoljea kada se uvia njezina neuinkovitost iznanstvena neutemeljenost39.Naime, ova je metoda mogla pomoi samo u nekim sluajevima
(npr. visokog krvnog tlaka), a mogla je biti uinkovita jo samo zbog tzv. placebo efekta.
Hipokratovo uenje nastavlja grki lijenik Galen (129.-210.) koji je ivio u antikom Rimu.
Galen je razvio prve teorije krvotoka i ivanog sustava, a bavio se i empirijskim seciranjem
ivotinja kako bi doao do anatomskih i fiziolokih spoznaja40. U rimsko se doba medicina
nije znaajnije razvila, iako su Rimljani iskustvenim putem doli do puno korisnih javno-
zdravstvenih spoznaja (filtracija vodovodne vode, isuivanje movara kako bi se sprijeila
malarija i sl.)41.
Razdoblje helenizma (irenja grke kulture nakon osvajanja Aleksandra Makedonskog)
oznaavalo je neto jai razvoj znanstvenih istraivanja. Tako je Eratosten iz Aleksandrije
38Grmek (1996:93-94).
39 U 19. stoljeu se za putanje krvi najee koriste pijavice, a u ranijim razdobljima razliiti kirurki
instrumenti. Zanimljivo je da se u novije vrijeme pijavice ponovno koriste u slubenoj medicini, ponajvie zbog
toga to oteavaju zgruavanje krvi, to moe biti korisno kod kroninih upala, rekonstrukcijske kirurgije,sranih bolesti, i sl.40
Seciranje je radio na ivotinjama jer je seciranje ljudskog tijela bilo zabranjeno iz religijskih razloga.41
Grmek, 1996:95.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
31/151
31 Znanost i kultura 1
(276. - 195. p.n.e.) empirijskim putem doao do procjene Zemljinog opsega. Naime, u
njegovo se doba pretpostavljalo da je Zemlja okrugla na temelju nekih intituitivnih dokaza.
Primjerice, brod koji otplovljava na puinu polako nestaje s horizonta, pri emu vrh jedara
nestaje posljednji. Ovu je pojavu teko protumaiti ako ne pretpostavimo da je Zemlja
okrugla. Eratosten je primijetio da u gradu Syeni (dananji Egipat) tijekom ljetnog solsticija
ne postoje sjene na zidovima ipretpostavio je da se to dogaa zbog toga to suneve zraka u
tom trenutku padaju okomito na taj grad. S druge strane, u tom istom trenutku u Aleksandriji
se moe izmjeriti sjena koja iznosi 7 stupnjeva. Uz malo geometrijskog znanja moe se
zakljuiti da udaljenost izmeu ova dva grada iznosi 7/365 opsega Zemlje (slika dolje).
Slika 6Eratostenov izraun Zemljinog opsega
S obzirom da je bilo poznato da udaljenost izmeu ova dva grada iznosi oko 800 km42,
Eratosten je zakljuio da ovaj opseg iznosi oko 40 000 km, to je blisko stvarnoj vrijednosti.
Aristarh iz Samosa (310. - 230. p.n.e.) kombinacijom empirijske metode i geometrijskog
znanja doao je do procjene udaljenosti izmeu Zemlje i Sunca te Zemlje i Mjeseca, a smatrao
je i da je heliocentriki sustav toan. No, kako nije bilo mogue primijetiti pomicanje
42Stvarna udaljenost nije bila tono poznata pa je i Eratostenova procjena opsega Zemlje bila priblina.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
32/151
32 Znanost i kultura 1
(paralaksu)zvijezda, a to bi se moralo dogoditi ako je heliocentriki sustav toan43, tadanji
su astronomi odbacili Aristarhov heliocentrizam, kojeg e ponovno oivjeti tek Kopernik.
Umjesto heliocentrizma, bio je prihvaen Ptolomejev44 (83.-161.) geocentriki sustav.
Ptolomej svoj je sustav opisao u djelu Synthaxis Mathematice (poznatije pod arapskim
nazivom Almagest45), a prema njemu gibanje planeta oko Zemlje moe se opisati jednom
veomkrunicom, nazvanoj deferenta, dok se na deferenti nalazi sredite manje krunice ili
epicikle, po kojoj se gibaju planeti. Ovakav model dobro se slagao s gibanjima planeta i sluio
je kao jedini i vladajui astronomski model sve do Kopernika i kasnijeg prihvaanja njegovog
uenja.
Slika 7Ptolomejev sustav
Pomou epickli Ptolomejev sustav mogao je protumaiti tzv. retrogradno kretanje planeta.
Naime, davno je primijeeno da se planeti kreu u jednom smjeru, zatim zaustavljaju i
mijenjaju smjer kretanja. U ptolomejskom sustavu, planet se u donjem dijelu epicikle kree u
jednom smjeru, u u gornjem dijelu u drugom smjeru. U donjoj je slici navedeno tumaenje
ovog kretanja prema heliocentrinom sustavu.
43Dananjim astronomskim instrumentima paralaksu je mogue primijetiti, dok to u Aristarhovo doba nije bilo
mogue, pa se inilo kao da zvijezde miruju jer zbog njihove velike udaljenosti nije bilo mogue primijetiti
njihovo kretanje.44Ptolomej je bio astronom koji je ivio u Egiptu pod rimskom vladavinom, a pisao je na grkom. 45
U znaenju velika rasprava. Arapski naziv Ptolomejeva djela poznatiji je od grkog ili latinskog zbog togato su, kao i kad su u pitanju drugi klasini mislioci, Europljani upoznali njegovo djelo preko Arapa.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
33/151
33 Znanost i kultura 1
Slika 8retrogradno kretanje planeta u heliocentrinom sustavu
Posebno znaajna institucija za razvoj znanosti u helenistikom razdoblju bila je
Aleksandrijska biblioteka. Grad Aleksandriju osnovao je makedonski vladar Aleksandar
Veliki osvojivi Egipat pobjedom nad Perzijancima, a vlast nad Egiptom preuzima
Aleksandrov vojskovoa Ptolomej. Biblioteka je osnovana vjerojatno u 3. stoljeu p.n.e. podptolomejskom dinastijom (Ptolomejevim nasljednicima), a cilj joj je bio skupljanje svih
dotadanjih znanstvenih spoznaja. Nije tono poznato koliko je knjiga (svitaka papirusa)
imala (vjerojatno oko 500 000), ali prema legendi svaki brod koji je uplovljavao u
aleksandrijsku luku morao je predati sve knjige, koje su zatim kopirane i ostavljane u
knjinici. Aleksandrijska je biblioteka bila dio muzeja koji je predstavljao i sredite
znanstvenog rada, budui da su se unutar njega nalazile predavaonice, itaonice i neke vrste
laboratorija. Mnogi poznati znanstvenici tog doba, poput Euklida i Arhimeda, dolazili suraditi u Aleksandriju, a neki od njih, poput Eratostena i Aristarha , bili su i glavni knjiniari
Aleksandrijske biblioteke. Knjinica je prvi i drugi puta unitena tijekom vojnih sukoba u
rimsko doba. Trei puta namjerno je unitena od strane aleksandrijskog patrijarha nakon
uredbe cara Teodozija o zatvaranju poganskih hramova46. etvrti i konani puta unitena je
od strane arapskog kalifa Omara 642. godine.
46U ovim progonima stradala je i Hipatija, jedan od prvih poznatih znanstvenica u povijesti. Bila je ugledna
aleksandrijska matematiarka i filozofkinja, osobito znaajna po izumima mnogih mjernih instrumenata.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
34/151
34 Znanost i kultura 1
3.1.3. Postoji li starovjekovna znanost?
Znanost se kao posebna drutvena institucija pojavila u Europi u 16 i 17. stoljeu, a odatle se
od 19. stoljea proirila kao model diljem svijeta. Postavlja se pitanje zato se to nije dogodilo
sve do tada i zato je znanost kao institucija nastala ba u europskom (zapadnom) kulturnom
krugu?
Prema Josephu Ben-Davidu (1986), ova se injenica ne moe objasniti nedostatkom talenta ili
nepostojanjem pojma znanosti. Naime, u svim je drutvima postojao sloj ljudi zainteresiranih
za pravilnosti u prirodi, kao i ideja o razlikovanju ovih pravilnosti od magije i religije. Stoga
su za nepostojanje znanosti kao posebne institucije vjerojatno odgovorni drutveni i kulturni
imbenici. Naime, ova su se znanja pojavljivala i nestajala, tj. nije bilo sustavnog i
kontinuiranog znanstvenog istraivanja, kao niti prenoenja znanstvenog znanja. To je
dovodilo do situacija da se pojedina znanstvena dostignua zaboravljaju i ponovno otkrivaju
tek stoljeima kasnije. Tako je grka znanost djelomino otkrivena tek u razdoblju renesanse,
a npr. Aristotela je srednjovjekovna Europa upoznala tek preko arapskog svijeta. Postojalo je i
namjerno unitavanje znanstvenih spoznaja kako bi se zaustavio napredak (npr. u Kini krajem
3. stoljea p.n.e.).
Za razliku od dananje situacije u kojoj postoje specijalizirane znanstvene institucije i mediji
kojima se prenosi znanstveno znanje (specijalizirani asopisi, knjige i sl.), u starovjekovno se
doba znanstveno znanje moglo nai u okviru filozofske, teoloke ili tehnoloke literature, a
ovakva je situacija uglavnom ometala samostalni razvoj znanosti. Za prenoenje su znanja,
dakle, uglavnom bili zadueni filozofi, tehnolozi, lijenici ili teolozi (religijske voe), no
njihovi interesi i drutvena uloganisu bili posve sukladni cijevima znanosti.
Tehnolozi-praktiari svoj su rad djelomino bazirali na znanstvenim spoznajama, no njihova
praksa nije mogla dovesti do razvoja znanosti iz vie razloga. Prije svega, teorija jo uvijek
nije bila razraena i mogla je objasniti relativno malo stvari. Tako je astronomija kroz
iskustvo astronomske pojave povezala s godinjim dobima i stvorila primjenjive kalendare.
No ovaj je zadatak potpuno rijeen relativno rano (ve u Babilonu) i daljnjeg napretka nije
bilo. S druge je strane astrologija, unato to nije bila postavljena na znanstvenim osnovama,
nudila rijeenje mnogih praktinih problema te su usluge astrologa bile vrlo cijenjene 47. Na
47Tako su se neki od poznatih astronoma (npr. Johannes Kepler, Galileo i Brache) bavili astrologijom kako bi
zaraivali za ivot.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
35/151
35 Znanost i kultura 1
slian je nain i medicina bila suoena s relativno oskudnim znanjem i mnotvom praktinih
problemapotrebom lijeenja ljudi. Kako bi sa sebe skinuli odgovornost za lijeenje ljudi i
mogue neuspjehe lijenici su se oslanjali na magiju ili tradicionalnu medicinu; naime, u
sluaju neuspjeha pri primjeni novih metoda lijeenja odgovornost bi bila iskljuivo na
lijenicima. Stoga se medicina nije posvetila medicinskom istraivanju utemeljenom na
znanosti, nego joj je cilj bio povezati se s drugim oblicima znanja i uvjeriti ljude da je
uspjena. U arapskoj civilizaciji, kasnom antikomrazdoblju i kranskoj Europi postojala i
zabrana seciranja ljudskog tijela utemeljena na religijskim razlozima. Otud i konzervativnost
medicine koja je trajala sve do modernog doba. Medicina je sve do prvih elemenata
znanstvene medicine u antikoj Grkoj bila zasnovana na magijskoj i demonistiko-
animistikoj teoriji po kojoj do bolesti dolazi zbog opsjednutosti zlim duhovima ili boje
kazne. U skladu s time, lijeenje je bilo religijsko-magijski in. Ipak, mnogi su narodi
empirijskim putem doli do odreenih pravila i postupaka koji su mogli pomoi u
sprjeavanju i lijeenju bolesti48.
Graditelji i arhitekti, s druge strane, nisu toliko bili povezani s magijom i religijom i oslonjeni
na tradiciju, ali njihova praksa nije zahtijevala puno znanstvene teorije da bi bila uspjena, pa
stoga graditeljska tradicija nije niti mogla dovesti do veeg razvoja znanosti. Primjerice,
prilikom izgradnje atenskog Partenona koriteno je iskustveno znanje o optikim varkama, no
ovo znanje nije bilo zasnovano na znanstvenim teorijama. Naime, u povijesti arhitekture
poznata je izreka da "Partenon ne sadri ravne linije", a njome se cilja na injenicu da su
linije, prema miljenju koje je zapoelo sa starorimskim arhitektom Vitruvijem, namjerno
zakrivljene upravo zato da bi gledatelj dobio dojam ravnih linija, to je posljedica optikih
varki. Tako se stepenice zakrivljuju u sredini, a stupovi su lagano podebljani takoer u
sredini.
48Npr. Egipani su ljudima koji su slabije vidjeli davali ivotinjsku jetru, to je zbog vitamina A koji se nalazi u
jetri doista bilo uinkovito, unato tome to se tada nije poznavaouzrok te uinkovitosti (Grmek, 1996:84-92).
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
36/151
36 Znanost i kultura 1
Slika 9atenski Partenon
Openito je kod svih tehnolokih (praktinih) struka medicine, astronomije i graditeljstva -
esto dolazilo i do zaboravljanja znanstvene osnovice na kojoj je praksa sazdana budui da je
bilo vanije primijeniti znanje, nego znati kako je do njega dolo.
Nepovezanost tehnologije i znanosti u starovjekovnim kulturama, osobito onoj helenistikoj,
bila je rezultat ne samo nerazvijenosti znanosti nego i tipa tadanje socijalne strukture. Naime,
drutva su bila podijeljena na slobodne ljude i robove, pri emu su ovi potonji bili zadueni zafizikirad za koji nisu bili plaeni. Jeftini robovski rad zaustavljao je ekonomsku motivaciju
za razvoj tehnologije, a time i za daljnji razvoj znanosti. Na indirektan nain socijalna
struktura zasnovana na robovskom radu stvorila je i prezir prema fizikom radu koji se,
primjerice, ogleda u Aristotelovoj definicija roba kao orua koje govori. Ovaj prezir doveo je
do toga da su mnogi pripadnici intelektualne elite svoje interese prema humanistikim, a ne
prema praktino-znanstvenom znanju koje bi moglo popraviti materijalne uvjete ivota.
Kod filozofa je, unato injenici da su se bavili i znanou, naglasak takoer bio na primjeni,
a ne na teorijskom znanju. Zadatak filozofije bio je dati moralne poduke o tome kako stvoriti
dobrog i mudrog ovjeka i dobro organizirano drutvo. Stoga je i naglasak bio na filozofiji
morala, politike i prava, a ne na empirijskom istraivanju prirode, svemira i poloaju ovjeka
unutar njega. Zato je tradicija prouavanja prirode prenesena unutar magije i mistike, a ne u
okvirima filozofije.
Dakle, znanost je mogla postati posebna drutvena institucija samo ako joj se priznalaposebna drutvena uloga (pronalaenje teorijskog znanja o prirodnim fenomenima), a to u
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
37/151
37 Znanost i kultura 1
tradicionalnim drutvima nije bio sluaj. Filozofi su bili usmjereni napronalaenje pravila za
nastanak savrenog ovjeka i savrenog drutva, dok graditelji i lijenici takoer nisu bili
oslonjeni na teoriju iz razloga koji su opisani. Znanost nije mogla dokazati da su njezine
spoznaje vane s moralnog, religijskog ili magijskog stajalita pa se stoga i nije smatrala
potrebnom.
3.2. Znanost u srednjovjekovno doba
Kako je ranije napomenuto, helenistika kultura nije znaajnije povezivala tehnologiju i
znanstveno znanje. Prezir prema radu i neefikasna ekonomija zasnovana na besplatnom
robovskom radu bili su znaajni imbenici pada Rimskog Carstva i gubljenja tradicije
helenistike kulture. Sveukupna nesigurnost uzorkovana seobom naroda49 i germanskim
dolaskom na podruje Rimskog carstva dovela je do opadanja gospodarskih aktivnosti, a time
i mogunosti obrazovanja populacije i razvoja znanosti. Dodatnu oteavajuu okolnost inila
su i arapska (muslimanska) osvajanja Sredozemlja koja su u u drugoj polovini 7. stoljea
potpunosti prekinula europsku trgovinu, a time i opticaj novca i obrtnitvo50. Nestanak
znaajnije trgovake aktivnosti doveo je do opadanja gradova te europska civilizacija upotpunosti postaje agrarna civilizacija, a drutvena struktura postaje feudalna. Nastaju
poljoprivredna imanja iji je cilj bio samodostatnost, odnosno proizvodnja svih stvari
potrebnih za ivot na samom imanju, to dovodi do gotovo potpunog nestanka trine
ekonomije. S obzirom na to da se viak poljoprivrednih proizvoda nije mogao prodati na
tritu, nestaje poticaj za poboljavanje poljoprivredne produktivnosti. Cilj postoje nastojanje
da se s minimumom truda dobije dovoljno hrane da bi se preivjelo, to dovodi do potpunog
zapostavljanja agronomskih znanja51
.
Klasino naslijee uglavnom je izgubljeno, iako su neka znanja ostala sauvana. Prijenos
klasinog naslijea u srednjovjekovnu Europu jednim se dijelom dogodio direktno, a jednim
dijelom preko Bizanta i Arapa52. Dobar dio znanja sauvan je i prenesenzahvaljui Boeciju
(480.525.) i njegovim prijevodima dijelova EuklidovihElemenata te dijelova Platonovog
49 Seoba naroda oznaava pokret, uglavno germanskih, naroda prema Rimskom Carstvu uzrokovan
napredovanjem Huna koje je ove narode prisiljavalo na traenje ivotnog prostora na podruju Carstva.50
Ideju po kojoj su za europski civilizacijski nazadak i nastanak feudalizma najodgovornija arapska osvajanjaobino se, po francuskom povjesniaru Henri Pirenneu koji ju je prvi postavio, naziva Pirennovom tezom.51
Pirenne, 2005: 42-62.52
Simonyi, 2012: 129-136.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
38/151
38 Znanost i kultura 1
Timeja i Aristotelove logike. Boecije je bio savjetnik ostrogotskog vladara Teodorika
Velikoga, a pogubljen je zbog politiko-vjerskih neslaganja s njim. Kako je Crkva bila
protivnica Ostrogota i njihovog arijanskog uenja, Boecije je proglaen muenikom, a
njegova djela sauvana. Osim ovih prijevoda, sauvana su i neka djela Seneke, Vitruvija,
Lukrecija i drugih, pa Izidor iz Seville (560. 636.) skuplja sva postojea starovjekovna
znanja u svojevrsnu enciklopediju. Kako je bio jedan od posljednjih zapadnjaka koji je
poznavao klasino naslijee, njegova su djela bila glavni izvor za prouavanje ovoga naslijea
u srednjovjekovlju.
Jedan dio klasinog naslijea prenesen je i putem Bizantskog carstva. Iako je Bizant bio
poznat po tehnolokim dostignuima (npr. Aja Sofia, vojna tehnologija i sl.) te je bio
gospodarski napredniji od Zapada najmanje do 12. stoljea, najvei dio sauvanog klasinog
naslijea ipak se odnosio na knjievnost, a tek manji dio na znanost. Najvei dio klasinog
naslijea indirektnim je putem prenesen putem Arapa.
Arapi su, za razliku od Bizanta, potpuno ignorirali grko knjievno naslijee (npr. dramsku
knjievnost), ali su bili vrlo zainteresirani za njezinu znanost53. Dodue, u poetnim
osvajanjima nije bilo tako pa je zabiljeeno da je kalif Omar 641.godine unitio sve preostaleknjige u Aleksandrijskog knjinici, a time i vei dio klasinog znanja. Arapi do grkog znanja
dolaze putem krana Nestorijanaca koji su ivjeli u Siriji, kao i putem kranskih
znanstvenika koji odlaze u Perziju nakon to je bizantski car Justinijan 529. godine ukinuo sve
filozofske kole. Uslijedili su prijevodisvih vanijih grkih mislilaca na arapski. Europa se s
ovim prijevodima upoznaje na nekoliko toaka meucivilizacijskog kontakta, od kojih su
najvanije Sicilija, ponovna osvojena od Normana u 11. stoljeu, te panjolska. U
panjolskoj su postojala arapska uilita u Toledu, Salamanci i Segoviji, na kojima sustudirali i neki zapadnjaci te se tako postupno upoznavali s klasinim svijetom. Direktni
prijevodi s grkog na latinski veine najvanijih mislilaca (Aristotela, Arhimeda, Euklida,
Ptolomeja) dogaaju se uglavnom u 11. i 12. stoljeu.
Dugo razdoblje srednjovjekovlja, iako po mnogim obiljejima nije bilo pogodno za razvoj
znanosti, dovodi do postupnog razvoja tehnologije i mijenjanja kulturoloke valorizacije
ljudskog rada54. Sv. Benedikt iz Nursije (480. - 543.) osniva vlastiti redovniki red, a u
53Simonyi, 2012: 133.
54Simonyi, 2012: 122.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
39/151
39 Znanost i kultura 1
njegovim se pravilima naglaavaju i duhovni (kontemplativni) i aktivni ivot ora et labora
(moli i radi). Time ljudski rad zadobiva novo dostojanstvo jer se shvaa kao aktivnost koja se
takoer radi na milost boju, tj. aktivnost koja predstavlja vjersku dunost. Tjelesni rad tako
postaje neto dostojno i intelektualnih elita, a ne samo obinih ljudi. Naime, antiki prezir
prema radu utemeljen na ideji da je rad nedostojan solobodnog ovjeka jer ga onemoguava u
bavljenju javnim pitanjima (politikom) zamjenjuje specifino srednjovjekovni prezir prema
radu. Novi vladajui sloj, feudalnoplemstvo, rad smatra nedostojnim jer kao ideal postavlja
ratnitvo i ratniki ivot. Plemstvo (vitezovi) svoj identitet crpi iz obavljanja vojnike
dunosti za svoga seniora, dok zemlja koju je dobio od seniora slui samo pribavljanje
bogatstva koje omoguuje vrenje ratnike dunosti. Stoga ideja produktivnog rada i profita
ostaju potpuno strana ovome drutvenom sloju55. Za afirmaciju znanja i znanosti zasluan je i
Sv. Franjo Asiki (1181. 1226.) koji osnivanjem franjevakog reda te svojim
naglaavanjemovosvjetovnog i ljubavi prema prirodi dovodi do novog interesa za istraivanje
prirode.
Kroz cijelo srednjovjekovlje dolazi do niza izuma poput postupnog usavravanja upotrebe
vodene energijemlinovi, izvlaenje vode iz rudnika, usavravanja pluga, izuma plodoreda
jesenska i zimska sjetva te treina zemlje na ugaru (neobraena zemlja). Ovi izumi
omoguavaju postupni gospodarski razvoj, a zasnovani su, osim na rel igijskim promjenama
navedenim gore, na promjeni socijalne strukture. Naime, budui da tijekom srednjovjekovlja
postupno dolazi od nestajanje robovskog rada, dolazi do potrebe izuma strojeva, a time i do
tehnolokog razvoja. Socijalna struktura zasnovana na podjeli na feudalce i kmetove, takoer
u odreenoj mjeri motivira one koji rade na zemlji (kmetovi) na pokuaje poveanja
produktivnosti u poljoprivredi.
Znanost u suvremenom smislu nije postojala u doba srednjovjekovlja, no veliki korak u tom
smjeru uinjen je osnivanjem sveuilita. Sveuilita su bila organizirana kao korporacije, tj.
organizacije s vlastitom pravnom osobnou koju su svjetovne i crkvene vlasti potovale, to
je stvorilo odreeni prostor slobode u kojemu se moglo relativno neometano raspravljati o
znanosti. Sveuilita su, ak i kada odreena pitanja nisu empirijski istraivala, postavljala
znanstveno relevantna pitanja koja e biti odgovorena kasnije. Osim toga, sveuilita su
stvorila odreenu vrstu "institucionalne memorije", tj. omoguila su prenoenje znanja
55Pirenne, 2005: 103.
7/21/2019 Znanost i Kultura - Skripta 2014/15
40/151
40 Znanost i kultura 1
stvarajui znanstvenike, ali i knjige, knjinice i sl56. Znanost, naime, za vlastito prenoenje
treba posebne institucije, tj. ne moe se prenostiti preutno, s generacije na generaciju, kao
npr. tehnologija. Korijeni sveuiline akademske slobode mogu se nai u dokumentu
Authentica Habita (1155), kojim je car Fridrich I Barbarossa, potaknut okolnostima u
Bologni, sveuilitima dao neke povlastice poput slobodnog putovanja u svrhu pouavanja i
uenja, izuzea od gradskih sudova i drugih povlastica koje su uobiajeno imali klerici
(sveenstvo). Osobito je vano bilo izuzee od kolektivnog kanjavanja zbog djela koja su
poinili sunarodnjaci sveuilitaraca. Naime, kako su studenti dolazi iz raznih dijelova
Europe, zbog naela kolektivne krivice esto su bili kanjavani zbog neega to su uinile
osobe iz njihove drave. Osim careva, ovakve povlastice davale su i pape, a esto su dovodile
do sukoba s gradskim vlastima budui da su sveuilitarci zloupotrebljavali imunitet i krili
lokalne zakone57. esto se dogaalo i da zbog sukoba sveuilitarci prekinu nastavu na
nekoliko godina ili presele u drugi grad. Ova akademska sloboda, meutim, nije u potpunosti
ukljuivala pravo samostalnog odreivanja onoga to e se uiti i pouavati, iako je sloboda
odreivanja nastavnog programa bila razliita u razliitim podrujima znanosti. Tako su
podruja geometrije, algebre i empirijske astronomije bila relativno neproblemati