1 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

01 Fonem, alofon

- Kad se u jezičnoj znanosti promatra glas sam po sebi, izdvojen, naziva se fon. Razlikovni glasovi, tj. oni koji služe za razlikovanje značenja riječi nazivaju se fonemi.

- U jeziku postoje situacije kad se fonemi ne izgovaraju na isti način (npr. šuma – lišće) pa su to alofoni (inačice istoga fonema).

02 Fonologija, fonetika

- Jezikoslovna disciplina koja proučava foneme i njihovu ulogu u jeziku zove se fonologija.- Svim nijansama u izgovoru glasova, njihovim nastankom u govornom aparatu i njihovim

akustičnih svojstvima bavi se fonetika.

03 Prozodija (naglasak)

- Naglasak može imati razlikovnu funkciju. Među parovima riječi koje se razlikuju po naglasku postoje 3 tipa:o Različita dužina : luk (vrsta oružja) i luk (povrće)o Različiti tonovi : tatica („dragi tata“) i tatica (kradljivica)o Različita dužina i tonovi : pitati (pitanje) i pitati (nuditi hranu)

- Hrvatski naglasni sustav se sastoji od naglasnih jedinica, a to su:1. Jačina (jačinom je istaknut 1 slog)2. Dužina (slogovi mogu biti dugi ili kratki)3. Tonovi (tonovi mogu biti uzlazni ili silazni)

- 1., 2. i 3. čine 4 različita naglaska:o kratko silazni \\o kratkouzlazni \o dugosilazni /\o dugouzlazni /

- Jednosložne riječi imaju samo silazne naglaske.- Dvosložne riječi imaju sva 4 naglaska na prvom slogu.- Trosložne i višesložne riječi mogu imati na prvom slogu sva 4 naglaska, a na drugom,

trećem, itd. samo uzlazne.- U hrvatskom književnom jeziku naglasak ne može stajati na posljednjem slogu, osim kod

stranih imena (Rene), tuđica, kratica (SAD – esade).- Silazni naglasci – samo na 1. slogu. Ako se promjenom riječi silazni naglasak pojavi na kojem

od unutrašnjih slogova, on će se pomaknuti i/ili promijeniti (spavati – prespavati prespavati; nosim – prenosim prenosim).

04 Glasovne promjene: jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe, nepostojano „a“

- Kada se fonemi izgovaraju u riječima, prilagođavaju se jedni drugima zbog ograničenja u pokretima govornih organa i zbog svojstva pojedinih jezika.

- Zvučno jednačenje :o Događa se samo sa šumnicima.o Svi zvučni fonemi imaju svoje bezvučne parove (obrat ne vrijedi).

Zvučnici a d g z ž dž đBezvučnici

p t k s š f h c č ć

o Kad se nađu jedan do drugog 2 šumnika različite zvučnosti izjednačavaju se radi lakšeg izgovora (vrabac – vrabca vrapca; svat – svad + ba svadba).

o Uvijek se prvi šumnik po zvučnosti prilagođava sljedećem.o Ova pravila se provode i u pismu, osim u nekim uvjetima:

Ako je „d“ ispred „s, š, c, č, ć“ onda se ne provodi (gradski, sudski, odšteta, kadšto).

U nekim pojedinačnim riječima, najčešće strane, te složenice (adhezija, postdiplomski).

- Mjesno jednačenje :o Odnosi se na 4 glasa: „s, z, h, n“.

1

2 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

o Kada se „s“ i „z“ nađu ispred nepčanih i prednepčanih glasova („š, ž, č, ć, đ, dž, nj, lj“) prelaze u „š“ i „ž“ (misli - mislju mišlju).

o Kada se glas „h“ nađe ispred „č“ i „ć“ zamjenjuje se glasom š (orah – orahić oraščić).o Kada se glas „h“ nađe ispred „b“ i „p“ prelazi u „m“ (obrana – obranbeni

obrambeni).o Treba razlikovati izvedenice od složenica, jer se ovo pravilo ne provodi kada se „n“

nađe na kraju prvog djela složenice (crven + perka crvenperka).- Nepostojano „a“ :

o Neke riječi između dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik „a“, koji ne dolazi u svim oblicima takve riječi. Takvo „a“ koje postoji samo u nekim oblicima iste riječi zove se nepostojano „a“ (N. jed.: borac, momak, sav, nikakav; N. množ.: borci, momci, svi, nikakvi).

05 Gubljenje suglasnika

- Kada se nađu zajedno dva ista suglasnika izgovara se samo 1 (bezvučan + zvučan bezvučan)o U pisanju se odstupa u superlativu pridjeva koji počinju sa „j“ (najjači), te u pisanju

nekih složenica (naddruštveni).- Glasovi „d“ i „t“ gube se kad se nađu u nekim suglasničkim skupinama:

o Ispred „c, č, ć“ (otac – otca oca).o Ispred skupine „št“ (hrvatstvo – hrvatština hrvaština).o Kada se „d“ nađe unutar skupine „zn“ ili „žn“ (nužda – nuždni nužni).o Kada se „t“ nađe unutar „sn, šn, šnj, sf, sk“ (mjesto – mjestni mjesni). Iznimka:

množina nekih imenica može se pisati na dva načina (meci i metci).- Glas „s“ se gubi kad se nađe u „ćk“ (plemić – plemićski plemićki).

06 Palatalizacija

- Glasovna promjena koja se događa jedrenicima „k, g, h“ kada se nađu ispred otvornika „e“ ili „i“, pa prelaze u palatale „č, ž, š“.

- Palatalizacija se dobiva:o U vokativu nekih imenica (drug – druge – druže).o U prezentu nekih glagola (peku – pečem).o Kod nekih glagola u aoristu (rekoh – reče).o Kod uvećanica (junak – junakina – junačina).

- „c“ ispred „i“ ili „e“ se palatalizira (mjesec – mjesecina mjesečina).

07 Sibilarizacija

- Glasovna promjena koja se događa jedrenicima „k, g, h“ kada se nađu ispred „i“, pa prelaze u sibilante „c, z, s“.

- Sibilarizacija se provodi:o U dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda (majka – majki majci).o U nominativu i vokativu množine imenica muškog roda (junak – junaki junaci).

08 Jotacija

- Glasovna promjena koja nastaje kada se glasovi koji nisu prednepčanici ni nepčanici stapaju s glasom „j“ u nepčanik ili prednepčanik (debel + jo deblji; jak + ji jači; sladak + ji slađi).

09 Morfem, alomorf, oblikovni morfem

- grč. morphé – oblik.o Najmanji odsječak riječi kojemu je pridružen kakav sadržaj tj. koji ima kakvo značenje

naziva se morfem.o Riječ se može sastojati od jednog ili više morfema. Morfem ima svoj izraz i on se naziva

morf.- Različiti morfi koji služe kao izraz istomu morfemu zovu se alomorfi (primijetiti, primijećen).- Morfeme kojima mijenjamo oblik riječi nazivamo oblikotvorni morfem. Disciplina koja se bavi

ovim morfemima naziva se oblikotvorje.

2

3 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

- Uloga alomorfa u jeziku je da daju gramatičku obavijest u kakvoj se okolini morfem našao.

10 Korijen i osnova riječi

- Osnovu riječi čini korijenski morfem zajedno s ostalim riječotvornim morfemima.- Osnova je dio riječi koji sadrži cijelosno leksičko značenje, a korijen sadrži temeljno leksičko

značenje, tj. korijen je obično samo dio osnove.

11 Promjenjive i nepromjenjive vrste riječi

- Promjenjive su :o Imenice – riječi kojima se imenuju bića, stvari i pojave.o Pridjevi – riječi koje izriču različita svojstva bića, stvari i pojava.o Zamjenice – riječi koje zamjenjuju neke druge riječi.o Brojevi – izriču količinu ili poredak bića, stvari ili pojava.o Glagoli – riječi kojima izričemo radnju, stanje i zbivanje.

- Nepromjenjive su :o Prilozi – riječi koje se prilažu glagolu. Označavaju različite okolnosti pod kojima se vrši

radnja, stanje ili zbivanje.o Prijedlozi – označavaju odnos među pojavama, bićima i stvarimao Veznici – povezuju dvije riječi ili rečenice.o Usklici – riječi koje izražavaju različite emocionalne reakcije.o Čestice – služe za oblikovanje ili preoblikovanje iskaza.

12 Imenice (gramatička svojstva)

- Imenice su promjenjiva vrsta riječi koje mogu biti muškoga, ženskoga i srednjega roda.- Muški rod – završavaju oblikotvornim morfemima „, o, e“ (prijatelj, Marko, Hrvoje).- Ženski rod – završavaju oblikotvornim morfemima „, a, e“ (radost, majka, Mare).- Srednji rod – završavaju oblikotvornim morfemima „, o, e“ (sjeme, selo, dijete).- Imenice se mijenjaju po padežima.

13 Glagoli (gramatičke kategorije)

- Postoje gramatičke kategorije: vremena, vida, načina, lica i brojao Kategorijom se vremena utvrđuje: sadašnjost/prošlost/budućnost radnje, stanja ili

zbivanja (npr. Ivan piše/je pisao/će pisati zadaću).o Kategorijom se vida utvrđuje: svršenost/nesvršenost radnje, stanja ili zbivanja (npr.

Ivan je pisao/je napisao zadaću).o Kategorijom se načina utvrđuje: izjavnost/zapovjednost/uvjetnost radnje, stanja ili

zbivanja (npr. Ivan piše zadaću./Piši, Ivane, zadaću!/Kad bi Ivan pisao zadaću, otac bi mu bio zadovoljan.).

o Kategorijom se lica utvrđuje: osoba koja/s kojom se/(ili stvar) o kojoj se govori (npr. Ja pišem/Ti pišeš/On piše zadaću).

o Kategorijom se broja utvrđuje: količina osoba koje sudjeluju u razgovoru, odnosno osoba ili stvari o kojima se govori (npr. Učenik piše zadaću. (jednina)/Učenici pišu zadaću. (množina)).

14 Glagolska kategorija načina

- Imperativ :o Zapovjedni način; izriče zapovijed, zabranu, opomenu.o Tvori se od imperativne osnove nastavcima „, mo, te“.

- Kondicional : pogodbeni način.o Kondicional I: Tvori se aoristom pomoćnog glagola biti + glagolskim pridjevom radnim.

Izriče želju i mogućnost.o Kondicional II: Tvori se kondicionalom I pomoćnog glagola biti + glagolskim pridjevom

radnim. Izriče mogućnost ostvarenja radnje koja prethodi mogućnosti ostvarenja neke druge radnje.

- Optativ :o Željni način.

3

4 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

o Tvori se glagolskim pridjevom radnim u samostalnoj uporabi (npr. Dobro došli!).

15 Glagolska kategorija vremena

- Sadašnjost se izražava prezentom.- Prošlost se izražava imperfektom, aoristom, perfektom i pluskvamperfektom.- Budućnost se izražava futurom prvim i futurom drugim.- Prezent :

o Tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci:JEDNINA MNOŽINA

1. –m (pišem) 1. –mo (pišemo)2. –š (pišeš) 2. –te (pišete)3. - (piše) 3. –u/-e (pišu)

- Imperfekt :o Nesvršeno vrijeme, pa se tvori od nesvršenih glagola.o Tvori se tako da se na osnovu dodaju nastavci:

JEDNINA MNOŽINA1. –h (čitah) 1. –smo (čitasmo)2. –še (čitaše) 2. –ste (čitaste)3. –še (čitaše) 3. –hu (čitahu)

- Aorist :o Prošlo svršeno vrijeme, pa se tvori od svršenih glagola. Tvori se nastavcima:

JEDNINA MNOŽINA1. –h (pročitah) 1. –smo (pročitasmo)2. – (pročita) 2. –ste (pročitaste)3. - (pročita) 3. –še (pročitaše)

- Perfekt :o Prošlo vrijeme, a tvori se prezentom pomoćnog glagola biti i glagolskim pridjevom

radnim.JEDNINA MNOŽINA

1. sam čitao 1. smo čitali2. si čitao 2. ste čitali3. je čitao 3. su čitali

- Pluskvamperfekt :o Njime se izriče vrijeme prošle glagolske radnje dovršene prije koje druge prošle

glagolske radnje.o Tvori se od imperfekta ili perfekta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog:

- Futur prvi :o Tvori se od prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva:

JEDNINA MNOŽINA1. pisat ću 1. pisat ćemo2. pisat ćeš 2. pisat ćete3. pisat će 3. pisat će

- Futur drugi :o Tvori se od prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

JEDNINA MNOŽINA1. budem pisao 1. budemo pisali2. budeš pisao 2. budete pisali3. bude pisao 3. budu pisali

16 Glagolski prilog sadašnji, glagolski prilog prošli

- Sadašnji :o Tvori se od nesvršenih glagola, nastavcima –ući, -eći. (npr. čitaj + ući).o Radnja izrečena glagolskim prilogom sadašnjim može značiti:

Način (na koji se vrši radnja glavnog glagola). Vrijeme (kad se vrši radnja glavnog glagola).

4

5 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

Uzrok (zbog čega se vrši radnja glavnog glagola). Uvjet (pod kojim se vrši radnja glavnog glagola).

- Prošli :o Izriče radnju koja se dogodila prije radnje upravnog glagola.o Tvori se: svršeni glagol + -vši ili –vo U rečenici stoji na mjestu zavisnog dijela rečenice i izriče: vrijeme, uzrok, uvjet ili

suprotnost (npr. Ispekavši janje, ostao sam gladan).

17 Glagolski pridjev radni i trpni

- Radni (aktivni) :o Tvori se morfemom –l i pridjevnim nastavcima -, -a, -o.o Služi za tvorbu složenih glagolskih oblika radnih: perfekt, pluskvamperfekt, futur 2.,

kondicional 1. i 2.o

- Trpni (pasivni) :o tvori se tako da se morfemi infinitivne osnove zamjene morfemima: -an, -en, -jen, -ven,

-ijen, -t.o Služi za tvorbu gl. oblika trpnih:

Prezent trpni (npr. Sat je završen) Imperfekt trpni (npr. On bijaše prisluškivan) Aorist trpni (npr. Sat bi održan) Perfekt trpni (npr. Sat je bio održan) Pluskvamperfekt trpni (npr. Sat bijaše bio održan) Futur I trpni (npr. Sat će biti održan) Futur II trpni (npr. Kad sat bude bio održan) Imperativ trpni (npr. Šare budi miran!) Kondicional I trpni (npr. Sat bi bio održan) Kondicional II trpni (npr. Sat bi bio bio održan)

18 Pridjevi (stupnjevanje)

- Oni se pridijevaju imenicama da bi ih pobliže označili.- S imenicama se slažu u rodu, broju i padežu.- Njihov je sadržaj :

o Svojstvo (npr. crvena jabuka)o Pripadnost (npr. sestrina haljina)o Građa (npr. drvena kuća)o Vrijeme (npr. jučerašnje novine)

- Imaju određeni i neodređeni oblik. Uz neodređene može se postaviti pitanje „kakav?“, a uz određene „koji?“.

- Pridjevi se stupnjuju „kompariraju“.o Prvi stupanj je pozitiv. Njime se izriče da netko ili nešto ima kakvu osobinu (npr. tvrd,

mek, izdržljiv).o Drugi stupanj je komparativ. Njime se izriče da netko ili nešto ima veću mjeru kakve

osobine od drugoga (npr. tvrđi, mekši, izdržljiviji). Tvori se nastavcima „ji, iji, ši“ koji se dodaju na pozitiv. Kada dodajemo –ji, često dolazi do jotacije (npr. skup + ji skuplji). Tom pravilu

ne podliježu sljedeći pridjevi: pust pustiji; svet svetiji. Morfemom –ji tvori se komparativ dvosložnih pridjeva koji pri tom gube zadnji

slog (npr. sladak – sladji slađi). Isto se kompariraju pridjevi koji završavaju na –ek, -ok, -el (npr. dalek dalji;

visok viši; debel deblji). Višesložni pridjevi tvore komparativ nastavkom –iji (npr. tvrdoglav

tvrdoglaviji; lakouman lakoumniji). Morfemom –ši tvore se samo komparacije od mek (mekši), lak (lakši), lijep

(ljepši).o Treći stupanj je superlativ. Njime se izriče da netko ili nešto ima najveću mjeru kakve

osobine od drugih (npr. najtvrđi, najmekši, najizdržljiviji).

5

6 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

Superlativ se tvori prefiksom „naj“ koji se stavlja ispred komparativa (npr. najjači, najljepši).

19 Vrste zamjenica

- Zamjenice se po značenju dijele na: lične (osobne), povratne, povratno-posvojne, pokazne, posvojne, odnosne, upitne i neodređene.

- Osobne zamjenice :o ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona.o Sklonidba osobnih zamjenica pokazuje da se u nekim padežima pojavljuju po 2 ili čak 3

oblika. 1. je naglašen, a 2. i 3. nenaglašen.o Uloga osobnih zamjenica je da uspostave odnose među sudionicima u razgovoru.

- Povratna zamjenica : G – sebe, se D – sebi, si A – sebe, se L – o sebi I – sobom

o Ti se oblici rabe i za jedninu i množinu, i za ženski, muški i srednji rod, i za 1., 2. i 3. lice. Oni se rabe kad subjekt vrši radnju sam na sebi.

- Povratno-posvojna zamjenica :o (svoj) Tako se zove jer se njome izriče pripadanje čega subjektu. Jednako se rabi za

jedninu i množinu, i za muški, ženski i srednji rod, te za 1., 2. i 3. lice.- Posvojne zamjenice :

o Njima se izriče kojoj govornoj osobi pripada ono o čemu se govori. moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje njegov, njegova, njegovo njezin, njezina, njezino naš, naša, naše, vaš, vaša, vaše

- Pokazne zamjenice :o Upućuju na osobu, predmet ili pojavu koje su u dogledu govorne osobe.

ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono

o Ove zamjenice odgovaraju na pitanje „koji?; koja?; koje?“, a postoje i pokazne zamjenice koje odgovaraju na pitanje „kakav?; kolik?“ (npr. ovakav, onakav, takav, ovolik, tolik, onolik).

- Odnosne zamjenice :o Upućuju obično na kakvu imenicu u prethodnoj rečenici.o koji, čiji, tko, što, kakav, kolik.

- Upitne zamjenice :o Razlikuju se od odnosnih samo svojim značenjem. Oblikom su iste.

- Neodređene zamjenice :o Upućuju na nepoznate i neodređene osobe, stvari ili pojave.o Tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica različitim predmetcima, npr. ne, ni, po, i; te

dometcima god ili im se predmeće čestica ma.o netko, nešto, koješta, štogod, kojekakvi, ma tko, nitko, makar što, ni od koga.

20 Brojevi (brojevne imenice)

- To su riječi kojima se izriče koliko ima onoga što znači imenica ili koje je po redu ono što znači imenica.

- Postoje glavni i redni brojevi.- Dekliniraju se samo jedan, dva i tri i četiri od glavnih i svi redni brojevi.- Brojevne imenice su dvojica, obojica, trojica, a ostale završavaju na –orica (npr. četvorica,

sedmorica, …). Sto i drugi brojevi na sto, zatim tisućice, milijuni, itd. nemaju brojevnih imenica.

6

7 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

- Postoje brojevne imenice za izricanje jedinki različitog spola (npr. dvojica – dva muškarca; dvoje – muško i žensko).

- Brojevne imenice četvero, petero, itd. glase još i četvoro, petoro, itd.

3. i 4. razred Pitanja i odgovori.

01 Sintaksa

- Sintaksa je gramatička discipline koja proučava pravila o slaganju riječi u rečenici.- Najveća sintaktička jedinica je rečenica.- Manje sintaktičke jedinice su riječ i sintagma (spoj najmanje 2 punoznačne riječi).- Diskurz je jezična cjelina veća od rečenice.- Odabir (selekcija) je postupak odabira upravo onih jezičnih jedinica, tj. riječi koje su nam

potrebne da izrazimo misao, tj. uputimo pouku.- Razmještaj (kombinacija) je postupak pravilnog razmještaja odabranih riječi po određenim

pravilima.

02 Sintagmatski i paradigmatski odnosi

- Paradigmatski odnos je odnos među riječima koje postoje istodobno i između kojih se bira.- Sintagmatski odnosi su odnosi između riječi u rečenici koje su nanizane po određenim

pravilima.

03 Rečenično ustrojstvo, samostalni i nesamostalni dijelovi

- Rečenica je sintaktička jedinica kojoj je donja granica riječ, a gornja diskurz.- Rečenica kao sintaktička jedinica ima svojstvo članjivosti – može se podijeliti na članove

rečeničnog i sintaktičkog ustrojstva, a oni su samostalni: predikat, subjekt, objekt, priložne oznake; i nesamostalni: atribut i apozicija.

- Rečenica kao obavijesna jedinica naziva se iskaz.- Rečenica je dio jezika. Iskaz je dio govora.- Dio iskaza koji donosi novu obavijest zove se rema (novo), a dio iskaza koji nije toliko

obavijesni tema (dato).- Rečenica kao sadržajna jedinica ima svojstvo modalnosti – njome se prenosi obavijest o

vremenu kad se zbiva radnja (prošlost, sadašnjost, budućnost), te obavijest o tome je li ono o čemu rečenica govori moguće ili nemoguće, željeno ili zahtijevano. Modalnost se izražava glagolskim vremenima i načinima.

04 Sintagma: jako upravljanje, slabo upravljanje

- Sintagma je sintaktička jedinica koja se sastoji od najmanje dvije punoznačne riječi povezane gramatičkim vezama.

- Punoznačne riječi su one koje imaju leksičko i gramatičko značenje (imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi, prilozi).

- Nepunoznačne imaju samo gramatičko značenje (uzvici, veznici, čestice prijedlozi).- Upravljanje je vrsta spoja u kojima glavna sastavnica upravlja gramatičkim svojstvima

zavisne. Kada glavna sastavnica određuje zavisnoj padež i svojom radnjom posve obuhvaća zavisnu, onda govorimo o jakom upravljanju. Kada glavna sastavnica određuje zavisnoj padež, a ne obuhvaća je svojom radnjom, onda govorimo o slabom upravljanju.

05 Gramatička svojstva rečenice: predikat (predikatne kategorije)

- Jedno od gramatičkih svojstava je članivost (mogućnost da se podijeli na članove rečeničnog ustrojstva i to na samostalne i nesamostalne).

- Predikat :o Nije ovisan ni o jednom drugom članu rečeničnog ustrojstva. Zato se kaže da on sam

sebi otvara mjesto u rečenici. Po njemu se izravno ili neizravno uvrštavaju svi ostali članovi.

o Predikat ima svoje gramatičke kategorije kojima uspostavlja odnose s ostalim dijelovima rečenice, a one su: lice, vrijeme, vid i način.

7

8 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

Kategorija lica : služi za to da se glagolu pridruži oznaka onoga koji govori (1. lice), onoga s kim se govori (2. lice), onoga o kome se govori (3. lice), što se pojavljuje i u množini, npr.:

Jednina 1. pišem 2. pišeš 3. pišeMnožina

1. pišemo 2. pišete 3. pišu

Kategorija vida : služi za razlikovanje svršenih i nesvršenih radnji, npr. ispitivao je – radnja u trajanju (nesvršeni), ispitao je – radnja završena (svršeni).

Kategorija vremena : razlikuju se 3 osnovne gramatičke oznake, za prošlost, sadašnjost i budućnost, ali one mogu biti u apsolutnoj ili relativnoj uporabi (npr. Sutra će biti kiše – apsolutna budućnost; Bit će da je tako – relativna budućnost).

Kategorija načina : sadrži gramatičke oznake imperativ, kondicional, optativ, indikativ.

Imperativom se izriče zapovijed. Kondicionalom se izriče mogućnost. Optativom se izriče želja u apsolutnoj sadašnjosti. Indikativ je izjavni način. Njime se izriče stvarna radnja, stanje ili

zbivanje.

06 Subjekt

- Subjekt je dio rečenice, tj. član rečeničnog ustrojstva kojemu mjesto otvara predikat. - Odgovara na pitanje „tko?“ ili „što?“, a gramatička svojstva su mu rod, broj i padež.- Najčešće službu subjekta vrše imenice, no to može biti bilo koja riječ. Kada je subjekt lična

zamjenice, on se ne mora izreći, jer se iz oblika predikata pretkaziv.- Postoje i rečenice u kojima subjekta nema. U njima kao predikat dolaze bezlični glagoli.- Subjekt se s predikatom mora slagati u rodu i broju (povezani su sročnošću).

07 Objekt i priložna oznaka

- Priložna oznaka je samostalni član rečeničnog ustrojstva kojemu mjesto otvara predikat, a izriče različite okolnosti pod kojima se odvija radnja izrečena predikatom.

- Može biti prilog, padežni ili prijedložni izraz, a uz jednu se može dodati više priložnih oznaka.- Vrste priložnih oznaka :

o Priložna oznaka mjesta (gdje, kamo, kuda, odakle, dokle)o Priložna oznaka vremena (kada, od kada, dokada)o Priložna oznaka načina (kako, na koji način)o Priložna oznaka uzorka (zašto, zbog čega)o Priložna oznaka namjere (radi čega, s kojom namjerom)o Priložna oznaka društva (s kim)o Priložna oznaka sredstva (s čim, pomoću čega)o Priložna oznaka smjera (kamo)o Priložna oznaka količine (koliko)o Priložna oznaka dopuštanja (unatoč čemu)o Priložna oznaka izuzimanja (osim koga)o Priložna oznaka pogodbe (pod kojim uvjetom)o Priložna oznaka posljedice (s kojom posljedicom)

- Objekt je član rečeničnog ustrojstva kojemu mjesto otvara predikat, a značenjski to je pojam kojeg glagolska radnja zahvaća ili u vezi s kojim se glagolska radnja vrši.

- Gramatičko svojstvo objekta je pretkazivost padeža.- Objekt može biti u svim nesamostalnim padežima (svi osim nominativa i vokativa).- Izravni objekt : dolazi uz prijelazne glagole, tj. one kod kojih radnja prelazi izravno na objekt i

vrši se na objektu. Takav objekt uvijek dolazi u akuzativu, osim kada ne izriče cjelovitu tvar nego njezin dio onda dolazi u genitivu (dijelni genitiv).

- Neizravni objekt : ne pretpostavlja izravni prijelaz glagolske radnje na nj nego je više predmet u vezi s kojim se radnja vrši. Neizravni objekt dolazi u svim zavisnim padežima osim u akuzativu.

- Rečenica s neizravnim objektom, npr. Pišeš li zadaću? Pišem.- Rečenice bez objekta - glagoli ne otvaraju mjesto objektu, npr. ići, trčati, ležati, …

8

9 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

08 Atribut i apozicija

- Atribut se pridjeva uz imensku riječ da je po čemu odredi bez obzira u kakvoj službi je ta riječ.o Razlikujemo:

Kvalitativne atribute koji određuju imenicu po kakvoći (npr. šarena haljina). Diferencijalne atribute koji određuju imenicu s obzirom na neko svojstvo (npr.

nova haljina; stara haljina). Posesivne atribute koji označavaju pripadnost komu ili čemu (npr. majčina

haljina). Relativne atribute koji označavaju imenicu po kakvu posve uopćenu svojstvu

(npr. neka haljina).o Službu atributa najčešće vrši pridjev, ali to može biti i zamjenica ili broj.o Oni se slažu s imenicom uz koju stoje u rodu, broju i padežu, pa se zovu sročni atributi.o Ako je atribut imenica, onda se ne slaže u rodu, broju i padežu pa se zove nesročni

atribut (npr. čaša ulja).- Apozicija :

o U službi apozicije dolaze imenice sročne s imenicama na koje se odnose.o Iako se apozicija načelno slaže s imenicom uz stoji, to nije uvijek tako jer su imenice

nepromjenjive po rodu, pa se ne mogu jedna drugoj prilagoditi (npr. grad Požega).

09 Rečenice po sastavu (jednostavne i složene)

- Jednostavne imaju jednostruko temeljno rečenično ustrojstvo (subjekt i predikat).- Složene imaju višestruko temeljno rečenično ustrojstvo ili barem dva predikata.- Složene nastaju sklapanjem jednostavnih. Rečenica u sustavu složene rečenice naziva se

surečenica (klauza).- Postoje tri tipa sklapanja :

o Povezivanjem : nastaju nezavisno složene rečenice. Nastaju tako da se između dvije rečenice dokine točka i uvrsti veznik.

o Uvrštavanjem : nastaju zavisno složene rečenice. Nastaju tako da se zavisna uvrštava u glavnu kao član njenog rečeničnog ustrojstva.

o Nizanjem : rečenice neovisne jedna o drugoj nižu se odvojene zarezom.

10 Nezavisno složene rečenice

- Nastaju povezivanjem i povezane su pravim veznicima.- Sastavne : one koje su povezane u cjelinu zbog nekog zajedništva. Veznici: i, pa, te, ni, niti

(npr. Noć je mirna i na nebu nema oblaka.).- Rastavne : one u kojima se sadržaji surečenica rastavljaju, tj. ostvaruje se sadržaj samo

jedne od njih. Veznik: ili (npr. Navečer čitam ili pišem.).- Suprotne : one kod kojih se sadržaj jedne suprotstavlja sadržaju druge. Veznici: a, ali, nego,

no, već (npr. Noć se spuštala, a on nije palio svjetla.). Ispred ovih veznika uvijek stoji zarez.- Isključne : one u kojima se iz sadržaja jedne isključuje (izuzima) sadržaj druge. Veznici: samo,

samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim, osim što (npr. Ivan je pozvao sve prijatelje, samo Ines nije.).

- Zaključne : one u kojima se sadržaj druge surečenice može logički izvesti iz prve. Veznici: dakle, zato, stoga (npr. Stonoga ima sto nogu, stoga ne nosi cipele.).

11 Zavisno složene rečenice

- Nastaju pomoću sklapanja uvrštavanjem.- Zavisna surečenica se uvrštava u glavnu kao jedan od članova njenog rečeničnog ustrojstva.- Predikatne :

o One kod kojih se zavisna uvrštava u glavnu na mjesto predikata (i to imenskog predikata)

o Npr. Film je da ti pamet stane.- Subjektne :

o One kod kojih se zavisna surečenica uvrštava na mjesto subjekta glavne.o Odgovaraju na pitanja „tko?“ i „što?“.o Veznici: tko, što, koji, gdje, kamo, da.

9

10 Materijali za maturu: Hrvatski – Jezik

o Dijele se na: odnosne, izrične i zavisno upitne.o Npr. Mislilo se da je Zemlja ravna.

- Objektne :o One kod kojih se zavisna uvrštava u glavnu na mjesto objekta.o Odgovaraju na piranja „koga?“ i „što?“.o Veznici: tko, što, koji, čiji, gdje, kad, da.o Dijele se na: odnosne, izrične i zavisno upitne.o Npr. Ispričat ću ti što sam doživio.

- Priložne :o U njima se zavisna odnosi prema predikatu glavne kao priložna oznaka.o Dijele se na: odnosne, mjesne, vremenske, načinske, uzročne, posljedične, poredbene,

pogodbene.o Npr. Traži što naći ne možeš.

- Atributne :o Zavisna rečenica koja dopunjuje imenicu glavne kao atribut.o Veznici: koji, čiji, kakav, kolik; mjesni i vremenski prilozi, da, neka.o Npr. On je imao dušu koja je razumjela drveća i životinje.

- Apozicijske :o Takve zavisno složene rečenice kod kojih se zavisna uvrštava na mjesto apozicije uz

neku imenicu u glavnoj.o Kod apozicijske se surečenice odvajaju od glavne zarezima, a kod atributne se ne

odvajaju.o Npr. Studenti, koji budu marljivo radili, položit će ispite.

10