Marko Lukić

PORASTI I BUDI DIJETE

Pula, 2003.

2

Priredili: Irena Moharić i Milivoj Bujanić

3

Proslov

Jesu li ove pjesme za djecu? Ili su pred nama pjesme za

odrasle, zaogrnute djeci privlačnim motivima i izričajima?

Odrasli često zaboravljaju kako to izgleda biti, razmišljati,

gledati i prihvaćati kao djeca, a djeci je nerazumljivo gotovo

sve što je odraslima posve jasno; djeca će to shvatiti za koju

godinu, kada prestanu bespogovorno vjerovati riječima

odraslih, kada zaborave da su jednom imali deset, dvanaest ili

manje godina – i djeca brzo odrastaju. Onda, kasnije sve

postane tek poneki bljesak nostalgičnog i uljepšanog sjećanja

na djetinjstvo.

Djetinjstva u sjećanjima našim postanu bajka (ovisi o nama,

o našoj sposobnosti zaboravljanja i opraštanja). No, i u

djetinjstvu se događaju nepravde, ima suza, uzdaha i smijeha

koliko želimo. Zato, pretpostavimo samo, i Marko Lukić u

mnogim pjesmama odabire „odrasle“ motive i situacije koje su

još nerazumljive djeci, pričajući ima na djetinji način; otuda

mnoge grubosti koje djeca (na žalost našu veliku) mogu u

svom djetinjstvu ne samo vidjeti nego i proživjeti.

Međutim, ta je grubost svakidašnjih (mogućih) ljudskih

odnosa ipak ublažena porukom na samom kraju: Budi veseo

uvijek, optimizmom ispunjen, čak i onda kada ti se čini da

izlaza nema, jer – živjeti je lijepo, ljepota i zadovoljstvo

postoje u svakom trenutku, ali je potreban napor da im se

približimo. U sebi trebamo poželjeti i djelovati na ublažavanju

svega što rastužuje i unesrećuje drugog čovjeka, onoga koji

nam je drag, koji je uz nas.

Iz ove zbirke pjesama djeca mogu naučiti nešto novo, ono

nešto što nazivamo djelićima običnog života, nasmijati se

mogu i utješiti, razumjeti i zamisliti.

Jedino se ne smiju naviknuti na neke situacije (okrutne

spram slabijega) i zanemariti njihov učinak na – svoju buduću

4

djecu. Ipak, ove pjesme vrijedi pročitati, isplati se (a život se i

sastoji od toga koliko nam koristi bilo koje vrsti pruža) imati je

uza se, pa makar kao podsjetnik da su djeca tek djeca, da im

svojim primjerom utiremo put u odrastanje.

Zlata Knez

5

Ljubav je za sve

6

Ljubavni jadi mladog raka

Mladi rak, crven sav,

odlučio probati ljubav,

s račicom svojom mladom.

Onako, u vodi hladnoj.

No, voda je nabujala,

pa mu je probu ometala

toliko, da mu je proba propala

Mladi rak se rasplaka

jer je čuo... kad rak raka

za istinu, strasno ljubi,

trnu zubi-trnu zubi!

Kad prestade suze liti,

promisli: "Ma, mora biti

da sam negdje pogriješio.

Moram pokušati ponovno,

da utvrdim bar osnovno...

Pa zar je to mudrost jaka:

zar ljubav nije i za raka"?

Ovaj put je bilo – skoro,

sve bje dobro, ali – presporo.

Tamo neke stijene iza,

bilo vam je još repriza,

ali nisam više gledao,

tako da reći ne bih znao

je li mladi rak uspio

7

je li račicu poljubio...

Ma, zapravo, znam da jest,

a kako ne bih znao,

kad znam da je Bog

ljubav za sve dao!

8

Ljubav je zak(l)on

Da ljubav je za svakog.

Odredio je Bog.

Da za ljubav nisu svi. Odrediše ljudi, zli.

A ti...

Mudar – mudra budi

i prosudi:

Od to dvoje

koje

vrijedno je?

Što dokučiš vrijedno da je,

to smjer života je!

Ljubav je za sve,

i – za ljubav,

dobri, svi su

A, za ljubav,

koji nisu-

opaki, i zli ti su:

crna tama...

koje nema veze s nama!

Jer dobru

mi smo priklonjeni.

9

dobrom osvijetljeni;

I, u zaklon, neprobojni-

od zla sklonjeni

10

Kolo sreće se okreće

Jednom je jedna patka

voljela jednoga patka.

I patak je silno volio nju.

Bješe to ljubav kao u snu!

Bila mu je vjerna žena

sve do trena

kad je shvatila

u drugoga patka

da je zaljubljena.

Otišla je patka k drugom patku

(ma vidite vi patku!),

a naše je patka pustila da pati –

tko da ljubav pačju shvati!

Naš je patak izvan sebe bio

baš očajno je suze lio!

Da bi strašnu bol ublažio

u patkabar je otišao

i gadno se, gadno napio

(toliko se napio ljute pačje

da je zaboravio zašto uopće pije...)

Pa je prestao piti!

Tako je i ovo zlo

dobrim završilo...

Hvala Bogu!

11

Dok su u patkabaru

romantično gorjele svijeće,

naš patak-hoće neće,

ugledao je patku jednu mladu

kako se uporno, baš za njim okreće.

Odmah, istog trena

upitao ju je: "Bi li mi bila žena?"

Mala je pristala!

Drugog je trena ljubav plamtjela,

a plamteće ljubav

nije šala!

Drugi je patak onu prvu patku

(našeg patka prvu žena)

ostavio baš u tom trenu.

Prva je patka sad pala u očaj.

Rado bi se našem patku vratila

jer je gorko požalila

što ga je ostavila...

Ali, žalim slučaj!

Naš je patak svoju drugu patku

u međuvremenu ludo zavolio

i nipošto je, nipošto, ne bi ostavio!

Tako je to u životu:

12

hoće druga, ako prva neće,

ako neće drugi, treći htjet će;

"Kolo sreće se okreće"

Stoga,

nema razloga

za boli...

Uvijek ima jedna duša

koja baš tebe voli!

13

Romeo i Julija

Julija, mlada školjka,

prekrasna djevojka,

ljubila je cijelim bićem

svog Romea – svog školjkana.

Sve dok jednog dana...

Školjkari, ljudi, dođoše,

i mladu Juliju izvadiše.

Silnu ljubav prekinuše

i ne trepnuše...

Ljudi bez duše!

Školjkan ostade

sam u moru,

od ljubavne tuge na umoru.

Ne može zamisliti,

a kamoli ljubiti

neku drugu curu;

a njegova Julija,

djevojka prekrasna,

kao školjka obična,

tužno život skonča

na nečijem tanjuru!

14

Konjska ljubavna

Jedan je mladi konj

namirisao vonj

kobile mlade,

i –

prepun nade

da žene će se domoći,

odluči

galopom

po nju poći.

Brzo je zgrabio bič kožnati,

iz razloga

toga

da sam sebe mlati –

samo da ritam ljubavni uhvati!

Juri konjo; rže li rže,

kad, odjednom, glavu podiže

i, naglo, zaustavi...

Ugledao je kobilu

gdje se

s drugim konjem

u travi

njuši.

Zabolje ga u duši!

Tad glavu obori

i tužno prozbori:

"Nije meni žao,

15

bratac moj,

što prolio sam

toliki znoj -

već mi je žao

što sam opet

bez žene ostao!"

Jadan konjo;

tako mi ga je žao,

ni ovaj put nije dotrčao...

A nije da ga kobile neće,

jednostavno – nema sreće....

Što god da ga privuče -

miris ili vonj -

on

na kraju priče,

uvijek ispadne konj!

16

Sretnici

Magarac i magarica, zaljubljeni par,

tek što su se vjenčali,

dobili su vrijedan dar:

gospodar im njihov dao,

svakom, po veliki tovar.

Baš imaju sreće,

što me jako veseli,

dobili su i cvijeće,

i odmah ga pojeli!

17

Ljubavne mrlje

Tako je to kad crvica

na put izađe,

a ne pazi;

istim putem konj prođe

pa ju pregazi!

A njen je dragi crv,

taj strašni prizor samo promatrao,

(a što je drugo mogao)?

Svojim je tijelom

titrao,

mahao,

nijemo se derao...

A konj je uljudno rekao:

„Baš mi je žao!"

Kad je crvu jasno postalo

da od žene mu ništa nije ostalo,

tužan i pretužan,

na cestu zagazi,

bez da pazi,

s namjerom da njene ostatke pokupi,

i gle – i on se zalijepi

za neki đon glupi!

I što na ovo dodao bih ja?

Koja je to tragedija!

Od ljubavi prave,

međ crvima slavne,

ostadoše samo dvije mrlje ljubavne.

18

Možete li zamisliti

orla i svraku u braku?

Nije svraka na jelovniku,

orlu, u orlovu obroku,

ali se zbilo jednoga dana,

mladi je orao jedan

bio toliko gladan,

jadan,

da je lovio pticu baš svaku,

pa čak i svraku,

jednu crnooku.

Utekla je svraka

crnooka

orlu, ptici grabljivoj,

ali nije orao

utekao njoj.

Zaljubila se svraka

u tog junaka,

neustrašivog heroja,

baš njenoga broja.

U međuvremenu,,

i mladi je orao

imati ženu

poželio:

a tog je dana ulovio

puno ptica,

poslastica,

19

i više gladan bio nije,

što bje znak svraki

da mu slobodno prići smije.

Odmah mu se svraka za ženu ponudila,

a lijepa je bila,

pa je orao

pristao;

na svrakinu je ljepotu pao.

A svraka, ljepotica mala,

jer je na orlovu muževnost pala,

za savjete nije marila,

pa je vrstu promašila.

Kušati je htjela

što nije smjela

pa je lako, i na brzaka

dogovorila s orlom

sve potankosti

glede braka.

Sporazum su postigli,

potpisali primirje,

bračnu ravnopravnost,

strogo u okvirima

emancipacije.

Svraka je ostvarila

što joj se snilo...

Uletjela je u orlovo krilo.

Živjeli su idilično

20

i tome slično,

(u to sam se uvjerio osobno):

predivnu,

prekrasno

i premilo

im je bilo –

sve dok se nije dogodilo...

Jednoga je dana

mladi orao

opet bio gladan,

jadan.

(Gospođa mu svraka,

žena mila,

za ručak nije ništa zgotovila).

Dobro – kriva je zbog toga

ali zaboga!

Orao se tako

rasrdio

ražestio

razjario,

po gnijezdu

bjesnio,

za ženom jurio -

a sve samo zato

jer je jesti htio!

Bio je sve – samo čovjek nije bio!

Nećete mi vjerovati što je učinio!

Jednom je nogom primirje pogazio,

a drugom je nogom gazio

21

svraku

crnooku,

(o, kojem je ona divljaku

vjerovala -

naivna mala)!

Izgužva orao svoju ženku

kao limenku;

iskljuca je

zrno kao da je,

i zamislite-

pojede je!

A kad je pojede,

silno se namršti,

podrigne-

pa povrati!

"Uh, što je neukusna i kako me peče

ta moja žena,

baš mi nije godila" –

reče.

A svraka odmah shvati

što joj je činiti.

Brzo se prikupi

i u svoje gnijezdo pokupi!

Bila je svraka

crnooka,

a sada je crna

ispod oka.

22

Oči joj nisu promijenile boju,

samo, svako oko

u stranu gleda svoju...

Pa umjesto "Crnooka",

zlobnici je zovu

"Razrooka".

Čak joj se smiju...

na njen se račun šale...

natakli su joj naočale.

No

sve je u redu,

Bogu hvala,

jer je mala

prodisala!

A bila je svraka

i bez zraka,

usred mraka,

prožvakana kao žvaka;

(ispunjavala je

sve uvjete

da zemlja je

pokriva) –

a ona je živa...

Na svjetlu je,

daleko od mraka

i divljaka

i mračno-divljeg braka

i zato-

23

čast joj svaka!

A drugo je pitanje

što radi svraka

uz divljaka?

Kad nisu iste

vrste.

Divljak nije kriv

što venama njegovim

teče divlja krv;

takvu narav Bog mu dade!

Pitanje je samo:

što rade svrake

uz divljake;

zašto uopće kušati

stvari naopake?

24

Sve velike ljubavi su tužne

U mesnici jednoj

ribnjak je bio,

a u ribnjaku

ribica Mara

(to je u redu, to odgovara,

ali...)

Zaljubila se Mara

u suhog bakalara

što visio je preko puta,

pa su si slali poljupce,

na dan i po stotine puta.

"Uh, da nisam suh bar,

bila bi to prava stvar",

mislio je bakalar.

"A ovako...

ma i ovako smo baš lijep par!

A onda, u mesnicu, jedna žena uđe,

odlučna

da kupi

baš bakalara,

kog voljela je ribica Mara.

Jadna ribica, Mara mala,

bez ljubavi je ostala

i nije dugo izdržala...

U očaju duboko je zaronila

pa se utopila.

25

#######

Sve velike ljubavi su tužne!

A ljubavi malih

ima li?

Nema malih ljubavi...

Samo ima ljubavi

koje planu – i izgore,

i ljubavi onih ima

što tinjaju

i traju...

26

Ljube li se ljudi kad izgube zube?

Mnogi misle da se ne ljube

jer su stari,

a ja mislim da tako nije,

nego sasvim drugačije:

Ako su se ljubili prije,

ljube se i tada,

a ako nisu prije,

ni neće nikada!!!

27

Neke važne životne teme

Zadatak od Boga:

Uči.

Uči.

I samo uči.

I sam dokuči...

Ne dopusti

da te drugi

krivo nauči!

Uči.

Uči.

I samo uči.

I sam dokuči

što istina je...

Taj zadatak

Bog ti daje!

28

Zašto ne jedem meso?

Jedna slatka

i vrijedna patka,

da ne bi vrijeme uzalud tratila –

posao si je tražila;

i našla je posao,

u jednom restoranu.

Primili su je da im služi

– za hranu

i to slanu.

Jadna slatkica

patkica;

kako tužno završi!

I to je uvijek tako,

na života

pačjeg

kraju.

Ljudi patkama

samo

kratkotrajan

posao daju.

Zašto tako to je?

Jer patke

za mnoge ljude,

na jelovniku

29

tek postoje!

Zato ja ne jedem meso –

jer promislih dobrano...

To meso što im daju

(po okusu slano) ,

možda je baš

slatka

patka;

a i ako nije

ne mijenja stvar,

jer nije samo patka

slatka...

Osim patke,

životinje

sve

su slatke!

30

Kad neće, neće

Kad sam bio mali,

zemlje sam se baš najeo,

no svejedno nisam uspio

postati debeo!

31

Ironija

Jedan moj prijatelj

strašno

puno jede.

No,

svejedno,

glede linije,

uopće "mršav" nije!

32

Upozorenje

Tko u jelu nema mjeru i kulturu

već tamani "kruh",

morat će kad-tad na akupunkturu

da ispuše trbuh!

33

Kopač uspomena

Umjesto po prošlosti

kopao je po nosu,

pa je iskopao

uspomenu

u grumenu!

34

Legenda o Ani, Kondi i Anakondi

Ana i Konda,

drugarice dvije,

obišle su cijeli svijet,

upoznavajući zmije.

Upoznale one zmija, oho-ho,

i bilo je dobro

sve do onda,

dok im se nije

predstavila

zmija, anakonda.

Bila je debela kao prase

koje puno jede

i ne pazi na se

(mislim, na liniju),

a duga je bila čak

metara desetak.

Izgledala je tako strašno

da je Ana,

čim ju je ugledala,

ostala bez daha

i istog trena

umrla od straha;

a Konda si je,

(da bi ublažila tugu

i sačuvala sjećanje

na najbolju drugu),

35

odmah pridjenula

njeno ime;

pa se je Konda

odonda

prozvala

ANAKONDA!

36

Iskustvo s mora

Ljetos,

čim stigoh na more,

javih mami

prvo iskustvo moje...

Draga mama,

ovdje je toliko vruće

da mi se noge

i u vodi znoje...

I već su uginule

jadne

ribice mnoge,

jer mi i u moru,

strašno –

smrde noge!

37

Jedan Ante

i tri kante

Jedan Ante

i tri kante

lupetali,

tko će više.

Tri dana

i tri noći

lupetali tako oni;

od silnoga lupetanja

pucali su i betoni!

Od silnoga lupetanja

sve tri kante se umoriše;

odustaše

i priznaše

da ne mogu više.

Na pobjedničko prijestolje

popeo se Ante,

jer tri kante

pobijedio je...

A kako stvari stoje,

mogao bi pobijediti Ante

i dvadeset i tri kante.

Ante i dalje lupeta,

(cilj mu je postati

38

prvakom svijeta),

ali je konkurencija

strahovito jaka...

"Čudo jedno" – veli Ante –

"neki ljudi lupetaju

više nego sto i tri kante"!

39

Stručno objašnjenje

kravljeg ludila

Znate li vi u čemu je štos,

kad muha kravi sleti na nos?

O, stravične kušnje to su

jer muha kravi po nosu

šeće,

stavlja je na strašne muke;

jadna krava, nema ruke

da se brani

i od muke poludjet će –

u mukama prolaze joj dani:

dok po nosu muha ordinira,

kao po korzu da korzira

u svaki joj živac dira

toliko ju iživcira

da nije čudo to kravlje ludilo,

da krava ne poludi – to bi čudo bilo!

40

Dramatična pjesma

Pasla krava travu,

a u travi bio mrav

i zajedno s travom,

popasla krava

i mrava.

Ali meso ne jede krava,

(želudac joj se pobunio).

Pa je mrava

izbljuvala.

Tad mrav kravi reče:

„Koje si ti goveče!

Dobro da si me izbljuvala.

Sad ćeš vidjeti mala!¨

A krava se

toliko

prepala,

da su joj noge zadrhtale,

pa je baš

na mrava pala

i u zemlju ga utjerala.

A da nije bilo tako,

bilo bi zlo

i naopako;

mrav bi

sigurno

jadnu kravu,

natjerao da pase travu!

41

Zašto koka nema muža

Jednog dana, kao kroz san,

začujem koku i njeno pile

kako cvile…

Ma da cvile,

kmeče,

dreče!

Dotrčim i pitam koku:

„Reci, što je?“

„O, zlo to je“!

Odgovori koka meni.

„Tako me je rasplakao

moj pijetao

voljeni;

umjesto da me oženi,

ja i pile smo

ostavljeni!“

Jadna koka;

to mi reče na brzaka,

i još jače zaplaka –

i mene rasplaka!

A pile tek, kako plače;

prosto srce mu iskače,

jer izgubi dragog tatu,

pa ostade, brižno,

42

mami koki, samoj, na vratu…

A da ima tatu –

i mama koka muža da ima,

baš dobro bi bilo njima,

a ovako…

tužna priča.

A ova priča

prava je sića,

spram priča o kokama

s puno pilića!

43

Humanitarni mali oglas

Napio se ovan,

i svu štalu polupao ovci…

Jadna ovca –

otkuda joj novci

da sve to popravlja;

pa ovom prigodom ja vas pitam:

može li tko doći

i humanitarno joj pomoći?

44

Kome glava prokišnjava

45

Savjet magarcu

Kad ne znaš kojim putem krenuti,

obavezno pitaj čovjeka nekog,

jer su, ponekad, čovjek i magarac

pametniji od magarca samog.

46

Igrokaz za dvoje:

STRAŠNI LAV I DJEČAK PLAV

Prvi glas: Bio jedan strašan lav!

Drugi glas: Kakav lav?

P. g.: Strašan lav!

P. g.: I bio je dlakav sav!

D. g.: Kakav, kakav?

P. g.: Sav dlakav!

P. g.: Bio je tada i dječak plav,

što zauze čvrsti stav –

ispitati lavlju narav!

D. g.: Ali kako?

P. g.: Lave, bježi! – prvo viknu.

D. g.: Iii?

P. g.: Strašni lav triput riknu!

D. g.: Kako riknu?

P. g.: Rriikk, rriikk, rriikk!

D. g.: Iii?

P. g.: Tada dječak smisli trik!

D. g.: Kakav trik?

P. g.: Triput reče, misli – švik!

D. g.: Iii?

P. g.: I uspava strašnog lava!

D. g.: Iii?

P. g.: Otad strašni strašno spava!

D. g.: Iii?

Nekad zijeva, nekad pjeva.

47

D. g.: A što pjeva?

P. g.: Bio jedan strašan lav,

Sad i nije neka faca…

D. g.: A sad što je?

P. g.: Ma, sada je mica – maca!

48

Izvješće s prve međunarodne utrke

crva

Utrkivali se crvi,

tko će na cilj prvi

(Utrka je bila međunarodna,

vrlo profesionalna – i čisto zgodna).

I nagrada je bila prava:

Jedno pero luka,

plus, crvima, slatka trava.

Baš kako valja,

došli su crvi iz svih zemalja

a Hans, crv iz Njemačke,

pobjednik je te utrke junačke.

Osim što je pokupio nagradu prvu,

pripala je našem pobjedniku crvu

i velika slava.

I kako to obično ide uz slavu,

dobio je mnoge poljupce u glavu…

slavnu glavu crva prvaka,

koju od tada želi crvica svaka!

49

Sjećanje na staru šljivu

Jedna stara šljiva

jedva da je živa,

a tako je rodila

da se nakrivila,

pa odlučih ubrati

šljiva

punu zdjelu.

Al tek što se popeh na nju,

Nađoh se na suhom granju,

i – za djelić sekunde,

vidjeh se u nekom,

vrlo čudnom stanju…

Šljiva gore,

a ja dolje,

držim praznu zdjelu.

No dobro je –

kad promislih malo bolje –

živ sam i zdrav,

a osim toga

imam šljiva

- po čitavom tijelu!

50

Kad se dva svađaju…

Jedan zeko

i dvije

lije

svađali se,

tko će prije

prijeći uski

mostić šumski;

Kad – na mostić

sleti ptić.

Tu je stao

i pitao:

„Što je bilo,

rad' bih znao?“

Oni mu rekoše sve potanko

i upitaše: „Dalje, kako?“

Ptić je kratko razmišljao,

i ovako prozviždao:

„Taj vaš problem

bar je lak.

To u stvari

problem i nije;

zar ne znate

– ja ću prije…“

I vinu se ptić u zrak.

51

Njima osta problem „lak“ –

a meni zaključak

slijedeći:

Kad se dva svađaju,

gužvu koristi, treći!

52

Priča o čovjeku koji je živio sam

Ovo je priča o čovjeku

koji je uvijek živio sam,

a kako je uvijek živio sam

ja o njemu ništa ne znam.

Budući da o njemu ništa ne znam,

Nema smisla nagađati;

neću ništa ni pričati!

53

Došao patak na Platak

Došao patak

na Platak

i svima gore

dao do znanja

da je došao

baš

radi skijanja.

Ali skije

nije

htio jer mu,

kaže,

ne trebaju.

Jer svi patci,

dok su im papci,

i bez skija

skijati znaju.

Ali on nije znao…

a možda je i znao,

no ipak je pao,

kao –

„Iznenadila ga

poledica?!“

Polomio je oba krilca,

noge,

papke,

donju vilicu,

izgrebao se sav po licu,

i…da ne iznosim kliničku sliku,

54

neću duljiti,

nego ću kratak i jesan biti:

Hitna je odvezla patka s Platka!

s

55

Kung fu – japanska buba

Japanska buba,

ostala bez zuba,

no, to je bilo slučajno.

Pala mala

nasred puta više puta,

pa je otad kung fu ljuta!

Dosta je samo da zauzme stav

i već je od straha

crkao, čak i mrav,

a obične bubice,

začepe gubice

i smjesta

u nesvijest popadaju…

Znaju one

da protiv kung fu

japanske bube

izgleda nemaju!

A to što kung fu,

japanska buba,

nema zuba –

nije važno

(nećemo gledati baš u detalje).

Kung fu

japanska buba

nije morski pas.

56

Ona koristi

kung fu nožice

a ne ralje!

57

Ne tumaraj po svijetu (istinita priča)

Bilo je to

u jednom kafiću,

kad je ovca

bila na piću…

Stavila ovca

nogu u džep,

onako visoko

vezala rep,

papcima malo

zube pročačkala –

bilo je prava

ljepotica mala!

Litricu ljute

trave si zdrmala

(ispod stola pala)

no, svi su je znali

pa su joj odmah

hitnu pozvali…

Ali hitna reče:

„Dobra večer,

žalimo,

ne vozimo ovce –

Jer nemaju zdravstvenu,

a nemaju ni novce“!

58

Tako to biva:

tko nema zdravstvenu

i još nema novca,

tumara svijetom

isto kao ovca!

59

Rimska zimska idila

Kad sam bio u Rimu,

u jednu hladnu, davnu zimu,

bilo mi je strašno hladno,

i voziti je bilo gadno.

Sve prepuno snijega,

samo brijeg do brijega;

(devet rimskih brjegova,

poznata je stvar).

A možda ih je bilo i više –

ipak je to Gorski Kotar!

60

Tko vrapčiću može što

Maleni vrapčić

plivao

kao

pačić.

Razbacao bat'ke

kao mlado od patke,

brčkao u moru nožice tanke.

Tako je uživao

dok je plivao,

i slatke snove

dok je snivao.

Prenu ga

morskih pasa lavež,

tek reče:

„Opet ta davež“!

Psi došli blizu,

a on ne trza –

završi vrapčić

kao hrana brza.

Jedan ga je pas progutao,

no hrabri se vrapčić nije dao,

već je gurao,

i ritao,

i hitao,

i kljucao…

61

Činio je sve što je znao;

u utrobi morskog psa

krilima mlatio; „Ja – sa – ha „!

Pas

napast

nije izdržao,

nego je vrapčića ispljuvao.

Na to će vrapčić,

onako u sebi:

„Ni pas s maslom pojeo me ne bi“!

62

Kako je na guska djelovala pljuska?

Rekao gusak svojoj guski:

„Baš si prava guska!“,

a guska se silno

naljutila:

Zar njoj, guski, da kaže: „Guska“?!

Tako ga je krilom pljusnula

da ga je odbacila

skroz

u prošlost…

u doba kad su mladi bili;

(kad joj se obraćao samo s „mila“,

Dok mu je nježno šaputala „mili“!)

A gusak je u prošlosti

jasno shvatio

da se guski ne kaže „guska“,

pa joj je, čim se iz prošlosti vratio

i malo si namjestio kosti,

rekao: „mila – gusko, oprosti“!

Tako je na guska djelovala pljuska.

63

Nevjerojatno!

Već drugoga dana,

u prvom razredu osnovne škole,

Ivana je dobila ovaj preteški zadatak:

„U zelenoj košarici ima pet crvenih,

a u crvenoj košarici tri zelene jabuke.

U kojoj košarici ima više jabuka“?

Ivanu je ulovila prava muka:

Lomila je prstiće,

računala,

računala;

koji je odgovor pravi,

nije znala sama.

64

Ipak, na kraju se dosjetila,

pa je kazala:

„Više jabuka ima u košarici

iz koje nije jela moja mama“!

65

Kad se moj brat naljuti

U blato

me oborio Mato,

i zato

ga je Domagoj,

stariji brat moj,

u ljutnji velikoj,

ulovio u školi,

odveo pozadi

i –

zamolio ga da to više ne radi!

66

Samson Darko

Aa… u Darka frizurice;

sve curice

ga gledale

kad su mu frizuricu ugledale!

No, on ima svoju Nedu,

a Neda

ne da

da se gleda

njezin Darko

tek onako!

Sad slušajte što će biti,

što se ima dogoditi…

Poduzela Neda mjere,

vrlo oštre;

uzela je škare i rekla:

„Slušaj, Darkić,

kao curica imaš kosu:

po očima,

vratu,

nosu…

Mene je sram –

pusti da te ošišam,

jer ja stvarno dobro šišam!

A Darko će na to:

„Važi Neda“,

67

i uopće ne pogleda

u zrcalo.

Samo reče:

„Nemoj puno,

šišaj malo“!

Neda, za početak, ošiša malo –

potom ostalo!

Šišala ona,

šišala…

da šišala –

kosila!

Kad se Darko u zrcalo pogledao,

poviče: „Jao, jao!

Što si mi to uradila?

Još mi fale rogovi

pa da budem jare!

Ovo nisu škare,

već makaze

za nakaze“!

Nede reče:

„Zaista sam pogriješila

no

popraviti sad ne mogu;

jedino da šišam sve…“

Darko zagrmi:

„Šišaj sve“!

I –

68

zavodnik naš, Darkec,

ostade bez kose.

Otad mu je

popularnost

strahovito opala;

ni jedna ga više

nije niti pogledala!

A Neda se lijepo snašla:

drugog dečka sebi našla…

Kao,

što će joj Darko,

ovakav,

bez kose

jer sada se frizurice

malo duže nose!

69

Moje oči

Moje su oči

baš kompletne

(mislim, prave)…

Em su plave,

em su krmeljave!

70

Porasti i budi dijete

71

Ljubav ili mržnja

Ljubav

i mržnja

su poput bumeranga.

Uvijek se vraćaju onome tko ih odašilje.

Zato moramo bili odašiljači ljubavi,

da nam se ljubav

kao plaća

vraća!

72

Čudo neviđeno

Ali ja sam vidio –

pticu bez krila.

Mora da je na frontu bila.

Letjela je,

jadna,

sama –

na štakama!

73

Savjet odraslima

Ne vežite si kravatu

u ratu,

da ne biste kravatom

aktivirali granatu…

Onda nikada nećete saznati

što se zbilo

jadnoj

granati!

74

Porasti i budi dijete

Nema ljubavi u ratu

nit ima rata u ljubavi;

zato biraj ovaj drugi,

izraz pravi

i živi u ljubavi!

Porasti i budi dijete,

jer dijete ne ratuje,

nego samo

LJUBAV snuje…

A mržnja truje –

i ratuje;

gdje je mržnja, znaj, smrt tu je!

Nema ljubavi u ratu,

(života nema),

Nit ima rata u ljubavi;

zato biraj ovaj drugi,

izraz pravi,

i živi u ljubavi…

A vi, odrasli što ste,

na odraslosti stati

ne smijete;

vi, odrasli –

još porasti morate –

do visine dječje naravi…

75

Da možete ući u smjer

Životvorne LJUBAVI!

76

Ljubav je sve

Bog je Ljubav;

Ljubav je život,

a život Cvijet

koji se

Ljubavlju

zalijeva.

Kada je to tako

tad je život pjeva,

a pjesma se pjeva.

Jer nastaje u Ljubavi

Svaki je život pjesma –

započeta…

A hoće li pjesma završiti

il započetom ostati,

ovisi… hoćemo li ju dopjevati

znati…

77

Marko Lukić

Rođen sam 10. ožujka 1959. godine

u Sivši (Usora, Bosna);

živim u Hrvatskoj: u

Vodnjanu i u Varaždinu…

Živim li ja to u drugoj

državi?

Ne! Rođen sam u

Ljubavi;

živim u Ljubavi;

uvijek sam u istoj

Državi…

A ako poslušaš savjet moj,

bit ćemo susjedi i Državi toj

(Državi vječnoj);

A vječnost što je?

Beskrajno postojanje u Ljubavi to je!

JER JE STVOREN U LJUBAVI

PO LJUBAVI,

SAMO,

ČOVJEKA POZNAMO!