Manda Sccot-Kristalna Lubanja

8/6/2019 Manda Sccot-Kristalna Lubanja

1/282


2/282

Ono to trai lei skriveno u bijeloj vodi. Kamen e biti pretvoren u kamen, i bit

e skriven na mjesto svete ljepote od Neprijatelja koji ga eli unititi. Trai nasjeveru, a zatim na istoku, petnaest i dvadeset, iza viseeg trnja unutar krivulje

luka, u zvuku padajue rijeke.Ui smjelo. Kreni naprijed dokle ti tama doputa.

Zakorai kroz luk noi i doi do katedrale zemlje. Okreni se prema izlasku sunca, i

zalasku, probij zastor do vrela ive vode i otkrij ondje skriveni biser.Pronai me i

ivi, jer ja sam tvoja nada na kraju vremena. uvaj me kao to bi uvao vlastito

dijete. Sluaj me kao to bi sluao ljubavnicu. Vjeruj mi kao to bi vjerovao

svojemu bogu, tko god on bio.Slijedi stazu koja je ovdje pokazana i budi sa mnom

u odre-eno vrijeme, na odreenom mjestu. Tada uini kao to proriu uvari

noi. Nakon toga, slijedi svoje i moje srce, jer ona su jedno. Nemoj me iznevjeriti,

jer inei to, iznevjerit e sebe, a i sve svjetove ekanja.

Predmet C078.1.7 iz arhive Cedrica Owena - prvi od dvaju natpisa koje su doktor

O'Connor i doktorica Cody otkrili u proljee i ljeto 2007. u tekstu Owenovih

raunovodstvenih knjiga.

Tekstove obaju natpisa, kao i digitalne kopije raunovodstvenih knjiga sobiljeenim relevantnim oznakama, moe se skinuti u pdf formatu s web stranice

koleda: http://www.bedescambridge.ac.uk

Prolog

DR. BARNABASU TVTHEU, IZVANREDNOM PROFESORU, KOLED BALLIOL,

Orford, napisano trinaestog dana srpnja, u godini Gospodnjoj tisuu pet stotina

pedeset i estoj, pozdrav. Dragi moj prijatelju piem ti urno i sa aljenjem tomoram poi bez pravog pozdrava. Cambridge je ispunjen optubama za

krivovjerstvo. Siroti Thom Gillespie ve je uhien i prijeti mu smrt spaljivanjem

samo zato to je doveo u pitanje upotrebu molitvenika u iscjeljivanju slomljenog

zapea. Svi mi koji pristupamo medicini u skladu s najviom znanosti, odbacujui

crkveno praznovjerje, nalazimo se u slinoj opasnosti. Ja sam u dvostruko veoj s

ovakvom tajnom kakvu krijem. Ve krui pamflet u kojem pie da posjedujem

"plavu kamenu lubanju u obliku ljudske glave bez mesa" i da se njome sluim kako


3/282

bih promatrao zvijezde. U takvom okruju i to je dovoljno da me spale, a ubrzo e

netko povezati srco-kamen s mojim lijeenjem bolesnika to bi, bojim se, dovelo i

do unitenja kamena i do moje smrti. Zato odlazim s veernjom plimom u drutvudrugih koji dijele moju opasnost. ekaju me vani i odlazimo prije nego to mi se

tinta osui. No prije nego to poem, moram ti rei da sam se protekla tri tjedna

uestalo druio s doktorom Johnom Deejem, koji je u posljednje vrijeme astrolog

princeze Elizabete u izgnanstvu u Woodstocku, te da mije on postao drugi uitelj.

Jedino si ti ispred njega. Kao to zna, odavno vjerujem da si samo ti zasluan za

sve moje moebitne uspjehe u lijeenju. Vie od bilo koga drugoga, ti si me

poduio pravilima anatomije i tome kako je najvanije promatrati pacijenta. No

tijekom posljednjih tjedana dr. Dee marljivo mi je pokazivao kako se znanost

medicine i astrologije mogu spojiti i pospjeiti lijeenje bolesnih.

Gledao je dugo i duboko u tkivo plavog sreo-kamena, koji je moje obiteljsko

naslijee, i smatra da je mnogo stariji od najstarijih relikta kranstva. On smatra

da je moj primjerak jedan od mnogih koji su stvoreni u hramovima drevnih

bezbonika i izaslani u svijet kako bi pomogli ovjeanstvu. On vjeruje da postoje

ljudi koji se boje dobra za koje se to kamenje moe upotrijebiti, i zato ga ele

unititi. Zato imam Neprijatelje o kojima ne znam nita, koji e me traiti kamogod poao i prijetiti mojem ivotu. Stid me priznati da taj kamen posjedujem vie

od desetljea, a ipak ne znam nita o njegovoj pravoj naravi. To neznanje moglo bi

me odvesti u smrt. Zato je moj odlazak iz Engleske jednako uvjetovan potragom za

znanjem, kao i strahom. Potrait u pomo svih koji me mogu poduiti o svrsi

kamena, kao i mojeg ivota. U tom smislu, doktor Dee promotrio je moju Sudbinu

i kretanje mojeg natalnog sunca. Uvjerava me da u se jednog dana, kada klima

bude manje opasna, vratiti u Englesku. elim mu vjerovati, i vjerovat u mu,

svjestan da u te jedino tako opet moi vidjeti. Do tada, moram potraiti sreu uFrancuskoj. Dr. Dee dao mije pismo preporuke za prijatelja kojemu bi povjerio i

svoj i moj ivot. Ne znam kamo e me ova pustolovina odvesti, ali bodri me

raspored zvijea i planeta. Na dananji dan Venera se zaustavila na etvrtom

stupnju od Djevice, u bliskom trokutu prema Marsu, kao to je uinila i u jutro

mojeg roenja. Svaki sretan trenutak mog ivota dogodio se uslijed povoljnog

utjecaja te zvijezde i njezin sadanji poloaj moe mi samo pomoi.


4/282

S tom milju, koja e nas obojicu razvedriti, kreem na put. Znaj da e mi jako

nedostajati i vratit u se u Bede i tebi kad mi to vrijeme i ivot omogue. Za sada

ostajem tvoj najponizniji sluga, zahvalan uenik i iskreni prijatelj,Cedric Owen, lijenik, magistar znanosti (Bedeov koled, Cantab 1543.) i doktor

filozofije (1555.)

Ispod Ingleborough Fella, Yorkshire Dales, svibanj 2007.

BUDUI DA JE TO BIO NJEZIN SVADBENI DAR, STELLA JE PRVA IZALA IZ tunela.

Prljava, mokra i drhtei naizmjence od hladnoe i vruine od napora posljednjih

pedeset metara uspona, puzala je potrbuke povlaei se licem nadolje u praznu

crninu. Kretala se polako, odravajui napetost pupane vrpce koja ju je vezivala

za Kita. Rukama je ispitivala kvalitetu uporita, a zatim bi se pokrenula naprijed, ali

ne dalje od kruga svjetlosti koji je opisivala njezina svjetiljka na kacigi.

Kao i tunel, i pilja je bila sainjena od vapnenca. Ruke u rukavi-cama pritisnula je

o kamen to ga je voda strpljivo gladila stoljeima. Njezina svjetiljka otkrivala je

sjajne potoie vlage koji su na sve strane tekli niz gladak, valovit vapnenac. Iza

mrlje ute svjetlosti nalazio se nepoznati teritorij, neistraen, nemapiran. Mogaoje ondje biti rub litice i bezdan, kao i ravan pod pilje. Prstima ukoenima od

hladnoe uvjerila se da je na sigurnom terenu, postavila klin u zid kod izlaza iz

tunela, zakvaila se za njega i povukla ue kako bi obavijestila Kita da je stala i da

joj vie ne odmata ue. U svjetlosti svjetiljke s kacige pogledala je kompas i sat, a

zatim votanom olovkom zabiljeila nagib i procijenjenu duinu i smjer na karti

koju je uvala u depu na prsima, tako da se ne oteti na zidovima tunela.

Tek nakon to je uinila sve to, Stella se okrenula i pogledala uvis i oko sebe,

aljui snop svjetlosti u golemi prostor koji je Kit pronaao za nju, velik poputkatedrale. "Moj Boe... Kit, doi i pogledaj."

Razgovarala je sama sa sobom on je bio predaleko iza nje da bi je uo. Dvaput je

povukla ue izgovarajui iste rijei. Osjetila je jedan trzaj kojim joj je odgovorio.

Zatim se ue naglo opustilo kad je on krenuo prema njoj.

Ne razmiljajui svjesno, iz navike je poela namatati ue. Gasei svjetiljku na

kacigi, Stella je stajala u zagluujuoj tiini, putajui da Kitov dar stoji oko nje u

golemom, mranom savrenstvu kako bi ga mogla pamtiti do kraja ivota. Brak je


5/282

dobar za ostatak svijeta, ali ja ti elim pronai dar koji e nam trajati zauvijek,

neto to emo pamtiti kad se arolija sadanjeg trenutka pretvori u miran

obiteljski ivot.. Sto eli najvie od svega na svijetu, ljupka moja eno, zbog egae me dovijeka voljeti? Rekao joj je to u Cambridgeu, u "rijenoj" sobi koja je

ponosno stajala iznad staklasto zelenog toka ama, onog jutra kad su otili

matiaru s dvoje svjedoka i ozakonili svoju vezu pred oima svijeta. Poznavala ga

je malo vie od godinu dana - on je bio uenjak s Bedea do sri, a ona cura iz

Yorkshirea s diplomom Metropolitanskog sveuilita, koja nije znala nita o

kulama od bjelokosti. Izmeu tih dviju krajnosti otkrili su spoj umova koji ih je u

etrnaest vrtoglavih mjeseci poveo od rasprava o teoriji struna do braka. Tada,

dok je leala na miru sa sobom i sa svijetom, nije postojalo nita to bi ona eljela

od njega a to joj nije dao, no dan je bio prekrasan i ona je razmiljala o stijenama

i o tome kako ih je malo u movarnim ravnicama Cambridgea. "Pronai mi pilju",

rekla je bez mnogo razmiljanja. "pilju koju jo nitko prije nije vidio. Zbog toga u

te voljeti dovijeka." Kleknuo je pokraj kreveta, na mjesto s kojeg su je njegove

smee- zelene oi vidjele i s kojeg je ona mogla vidjeti njih. Bile su mirne, vie

boje ljenjaka nego smaragda, i podsjeale na lie i ljeto. Poljubio ju je sred ela,

nasmijeio se najsamouvjerenijim osmijehom i rekao: A to kad bih ti pronaaopilju sa zakopanim blagom u koju nitko nije uao etiri stotine i devetnaest

godina? Ne bi li to bilo gotovo jednako dobro? "etiri stotine i devetnaest...?"

Ustala je, prebrzo za dnevnu egu. Uvijek bi je iznenadio zato se i eljela udati za

njega. "Pronaao si pilju Cedrica Owena? Katedralu zemlje? Zato mi nisi rekao?"

Zato to sam htio biti siguran." A sada si siguran?"

Koliko ve to mogu biti prije nego to je vidim. Sve pie u tekstu u

mamovodstvenim knjigama: trnje koje visi, krivulja luka, rijeka koja patiti Moralo

je to biti na nekome mjestu koje Owen poznaje kao svoj dep, a jedino takvomjesto je Ingleborough Hill u Itbrkshireu. Roen je mm bm obroncima. Tmja vie

nema, ali pronaao sam navode u jednom jHrom dnevniku. Postoji i rijeka koja

pada u Gaping Ghyll."

"Gaping Ghyil? Kit, to je najdublja jama u Engleskoj. Sustav spilja u njoj protee se

miljama." Tako je. A postoje dijelovi koji jo nisu istraeni, moda i katedrala

zemlje u kojoj nitko nije bio jo otkad je Cedric Owen napisao svoju. Bi li eljela

poi? Bit e to na dar jedno drugome. Pronai emo pilju, istraiti bijelu vodu i


6/282

izroniti skriveni biser iz nje." Stella je tada shvatila da je dar jednako namijenjen

njemu kao i njoj. Plavi srco-kamen Cedrica Owena bio je Kitova ljubav, ivot,

njegov projekt, gral za kojim je tragao otkad ga je upoznala, veliko blago njegovakoleda koje su monici traili stoljeima ali ga nikad nisu pronali. Ti veliki,

uzvieni uenjaci nisu znali gdje traiti, ali oni nisu itali izmeu redova i nisu

pronali skrivene rijei i fraze kao to je uinio Kit Bilo je to njegovo najvee

postignue i njegova najvea tajna. Udavi se za njega, i ona je postala dio toga.

Ipak... namrtila se i pogledala kroz prozor prema knjinici od pjeenca i

prostranim travnjacima Bedeova koleda, koje su uzgajali pet stoljea i koji su bili

prepuni legendi. Nauila je sve te legende. "Mislila sam da je lubanja pobila sve

koji su je ikada drali?" Nasmijao se, prebacio svoje djelomice odjeveno tijelo

preko njezina i rekao: "Samo ako bi upali u grijeh poude i pohlepe. Mi to neemo

uiniti." Bili su jedno uz drugo tada, oi u oi, nos do nosa, srce uz srce, i dijelili

svaki dah. Drala je njegovu teinu na dlanovima, pogledala njegovo lice i iskreno

rekla: "Mogla bi me uhvatiti pouda zbog prvog sputanja u neotkrivenu pilju. Ne

moe ni zamisliti kakav bi to bio dar." Ali mogu. Ti si speleologjinja - tebi bi to

znailo isto to bi meni znailo pronai Chvenov srco-kamen. Zato mi to moemo

uiniti, ti i ja, hrabro i zajedno. Zatim moemo rei svijetu to smo pronali." Onaje bila speleologinja na njoj je bila odgovornost da pretvori san u stvarnost. Zato je

ustrajala nakon to je otkrila da je odron kamenja blokirao rutu. Zato je, nakon to

je otkrila otvor koji bi ih mogao odvesti kamo ele, prva krenula niz dugi,

klaustrofobini tunel, gdje je morala postati zmija, pa jegulja, pa crv da bi se

provlaila oko zavoja i puzala ispod izboina i vukla se centimetar po centimetar

uz uspon od deset posto koji ju je napokon doveo do izlaza i do pilje.

Ue joj se zategnulo u rukama, a zatim opet opustilo kad je Kit proao posljednji

zavoj u tunelu. Ukljuila je svjetiljku na kacigi kako bi mu dala nekakav orijentir.Treperei poput svjetla u kinu, njezin snop obasjavao je nasumino stalaktite i

stalagmite koji su se poput zuba morskog psa sklapali od poda prema svodu i

obratno. Izvadila je fotoaparat iz svojeg ruksaka i okrenula se za pola kruga,

snimajui pilju od poda do svoda i od svoda do poda. Bljeskalica je razbacala boje

po kalcitu koji se uzdizao i padao, izvlaila duge iz stalnog sjaja vode i rasipala

svjetlucave, ive dijamante po svodu u svakoj pukotini i uglu stijene. Fotografirala

je iz istog uitka, uivajui u ljepoti. Tek kad se Kit izvukao iz tunela i stao pokraj


7/282

nje, krenula je za gromoglasnom bukom i okrenuvi se prema zapadu, obasjala

bujicu vodopada. "Moj Boe..." "Katedrala zemlje. Ti pametna, pametna djevojko.

Mislio sam da nas je odron dokonao." Vie nije bila sama. Kitov glas zagrijao joj jeuho. Kitova ruka obuhvatila ju je oko struka, zbog ega ju je preplavila gorko-

slatka radost. Uvijek joj je bilo teko odbaciti istou samoe, ali ipak, ovaj je

ovjek najbolje od svih ljudi shvaao njezinu potrebu za crnom samoom i nije je

se bojao. Naslonila se na njega, ronilako odijelo o ronilako odijelo, i okre-nula

svoje svjetlo prema njegovu licu. Odjeven u crni neopren, bio je istodobno prljav i

euforian ovjek na rubu da ispuni obeanje.

"Ne mogu zamisliti da je Cedric Owen znao za tu rutu. Nikada ne bi mogao navesti

lijenika iz razdoblja Tudora odjevenog u uski fcn^rtilr i tajice da se provlai kroz

ovaj tunel", rekla je Stella.

"Kao ni bilo kojeg razumnog ovjeka kojeg ne vodi njegova Aaga." Izveo je viteki

naklon i puhnuo joj poljubac. "Gospoo OTjonnor, oboavam te i sve na tebi, ali

ne mogu te poljubiti dok nosim svjetiljku na glavi."

Smijui se, zubima je dohvatila letei poljubac u zraku. "Misli doktorica Cody, dok

ne postanem profesorica Cody, i nemoj to zaboraviti." Bili su vjenani malo manje

od etrdeset i osam sati. % je prepirka meu njima ve bila stara i privatna - nijese moglo dogoditi da joj u javnosti ukrade ime.

"Ima li baklju? Bilo bi lijepo kad bismo dobro vidjeli sve ovo."

Imam". Ve je kopao po ruksaku. "Zatim moramo pronai ulaz kroz koji je doao

Owen kreui se lakom rutom. Nadam se da postoji neki vidljivi izlaz. Stvarno ne

elim prolaziti onom drugom skom igle. Sputanje i podizanje dok se istodobno

pokuavam okrenuti ne bi bilo nimalo zabavno."

"Ali ne i nemogue. Vano je zapamtiti to." Jednom se nala u pilji iz koje nije

mogla izai istim putem kojim je ula. Jo je uvijek to sanjala u tekim noima, kadbi je ivot previe pritisnuo. "Upali baklju i pogledajmo sve to jo nismo vidjeli."

"Trai i dobit e." Kit je uglavio baklju u pukotinu koju ona aqe mogla dosegnuti -

petnaest centimetara razlike u visini bilo je korisno za neke stvari, ali loe za

druge. "Odstupi."

Zapalio je baklju prekrivi lice akom, kao to ga je poduila, i zakoraio unatrag

prije nego to se magnezij u potpunosti zapalio.

Bijelo!


8/282

Jarko svjetlo prosulo se sa zida pilje. Stalagmiti su bili djevianski bijeli, vodopad

je bio kaskada ivog leda, a iza svih otrih zuba napokon su vidjeli i piljski svod:

sivo-bijeli vapnenaki luk koji se uzdizao do pola nebesa."to misli, koliko je visoko?" upita Kit. Njegov glas izgubio se u grmljavini

vodopada.

"Stotinu metara? Moda malo vie. Mogli bismo se popeti uza zid i otkriti, ako si

raspoloen."

"Jesam li ikada raspoloen za naputanje tla ako ne moram?" Slabano se nacerio.

"Vie bih volio pronai lubanju."

Oslonio se na jedan zid, zagrizao rukavicu i skinuo je s ruku, prokopao po

skrivenim depovima ruksaka i izvadio dragocjeni, presavijeni papir, otisak natpisa

Cedrica Owena, vrhunac trogodinjeg rada.

'"Ono to trai lei skriveno u bijeloj vodi.' Vodopad je bijeli."

"A voda je puna vapnenca, to je jo jedna vrsta bjeline. Proitaj mi opet onaj dio

koji ide nakon smjelosti da se krene dalje?"

U dui je bio pjesnik, unato tome to je zabijao glavu u heksade- cimalni kod i

raunalne jezike. Okrenuo se tako da mu baklja baca sjenu iza lea i proitao

naglas:"Ui smjelo. Kreni naprijed dokle ti tama doputa. Zakorai kroz luk noi i doi do

katedrale zemlje. Okreni se prema izlasku sunca, i zalasku, probij zastor do vrela

ive vode i otkrij ondje skriveni biser."

Spustio je papir. Zatim tiho ree: "Doli smo u katedralu zemlje."

"Jesmo. Sada se moramo okrenuti prema izlasku i zalasku sunca. No nismo proli

kroz luk noi da bismo doli ovdje, puzali smo kroz tunel koji nije postojao prije

nego to se pola tone kamenja spustilo na rutu kojom se kretao Cedric Owen.

Moramo najprije otkriti gdje je uao u pilju, a zatim kamo je poao nakon toga."Stella je stajala na rubu magnezijski bijelog svjetla i polako se okrenula u krug.

Njezina svjetiljka s kacige prorezala je vodoravnu crtu po zidu, reui stalaktite,

zastajui na izboinama, padajui u duboku tamu.

"Eto."

Potrala je, meko sputajui noge na vlanu stijenu. Luk je zapravo vie sliio

procijepu, bio je nazubljen i asimetrian, vii od njezinih ispruenih ruku, iri od


9/282

raspona. Oprezno je slijedila mraan prostor i skrenuvi iza zavoja, prela u ui

prolaz.

"Stell?" Kit je bio na ulazu i gledao unutra.Skupivi ruke oko usta kako bi izbjegla jeku, doviknula mu je: je to. Odron je ravno

ispred. Dug je barem dvadeset metara. Na el skree i izlazi dalje du zida pilje."

Krenula je unatrag prema pcmu arajui svjetlom po zidovima prolaza. Tu i tamo

nalazile su se obojane mrlje koje su jedva odraavale njezino svjetlo.

"Mislim da vidim piljske crtee na zidu." ula je strahopotovanje i vlastitom

glasu. "Morat emo rei ljudima za to."

Vratila se u pilju gdje je bilo dovoljno svjetla da vidi, da razgleda, ta pretrai

visoke zidove u potrazi za drugim tragovima drevnog iivota.

"Boe, Kit... Povlaim sve to sam rekla. Postoje bolje stvari od pronalaenja pilje

u kojoj nitko nikada nije bio." Glupo mu se aacerila dok joj je krv strujala venama.

-Stell?"

Baklja je brzo dogorijevala. Kapi istopljenog magnezija itei padale na tlo. U

svjetlu koje je postajalo sve ue vidjela ga je kako skida svoju kacigu sa

svjetiljkom i svlai kapuljau od crnog aeoprena. Kosa mu se sjajila poput zlata

pod slabanim svjetlom. Vidjela je uski prolaz iste koe tamo gdje je bilakapuljaa: Imao poludnevnu bradicu na koju se nahvatalo blato. Vidjela je to e

initi i skinula svoje rukavice, pa dotaknula svoje lice. Bilo joj je drago to nije

isto.

Nagnuo se naprijed, podigao joj svjetiljku s glave i povukao njezinu kapuljau kao

to je uinio sa svojom. Bakrena svjetla odbila su se od njezine kose i obasjala

vodu. Bio je pokraj nje, topao, i mirisao ' na znoj i strah i uzbuenje... i voljela ga

je. Poljubili su se u mraku, bez svjetiljki na kacigi i bez baklje, i Stella : iznenada

uplaila za njih oboje, da ih nakon ovih visina eka samo dugo sputanje.Predosjetio je njezine osjeaje. "Jesi li spremna suoiti se s izlaskom i zalaskom

sunca?" upita je promuklim glasom.

Pogledala je kompas na zapeu. "Mislim da to znai da moramo poi na istok od

ulaza, a zatim na zapad. Kod sjeverne strane pilje postoji rijeka. Moe li postaviti

drugu baklju negdje tamo gore, tako da istodobno obasjava zid i vodu?"

Imali su tri baklje. Vrlo je rijetko koristila vie od jedne tijekom speleolokih

ekspedicija. On zaglavi drugu baklju izmeu dvaju stalagmita pokraj kanala to ga


10/282

je voda urezala u vapnencu, na mjestu koje mu je ona pokazala. Magnezij prasne i

plane, i crna traka rijeke postane srebrna nit u snijegu.

"Ne znamo koliko je duboka, a preiroka je da ju se preskoi. Potraimo most, ilikamenje, ili uski dio na kojem moemo prijei", ree Stella.

Kit je bio ispred nje i traio je. Opet je odjenuo odijelo i stavio svjetiljku na elo.

Zbog mrlja na obrazima izgledao je iscrpljenije nego to je trebao biti. "Zato

pokuavamo prijei rijeku?" upita Kit.

"Zato to je razumno da najprije poemo na istok, a tek onda na zapad. Zacijelo

postoji mjesto na kojem moemo prijei na istok kako bismo se na zapad vratili

du sjevernog zida. Vodopad je zastor, a u njegovu je podnoju jezerce koje je

neto najblie vrelu ive vode to emo ovdje nai. Osim toga, ono se nalazi

najdalje od luka noi koliko je to mogue u ovoj pilji. Owen je sakrio svoj srco-

kamen kako bi ga sauvao za budue narataje. Nije htio da ga ljudi lako pronau,

ali nije htio ni da to bude nemogue. Zato moramo preko rijeke, to ne bi uinio

sluajno, pa ak ni namjerno, osim ako ne mora."

"Onda emo prijei ovdje, zar ne?" ree Kit nesigurno. "Preko kamenja koje

izgleda poput pikula?"

Kamenje se i kotrljalo poput pikula pod nogama. Nakon to je pokuala zakoraiti

na jedan kamen, Stella je rekla Kitu da eka dok ona ne postavi jo jedan klin i ne

rastegne dva ueta pod pravim kutom kako bi im pruila maksimalnu sigurnost

prije nego to opet pokua. Bilo joj je drago to je to uinila kad joj se trei kamen

otkotrljao pod nogama i kad je osjetila snagu crne bujice.

"Hladno ti je", ree Kit kad joj se pridruio.

Mogla je to zanijekati, ali njegova aka na njezinoj ruci poskakivala je u ritmu s

njezinim drhtanjem. Slegnula je ramenima i pokuala sprijeiti cvokotanje. "piljesu uvijek hladne. Bit u dobro kad nastavimo dalje. Osim toga, nije loe biti mokar

ako emo roniti traei lubanju."

"Nema ronilaku opremu." Zvuao je uplaeno, to mu nije lio nimalo slino.

Voda ga je plaila vie nego to su oboje oekivali

"Imam tebe. Kakva mi jo oprema treba?" Bilo je to jeftino, ali ttcbala mu je topla

rije. "I ne vraamo se, zar ne? Predaleko je, auti jedna pilja na svijetu nije tako

zabavna drugi put. Imam masku i podvodno svjetlo. To e biti dovoljno."


11/282

'"Moda e nam zatrebati i trea baklja."

"Ne. Ne znamo to nas jo eka. Moda e nam trebati za izlazak. Hajde,

pogledajmo vodopad." Ve je poalila zbog nepromiljenog troenja druge baklje.'Okreni se prema izlasku i zalasku sunca. Probi j zastor do vrela ive mode i otkrij...

i tako dalje, i tako dalje.'

Njezin svijet bio je ogranien na krug njezina svjetla s kacige, i Kitova svjetla pokraj

njezina. U duboku mraku zvuk joj je govorio ise od oiju o vodopadu, njegovoj

veliini, protoku i dubini jezerca pri dnu.

Nagnula je glavu kako bi pogledala kataraktu i pogodila njezinu visinu. Njezin snop

svjetlosti nije dosegnuo toku na kojoj nije bilo vode, iako je na rubu dometa

snopa bila turbulencija. Vodena praina iirila se daleko u pilju i plesala poput

vilinskih svjetala, tako da je vjerovala da bi vrh vodopada mogao biti ondje.

Zatim je spustila glavu, pratei pogledom uskomeanu ledeno- Madnu vodu koja

se sputala duboko u mrak, do neizmjernih dubina. Iz iste zabave pronala je

kamen veliine svoje ake i ubacila ga u bezdan. Vrtio se poput lista u silovitoj vodi

i nestao.

"Probij zastor", ree Kit. "Kriste. Kako?"

"Ne znam, ali Cedric Owen uinio je to prije etiri stotine i devet-naest godina bezmagnezijskih baklji i ronilakih odijela, i izaao je iv i zdrav. Zato moramo

pretpostaviti da nije tako strano kao to izgleda. Mislim da emo, ako..."

"Stell?"

"... pogledamo sjeverni kraj litice gdje zavrava vodopad, otkriti..."

"Stella..."

"... da se u prostoru iza vodopada nalazi upljina koja e nam... to?"

"Mislim da nije uspio." Kitov glas bio je jednolian, kao da su iz njega isisane

emocije."Tko nije uspio - to?"

"Mislim da Cedric Owen nije odavde izaao iv. Ovdje se nalazi kostur na kojem

nema nimalo mesa, i koji je prekriven vapnencem, to mojem neiskusnom oku

govori da je ovdje ve veoma dugo."


12/282

Ispod Ingleborough Fella, Yorkshire Dales, svibanj 2007.

KOSTUR JE BIO POSVE IZBIJEUEN, A KOSTI DEBELE I NERAVNE ZBOG naslagavapnenca koje su ih stopile s podom, tako da je samo gornja polovica bila vidljiva.

Stella je kleknula pokraj zakrivljenih linija zdjelice i proarala svjetlom kostur od

nonog prsta do lubanje. Jedan maleni, manini dio njezina uma pjevao je pjesme

kojima je tjerala tamu. Kost nonog prsta povezana je s kostima stopala. Kost

stopala povezana je s...

Odmahnula je glavom. "Teko je vidjeti kroz naslage kalcija, ali nita nije slomljeno

- nema lomova kraljenice, noge nisu svijene pod pogrenim kutom."

Kit je stajao malo dalje, na suprotnoj strani. Njegova svjetiljka obasjala je samo

lubanju - pravu lubanju, ne onu nainjenu od obojenog kamena koju su doli

pronai.

"Tako je spokojan. Poloen je poput kamenog odljeva viteza na grobnici, sve je u

ravnim linijama, a ruke su mu prekriene na prsima. Jo mu treba samo ma i..."

ree Kit.

"Mislim da ga ima. Pogledaj." Stella je na okviru ruksaka imala vienamjensko

orue za penjanje, dvadeset centimetara laganog aluminija, dovoljno vrstog daizbije tvrdoglavu opremu za penjanje u pukotine u stijeni u koju je zabijena.

Jednim krajem aluminijske palice ostrugala je vapno s neega to je mogao biti

ma, ali bilo je previe kalcificirano da bi se jasno vidjelo. "Moda je bio mrtav

prije nego to je doao ovamo, ili je uao iv, ali s namjerom da umre."

"Nije ti svojstveno da donosi pretpostavke vezane uz spol. Jesi li sigurna da je to

muko?"

"Nisam sigurna ni u to. Ne gledam dovoljno seksi patologa na televiziji. Tko god

bio, nosio je neto oko vrata."Ispod maa nalazilo se neto mekano to nije istrunulo, jer je bilo okrueno

ljuskom vapnenca. Ona izvue predmet i protrlja ga rukama kako bi skinula vapno.

"To je konata vreica, podstavljena neim to je sprijeilo ulazak vode." Ona s

naporom rastrga otvor vreice i prospe sadraj na dlan. "To je medaljon. Bronani,

moda, ili bakreni." Zatim protrlja mulj s Bca privjeska. "Zacijelo je za tebe." Ona

ga podigne. "Na stranjem dijelu ucrtan je znak vage."


13/282

U nekom drugom vremenu, na nekom drugom mjestu, alili bi se na tu temu.

Jedna od zajednikih crta koja ih je vezivala bio je prezir prema naivcima. U

prisutnosti mrtvaca to je bilo vano."Hoe mi pokazati?" Kitova svjetiljka svijetlila je preko njezina ramena.

"Urezana je noktom ili vrhom noa - vidi? Vaga sa suncem na jednom kraju i

mjesecom na drugom. Ako je okrenemo..." Ona uini upravo to, trljajui medaljon

palcem. "Ovdje je simbol. Jedan od drevnih srednjovjekovnih tajnih znakova.

Pogledaj."

On poloi medaljon na goli dlan i podigne ga na svjetlo svjetiljke s kacige. Budui

da se sagnuo kako bi bolje vidio, mogla je vidjeti kako mu boja nestaje s lica prije

nego to je progovorio.

"to je?" upita ona.

"To je zmaj ispod polumjeseca." Poprimio je najirskiji naglasak koji je ikad ula,

kao daje sve englesko iscurilo iz njega u prisutnosti smrti. "To je simbol koleda

Bede. Nalazi se na prozoru od obojenog stakla izvan moje spavaonice, iznad

vratnica Velikog dvora i na luku Lankasterskog dvora, kao i na vratima rektorova

stana. Ovakav medaljon nosi samo rektor Bedea ili njegovi izaslanici, u vrijeme

dok su rektori jo imali izaslanike."Objesio ga je o kaiprst poput krunice. Njegova sjena ljuljala se du cijelog

kostura. "To ne moe biti Cedric Owen. On nikada nije bio niiji izaslanik."

Okrenuo se na peti, osvjetljavajui tamu svojom svjetiljkom. "U svakom sluaju,

on je umro na vratnicama koleda na Boi 1588., svi to znaju. Pitam se je li jo tko

pokuao pronai kamenu lubanju?"

"Kako? Nitko prije nas nije probio ifru."

"Nitko koga mi znamo." Vratio joj je medaljon i presavinuo joj prste oko njega.

"Hoe li uzeti ovo? Moemo pokuati otkriti iji je kad se vratimo."Osjetila je hladnou kroz rukavice. "Ako ovo nije Cedric Owen, netko drugi umro

je nadomak srco-kamena, kao to kae legenda: 'Svatko tko je ikada drao taj

kamen, umro je zbog njega'. Ti si mi to rekao, a Tony Bookless to je ponovio na

vjenanju. Ne sjeam se drugih stvari, ali toga se sjeam."

"Jo ga uvijek eli pronai?"

"Definitivno." Ona opet uperi snop svjetlosti do vrha vodopada i natrag.

"Pokuajmo ne postati dio statistike."


14/282

Stella je na kraju morala zaroniti, i bilo joj je drago.

Nakon tame u pilji, voda je bila tako okrutno ledena daje morala stisnuti zube

kako ne bi udahnula vodu i utopila se. Njezina ronilaka svjetiljka stvarala je uuskovitlanoj vodi snop svjetlosti irok osam centimetara. Kit je drao ue i

presporo ga otputao. Izronila je da udahne zraka, a zatim bez rijei dohvatila vie

ueta. Izdahnula je sav ugljini dioksid, napunila pola plua zrakom i opet zaronila.

U dobre dane, u rijeci, dok bi sjalo sunce, mogla je zadravati dah malo vie od tri

minute. Pod zemljom, na ovakvoj temperaturi, nadala se da moe izdrati upola

toliko. Imala je jednu ideju, i jedva dovoljno daha daje testira. Uperila je snop

svjetlosti prema zapadu, dalje od uskovitlanog ruba vode, tamo gdje su vrtlozi i

struje urezali nie i rupe u stijeni. Mogla je vidjeti samo bjelinu - bijelu vodu, bijelu

stijenu, bijelu svjetlost, tako da ih je razlikovala samo po teksturi. Mogla je

vjerovati samo svojim rukama.

Ipak, ideja je i dalje gorjela. Bilo je tu i vie od toga - kako se pribliavala, ispunio

ju je osjeaj da neto eka, izraava joj dobro-dolicu, ape joj da nastavi, trai od

nje da bude hrabra i alje joj latru uz lenu modinu koja je titi od uasne

hladnoe.

Triput se vraala da udahne zraka. Triput su je vrtlozi odgurali natrag prije negoto je uspjela dosegnuti mjesto na kojem je voda mirovala zbog anomalije struje,

a bijela stijena bila iroka i okrugla poput velikog kotla.

Imala je pravilo: uvijek pokuaj triput, a zatim prestani. To joj je sauvalo ivot u

piljama gdje bi "jo samo jedan pokuaj" inae prerastao u deset novih pokuaja,

nakon ega bi bila toliko iscrpljena zbog neuspjeha da bi jedva imala snage

okrenuti se i popeti van.

Sad je bila spremna prekinuti. Meutim, apat ohrabrenja, obeanja i upornog

inzistiranja natjerao ju je da uzme jo ueta od Kita, opet zaroni i snano zaplivakroz zid bijele turbulencije prema crnom prostoru na suprotnoj strani.

Ondje, u zasljepljujuoj svjetlosti njezine svjetiljke na kacigi, nala-zio se rub otvora

izdubljene stijene. Zgrabila ga je objema rukama i nagnula glavu kako bi rasvijetlila

unutranjost i vidjela to je Cedric Owen ondje sakrio prije etiri stoljea.

Doli su u potrazi za plavim kamenom u obliku ljudske lubanje. Ono to je lealo u

crnoj vodi pred njom bio je komad vapnenca, izoblieni biser u kojem je samo


15/282

sjena oiju, nosa i usta naznaavala hibanju koja se krila unutra. Ipak, njoj je bio

prekrasan. Balansirala je na struku i posegnula dolje da ga dohvati.

Plavetnilo!Bila je to plava boja zasljepljujueg intenziteta, od koje je uzdahnula, a srce joj

poskoilo poput lososa u prsima. Ispustila je zrak iz usta, zakaljala i ispljunula

vodu. Izronila je na povrinu praena paninim kaljem.

"Stell, predugo si unutra. Izai. Nema tog komada kamena koji je vrijedan da

umre za njega. Moemo ga ostaviti."

Kit je bio na rubu vode naginjui se o trostruko ue kojim se osigurao.

"Ne!" Ona mahne rukom visoko nad glavom. "Ondje je! Mogu ga dohvatiti. Samo

jo jednom..."

Jo jednom ona zaroni u crnu vodu, otpliva do ruba kotla i rasvijetli ga. Ukoene

od hladnoe, njezine ruke posegnu dolje u uskomeanu tamu prema

neprocjenjivo vrijednom blagu - kamenoj lubanji Cedrica Owena.

Plava je boja ovaj put bila manje intenzivna. ekala ju je. Kamena lubanja dola joj

je u ruke pjevajui dobrodolicu.

"Stell, smrzava se. Moramo krenuti, izvui te otud, izai na sunce."

"Daj mi okoladu, zagrli me i bit u dobro."Bilo joj je nesnosno, suludo hladno. Lena modina pretvorila joj se u komad leda.

U rukama je posve izgubila osjet dodira. Iskustvo joj je govorilo da e je za dva

dana boljeti grlo, a da e za pet dana kaljati. Sjedila je u mraku koji je gutao

svjetlo baklje, na tri metra od kostura nepoznatog spola, dobi, rase i imena, drei

u rukama ruan, neugledan komad vapnenca koji je jedva mogla identificirati kao

lubanju - i bila je sretnija nego ikad.

Dopustila je Kitu da je zagrli, da obavije oko nje ruke i noge i cijelo tijelo, da je

njegova toplina nahrani i uva."Kit?"

"Da?" Bio je jadan, i nije mu stvarno bilo hladno, to je katkad gore od smrzavanja.

Nije jo zatraio da vidi kamenu lubanju, to ju je iznenadilo.

"Ovo je najbolji svadbeni poklon na svijetu. Hvala ti." -

"Jo nismo izali."


16/282

"Ne, ali uskoro hoemo. Propuh vue s istoka prema zapadu. Ako krenemo lijevo

od vodopada, gdje jo nismo gledali, kladim se da emo pronai izlaz koji se spaja

s kompleksom Bijelog oiljka i koji e nas dovesti u blizinu automobila.""Kad bi to bilo tako lako, stotine ljudi dolazile bi ovamo."

Drao ju je manje vrsto. Sada su podjednako drhtali, to je bilo poboljanje. Stella

se iskobeljala iz njegova zagrljaja i poela hrvati sa svojim ruksakom. Poloila je

kamenu lubanju na sigurno, pokraj bronanog medaljona na kojem je zmaj irio

krila ispod polumjeseca. Ispruila je ruku Kitu da je povue u stojei poloaj i

nacerila se ispitivakoj svjetlosti njegove svjetiljke.

"U redu, moda emo se morati malo penjati, a moda i malo puzati kroz otvor

koji je toliko uzak da jo nitko nije pokuao proi kroz njega. No pjesma kae

Pronai me i ivi, pa moramo uiniti upravo to."

"Smjelo i zajedno?"

Mislila je daje zaboravio to rei. Poljubila mu je aku. "Apsolutno. Hajde, jo emo

od tebe napraviti speleologa."

Penjali su se i puzali i doli su do druge nizbrdice, kad je Stella ula kako u tami

pada kamen. Stajala je kod zabijenog klina i namatala ue.

Podigla je pogled, a snop s njezine svjetiljke dotakne Kitova stopala. "Jesi li uoneto?"

"Osim krvi koja mi iti u uima, cvokotanja zuba i predosjeaja da u vritei pasti

tri tisue metara u sredite zemlje niz ovaj vraji prolaz koji si stvorila niotkuda?

Ne. Ali htio bih uti zvuk prometa i stvarne, ive ljude. Ovdje smo ve cijelu

vjenost."

"Dva sata. Zapravo, dva sata otkad smo izali iz pilje. etiri sata otkad smo

napustili danje svjetlo. A provalija nije ni blizu dubine od tri tisue metara. Nita u

Yorkshireu nije dublje od stotinu trideset metara, maksimalno.""To je dovoljno da poginemo kad se otkvaimo i padnemo do dna."

"Neemo se otkvaiti."

Provalija nije bila duboka ni stotinu dvadeset metara, ali nije bila ni zanemariva, i

sputali su se, to je uvijek tee od uspona. Za zakletog nealpinista, Kit se drao

iznimno dobro. I opet je bio veseo, to je bilo pravo udo.

Stella zakorai na jednu stranu ispusta drei sigurnosno ue napetim, ali ne toliko

napetim da ga odvue sa stijene.


17/282

Najprije su se spustila njegova stopala, pa ruke, i zatim je cijeli stajao pokraj nje.

"Kamo sada?"

Ona uperi svoju svjetiljku u plastini dep s mapom. "Ako su karte tone, ovajispust dio je kompleksa Bijeli oiljak, ali prilino duboko. Nalazimo se na ruti koja

je tek otvorena prije devet mjeseci. Nije udo to nitko nije pronaao put do pilje.

Jako se teko kretati po ovom ispustu, a bilo to drugo zahtijevalo bi specijalistiku

opremu i tim koji tono zna to radi. Bit e dobro ako ne zalutamo u Gaping

Ghyll."

"Jamu u koju tee rijeka?"

"Jamu s najviim vodopadom u Engleskoj, ispod koje je najvea pilja, a ispod nje

odvodna jama. Kad bismo se morali penjati iz nje, morali bismo proi osam

ekstremnih uspona s vodom koja nam tutnji pokraj uiju. Niti jedno od nas nije

spremno za to."

Ghyll je bio njezin domai teren, mjesto koje ju je privuklo speleo-logiji, i eljela se

vratiti tamo, ali ne toliko da se izgubi u njemu.

Kaiprstom je povukla crtu. "Koliko znam, ovaj ispust nastavlja se oko osamsto

metara do mjesta na kojem se rava. Ondje moramo krenuti ulijevo. Nakon toga,

ispust postaje sve ui, a provalija sve dublja. Ako imamo sree, ondje e biti klinovii ue za dranje, ali ak i ako ih nema, staza je djeja igra ako se ne pribliavamo

rubu."

"Djeja igra..." Kit je pustio da se njegov snop svjetlosti poigrava nad bonim

zidom, ispustom i crnim nitavilom ispod njih. On udari nogom kamen. Kamen

nakratko zatropoe uz rub, a zatim se izgubi u apsolutnoj tiini na putu prema

dnu koje je bilo predaleko da bi ga mogli uti.

"A ti to radi iz uitka. Stella Cody, ti jesi slubeno luda, a ja sam jednako lud to

sam se tobom oenio. Podsjeti me da se razvedemo im ugledamo danje svjetlo.Mentalno zlostavljanje. Nepobitno."

On posegne za njezinim ramenom i njeno ga stisne. Naglasak mu je bio tek blago

irski. Vie nije drhtao od hladnoe niti od straha. Ona se pokua prisjetiti svoje

prve pilje i toga koliko joj je dugo trebalo da naui voljeti strah koliko je voljela

tamu.


18/282

On iskopa svoju bocu s vodom i otpije gutljaj, a zatim joj doda bocu. Pljuskanje

vode gotovo je prekrilo zvuk kotrljanja kamena u daljini.

"Eno!" uzvikne Stella."to?"

"Pao je kamen." Nije rekla vie nita. Kako mu objasniti da je kamena lubanja

oivjela, da je mogla osjetiti njezinu prisutnost na robu svojeg uma, i daje lubanja

registrirala opasnost u blizini? "Ve sam ula jedan", ree ona. "Prije nego to si se

ti spustio."

"Usred planine, nainjene od kamenja poslaganog na drugo kamenje, ti si ula

kamen kako pada na drugi kamen?" On okrene svoju kacigu sa svjetiljkom prema

njezinu licu; svjetlo je zaslijepi. "Je li to neobino?"

Njegova lakomislenost bila je zarazna. eljela je odlebdjeti na njoj sve do kue.

Kamena lubanja trzala je po njezinim ivcima. Ona se nasmijei kako bi ga njeno

spustila na zemlju. "Zapravo i jest. Padanje kamenja u piljama ut e samo ako

ga netko baci, kao to si ti upravo uinio. Mislim da imamo drutvo."

"Zar nam drutvo smeta?"

"Moda i ne, ali nalazimo se u nepoznatom dijelu nemapirane pilje i upravo smo

uzeli artefakt koji su ljudi lovili posljednja etiri stoljea. Prije toga, uz taj sepredmet vezivalo mnogo nasilja. Ako netko dovoljno snano eli taj kamen,

mogao bi dodati dva kostura ovoj pilji i tko bi to ikada saznao? Mislim da bismo

trebali nastaviti dalje i pokuati ne stvarati previe buke."

"Stell, to je definitivno bio kamen koji se odbija od drugog kamena."

"ula sam ga. I onoga prije njega. Dolaze u intervalima od trideset sekunda."

Ispust po kojem su hodali suzio se na manje od pola metra. Stella je spustila snop

svojeg svjetla tako da joj je padao preko stopala, i nikada nije koraala izvan

vidokruga. Ovdje nije bilo klinova ni ueta za koje se mogla drati. Zdesna joj jezijevala prazna crnina, privlaei je onim magnetizmom koji je uvlaio iva tijela i

pretvarao ih u mrtva. Gravitacija privlai. Svaki speleolog zna da pod zemljom

privlai jo jae. Stella nije to ni spominjala Kitu.

"Tko god nas slijedi, ne smeta mu to znamo daje ovdje. Zapravo, eli da to

znamo."

"to da uinimo?"


19/282

"Kad bih rekla da kamena lubanja misli da moramo bjeati kao ludi, bi li se opet

razveo od mene?"

Sada je ona zvuala kao Irkinja. Uvijek je govorio da ona ima kameleonski akcent ito se pokazivalo pod stresom. Sa svakom sljedeom razinom adrenalina kretao se

sve vie na zapad, od York- shirea prema Dublinu.

"Nastavi. Moram razmisliti o tom pitanju. Kae li zato?"

Kit se jako trudio da zvui smireno. Voljela ga je zbog toga.

"Ne eli susresti onoga tko nas slijedi."

"Lovac na blago?"

"Najgore vrste."

"One koja za sobom ostavlja kosture?"

"Definitivno."

"Onda potrimo. Tko posljednji doe do danjeg svjetla, magarac je. Moemo li

ugasiti svjetiljke i nadati se da emo preivjeti?"

"Definitivno ne. I ne moemo trati. Moemo samo hodati malo bre."

"Kiti"

Njezin glas bio je priguen neoprenom. Prebacio je ruku preko njezinih usta dok je

drugom petljao s njezinim svjetlom i napokon ga ugasio. Njegovo svjetlo ve jebilo ugaeno. Cijelim se tijelom oslonio na nju i pritisnuo je uz stijenu. Stajali su u

apsolutnom mraku, udaljeni pola metra od ponora nepoznate dubine. Negdje,

nedaleko od njih, iza zavoja ulijevo od ezdeset stupnjeva, jedan kamen tiho

odleti u bezdan.

"api." Kitov glas u njezinu uhu. "Ne lovi nas, nego nas tjera naprijed. Tko god

bio, eli da se kreemo bre. Postoji li pred nama neto gadno na to bismo mogli

naletjeti? Ili e ispust jednostavno nestati, tako da nemamo kamo?"

Karta joj je bila urezana u mozak. "Na dvjesto metara od nas nalazi se opasni dio.Karta ga ne opisuje detaljno, kae samo da je teak. Ondje bi ve morali postojati

klinovi i ue."

"No, ako nas natjera da se kreemo prebrzo, promait emo ih i pasti." Kitove

usnice bile su na njezinu elu, ispod svjetiljke. U njemu sada nije bilo straha, samo

otar, jarki gnjev koji je mogao pokretati planine. "Evo to emo uiniti. Ja u uzeti

tvoje priuvno svjetlo tako da izgleda kao da nas je dvoje i krenuti naprijed brzo i

ne s previe opreza. Ti ekaj dok gad ne proe pokraj tebe, a zatim kreni za njim.


20/282

Ako nas pokua gurnuti u provaliju, nee nas uhvatiti oboje, a ako imamo sree,

vidjet e o kome je rije. Samo ne ini nita ovdje dolje - priekaj da doemo na

sigurno, na danje svjetlo.""Kit, to je ludo. Tko je od nas dvoje speleolog? Ako emo se razilaziti, daj da ja

idem naprijed."

On odmahne glavom. Trzaj se prenese preko njezina ramena na njegovo. "Ja u

uzeti oba svjetla. Ti e ostati iza, u mraku." Sagnuo se tako da su im glave bile u

istoj razini. "Stell, zar mi ne vjeruje?"

Opet se zauo udarac kamena, blie nego prije. Stella brzo apne: "Nije stvar u

tome."

"U redu, ali ti ima lubanju i treba je zatititi. Pronai me i ivi - sjea se? Moe

se popeti uza zid i skloniti mu se s vidika i s puta. Ja to ne bih mogao ni da mi ivot

ovisi o tome."

Na to nije imala odgovora. On je uhvati za ruku, prihvativi utnju kao znak

slaganja. "Koliko je od opasnog dijela do danjeg svjetla?"

"Oko osam stotina metara laganog hoda i nai e se u glavnoj pilji zvanoj Bojno

polje. To je jedna od najveih pilja u Engleskoj otvorenih za javnost - puna je

fluorescentnih stalaktita i prapovijesnih blatnih jama. Stotinu turista svaki danprolazi njome zatvorenih oiju. Odatle je staza zaista djeja igra."

"Rijeeno." On joj poloi ruke na lice, a zatim je zagrli. Svjetiljka se sudarila sa

svjetiljkom i jedva su se uspjeli poljubiti. "Volim te. Sada mi daj svoju podvodnu

svjetiljku i vidimo se kod auta."

Voljela ga je. Dala mu je svoju drugu svjetiljku i sluala kako stvara buku za dvoje

ljudi, ali ipak tako da se ini kako to dvoje nastoje biti tihi. Bio je u pravu - mogao

se kretati bre sam nego kad je pratio nju. Nije bio toliko oprezan.

Bacanje kamenja zaustavilo se na trenutak, a zatim se ubrzalo. Moe se popetiuza zid i skloniti mu se s vidika i puta.

Bilo je to ludilo, ali bilo je i nuno. Ona naslijepo potrai rukohvate u zidu sa

strane. Pretvorila se u gekona, u vjevericu, u abu sa stabla, u ivotinje koje se

mogu prilijepiti za vlani vapnenac i ne pasti u tamu koja ju je pokuavala usisati.

Rukama je napipala oslonce na koje je zatim poloila stopala - bile su to male

kamene izboine koje su se spremno priljubile uz neopren. Okrenula je lice

postrance uz stijenu i priljubila obraz, diui u vlanu, tvrdu stijenu, kao da je dah


21/282


22/282

rukom uhvatila je rub. Dvaput joj je ruka skliznula, tako da se nagnula u stranu,

prema van. Gravitacija ju je privlaila. Uzvratila joj je. Kamena lubanja vukla ju je

ulijevo, kako bi je zadrala na stijeni. Kit... molim te, reci mi da nisi pokuaoprehodati ovo.

Kada se vie nije mogla kretati na koljenima, spustila se na trbuh, ispruila ruke

pred sobom i lijevom se poela povlaiti naprijed i prema unutra, to dalje od tihe,

aptave tame koja joj je govorila kako bi se lako bilo pustiti i njeno zakotrljati

prema mjestu bez otpora.

Pronai me i ivi. Sada je to shvaala kao obeanje za njih oboje.

Dola je do sigurnog mjesta i podigla se na koljena, jecajui od straha. Razgovarala

je sama sa sobom u divljim bujicama rijei, premda su joj zubi tako cvokotali da

nije mogla priati razumljivo.

Popila je gutljaj vode i smirila se. Uz malo truda, predoila si je Kita, ivog i

zdravog, kako je eka na ulazu u pilju.

Neobjanjivo, pomisao na njega natjerala ju je u pla.

"Kit... molim te, budi dobro."

Prizvuk njegova glasa odjekivao joj je u glavi. Vidimo se kod auta.

Pogledala je na sat. Bilo je tek pola tri poslijepodne, tono pet sati otkad jeposljednji put vidjela danje svjetlo. "Bit u kod auta u tri sata. U hotelu emo otii

na kasni ruak. Ili, to je jo bolje, naruit emo dostavu u sobu, ostati unutra i

proslaviti svoj svadbeni dar", ree naglas.

Stajala je u irokom tunelu, bez prijetnje s bilo koje strane. Stijena je bila suha i

glatka, a uspon blag, etiri ili pet stupnjeva. Negdje u daljini nazirala je prvu

nijansu sivila u crnini. Stella Cody provjeri svoj kompas, kartu i sat, podigne ruksak

vie na ramena i potri prema svjetlu.

Vrlo tiho, tako da se morala napregnuti da je uje, kamena lubanja otpjevala jejednu notu upozorenja.

PARIZ JE LEAO ZNOJAN POD LJETNIM POKROVOM.

Dim s ognjita lebdio je poput pokrivaa nad krovovima prekrivenima cijepovima,

a zadah kanalizacije guio ulice. ivot je toliko usporio da je gotovo stao. Na

ulicama i alejama koje su krivudale s obje strane Seine nije se moglo uiniti nita


23/282

do ekati vjetar ili kiu ili, ako Bog bude milostiv, oboje, kako bi se raistio zrak i

otplavila neist iz kanalizacije.

No nekim stvarima ega nije nita znaila: raanje i smrt, meu ostalim. Tako seCedric Ovven, ljudima oko sebe znan kao Monsieur David Montgomery - navodno

kot koji je svoju lojalnost posve podario uzvienom kralju Francuske i njegovu

savezniku papi - naao do lakta u krvi i sluzi od tekog poroaja.

Bio mu je to etvrti poroaj otkako je doao u Francusku. Prvi je proao dobro i

stvorio mu je reputaciju meu prostim pukom kojemu je pomagao. Drugi put

pomagao je eni krojaa koji je jednom zaio puceta na arape M. de Montpeliera,

ne previe vanog dvorjanina.

Trei poroaj dogodio se nou. Iz kreveta gaje izvukao ovjek koji je jahao konja i

nosio ma. ena koja je raala bila je njegova ljubav-nica. Pokidao je njezinu bijelu

lanenu posteljinu kako bi nainio zavoje za zaustavljanje krvarenja. injenica daje

preivjela smatrala se malim udom, a vei dio tog uda mogao se pripisati

Owenovu odbijanju upotrebe pijavica. Ljubavnik te ene, ispostavilo se, bio je

roak M. de Montpeliera i imao je mnogo vaniju dunost na dvoru.

I tako, bez ikakve elje ili truda, osim obavljanja posla koji je izabrao, tijekom

poslijepodneva 17. kolovoza, manje od tri tjedna nakon dolaska u Francusku, dokje Venera bila usred Vage a Jupiter u trokutu prema Marsu, Cedric Owen

pomagao je kraljiinoj sobarici u poroaju. Trudovi su poeli gotovo mjesec dana

prije termina i bilo je vjerojatno da e roditi zeca ili neto gore - tako su barem

jaukale ene koje su joj pomagale.

Nije raala zeca, ali moda nije bilo nita bolje od toga. Gol do pojasa, Owen je

leao na podu u podnoju njezina kreveta sklopljenih oiju kako bi bolje "vidio"

prstima, zavuenima do kraja u nju, do mjesta na kojem su leale bebe. Napipao

je loe vijesti.Njegov francuski nije bio tako lo, a oni su smatrali da je njegov akcent kotski i

armantan. Naposljetku ree: "Moja gospo, osjeam dvije glave. Rodit ete

blizance. Ne mogu vam rei jesu li ivi ili ne, ali podruje Sudbine, ako se rauna

modernim metodama, u ovo doba dana lei u zvijeu Blizanaca, a to moe izai

samo na dobro."


24/282

Lice joj je bilo daleko iza uzvisine trbuha. Pogledom je potraila njegove oi, a on

joj je pruio suuti koliko je mogao, svjestan in-timnosti trenutka, koja je bila jo i

vea od trenutka zaea, i koju nije htio okaljati."Dvije bebe ravnomjerno su smjetene u vaoj utrobi. Jednu moram gurnuti

natrag kako bi druga mogla izai. Imam li vae doputenje, i doputenje vaeg

supruga, da izaberem koje e se od vae djece roditi prvo?" upita njenijim

glasom.

Pitanje nije bilo nevano - redoslijed roenja mogao je stvoriti i unititi ljudske

ivote. Oekivao je da e ljudi pomalo oklijevati, ili da e eljeti sudjelovati u

odluivanju. Ve je pipao obje glave, traei viak ili manjak u nekom od triju

osnovnih elemenata, traei neto to bi mogao priopiti nazonima, a to bi se

poslije moglo smatrati znakom da je jedan blizanac snaniji od drugoga.

Uinilo mu se da jedan od njih ima blago nateeno tjeme, to bi mogao biti znak

jaanja merkurijanskog aspekta, a to mu je bilo dovoljno. Opipavi drugoga kako

bi se uvjerio da ne grijei, postao je svjestan produbljivanja tiine koje nije

proizalo iz neodlunosti.

Opet je otvorio oi i ogledao se. Vidio je da se ljudi koji stoje oko njega svako malo

kriaju, osobito Charles, mladi koji je rano postao mukarac i predstavio mu sekao otac. Pepeljastog lica, mladi se oslonio na izbijeljeni zid neprestano se

kriajui.

Owena se nikada nije pretjerano dojmila kombinacija mladosti i novca koja je

proimala sve dvorove. Progovorio je otrijim glasom, kojim se inae nije sluio u

raaonici. "Gospodine? Bog e mi moda voditi ruku, ali trebam vae doputenje

prije nego to neto uinim."

Mogao je govoriti i portugalski ili engleski koliko su malo pozor-nosti obratili na

njegove rijei. Tupim glasom, mladi dvorjanin ree: "Kraljica je rodila blizanke ulipnju. Jedna je umrla pri poroaju. Druga, Victoire, lei pod njegom najboljih

lijenika u zemlji. Neki kau da e preivjeti. Veina ne vjeruje u to. Ne smijemo

imati blizance kao kraljica. Kralj e to smatrati zlom sreom."

Owen izvadi ruku iz uskog rodnog kanala i pogleda preko na-breklog trbuha lice

ene koja je raala. Strah u njezinim oima bio je izazvan brigom za djecu i

nesnosnom boli, a ne dvorskim praznovjerjem.


25/282

On poloi ruke tamo gdje ona nee vidjeti da su krvave ali gdje bi je dodir mogao

umiriti, pa se obrati izravno njoj.

"Madame? Moda je u vama i troje djece. Nije ni to nemogue. ak i ako nije tako,ne moemo uiniti nita nego ih iznijeti na svjetlost dana. Kralj Henrik nije poznat

po nerazumnosti. Sumnjam da e to smatrati loim predznakom za svoje dijete."

Vidio je kako joj se usta pokreu, ali nije mogao razaznati rijei. Navlaila je usnice

suhim jezikom i pokuala opet.

"Uinite to morate. Izaberite dobro, po vlastitom nahoenju."

Sirova hrabrost u njezinu pogledu bila je ono to je privuklo Cedrica Owena tom

pozivu i to ga je zadralo u njemu unato gluposti, praznovjerju i poastima.

Osjetivi kako mu udna, poznata bol nadima prsa, poslao je najprisebniju

slukinju po jo vrue vode i istog platna, a zatim je u svojem umu potraio

prisutnost plavog kamena koji je oblikovao stazu njegova ivota i na svakom mu

koraku pomagao u poslu. Kamen je leao skriven ispod podnih dasaka u njegovim

odajama, omotan smeom tkaninom od jute i dobro skriven, ali dodirnuo ga je,

kao to je inio od svojih prvih koraka u medicini, tako da je na trenutak lebdio na

istom, plavom nebu i gledao svijet s visine, promatrajui uurbane ljude poput

mrava u dubini. Meu tim mravima, dragocjeni poput zlatne praine u etvi, bilisu i njegovi pacijenti, i on je mario za njih.

Vrativi se u sebe, podjednako odravajui rezerviranost i bliskost, Cedric Owen

skrenuo je svaki djeli svoje novoizotrene pozornosti na enu i dva nova ivota

koja je osjeao pod prstima.

"Monsieur Montgomery?"

uo je glas koji je dopirao izdaleka. Sjedio je na izribanom dr-venom podu, jo

vlanom od krpa slukinja, i sluao kako preivjelo dijete sie majku. Podruje

Sudbine ostalo je u Blizancima dovoljno dugo da to dijete bude roeno podnjegovim blagoslovom, ali pre-mjestilo se prije nego to je uspio izvaditi drugo, i

Rakova klijeta zdrobila su mu dah. Drugo dijete ve je bilo omotano u lanenu

krpu i odloeno u stranu. Pozvali su sveenika koji je govorio latinski, a zatim i

arhaini francuski koji je mlada majka razumjela. Zatim je otiao, prekriivi se.

Owen je bio izgubljen u svijetu s one strane napora, gdje je grevita bol u

njegovoj ruci postala neto drago, neto to vrijedi sauvati, a bliskost novog


26/282

ivota bila je dar koji ga je prenio onkraj strahova i nada i nevanih misli ljudi koji

su ga okruivali.

Dovela je i do toga da je privremeno zaboravio svoj pseudonim."Monsieur Montgomery? Kraljica zahtijeva vau nazonost."

"Kraljica?" Iznenada se sjetio tko je i gdje je. Katarina de Medici nije bila poznata

po svojem strpljenju. "Zato?"

Charles, otac jedne mrtve ijedne ive djevojice, sada je poprimio bolesnu nijansu

sive boje. Iskezio je zube u grimasi koja je trebala predstavljati osmijeh. "Njezino

velianstvo ulo je za nau... sreu. eli vidjeti mladog kotskog lijenika koji je

donio na svijet zdravu djevojicu."

Obje bebe bile su djevojice. Ona preivjela silom prilika nazvana je Victoire, po

keri koja je usreila ivote francuske kraljice Katarina i Henrika II., njezina

supruga.

U tome je i leao problem. Ne samo da se kraljeva sestra udala za Jamesa V. od

kotske, najvjernijeg saveznika Francuske u sloenim politikim i osobnim

ratovima koji su razdirali Europu, nego je i Jamesova ki, mlada Mary, kotska

kraljica, bila obeana Henrikovu najstarijem sinu. Na francuskom dvoru ivjelo je

jednako mnogo kota kao i Francuza - a svaki od njih mogao je u prvoj minutirazgovora otkriti da se crvenokosi mladi kot s oima koje su pod odreenim

svjetlom bile smee, a pod drugim zelene, i koji se zato toliko sviao damama,

jako slabo sjea kotske, njezinih stanovnika i njezine politike.

Ako otkriju da je Englez, mogli bi ga poslati kui da mu sude zbog krivovjerstva, ih

bi mogli jednostavno pozvati jednog od mnogih predstavnika njegove svetosti,

pape Pavla IV., da to uini na licu mjesta. Inkvizicija je bila jednako aktivna u

Parizu kao i na bilo kojem drugom mjestu u Europi. Bilo kako bilo, ako bude imao

sree, umrijet e na lomai, a ako ne bude, prije toga e ga jo i muiti.Cedric Owen osovi se na noge i posegne za kouljom koju je ostavio presavinutu

na ormaru s druge strane sobe. Francuski je dvor, jo vie od engleskog, bio na zlu

glasu po svojoj slobodi odijevanja, a kraljica je prednjaila u toj modi. Owen

pogleda sam sebe. Uvijek je zazirao od londonske mode koja se filtrirala do

Cambridgea, koji je bio dvor u malom. Hlae su mu bile iste, a to je bilo najbolje

to se moglo rei o njima. Kroj je bio najbolji to se mogao dobiti u Cambridgeu,

ali bio je kune izrade i vjerojatno se nee svidjeti najrazvratnijim europskim


27/282

plemiima. Ogrta mu je bio od dobra baruna, ali kao i odijelo, bio je smee boje.

Sjeao se - a sada je i poalio - kad je povjerovao keri trgovca odjeom koja je

rekla da ta boja odgovara njegovim oima. U svakom sluaju, ostavio ga je usvojim odajama, kao i kapu.

On podigne pogled i otkrije da ga Charles promatra. "Kraljica e vam oprostiti

odjeu. Potrebne su joj vae vjetine, a ne reference vaeg krojaa."

Owen se duboko pokloni, jer je to bilo lake od govora, i pokae prema vratima.

Pri izlasku su proli pokraj malog sanduka s mrtvim djetetom.

Cedric Owen nikada nije bio ni na jednom dvoru. Proao je kroz hodnike prema

kojima su se oni iz njegova starog koleda u Cambrid-geu inili sitnima, a njih je

smatrao pretjerano grandioznima. Popeo se stubitem koje se uspinjalo u

vjenost i uveli su ga u predsoblje spavae sobe bolesne bebe. Prostorija je bila

prekrivena ploama od hrastovine koje su zaudarale na sumpor i ulje rumarina, i

neto blae, na ruinu vodicu i bolest. Uski su prozori na jednoj strani bili

prekriveni aluzinama kako bi se sprijeio bljesak veernjeg sunca, ali otvoreni na

drugoj kako bi u prostoriji puhao lagani povjetarac. Bio je to za Cedrica Ovvena

dogaaj poput pravog uda.

Na jednoj strani prostorije stajala je skupina sredovjenih ljudi kojima jezajedniko bilo vjerovanje da im duge brade i crne halje daju izgled uenjaka.

Ovven ih je uoio krajikom oka. Nije ih smatrao pretjerano opasnima.

Sama kraljica privukla je vei dio njegove pozornosti; bila je ona vizija bjelokosne

svile, s manama boje jaglaca oko struka i ruba haljine i s neprocjenjivo vrijednim

dijamantima, oko vrata i u kosi. Na prvi pogled vidio je da je plakala, premda su

ene zaduene za njezin izgled obavile odlian posao prikrivajui to.

Profesionalac u njemu divio se njezinoj unutranjoj snazi. Od poroaja Katarine de

Medici prola su dva mjeseca, ali mogle su proi i dvije godine, koliko je malotraga trudnoa ostavila na njezinu tijelu i licu. Cijeli njezin dvor znao je da je njezin

suprug, francuski kralj, zaljubljen u svoju ljubavnicu Diane de Poitiers, i da spava

sa svojom suprugom samo koliko to zahtijeva dunost stvaranja nasljednika krune.

injenica da je dranje te ene u tim okolnostima toliko kraljevsko bilo je

svjedoanstvo dobra odgoja obitelji Medici. Mo stvara mo, a toj obitelji nikada

nije nedostajalo esencije koja tvori vladare. To je sada zrailo iz nje, inei da se

mukarci u prostoriji doimaju manjim od nje.


28/282

Preputen sebi, Ovven se naklonio najdublje to je mogao. Zatim je stajao u

neugodnoj tiini, sklopljenih ruku i sputenog pogleda, ne znajui kako bi se

trebao drati u kraljiinu drutvu."Moete nas pogledati." Njezin francuski bio je bogat, samo s naznakom

talijanskog akcenta. "A zatim moete pomno pogledati nau ker. Jer kako biste je

inae mogli iscijeliti?"

"Moja gospo... vae velianstvo..." Owenov francuski zazvuao je nespretno. "Ja

sam porodniar i dajem lijekove koje smatram korisnima. Mogu promatrati

nebesa traei njihovu mudrost, testirati elemente mukarca ili ene i vraati ih u

ravnoteu. Zao mi je to ne posjedujem vjetine lijeenja djece. Vae velianstvo,

u ovoj prostoriji ima lijenika kudikamo vjetijih od mene."

Meu crnim ljudima - vranama, koji su se pravili da ne sluaju, nastane

komeanje. Nee ga smatrati prijateljem.

"Imamo ljude koji do sada nisu liili nae dijete vruice, niti su joj dopustili da se

razvija. elimo daje promotri svjee oko i bistar um. Rekli su da se vi u postavljanju

dijagnoze ne oslanjate na etiri tjelesna soka."

Bio je to kontroverzan stav koji je Owena zamalo kotao studija u Cambridgeu.

Pritisak u prostoriji postao je krhak, poput mjehura od sapunice.Negdje u dubini vlastitih uiju, van dosega drugih, Owen je zauo visok, prodoran

cvile - zvuk upozorenja plavog srco-kamena.

Uvijek kad bi zauo taj zvuk, njegov ivot kretao je novim tokom.

Udahnuo je, obrisao znojne dlanove o rubove svoje koulje, i rekao: "Vae

velianstvo, vjerujem da je Paracelsus bio u pravu i da se ivot bolje mjeri

ravnoteom triju elemenata: soli, sumpora i ive. Jo uvijek u potpunosti vjerujem

u testiranje est pulseva na svakom zapeu, ali radije bih itao njihov govor na

novijem jeziku. Procjena etiriju tjelesnih sokova ima svoje vrijednosti, ali ne moeu cijelosti objasniti ivot."

Mrzili su ga zbog toga, ti ljudi odjeveni poput vrana, i nisu bili glupi - mogli su

osjetiti la jednako lako kao to su mogli nanjuiti gnjile. Prema zakonu prosjeka,

barem je jedan od njih bio Skot, koji je mogao razotkriti njegovu varku.

Owen im je okrenuo lea, kad je jedan od njih, mlai od ostalih za dobrih deset

godina, pogledao prema njemu i blago ali savreno vidljivo kimnuo glavom.

Kraljica je to vidjela. "Michel, mon ami, ima saveznika."


29/282

"I drago mi je." ovjek se poklonio tako duboko da su se vidjeli masni tragovi

prstiju na vrhu njegova pokrivala za glavu. Glas mu je bio iznenaujue njean. "U

tom sluaju, moda bismo nas dvojica mogli zapoeti..."U spavaonici se zauo jauk koji se pretvorio u vrisak, lom vrisku pridruio se i

drugi. Kraljica se okrene i posrne. Nosila je cipele s visokom potpeticom koje su

pridonosile njezinoj visini, ali nisu bile stvorene za brze kretnje.

U sobi njezine keri jedan je duboki glas utiab vriske, ali samo na trenutak.

Kraljica tada dohvati vrata i irom Ih otvori. Bol se prospe iz sobe i sve ih preplavi.

ula se snana galama i vladala je zbrka iz koje se moglo razabrati vrlo malo toga,

osim da je mlada princeza oito umrla.

Maleni ovjek njena glasa neprimijeen se provukao kroz kaos i stao uz Owena,

pritisnuvi ga vrsto ramenom, tako da su se obojica pomaknula unatrag, prema

udaljenom zidu. "Trebali bismo otii im bude mogue. Vae su odaje u blizini?"

"Na junoj obali. Maison d' Anjou."

"Neugledno mjesto, ali isto, koliko se sjeam. Izabrali ste dobro za ovjeka koji je

tek doao u strani grad. Trebali bismo odmah poi tamo, ali usput emo malo

skrenuti do mojih odaja. Posjedujem pismo koje mi je poslao jedan mladi, a koje

u sebi sadrava pismo preporuke doktora Johna Deeja, vrlo glasovitogagospodina. Biste li moda znali neto o tome?"

Unato dnevnoj egi, u utrobi Cedrica Ovvena stvorila se ledena lopta. "Ja sam

poslao pismo jo slavnijem lijeniku u Salon", rekao je. "Ne u Pariz." Sa

zadovoljstvom je primijetio da mu je glas ostao miran.

Pogledao je u oi koje su se istodobno smijale i upozoravale. "Prije tri dana pozvali

su me ovamo iz mojeg doma u Salonu. Vae pismo pratilo me, kao i drugo pismo

mojeg prijatelja, doktora Deeja, koji je opisao vrlo talentiranog mladia s jednim

posebnim kamenom", ree Michel de Nostradame, lijenik, astrolog i prorok."Moda bismo trebali..."

Hitne potrebe kraljevske obitelji jo su ga jednom prekinule. Kraljica se vratila u

predsoblje, sikui zapovijedi, poput make, na sve i svakoga tko bi joj se naao na

putu.

Stvari su se odvijale brzo.

Glasnik u plavoj i platnoj livreji stvorio se na vratima, posluao upute i otiao.


30/282

Sveenik je proao kroz mnotvo poput daha starog vjetra i pri-kljuio se dvojici

sveenika koji su ve bili u princezinoj sobi. Ovaj je nosio zlatnu nonju i raspelo

ija je vrijednost bila ravna kraljiinim dijamantima.Jedna ena donijela je crnu haljinu i crne dragulje i ukras za kosu od crne ipke za

kraljicu. Ta odjea i dodaci odobreni su i odneseni u susjednu prostoriju.

Cijelo to vrijeme neuspjeni lijenici stajali su grupirani u kutu prostorije, poput

stoke s crnim ogrtaima. Zadah straha irio se od njih u valovima.

Katarina de Medici prostrijelila ih je pogledom. "Doi ete k nama", rekla je

ledenim glasom. "Sada." To nije zvualo kao ljubazna molba.

Cedricu Owenu nije trebalo prodorno pitanje u uima da shvati blizinu smrti.

Zahvaljujui sudbini i sretnom koraku u stranu koji je izveo Michel de Nostradame,

ni jedan ni drugi nisu bili u blizini ljudi u crnim ogrtaima. inilo se moguim daje

kraljica zaboravila na njih.

Owen osjeti kako mu neka ruka povlai rukav. Njean glas je rekao: "Sada bismo

trebali poi. Ni ja jo nisam ispitao bebu, njezina krv nije na mojim rukama. Bio bih

poaen kad biste mi se pridruili na ai vina, moda, i veeri u vaim odajama?

Imamo o mnogo emu razgovarati, ali ne u javnosti. Osobito me zanima va

kamen koji je naslijee vae obitelji.""Zahtijeva li taj kamen vau smrt?"

Michel de Nostradame nehajno je postavio to pitanje pri kraju veere. Plavi srco-

kamen leao je na stolu, trei sudionik u zanimljivom razgovoru koji je bio

istodobno utjean i uznemirujui.

Vino je bilo crno i ne pretjerano kiselo. Madame de Rouen, vlasnica Maison

d'Anjoua moda je vodila neugledno svratite, ali bila je vrlo diskretna, i vrhunska

kuharica. Njezini golubovi preni s bademima i portom bili su ravni bilo kojem jelu

koje se nudilo u palai. Posluila ih je osobno u prostoriji Cedrica Owena na prvomkatu, s laneni ai stolnjakom prebaenim preko drvenog okvira i s vinom

posluenim u vrevima od dobre kuhane koe.

Vino je postalo mutno kad su se pribliili dnu boce. Cedric Owen gledao je kako se

vrtloi u njegovu vru i razmiljao o pitanju. Jo nije bio siguran to misliti o

Nostradamusu - ovjek nije bio napadan, tovie, bio je utjelovljenje ljubaznosti.

Nije bio sklon zapovijedanju kao to je katkad bio John Dee. to je bilo najvanije,

nije se bojao kamena, niti ga je htio posjedovati.


31/282


32/282

ezdesete godine. To je i dar i kletva: kamen daje dug ivot pun radosti, ali kraj

mora biti nasilan."

Nostradamus prekrii prste i pogleda ga preko njih. Zatim trepne poput sove. Sistom blagom panjom ree: "Ipak, stalo vam je do vaeg kamena, zar ne?"

Owen nije oekivao to pitanje, pa se nije pripremio za odgovor. Njegovo srce

odgovorilo je umjesto njega, bez zadrke.

"On je sr i svjetlost mog ivota, moja najvea ljubav."

Nikada to nije rekao tako izravno, ak ni sebi. Nakon to je tako otvorio srce kao

da se razgolitio, uhvatio je objema rukama taj kamen koji je volio.

Kamen je imao veliinu i oblik ljudske lubanje koju je tako esto imao priliku drati

u rukama tijekom izobrazbe, s visokim, irokim jagodicama i dubokim onim

upljinama koje kao da su ga slijedile dok se kretao. Donja eljust pokretala se

slobodno, ali nekako je bila privrena tako da ne moe otpasti ili se skinuti, kao

to je sluaj s pravom ljudskom lubanjom - samo se po tome razlikovala od

lubanje prema kojoj je modelirana.

Povrina je bila savreno uglaana i inilo se da je otporna na prainu, prljavtinu i

otiske prstiju. Danas, na prvom katu Maison d'Anjou, kristal od kojeg je lubanja

izraena bio je topao na dodir, to se dogodilo jednom ili dvaput otkako je lubanjadola u njegov posjed. Vibrirala je pod njegovim prstima dok je njezina pjesma

odzvanjala njegovim uima.

Plava boja koja ju je proimala oduzimala je dah - blijeda, otra, hladna jasnoa

podnevnog neba nad otvorenim morem. Gledati u lubanju znailo je gledati u

vjenost, u mjesto bez zidova i stropova, u kojem vlada samo beskrajni mir.

Uz neznatan trud, Owen je potpuno otvorio svoj um prisutnosti lubanje. Bilo je to

kao da ulazi u prostranu dvoranu ili u itaonicu knjinice u kojoj ga eka stari

prijatelj. To je uvijek bilo njegovo osobno utoite. Ovoga puta uao je oprezno, ustrahu da ga je Nostradamus preduhitrio. Olakanje koje je osjetio kad je otkrio da

se to nije dogodilo omekalo ga je i orosilo mu oi. Posegnuo je za posudom s

vinom i otkrio da mu je ve u ruci.

"Nije sramota voljeti tu stvar - udesna je barem jednako kao i egipatske

piramide, jednako stara i jednako mudra. No ranjivija je od njih jer na ovom

svijetu ima ljudi koji je ele unititi i liiti svijet obeanja koje ona nosi. Velik je

uspjeh to ste doli tako daleko neokrznuti", rekao je Michel de Nostradame.


33/282

Nikada prije nije netko lubanju vidio toliko jasno. ak ni John Dee, sa svom svojom

otroumnosti, nije postavljao pitanja s toliko takta, niti je tako brzo shvatio ono

to se ne moe izgovoriti.Osjeajui slobodu kakvu nije poznavao u Cambridgeu, Owen ree: "Doktor Dee

vjerovao je da ovaj kamen nije jedini, da postoje i drugi, i da e se oni jednom u

dalekoj budunosti nai na istome mjestu kako bi sprijeili da najvee ljudsko zlo

pogodi svijet. Biste li se sloili s tim?"

Njih su dvojica nesvjesno prela na klasini grki, jezik lijenika koji je malo tko

razumio. To je unijelo dodatnu dimenziju u njihov razgovor i miljenje koje su

imali jedan o drugome.

Dok mu je pogled poivao negdje u beskrajnom plavetnilu srco- -kamena,

Nostradamus zamiljeno ree na tom jeziku: "Ovdje imam jo jednu bocu vina

koju nam je donijela neusporediva Madame de Rouen. Ako nam natoite vino,

moda emo poeti razgovarati o onom neizrecivom."

Prolili su staro vino na ognjite i posluili se novim, godita dobre berbe. Slatkasti

miris vina ispunio je zrak, hvatajui plavi sjaj kamena.

Njuei sa zadovoljstvom, Nostradamus ree: "Slaem se sa svime to vam je

rekao doktor Dee, i jo bih tomu dodao ono to sam nauio iz egipatskih uenja.Va kamen jedan je od trinaest kamenova izraenih nakon to je poplava potopila

velike gradove Atlantide. Oni koji su preivjeli, eljeli su sauvati svoju mudrost u

plimi neznanja koja je zapljusnula svijet. S tim ciljem donijeli su raznobojne

kamenove iz raznih zemalja sa svih strana svijeta, i izrezbarili ih takvom vjetinom

u ljepotu koju vidite ovdje. Devet ih je obojeno i oblikovano za ljudske rase; etiri

su prozirne poput stakla, a izraene su za ivotinje koje hodaju, puu i lete.

Zapamtite to. To e vam znanje trebati kasnije."

Govorio je istinu - mirnoa kamena potvrdila je to Owenu. Oslu-kivao je cijelimtijelom, tako da su mu i koa, i srce i unutranji organi postali uho, i sve je vibriralo

na rijei tog Francuza koji je izgovarao istinu tiho, na grkom.

"arolija kojom je kamenje izrezbareno i kojom je znanje uneseno u njega

nepojmljiva nam je, ali to se dogodilo. Nakon mnogo generacija, kad je posao bio

gotov, kamene su lubanje razdvojene, kao perle s niti, i svaka je vraena na mjesto

roenja, da bi se ondje uvala dok ne doe vrijeme da se izbjegne katastrofa koju

e ovjek donijeti na Boju zemlju. U svakoj zemlji postavljeni su uvari koji


34/282

naratajima uvaju znanje o tome to se mora uiniti s kamenjem kada doe kraj

vremena."

U prohladnoj veeri Owena oblije znoj. "Onda sam ja u samom startu iznevjerio",ree on. "Moja baka umrla je prije nego to mije mogla prenijeti ono to je znala,

a ni toga nije bilo mnogo. Previe lanova nae obitelji umrlo je u ime kamena.

Ako je to znanje ikada bilo nae, nije dolo do mene, pa ga ne mogu ni

proslijediti."

"To nije tono!" Nostradamus udari akom po stolu. "Ono'to je izgubljeno moe

se opet pronai! To je vaa ivotna misija. Tri zadae postavljene su pred vas,

Owene: da pronaete mudrost srco- -kamena, daje zabiljeite tako da se vie

nikada ne moe izgubiti - i daje ne mogu pronai oni koji je ele zloupotrijebiti - i

na kraju, da^ sakrijete kamen tako da ga nitko ne moe pronai sluajno niti sa

zlom namjerom, dok se ne priblie posljednji dani ovjeanstva."

Cedric Owen smatrao je da je Michel de Nostradame udan i slatkorjeiv. Sada

nije bio takav. Dok se naginjao u umiruem svjetlu, njegovo lice bilo je divlja

maska linija i sjena, a glas pro- mukao. Posegnuo je preko stola i svojim vruim

rukama uhvatio Owenove ledene ruke. "Morate to uiniti. Ako ijedna od trinaest

kamenih lubanja bude izgubljena prije kraja vremena, cjelina se ne moe sainitiod zbroja dijelova, i svijet e potonuti u takav mrak i zlo da e nae trenutano

otuno stanje izgledati poput nebesa u usporedbi s tim."

Putajui Owenove ruke, Nostradamus poloi dlanove pokraj lubanje, gotovo je

dodirujui, kao da moe poslati svoje rijei u nju, ili ih dobiti iz nje nekom

alkemijom koju Owen nije osjeao. Prolo je neko vrijeme prije nego to je opet

progovorio.

"Ne zavaravajte se", rekao je. "Napadi na vau obitelj nisu bili sluajni. Postoji sila

koja ne eli da se na svijet pobolja. Ona se hrani smru i unitenjem, strahom iboli, i eli da se to nastavi sve do ponora Armagedona. Ona podreuje ljude svojoj

volji - inteligentne, misaone ljude koji vjeruju da mogu uzeti mo koja im je

ponuena i iskoristiti je samo za dobro. No narav moi drukija je - ona ih uvijek

slama, a njezina najvea elja je da se trinaest kamenova vie nikada ne nae na

istome mjestu kako bi spasili na svijet velikog jada."

"Govorite li o Crkvi?" upita Owen aptom.


35/282

"Ha!" Kraljiin prorok ispljune vino na ognjite. "Crkvom vlada nedonoad, s

opakom naravi bludnica i ljubomorom prevarene kraljice. Oni znaju da postoje

mjesta na koja ne smiju - ili se ne usuuju - putovati, i prije bi nas spalili na lomainego to bi priznali svoju nesposobnost, ili dopustili onima od nas koji hodaju

izmeu svjetova da kau drugima to su otkrili a to nije u skladu s njihovim

djetinjastim pogledom na svijet."

Kao daje pokrenuta snagom njegova svetogra, kosa mu zalepra oko glave.

Skrenuo je divlji pogled na Owena. "Da, govorim o Crkvi, ali nije uvijek bilo tako u

prolosti, i nee uvijek biti tako u budunosti. Crkva je samo sredstvo onima koji

ude za moi. U nadolazeim stoljeima drava e postati jednako mona,

nadmaujui cmizdrave sveenike. Tada e se pojaviti ljudi s moima o kakvima

moemo samo sanjati, a va kamen bit e u jo veoj opasnosti nego to je sada.

Zato se slijed uvara kamena mora prekinuti, a va srco-kamen sakriti od pohlepe

takvih ljudi."

"Ne razumijem."

"ekajte." Prorok podigne ruku. "Moramo zatvoriti aluzine prije nego to

progovorimo o takvim stvarima, ali prije toga, postoji neto to morate vidjeti dok

nam sunce to jo omoguava. Morate shvatiti to imate u svojem posjedu. DoktorDee vam je pokazao kako se suneva svjetlost moe rascijepiti pomou kristala?"

"Jest." Bilo je to posljednje to ga je Dee nauio, dar kojim mu je proirio intelekt i

duh. Owen se jo jasno prisjeao toga.

"Odlino. Izvest emo to i sada."

Nostradamus je u svojem srcu bio magiar. Iz unutranjeg depa izvadio je maleni

komad najieg kristala i elegantnim pokretom spustio ga na stol, na mjesto gdje

su padale posljednje sunane zrake. Na trenutak, izrazio je svoje nezadovoljstvo

coktanjem pa ga pomaknuo. Premjestio je bijeli ubrus tako da svjetlost koja se iris tog fragmenta moe pasti na svijetlu povrinu, umjesto na tamnu hrastovinu

stola.

Zastao je na trenutak, a tada je sklonio ruku. Posred stola ra-sprostrta se

lepezasta duga s crvenom bojom na jednom kraju i ljubiastom na drugom.

Owen prigueno uzvikne - vidio je to jednom, ali to nije bila stvar na koju se ovjek

moe naviknuti.


36/282

Zadovoljan, Nostradamus nastavi: "Tako se vidi da se suneva svjetlost sastoji od

sedam boja. Tako nastaje i duga, kada svjetlost pada na kiu i stvara luk okrenut

prema Zemlji.""A peta boja je plava boja podnevnog neba, to je ujedno i boja srco-kamena.

Baka mije to pokazala u najranijem djetinjstvu. Moja obitelj posjeduje dio duge",

ree Owen.

Dokaz je bio tu, ispred njega. Peta boja u spektru, smjetena izmeu travnato

zelene i ponono plave, bila je plava boja podnevnog neba, poput lubanje.

"A je li vam baka rekla zato je va kamen dobio ime po srcu svijeta?"

Owen odmahne glavom. Nostradamus se nasmijei, zadovoljan to posjeduje vie

znanja od sjedokose starice. "Onda u vam pokazati."

Spretnim prstima izvadi crni i bijeli oblutak iz depa i postavi ih na kraj duge, crni

pa bijeli.

"Na svijetu je ukupno devet boja - sedam duginih boja, plus crna boja bez

svjetlosti, i bijela boja ukupne svjetlosti. Plava je peta od devet, sredinja boja, os

oko koje se sve druge okreu, kamen temeljac svjetskog luka. Drevni narodi znali

su to, a mi smo to zaboravili. Plava je dobila srce zvijeri i mo da dozove preostalih

dvanaest dijelova svojeg duha i mesa, tako da se cjelina opet moe spojiti."Owen se namrti. "Koje zvijeri?"

"Uroborosa, o kojem je govorio Platon, najvee, najmonije zvijeri, koja

utjelovljuje duh zemlje i koja e ustati u trenutku najvee potrebe. to bi drugo

moglo osloboditi svijet od gnjeva Armagedona?"

Vidjevi nerazumijevanje na Owenovu licu, maleni ovjek ustane, dajui teinu

svojim rijeima.

"Meso velike zmije nainjeno je od etiriju zvjero-kamena. Ne poznajem narav

zvijeri i ne znam kako ih je mogue spojiti - vi morate to otkriti. No mogu vam reida ivotni duh zvijeri dolazi iz devet duginih kamenova koji okruuju svijet.

Drevni narodi znali su za linije sila koje teku oko nas, iako ih ne vidimo i ne

osjeamo. Mapirali su ih i na njima sagradili velika zdanja: piramide i kamene

krugove, grobnice u kojima mrtvi uvaju toke najdublje moi. Na devet tih toaka

izradili su utore za kamenove koji e ih drati na zemlji. U odreeno vrijeme, kad

se zvijezde usklade, ako svih devet lubanja bude na svojemu mjestu, obojeno

kamenje dugina luka moe se spojiti s etiri zvjero-kamena i postati Uroboros."


37/282

Owen se zagleda u njega, pokuavajui zamisliti takvo to. Prorok se nagnuo

naprijed, poloio ruke na stol i zakiljio. "Trinaest kamenova tvori zvijer.

Razumijete li?""Ali zato?" upita Owen. "S kojom svrhom? to takva zvijer moe uiniti?"

Ispuhavi se, Nostradamus sjedne. "To ne znamo i ne moemo znati, jer jo se nisu

poklopile okolnosti koje bi to zahtijevale. Ako je ovjek zaista tvorac sveg zla,

mogue je da je jedini odgovor oistiti svijet od nae bijedne prisutnosti. Nadam

se da to nije tako, da je mogue da tako velika stvar kao to je zmija svijeta

pronae nadu u ljudskoj rasi i okrene plimu unitenja, ali ne moemo biti sigurni."

Sunce je posve nestalo. Duga je izblijedjela i izgubila se. Srco- -kamen je upio

svjetlost vatre i irio njeno plavu boju po stolu. Teka srca, Owen ree: "Dakle,

mogue je da ja u rukama drim kraj ljudske rase. Ne bih htio uvati takvo to."

"Ali moda je to spas. Ne pokuavajte suditi, jer to nije na vama."

Kraljiin lijenik proe rukom preko stola, prikupljajui svoje kamenje, pa se

okrene da zatvori aluzine, a zatim svojim kremenom i kresivom zapali dvije

dogorjele lojanice koje su preostale na stolu. Nova svjetlost i nove sjene okruile

su kamenu lubanju, u ijem je srcu plesao plamen.

U promijenjenoj atmosferi, Nostradamus natoi jo vina. "Po-novimo vaezadatke", ree on. "Kada doe vrijeme, morate sakriti kamen tako da ga nitko ne

moe pronai sve do kraja vremena. Prije toga, morate pronai mudrost svojih

predaka i sauvati je za one koji dolaze poslije."

Owen se frustrirano zavali u stolicu. "Kako? Tko me moe poduiti tome kad je

cijela Europa pod jarmom Inkvizicije?"

"Neete ostati u Europi."

Nostradamus okrene svoju stolicu tako da je sjeo rame uz rame s Owenom.

Pomaknuo je svijee tako da su dva plamena sjajila kroz istu plavu boju lubanjeondje gdje bi trebale stajati oi.

"Sada je vrijeme otkrivanja, iako je ono ogranieno. Vi, Cedrie Owene, deveti

toga imena, onaj ste koji je izabran da stvori most izmeu prolosti, sadanjosti i

budunosti. U tome nemate izbora, kao ni ja, jer moram vam to rei. Ovaj kamen

zahtijeva vau smrt, ali kao to znate, nudi vam dug, ispunjen ivot, s velikom

radou koja e uravnoteiti bol gubitka koji se mora dogoditi na kraju", ree

Nostradamus ozbiljno.


38/282

Prorokove oi bile su posve crne. Ruke su mu bile mirne poput smrti i bjelje od

kosti. Glas mu je dolazio s nekog drugog mjesta u prostoriji i bio je moan, iako ne

glasniji od apta. Prisjeajui se toga kasnije, Owen nije bio siguran kojim jejezikom govorio. Uinilo mu se da bi to mogao biti latinski.

"Otii ete na mjesto na jugu, na kojem su neko vladali muslimani, gdje rijeka

utjee u ocean. Od tamo ete brodom poi u Novi svijet da biste ondje pronali

najstariji dio Starog svijeta i upoznali ljude koji razumiju narav bitke koja e se

voditi na kraju vremena, kao i nain na koji je moemo preivjeti. Oni poznaju srce

i duu vaeg plavog kamena. Rei e vam kako ete najlake otkriti njegove tajne i

sauvati ih za cijelu vjenost. Ja, koji sam amater u tim stvarima i koji sluim samo

tome da prenosim tua proroanstva, mogu vam rei samo da se na kraju morate

vratiti u Englesku i pronai mjesto bijele vode i kamena. Sakrijte ondje svoju tajnu

i pobrinite se da oni koji dou za vama shvate to imaju i to moraju uiniti."

Owen je dugo ekao da se u prorokove oi vrati ivot. Bilo je to dovoljno dugo da

razmisli kako bi mogao poi na jug, na mjesto na kojem rijeka utjee u ocean. uo

je glasove galebova i ribara i nije dovodio u pitanje to to uje. Osjeao je kako se

pod kree pod njim poput palube, kao i miris gorkog, ustajalog mora.

Kao da gleda s jednake udaljenosti, vidio je kako se Michel de Nostradame vratiosebi, zastao, pogledao ga, kimnuo i nasmijeio se slabanim ali zadovoljnim

osmijehom.

"Dobro. Obavljeno je. Ispunio sam svoj dio nae pogodbe. Sada imam pitanje koje

e vam se initi udnim. Jeste li vi lijenik ili kirurg?"

"Uvijek lijenik. Nemam veze s brijaima i mesarima."

"Ipak, morat ete stei nekakvo znanje. U svojim odajama imam monografiju

doktora Giovannija da Viga, koji je bio kirurg samog pape, i nekoliko knjiga Maura

E1 Zahravvija, vama moda poznatijeg pod imenom Albucasis, koji je po mojemmiljenju najbolji strunjak za objedinjenje medicine, kirurgije i astronomije.

Govorite li panjolski?"

"Da. Tijekom studiranja proveo sam pola godine u Cadizu uei metode tamonjih

maurskih lijenika."

"Onda ve imate temelj za ono emu u vas poduiti. Odlino." Nostradamus se

opet nakloni, tako da se vidio vrh njegove kape.


39/282

"Sada je prevrue za putovanje, a cijeli Pariz mora alovati za mladom princezom.

Neete moi otii najmanje deset dana. Ako doete u moje odaje sutra u est sati

ujutro, dat u vam te dvije knjige i moete ih proitati u mojem drutvu. Moeteme pitati to god elite, i na kraju ete znati dovoljno da izvedete sve potrebne

kirurke zahvate. Osobito biste se trebali pozabaviti amputacijama."

On se okrene na vratima. Oi su mu jo bile crne. "Do sutra, ostav-ljam vas s vaim

srco-kamenom. Imate moje najbolje elje za uspjeh svoje misije. Na vama poiva

sudbina svjetova i ljudske rase."

Ingleborough Hill, Yorkshire Dales, svibanj 2007.

STELLA SE EUELA VRATITI U PILJU, ALI SPASIOCI JOJ NISU DOPUSTILI.

Dola je do auta u 15:18 sati. U tri i trideset - kad je skinula ronilako odijelo i

presvukla se u kratke hlae i istu majicu kratkih rukava, obrisala mokrim

rupiem ruke i lice, popila pola boce vode i izlila drugu polovicu po glavi, pronala

mjesto skriveno od pogleda s ceste i pomokrila se, pojela sendvi od sira i rajice

koji se ukiselio nakon cijelog dana na suncu, i ne vidjevi ni traga od Kita - nazvala

ga je na mobitel.Nije joj se javio, pa je u 15:45 sati nazvala hotel, Bedeov koled u Cambridgeu i

dvojicu njegovih prijatelja koje je poznavala u sjevernom Yorkshireu, za koje je

znala da nee paniariti. Rekla je svima da ne moe pronai Kita. Nikome nije rekla

za lubanju niti za lovca na blago.

U 16:30 sati, dok joj je ljetno sunce jo grijalo lea a ruke bile tako ledene da je

jedva drala telefon, nazvala je policiju, koja je pozvala spasilaku speleoloku

slubu. Doli su u velikom broju, dvanaest mukaraca i ena koji su ivjeli za priliku

da se spuste pod zemlju.Bili su uinkoviti i dobro opremljeni - imali su kratkovalne radio- ureaje,

klinometre, alat za sputanje i dizanje i koloture i remenje i kompase i karte na

kojima je bio oznaen cijeli kompleks Bijelog oiljka, pokraj kojih je njezina rukom

nacrtana karta izgledala in-fantilno.

Ipak, bili su oni speleolozi, i znali su da je ona jedna od njih, pa su se trudili da

budu to njeniji prema njoj. "To je dobro... stvarno je dobro. Proli smo ovuda u

studenome i bilo je vraki gadno. Lako je shvatiti kako je pao na opasnom dijelu..."


40/282

"Ono puzanje po ispustu... nona mora... Trebali smo ondje postaviti klinove prvi

put. Pao je ondje, zar ne?"

"Provalija je duboka barem stotinu trideset metara. Je li ondje pao, ha? Naopasnom dijelu?"

"... voda je na dnu. Moda je jo iv..."

"Mislite da postoji otvor u zidu? Stvarno? I piljski crtei? Moda moemo

pokuati sutra. Vi ete prvi imati pravo na rutu, naravno, ali mi je moemo

adekvatno mapirati. Andy? Gdje je Andy? Je li tko vidio...?"

"Dobro je to niste bili zavezani jedno za drugo. Dobro ste planirali. Bilo je to

ovdje, na opasnom dijelu, zar ne?"

"Ne! Znam!"

Odjek njezina krika kotrljao se oko planine. Uslijedila je duboka tiina. Stella je

vidjela kako razmjenjuju poglede nad njezinom glavom i napola kolutaju oima.

Osjetila je kako su iznenada preli na jezgrovitu uinkovitost, pakirajui opremu i

pripremajui se, komunicirajui rukama i pogledima.

Ostavili su je s mladom policajkom koja je rukovala radiourea- jem i postavljala

logina pitanja. Cijelo to vrijeme kamena lubanja leala joj je u ruksaku, bljetava

poput munje, i cijelo je vrijeme upozoravala aptom.Zbog kamene lubanje i njezina ustrajnog upozoravanja, priala je polulai, premda

nije znala kakve bi posljedice to moglo imati. Zbog kamene lubanje i zbog Kita, jer

on je riskirao ivot za nju, a opasnost je bila stvarna i ona jo uvijek nije znala je li

on na sigurnom.

Zbog njih oboje nije rekla zato su bili u pilji niti to su pronali u njoj, nije rekla ni

da nema pojma gdje je pao, pa ak ni je li uope pao, zato to je previe zaostala

za njim. Jednostavno je rekla gdje se to vjerojatno dogodilo. Molila se u sebi da

nije u pravu."Bit emo unutra sat vremena, moda i due. Trebali biste neto pojesti, u redu?"

aka u neoprenskom odijelu potapa je po ramenu. Nekoliko lica uputilo joj je

smijeak i prepustilo se na milost i nemilost tami zbog nje, zbog loe ispriane lai.

Nasmijeila im se. Nastojala je ne izgledati histerino. Stala je pokraj automobila.

"Gospoo O'Connor?"

Documents

Manda Sccot-Kristalna Lubanja