SAOBRAĆAJNI FAKULTET

TRAVNIK

NOVI ASPEKTI POSLOVNE POLITIKE

ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIH OPERATORA

SEMINARSKI RAD

Predmet:

LOGISTIKA U SAOBRAĆAJU

Mentor: Student:Prof.dr.sc.Mirsad Kulović,dipl.ing Fejzić Mirsad

Br.indeksa: 180/10-S

Travnik, decembar 2011.

SADRŽAJ

1. UVOD……………………...………………………………………………………..…3

2. NOVI ASPEKTI POSLOVNE POLITIKE ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKOG OPERATORA…….…………………………………………………………………..42.1.Špediterska kadrovska politika…………………………………….…………….42.2.Špediterska tržišna politika ( marketing )……………………………………….42.3.Špediterska proizvodna politika…………………………………………….……52.4.Špediterska finansijska politika………………….………………………………6 2.5.Špediterska razvojna politika……………………………………………….……6

3. ŠPEDITERI KAO LOGISTIČKI OPERATORI……………..…………...……….7

4. SAVREMENE LOGISTIČKE STRATEGIJE ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKOG OPERATORA..............................................................................................................9

4.1.Nacionalna logistička strategija……………………….………………….……..104.2.Međunarodna logistička strategija…………………….………………………..10 4.3.Evropska logistička strategija………………………….…………………….….10 4.4.Tranzitna logistička strategija…………………….…………………………….104.5.Prekomorske logističke strategije…………….………………………………....104.6.Partnerska logistička strategija………………………………………….……...11

5. POJAM I STRUKTURS ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIH SISTEMA ….…....11

6. MISIJA ŠPEDITERSKE LOGISTIKE I ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIH SISTEMA………………………………………………………………….……...…13

7. UPRAVLJANJE ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIM SISTEMIMA……………13

8. ZAKLJUČAK……..………………………………………………………………...15

LITERATURA………………………………………..……………………..……...16

1. UVOD2

Počeci špedicije sreću se u XIII vijeku. U to vrijeme Venecija je bila apsolutna gospodarica glavnih saobraćajnih puteva na moru, pa je stoga igrala najvažniju ulogu u trgovini sa susjednim državama. U trgovini s alpskim i prekoalpskim državama trgovci su redovno provjeravali otpremu i dopremu robe posebnim posrednicima koji su se brinuli za siguran prevoz. Ti su posrednici, na odredištima, predavali robu primateljima (kupcima) uz potpis napisane isprave (neka vrsta potvrde o primitku robe, priznanica), koja se smatra prvom prevoznom ispravom.

U XVI stoljeću posrednici (vozari) su počeli organizirati otpremu i dopremu tuđe robe za svoj račun: naplaćivali su vozarinu i izdavali prevozne isprave.

Krajem XVIII stoljeća trgovina s udaljenim područjima poprimila je široke razmjere, pa su se trgovci sve više obraćali posebnim, specijalnim posrednicima – špediterima – koji su odabirali prevozne puteve, unajmljivali prevozna sredstva i davali stručne savjete za prevoz robe.

U XIX stoljeću kada se pojavila željeznica (1825.g.), i kada su se modernizovala druga prevozna sredstva, a međunarodna trgovina počela razvijati na širokoj osnovi, položaj špeditera se znatno afirmisao i učvrstio. Ekonomske funkcije špedicije počeli su tek u XIX stoljeću pratiti i odgovarajući propisi. Kapitalističke države počinju, u okviru trgovačkih zakonika i zakona, donositi posebna pravna pravila o špediciji kao posebnom obliku trgovačke djelatnosti i time davati špediterskoj usluzi potrebnu pravnu podlogu.

Ubrzani razvoj proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa, posebno u XX stoljeću, implicirao je nagli razvoj međunarodne robne razmjene, savremenih tehnologija transporta, tokova kapitala, znanja, radne snage, a što je imalo za posljedicu multipliciranje složenosti pravno-ekonomskih odnosa između sudionika u nacionalnim i regionalnim privrednim sistemima, ali i njihovim podsistemima: vanjskotrgovinskim, saobraćajnim, špediterskim, carinskim, bankarskim itd. Takvi su se odnosi počeli ubrzano određivati brojnim nacionalnim, bilateralnim i multilateralnim prisilnim i autonomnim pravnim izvorima. Poznavanje i korištenje pravnih pravila koja primjereno regulišu odnose (obaveze, prava i odgovornosti) između sudionika u određenoj djelatnosi, predstavljaju „tajnu uspjeha“ poslovnih partnera.

2. NOVI ASPEKTI POSLOVNE POLITIKE ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKOG OPERATORA

3

Velika, srednja i mala špediterska preduzeća imaju poslovnu politiku koja obuhvata ciljeve, odnosno instrumente, sredstva, propadajuće resurse i potencijal koji će za određeno vrijeme osigurati rast i razvoj. Ovo je moguće postići posmatrajući i analizom osnovnih pet špediterskih politika.

2.1. Špediterska kadrovska politika

Kadrovska politika špediterskog preduzeća je najvažnija politika, jer je rad, ljudski potencijal temeljni i najvažniji element špeditersko-logističke usluge. Posebnu pažnju treba posvetiti: kreativnim menadžerima kao nositeljima poslovanja i razvoja špediterskog preduzeća, operativnim menadžerima kao nositeljima prodaje špeditersko-logističkih aktivnosti, ali i specijaliziranim špeditersko-logističkim ekspertima kao operativnim izvršiteljima pojedinih špeditersko logističkih aktivnosti. Činjenica je da bez ažurnog znanja, iskustva, vještine, lucidnosti svih zaposlenika u špediterkom preduzeću nema efikasnosti, efektivnosti, rasta i razvoja uspješnog špediterskog-logističkog operatora.

2.2. Špediterska tržišna politika ( marketing )

Špediterski marketing je skup planiranih, koordiniranih regulisanih i kontrolisanih špediterskih aktivnosti kojima se u partnerskim odnosima s aktivnim sudionicima logističkih lanaca povezuju svi djelotvorni procesi savladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, (polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja(...) od sirovinske baze do potrošača, od pošiljatelja do primatelja, od prodavača do kupca, od skladišta do skladišta, ''od vrata do vrata'', uključujući i pripadajuće informacije, a da se pri tome maksimalno zadovolje potrebe i zahtjevi aktivnih sudionika u logističkim lancima. Špediteri kao logističi operatori trebaju svoje ponude usluga prilagoditi potražnji potencijalnih komitenata i time uključiti u logističke procese, odnosno u logističke lance. Oni bi svojim uslugama trebali biti prisutni u svim karikama logističkih lanaca od proizvodnje, transporta, skladištenja, carinjenja itd. u sklopu tržišne politike operatori bi trebali determinirati sve aspekte i sve elemente: tržišne strategije i planiranja, segmentaciju špeditersko-logističkog tržišta, fenomena, tržišnih odluka i tržišnih aktivnosti u sistemu poslovanja špeditera kao logističkog operatora, menadžmenta i menadžera posebno u upravljanju prodaje usluga. Od ove politike zavisi njihova efikasnost, stepen profitabilnosti, rast i razvoj. Ovoj politici se posvećuje posebna pažnja, jer tržišna politika špeditera kao logističkih operatora predstavlja temeljni okvir za djelotvornu proizvodnju usluga.

2.3. Špediterska proizvodna politika

4

Najvažnija misija, tj. glavni zadatak špediterske poslovne politike je da obezbijedi punu zaposlenost špediterskih kapaciteta te da usluga bude kvalitetna i profitabilna.Iz ovih razloga je potrebno da ljudski rad, ljudski potencijal, znanje, sposobnost, vještina budu na istom, ili većoj razini od svojih komitenata, jer su to osnovni elementi proizvodnje špeditersko-logističkih usluga.

Imajući na umu misiju i elemente proizvodnje špeditersko-logističkih usluga, kao najvažniji aspekt proizvodnje politike špeditera kao logističkih operatora moglo bi se reći da je špediterska proizvodna logistika kao aktivnost skup planiranih , koordiniranih, regulisanih i kontrolisanih špeditersko-logističkih aktivnosti koji u partnerskim odnosima omogućavaju špediterima kao logističkim operatorima proizvodnju njihovih usluga u svim karikama logističkih lanaca.

Proizvodnja špediterske politike ima više odrednica, i one su brojne, što zavisi od unutrašnjih i vanjskih faktora organizacije, upravljanja, organizacije rada, organizacije strukture pa treba spomenuti neke najvažnije:-Primjereni špediterski potencijal (to su svi zaposlenici, menadžeri, organizacijske strukture itd. )Lepeza logističkih usluga koje stvarno obavljaju ili koje mogu obavljati špediteri ( u materijalnoj proizvodnji, u području trgovine u transportu i prometu, u distribuciji.)-Primjereni logistički kapaciteti koje špediteri stvarno koriste ili mogu koristi ( transportna sredstva, mehanizacija, skladišta, terminali...)-Organizacija zbirnog prometa pri izvozu, uvozu ili tranzitu -Organizacija brze, ekspresne paketske distibucije ( u roku 24 sata uzeti pošiljku od pošiljatelja, i predati pošiljku primatelju)-Ponuda i operacionalizacija cjelokupnog logističkog paketa usluga po načelu "logističkog inžinjeringa"-Primjeren finansijiski kapital ( koji će špediteru omogućiti likvidno poslovanje i ulaganje kapitala u profitabilne programe).-Primjereni logistički informacijski integralni sistem-Proizvodnja špeditersko-logističkih usluga po načelu "zelene logistike" ( maksimalno zaštititi sve prirodne resurse od degradacije)-Razvijati sve fenomene koje obuhvata proizvodna politika špeditera po načelimaŠpediterska proizviodna politika stvara sve bitne predpostavke,implementaciju svih ciljeva, instrumenata, načela, mjera, akcija za tržišnu politiku špediterskog preduzeća, i špeditera kao logističkog operatora.

2.4. Špediterska finansijska politika

5

Rečeno na najjednostavniji način finansijska politika je novčani iznos špediterske politike koja ima za cilj osigurati stalno ostvarivanje potrebnog kapitala.Moglo bi se reći da je špediterska finansijska politika kao aktivnost skup planiranih, koordinisanih, regulisanih i kontrolisanih špeditersko-logističkih aktivnosti koje su usmjerene na izbor optimalnih rješenja finansijskih strategija, taktika, planova, instrumenata, i sredstva kojima se na racionalan način ostvaruje poslovna misija špediterskog preduzeća u određenom razdoblju.Znači da je osnovni zadatak stvaratelja i izvršitelja ciljeva finansijske politike stalno izučavanje i unapređenje finansijskih odnosa između špeditera i kupaca i špeditera i dobavljača.Ova politika je sačinjena od više podpolitika, a najvažnije su: 1) politika pribavljanja finansijskog kapitala, 2) politika finansijskih odnosa sa dobavljačem ( tj. sa prijevoznicima, skladištarima, slagačima, osiguravateljima...), 3) politika finansijskih odnosa s kupcima, 4) devizna politika, 5) politika amortizacije, 6) politika plasmana finansijskog kapitala, 7) politika utvrđivanja i raspodjela ukupnog prihoda i dohotka, 8)politika zadržane dobiti.Najvažniji segment ove politike je tarifna politika a u okviru nje treba spomenuti: načela, važnije vrste špediterskih tarifa, tehnike tarifiranja, načini utvđivanja cijena usluga, itd.

2.5. Špediterska razvojna politika

Razvojna politika špediterskog preduzeća je peta najvažnija podpolitika i uz predhodne čini jednu cjelinu koja zaokružuje mozaik poslovne politike uspješnih, organizovanih, poznatih špediterskih kompanija.Moglo bi se reći da je špediterska razvojna politika kao aktivnost skup planiranih, koordinisanih, regulisanih, i kontrolisanih špeditersko-logističkih aktivnosti kojma se određuje osnovna misija rasta i razvoja dotičnoga špediterskog preduzeća koja se želi i realno može u nekome razdoblju ostvariti , i kojima se određuju strategije i taktike, instrumenti i sredstva za ostvarivanje determinitane misije u dugoročnom, srednjoročnom i tekućem planskom razdoblju.O istraživanju u budućnosti, odnosno o prognoziranju, predviđanju i planiranju špediterskog preduzeća deteminira špediterska politika.Kratkoročna ili tekuća razvojna politika se odnosi na razvojne odrednice za preduzeće u razdoblju jedne godine.Srednjoročna razvojna politika je politika kojom se determiniraju odrednice špediterskom preduzeću za period od jedne do pet godina.

6

Dugoročna razvojna politika se odnosi na razvoj špediterskog preduzeća za period duži od pet godina.Najvažniji ciljevi razvojne politike špediterskih preduzeća, posebno onih koji žele postati primjereni logistički operatori ili su to postali, koji bi se trebali ostvariti u dugoročnom i srednjoročnom planskom razdoblju, mogli bi biti: 1) povećanje produktivnosti rada povoljnijim odnosom autoputa prema inputima, kao npr. odnos između prihoda, neto dobiti i prosječnoga broja zaposlenih, 2) povećanje likvidnosti, 3) povećanje ekonomičnosti, 4) povećanje investiranja, 5) povećanje materijalnoga i nematerijalnoga standarda zaposlenika, 6) razvijanje tržišnih,demokratskih,kulturoloških i inih odnosa u špediterskom poslovnom sistemu,ali i među partnerima u logističkim lancima, itd.

3. ŠPEDITERI KAO LOGISTIČKI OPERATORI

Potrebno je poznavati ocjenu sadašnjeg stanja konkretnoga špediterskog preduzeća, odnosno determinirati odrednice dugoročne i srednjoročne razvojne politike.

Kada špediterska preduzeća imaju određenu analizu poslovanja u predhodnom i tekućem razdoblju, onda bi ostale politike mogle pristupiti izradi planova razvoja na osnovi elemenata o projekciji: kadrovske politike, tržišne politike, proizvodne i finansijske politike.

Klasični špediteri nisu uopće ili su neznatno uključeni u neke specijalističke logistike, na primjer: proizvodnu logistiku, trgovinsku logistiku, distribucijsku logistiku. Imajući na umu prethodno navedene konstatacije o klasičnim špediterskim operatorima, kao i relevantne značajke o transformaciji klasične špedicije u logističku špediciju, moguće je determinirati nekoliko vizionarskih odrednica o špediterima kao logističkim operatorima za 21. stoljeće:

Permanentno povećavati razinu kvalitete spediterskoga intelektualnoga kapitala, zato jer je intelektualni kapital (tj. znanje zaposlenika, njihove sposobnosti, kreativnost i inventivnost... podržano kvalitetnim informacijama i savremenim informacijskim tehnologijama...) gotovo jedini element proizvodnje špeditersko-logističkih usluga. Skladno tome, kvalitetan intelektualni kapital je temeljna činjenica, temeljna pretpostavka uspješnoga i profitabilnoga poslovanja špeditera kao logističkih operatora. To, zapravo, znači da špediteri kao logistički operatori stalno trebaju investirati u znanja, sposobnosti, vještine svojih zaposlenika: kreativnih i operativnih logističkih specijalista, kreativnih i operativnih logističkih menadžera. Takvo je investiranje najprofitabilnije, jer uvećano znanje višestruko množi u njega uloženi

7

kapital. Brojne poslovne škole i specijalizirani kursevi omogućuju edukaciju svih profila eksperata za logističku špediciju.

Špediteri kao logistički operatori se moraju veoma aktivno uključiti u aktivnosti svih vrsta logistika: proizvodnu, trgovinsku, saobraćajnu, odnosno transportnu logistiku, skladišnu logistiku, osiguravajuću logistiku, distribucijsku logistiku, marketing logistiku, menadžment logistiku. Špediter kao logistički operator treba svojim djelotvornim aktivnostima bitno participirati u svim logističkim procesima i svim karikama logističkih lanaca, logističko-distri bucijskih lanaca i logističkih mreža od sirovinske baze do potrošača. Što su logistički lanci, logističko-distribucijski lanaci i logističke mreže složeniji i duži, to su logistički operatori važniji i djelotvorniji: oni mogu bitno uticati na smanjenje internih i eksternih logističkih troškova (i više postotaka).

Veći špediteri kao logistički operatori dio svojih logističkih usluga trebaju obavljati izvan svojih preduzeća, izvan svojih sjedišta, po mogućnosti na inostranim logističkim tržištima po pravilima "outsoursinga", povjeravajući dio svojih poslova poslovnim partnerima, učvršćujući svoje pozicije na određenim tržištima.

Špediteri kao logistički operatori trebaju stalno prilagođivati svoje poslovne politike (tj. kadrovsku politiku, tržišnu politiku, proizvodnu politiku, finansijsku politiku i razvojnu politiku) zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga, jer od stepena takva prilagođavanja zavisi efikasnost i efektivnost logističkih operatora.

Špediteri kao logistički operatori 21. stoljeća trebaju organizaciju svojih preduzeća stalno prilagođavati potrebama i zahtjevima korisnika njihovih usluga. Misli se na organizaciju udruživanja ljudskih potencijala koji pomoću sredstava za rad i drugih resursa racionalno proizvode špeditersko-logističke usluge. Organizacija i rad su dva dijela jedne homogene cjeline, pa bi se u kontekstu špediterske logistike kao nauka i kao aktivnosti moglo reći da je organizacija rada svjesna djelatnost špeditersko-logističkih zaposlenika kojom se usklađuju sve relevantne činjenice procesa proizvodnje špeditersko-logističkih usluga radi postizanja optimalnih rezultata rada. Špediteri kao logistički operatori, u stalnome nastojanju da optimaliziraju organizacijsku strukturu svojih preduzeća, moraju; uz ciljeve i načela organizacije, voditi računa o unutarnjim činjenicama organizacije,na primjer: strategiji i planiranju, vlastitoj infrastrukturi i suprastriikturi, vrstama špediterske logistike, fazama proizvodnje špeditersko-logističkih usluga, veličini špeditera, odnosno logističkog operatora,lokaciji špeditersko-logističkoga preduzeća, ljudskim potencijalima, organizacijskim strukturama, organizacijskim kulturama, poslovnoj politici, ali i vanjskim uticajima činjenica, kao npr.: geografsko-prirodne činjenice, infrastruktura i suprastruktura u okruženju, upotrebljive tehnologije (npr. transportne, informacijske...), institucionalni uslovi, integracijski procesi, špeditersko-logističko tržište .

8

Špediteri kao logistički operatori trebaju imati savremeno organizirane svoje informacione sisteme, koji su komplementarni i kompatibilni s takvim sistemima aktivnih sudionika u logističkim lancima, logističko distribucijskim lancima i logističkim mrežama. Takvi informacioni sistemi trebaju omogućiti ljudskim potencijalima efikasno i efektivno upravljanje svim aktivnostima, svim resursima i potencijalima.

Sto je to logistički operator? Ne ulazeći dublje u sve aspekte i dimenzije pojma logističkoga operatora, može se reći da je logistički operator registrovana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u pravilu u svoje ime i za svoj račun (tj. u vlastito ime i za vlastiti račun) obavlja ili organizuje obavljanje brojnih logističkih aktivnosti u vezi s manipulisanjem, prijevozom, prijenosom, premještanjem, distribucijom sirovina, poluproizvoda, repromaterijala, gotovih proizvoda, robe, stvari, tvari, živih životinja od tačke isporuke (tj. sirovinske baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, prodavača, izvoznika...), preko tačaka podjele ili koncentracije do tačke prijema (tj. (polu)proizvođača, skladišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača...) i koja pri tome uz minimalne uložene resurse (tj. proizvodne, finansijske, ljudske...) maksimalno zadovoljava zahtjeve tržišta (tj. kupaca, korisnika, potrošača), odnosno svojih partnera.

4. SAVREMENE LOGISTIČKE STRATEGIJE ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKOG OPERATORA

Svako špeditersko preduzeće, posebno ono koje se želi afirmisati kao logistički operator 21.vijeka ili se već u toj funkciji afirmisalo, treba definisati svoju logističku strategiju kao skup dugoročnih ciljeva, smjernica, planova, resursa, potencijala potrebnih za ostvarivanje postavljenih ciljeva. Primjereno definisana logistička strategija špediterskih logističkih operatora treba, upravo vrijeme i na pravom mjestu, dati pravi odgovor na pitanje: Kako špeditersko preduzeće može uspješno i racionalno ostvarivati postavljene logističke ciljeve? Organizacijskoj strukturi špediterskoga preduzeća po pravilu prethodi (poslovna) strategija, a ona (tj.organizacijska struktura) zatim omogućuje da se ostvaruju strateški logistički ciljevi. To, zapravo, znači da logistička strategija određuje logističke funkcije špediterskoga preduzeća, da utiče na izbor špediterskih, odnosno logističkih kapaciteta, da određuje vrste logističkih usluga, da određuje karike u logističkim lancima, logističkim distribucijskim lancima i logističkim mrežama, da utiče na izbor tehnologija pomoću kojih se omogućuju robni tokovi,da određuje konfiguraciju logističkih informacijskih sistema, da određuje organizaciju upravljanja, rukovođenja i rada špediterskoga preduzeća, da određuje mrežu vlastitih poslovnih jedinica u tu svojoj zemlji i inostranstvu, da utvrđuje temeljne profile špediterskih eksperata i svih vrsta menadžera. Taktikom se ostvaruju strateški logistički ciljevi. Planiranje (dugoročno, srednjoročno i tekuće) u funkciji je logističke strategije. Između

9

logističke strategije, planiranja i organizacije špediterskoga preduzeća postoji stalna i čvrsta interakcijska sprega, uzajamano se prožimaju i uvjetuju. Budući da su špediterska preduzeća tranzicijskih država pod snažnim uticajem procesa globalizacije i privredne politike Europske unije, ona trebaju u determinisanju svojih poslovnih politika voditi računa o mogućim logističkim strategijama.

4.1. Nacionalna logistička strategija

Špeditersko preduzeće treba svoje strateške ciljeve, smjernice, resurse, potencijale uskladiti s ciljevima, smjernicama nacionalne logističke strategije koja bi u svemu trebala biti kompatibilna i komplementarna s takvim strategijama iz okruženja, posebno visokorazvijenih mega i makro logističkih sistema.

4.2. Međunarodna logistička strategija

To nije jednostavan zbir određenih nacionalnih logističkih strategija(npr.uEvropskoj uniji). Ona je, u pravilu, više od jednostavnog zbira takvih nacionalnih strategija (po principu sinergije). Tako, na primjer, špediterska preduzeća iz evropskih tranzicijskih država trebaju svojim logističkim strategijama participirati (ili to bar stalno pokušavati) u takvoj strategiji Evropske unije. To ona mogu činiti bez posebnih poteškoća, ako se kroz nacionalne distribucijske sisteme aktivno uključe u robne tokove Evropske unije, ili to mogu činiti na druge načine. Po sličnome modelu mogu špediteri, kao logistički operatori, participirati i u logističkim, tranzitnim, prekomorskim i drugim međunarodnim strategijama.

4.3. Evropska logistička strategija

Špediterska preduzeća kao logistički operatori na evropskome području, bez obzira radi li se o špediterima iz tranzicijskih ili visokorazvijenih država, svojim strategijama mogu, a i trebaju, svako preduzeće na svoj način i prema svojim mogućnostima, participirati u evropskoj logističkoj strategiji. Mogu se i trebaju uključiti u evropsku logističku mrežu, u sistem brzog kopnenoga transporta, odnosno distribucije po principu "noćnih skokova", u evropski sistem paketske distribucije i ekspersne pošte, po principima "partnerstva" i "outsoursinga" ona trebaju naći svoje mjesto u evropskome sistemu mega i "niša" logističkih operatora

4.4. Tranzitna logistička strategija

10

Špediteri kao logistički operatori, koji su locirani u državama preko kojih tranzituju robni tokovi, trebaju iskoristiti svoje konkurentske prednosti, koje trebaju biti ugrađene u svoje logističke strategije.

4.5. Prekomorske logističke strategije

Većina je špeditera kao logističkih operatora, više ili manje, uključena i u organizairanje robnih tokova prekomorskim putevima i prekomorskim transportnim kapacitetima. To posebno vrijedi za velike špeditere (tj. mega špeditere) koji organizuju robne tokove linijskim, slobodnim i tankerskim brodovima, ali isto tako i međunarodne multimodalne transporte. Strategije takvih špeditera imaju specifične logističke elemente prekomorske distribucije, koje oni trebaju determinirati, a i u prekomorskoj robnoj razmjeni i implementirati.

4.6. Partnerska logistička strategija

Svi poslovni partneri u složenim logističkim lancima, htjeli to oni ili ne, bili konkurenti ili ne, imaju i jedan zajednički logistički cilj, a taj je : sigurno, brzo i racionalno upravljanje robnim tokovima od sirovinske baze do potrošača, od tvornice do kupca, od prodavatelja do kupca, od skladišta do skladišta, od vrata do vrata. U ostvarivanju toga zajedničkoga logističkog cilja špediter kao logistički operator ima posebno važno mjesto, izuzetno važnu logističku ulogu, koju će kao logistički arhitekta primjereno izvršiti.

5. POJAM I STRUKTURA ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIH SISTEMA

Na osnovi spoznaja o važnijim fenomenima špediterske industrije, logističke industrije, transportne industrije, skladišne industrije, trgovinske industrije, distribucijsko-logističke industrije te strukturi i elementima špediterskih, logističkih, transportnih, skladišnih, trgovinskih, distribucijsko-logističkih sistema, moguće je odrediti pojam špeditersko-logističkog sistema: Speditersko-logistički sistem je sistem međusobno povezanih i međuuticajnih pod-sistema, interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja te specifičnih logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u logističkoj, odnosno špeditersko-logističkoj industriji omogućavaju proizvodnju špeditersko-logistickih proizvoda. U središtu špeditersko-logistickih sistema nalaze se predmeti proizvodne, trgovinske, skladišne, transportne, distribucijske sisteme koji se u nekom mjestu proizvode, pakiraju, signiraju, prodaju , transportiraju, distribuiraju, raspoređuju , a u nekom drugom mjestu nekome isporučuju, predaju .I speditersko-logisticki sistemi, s obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje špediterskolo-gističkih proizvoda, mogu biti: mikrošpediterski logistički sistemi, makrošpediterski logistički sistemi, globalno-špediterski logistički sistemi i megašpediterski logistički sistemi.

11

Špeditersko-logistički sistemi, bez obzira radi li se o mikro, makro, globalnim i megašpediterskim logističkim sistemima, ne mogu optimalno funkcionisati bez primjereno dizajniranih transportnih i logističkih lanaca, logističko-distribucijskih lanaca te transportnih i logističkih mreža sa svim elementima i sadržajima. To, zapravo, znači da špediterski-logistički operatori svojim znanjima i svojim aktivnostima mogu primjereno upravljati takvim lancima i mrežama te tako omogućuju brzo, sigurno i racionalno upravljanje materijalnim tokovima. I ne samo to. Špediterski-logistički operatori kao koordinatori aktivnih logističkih subjekata u gotovo svim primarnim, sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim i kvintarnim djelatnostima direktno pridonose uspostavljanju partnerskih odnosa između hiljada i hiljada pravnih subjekata.

Primarna logistika, kao nauka i kao aktivnost označava koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih nauka čija je zadaća pospješivanje efikasnosti onih aktivnosti čiji se predmet rada nalazi na zemlji ili pod zemljom, tj. odnose na ekstraktivne grane proizvodnje (u funkciji svih učesnika koji su uključeni u procesu proizvodnje primarnih proizvoda): poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, rudarstvo i vađenje. Sekundarna logistika, kao nauka i kao aktivnost, označava koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih nauka čija je zadaća pospješivanje efikasnosti aktivnosti prerađivačke djelatnost (prerađivačke industrije, opskrbe električnom energijom, plinom i vodom, graditeljstva), fokusirajući se na logističke fenomene lokacije pojedinih grana prerađivačke industrije, sirovina, radne snage, transporta, veličinu proizvodnih kapaciteta, opskrbu vodom i energijom.

Tercijarna logistika, kao nauka i kao aktivnost označava, koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća pospješivanje efikasnosti djelatnosti tercijarnog sektora, odnosno onih djelatnosti koje se bave pružanjem tzv. klasičnih i tradicionalnih ekonomskih usluga (trgovina na veliko i malo, hoteli i restorani, prijevoz, špedicija, skladištenje i veze) a koje su direktno vezane uz privređivanje, odnosno omogućavaju i znatno olakšavaju međusobnu podjelu rada. Kvartalna logistika, kao nauka i kao aktivnost označava, koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih nauka čija je zadaća povećanje efikasnosti djelatnost koje proizvode znanje ili razvijaju kvalitetu ljudskih faktora (obrazovanje, zdravstvena zaštita i socijalna usluga, te ostale društvene, socijalne i lične uslužne djelatnosti). Kvintna logistika, kao nauka i kao aktivnost označava, koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća pospješivanje efikasnosti aktivnosti poslovnih usluga te poslova državne uprave. (stvaranje «neopipljivih roba») – najznačajnije informacije. Brojne djelatnosti ovog sektora predstavljaju sastavni dio logističke infrastrukture, kao što su banke, osiguravajuće kompanije, i druge finansijske

12

kompanije, promotivne agencije, agencije koje se bave istraživanjem tržišta, računovodstvene kompanije.

Svojim primijenjenim znanjima oni direktno pridonose da se takvi lanci i takve mreže stalno prilagođavaju željama, potrebama, potražnji i kupovnoj moći kupaca, korisnika i potrošača špeditersko-logističkih proizvoda . Shodno tome, transportni lanci, logistički lanci, logističko-distribucijski lanci, transportne mreže i logističke mreže mogu primjereno funkcionisati i tako omogućiti proizvođačima transportnih, skladišnih, trgovinskih, špediterskih proizvoda uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje.

6. MISIJA ŠPEDITERSKE LOGISTIKE I ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIH SISTEMA

I špediterska logistika i špeditersko-logistički sistemi, kao najsofisticiraniji i najinteligentniji segmenti ne samo tercijarno-logističkih sistema nego jednako tako i primarnih, sekundarnih, kvartnih i kvintih logističkih sistema, imaju svoju veoma zahtjevnu osnovnu misiju, a to je: da svojim potencijalima, resursima, znanjima, aktivnostima , omoguće racionalnu, brzu i sigurnu proizvodnju špeditersko-logističkih proizvoda u svim modalitetima proizvodnih, trgovinskih, skladišnih, transportnih odnosno saobraćajnih, distribucijskih sistema.

Špediterska logistika i špeditersko-logistički sistemi ostvaruju svoju osnovnu misiju samo onda kada svojim znanjima i aktivnostima, u partnerskim odnosima s brojnim logističkim subjektima, omogućuju uspješno, učinkovito, sigurno, brzo i racionalno upravljanje tokovima materijalnih dobara u različitim modalitetima logističkih sistema. Shodno tome, špediterski logistički operatori moraju omogućiti kontinuiranu dostavu i opskrbu pravih i kvalitetnih dobara, odgovarajućeg asortimana, na prava mjesta, pravodobno, uz najmanje rizike i najniže troškove te ostvarivanje primjerenoga profita, ali i zadovoljavanje potražnje kupaca.Hoće li špediterski logistički operatori postići izvrsnost u proizvodnji špeditersko-logističkih proizvoda zavisi o brojnim unutrašnjim i vanjskim faktorima, a među kojima posebno mjesto i posebnu važnost ima kvalitetan logistički intelektualni kapital.

7. UPRAVLJANJE ŠPEDITERSKO-LOGISTIČKIM SISTEMIMA

Upravljanje špeditersko-logističkim sistemima, posebno makro, globalnim i megašpediterskim logističkim sistemima, nije jednostavno. Takvim sistemima bi trebalo upravljati uspješno, učinkovito i profitabilno, što je veoma zahtjevno.Zato što u oblikovanju i funkcionisanju takvih sistema sudjeluju brojni saradnici sa svim svojim osobinama i vlastitim interesima, koje stalno treba usklađivati i to u svim procesima špeditersko-logističke industrije .

13

Da bi špeditersko-logistički menadžeri i specijalizirani špediterski stručnjaci mogli primjereno upravljati špeditersko-logističkim sistemima moraju imati na umu brojne vanjske i unutrašnje faktore. Kako na vanjske faktore (npr. logistički lanci, logističko-distribucijski lanci, logističke mreže, institucionalni okviri, stepen razvijenosti privrede u odgovarajućim gravitacijskim logističkim zonama...) oni ne mogu direktno i bitno uticati, preostaje im da pomoću unutrašnjih faktora (npr. ljudskoga kapitala, vlastite logističke infrastrukture i suprastrukture, poslovne politike, organizacijskih oblika, organizacijskih struktura, organizacijskih kultura, korporativnoga imidža, informacijskih sistema...) nastoje optimalizirati funkcionisanje špeditersko-logističkoga sistema .

Budući da su ljudski potencijali jedini dinamički element proizvodnje špeditersko-logističkih proizvoda, sva špeditersko-logistička preduzeća trebaju posebnu pažnju posvetiti sekundarnom i tercijarnom obrazovanju te permanentnom osposobljavanju špeditersko-logističkih menadžera i specijalizovanih stručnjaka koji organiziuju i operacionaliziraju procese špeditersko-logističke industrije. Shodno tome, trebalo bi osmisliti i donijeti kvalitetne programe u srednjim i visokim stručnim školama, fakultetima, te preddiplomskim, diplomskim i postdiplomskim studijima na fakultetima, koji bi srednjoškolcima, studentima, magistrantima i doktorantima ponudili primjerena interdisciplinarna i multidisciplinarna specifična znanja i vještine o dizajniranju i upravljanju špeditersko-logističkim sistemima .

Intelektualni kapital je znanje koje može biti pretvoreno u profit. Razlika između ljudskog kapitala i intelektualne imovine, je u tome da je ljudski kapital neprenosiv i ne može biti u vlasništvu dioničara. Pri definisanju pojma intelektualni kapital treba praviti razliku između znanja i intelektualnog kapitala. Intelektualni kapital predstavlja znanje, dinamičan ljudski proces, transformirano u nešto vrijedno za preduzeće. Može se pojednostavljeno reći da je intelektualni kapital skup ljudi sa svim znanjima, sposobnostima, kreativnostima, inovativnostima, vještinama, iskustvima, kulturama, motivacijama, itd.; informatičkih mreža kojima se prenosi znanje i informacije, softvera, baza podataka, patenata, licencija, kultura preduzeća, prava, te informacija o kupcima i kvaliteti odnosa s tržištem.

8. ZAKLJUČAK

14

Zbog svega,prethodno, navedenog, za špeditere, bilo mega ili niža, odnosno špediterska preduzeća mala, srednja ili velika, poslovna politika je preduslov stabilnosti i sigurnosti njihova poslovanja. Kadrovska politika ima izuzetno veliko značenje jer o njoj ovisi kvaliteta i struktura ljudskih potencijala. U sklopu tržišne politike špediteri kao logistički operatori trebaju efikasno integrisati sljedeće elemente: tržišne strategije i planiranja, segmentaciju špeditersko-logističkoga tržišta, tržišnoga spleta (miksa) špeditersko-logističkih fenomena, tržišnih odluka i kontrolinga tržišnih aktivnosti u sistemu poslovanja špeditera kao logističkoga operatora, menadžmenta i menadžera,posebice u segmentu upravljanja prodajom špeditersko-logističkih usluga, marketinga informacijskoga sistema. Osnovna misija proizvodne politike špediterskoga preduzeća je permanentno osigurati punu zaposlenost špediterskih kapaciteta u proizvodnji kvalitetnih i profitabilnih špeditersko-logističkih usluga. Pritom do posebnog izražaja dolazi finansijska politika koja ima zadatak osigurati stalno ostvarivanje potrebnoga finansijskog kapitala uz maksimalizaciju finansijskog rezultata poslovanja. Neizbježna podpolitika poslovne politike je razvojna politika kojom se određuje osnovna misija rasta i razvoja dotičnoga špediterskog preduzeća koja se realno može u nekom razdoblju ostvariti, kojom se određuju strategije i taktike, instrumenti i sredstva za ostvarivanje determinirane misije u dugoročnom, srednjoročnom i tekućem planskom razdoblju. Sve navedeno upućuje na tendenciju da se klasični špediteri transformiraju,odnosno prerastaju u logističke operatore.

LITERATURA

15

[1] Zelenika,R.:Međunarodna špedicija, Osnovni i specijalni poslovi, Pula, 1985.

[2] Zelenika,R.:Međunarodna logistička špedicija, Rijeka, 2004.

IZVORI

www.efos.hr

bib.irb.hr

16