Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest umjetnosti

Ivana Lučića 3, Zagreb

U ATELJEU BOHEMA

Likovna analiza slike Milivoja Uzelca

Seminar iz predmeta Osnove likovnih umjetnosti

Studentica: Katarina Krolo

Godina studiranja: 1.

Studijske grupe: pum / kro

Mentor: doc. dr. sc. Frano Dulibić

Zagreb, 2008.

SADRŽAJ

1. UVOD………………………………………………………………...2

2. LIKOVNA ANALIZA DJELA……………………………………....3

3. ZAKLJUČAK………………………………………………………...6

4. POPIS LITERATURE………………………………………………..8

5. ILUSTRACIJE………………………………………………………..9

1

Uvod

Milivoj Uzelac je rođen 26. srpnja 1897. godine u Mostaru. Pohađa gimnaziju u Banja Luci

gdje upoznaje Vilka Gecana s kojim će kasnije u Zagrebu ostvariti značajnu slikarsku

suradnju. Zajedno dobivaju i prve slikarske pouke kod profesora Pere Popovića u spomenutoj

gimnaziji. Dolaskom u Zagreb 1912. godine, profesor Tomislav Krizman ga kratko vrijeme

uči grafiku te s njim dobiva svoja prva iskustva u izlaganju. Od 1912. do 1914. studira

slikarstvo na Privremenoj školi za umjetnost i umjetni obrt kod O. Ivekovića. Ratne godine

prekidaju njegovo studiranje te je primoran ići u vojsku, ali već 1915. dezertira u Prag gdje

povremeno studira na akademiji kod J. Preislera. Nakon Prvog svjetskog rata vraća se u

Zagreb te izlaže na izložbama Proljetnoga salona. Na VII. izložbi predstavlja se prvi put i u

Grupi četvorice koju su činili Uzelac, Gecan, Trepše i Varlaj , kao glavni predstavnik nove,

ekspresionističke struje u Hrvatskoj. Milivoj Uzelac se trajno seli u Francusku 1923., tamo

izlaže na Salon d´Automne , a od 1924. konstantno djeluje unutar pariškog umjetničkog

kruga. Usprkos tome još je aktivan i na izložbama u domovini: Proljetni salon, Zagrebački

umjetnici i Hrvatski umjetnici. Što se tiče njegovoga likovnog izričaja, on varira ovisno o

Uzelčevom okruženju i trenutnoj inspiraciji, ali i ˝mentorima˝. Tako je na početku svog

umjetničkog stvaranja u potpunosti usmjeren prema crtežu i grafici, kasnije napušta i

akademizam Privremene škole da bi privučen smjelim pariškim ozračjem pao pod Kraljevićev

utjecaj. U razdoblju Grupe četvorice dominira eksperimentiranje s granicama umjetničke

slobode i ekspresije pa prevladava erotizirana tematika. Djela nastala u Parizu odlikuje

visoki stupanj dekorativnosti te je vidljiv neoklasicistički pristup u maniri Picassa i Matissea.

1963. godine, Milivoj Uzelac se seli na jug Francuske, u Contignac gdje umire 6.travnja

1977. Do sada su mu priređene dvije retrospektivne izložbe: 1971. u Modernoj galeriji u

Zagrebu i 2008. u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu.

2

Likovna analiza djela

Kompozicija U ateljeu bohema nastaje 1920. godine, a upravo dvadesete godine su

najplodonosnije, najznačajnije godine Uzelčevog likovnog stvaranja . 1920. godina

predstavlja prekretnicu u njegovom likovnom izričaju . Ona označava kraj ekspresivne

zagrebačko-praške faze i početak jednog novog pogleda na svijet, na likovnu

kompoziciju koji na vidjelo dolazi upravo slikom U ateljeu bohema. Dvadesetih godina,

Uzelac je svojim djelima prerastao svog mladenačkog idola Kraljevića koji je ujedno

bio i idol čitavoj generaciji druge moderne ( Uzelac, Gecan i drugi). Prerastao ga je u

smislu postavljanja jednog novog težišta u slikarstvu, ono ima naglasak na istraživanju

površine i oblika. U ateljeu bohema je pak jedno prijelazno djelo, njime se svakako

nagovještava udaljavanje od ekspresionizma, ali se kompozicijom, postavljanjem figura

predstavlja uvertira u buduće kubističke težnje, u neokubizam kako ga on sam naziva.

Ovim djelom, Uzelac je ostvario vrhunac svoje umjetničke zrelosti. Prije svega je

vidljiva jedna inovacija, težnja prema daljnjem istraživanju, ali i vrhunac u krajnjem

veličanju Kraljevića. Ono je prisutno u tolikoj mjeri da U ateljeu bohema možemo

interpretirati i kao sjećanje na Maneta, velikoga Kraljevićevog prethodnika. Uzelčev

doprinos hrvatskoj likovnoj umjetnosti i prije ovog maestralnog djela, bio je vrlo

značajan pa mu tako Udruženje umjetnika daje atelje na Voćarskoj cesti 74, u jesen

1920. godine. Ovaj novi radni prostor je vrlo važan jer se u njemu događa prekretnica

hrvatskoga slikarstva. Dakle, sam atelje kao novi, neiskušani radni prostor ima važnu

psihološku komponentu te predstavlja ˝ točku na i˝ za početak jednog novog,

stvaralačkog poglavlja. Tako i sam slikar govori:

»Nastala je ova kompozicija u ateljeu na Šalati gdje je bilo izvanredno svjetlo. Tamo je

sve živjelo, pa se to odrazilo i na slici.«1

Živost ateljea ovjekovječena je na slici pri čemu je svjetlost presudan faktor. Ipak,

svjetlost udružena s prostorom i njegovim volumenom u ovom djelu, dobiva jednu novu

dimenziju – postaje osnovni uvjet doživljavanja slike. Počevši od tajanstvenih

muškaraca u polumračnoj pozadini do nagog tijela modela koje je na izravnom svjetlu,

cijela je kompozicija uvjetovana svjetlom. Organiziranost likovnih elemenata

1 Josip Vrančić, Milivoj Uzelac, Zagreb 1991. godina, 47 str.

3

nenametljivo dominira ( dijagonale, asimetrično poredane tri figure ) pri čemu ponovno

svjetlost ima važnu ulogu jer doprinosi čvrstoći te organiziranosti. Stupnjevanjem

svjetla od prvog plana s desna na lijevo u dubinu, ostvarena je autentičnost prostora, a

što je još važnije i njegova uvjerljivost. Kontrasti i dijagonale prožimaju se cijelom

slikom i tako čine dinamičku harmoniju boja , svjetla i sjena. Najizrazitija dijagonala na

slici je svakako ona kojom su povezani nagi model i muškarac u odijelu te je njome

istovremeno uspostavljeno stupnjevanje boja. Točnije, suprotstavljaju se najtamnija i

najsvjetlija figura na kompoziciji, a to načelo slijedi i druga, nešto manje dominantna

dijagonala kojom su povezani mrtva priroda i muškarac u sjeni. Tri figure postavljene

asimetrično već su poznate osobe koje možemo prepoznati i na slici Tri portreta ( model

Viktorija i slikar Vilko Gecan ). Nepostojanje horizontala i vertikala upozorava na

predstupanj koji prethodi potpunom ogoljenju i geometrizaciji u kasnijim djelima. Na

slici U ateljeu bohema prisutno je razrađivanje inovacije u smislu postupnog otkrivanja i

proučavanja svijeta, materije unutar prostora. Tome svakako doprinosi i postavljanje

figura u tri različita plana. Pri interpretaciji ove slike važno je naglasiti da ona nema

specifičnu temu, niti je odraz slikarovih unutarnjih stanja te upravom tim novim

naglaskom na odnosima unutar prostora i njegovom strukturom, Milivoj Uzelac

prestaje slikati ekspresionistički. Kao što sam spomenula U ateljeu bohema možemo

tumačiti i kao indirektni hommage Manetu kao velikome prethodniku drugoga velikana,

Kraljevića. Upravo zato ova slika može biti i svojevrsna inačica slavnog Doručka na

travi. Na Uzelčevoj slici ˝radnja˝ je smještena u ateljeu dok na Manetovom remek-djelu

u prirodi. Ipak, približavanje i aludiranje na slici U ateljeu bohema je ostvareno mrtvom

prirodom, plodovima jeseni , a sličnost je uočljivija postavljanjem tih plodova na isto

mjesto kao i Manet, u donji lijevi kut. U prvom planu Uzelčeve slike nalazi se mlada

naga žena koja djeluje vrlo tajanstveno prvenstveno zbog sklopljenih očiju te uzimajući

u obzir oči kao ˝ogledalo duše˝ svakoga čovjeka, ne možemo doprijeti do nje. Poza u

kojoj se nalazi pomalo je zavodljiva, ali se doima i nevinom, sramežljivom jer

desnom rukom prekriva svoje intimne dijelove tijela. Najočitija zajednička točka

između Doručka na travi i U ateljeu bohema je nezainteresiranost muškaraca za golu

ženu. Kod Uzelca , oni imaju pogled uprt prema promatraču dok su na Manetovoj slici

toliko udubljeni u razgovor da ne obraćaju pažnju na mladu ženu. Usprkos mogućim

analogijama, Uzelac svakako stvara individualni i neusporedivi stil slikanja. Izvrsnom

percepcijom dubine, kombinacijom mrtve prirode i akta te stupnjevanjem svjetlosti,

4

stvara se osebujni doživljaj kojim slika U ateljeu bohema, predstavlja veliku prekretnicu

hrvatskog modernog slikarstva.

5

Zaključak

Iza likovne pozadine

Slikar Vilko Gecan i Čehinja Viktorija česti su na Uzelčevim slikama što govori o

njihovoj važnosti u životu Milivoja Uzelca. Oni su njegovi ˝poslovni partneri˝, ali i

drage osobe u privatnom životu. Vilko Gecan je Uzelčev prijatelj iz djetinjstva odnosno

iz srednjoškolskih dana. Nakon srednje škole nakratko su se rastali, ali se ponovno

nalaze u Pragu. Tamo su upoznali mladu Viktoriju, dvadesetogodišnju Čehinju koja je

bila očarana ovim mladim hrvatskim umjetnicima, a pogotovo Uzelcem. Zaljubivši se u

njega, odlučila je poći s njim i Gecanom u Zagreb. Iako je bila zaljubljena u Uzelca,

pozirala je obojici i bila je dobra u tome. Ona je bila savršeni model jer je satima mogla

pozirati i mirovati u istom položaju. Usprkos tome zbog sve veće ljubomore i

neslaganja, njihova suradnja se prekida, a Viktorija napušta Zagreb. Suradnja Milivoja

Uzelca i Vilka Gecana najplodnija je bila unutar Grupe četvorice koja donosi drugi

najznačajnij val modernističkih tendencija u hrvatskoj umjetnosti. Ipak životni putevi

ovih velikana bili su različiti, no bez obzira na međusobnu odvojenost ostali su u

kontaktu do kraja života. Relacija Francuska – SAD nije bila nikakva prepreka za

održavanje dugogodišnjeg prijateljstva, ali slikarska suradnja se više nije ponovila.

Osvrt na Veneru iz predgrađa

Uzelčevo najznačajnije djelo U ateljeu bohema, važno je staviti u okvir dvadesetih

godina dvadesetog stoljeća. Tom slikom najvidljiviji je konačni prekid s

ekspresionističkim težnjama u postavljanju kompozicije te odabirom boja. Razliku

najviše vidimo uspoređujuću U ateljeu bohema sa slikom Venera iz predgrađa. Mislim

da je ta slika najprimjerenija za usporedbu jer nastaje iste te 1920. godine samo

nekoliko mjeseci prije U ateljeu bohema. Zanimljivo je promatrati kako se u tako

kratkom razdoblju mogu dogoditi tako nagle promjene bez ikakvog naslućivanja. Nakon

završetka Prvog svjetskog rata, ljudi su još uvijek pod dojmom i bore se s postratnim

krizama pa su izražavanje duševnih stanja i ekspresionizam još uvijek aktualni. Unatoč

tome, mnogi svoju umjetničku zrelost traže na nekom drugom putu s manjim naglaskom

ekspresije pa tako i sam Uzelac. Iako Venera iz predgrađa i U ateljeu bohema nastaju u

razlici od samo nekoliko mjeseci, po svojim likovnim značajkama, u potpunosti se

6

doimaju oprečnima. Na Veneri iz predgrađa prevladava bijeda i hladnoća koju posebno

odražavaju boje jer i najtoplija od njih je i sama po sebi hladna – ljubičasta. Ta slika

svojom ekspresivnošću otkriva senzibilitet i krhkost ljudskog duha koji se još uvijek

oporavlja od rata i ostalih kriza, dok na slici U ateljeu bohema vidimo veću slikarsku

realnost, ali i jedan nagli zaokret prema optimističnijem shvaćanju svijeta. Zanimljivo je

promatrati transformaciju Viktorije iz jedne bludnice na Veneri iz predgrađa do pomalo

sramežljive, ali svejedno zavodljive mlade žene. Viktorija tako na prvoj slici dobiva

pseudonim Venera, postaje prijateljica noći koja otvoreno promatraču pokazuje sve

svoje čari bez srama. Na slici U ateljeu bohema, Viktorija se pak trudi što više sakriti

svoje tijelo, ona sjedi pogrbljeno zaklanjajući dio tijela desnom rukom, a zatvorenim

očima kao da govori da ne želi da se njen identitet u potpunosti otkrije. Tako žena s ruba

života postaje mlada žena u ateljeu svog nesuđenog ljubavnika, a na isti način, naglo,

dominaciju ekspresije zamjenjuje zanimanje za prostor i materiju. Da zaključim,

zagrebačka faza je izuzetno važna za Uzelčev opus jer u njoj nastaje U ateljeu bohema.

Ta slika predstavlja važan ˝okidač˝ za Milivoja Uzelca jer njime mijenja svoj likovni

izričaj, najavljuje neokubizam.

7

Popis literature

1. Josip Vrančić, Milivoj Uzelac, Zagreb 1991. godina, 46-502. Ivanka Reberski, Realizmi dvadesetih godina u hrvatskom slikarstvu, Zagreb 1997.

godina, 2783. Skupina autora, glavni urednik: Antun Vujić, Hrvatski leksikon, u: svezak 2, Zagreb

1997. godina, 617 4. http://www.umjetnicki-paviljon.hr/hr/izlozbe/aktualna_izlozba/

8

U ATELJU BOHEMA, ULJE NA PLATNU (1920)

9