1

KVALITET, A NE KVANTITET!

Od kako su muslimani izgubili primat na svjetskom, politikom, ekonomskom, kulturnom,

civilizacijskom i svakom drugom planu, mnogi razmiljaju o moguim nainima povratka

muslimanskog ponosa. Zbog nedostatka tog ponosa, deavaju nam se mnogi problemi. U jednom

neformalnom razgovoru sagovornik mi sugerira kako rijeiti problem Palestine, ironino

govorei: dovoljno je da milijardu muslimana bace samo po jedan kamen i problem je rijeen.

Ovdje se moemo prisjetiti rijei Allahovog poslanika s.a.v.s: ...bie vas mnogo, ali e te biti

poput rijenog mulja i pjene... (Ebu Davud, 4297; Albani - sahih), te se nuno namee pitanje

kvaliteta i kvantiteta.

Stav islama je i vie nego jasan. Kvalitet je prioritetniji nego kvantitet i to pravilo vrijedi i za

pojedinca i za demat! Uzvieni Allah to sasvim jasno naglaava u drugom ajetu sure Mulk:

"Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji e od vas bolje postupati ( )." U

ovim ajetu Uzvieni pominje ko e bolje (kvalitet) postupati/initi, a nije Uzvieni rekao

ko e imati vie (kvantitet) djela.

No, problem je to ak i neki muslimani smatraju da kvalitet ovjek dobiva samo ako ima vie

decenija staa u islamu. Takvo stajalite je problematino! Postoje nebrojeni argumenti koji

govore suprotno.

U toku bitke na Hajberu, crni pastir je je pitao Poslanika s.a.v.s.: "ta u dobiti ako ... povjerujem

u Allaha?" Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: "Dobit e Denet ako umre na tome." Nakon

zavrene borbe izmeu muslimana i idova, meu poginulim muslimanima bio je i taj crni pastir.

Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao: "Allah je ukazao poast ovome robu i doveo ga na Hajber.

Vidio sam pored njegove glave dvije hurije, a nije obavio nijedne sedde u svom ivotu." (dr.

Alija Muhamed Sallabi, Sira, str: 849) Ovo nije jedini primjer da je neko dobio Denet bez da je

obavio ijedan namaz. U bitci na Uhudu poginuo je Amr ibn Sabit ibn Vak, poznat kao Usajrim.

Usajrimovi saplemenici nisu bili sigurni kakvo je Usajrimovo stanje, jer je ostao iza njih u

Medini kao nevjernik. Spomenuli su Usajrimov sluaj Allahovom poslaniku s.a.v.s, na to on

ree: On je od stanovnika Deneta, upitali su: Kako e biti od stanovnika Deneta a nije nikad

pao na seddu? Poslanik s.a.v.s. ree: Malo je radio a mnogo je nagraen. (Buhari, 2808).

Ebu Hurejre r.a. je znao govoriti: Priajte mi o ovjeku koji je uao u Denet a nije uinio ni

jednu seddu! Poto niko ne bi znao, upitali bi: Ko je on? Ebu Hurejre r.a. bi odgovorio:

Usajrim ibn Abdul Ehel. (Sallabi, Sira, str: 610)

Neko e rei da borba na Allahovom putu i nije mala stvar, da je to ve poveliki sta. Naravno

da i to moe biti istina, ali u hadisu postoje i sluajevi osoba koje su dobile Denet bez sedde, ali

i bez dihada. Ibn Kesir pri tumaenju Allahovih rijei iz 82. ajeta sure An'am: oni koji vjeruju

i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju, navodi hadis kojeg biljei imam Ahmed o

2

ovjeku koji je doputovao u Medinu, primio islam, te na povretku pao s deve, slomio vrat i umro.

Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao: ...vidio sam dva meleka kako mu u usta trpaju denetske

plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!... (Ibn Kesir, Tefsir, 6/222/421-422) Takoer

poznata je i podua predaju Ebu Seida Hudrija r.a. o ovjeku koji je ubio 99 osoba i traio

oprosta. Iz hadisa je jasno da je dobio Denet samo zbog toga to je bio blii zemlji u koju je

krenuo da bi dobio oprost. (Buhari, 3470; Muslim, 2766; Ibn Made, 2622)

Iz ovih primjera je sasvim jasno da nije bitna koliina/kavantitet djela, ve je potrebno iskreno i

kvalitetno se potruditi a Allah daje ono to On hoe.

S druge strane, i vie je nego poznat hadis Ebu Hurejre r.a. koji prenosi da je Allahovom

Poslaniku s.a.v.s. reeno: "'Allahov poslanie, ta i ta ena klanja po cjelu no, a danju posti. Ali,

na jeziku je nezgodna, zlostavlja komije.' Poslanik s.a.v.s. na to odgovori: 'U njoj nema nikakva

dobra, ona je u Vatri.'... (Buhari u Edebul Mufredu, 119; Albani - sahih) Ova ena i pored dosta

(kvantitet) dobrih djela, i velikog staa u islamu zavrava u Vatri!

Postavlja se pitanje ta je to kvalitet kojemu trebamo uditi i na kojem trebamo raditi? Mnogi su

o ovome razmiljali i postoje mnoge teorije koje je dugo i nabrojati, a kamoli kritiki obraditi.

Postoje oni koji kau da je to tehnoloki razvoj muslimana. Naime muslimani su nazadovali zato

to su se prestali baviti naukom i tehnoloki napredovati. Iako nisam protiv tehnolokog razvoja,

sumnjam da je tehnoloki razvoj primaran glede povrata muslimanaskog ponosa i snage. Primjer

prvih generacija muslimana zorno negira takvo stajalite. Uzvieni Allah sugerira ashabima: I

protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj... (Kur'an, Enfal, 60), ali

historija nam govori da su muslimani najee bili, tehnoloki i logistiki, daleko manje spremni

nego njihovi neprijatelji. Kako su muslimani pobjeivali? Uzvieni govori da se treba spremiti

koliko god moemo, ali je ipak pobjeda samo u Allahovim rukama: ...a pobjeda je samo od

Allaha... (Kur'an, Enfal, 10). Pored pripreme, bitan je tevekul, oslanjanje na Allaha: Vi njih

niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio... (Kur'an, Enfal,

17), odnosno Allah je taj koji je dao snagu i pobjedu.

Ima i onih koji kau da je daba kvalitet ako nema finacijsku/logistiku zaleinu. Opet

problematina teza! Jo jedna osoba iz bitke na Uhudu je ovdje interesantna. Naime, Kuzman se

na dan Uhuda borio kao lav, ubio 7 ili 9 murika, ali je bio smrtno ranjen. Ashabi su mu poeli

estitati: ...prijatna ti ehidska smrt... raduj se, Kuzmane, danas si bio odlian, Kuzman je

odgovorio: emu da se radujem, borio sam se samo zbog svog plemena. Ovaj sluaj je pomenut

Allahovom poslaniku s.a.v.s., a on ree: On je od stanovnika Vatre. Zaista Allah pomogne ovu

vjeru i sa velikim grjenikom. (Sallabi, Sira, str: 612). Uzvieni je pomogao svoju vjeru

grjenikom, nije bilo potrebe da se uzimaju plaenici. Situacija je i udnija uzevi u obzir da

Allahov poslanik s.a.v.s. nije doputao nevjernicima, muricima, idovima da se bore rame uz

rame s ashabima. Poznata su dva primjera: odbojanje mnogoboca koji je traio da se bori na

strani muslimna u bitci na Bedru, te odbijanje idovskih boraca, Ibn Selulovih saveznika u bitci

3

na Uhudu (Sallabi, Sira, str: 553, 589). Takoer, Uzvieni Allah kae: ...a onome koji se

Allaha boji, On e izlaz nai i opskrbie ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha

uzda, On mu je dosta. (Kur'an, Talak, 2-3), ovaj ajet vrijedi i kad je u pitanju pojedinac i kad je

u pitanju demat.

Ako se spremimo koliko moemo i oslonemo na Allaha moemo oekivati Allahovu podrku i

pomo. Isti zakljuak kao i gore pomenuti o onima koji su dobili Denet bez ijedne sedde. I

ovdje se vidi da je kvalitet pojedinca i demata daleko bitniji nego kvantitet.

Ako dobivanje Deneta nije dokaz kvalitete osobe, onda ne znam koji je to dokaz! Takoer, ne

moemo se staviti u poziciju da pretjerujemo u samoproienju i razvijanju plemenitih vrlina,

dok muslimani stradavaju i kod nas i diljem islamskog svijeta. U, gore navedene, dvije kritike

obrade ve je naznaeno ta bi to trebalo initi da muslimani povrate svoj ponos. Ne moemo

oekivati pomo i pobjedu od Allaha a Allahove naredbe ne slijedimo, niti se uvamo Njegovih

zabrana! Ista stvar je i sa slijeenjem Poslanika s.a.v.s. Dananji muslimani su spremni ugoditi

bilo kome radi sitnoiarskih interesa, pa ak i negirati oigledne recepte koje nam je ostavio na

Poslanik s.a.v.s. u svom hadisu, recepte koji nam garantiraju muslimanski ponos! A jedan od

takvih recepata je i kako pobijediti bez borbe. Naime, nakon potpisivanja ugovora na Hudejbiji, i

razoarenja pojedinih muslimana to nisu obavli umru, Uzvieni Allah objavljuje suru Feth

(Pobjeda), Poslanik je uio: Mi emo ti dati sigurnu pobjedu (Kur'an, Feth, 1), neki ovjek je

rekao: Jeli ovo pobjeda? Poslanik s.a.v.s je odgovorio: Jeste, tako mi Onoga u ijoj ruci je

moja dua, ovo je pobjeda. (Ebu Davud, 2736). U periodu mira sa muricima, muslimani su

slobodno mogli raditi na da'vi, tako da je broj muslimana od Hudejbije, pa do osloboenja

Mekke, samo dvije godine kasnije, porastao sa 1 500 na 10 000.

Molim Allaha da nam da snage, razbora i pomoi. Amin.