BIBLIOTEKA KORAK PO KORAK - STVARANJE OKRUŽENJA USMJERENIH NA DIJETE

ELEANOR STOKES SZANTON

KURIKULUM Z A JASLICE

RAZVOJNO - PRIMJERENI P R O G R A M ZA DJECU OD 0 DO 3 GODINE

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

K U R I K U L U M Z A J A S L I C E

P U Č K O O T V O R E N O U Č I L I Š T E KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

Izdavač Pučko otvoreno učilište Korak po korak

Urednica Helena Burić, prof.

Lektorica Marina Vujčić, prof.

Ilustratorica Sara Božanić

Tisak Tiskara Zelina d.d.

Naklada 600 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 373.22(035) 371.3:373.22(035)

Stokes Szanton, Eleanor Kurikulum za jaslice: razvojno-primjereni program za djecu od rođenja do 3 godine:

Eleanor Stokes Szanton; prevela Renata Mikulec; ilustratorica Sara Božanić. Zagreb : Pučko otvoreno učilište Korak po korak, 2005. (Biblioteka Korak po korak : Stvaranje okruženja usmjerenih na dijete)

ISBN 953-97494-4-1

1. Predškolski odgoj - Kurikulum

401020031

POU KORAK PO KORAK

PUČKO OTVORENO UČILIŠTE KORAK PO KORAK

STVARANJE OKRUŽENJA USMJERENIH NA DIJETE

KURIKULUM ZA JASLICE RAZVOJNO-PRIMJERENI PROGRAM

ZA DJECU OD ROĐENJA DO 3 GODINE

ELEANOR STOKES SZANTON PREVELA: RENATA MIKULEC

2. IZDANJE

ZAGREB, 2005.

POU KORAK PO KORAK

Naslov izvornika Eleanor Stokes Szanton, Creating Child-Centred Programs for Infants and Toddlers, Wa­shington, DC, Children's Resources International, Inc.

Copyright 1997 by Children's Resources International, Inc.

Sva prava pridržava izdavač. Nije dopušteno umnožavanje bilo kojeg dijela knjige.

Korištene su fotografije iz zagrebačkih dječjih vrtića Dječja igra, Vrbik, Malešnica, Pčelica, Trešnjevka, Leptir te iz DV Vrbovec.

Zahvaljujemo se svima na nesebičnom doprinosu.

POU KORAK PO KORAK

PREDGOVOR

Program za dojenčad i djecu jasličke dobi osmislili su američki stručnjaci s područja razvoja djece u ranom djetinjstvu, a temelji se na zdravim teorijskim načelima i provjerenim praktičnim iskustvima odgajatelja koji su u nekoliko posljednjih godina uspješno primjenjivali Program Korak po korak te svojim iskustvima pridonjeli izradi ovog priručnika.

Program Korak po korak na primjeren način potiče djecu na kritičko razmišljanje, izbor i razumijevanje posljedica vlastitog izbora. Program promiče kreativnost djeteta, individualizira-no učenje i bogatstvo izbora. Njime se mijenja uloga odgajatelja i učitelja te oni postaju istinski pomagači i partneri djeci u učenju. Osnova Programa Korak po korak, između ostaloga, je uključenje obitelji u odgoj i obrazovanje njihove djece u ustanovama.

Program Korak po korak je program usmjeren na dijete, a Kurikulum za jaslice je če­tvrta publikacija u seriji namijenjenoj odgajateljima i učiteljima koji se bave odgojem i obrazo­vanjem djece od rođenja do desete godine života. Odgajatelji koji rade s dojenčadi i djecom jasličke dobi preuzimaju veliku odgovornost. U prve tri godine djetetovog života dolazi do intenzivnijeg razvoja i napretka djeteta nego u bilo kojem drugom razdoblju njegova života. Istraživanja potvrđuju ono što se već stoljećima zna: mala djeca se najbolje razvijaju ako imaju priliku razviti siguran odnos i privrženost prema odraslim osobama koje imaju važnu ulogu u njihovim životima.

Program Korak po korak i Kurikulum za jaslice oslanjaju se na prirodne interese djece, njihovu želju za učenjem, kao i potrebu za stvaranjem bliskog odnosa s odgajateljem. Ovaj priručnik nudi odgajateljima praktične savjete kako da pomognu dojenčadi i djeci jasličke dobi prilikom njihovog emocionalnog, društvenog, spoznajnog, jezičnog i tjelesnog razvoja; da prepoznaju i odgovore na temperament i interese svakog djeteta; da stvore sigurno, zdra­vo i stimulirajuće okruženje te da, radeći zajedno s obiteljima i drugim stručnjacima, osiguraju kvalitetu programa.

Pam Coughlin Children's Resources International

1

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Dragi čitatelji,

pred vama je drugo izdanje Kurikuluma za jaslice. S obzirom na humanističko-razvojnu uvje­tovanost, Kurikulum za jaslice predstavlja konkretizaciju postupaka i načina rada odgajatelja prema zamislima ponuđenima u Programskom usmjerenju. Poticanje cjelovitog razvoja dje­teta u skladu s njegovim razvojnim potrebama, mogućnostima i interesima osnovna je ideja koja se promiče u Kurikulumu.

Rad s djecom jasličke dobi za svakog odgajatelja predstavlja iznimnu odgovornost, ali i veliki izazov. Najnovija istraživanja na mozgu otkrivaju kako je upravo razdoblje od 0. do 3. godine života vrijeme najintenzivnijeg učenja i razvoja djeteta. Ova nam spoznaja kazuje kako je izni­mno važno djeci te dobi osigurati izazovnu, poticajnu i na istraživanje usmjerenu okolinu u kojoj će mališani spoznaje o svijetu otkrivati kroz igru. Okruženje je samo po sebi odgajatelj djece koja u njemu borave. U stvaranju okruženja koje odgovara dojenčadi i maloj djeci, va­žno je reći kako djeca jasličke dobi za svoje učenje i razvoj koriste sve svoje osjete pa zbog toga svi dijelovi okruženja utječu na informaciju i poruke koje primaju. I svakodnevne rutine prilike su za učenje. Vrlo je važno i pitanje kvalitetnog i motiviranog kadra, odgajatelja koji će raditi s djecom jasličke dobi omogućujući im što više doživljaja i susreta s neobičnim materi­jalima, zvukovima, različitim osjetima, smijehom i nježnošću.

Kvalitetan jaslički program podrazumijeva i brigu za zdravlje i sigurnost djece, stoga priručnik govori i o elementima koji utječu na stvaranje zdravog okruženja, kao i o značajkama okru­ženja koje se smatra sigurnim. Ovdje se govori i o organizaciji prostora i opreme, kako bi se promicale i podržavale razvojne potrebe djece jasličke dobi i kako bi okruženje u kojem se odvija učenje bilo što udobnije i atraktivnije.

Nadamo se da će vam Kurikulum za jaslice biti koristan osobni vodič u provođenju kvalite­tnog programa s najmlađom djecom, onom jasličke dobi. Na kraju priručnika naći ćete teme radionica za odgajatelje u jaslicama koje u sklopu svog djelovanja nudi Pučko otvoreno učilište Korak po korak. Osmišljene su na način da u situacijskom kontekstu isprobate svoje mogućnosti u primjeni ideja ponuđenih u ovom priručniku. Jer, bez obzira na sve 'zadane' postupke u radu s djecom, opisane u brojnim odgajateljskim priručnicima ili predstavljene na stručnim okupljanjima, osobni način rada svakog odgajatelja i njegova kreativnost u pristupu svakom pojedinom djetetu najbolje je mjerilo uspješnog svladavanja svakodnevnih odgaja-teljskih izazova. Stoga vam želimo neprekidnu i uzbudljivu igru u potrazi za svojim osobnim kurikulumom!

Helena Burić

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

PRVI DIO - UVOD 1. POGLAVLJE

PROGRAM KORAK PO KORAK -FILOZOFIJA I TEMELJNA NAČELA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

FILOZOFIJA I TEMELJNA NAČELA

Program Korak po korak je program za djecu od njihova rođenja do navršene dese­te godine života, kao i za njihove obitelji. Svrha ovog kurikuluma jest da posluži kao

priručnik koji pomaže odgajateljima u određivanju osnovnih koraka u odgoju i obrazo­vanju najmanje djece. U ovom poglavlju nalazi se pregled Programa Korak po korak i filozofski temelji na kojima se on zasniva, kao i opis programa za djecu jasličke dobi (od 0 do 3 godine).

Program Korak po korak

Bez obzira gdje živjela, današnja će se djeca tijekom svojih života morati suočiti s fe­nomenom promjene: s društvenim, političkim, znanstvenim, tehnološkim, industrijskim promjenama, kao i s promjenama okruženja. Brze promjene karakteristične za današnji svijet prisiljavaju nas da počnemo u djeci njegovati želju za učenjem koje će trajati čitavoga života. Filozofija Programa Korak po korak temelji se na mišljenju da će do cjeloživotnog učenja, kao svojevrsne pripreme za sve nadolazeće promjene, najlakše doći bude li se provodilo kroz načela demokracije. Kako bi se djeca što bolje pripremila za cjeloživotno učenje u demokratskim društvima, Program Korak po korak postavio je temelje za stvaranje stavova, znanja i vještina koje će svakom čovjeku biti neophodne u vremenima u kojima se događaju značajne promjene. Neke od tih neophodnih kvaliteta ličnosti su sposobnost za:

- kritičko rasuđivanje - donošenje odluka i pravilan izbor - otkrivanje i rješavanje problema - skrb o pojedincu, zajednici, zemlji i okruženju te - kreativnost, maštovitost i domišljatost.

KVALITETU L I Č N O S T I O D R E Đ U J E :

1.sposobnost kritičkog rasuđivanja 2. sposobnost donošenja odluka i pravilnog izbora 3. snalažljivost u otkrivanju i rješavanju problema 4. skrb o pojedincu, zajednici, zemlji i okruženju 5. kreativnost, maštovitost i domišljatost

POU KORAK PO KORAK

Program Korak po korak objedinjuje praksu zasnovanu na istraživanju odgoja i obra­zovanja u ranom djetinjstvu i čvrsto opredjeljenje za rad s obiteljima i zajednicom, kako bi se zadovoljile individualne potrebe svakog djeteta. Program je osmišljen tako da poštuje čitav niz različitih kulturnih tradicija. Zajedničke značajke Programa Kora/c po korak, na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava, od jaslica, vrtića do četvrtog razreda osnovne škole, su:

- individualizirano učenje, - učenje kroz igru i pravo na vlastiti izbor te - sudjelovanje obitelji.

Filozofija Programa Korak po korak

Program Korak po korak zasniva se na uvjerenju da se djeca najbolje razvijaju kad su istinski uključena u vlastito učenje. Okruženje u kojem dolazi do učenja mora svojom strukturom poticati djecu na istraživanje, inicijativu i kreativnost. Tim odgajatelja, na temelju odličnog poznavanja dječjeg razvoja, stvara okruženje i osigurava materijale potrebne za učenje. Njegova je uloga postavljanje primjerenih ciljeva za svako pojedino dijete i za grupu kao cjelinu, zadovoljavanje interesa djece, poštivanje individualnih sposobnosti i potreba svakog djeteta te njegovanje prirođene radoznalosti malog djeteta.

Teorijske osnove Programa Korak po korak

Program Korak po korak obuhvaća dvije važne teorije o odgoju i obrazovanju djece - konstruktivističku teoriju i razvojno primjerenu praksu.

Konstruktivizam

K O N S T R U -K T I V I S T I Č K A T E O R I J A

Učenje je interaktivni proces u kojem je dijete aktivno biće, a uključuje i odrasle osobe, drugu djecu i cjelokupno okruženje.

Konstruktivisti vjeruju da do učenja dolazi kad djeca nastoje shvatiti svijet oko sebe, kad su aktivna i kad konstruiraju, odnosno stvaraju vlastito razumijevanje svijeta. Djeca poku­šavaju shvatiti što se oko njih događa povezujući nova iskustva s onime što su već prije shvatila, s vlastitim starim iskustvima. Učenje postaje interaktivni proces u kojem je dijete uključeno kao aktivno biće, a koji uključuje i odrasle osobe, drugu djecu i cjelokupno okruženje. JACQUELINE i MARTIN BROOKS (1993.) su ovaj proces učenja opisali ovako: Često nailazimo na predmet, ideju, odnos ili fenomen kojemu ne vidimo smisla. Kad smo suočeni s takvom naizgled proturječnom informacijom ili percepcijom, protumačimo je ili onako kako je vidimo, podvrgavajući je vlastitim pravilima kojima tumačimo svijet i po­redak u njemu, ili stvaramo potpuno nov niz pravila kojima na bolji način objašnjavamo ono što vidimo da se događa. I na jedan i na drugi način, naše percepcije i naša vlastita pravila su neprestano aktivna, tvoreći pritom veličanstveni ples kojim se oblikuje naše razumijevanje.

Konstruktivističko učenje može se ilustrirati i sljedećim primjerom: Malo dijete, čija obitelj ima psa, vozi se s roditeljima u automobilu. Prolaze pokraj polja na kojem pase krava. Dijete prstom pokazuje kravu i govori: "Pas.". Roditelji mu kažu da to nije pas, već krava, objašnjavaju mu po čemu se krava i pas, iako oboje životinje, razlikuju. Dijete novu informaciju uspoređuje s onom već poznatom i kod njega dolazi do mentalne prilagodbe.

8

POU KORAK PO KORAK

lako su djeca ta koja moraju izgrađivati vlastito razumijevanje, znanje i učenje, ovdje je od ključne važnosti uloga odrasle osobe kao pomagača i posrednika u tom procesu. Tim odgajatelja mora osigurati primjerena sredstva i materijale, pružati podršku i smjer­nice, stvarati interes, kako bi dječje prilike za učenje doveo do maksimuma.

Razvojno-primjerena praksa i razvojno-primjereni kurikulum

Razvojno-primjereni kurikulum je onaj kurikulum koji je zasnovan na poznavanju dje­čjeg razvoja: na saznanju da sva djeca u svom razvoju prolaze kroz zajedničke razvojne stupnjeve, a da je , istovremeno, svako dijete jedinstveno individualno biće. Tim odgajatelja mora znati sve o tipičnom dobnom dječjem razvoju i napredovanju, kako bi mogao osigurati odgovarajući didaktički materijal i aktivnosti. Tim, također, mora znati promatrati i imati sluha za individualne razlike u vještinama kod djece iste dobi, kao i za njihove posebne interese (SEEFELDT, 1994.; BREDEKAMP, 1993.). Razvojno-primjereni kurikulum uključuje aktivnosti koje su zasnovane na dječjim interesima, njiho­voj spoznajnoj razini i socijalno-emocionalnoj zrelosti. Takve primarne aktivnosti djeci su zanimljive i zabavne, zbog njihove prirodne radoznalosti, užitka u osjetilnim iskustvima te zbog želje da neprestano istražuju vlastite ideje.

Razvojno-primjereni kurikulum je zamišljen tako da djeci pomaže da sama odgovore na vlastita pitanja. Kad dijete postavi neko pitanje, automatski će se probuditi i njegov inte­res, i motivacija, i pažnja. Uloga odgajatelja je da nađe načine kojima će doći do odgo­vora koji zadovoljavaju dijete, bez prevelikog pojednostavljenja pitanja i bez zbunjivanja djeteta nekom novom informacijom. Kroz razvojno-primjerene postupke odgajatelji mogu postići ravnotežu kojom se i zadovoljava i proširuje dječje učenje.

Sva djeca u svom razvoju prolaze zajedničke razvojne stupnjeve, ali je istodobno svako dijete jedinstveno individualno biće.

Posebnost Programa Korak po korak

Individualizacija

Okruženje u Programu Korak po korak je dinamično i promjenjivo, ispunjeno materi­jalima i situacijama koje odgovaraju individualnim potrebama, interesima i razvojnom stupnju svakog djeteta. Tim odgajatelja u Programu Korak po korak postavljaju temelje za budućnost, koji će omogućiti djeci da jednoga dana postanu zadovoljni, uspješni i aktivni odrasli ljudi koji će brinuti o drugima i imati utjecaja na svijet koji ih okružuje. Isto­vremeno, odgajatelji brinu i o sadašnjem trenutku, o njihovom djetinjstvu. Ovaj dvostruki cilj ostvarit će se kroz igru i individualno učenje.

Svako dijete ima jedinstven ritam sazrijevanja, baš kao i vlastiti temperament, stil učenja i obiteljsko podrijetlo. I plan i program i interakcije odraslih ljudi s djecom trebali bi biti u skladu s tim individualnim razlikama. Učenje male djece je rezultat interakcije između djetetovog razmišljanja, iskustva, materijala, ideja i ljudi. Ova iskustva trebaju biti uskla­đena s dječjim razvojnim sposobnostima, ali istovremeno trebaju i pobuđivati djetetov daljnji interes i razumijevanje (BREDEKAMP, 1987.).

Zašto individualizacija?

Kad je iskustvo individualizirano, dijete se može razvijati i napredovati vlastitim tempom. Individualiziranjem se prati razvojni stupanj, sposobnosti, interesi i potrebe svakog dje­teta i u skladu s njima, izabiru se aktivnosti. Kad je ta usklađenost postignuta, djeca po­staju uspješna u svojim aktivnostima, stječu samopouzdanje i samopoštovanje. Postaju sigurna u sebe i spremna su suočiti se s novim izazovima.

9

POU KORAK PO KORAK

M I Š L J E N J E S T R U Č N J A ­KA:

Djeca se mo­raju igrati kako bi razvila svoje spoznajne i motoričke vje­štine i naučila nešto o društvu oko sebe i svome mjestu u njemu. Kroz interakciju sa svojim vršnjacima, djeca razvijaju svoja društvena umijeća; uče 0 tome što su pravila i kako se ona dono­se i što su to pravda i prave­dnost. Djeca uče kako surađivati i kako dijeliti. Uspješnom interakcijom s drugom dje­com i svladava­njem osobnih, tjelesnih, intelektualnih 1 društvenih izazova, djeca razvijaju svoje samopoštova-nje. (FROST & JACOBS, 1995.)

Individualizirane- učenje promiče se u okruženju usmjerenom na dijete. To je dinamično i promjenjivo okruženje, ispunjeno materijalima i iskustvima koja odgovaraju dječjim individualnim interesima i razvojnim stupnjevima. Oprema, materijali i uređenje prostora moraju promicati razvoj svakog djeteta. Djeca i sama individualiziraju, kad imaju mogu­ćnost birati aktivnost. Individualizirani pristup zahtijeva od odgajatelja da osmisli aktivnosti u kojima će se svako dijete osjetiti uspješnim i koje će istovremeno zainteresirati djecu. Planiranjem fleksibilnih i zanimljivih aktivnosti, kao i pažljivim promatranjem djece tijekom rutinskih aktivnosti i igre, odgajatelj može uspješno mijenjati i prilagođavati materijale i aktivnosti.

Učenje kroz igru i mogućnost izbora

Igra je srž dobrih programa za odgoj i obrazovanje djece. Istraživanje provedeno na temu važnosti igre pokazuje da ona ima vrlo važnu ulogu u životu male djece (JOHNSON, CHRISTIE, YAWKEY, 1987.). Igra i razvoj teku paralelno pa okruženja u kojima borave do-jenčad i djeca jasličke dobi trebaju osiguravati situacije pogodne za slobodnu igru. Do igre dolazi na mnogo različitih načina: dijete se može igrati samo, s predmetima; dje­ca se mogu igrati nestruktuhrano i asocijativno; igra može biti interaktivna i kompleksna, dramatizirana, može se odvijati uz pomoć rekvizita ili s ostalom djecom; s rastom djece, igra će postajati strukturiranja i grupna.

Djeci od njihove najranije dobi treba pružati prilike za igru u kojoj će razviti ove vještine. Djeca najbolje uče kad imaju mogućnost iz vlastitog iskustva i iz interakcija sa svijetom oko sebe stvoriti vlastito znanje. Materijali u sobi dnevnog boravka trebali bi stimulirati djecu i predstavljati svojevrstan izazov za njih, kako bi se djeca koristila svim svojim osjetilima. Pomoću pokusa, istraživanja i otkrića djeca testiraju svoje ideje i, na sebi svojstven način, dobivaju određenu informaciju. Djeca tako počinju razvijati naviku ot-

10

POU KORAK PO KORAK

krivanja i rješavanja problema i to kritičkim razmišljanjem, izborom i razvijanjem ideja i pojmova. Uloga tima odgajatelja je uloga pomagača. Odgajatelji moraju biti pripremljeni za pro­širivanje i unapređivanje igre postavljanjem pitanja otvorenog tipa koja potiču djecu na razmišljanje. Program Korak po korak polazi od činjenice da odgajatelji koji su i sami zaigrani znaju cijeniti važnost okruženja koje pruža djeci mogućnosti za igru.

Izbor djelatnika

Kako bi se primijenila sva načela filozofije Program Korak po korak, razvojno-primje-rena praksa, individualizirano učenje, učenje kroz igru, pravo djeteta na vlastiti izbor i uključivanje obitelji te osigurao trajni i visoko-kvalitetni odgojno-obrazovni proces, prili­kom izbora odgovarajućih djelatnika primjenjuju se četiri načela: - Stručna osposobljenost i spremnost za kontinuirano stručno usavršavanje. Dje­latnici trebaju biti stručno i praktično obrazovani i trebaju kontinuirano raditi na svom stručnom usavršavanju. - Kontinuirani rad. Svako dijete mora imati jednog odgajatelja koji će biti zadužen za njega, budući da veza između odgajatelja i djeteta predstavlja emocionalnu osnovu svakog učenja. Ista osoba brinut će o djetetu od njegove najranije dobi do navršene tri godine, pružajući mu mogućnosti za kontinuirano učenje. - Mali broj djece na jednog odgajatelja. Rutinske aktivnosti vezane uz dojenčad i djecu jasličke dobi, kao i potreba za individualiziranim učenjem, zahtijevaju da jedan odgajatelj prati mali broj djece. U grupi u kojoj je dojenčad (od rođenja do 18 mjeseci) jedan bi odgajatelj trebao voditi brigu o najviše troje djece. U grupi s djecom jasličke dobi (18 do 36 mjeseci) idealan bi omjer bio jedan odgajatelj na četvero djece. - Veličina grupa. Sasvim mala djeca osjećaju se najugodnije u malim grupama. Gru­pa dojenčadi (od rođenja do 8 mjeseci) ne bi smjela brojiti više od šestero djece. Puzači i gegavci (od 8 do 18 mjeseci) trebali bi biti u grupama od po najviše devetero djece. Djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci) mogu biti u grupama od najviše 12 djece.

Napomena: Odgajatelji koji rade u jasličkim grupama moraju se zalagati za stvaranje uvjeta koji su odgova­rajući za djecu i u tome moraju koristiti podršku roditelja. Ako su uvjeti daleko ispod očekivanih, stručnjaci u jaslicama moraju razraditi plan njihovog poboljšanja.

Sudjelovanje obitelji

Sudjelovanje obitelji je sastavni dio Programa /Ćorak po korak. Obitelj je ta koja ima najveći utjecaj na dijete. Za dojenčad i djecu jasličke dobi sudjelovanje njihovih obitelji u programu osobito je važno, budući da će se vezanost koju beba osjeća prema rodite­ljima, uz njihovu pomoć, proširiti i na odgajatelje, što je preduvjet svakog učenja.

Obitelj je primarni odgajatelj i učitelj svoje djece. Obitelji svojoj djeci žele samo najbolje, nadajući se da će ta djeca jednoga dana postati uspješni i produktivni građani. Zbog toga odgajatelji u Programu Korak po korak i njegovi voditelji potiču obitelji na sura­dnju, na uključenje u sve vidove programa i u svojim programima predviđaju aktivnosti koje pretpostavljaju uključenje obitelji, lako metode uključivanja obitelji variraju od pro­grama do programa i od obitelji do obitelji, ovisno o individualnim i socijalnim okolnosti­ma, glavno je načelo to da su obitelji prihvaćene raširenih ruku i da se od njih očekuje i omogućuje im se da u programu sudjeluju na različite načine.

OSNOVNA-NAČELA

PROGRAMA KORAK PO

KORAK:

1. razvojno-

primjerena praksa

2. individualizira­

no učenje 3.

učenje kroz igru 4.

pravo djeteta na vlastiti izbor

5. uključivanje

obitelji 6.

visoko-kvali­tetni odgoj­

no-obrazovni proces

Odgajatelji su pomagači u procesu učenja. Oni unapređuju i proširuju dječju igru postavljanjem pitanja otvore­nog tipa. Tako potiču djecu na razmišlja­nje.

11

POU KORAK PO KORAK

Roditelji i odgajatelji međusobno razmjenjuju obavijesti o aktivnosti djece kod kuće i u jaslicama. U jaslicama postoji soba za roditelje, ili ograđeni dio nekog prostora, u kojoj će se u ugodnom okruženju razmjenjivati informacije o programu i o dječjem razvoju, o knjigama i različitim tekstovima koji bi mogli zanimati obitelji. Obitelji imaju i formalnu savjetodavnu funkciju u okviru Obiteljskog savjetodavnog vijeća. Za njih postoji knjižni­ca u kojoj mogu posuditi igračke i pedagoške didaktičke materijale.

Ukratko, cilj Programa Korak po korak je izgradnja zajednice koja će pružati punu po­dršku programu, u kojoj će obitelj imati središnju poziciju i djelovati u suradnji s t imom odgajatelja i članovima zajednice. Ova grupa ljudi čini mrežu koja zajednički planira, raspravlja i obavještava ostale o relevantnim pitanjima i interesima, kako bi se izgradio program koji njeguje i potiče razvoj i napredak djece i njihovih obitelji.

Okruženje usmjereno na dijete zasniva se na dva ključna načela:

- djeca stvaraju vlasti­to znanje na osnovi vlasti­tih iskustava i interakcija sa svijetom koji ih okružuje

- odgajate­lji na najbolji mogući način potiču razvoj i napredak djeteta, i to tako da nado­građuju inte­rese, potrebe i sposobnosti djece.

Okruženje usmjereno na dijete

Okruženje usmjereno na dijete zasniva se na dva ključna načela: - na osnovi vlastitih iskustava i interakcija sa svijetom koji ih okružuje djeca stvaraju

vlastito znanje - odgajatelji na najbolji mogući način potiču razvoj i napredak djeteta, nadograđuju

interese, potrebe i sposobnosti djece.

Odgajatelji su dužni okruženje pretvoriti u neku vrstu laboratorija u kojem će djeca istra­živati i doživljavati različita iskustva. Oni trebaju strukturirati prostor tako da potiče dječju kreativnost i želju za istraživanjem, otkrivanjem noviteta i rješavanjem problema. Odgajatelji poštuju dječje ideje i na osnovu njih stvaraju vlastiti kurikulum. Oni zajedno s djecom rade i igraju se, vlastitim primjerom, kao modeli ponašanja, pružaju djeci podr­šku i pokazuju skrb za drugoga. Oni promatraju i slušaju; "snimaju" djecu i procjenjuju ono što su uočili promatranjem, koristeći to za daljnje planiranje i individualizirani pri­stup. U okruženju gdje odgajatelji potiču djecu da slijede vlastite interese, djeca razvija­ju jak osjećaj osobne važnosti i samoinicijative.

Odgajatelji stvaraju odgovarajuću atmosferu i daju ton svojoj grupi. Oni iskazuju kva­litete koje bi željeli razviti kod djece: suosjećajnost, skrb, entuzijazam i intelektualnu radoznalost. Isto tako, oni se trebaju znati i zabavljati. Ima vrlo malo stvari koje se mogu mjeriti s izrazom zadovoljstva na djetetovu licu kad s odgajateljem razgovara o nečemu što ga zanima ili kad zajedno rade mjehuriće od sapunice. Odgajatelji koji na djecu prenose svoj entuzijazam čine učenje uzbudljivim i važnim. Distancirani i autoritarni odgajatelji mogu prestrašiti djecu ili sputati njihovu radoznalost.

U okruženju usmjerenom na dijete i djeca i odgajatelji iniciraju i vode aktivnosti. Između njih je postignuta ravnoteža u tome tko vodi, tko pita i tko odgovara. Djecu se potiče i ohrabruje da slijede što je moguće više svog učenja. Njihov kreativni izražaj se posebno cijeni. Odgajatelji iskorištavaju njihov interes i igru da bi stimulirali daljnje razmišljanje i učenje. Pružajući djeci prilike za izravni kontakt s ljudima, materijalima i stvarnim živo­tom, odgajatelj potiče djetetov cjelovit razvoj.

Korak po korak kurikulum za jaslice

Kurikulum Programa Korak po korak za dojenčad i malu djecu uči odgajatelje o emo­cionalnom, socijalnom, spoznajnom, jezičnom i tjelesnom razvoju djece. Potiče odga­jatelje da slušaju, vode i pomažu djeci shvatiti svijet oko sebe. Pokazuje odgajateljima

12

POU KORAK PO KORAK

kako stvoriti okruženje za učenje koje je i toplo i primamljivo i čisto, i sigurno. Naglašava potrebu ostvarenja odnosa ljubavi, povjerenja i poštovanja između odgajatelja, djeteta i obitelji.

Terminologija

U ovom priručniku pojam malo dijete, koji znači dijete od rođenja do navršene treće godine života, podijeljen je u tri podpojma, radi jednostavnijeg snalaženja u tekstu:

- dojenčad - najraniji mjeseci (od rođenja do 8 mjeseci) - puzači i gegavci - djeca koja puze i prohodavaju (od 8 do 18 mjeseci) - djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci) - mala djeca - puzači, gegavci i djeca jasličke dobi.

Odrasle osobe koje rade s dojenčadi i malom djecom imaju različite uloge. Te su osobe učitelji, budući da uče djecu; oni su i odgajatelji, jer stavljaju naglasak na emocionalnu povezanost koja se razvija između djece i odraslih te njegovatelji, s obzirom na tjelesni vid posla (hranjenje, mijenjanje pelena i si.). Oni su i "djelatnici", što više naglašava nji­hov odnos prema programu nego rad s djecom. U ovom ćemo priručniku upotrebljavati naziv odgajatelj.

13

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

DRUGI DIO - KORAK PO KORAK KAO METODIČKI PRISTUP

2. POGLAVLJE

RAZVOJ DJECE OD ROĐENJA DO TREĆE GODINE ŽIVOTA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

RAZVOJ DJECE OD ROĐENJA DO TREĆE GODINE ŽIVOTA

Uproteklih 30 godina naše je znanje o razvoju vrlo male djece nevjerojatno

poraslo. Mnogo se saznalo o tome koli­ko mogu učiniti novorođena djeca već u najranijim danima i tjednima i o njihovoj kompetenciji u toj najranijoj dobi. Već prvog mjeseca svog života dojenčad je osjetljiva na poticaje iz svog okruženja. Na njihov se razvoj može u velikoj mjeri utjecati, jer on ovisi o skrbi koju primaju. Od trenutka svog rođenja djeca su osje­ćajna i društvena bića koja odmah uče o svijetu koji ih okružuje. Ona odmah po­činju učiti je li njihovo okruženje dobro­ćudno i puno podrške ili je frustrirajuće, neljubazno i zastrašujuće.

U ovom poglavlju dajemo pregled nekih važnijih otkrića dobivenih znanstvenim istraživanjem na temu sposobnosti i ra­njivosti djece od 0 do 3 godine. Bit će riječi o njihovom prenatalnom razvoju, razvoju mozga, utjecaju pravilne pre­hrane i dojenju, osjetilno-motoričkom razvoju, razvoju govora i jezika, razvoju privrženosti, međusobnom odnosu razli­čitih područja razvoja, razvoju svijesti o samome sebi, individualnim razlikama u dječjem temperamentu i značenju kultu­rološke raznolikosti.

Prenatalni razvoj

Budući da okruženje utječe na djecu i prije njihova rođenja, odgajatelji bi trebali posjedovati osnovno znanje o najnovijim istraživanjima o prenatalnom razvoju dje­teta. Tek će tada biti u mogućnosti ono što znaju prenijeti roditeljima koji pono­vno očekuju ili će tek očekivati sljedeće dijete, i shvatiti neke moguće uzroke problema koje su eventualno uočili kod neke djece o kojoj brinu.

Znamo da se dijete koje je dobro hra­njeno u maternici rađa sa 100 milijardi

živčanih stanica ili neurona, povezanih kombinacijama čiji se broj može mjeriti s brojem zvijezda u svemiru (NACIONALNA AKADEMIJA ZNANOSTI, 1995). Budući da se neuroni ne razvijaju poslije rođenja, oni s kojima se dijete rađa jedini su koje će to dijete ikada imati. Dijete je u materni­ci kontinuirano bilo izloženo majčinom govoru, jer zvukovi i ritam govora putuju kralješnicom. Drugim riječima, novoro­đenče već razlikuje određene zvukove i prepoznaje i preferira majčin glas od glasova stranaca (JUSCZYK, R I OSTALI, 1993.).

Medicinska istraživanja potvrđuju da uravnotežena i hranjiva majčina prehrana tijekom trudnoće ima pozitivan i trajan utjecaj na razvoj fetusa, a osobito njego­va mozga (Rizzo i OSTALI, 1997.). Isto tako, postoji sve više dokaza koji ukazuju na štetne utjecaje majčine izloženosti olo­vu, dimu, alkoholu ili drugome tijekom trudnoće ili dojenja na fetus (NEEDLEMAN I OSTALI, 1990.; OLSON i OSTALI, 1992.; CHA-SNOFF i OSTALI, 1992.; ZUCKERMAN I BROWN, 1993.; MAYES i OSTALI, 1996.; STEISSGUTH I OSTALI, 1989.). Izloženost olovu može ka­snije kod djeteta uzrokovati mentalnu re-tardiranost. Djeca roditelja pušača imaju u prosjeku manju porođajnu težinu i niže spoznajne sposobnosti od one čiji rodi­telji ne puše. Kokain i heroin imaju ne­gativne utjecaje na sposobnosti djeteta i povezani su s problemima u ponašanju, kao što je npr. nedostatak koncentracije, što izravno utječe na učenje. Alkoholni sindrom kod fetusa (FAS), jedan od naj-pomnije proučavanih utjecaja toksičnosti u maternici, mijenja obilježja lica i uzroku­je mentalnu retardaciju. No, na svako di­jete dijagnosticirano kao FAS - beba, do­lazi mnogo, mnogo više one djece koja su, možda manje upadljivo, no jednako značajno, obilježena za cijeli život.

17

POU KORAK PO KORAK

Najtragičniji aspekt svega ovdje spomenutog jest da se sve to moglo spriječiti, odnosno izbjeći. Druga istraživanja pokazuju da ozbiljni emocionalni stres buduće majke smanjuje neu-robihevioralni razvoj fetusa. Majčino izlučivanje kortizola, hormona stresa, prenosi se na fetus i utječe na razvoj njegova mozga (Di PIETRO, 1997.).

Razvoj mozga u ranim godinama

Znanstvenici su došli i do velikih otkrića na području razvoja mozga dojenčeta. Kako se ljudska bića rađaju prije no što se njihov živčani sustav u potpunosti razvio, njihovo neurološko sazrijevanje podliježe uplivu okoline nakon rođenja (GREENOUGH, 1987.).

Kako je mozak "ožičen"

Od rođenja djeteta do njegovih 9 mjeseci života stvara se 950 bilijuna novih veza, sina-psa, između 100 milijardi moždanih stanica ili neurona, postojećih u trenutku rođenja (HUTTENLOCHER, 1994.).

Tijekom tog razdoblja mozak postaje jedan nevjerojatno učinkovit stroj za učenje, za­hvaljujući mijelinizaciji živčanih stanica, kanaliziranju ili "reduciranju" mozga i organiza­ciji sinaptičkih veza kroz koje putuju električni impulsi. Mijelinizacija živčanih stanica je vrlo važna, budući da mijelinska ovojnica razdvaja živ­ce i povećava brzinu kojom električni impulsi putuju iz neurona u neuron, povezujući tako jedan dio mozga s drugim. Nova tehnologija - termografija emisije pozitrona (PET) ili slikoviti prikaz magnetske re­zonance (MRI) omogućila je promatranje rada mozga i spoznaju o tome koji su dijelovi aktivirani u određenim vrstama ponašanja i kako su ti dijelovi električno međusobno povezani (CHUGANI I OSTALI, 1987.). Istraživanje koje je ova tehnologija omogućila poka­zuje da se u tim najranijim mjesecima odvijaju dva procesa: mozak prolazi kroz fazu nevjerojatnog kanaliziranja ili reduciranja, u kojem se odbacuju nekorisne veze a oja­čavaju one korisne (HUTTENLOCHER, 1994.). Istovremeno, sinaptičke veze postaju bolje organizirane.

Učinkovitost procesa kanaliziranja može se ilustrirati primjerom jednog japanskog dje­teta koje je u dobi od tri mjeseca imalo sposobnost razlikovanja glasova "r" i " I " između nekoliko stotina zvukova. Nakon nekoliko mjeseci, dijete više nije moglo tako lako razli­kovati te glasove, jer u japanskom jeziku ne postoji razlika između "r" i " I " . Kako dijete sve više uči o svome okruženju, u svom mozgu ono počinje uredno slagati uzorke povezivanja. Do tog povezivanja neće doći ukoliko djetetu ništa ne znače. Do njih će doći pod uvjetom da se nadograđuju na prethodne djetetove spoznaje. Svi smo iskusili fenomen spominjanja neke osobe prvi put, a onda smo to ime ponavljano čuli nekoliko sljedećih dana. Napravljena je veza na koju naš mozak može početi nadgra­dnju. Na isti način, kako se neuronske veze reduciraju s 950 na 500 bilijuna, djetetov mozak postaje učinkovitiji i omogućuje djetetu da razumije i reagira na svijet oko sebe. Učitelji i odgajatelji imaju ovdje vrlo važnu ulogu, budući da trebaju osigurati dobro or­ganizirano i djetetu razumljivo okruženje koje će pridonijeti učinkovitosti rada mozga.

18

POU KORAK PO KORAK

Kemija mozga

Naše znanje o kemijskim procesima u mozgu, uključujući i to kako kemikalije pospje­šuju ili djeluju na sinaptičku transmisiju informacije iz jednog neurona u drugi, sve je veće, zahvaljujući nekim najnovijim istraživanjima. Djeca s visokom razinom kronične tjeskobe u pravilu izlučuju velike količine kortizola, hormona stresa, koji negativno djeluje na njihovu spoznajnu sposobnost i imunološki sustav (MCEWEN i ostali, 1992.; GUNNAR i OSTALI, 1996.). Drugim riječima, djeca koja doživljavaju visoku razinu stresa u vrlo ranoj dobi mogu kasnije intelektualno i emocionalno biti oštećena. To se pokazuje točnim osobito tamo gdje je izostao odnos koji djetetu ulijeva sigurnost (NACHMIAS I OSTA­LI, 1996.; GUNNAR i OSTALI, 1996.).

Utjecaji odgovarajuće prehrane i dojenja

Zdrav razvoj mozga malog djeteta ovisi o zdravoj i uravnoteženoj prehrani. U prošlosti se vjerovalo da je bjelančevina hranjivi sastojak ključan za zdrav razvoj. Međutim, najno­vija istraživanja pokazuju da određeni mikronutrijenti - željezo, jod i cink imaju također vrlo veliku ulogu u zdravom razvoju mozga (POLLITTI OSTALI, 1996.). Isto je tako utvrđeno da neadekvatna prehrana fetusa ima izravan negativni utjecaj na kasniji spoznajni ra­zvoj djeteta. Danas znamo da neadekvatna prehrana fetusa vodi k letargiji, umanjenom interesu malog djeteta za svijet oko sebe. Djetetu koje ne pokazuje interes za predmete i osobe oko sebe vjerojatno će se pružati manja povratna informacija, što će kumulati­vno, izravno i neizravno, imati negativne posljedice na njegov spoznajni razvoj (ESPINOSA I OSTALI, 1992.). Slaba i neadekvatna prehrana smanjuje i djetetovu otpornost na bolesti (CHEN, 1983.).

Dojenje štiti malo dijete od bolesti, budući da se majčina antitijela prenose njezinim mlije­kom. Čini se da dojenje smanjuje i rizik od kroničnih bolesti (CUNNINGHAM I OSTALI, 1991.). Dojenje se isto tako usko povezuje s uspješnim razvojem djeteta. Jedna je novija studija pokazala da prerano rođene bebe hranjene bočicom s majčinim mlijekom postižu bolje rezultate na testovima kojima se prati razvoj djeteta od prerano rođene djece hranjene umjetnom hranom (LUCAS, 1992.). Druga istraživanja koja potvrđuju jaku povezanost između dojenja i pozitivnih razvojnih rezultata pokazuju da različiti čimbenici, kao što su prihod obitelji i razina majčinog obrazovanja, također imaju upliva na te rezultate.

Z A Š T O J E D O J E N J E D O B R O ?

1. štiti malo dijete od bolesti 2. smanjuje rizik od kroničnih bolesti 3. djeluje na uspješan razvoj djeteta

Osjetilno-motorički razvoj

Veliki broj studija o dječjem osjetilno-motoričkom razvoju nadovezuje se na teorijsku podlogu koju je razvio Jean Piaget prije više od trideset godina. Piaget je došao do zaključka da su djeca do dvije godine starosti u "osjetilno-motoričkoj fazi" razvoja. Ponavljanjem kretnji, pomicanjem predmeta, slaganjem predmeta u različitim kombi­nacijama i neprekidnim provjeravanjem njihovih oblika i sastava, djeca počinju otkrivati osnovne odnose između instrumenta i predmeta, značenja i rezultata. Ponašaju se kao "mali znanstvenici", često pokazujući nevjerojatno veliku odlučnost da stvari isprobaju na različite načine (PIAGET, 1951.) ili da ponavljaju jednu te istu jednostavnu radnju toliko dugo dok je ne svladaju (YARROW, 1981.; BUSCH-ROSSNAGEL, 1997.).

Piaget je pažljivim promatranjem djece otkrio spoznajnu osnovu egocentrizma malog djeteta. Malo dijete nije u stanju shvatiti tuđe gledište (PIAGET, 1951.). Za ovu dob nije karakteristično ni prirodno dijeliti stvari i naizmjence djelovati. No, to ne znači da djeca jasličke dobi ne počinju već u ovoj dobi razvijati suosjećajnost, kažu najnovija istraživa-

19

POU KORAK PO KORAK

nja (ZAHN-WAXLER I RADKE-YARROW, 1 9 8 2 . ) , iako se čini da su u ovoj fazi emocionalne veze važnije od spoznajnog razumijevanja tuđih gledišta. Piagetovo istraživanje je objasnilo i fenomen dječje nelagode u prisustvu nepoznatih osoba. On je zaključio da djeca jasličke dobi jednostavno ne mogu razumjeti da su pre­dmeti stalni te da postoje i onda kad ih dijete ne vidi. Kad se dvanaestomjesečno dijete uznemiri kad mu majka iziđe iz vidokruga, to može biti zbog toga što je možda dovoljno staro da svoju majku prepoznaje među drugima, ali je isto tako nedovoljno staro da shvati da njegova majka postoji i kad je ono ne vidi. Nepoznata osoba na majčinom mjestu podsjeća dijete da njemu poznato, drago lice majke nije prisutno.

R O D I T E L J I I SVE D R U G E O D R A S L E O S O B E S U P O S R E D N I C I I Z M E Đ U DJETETA I SVIJETA K O J I G A O K R U Ž U J E :

1. Usmjerava­ju djetetovu pažnju. 2. Usredoto­čuju se na ono što je već pri­vuklo djetetovu pažnju. 3. Zadržava­ju djetetovu pažnju. 4. Potenciraju interes djeteta za određeni predmet ili iskustvo. 5. Povezuju djetetovu spo­znaju s kon­tekstom koji ono razumije.

KLEIN, 1996.

Razvoj govora i jezika

Mnogo od onoga što smo naučili u posljednjih trideset godina o razvoju dječjeg govora diljem svijeta ukazuje na potrebu da se djeci govori što češće i to jezikom kojeg djeca čuju kod kuće. Novorođena djeca svjesna su razlike u zvukovima i glasovima (EIMAS I OSTALI, 1971 . ; BRAZELTONICRAMER, 1 9 9 0 . ) . Oni koji brinu o djeci toj bi djeci trebali od prvog dana govoriti, i to mnogo prije no što će djeca i sama progovoriti. Najnovija istraživanja pokazuju da odgajatelji diljem svijeta govore jezikom koji se naziva "majčinskim", što znači sporo, razgovijetno, pažljivo usmjereno i visokim glasom (FERNALD I OSTALI, 1 9 8 9 . ) . Drugi su istraživači otkrili da bebe mogu otkriti gdje riječi, čak i one njima nepoznate, počinju, a gdje završavaju u jeziku kojeg slušaju (SAFFRAN I OSTALI, 1 9 9 6 . ) .

Pomoću tzv. Split Screen istraživanja interakcije može se odrediti stupanj komuniciranja između djeteta i majke prilikom međusobnog gukanja i "majčinskog" govora. Ukoliko komunikacija biva prekinuta, dijete postaje uznemireno i rastuženo te pokušava pono­vno animirati odgajatelja i uspostaviti komunikaciju (BRAZELTON I OSTALI, 1 9 7 5 . ) . Istraživa­nje pokazuje da se očevi svojom djecom bave bitno drukčije od majki. Majke su obično nježne i umirujuće, što pokazuju i svojim glasom i držanjem djeteta. Očevi su skloniji grubljoj i naglijoj igri, u čemu djeca također uživaju (YOGMAN I OSTALI, 1 9 8 2 . ) .

Mnogobrojna novija istraživanja na temu dječjeg razvoja jezika i govora nadograđuju se na radove još jednog pionira na području razvoja u ranom djetinjstvu, L. S. Wgot-skog. Vygotsky i istraživači poslije njega su dokazali na koji način odrasli osiguravaju elaborirani sukus onoga što dijete radi ili je nedavno radilo, osiguravajući time jezičnu podlogu za svako sadašnje ili nedavno djelovanje (VYGOTSKY, 1934 . ; NELSON, 1 9 9 6 . ) . Ova vrsta "elaboracije" će kasnije, kad dijete i odrasla osoba zajedno počnu stvarati priču o tome što su radili ili što rade, postati "kolaboracija", što će pomoći da to djelovanje nađe svoje mjesto u djetetovom razumijevanju i sjećanju. Na taj način roditelji i druge odrasle osobe djeluju kao posrednici - oni posreduju kod iskustava male djece, budu­ći da ( 1 ) usmjeravaju djetetovu pažnju (ili se usredotočuju na ono što je već privuklo djetetovu pažnju); (2) zadržavaju tu djetetovu pažnju, potencirajući interes djeteta za određeni predmet ili iskustvo; i (3) povezuju spoznaju o novom predmetu ili iskustvu s kontekstom koje za dijete ima smisla (KLEIN, 1 9 9 6 . ) .

Čitanje malom djetetu nalikuje ovom netom opisanom posredovanju. Čitanje bi trebala biti suradnička aktivnost u kojoj odrasla osoba čita ne djetetu već s djetetom. Nije uvijek potrebno ili dovoljno knjigu pročitati od početka do kraja; odrasla osoba može proširiti djetetov rječnik i sadržaj knjige potičući konverzaciju o onome što se čita, pa će zajedno uživati u toplini zajedničkog djelovanja (WHITEHURSTI OSTALI, 1988 . ; MORISSET, 1 9 9 1 . ) .

2 0

POU KORAK PO KORAK

Razvoj privrženosti

Razvoj osnovnog povjerenja predstavlja temelj na kojem počiva svaki zdravi psihološki razvoj. Radi se o povjerenju da će hrana doći, da će djetetove potrebe biti zadovoljene, da će mu biti pružena toplina i ljubav, da se na odrasle može osloniti (ERIKSON, 1950.). Iz ovog osnovnog povjerenja proizlazi djetetova povezanost s roditeljima i ostalim osoba­ma koje o njemu vode brigu. U proteklih trideset godina istraživači su došli do značajnih otkrića glede razvoja i napredovanja "privrženosti" kod dojenčadi i male djece. Otkrive­no je da se mjerenjem dječje reakcije kad nakratko budu ostavljena sama ili s dobroću­dnom nepoznatom osobom i one kad se majka ili odgajatelj vrate, može zaključiti jesu 11 djeca sigurno ili nesigurno privržena majci ili odgajatelju. Na širokom uzorku male djece diljem svijeta ispitivanjem se zaključilo da je većina djece sigurno privržena; manji je broj djece klasificirane kao tjeskobno/izbjegavajuće ili koja pružaju otpor primarnom odgajatelju odnosno majci. Istraživači su otkrili i visoki stupanj korelacije između privrženosti i osjetljivosti i reakcije odgajatelja u različitim kulturama (AINSWORTH, 1967.; STROUFE I WATERS, 1977.). Djeca od 12 mjeseci klasificirana kao "sigurno privržena" praćena su do njihova polaska u školu, i u tom se razdoblju vidjelo da pokazuju napredak na polju spoznajnog, društvenog i emocionalnog razvoja (ERIKSON I PIANTA, 1989.). Međutim, istraživači se još uvijek ne mogu složiti oko tri važna pitanja povezana s fenomenom privrženosti (Fox, 1997.), a t o su:

- Na koji način temperament djeteta utječe na ovu klasifikaciju? - Je li to univerzalni fenomen koji vrijedi za svu djecu, bez obzira kojoj kulturi

pripadala? - Jesu li značajne korelacije između rane povezanosti i kasnijih osobina djeteta? Vrijeme i buduća istraživanja pokazat će kako se kasnije ponašanje djeteta može obja­sniti pomoću stupnja privrženosti u njegovoj najranijoj dobi.

Znanstvenici se još uvijek ne mogu složiti oko tri važna pitanja povezana s fenomenom privrženosti, a to su:

- Na koji način temperament djeteta utječe na klasifikaciju privrženosti? - Je lito univerzalni fenomen koji vrijedi za svu djecu, bez obzira kojoj kulturi pripadala? - Jesu li to­čne korelacije između rane povezanosti i kasnijih zna­čajki?

Vrijeme i buduća istraži­vanja pokazat će kako se kasnije pona­šanje djeteta može objasniti pomoću stupnja pri­vrženosti u njegovoj najra­nijoj dobi. (Fox, 1997.)

21

POU KORAK PO KORAK

Međusobna povezanost područja razvoja

Kod male se djece razvijanje na društvenom, emocionalnom, tjelesnom i spoznajnom polju ne javlja izolirano jedno od drugoga. Npr. beba koja puže će, prije no što pokuša učiniti nešto teže ili rizično, pogledati izraz na majčinom licu. Ukoliko majčino lice izra­žava zadovoljstvo, dijete će nastaviti, a ako je majčin izraz zabrinut, dijete će stati. To se zove "socijalno druženje" (KLINNERTI DRUGI, 1986.). Isto će tako djeca mnogo više istraži­vati budu li osjećala da imaju tzv. "sigurnu bazu", odnosno jednu odanu osobu kojoj se uvijek mogu vratiti (LIEBERMAN, 1993.). Mala se djeca intenzivno fokusiraju na lice voljene majke i to iz spoznajnih i emocionalnih razloga. Lice je vjerojatno djetetovo prvo isku­stvo s nečim što se stalno mijenja, a ipak uvijek ostaje isto (STERN, 1985.). Igra skrivača i pronalaženja ima visoki emocionalni i spoznajni naboj za malo dijete (LIEBERMAN, 1993.). Nažalost, dijete koje ne osjeća nikakvu emocionalnu vezu, moglo bi jednostavno pre­stati jesti i - umrijeti (DROTAR I OSTALI, 1994.).

Svijest o samome sebi

Rastući, djeca jasličke dobi postaju privržena svojim rodi­teljima i drugim odraslim oso­bama značajnim u njihovom životu, počinju se "prepoznava­ti" i razvijati smisao sebe samih. Dojenčad i djeca jasličke dobi počinju učiti tko su zapravo. Od sedam do devet mjeseci djeca počinju demonstrirati svoja očekivanja prema sebi i prema drugima (LEWIS I OSTALI, 1989.). Do druge godine života već će početi otkrivati svoju zasebnost i iskazivati svoje individualne želje (ERIKSON, 1950.; MAHLER I OSTALI, 1975.). Međutim "djelatni model" samog sebe je vrlo kr­hak. Na njega se može tako lako utjecati i to reakcijom drugih i načinom ponašanja drugih oso­ba, a oštar nesklad u tim oče­kivanjima može ugroziti proces "individualizacije" (LALLY 1995.). No, ukoliko su djeca ohrabriva­na i podržana od strane rodite­lja punih ljubavi i pažnje, ona će do svoje treće godine izgraditi model onoga što od sebe i od drugih očekuju.

22

POU KORAK PO KORAK

Individualne razlike u dječjem temperamentu

Istraživanja u prvoj polovici 20. stoljeća bavila su se općim značajkama "normalnog" razvoja. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća laboratorijska i klinička istraživanja ba­vila su se širokim rasponom normalnih varijacija dječjeg razvoja. Jedno od područja u kojem su varijacije najjasnije definirane je temperament - urođene individualne razlike u reagiranju djeteta. THOMAS i CHESS (1977.) su uspjeli dokumentirati devet varijacija temperamenta:

- razina aktivnosti

- pravilnost i nepravilnost bioloških ritmova

- stupanj ugode u novim situacijama

- prilagodljivost

- raspoloženje

- intenzitet reakcije

- prag osjetljivosti

- koncentracija/gubitak koncentracije

- upornost/pažnja.

Istraživači ispituju fiziološke temelje za te razlike u ponašanju. Na primjer, individualne razlike u razini kortizola prilikom reakcija djece na nepoznate situacije znatno variraju od jednog do drugog djeteta, a imaju trend takvima ostati tijekom čitavog životnog ciklusa (KAGAN I OSTALI, 1987.). Čini se da počinjemo shvaćati da reakcija jednog djeteta može biti intenzivnija od reakcije nekog drugog djeteta u istoj situaciji. Ono što jedno dijete doživljava stimulirajućim, drugom će se djetetu to činiti pretjeranim. Ono što je jednom djetetu zanimljivo, drugo će možda zaplašiti. Odgajatelji i osobe koje brinu o djeci mora­ju voditi računa o temperamentu svakog djeteta, kako bi bili sigurni da od nespremnog djeteta ne traže previše. Istovremeno, oni ne bi smjeli ignorirati dijete koje se čini fleksi­bilno i koje je u stanju zabaviti se.

Značaj raznolikosti kultura

Svijest o samome sebi počela se manifestirati ne samo kao osobni fenomen, već i kao kulturno i etničko "ja". Kulturno "ja" očituje se u jeziku, regionalnom dijalektu ili intonaci­ji, uobičajenoj hrani, svakodnevnoj rutini, stavovima, vrijednostima i načinima bavljenja bebama (PHILLIPS, 1988.; CHANG & PULIDO, 1994.) Kultura je postala "nevidljivi nastavni plan i program koji oblikuje djetetovo najranije doživljavanje sebe i društva" (MILLER, 1989.). Očito, od dječjeg vrtića ili od jaslica ne može se očekivati da budu preslika dje­tetove obiteljske situacije, no važno je preslikati što je moguće više ono na što je dijete naviklo u svojem domu. Odgajatelji moraju biti upoznati s različitim tradicijama obitelji, poštivati te različite tradicije i u svoju rutinu ukomponirati neke od tih kulturnih tradicija.

Zaključak

U ovom smo poglavlju dali kratak prikaz nekih istraživanja razvoja dojenčadi i male djece u proteklih trideset godina. Prikaz će nam poslužiti kao podloga za ono o čemu će biti riječi u sljedećim poglavljima. Za one koji bi se željeli pomnije upoznati sa spo­menutim istraživanjima, na kraju ove knjige nalazi se popis stručne literature koja bi ih mogla zanimati.

23

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

DRUGI DIO • KORAK PO KORAK KAO METODIČKI PRISTUP

3. POGLAVLJE DOJENČAD I MALA DJECA U SVOJIM OBITELJIMA I NEPOSREDNOM OKRUŽENJU

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

DOJENCAD I MALA DJECA U SVOJIM OBITELJIMA I NEPOSREDNOM OKRUŽENJU

Već se stoljećima zna da je obitelj najvažniji čimbenik u životu djeteta i zato su joj po­trebni podrška i pomoć pri odgoju djece. Jaslice i dječji vrtići su jedan od oblika te

pomoći. Ovo poglavlje govori o nekim najnovijim istraživanjima o tome kako čimbenici koji izravno utječu na roditelje često imaju neizravan utjecaj na budući razvoj dojenčadi i male djece. Radi se o istraživanju na području sociologije, epidemiologije i razvojne psihologije.

Rizični čimbenici i zaštitni čimbenici

Većina djece je rođena s unutarnjim sposobnostima koje im, u kombinaciji s "poma­gačima" iz vanjskog okruženja, pomažu da podignu zaštitni oklop koji će ih štititi od stresova koje donosi život. Na primjer, fleksibilno dijete rođeno u obitelji s podnošljivim stresovima, u obitelji koja ga voli i brine o njemu, akumulirat će niz zaštitnih čimbenika koji će mu kasnije dobro doći. Međutim, ako je dijete rođeno prerano, ako je preosje­tljivo na buku, boje ili dodir, ako se nalazi u bučnom i kaotičnom okruženju i ako ga njegovi roditelji, koji nemaju iskustva niti im tko pomaže u odgoju djeteta, odluče ostaviti na miru kako ga ne bi dodatno uznemirivali, ono će u sebi akumulirati niz rizičnih čim­benika koji će ga staviti u trajno nepovoljan položaj (GREENSPAN I WEIDER, 1993.; RUTTER, 1979.; SAMEROFF I OSTALI, 1987.; BECKWITH, 1990.).

Ka koji način novorođenče utječe na svoju obitelj i zajednicu

Dolazak novorođenčeta u kuću je uzbudljiv događaj, često popraćen nuđenjem pomoći od strane članova šire obitelji ili susjeda. Svima nam je poznato kako šira obitelj i za-

Nakon dolaska nove bebe u obitelj očevi mogu odigrati važnu ulogu pomažući majci pri smanjenju stresa i pružajući nesebičnu potporu.

27

POU KORAK PO KORAK

jednica, u što ubrajamo rođake, susjede, prijatelje, crkvu, društvene klubove, sportske klubove i suradnike s posla i si., mogu biti od velike pomoći obiteljima s novorođenče-tom (DUNST i TRIVETTE, 1990.; WEISSBOURD, 1996.).

No, koliko god divne bile, nove bebe svoju obitelj dovode u stanje stresa. Prekinute su svakodnevne rutine, očevi i starija djeca dolaze u drugi plan, nitko u kući ne spava dovoljno ili kontinuirano. Majka se može osjećati nekompetentnom, a njezina majka ili svekrva će je možda zatrpati s više savjeta nego što ih je ona spremna čuti. Majka će možda privremeno pasti i u depresiju. Na sreću, očevi ovdje mogu odigrati važnu ulogu, pomažući majci da smanji svoj stres i pružajući podršku jakom osjećaju povezanosti između majke i novorođenčeta (BELSKYI ISABELLA, 1988.; PRUETT, 1987.).

Pri organiziranoj skrbi o djeci ključna je kvaliteta. Ona podrazumije­va adekvatnu veličinu grupe, pravilan omjer djece i odgajatelja, kvalifikacije odgajatelja i odgovarajuće uvjete.

Na koji način djeca i obitelji utječu jedni na druge

Godinama je uvriježeno mišljenje da odrasli i okruženje utječu na razvoj dojenčadi i male djece. No, valja u obzir uzeti i najnovija istraživanja o tome na koji način bebe utječu na svoje obitelji. Istraživači su otkrili postojanje značajnog recipročnog utjecaja između djece i obitelji. Na primjer, dijete prema kojem se odnose s toplinom i osjećajno-šću u pravilu razvija niz pozitivnih ponašanja koja, zauzvrat, rezultiraju dodatnim toplim i osjećajnim odnosom i podrškom osoba koje o njemu brinu, itd. (STERN, 1985.). U stvari, neobično napredno dijete može potaknuti neobičnu količinu interesa i podrške odraslih samo zbog toga što se djetetove reakcije sviđaju odraslima i što oni u tome uživaju (WERNER, 1982.). Nasuprot tome, neobično nemirna beba ili agresivno malo dijete može isprovocirati negativne reakcije odraslih, što će, opet, izazvati dodatan nemir ili agresi­vne oblike ponašanja kod djeteta (SAMEROFF I FIESSE, 1990.).

28

POU KORAK PO KORAK

Na koji način obiteljski prihodi utječu na djetetov razvoj

Obitelji koje si mogu omogućiti da svoje dijete kvalitetno hrane, da mu pruže igračke i knjige, koje se igraju s njime i čitaju mu i koje su u stanju svladavati svakodnevne stresne situacije, pozitivno utječu na dječji razvoj. Kad je obiteljski prihod neadekvatan i kad je dijete lišeno onoga što mu treba, zdrav djetetov razvoj će češće dolaziti u pi­tanje (DUNCAN i OSTALI, 1994.; HALPERN, 1993.). Jedno posebno dramatično istraživanje pokazalo je koliki je utjecaj siromaštva na razvoj djeteta. Ispitivači su svoj rad temeljili na velikom uzorku američke djece čiji je obiteljski prihod tijekom velike ekonomske krize 1930-ih godina dramatično pao na jednu trećinu prijašnje razine i dobivene rezultate usporedili s djecom u obiteljima čiji je prihod ostao stabilan.

Promjena, čini se, nije utjecala na djecu koja su u doba istraživanja bila tinejdžeri. No, djeca koja su u to doba bila mlađa od šest godina, bila su ozbiljno pogođena tim padom prihoda, u usporedbi s djecom čiji obiteljski prihod nije pao. Čak su i njihova djeca imala slabije rezultate od djece onih vršnjaka čiji se obiteljski pri­hod nije smanjio (ELDER, 1974.).

Na koji način jaslice i dječji vrtići utječu na razvoj djece

Do sada smo govorili o čimbenicima koji utječu na obitelji dojenčadi i male djece. Jasli­ce i dječji vrtići jesu jedan od oblika pomoći obiteljima, no one utječu i na razvoj male djece. Novija istraživanja o utjecajima grupnog organiziranja dojenčadi i male djece u SAD pokazuju da kvalitetni programi organizirane skrbi za djecu ove dobi pokazuju vrlo po­zitivne učinke (HAYES I OSTALI, 1990.). Pod pojmom "kvaliteta" istraživači podrazumijevaju "postojano organiziranje skrbi o djeci od strane kvalificiranih, osjećajnih i motiviranih odgajatelja" (NCCIP, 1988.). Kvalitetna skrb o djeci ne miješa se u sigurnost povezanosti roditelja i djece. Naprotiv, ona na dijete ima dugotrajne spoznajne, društvene i emocio­nalne koristi, osobito ako se radi o djeci iz siromašnih obitelji (RAMEYI OSTALI, 1985.; LALLY I OSTALI, 1988.; CAUGHYI OSTALI, 1994.).

Ključna riječ je kvaliteta. Postoji nekoliko studija o tome što se smatra kvalitetno orga­niziranom skrbi o djeci, i sve se svode na isticanje čimbenika kao što su veličina grupe, omjer djece i odgajatelja i kvalifikacija odgajatelja, s naglaskom na boljim rezultatima djece prilikom standardiziranih mjerenja spoznajne razine, ako su ti uvjeti odgovarajući (RUOPP i OSTALI, 1979.; itd.). Jedno istraživanje provedeno na djeci u državi Floridi poka­zalo je impresivne promjene kod djetetovih spoznajnih sposobnosti nakon poboljšanja kvalitete programa (HOWES I OSTALI, 1995.). Vrsta ponuđene organizirane skrbi o djeci izravno utječe na djecu, ali i neizravno, kroz pomoć koju program pruža obiteljima glede njihove roditeljske uloge. Kvalitetno organizirana skrb o djeci vrijedna je investicija koja se isplati.

Ostali čimbenici koji utječu na razvoj djeteta

Još su dva čimbenika neobično važna za obitelji koje odgajaju novorođenčad i malu djecu. Prvi je stres koji je vezan uz zaposlenje roditelja, a drugi nasilje u zajednici. Oba čimbenika utječu na djecu, budući da oba izravno utječu na razinu stresa kod roditelja (GALINSKY i OSTALI, 1993.; OSOFSKY, 1997.).

Zaključak

Između djeteta, njegove obitelji, zajednice i djetetovih iskustava u jaslicama, odnosno dječjem vrtiću, po­stoji komple­ksan odnos. Kad je odnos jak, dijete profitira. No, od velike je važnosti i to da su programi za dojenčad i djecu

jasličke dobi visokokva­litetni, i baš o takvima ćemo govoriti u poglavljima koja slijede.

29

POU KORAK PO KORAK

KAKO UČE DOJENČAD I DJECA JASLIČKE DOBI

Dojenčad i djeca jasličke dobi neprestano uče. U emocionalnom smislu, od najranijih svojih dana djeca počinju učiti je li svijet koji ih okružuje brižno, pažljivo i zanimljivo mje­sto za život ili je neljubazno, nezainteresirano i zastrašujuće mjesto. Svoje će djelovanje početi prilagođavati toj svojoj viziji svijeta, kako bi to što se od njih očekuje i ono što oni očekuju od svijeta bilo u skladu. Ovaj je kontekst emocionalna podloga na kojoj se zasniva sva mudrost učenja. U spoznajnom i tjelesnom smislu, dojenčad i mala djeca su vrlo učinkoviti mali "strojevi za učenje", dizajnirani tako da upiju i klasificiraju informacije i znanje. Kao što smo opi­sali u 2. poglavlju, njihove moždane stanice prolaze kroz nevjerojatan proces "ožičenja", simultano organizirajući i reducirajući bilijune novonastalih veza. Čak i mozak dojenčeta ima sposobnost generaliziranja. Na primjer, dojenče može klasificirati zvukove u one "iste" i one "nove". Malo dijete zna da stolac kojeg nikada prije nije vidjelo pripada ka­tegoriji "stolaca". Dijete jasličke dobi može razvrstati predmete po boji ili veličini ili obliku prije no što može reći što su ti predmeti. Na neki način, malo dijete stekne sposobnost generaliziranja od jednog iskustva do sličnih iskustava. Još više zapanjuje da malo di­jete može naučiti da, kad vi govorite, "t i" znači ja, a "ja" znači ti, ali kad ja govorim, "t i" znači ti, a "ja" znači ja.

Sposobnosti dojenčadi i djece jasličke dobi za učenje su nevjerojatno velike, no samo ako su uvjeti odgovarajući. Kako bi se razvijala ta njihova velika sposobnost za učenje, malo dijete mora:

- biti spremno za učenje (ne smije biti pospano, umorno, gladno, bolesno ili tjeskobno),

- biti zainteresirano i usredotočeno na aktivnost koju obavlja, i - svojevoljno odabrati aktivnost kojom se bavi.

Mala djeca najbolje uče djelujući. Trebaju se igrati s onime na što su se usredotočila, isprobavati to na niz različitih načina, gurati, vući, lomiti, okretati, probati okus, itd. Budu­ći da dojenčad i djeca jasličke dobi uče istražujući, najbolji način da se potakne njihovo učenje jest da im se dopusti da vode igru, da se govori o onome što rade i da im se po­mogne da prošire ono što rade. Istovremeno, odgajatelji trebaju dojenčad i malu djecu izložiti nizu različitih iskustava koja će im pomoći da uče. Kad roditelji pitaju "Što ćete učiti naše dijete?", odgajatelji im mogu nabrojati različite aktivnosti i iskustva koja čine jedan dobro uravnoteženi kurikulum. Poglavlja od 4 do 9 preporučuju različite vježbe, aktivnosti, igračke i materijale, koji zajedno čine jedan dobro zaokružen kurikulum za dojenčad i malu djecu. U metodologiji usmjerenoj na dijete, sve aktivnosti proizlaze iz interesa, potreba i razvojnog stupnja djeteta. Ova se metodologija zasniva na uvjerenju da se niti jedno dijete ne smije prisiljavati na bilo kakvu aktivnost ili iskustvo.

Grupne aktivnosti nisu pogodne za djecu jasličke dobi, osobito ako je odgajatelj taj koji ih odabire. Na koji ćemo način, onda, omogućiti djeci niz različitih iskustava? Odgajatelj može odlučiti da će djeca ovoga tjedna "učiti" jednostavne oblike. On će jednostavno napraviti igračke od trokuta, kvadrata i pravokutnika, koje će djeca uzimati i u vlastitom

30

POU KORAK PO KORAK

tempu raditi s njima. Kad to djeca budu činila, odgajatelj će ih promatrati, hvaliti ih, čak predlagati kako bi se koji trokut mogao okrenuti da bi pristajao u odgovarajuću prazni­nu. On od djece ne traži da u ponedjeljak svladaju jednostavne likove. On samo poma­že u učenju, ne diktira ga. Djecu kroz kurikulum usmjeren na dojenčad i djecu jasličke dobi vodi njihov vlastiti interes.

U poglavlju 4 govori se o emocionalnom razvoju djece. Poglavlja od 5. do 8. govore o elementima kurikuluma usmjerenog na dijete koji promiče društveni, spoznajni, jezični i tjelesni razvoj djeteta. U 9. poglavlju su izneseni mnogobrojni načini kojima se svako­dnevne rutine mogu pretvoriti u prilike za učenje u emocionalno poticajnom kontekstu. Poglavlje br. 10 donosi prijedloge načina za sustavno promatranje dojenčadi i djece jasličke dobi od strane odgajatelja. I, na kraju, 11. poglavlje govori o tome kako bi odgajatelji i obitelji mogli udružiti snage u promicanju razvoja i učenja dojenčadi i djece jasličke dobi.

31

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KORAK PO KORAK KAO METODIČKI PRISTUP

4. POGLAVLJE POTICANJE EMOCIONALNOG RAZVOJA DJETETA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POTICANJE EMOCIONALNOG RAZVOJA DJETETA

Sasvim je jasno da načini kojima odgajatelji reagiraju na djecu mogu ili unaprijediti ili sputati emocionalni razvoj djeteta. Emocionalni razvoj djeteta je jednako važan

kao i spoznajni, tjelesni, društveni i jezični razvoj i zahtijeva visoku osjetljivost i podršku od strane roditelja i odgajatelja. U ovom poglavlju govorimo o ulozi emocija u djeteto­vu životu, o dječjem emocionalnom razvoju, o kvalitetama i ponašanjima odraslih koja potiču djetetov emocionalni razvoj, o ponašanjima odraslih koja bi mogla biti štetna po dječji emocionalni razvoj, o tome kako djeci govoriti o njihovim emocijama i kako im pomoći da izraze ono što osjećaju.

Uloga emocija u djetetovu životu

Mnoge se emocije kod djeteta počinju razvijati već u najranijoj dobi. Djeca vrlo rano saznaju što je radost i ljubav, ljutnja i frustracija, tuga i stid, strah i tjeskoba, povjerenje i zadovoljstvo, kao i što je ponos. Kao što će iz sljedećih primjera biti vidljivo, odgajatelji su tijekom dana izloženi nizu najrazličitijih dječjih emocija:

"Ku-ku", kaže odgajatelj, otkrivajući djetetu svoje lice iza svojih ruku koje su ga do malo prije skrivale. Beba se, uživajući, smije.

Dva se mala djeteta natežu oko drvene igračke. Njihova su lica crvena od ljutnje.

Malo dijete se rasplakalo kad mu se keks prepolovio u mlijeku.

Osamnaestomjesečno dijete se skriva iza majke dok ona razgovara s odgajateljem.

Ne postoje pravilne ni pogrešne emocije. Sve su one djetetu jednako važne.

POU KORAK PO KORAK

Kod male djece emocionalne reakcije se brzo izmjenjuju, to je tipično za razvoj.

"Osjećaji sigurnosti i povjerenja razvijaju se iz odnosa s drugima. Dojenčad ih ne može ra­zviti sama od sebe. Ti će se osjećaji razviti iz načina na koji se ljudi odnose prema dojenčetu... Dvije su stvari koje odrasle osobe moraju u ovoj fazi učiniti: odmah odgovoriti na djeteto­ve signale uznemirenosti i neprestano reagirati na bilo kakve signale koji ukazuju na uznemirenost, potrebu ili za­dovoljstvo. " (WILSON I OSTALI, 1995.)

Ne postoje pravilni i pogrešni osjećaji. Sve su emocije za djetetov život jednako važne. Emocije djeci, ali i odgajateljima, pružaju informaciju o djetetovu napretku. Pozitivni osjećaji poput sreće i povjerenja djeci daju osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Te emocije djeci kažu da je svijet dobar i potiču ih da ponove ugodna iskustva. Negativne emoci­je signaliziraju opasnost i nezadovoljstvo. Djeca postaju svjesna da nešto nije u redu. Ljutnja potiče djecu da se suprotstave preprekama na svojem putu. Tuga djeci pruža priliku da se u miru i polako prilagode nekom gubitku ili razočaranju. Strah ih nagoni da se zaštite. Ljubav im govori da su voljeni, vrijedni i sposobni. Budući da iz svake emocije dijete nešto nauči, odrasli se moraju zajedničkim snagama potruditi da djetetu pomognu da razumije svoje emocije, da postane osjetljivije na osje­ćaje drugih i da pronađe učinkovite načine "nošenja" s različitim emocijama s kojima se suočava. Ovaj proces počinje u trenutku djetetovog rođenja i nastavlja se tijekom njegove pred­školske dobi. Prvi korak koji odgajatelji i roditelji trebaju poduzeti kako bi poticali djete­tov emocionalni razvoj, jest da nauče kako i kada se dječje emocije razvijaju.

Emocionalni razvoj djeteta

Emocionalni razvoj dojenčeta i malog djeteta karakterizira progresivna promjenjivost. Kad dva tjedna staru djevojčicu zaprepasti buka, ona će odskočiti, ne toliko iz straha, koliko je to refleksna reakcija na neočekivani događaj. Ona još nije razvila misaone pro­cese koji će joj objasniti ono što emocionalno doživljava. Djeca stara šest tjedana osje­ćaju istinsko zadovoljstvo; djeca od otprilike četiri mjeseca znaju osjetiti ljutnju; s 5 ili 7 mjeseci djeca mogu biti tužna, a u razdoblju od 6 do 9 mjeseci već znaju i što je strah. Ove osnovne emocije koje se javljaju u tako ranoj dobi vrlo su intenzivne, što objašnjava zbog čega dojenčad i djeca jasličke dobi imaju tako dramatične emocionalne reakcije. Do kraja djetetove treće godine ove će se osnovne emocije već prilično iznijansirati, pa će, na primjer, radost, jedna od osnovnih emocija, biti "specificirana" i dijete će razliko­vati osjećaje zadovoljstva, uzbuđenja ili užitka.

Još jedna značajka emocionalnog razvoja dojenčadi i male djece jest ta da se njihove emocionalne reakcije brzo izmjenjuju. Jedne minute dijete može vrištati "Ne!", dok će druge minute upuzati u vaše krilo, željno zagrljaja. Ovakve brze promjene i prelasci iz jednog emocionalnog stanja u drugo tipične su za ovu dječju dob. Od razdoblja dojenčeta do trećeg rođendana djeca prolaze kroz dvije vrlo važne emoci­onalne faze: razvijanje povjerenja i razvijanje autonomije. Svaka je faza okarakterizirana pozitivnim i negativnim krajnostima i središnjom emocionalnom zadaćom, a to je rješa­vanje konflikta do kojeg dolazi između ove dvije krajnosti, lako sva djeca doživljavaju i pozitivne i negativne aspekte svake od ovih faza, do zdravog emocionalnog razvoja doći će kad su njihova iskustva nabijena pretežno pozitivnim aspektom. Ove se faze međusobno nadograđuju - jedna faza predstavlja temelj druge.

Razvijanje povjerenja

U prvim mjesecima života dojenčad će razviti ili osnovni osjećaj sigurnosti i povjerenja, ili osjećaj beznađa i nesigurnosti koji vodi do nedostatka povjerenja. Ukoliko bebe u ovo doba ne razviju osjećaj povjerenja, to će im kasnije mnogo teže poći za rukom. Ključna uloga roditelja i odgajatelja bit će da osiguraju djetetu odnose i iskustva koja će mu, već kao dojenčetu, pomoći da razvije samopouzdanje, povjerenje u svijet i u ljude oko sebe.

36

POU KORAK PO KORAK

Djeca koja u ovoj fazi razviju pozitivan osjećaj povjerenja, naučit će sljedeće: Ja sam voljen i ovaj je svijet za mene siguran.

Razvijanje samostalnosti

U drugoj godini svoga života, djeca koja su već razvila jak osjećaj povjerenja počinju se razvijati dalje, težeći većoj samostalnosti. U ovoj je fazi temeljno pitanje je li dijete posta­lo samopouzdano i samovodeće biće ili je razvilo negativan osjećaj o svojoj vrijednosti. Autonomna djeca učinit će za sebe sve što mogu učiniti. Ona znaju i to da će se, iako slijede i razvijaju vlastite ideje, moći osloniti i na pomoć drugih. Pretjerano ovisna i nesa­mostalna djeca sumnjaju u vlastitu sposobnost kontroliranja svijeta oko sebe i oslanjaju se na druge, čekajući da drugi donesu odluke u njihovo ime.

Za djecu ove dobi je normalno da u kratko vrijeme mijenjaju svoje zavisno-nezavisne uloge te budu malo samostalna, malo ovisna. U jednom trenutku će željeti istraživati, dok će u drugom potražiti vaše naručje.

Kvalitete i ponašanja odraslih osoba koje potiču dječji emocionalni razvoj

Dječji emocionalni razvoj bit će unaprijeđen budu li djeca u odraslim osobama gledala izvor utjehe i ohrabrenja. Osobe koje brinu o maloj djeci će toj djeci, budu li im pružali toplinu, reagirali na njihove potrebe, budu li ih poštivali, promicali njihovo samopouzda­nje, suosjećanje, osjećaj prihvaćenosti i iskrenost, pružati emocionalnu potporu.

Kad dijete nauči da smije samostalno donositi odlu­ke, obavljati neke radnje samo i onako kako ono želi, postaje samo-puzdano.

1. Toplina u odnošenju

Toplina u odnošenju podrazumijeva pokazivanje interesa za djecu, prijateljski odnos prema njima i odgovaranje na njihove potrebe. Odrasle osobe koje prema djeci demon-

37

POU KORAK PO KORAK

DIJETE Z N A DA V A M J E D O N J E G A STALO KAD:

1. ste mu tjelesno na raspolaganju 2. ga nježno dodirujete 3. često očima komunicirate s njime 4. uvijek kad možete razgovarate s njim 5. nastojite biti u razini njegovih očiju

striraju toplinu, pomažu toj djeci da se osjećaju ugodno, podržano i cijenjeno. Da biste pokazali da vam je stalo i da biste zračili toplinom, trebali biste:

- tjelesno biti djetetu na raspolaganju, - nježno dodirivati dijete, - često ostvarivati kontakt očima, - razgovarati s djetetom u svakoj mogućoj prilici, - sagnuti se i biti u razini očiju malog djeteta.

2. Spremnost na reakciju

Kad odrasli na dječje potrebe reagiraju na predvidljiv i ljubazan način, djeca se osjećaju uglavnom sigurno i ugodno, i njihov je doživljaj svijeta optimističan. Spremnost odrasle osobe da neprestano i dosljedno reagira na djetetove potrebe pomoći će da se između djeteta i odrasle osobe uspostavi stabilan odnos, što je važan čimbenik napredovanja malog djeteta. Dosljednost u zbrinjavanju djeteta postići će se budu li određeni odga­jatelji zaduženi za određenu djecu i budu li se bavili njima tijekom cijelog dana. Kroz odnos koji se razvija svakodnevnim kontaktom između odgajatelja i djeteta, razvit će se dječji doživljaj svijeta kao sigurnog i predvidljivog mjesta za život. Odgajatelji bi trebali, kako bi demonstrirali svoju neprestanu spremnost reagiranja na dječje potrebe:

- Odmah reagirati na plač dojenčeta, i to tako da ga prime u svoj naručaj i zado­volje njegovu potrebu.

- Raspitati se kod roditelja ili drugih članova obitelji o djetetovoj dnevnoj rutini (na primjer, koji način umirivanja djeteta je najučinkovitiji, itd.).

- Naučiti pravilne načine zadovoljavanja potrebe svakog djeteta (npr. jedno dijete voli biti ljuljano prije no što zaspi, dok će drugom djetetu više odgovarati nježno maženje po leđima).

- Maziti dojenčad kad god se ukaže prilika.

3. Poštivanje

Poštivati dijete znači vjerovati da je ono sposobno ljudsko biće koje može učiti. Da biste djetetu pokazali svoje poštovanje, morate:

- upoznati svako dijete kao pojedinca, - poticati djecu da sama nađu odgovore na svoja pitanja, - omogućiti djeci da izraze svoje ideje.

4. Promicanje samopouzdanja

Kad se djeci onemogućavaju prilike za istraživanje i kad na njihov pokušaj osamostalji­vanja reagiramo s nestrpljenjem i neodobravanjem i kad im nije dopušteno da donose bilo kakve odluke, djeca razvijaju jaki osjećaj srama i sumnje. Nasuprot tome, djeca koja razvijaju zdrav osjećaj autonomnosti su ona kojima je pruženo bezbroj prilika za istraživanje i osamostaljivanje. Ovo što slijedi su neke od strategija kojima će roditelji i odgajatelji unapređivati samostalnost vrlo malog djeteta:

Djeca jasličke dobi koja postižu osjećaj vlastite autonomije naučila su sljedeće: mogu donositi odluke; sve mogu obavljati samo i na svoj način.

38

POU KORAK PO KORAK

- Pružite djeci mogućnost izbora. Neka ona odluče koju će šalicu upotrijebiti, koju ćemo im priču čitati, koje će voće jesti, u kojoj će se aktivnosti okušati i koju će ruku prvu oprati.

- Potičite djecu da sama obavljaju ono što mogu. Mogu si natočiti sok, mogu se donekle i odjenuti i mogu pomagati pri pospremanju igračaka nakon igre.

- Ostvarite djeci sigurne prilike za manipuliranje materijalima, ne propisujući im "pravilan način". Neka slikaju, neka se igraju kockama ili materijalima za stolom s vodom.

- Potičite djecu da fizički istražuju svoje okruženje. Mogu se penjati na brdo, hva­tati ravnotežu na niskoj gredi ili skakati s prve stepenice.

- Ponavljajte aktivnosti, tako da djeca imaju mnogobrojne prilike za uvježbavanje i unapređivanje svojih vještina.

- Omogućite djeci dovoljno vremena za rad sa svakim materijalom, kako bi mogla eksperimentirati, izabirati i iskusiti rezultate svojeg djelovanja.

5. Suosjećanje

Definicija suosjećanja je sposobnost uočavanja i razumijevanja tuđeg gledišta. Suosje­ćajni odgajatelj je onaj koji odgovara na dječje emocionalno stanje razumijevajući ga i u sebi noseći istu emociju. Suosjećanje se može iskazivati na mnogo različitih načina:

- Uključite se u dječje raspoloženje. - Neka vaše lice i vaš glas budu odraz djetetovih osjećaja. - Poput jeke ponavljajte djetetove zvukove. - Imenujte djetetove emocije pomoću jednostavnih, neprosudbenih izjava kao što

je: 77 izgledaš sretno. - Potičite prirodno pojavljivanje suosjećanja između djece: Ovo je bio lijep

zagrljaj. - Na geste malog djeteta reagirajte riječima: Ti bi želio breskvu. - Ponavljajte i proširujte izjave malog djeteta. Dijete: Cipela - Odgajatelj: Tebi se svi­

đaju tvoje crvene cipelice.

6. Prihvaćanje

Biti prihvaćen znači biti cijenjen bez obzira na izgled, podrijetlo, sposobnosti ili pona­šanje. Bez prihvaćenosti nema zdravog emocionalnog razvoja. Djeca će se osjećati prihvaćenom budu li odrasli:

- upotrebljavali imena djece kojoj se obraćaju, - bavili se često djecom tijekom dana, na prijateljski i zainteresiran način, - pronašli u djetetu nešto pozitivno i djetetu to tijekom međusobnog komuniciranja

dali do znanja, - obraćali pažnju na dijete koje govori, - cijenili djetetove pokušaje da nešto postignu, ne inzistirajući na savršenstvu.

39

POU KORAK PO KORAK

Što je korisno znati o

emocijama

1 . Sve emocije su prirodne i dio su svakodnevnog života. 2. U redu je ljudima dati do znanja kako se osjećate. 3. Postoji niz različitih konstruktivnih načina kojima se mogu izraziti različite vrste emocija.

Dok se većina djece smije psu iz priče, neko bi dijete moglo izraziti neočekivanu emoci­ju kao što je strah. Odgajatelji bi u tom slučaju trebali nastojati otkriti što leži u pozadini ove emocije.

Pogrešan sud o emocijama

1 . Neke su emocije dobre, a neke loše. 2. Ljudi oko vas ne trebaju znati kako se vi osjećate. 3. Postoji malo učinkovitih načina kojima biste mogli izraziti svoje emocije.

7. Iskrenost

Odrasli moraju biti iskreni, razumni i poticajni. Da biste ovu kvalitetu demonstrirali: - Dajte djeci jasno do znanja kad mislite da nešto nije u redu; izbjegavajte pružati

im lažnu nadu. - Budite u blizini djeteta koje pokušava učiniti nešto samo, kako biste mu pružali

podršku. - Zahvalite djeci na pomoći ili pokušaju pomoći. - Objasnite djeci zbog čega radite nešto što se djeci u početku možda neće htjeti

raditi.

Štetno ponašanje odraslih osoba

Djeca nauče izlaziti na kraj sa svojim emocijama za vrijeme interakcije s ostalima. Ona promatraju kako drugi izlaze na kraj sa svojim emocijama i izvlače pouku iz načina na koji se ljudi prema njima odnose u emocionalnim situacijama. Ovisno o prirodi ovih inte­rakcija, djeca će naučiti korisnu lekciju o emocijama i njihovom izražavanju ili nekorisnu i štetnu lekciju.

Odgajatelji trebaju paziti na riječi koje upotrebljavaju, kao i na motivaciju, kako ne bi nesvjesno zatomili razvoj zdravih emocionalnih umijeća kod djece o kojoj brinu. Pona-

40

POU KORAK PO KORAK

sanje odraslih zna biti štetno. Kad žele izbjeći scene ili umanjiti napetost trenutka, odra­sli često pribjegavaju štetnim ponašanjima - prisili, negiranju, pogrešnoj interpretaciji realnosti ili dopuštaju iznenadne promjene ponašanja. Ovakve strategije imaju obično suprotni učinak. Ne samo da pogoršavaju stvari, već i sprječavaju da djeca nauče kako se nositi s emocionalnim situacijama. Umjesto ovih destruktivnih metoda, odrasli mogu posegnuti za alternativnim strategijama koje će promicati djetetov osjećaj povjerenja, kompetencije i vrijednosti i pomoći im da unaprijede svoju društvenost.

Korisno ponašanje odraslih

Kako bi izbjegli ponašanje koje sputava emocionalni razvoj djeteta, odgajatelji bi mogli koristiti neke od ovih metoda:

Uzimajte u obzir dječji strah i ne prisiljavajte djecu ni na što čega se boje.

Pogrešno misleći da će djeca prevladati svoj strah budu li se izravno suočila s njime, neke odrasle osobe prisiljavaju djecu da se suoče s onim čega se najviše boje. No, to će rijetko umanjiti djetetov strah. Umjesto toga, strah će najčešće biti intenziviran i, u nekim slučajevima, u djetetu ostati do kraja života. Kada odrasli ljudi ignoriraju djetetove emocionalne signale, dijete će naučiti da su njegovi osjećaji nevažni ili pogrešni. Bude­mo li prisiljavali djecu na nešto, izdat ćemo njihovo povjerenje. Prihvatite djetetov strah i omogućite mu da ga postupno prevlada.

Prihvatite djetetove emocije i nemojte ih negirati.

Odrasli ponekad negiraju djetetove emocije time što ih jednostavno ne dopuštaju. Upu­te kao što su: Nemoj se bojati; ili Ne bi se smio ljutiti; ili Da vidim kako se smiješiš; ili Bez suza i slično negiraju djetetove emocije. Ponekad odrasli znaju umanjivati važnost djetetovih emocija primjedbama kao što su: Nemaš se čega bojati; i Znaš da to nije tako strašno. Oni koji to govore, često to kažu u najboljoj namjeri, no, na nesreću, takve izjave djetetu govore da su njegove emocije pogrešne i da je dijete loše ako tako nešto osjeća. Način koji djeci pruža više potpore jest da prihvatimo njihove emocije kad do njih dođe, a onda da im objasnimo zbog čega bi bilo dobro učiniti nešto na drugi način. Ismijavamo li djecu ili ih zbog njihovih emocija stavljamo u neugodan položaj, primje­njujemo vrlo destruktivnu metodu. Odrasli mogu jako povrijediti djecu kažu li im npr.: Nemoj se ponašati kao beba; ili Nećeš valjda da te tužim baki? Posramljivanje će djecu naučiti da ne vjeruju drugima, da sumnjaju i da se osjećaju nesposobnom. U svakom slučaju, neće im pomoći da reagiraju pozitivnije ili da se bolje osjećaju. Najbolji način da izbjegnete slučajno osramoćivanje djeteta jest da se prisjetite da su dječje emocije njima vrlo važne i opravdane, upravo takve kakve jesu.

Prihvatite bolne situacije i nemojte pogrešno interpretirati stvarnost.

U nastojanju da zaštite djecu od teških emocionalnih iskustava, odrasli ponekad daju djeci lažna obećanja i pogrešno prikazuju realnost. Na primjer, neko se dijete boji vaditi krv iz prsta, a medicinska sestra će ga pokušati umiriti riječima: To uopće ne boli. Me­đutim, to boli. Malo, ali boli. Zbog toga je bolje reći Malo će zaboljeti i - gotovo. Drugi je primjer kad dijete izražava strah od majčina odlaska iz vrtića. Odgajatelj bi mogao pogriješiti i reći: Mama ne odlazi, samo ide na WC. Ovakve pogreške za posljedicu imaju to da djeca nisu pripremljena za realnost situacija s kojima se suočavaju i da gube po­vjerenje u odrasle osobe. Emocionalno usklađen odgajatelj bi to rekao drukčije: Znam da si tužan što ti mama ide, ali ona će doći po tebe. Najbolji način da se izbjegne takva zamka jest da se djeci da točna informacija i to jednostavnim jezikom.

PRAVILA Z A P O T I C A N J E Z D R A V O G E M O C I O ­N A L N O G R A Z V O J A :

1) Uzimajte u obzir djetetov strah. 2) Ne prisi­ljavajte dijete na nešto čega se boji. 3) Prihvatite sve djetetove emocije. 4) Nemoj­te negirati djetetove emocije. 5) Prihvatite bolne situa­cije. 6) Ne inter­pretirajte stvarnost pogrešno. 7) Budite dosljedni!

41

POU KORAK PO KORAK

Ponašajte se dosljedno; nemojte dopuštati iznenadne promjene ponašanja.

Djeca nisu često iznenađena onime što odrasli ljudi čine, jer mnogo toga što odrasli rade ne razumiju. No, odrasle osobe koje često mijenjaju svoje raspoloženje pa su malo vesele pa malo ljute ili su malo pažljive, a onda ih zanemaruju bez nekog značajnijeg razloga, u djecu usađuju strah i oprez. Važno je djeci objasniti što će uslijediti, a zatim se ponašati na predvidljivi način, kako bi djeca u vas imala povjerenje.

Razgovor s djecom o njihovim emocijama

Roditelji sa svojom djecom prirodno počnu razgovarati o emocijama od trenutka njihova rođenja. U jaslicama je važno nastaviti takve razgovore i proširivati dječji "emocional­ni rječnik". Kako djeca najbolje uče u kontekstu osobnog iskustva, ona izvlače koristi budu li im se njihove emocije imenovale i opisale u trenutku kad se pojavljuju. Na pri­mjer, kad je neko dijete ljuto i odgajatelj kaže: Katarina, izgledaš Ijutito; on se izravno nadovezuje na djetetovo iskustvo i imenuje emociju. Time će pokazati djetetu da se njegovo emocionalno stanje može opisati, i ujedno mu dati do znanja da je razgovor o emocijama dobar način da se dijete počne nositi s njima. Budu li odgajatelji primjenjivali sljedeće metode, djeca će lakše shvaćati svoje i tuđe emocije:

PAŽLJIVO PROMATRAJTE DJECU. Kontekst određene situacije važan je za njezi­no značenje. Obratite pažnju na djetetove izraze lica, ton glasa i kretnje tijela, kao i na sve zvukove i riječi koje bi dijete moglo izgovoriti. Neki su osjećaji krajnji, neki umjereniji, neki pozitivni, neki negativni, no svi ti osjećaji su važni i o njima treba razgovarati.

IMENUJTE DJETETOVU EMOCIJU. Imenujte djetetu ono što ono osjeća, i to je­dnostavnim riječima: Čini se da si uzrujan, ili Izgledaš zadovoljno.

KORISTITE RAZLIČITE RIJEČI ZA IMENOVANJE OSJEĆAJA. Upotrebljavajte različite riječi kad opisujete niz različitih osjećaja koje djeca doživljavaju. Počnite riječi­ma koje opisuju osnovne emocije: sretan, ljut, tužan i uplašen. Postupno, počnite uvoditi riječi kao zadovoljan, razočaran, uzrujan ili veseo. Gestama, mimikom lica i tonom glasa popratite značenje nepoznate riječi, kako bi ono bilo što jasnije. Dodajte rečenicu koja će definirati riječ koju ste upotrijebili: Josipe, čini se da si ljut. Ne možeš složiti slagalicu. Premda djeca jasličke dobi neće razumjeti baš svaku vašu riječ, imenovanje njihovih emocija navest će vas da djecu počnete još bolje promatrati. Kako djeca sazrijevaju, vaše će izjave njima biti sve jasnije i pomoći će im da shvate ono što osjećaju.

POMOZITE DJECI U RAZUMIJEVANJU T U Đ I H OSJEĆAJA. Da bi se djeca na učila slagati s drugima, potrebno je da najprije shvate kako se drugi ljudi osjećaju u ra­zličitim situacijama. Ova se vještina stječe vrlo polako, vježbom i sazrijevanjem djece.

- Opišite kako se drugi ljudi osjećaju. Obratite pozornost na posebne znakove djetetovog ponašanja koji govore kako se drugi osjećaju i te osjećaje pretočite u riječi: Lara se smije. Ona je sretna, ili Slaven plače. Znači, nesretan je.

- Obratite djeci pažnju na događaje koji pojačavaju emocije. Anina majka dolazi nam danas čitati priču. Ana je vrlo sretna zbog toga.

42

POU KORAK PO KORAK

POMOZITE DJECI DA DRUGIMA IZRAZE SVOJE OSJEĆAJE. Mala djeca po­grešno vjeruju da drugi automatski znaju kako se ona u određenim situacijama osjeća­ju. Njima je potrebna pomoć i podrška odraslih kako bi svoje osjećaje mogla pretočiti u riječi. Uzori im mogu biti roditelji i odgajatelji koji će im pomoći da pretoče svoje osjeća­je u riječi i tako izbjegnu neprilagođeno ponašanje.

RAZGOVARAJTE O OSJEĆAJIMA. U uobičajeni razgovor uključite razgovor o emocijama, govoreći, npr. na koji način na vas djeluju svakodnevni događaji. Sretan sam kad vidim da je sunce izišlo; ili Voljela bih da prestane kišiti. O događajima govorite rječnikom osjećaja: Danas imamo novi plastelin. Znam da će Sara zbog toga biti sretna. Pitajte djecu što osjećaju u svakodnevnim događajima: Za doručak imamo jabuke. Tko voli jabuke?

POMOZITE DJECI DA SVOJE OSJEĆAJE PRETOČE U R IJEČI . Počnite po­stavljajući djeci jednostavna pitanja o emocijama, na koja mogu odgovoriti potvrdno ili niječno. Sara je uzela tvoj kist, Bruno. Bruno, je li ti se svidjelo to što je ona učinila? Na osnovi njegovog odgovora pokušajte razvijati kod Sare svijest o osjećajima drugih. Djeca će postupno stjecati više iskustava te ih navodite da se sama izražavaju jedno­stavnim riječima: Nije ti se svidjelo kad je Sara uzela tvoj kist. Reci joj: To mi se ne sviđa. Nakon toga prijeđite na pitanja otvorenog tipa: Sara je uzela tvoj kist. Reci joj što misliš i osjećaš o tome. S vremenom će djeca i sama posezati za tim jednostavnim scenarijem i bez poticanja od strane odrasle osobe.

PRIHVATITE DJEČJE EMOCIJE I SPRIJEČITE N E P R I M J E R E N A PONAŠA­NJA. Prije svega, imenujte djetetovu emociju: 77 si ljuta. To popratite izjavom: U redu je da se ljutiš, no ne mogu ti dopustiti da ga udariš. To boli. Nježno vodite dijete do kon-struktivnijeg rješenja.

Zaključak

Ovo poglavlje definiralo je razvijanje djetetovih emocija, njihovo mijenjanje u određenom vremenskom razdoblju te kako djeca polako postaju svjesna svojih i tuđih osjećaja. U sljedećem poglavlju, Poticanje socijalnog razvoja djeteta, govorit ćemo kako se emocije razvijaju kad djeca postanu dio grupe.

43

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KORAK PO KORAK KAO METODIČKI PRISTUP

5. POGLAVLJE POTICANJE SOCIJALNOG RAZVOJA DJETETA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POTICANJE SOCIJALNOG RAZVOJA DJETETA

Djeca su društvena bića. Od trenutka svog rođenja ona ulaze u odnos aktivnog ili zavisnog druženja s drugim ljudima, odnos koji će trajati čitavog njihovoga života.

Kroz društvene interakcije djeca uče o sebi, stječu znanje o ljudskim odnosima i razvija­ju društvene sposobnosti. S društvenim sazrijevanjem počinju razumijevati pravila i vri­jednosti društva u kojem žive. S tim se spoznajama ne rađaju. One se razvijaju polako, a društveno okruženje u kojemu djeca žive može taj proces razvoja ili ubrzati ili sputati.

U razdoblju djetetova života od rođenja do navršene tri godine njegovi se socijalni odnosi mijenjaju. U ovom poglavlju govorimo o tome kakvu ulogu odgajatelji imaju u poticanju ranih društvenih odnosa djeteta i njegove socijalizacije te predstavljamo nači­ne reagiranja na problematična ponašanja u takvim situacijama.

Društveni odnosi u najranijem razdoblju djetetova života

Dojenčad (od rođenja do 8 mjeseci) se rađa sa sposobnošću i s potrebom za društve­nim kontaktom. Njihove će potrebe biti najbolje zadovoljene u stimulativnoj, dosljednoj i brižnoj interakciji s onih nekoliko odraslih osoba koje su ih upoznale kao individue. Puzači i gegavci (od 8 do 18 mjeseci) pokazuju radoznalost prema drugima, ali im je potrebna pomoć i nadzor prilikom njihovog druženja s vršnjacima. Njihov osnovni par­tner u socijalizaciji je još uvijek samo jedna ili nekolicina odraslih osoba. Djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci) su željna kontakta s drugom djecom. Me­đutim, i njima je potrebna trajna potpora odraslih osoba, koje će dijete voditi prilikom iniciranja interakcija, održavanja odnosa s vršnjacima i rješavanja konflikata do kojih

47

POU KORAK PO KORAK

prirodno dolazi među početnicima na polju socijalizacije. Djeca jasličke dobi se i dalje oslanjaju na poznate odrasle osobe, svoja "sigurna utočišta" od kojih će se otiskivati u želji za istraživanjem društvenog okruženja.

Uloga odgajatelja

Odgajatelji su među prvim osobama s kojima djeca razvijaju odnose pa zbog toga imaju vrlo važnu ulogu u promicanju dječjeg društvenog razvoja.

1. Ono što je najvažnije upamtiti jest da su odgajatelji i roditelji ti koji djeci pre­nose osjećaj ljubavi i prihvaćanja. Ovakav osjećaj sigurnosti pomaže djeci da se dobro osjećaju i da budu zadovoljna sobom i osigurava temelje na kojima djeca razvijaju ljubav i poštovanje prema drugima.

2. Drugo po važnosti jest da odgajatelji djeci pomažu razviti društvene vještine, vještine koje će im trebati da bi s vršnjacima i s odraslim osobama ostvarili i zadržali zadovoljavajuće odnose. Naučiti kako se s drugima slagati, kako dijeliti, čekati svoj red, surađivati i stvarati prijateljstva osnovne su društvene zadaće u ranom djetinjstvu.

3. Konačno, odgajatelji djeci pomažu da nauče razlikovati dobro od lošega.

Ovaj se proces zove socijalizacija, što znači da se djeca postepeno socijaliziraju i pri­hvaćaju ponašanja koja su priznata u njihovoj zajednici.

Podrška djeci u razvijanju ranih društvenih odnosa

Odgajatelji mogu promicati pozitivne društvene odnose između djece i odraslih odno­sno djece i njihovih vršnjaka, na mnogo različitih načina: - Moraju osigurati da svako dijete ostvari poseban odnos s jednim odgajateljem, čija je

stalna socijalna i emocionalna podrška vrlo važna u prve tri godine djetetova života. Kroz bliski, trajan odnos s odgajateljem, djeca će naučiti vjerovati drugim ljudima i biti zadovoljna sama sa sobom.

- Odgajatelji tijekom cijelog dana moraju stvarati maloj djeci prilike za međusobnu interakciju. Pobrinite se da djeca imaju prilike za interakciju i s malim brojem djece i s većom grupom. Malo dijete može biti prestrašeno većim brojem djece u grupi.

- Odgajatelji pronalaze i određuju jedan prostor iz kojeg djeca, koja to i ukoliko to žele, mogu promatrati druge. Neće baš svako dijete biti voljno odmah se uključiti u akti­vnosti s drugom djecom. Neka djeca vole gledati prije nego se uključe. Druga će pak djeca trebati malo odmora od žustre igre. Postolje ili kutak s prozorčićem mogu biti idealna mjesta s kojih djeca mogu promatrati aktivnosti u sobi dnevnog boravka.

- Odgajatelji osiguravaju dovoljan broj materijala i dovoljno velik prostor za zajedničku dječju igru. Puzači i gegavci i djeca jasličke dobi nisu u stanju brzo zaustaviti svoje kretanje i često u ranim fazama hodanja imaju problema s ravnotežom. Zbog toga im je potrebno dovoljno praznog prostora da si ne bi međusobno stajala na putu. Kako djeci ove dobi nije lako dijeliti igračke, duplikati materijala za igru omogućit će izbjegavanje svađa oko igračaka. Neka bude dovoljno sličnih igračaka da se djeca jasličke dobi mogu igrati zajedno bez konflikta. Ivane, evo plavog plastelina za tebe. Helena, evo i za tebe plavog.

48

POU KORAK PO KORAK

- Odgajatelji pomažu djeci da nauče i upotrebljavaju imena drugih. Kad se družite s djecom, koristite njihova imena što češće. Izgovorite i imena djece koja se igraju s njima ili koja su u blizini.

- Odgajatelji pomažu djeci razviti svijest o svojim vršnjacima. Usmjeravajte dječju pa­žnju na drugu djecu komentarima kao: Šonja, ti upotrebljavaš crvenu boju. I ti, Igore, upotrebljavaš crvenu boju.

- Odgajatelji potiču i hvale djecu prilikom prvih izražavanja brige i suosjećanja za dru­ge. Bude li Šonja Igoru dala igračku zbog toga što on plače, pohvalite je.

- Odgajatelji pomažu djeci u prepoznavanju pokušaja prijateljskog približavanja od strane vršnjaka. Oni moraju neprestano verbalizirati društvene situacije. Kad Alan stavi svoju ruku na Martina i nasloni se na njega, recite: Martine, Alan te grli. Kad jedno dijete gura svoj automobil-igračku prema drugome, recite: Ana ti pokazuje svoj autić.

Socijalizacija

Socijalizacija je proces učenja pravila i običaja nekog društva. Kod dojenčadi i male djece socijalizacija se ogleda u razlikovanju primjerenih od neprimjerenih ponašanja. Djeca će te razlike naučiti kroz interakcije s odraslim osobama koje imaju značajno mjesto u njihovu životu. Dojenčad (od rođenja do osam mjeseci) počinje mijenjati svoje navike hranjenja i spavanja u skladu s vlastitim sve uravnoteženijim unutarnjim ritmom i društvenim oče­kivanjima koja počinje shvaćati kroz nježno vođenje od strane empatičnih odgajatelja. Disciplinske mjere nisu dobre za dojenčad. Primarni zadatak male djece jest izgraditi

"Socijalizacija djeteta je pro­ces prilagođa-vanja društve­nim zahtjevima i normama." (ANIĆ/ GOLDSTEIN 1774.)

49

POU KORAK PO KORAK

povjerenje u odrasle ljude i u svijet oko njih. Omjer u kojem to postižu izravno će utjecati na dječju prijemljivost na vođenje od strane odraslih kasnije u životu. Puzači i gegavci (od 8 do 18 mjeseci) željni su sudjelovanja u svijetu koji ih okružuje, no ne razumiju potpuno što je dopustivo ponašanje, a što ne. Oni ne mogu upamtiti pravila niti promišljati situacije. Umjesto toga, eksperimentiraju s nizom različitih pona­šanja, ne bi li zadovoljili vlastite potrebe i želje. Uloga odraslih osoba u ovom razdoblju djetetova života jest osigurati dosljedne granice dopustivosti u dječjem ponašanju, i to pomoću toplog i nježnog odnosa.

Djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci) upravo počinju razvijati osjećaj vlasništva. Još uvijek teško shvaćaju da i drugi mogu imati svoje interese, koji se mogu kositi s nji­hovima. Djeca u ovoj fazi nisu spremna dijeliti i ne mogu se prilagoditi tuđim potrebama. Rezultat takvog njihovog shvaćanja bit će neprestano testiranje društvenih ograničenja. Ovakvo je testiranje normalno i zahtijeva strpljivo vođenje od strane roditelja i odgajate­lja, vođenje puno podrške, kako bi se djeci pomoglo da razviju fleksibilnost i osjećaj za suradnju u društvu.

Strategije uspješne socijalizacije:

1) metoda mo­deliranja uzora 2) metoda supstitucije i preusmjerava­nja 3) metoda pravila 4) metoda odgovarajućih posljedica

Metode promicanja socijalizacije u ranom djetinjstvu

U prvim godinama djetetova života socijalizacija je trajni istraživalački proces. Kad dje­ca krše društvene norme, to čine zbog nedostatka iskustva ili sposobnosti, a ne zbog karakternih mana ili s namjerom da uzrujaju odrasle. Da bi vodile dječje ponašanje u pozitivnom smjeru, odrasle osobe će se morati poslužiti različitim metodama: metodom modeliranja uzora, metodom supstitucije i preusmjeravanja, metodom pravila i meto­dom odgovarajućih posljedica.

Modeliranje uzora

Djeca uče o tome kako se treba ponašati promatrajući druge. Budu li odgajatelji pružali dobar primjer, djeca će naučiti razlikovati dobro od lošeg. Kad promatraju svoje odga­jatelje koji im se obraćaju s Ijubaznošću, koji nikada ne lažu, koji razgovorom rješavaju probleme ili pomažu kad je nekome potrebna pomoć, djeca će naučiti vrlo značajnu le­kciju. Isto je tako važno vlastitim primjerom modelirati pristojnost, lako se od dojenčadi ne može očekivati da kažu Molim ili Hvala, nikada nije prerano djeci početi otkrivati da su ljubaznost i lijepo ophođenje odlike dobrog ponašanja.

Modeliranje uzora bit će najučinkovitije kad se kod djece ističe pozitivno ponašanje. Kad se djela poprate riječima, djeca će prepoznati primjereno ponašanje, koje inače ne bi primijetila. Na primjer, kad odgajateljica briše nakon doručka stol, djeca neće prepoznati da se radi o obliku korisnog ponašanja ukoliko odgajateljica ne bude svoju radnju popratila sljedećim riječima: Brišem stol kako bi opet bio čist. Ovdje je spužvica i za tebe. I ti bi mogao pomoći.

Supstitucija i preusmjeravanje

Supstitucija i preusmjeravanje podrazumijevaju privlačenje djetetove pažnje i nuđenje alternativnog predmeta koji bi ga mogao zanimati. Obje tehnike skreću djecu od nepri­mjerenog djelovanja ili namjera. Gruba govorna naredba ili nasilno izvlačenje predmeta iz djetetove ruke bez zamjenskog neučinkovite su tehnike koje vode nepotrebnim izlje­vima ljutnje i sukobima.

50

POU KORAK PO KORAK

Marija, djevojčica od 18 mjeseci, istražuje kocke u centru s kockama, kad ugleda par zaboravljenih naočala na donjoj polici. Primijetivši to, odgajateljica će joj odmah ponuditi drvenu žirafu. Dijete će pustiti naočale i posegnuti za drvenom igračkom. Odgajateljica će podignuti naočale, skloniti ih izvan djetetovog vidokruga i provesti neko vrijeme igra­jući se s Marijom, slažući od kockica ogradu za drvenu žirafu. Marija je svoju pažnju

" prebacila s naočala na kocke i žirafu i potpuno je zadovoljna, što može zahvaliti metodi supstitucije koju je odgajateljica primijenila. Malo kasnije, 28-mjesečni Stjepan otkriva da puštanje vode u kotliću izaziva dražesno jaku buku. Pronašli su ga nekoliko puta kako sretno i zadovoljno pušta vodu na svim WC-ima. Odgajateljica mu daje do znanja da još samo jednom smije pustiti vodu i da će tada zajedno napustiti WC. Kad su došli u sobu, odgajateljica prepušta Stjepanu odluku o tome koja će se priča čitati, prima dječaka u naručje i počinje priču. Na ovaj način ona je fizički preusmjerila Stjepanovo ponašanje i navela ga na prihvatlji­viju aktivnost.

Pravila

Pravila su, poput nekakvih nevidljivih ograda, smjernice za ponašanje. Dvogodišnje će dijete postupno učiti pravila i uskoro shvatiti što smije, a što ne smije raditi. Takva spo­znaja će djetetu dati osjećaj sigurnosti i samouvjerenosti. No, kako je za to potrebno izvjesno vrijeme, djeca će u međuvremenu često testirati postavljena pravila, kako bi provjerila njihovu postojanost. Nekoj će djeci trebati više takvih "testova", nekoj manje, no sva djeca trebaju naučiti da postoje granice dopustivog ponašanja (GONZALEZ-MENA I EYER, 1997.). Koliko dobro će djeca ovu lekciju naučiti, ovisi i o tome kako odrasli po­stavljaju i provode pravila. Pravila moraju biti specifična, izrečena u pozitivnom obliku i obrazložena.

"PRAVILO je stalan, čvrst, nepromjenjiv, uzajaman odnos raznih pojava, u kojem dolazi do izražaja određena zakonitost; princip." (Anić, 748.)

51

POU KORAK PO KORAK

- Učinkovita su pravila ona koja su specifična. I odgajatelj i dijete će tada točno znati kakvo se ponašanje očekuje. Bude li odgajateljica rekla: Uzmi samo jedan kreker umjesto Nemoj uzeti previše krekera, veća je vjerojatnost da će dijete uzeti samo jedan kreker. Odgajateljičina ideja o tome što je "previše" može biti više od jednog, no djete­tovo shvaćanje moglo bi biti sasvim drukčije. - Učinkovita su pravila izrečena u pozitivnom smislu. Ona djeci kažu što trebaju ra­diti, a ne što ne trebaju raditi ili što bi trebala prestati raditi. Djeca će vjerojatnije zapamtiti da trebaju nositi rukavice bude li pravilo glasilo: Nosite rukavice umjesto Nemojte zabo­raviti svoje rukavice. Sljedeća će vam tablica pomoći da negativne izjave preinačite u pozitivna pravila:

NEGATIVNA IZJAVA POZITIVNO PRAVILO Ne gutaj hranu u velikim zalogajima. Jedi polako. Nemoj gušiti zamorca. Nježno drži zamorca. Ne viči. Govori tiho. Ne udaraj. Molim te da umiriš noge. Nemoj se otimati. 1 Sonja bi željela doći na red. Nemoj crtati po zidovima. Molim te da crtaš po papiru.

Kažete li djeci kako da se ponašaju i pokažete li im oblike poželjnog ponašanja, djeca će dobiti usmjerenje koje će ih voditi ka uspjehu. - Učinkovita pravila uključuju i razloge. Razlozi daju pravilima smisao i djeca dobi­vaju specifičnu informaciju o tome što je po odraslima dobro, a što loše ponašanje. Do svog 8. ili 10. mjeseca, djeca će početi shvaćati jednostavne razloge nekih od osnovnih pravila, ukoliko su im ti razlozi objašnjeni u relevantnim situacijama. U toj dobi, malo će dijete shvatiti budete li mu, stavljajući kolače u vruću pećnicu, rekli: Makni se od pećni­ce. Vruća je. Budeš li je dodirnuo, opeci ćeš se. No, valja upamtiti da razumijevanje ne treba miješati s učenjem i pamćenjem. Dojenčad i djeca jasličke dobi trebaju konstan­tno nadgledanje i česte podsjetnike.

Sve do kasnije predškolske dobi ili čak do polaska u školu djeca neće razviti vlastitu unutarnju kontrolu potrebnu za poštivanje pravila. Odgajatelji bi se mogli pitati ima li smisla objašnjavati išta tako malom djetetu kad će mu toliko dugo trebati da nauči osnovna pravila. No, dokazi pokazuju da je objašnjavanje pravila najvažniji čimbenik kasnijeg razvoja samousmjeravajućeg ponašanja kod djeteta. Drugim riječima, obja­šnjenje pravila ima vrlo važnu ulogu u procesu socijalizacije. Najučinkovitije će se to postići budu li odgajatelji pratili ove smjernice:

- Svaki put kad donesete neko pravilo, djeci objasnite razloge njegovog dono­šenja. Nemojte pretpostavljati da će djeca zapamtiti koji je razlog određenom pravilu samo zato jer ga vi znate ili jer ste im to već toliko puta rekli. Djeca često zaboravljaju ili ne uočavaju sličnost između trenutne situacije i neke situacije iz prošlosti.

- Neka objašnjenje bude jednostavno. Usredotočite se na zdravlje i sigur­nost, štiteći ljudska prava i vlasništvo. Na primjer: Budite uz mene, kako bih znala da ste na sigurnom ili Pričekajte, Josip nije završio s upotrebom crvene bojice ili Nježno okrečite stranice da ne poderete listove knjige.

- Objasnite. Hodajte polako pa nećete pasti je učinkovitije nego: Hodajte pola­ko, jer tako nalažu pravila ovog vrtića.

52

POU KORAK PO KORAK

Stavite igračke u kutiju, da ih kasnije opet možemo pronaći, poruka je koja djeci govori više nego: Stavite igračke u kutiju jer ja tako kažem.

Odgovarajuće posljedice

Posljedice su rezultat ponašanja i određuju vjerojatnost pojavljivanja određenog po­našanja u budućnosti. Pozitivne posljedice potiču ponavljana ponašanja; korektivne posljedice ih smanjuju. Sve posljedice moraju biti primjerene dobi i potrebama djece o kojoj brinete.

Pozitivne posljedice. Osmijeh, zagrljaj, tapšanje po leđima, riječi ohrabrenja ili pohva­le, sve su to načini kojima djeci možete dati do znanja da odobravate nešto što su učini­la ili čine. Pokušajte uočiti djecu koja nastoje poštivati neko pravilo i dajte im do znanja da cijenite njihove napore, pa čak i kad nisu u potpunosti uspješni. Ovakva pozitivna reakcija poticat će dječju upornost i pomoći im da ubuduće upamte koje je ponašanje pozitivno. Korektivne posljedice. Najučinkovitije korektivne posljedice su one koje se izravno odnose na pravilo. Između djetetovog ponašanja i vođenja od strane odrasle osobe postoji očita veza, "logična posljedica". Upotreba logične posljedice pomaže da djeca razumiju izravan rezultat nepoštivanja pravila. Na primjer, ako neko dijete baca igračke na pod, logična će posljedica biti zatražiti od njega da pomogne pospremati igračke. Kad jedno dijete baca pijesak u oči drugome, logična će posljedica biti da odgajateljici pomogne isprati pijesak. U oba slučaja takve posljedice pokazuju djeci da neprimjerena ponašanja nisu dopuštena i pomažu im ispraviti negativna ponašanja. Tjeranje djece iz sobe ili kažnjavanje odlaskom u kut neće imati jednako koristan učinak.

POU KORAK PO KORAK

Osnove vođenja djeteta

Upotrebljavajte kratke, jednostavne rečenice kad govorite djeci o tome što očeku­jete od njih.

Previše riječi može zbuniti malu djecu.

Učite djecu malom broju pravila odjednom. Teško je slijediti odjednom previše pravila pa će se kod djece možda javiti osjećaj stida i sumnje u sebe.

Budite dosljedni u primjeni pravila. Budu li se pravila mijenjala iz dana u dan ili od djeteta do djeteta, djeci će biti teško shvatiti što se od njih očekuje. Na primjer, ako pravilo glasi: Perite ruke nakon obavljanja nužde, mora se poštivati svaki put nakon obavljene nužde. Dosljedno provođenje pravi­la čini ga predvidljivim i lakšim za slijediti.

Pravila formulirajte kao prijedloge, a ne kao naredbe. Djeca jasličke dobi vrlo dobro reagiraju na pozitivna pravila koja su izrečena u obliku prijedloga. Recite npr. Hajdemo objesiti kaputiće; umjesto Ti sad moraš objesiti svoj kaputić.

Upotrebljavajte riječi kao što su Molim i Hvala. Ljubaznost stvara suradničku atmosferu i modelira ponašanje koje se očekuje od odra­slih.

Usredotočite se na dječje ponašanje i ne donosite sudove o djetetovu karakteru. Recite: Jako sam tužna kad ti tučeš drugu djecu. To ih boli; ili Hvala ti što si bacila pa­pirnatu maramicu. Izbjegavajte izjave tipa: Ne volim dječake koji se tuku; ili Ti si bacila iskorištenu maramicu, što znači da si jako dobra djevojčica.

Govorite i djelujte istovremeno. Ali odmah zaustavite dječje djelovanje koje bi moglo biti štetno ili nauditi djetetu ili dru­gima. Na primjer, ako se dvoje male djece nateže oko igračke, spriječite međusobno udaranje primajući ih za ruke ili razdvajajući djecu. Ukoliko se neko dijete sprema skočiti s povišenog postolja, istog trenutka ga spriječite. Kad opasnost prođe, djeca će biti u stanju slušati i bolje shvatiti što im govorite.

Strpljivo primjenjujte pravila i posljedice. Djeca jasličke dobi su pridošlice u društvu. Od njih se ne može očekivati da se, na vaš zahtjev, odmah počnu pokoravati pravilima. Tretirajte ih kao potpune početnike u fazi učenja. Ukoliko imaju problema s pridržavanjem pravila, pokušajte učiniti sljedeće: - ponovite polakše i jasnije ono što ste rekli, - preinačite svoju poruku upotrebljavajući jednostavniji jezik, - kombinirajte riječi s gestama i - pokažite djeci što od njih tražite.

Vodite djecu za dobrobit njihove tjelesne sigurnosti. Opasne materijale držite izvan domašaja djece, kako biste rjeđe bili u situaciji da mo­rate preusmjeravati njihove aktivnosti. Privremeno razdvojite djecu koja se međusobno mogu ozlijediti.

54

POU KORAK PO KORAK

Reakcije na agresivno ponašanje djece

Napadaji bijesa Crveno lice djeteta, mlataranje nogama i rukama i vrištanje pouzdan su znak napadaja bijesa kod malog djeteta. Takve erupcije posljedica su neumjesnosti malog djeteta suo­čenog s ljutnjom i frustracijom. Napadaji bijesa zbog frustracije. Najbolji način uklanjanja napadaja bijesa do kojeg dolazi zbog frustracije jest da se promijene uvjeti koji su uzrokovali tako intenzivne osje­ćaje kod djeteta. Zamijenite za dijete pretešku slagalicu nečim drugim, pomozite mu ako ne može zakopčati hlače, uklonite tricikl koji se neprestano prevrće ili dodajte stolu s vodom nove igračke. Tako ćete najlakše riješiti frustrirajuću situaciju.

Napadaji bijesa zbog ljutnje. Kad vidi da dijete koristi napadaj bijesa da bi izrazilo svoju ljutnju zbog toga što nešto ne ide onako kako bi ono htjelo, ponašanje odrasle osobe se mijenja. Najbolje je ignorirati takve izljeve u trenutku kad se oni pojave, jer obraćanje pažnje djetetu koje ispoljava takvu reakciju tom djetetu može biti nagrada, pa će se osjećati potaknutim da ponovi ovakvo ponašanje. Kad napadaj bijesa splasne, odgajatelj bi trebao djetetu pružiti pozitivnu pažnju, umiriti ga ili mu pomoći da proble­mu pristupi na jedan konstruktivniji način. Na primjer, nakon napadaja bijesa zbog toga kome će pripasti kamion-igračka, djetetu recite sljedeće: Dobro, sada kad si prestao plakati, hajdemo zajedno potražiti traktor za tebe.

Negativizam malog djeteta

Djeca jasličke dobi ponekad učine suprotno od onoga što odrasli od njih zahtijevaju ili viknu Ne!, iskazujući tako svoju autonomiju, što vodi do nepotrebnog odmjeravanja snaga između male djece i odgajatelja. Kako bi se to izbjeglo, odgajatelji mogu pose­gnuti za sljedećim načinima: - Izbjegavajte postavljati djeci ultimatume. Umjesto da kažete: Pokupite ove igračke!, upitajte ih Što mislite, kamo bi ove igračke sada mogle ići? ili Mislite li da bi ova lutkica sada mogla u krevet ili bi bilo bolje da sjedne na stolac?. Ovakve izjave djeci daju mogu­ćnost sudjelovanja u kreiranju rezultata i bit će im lakše reagirati pozitivno.

- Pružajte djeci mogućnost izbora. Djeca jasličke dobi traže načine kojima će izraža­vati svoju snagu. Budete li im dopustili da sama odluče koje će čarapice obući, koju boju papira će koristiti ili hoće li ručak početi rižom ili tikvicama, djeca će dobiti osjećaj važnosti. Pružite li im mogućnost da biraju između dva pozitivna konačna rješenja, po­moći ćete im da se osjećaju uspješnima i da svoju potrebu za pokazivanjem svoje moći konstruktivno kanaliziraju.

- Kad dijete kaže Ne!, odgodite malo svoju reakciju. Izbjegavajte ulazak u sukob s djetetom kad se to dogodi. Pokušajte prvo metodom supstitucije ili preusmjeravanja. Kratka pauza će djeci dati priliku da se saberu pa će ponovljeni pokušaj vjerojatno biti uspješniji i kod djeteta izazvati manji otpor.

Grizenje

Grizenje je često ponašanje kod dojenčadi i male djece. Budući da je to ponašanje opasno, ne može se tolerirati, pa je potrebna odgovarajuća reakcija već kod prvog ugri­za, kao i kod svakog daljnjeg slučaja. Prema istraživanjima NAEYC-a djeca grizu zbog nekoliko razloga:

55

POU KORAK PO KORAK

Neka djeca grizu zbog istraživanja. Grizući, ona istražuju svoje okruženje. Kad do-jenče ili malo dijete ugrize na taj, eksperimentalni način, čvrstim glasom mu recite Ne!. Objasnite mu da ugriz boli i da se djeca ne smiju međusobno gristi. Ponudite djetetu zamjenski predmet koji bi moglo slobodno gristi - gumeni kolut ili "keks". Neka djeca grizu iz frustracije. Ta djeca pribjegavaju ugrizima kad ne mogu postići svoj cilj ili kad nisu u stanju adekvatno izraziti svoje osjećaje. Dijete koje želi neku igra­čku, a ne može riječima izraziti svoju želju ili dijete koje je frustrirano jer se njegova kula neprestano ruši moglo bi ugristi nekoga, izražavajući tako svoju frustraciju. Ukoliko se to dogodi, odmah se pobrinite za žrtvu. Djetetu koje je ugrizlo recite čvrstim i mirnim glasom da to boli i da se gristi ne smije. Naučite djecu riječima kojima će pokušati drugi­ma izraziti svoje potrebe i osjećaje. Možete posegnuti za tehnikama kojima pomažemo djeci da izraze svoje osjećaje a koje su opisane u 4. poglavlju. Frustriranoj djeci koja grizu pružite posebnu pozitivnu pažnju kad uvježbavaju nova umijeća. Promatrajte ih prilikom aktivnosti i uočite porast njihove frustracije, kako biste mogli reagirati prije no što dođe do ugriza.

Neka djeca grizu jer se osjećaju ugroženom. Ta djeca grizu u samoobrani. Ona su vjerojatno zbunjena svojim okruženjem ili im nedostaje vještina potrebna da ostvare svoja prava na produktivniji način. Ukoliko dijete grize iz ovog razloga, postupite na spo­menuti način. Uz to upotrijebite i metodu logične posljedice, odnosno neka dijete koje je ugrizlo drugo dijete tješi žrtvu i pomaže joj, npr. noseći mokar ručnik ili zavoj za ugrizeno mjesto. Pomozite djeci koja grizu iz osjećaja ugroženosti tako da ih naučite riječi kojima će obraniti svoja prava: Nisam gotov ili Čekajte ili Dobit ćeš to poslije mene. Djeluje li dijete preplavljeno osjećajima, ograničite broj djece u centru aktivnosti, sklonite neke materijale, smanjite buku ili svjetlost. Bilo koji od ovih čimbenika može prestimulirati dijete, čineći ga nesposobnim za suradnju.

Neka djeca grizu da pokažu svoju moć. Ta djeca imaju tako jaku potrebu za autono­mijom i kontroliranjem da u grizenju vide dobar način privlačenja pažnje. Nije dovoljno samo djeci jasno dati do znanja da ne smiju gristi druge i njegovati žrtvu. Trebali biste djeci koja grizu tijekom dana davati mnogobrojne prilike da primjenjuju pri­mjerene oblike iskazivanja svoje moći. Djeca mogu pokazati što znaju putem odabira, pomaganja i privlačenjem pažnje na druge, pozitivnije načine. Nije primjereno djecu tjelesno kažnjavati ili ih posramljivati na bilo koji način. Takva taktika uči djecu da se problemi mogu riješiti iskazivanjem tjelesne snage. Djeca tada nauče da "veći" ljudi mogu povrijediti "manje" ljude, kako bi ih natjerali da nešto učine ili da nešto prestanu činiti. To nije poželjna lekcija koju bi dijete trebalo naučiti. Zajedno s roditeljima djece i sa svojim kolegama dogovorite stalno promatranje djece, kako bi kod sličnih ponašanja omogućili djeci provođenje alternativnih taktika kojima će izraziti svoje potrebe i želje.

Zaključak

Najvažnija lekcija koju dojenčad i djeca jasličke dobi mogu naučiti jest da su vrijedni ljubavi. Od samog početka djeca se moraju osjećati voljenom i cijenjenom. Čak i kad znaju da neko ponašanje ne može biti prihvaćeno, djeca trebaju dobivati poruku da su vrijedna ljubavi. Još ih mali korak dijeli od razvoja svijesti da su i drugi ljudi vrijedni ljubavi i poštovanja.

56

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POTICANJE SPOZNAJNOG RAZVOJA DJETETA

Budući da razvoj mozga u velikoj mjeri ovisi o okruženju djeteta, roditelji i odgajatelji imaju kao središnji zadatak osiguranje najrazličitijih iskustava potrebnih za optimalni

razvoj djeteta. U ovom poglavlju pokušat ćemo odgajateljima pomoći u promicanju spo­znajnog razvoja djece o kojoj brinu. Tu se identificiraju najvažnija spoznajna dostignuća dojenčadi i male djece, govori o tome koje su metode i ponašanja ključne za spoznajni razvoj djeteta i sugeriraju aktivnosti koje promiču spoznajni razvoj. Isto tako, tu ćete naći kratak popis igračaka, igara i drugih materijala koji potiču spoznajni razvoj.

Važna spoznajna dostignuća

Dojenčad i djeca jasličke dobi neprestano istražuju predmete koji ih okružuju. O tim predmetima uče dodirom, kušanjem, mirisanjem i slušanjem. Djeca testiraju značajke predmeta i uče, i to jednako iz onoga što ide i iz onoga što ne ide. Djeca nauče generali­zirati odnose koje su otkrili između predmeta i između djelovanja i predmeta. Odgajatelji bi trebali poznavati redoslijed i faze spoznajnog razvoja djeteta, kako bi mogli promicati njihovo učenje.

Predmeti su stalni

Između šest i devet mjeseci života dojenčad počinje učiti da su predmeti stvarni i da ne nestaju ako nisu u njihovom vidokrugu. To se odnosi i na voljene roditelje i odgajatelje, što nam pomaže da shvatimo djetetovu zabrinutost zbog odlaska majke.

Oponašanje

Čak i u najranijim tjednima života dojenče će oponašati izražaje lica odgajateljice, kao i onoga što ona čini: isplazit će jezik ili namrštiti obrve. Djeca jasličke dobi mogu naučiti oponašati kompleksnije radnje: pokušat će promijeniti pelenu svojoj lutkici ili nahraniti medvjedića.

59

POU KORAK PO KORAK

Produljenje zanimljivog iskustva

Kad je djetetu otprilike četiri mjeseca, naučit će kako da produlji trajanje iskustva koje mu je zanimljivo. Može slučajno udariti u pokretnu šarenu igračku nad krevetićem, koja će se odjednom početi pokretati ili svirati. Ponovnim udaranjem dijete će produljiti traja­nje ugodnog iskustva. Dojenčad će naučiti da će lupanjem nogama, mahanjem rukama i trešnjom predmeta nastaviti slučajno otkriveno, ali vrlo zanimljivo iskustvo.

Namjerne radnje

Dojenčad stara između 5 i 12 mjeseci počet će namjerno koristiti svoje tijelo kako bi manipulirala predmetima. Počet će s posezanjem, ali kasnije će upotrijebiti tehnike rje­šavanja problema, kao što je npr. upotreba štapa kojim će dosegnuti igračku. Isto će tako naučiti značenje redoslijeda određenih radnji. Na primjer, kad odgajateljica počne otvarati staklenku s hranom i nositi žlice, dijete će znati da se približava vrijeme jela. Odgajateljica može promicati razvijanje ove vještine govoreći usput djetetu o onome što radi: Vidiš li ove mrkve? A ovo je žlica. Približava se vrijeme jela.

Uzrok i posljedica

Dojenčad i djeca jasličke dobi će početi učiti i kako se određene radnje međusobno uklapaju i donose rezultat. Malo dijete zna da, želi li neku igračku, može povući kono­pac vezan za zanimljivu igračku. Postupno će naučiti ponavljati i kompliciranije radnje. S oko 15 mjeseci djeca počnu tragati za uzrocima. Na primjer, zanimat će ih zbog čega se svjetlo pali i gasi ili zbog čega neka igračka proizvodi zanimljiv zvuk pa će neumorno istraživati, ne bi li pronašli uzrok takvih događanja.

Prostorni odnosi

Mala djeca ne razumiju pojmove udaljenosti, veličine i prostora, no, kako postaju pokre­tljiva, kroz svoje iskustvo počinju učiti i o tim odnosima. Polako, ali neizbježno, sudara­jući se sa zidovima, puzeći ispod stolova, u nemogućnosti da se izbave, i pokušavajući dosegnuti interesantnu igračku do koje ne mogu, dojenčad uči o prostornim odnosima. Tu im odgajatelji mogu pomoći, imenujući prostorne odnose i sugerirajući putove. Na primjer, kad dojenčetu koje puzi prijeti sudar s policom, odgajateljica može reći: Gorda-na, zaobiđi policu, idi okolo.

Motivacija za svladavanje vještine

Od trenutka kad prvi put ponove neku radnju, dojenčad i djeca jasličke dobi počinju demonstrirati intenzivnu želju za savladavanjem radnje neprekidnim pokušavanjem i isprobavanjem različitih načina, sve dok ne postignu svoj cilj. To se zove motivacija svla­davanja vještine. Kako djeca napreduju i rastu, povećava se broj ponavljanja i radnje postaju sve kompliciranije.

Ideje suprotnosti i krajnosti

Puzači i gegavci i djeca jasličke dobi počinju učiti o atributima otkrivajući suprotnosti i krajnosti kao što su veliki-mall. vruće-hladno, ili svjetlo-tamno, puno prije no što po­čnu shvaćati srednje vrijednosti, kao što je toplo ili npr. nijanse sive boje.

60

POU KORAK PO KORAK

Ključne kvalitete i ponašanja odgajatelja za spoznajni razvoj djeteta

U svojoj interakciji sa svijetom koji im pruža povratnu informaciju, dojenčad i djeca jasličke dobi uče da svojim djelovanjem utječu na rezultat. Svoja otkrića i radost zbog uspjeha rado će podijeliti s voljenim odgajateljem. Zbog toga će odgajatelji imati neobi­čno velik utjecaj na dječji spoznajni razvoj. Poticajni odgajatelji promiču dječji spoznajni razvoj kad ohrabruju djecu na djelovanje i kad ih uključuju u razgovor o onome što rade. Na primjer, kad dijete samo uzme kocke s police, odgajateljica ga pita što namjerava graditi, gdje će graditi, hvali djetetove napo­re i pita ga može li mu se i ona pridružiti u gradnji. Međutim, ukoliko je odgajateljica ta koja skida kocke s police i kaže: Hajdemo graditi kulu; tražeći od djeteta da joj dodaje kocke ili mu govoreći gdje da stavi koju kocku, ona sputava dječji spoznajni razvoj. Odgajatelji koji promiču dječji spoznajni razvoj ponašaju se u skladu sa sljedećih pet načela:

- reagiraju na djetetove potrebe, - osjetljivi su i osjećajni, - partneri su u igri, - pružaju "sigurno utočište" i potiču djecu na istraživanje, - pomažu djeci da steknu osjećaj da su usvojila vještinu.

Reagiranje na dijete

Jedna od ključnih komponenti promicanja optimalnog dječjeg razvoja jest reagiranje. Reagiranje na dijete podrazumijeva tri elementa: spremnost reagiranja na nepredvidive okolnosti, spremnost na odgovarajuću reakciju i pripravnost na reagiranje. Reagiranje na nepredvidivu okolnost znači da se odgajateljevo djelovanje javlja kao odgovor na djetetovo djelovanje. Ukoliko dojenče guče od sreće kad ugleda svog odgajatelja, odgajatelj koji odgovarajuće reagira odgovorit će uzvratnim gukanjem. Primjerenost se odnosi na stupanj usklađenosti između odgajateljeve reakcije i djete­tovog djelovanja. Reagira li odgajatelj na djetetovo djelovanje? U gore spomenutom primjeru odgajateljev odgovor (gukanje) bio je usko povezan s djetetovim djelovanjem. Kad je dijete zagukalo, odgajatelj nije odgovorio tresući djetetove nožice i ručice. Nje­gov je odgovor bio primjeren. Gotovost za trenutnu reakciju podrazumijeva vremenski razmak između djetetovog dje­lovanja i odgajateljeve reakcije. Da bi dijete moglo naučiti povezivati svoje djelovanje s reakcijom odgajatelja, odgajatelj mora djelovati odmah nakon djetetovog ponašanja.

Osjetljivost i osjećajnost

Osjetljivi odgajatelji su spremni reagirati u skladu s temperamentom svakog djeteta, razvojnom fazom djeteta ili raspoloženjem odnosno stanjem ponašanja djeteta. Temperament. Osjetljivi odgajatelji su usklađeni s individualnim značajkama svakog djeteta i znaju kako se te značajke uklapaju u razvoj. Oni počinju shvaćati različite tem­peramente djece o kojoj brinu i svoje djelovanje prilagođavaju temperamentu svakog pojedinog djeteta. Na primjer: Marina, čini se, nova iskustva čine opreznim. On se kloni nove penjalice i radije uživa prelistavajući poznate mu knjige. Osjetljivi odgajatelj koristi različite pristupe kako bi promicao spoznajni razvoj svakog djeteta. Marinova je odgajateljica u blizini nove penjalice stavila njemu poznate igračke. Kad se Marin približi penjalici, da bi dohvatio omiljenu igračku, bit će izložen penjalici na način koji ga neće ugrožavati. On će postupno prebroditi svoje oklijevanje i početi istraživati novu penjalicu.

POU KORAK PO KORAK

Razvojne razine. Osjetljivi odgajatelji su oni koji mogu osmisliti aktivnosti koje će biti primjerene djetetovim vještinama. Trinaestomjesečna Ema sa Šonjom, svojom odgajateljicom, igra igru Pronađi sakrivenu igračku. Ema promatra Šonju kako stavlja njezinu omiljenu igračku u šalicu, kako šalicu trese i malu igračku sakriva pod krpicu. Igračka je skrivena ispod krpe. Šonja uočava da Ema ima problema s pronalaženjem igračke pa pojednostavljuje igru, stavljajući veću igračku pod krpu. Odgajateljica je aktivnost zakomplicirala, kako bi dje­tetu pružila izazov, no tu će istu aktivnost pojednostaviti za neko drugo dijete. I jedno i drugo dijete uvježbavaju iste vještine, no na različitim razinama. I jedno i drugo dijete uspješno će riješiti svoj zadatak. Poruke dojenčadi i djece jasličke dobi. Dječje raspoloženje i ponašanje određuju njegovu spremnost za poticaj. Osjetljivi odgajatelj zna kako treba "pročitati" djetetove znakove. On kod dojenčadi uočava šest stanja ponašanja: aktivno budno stanje, smi­reno budno stanje, plakanje, pospanost, aktivan san i tihi san. Odgajatelj zna da je najbolji trenutak za interakciju s bebom kad je ona u stanju mirne budnosti, kad je na-jusredotočenija na odgajateljeve pokušaje za interakciju. Odgajatelj koji reagira zna i to da napeti pokreti tijela znače da je djetetu potrebna utjeha, a ne stimulacija. Odgajatelj čita djetetove neverbalne znakove, kako bi shvatio djetetove potrebe u tom trenutku i mogao u skladu s njima djelovati.

Igra na podu: partneri u igri

Odgajatelji promiču spoznajni razvoj djeteta kad se aktivno bave s dojenčadi i malom djecom na njihovoj razini i to u doslovnom smislu, što znači na podu. Ovo je jedan od najvažnijih elemenata u programu usmjerenom na dijete, za razliku od klasičnog u ko­jem dominira odgajatelj, već i samim stojećim položajem. Ovdje je odgajatelj i suradnik i pomagač.

62

POU KORAK PO KORAK

Sigurno utočište: promicanje istraživanja

Dojenčad i djeca jasličke dobi koja su s odraslim osobama stvorila odnos ljubavi, osje­ćaju se dovoljno sigurnom da se usude riskirati i početi istraživanje svog svijeta. U svo­jim odgajateljima vide "sigurno utočište" kojemu se mogu vratiti kad im bude potrebno ohrabrenje ili osmijeh odnosno riječ potpore.

Promicanje osjećaja uspješnosti u svladavanju vještina

Dojenčad i mala djeca uče metodom pokušaja i pogrešaka. Oni detaljno istražuju materijale, ponekad se danima vraćaju istoj aktivnosti, eksperimentirajući s njom. Kad dijete manipulira i istražuje na svoj način i u svom ritmu, njegova otkrića pripadaju samo njemu. Ono osjeća uzbuđenje i radost kad shvati problem. Osjeća da je svladalo neku vještinu. Osjetljivi odgajatelji potiču dječja istraživanja, osmišljavajući aktivnosti koje su primjerene djetetovom razvojnom stupnju, popraćujući to uvijek ohrabrujućim smije­škom i riječima. Kad djetetu rješavanje problema ili izrada zadatka ide malo sporije, odrasla osoba bi mogla pasti u iskušenje da mu pomogne i izvrši zadatak umjesto nje­ga. Ovakvo "pomaganje", međutim, ne promiče dječji spoznajni razvoj.

Aktivnosti koje promiču spoznajni razvoj djeteta

Ovdje ćemo govoriti o materijalima i aktivnostima koje promiču spoznajni razvoj djeteta. Nećemo govoriti o tome na koji način navedene stavke trebate primijeniti, jer najbolje i najumjesnije ideje uvijek potiču od djeteta, i to tijekom igre.

Aktivnosti rješavanja problema

Dojenče vrlo rano počinje pokazivati svoja umijeća rješavanja problema. Tromjesečno dijete koje okreće glavu i očima traži skriveni izvor zvuka već demonstrira vještinu rješa-

63

POU KORAK PO KORAK

vanja problema, baš kao i petomjesečno dijete koje može otkriti ispod krpe djelomice skrivenu igračku. Odgajatelji mogu pomoći djeci da razviju svoje vještine rješavanja problema na taj način da ih izlože zanimljivim "problemima". Na primjer, ponudite se-dmomjesečnom djetetu koje u svakoj ruci drži po jednu drvenu kocku, još jednu drvenu kocku. Kako će dijete riješiti ovaj problem? Hoće li ispustiti jednu kocku da bi primilo treću? Hoće li kocku staviti u usta, kako bi moglo primiti treću kocku?

Igra s kockama

Plastične kocke djeci pružaju mogućnosti rješavanja problema. Kad dijete nauči kako nataknuti jednu kockicu na drugu, ono uči o prostornim odnosima - o održavanju ravno­teže i o tome koja kockica gdje pristaje.

Igre punjenja i pražnjenja posuda

Djeca jasličke dobi igraju igre punjenja i pražnjenja, kojima također uvježbavaju rješa­vanje problema. Ona u posudu s uskim otvorom na vrhu ubacuju drvene štapiće, no tada se suočavaju s izazovom - kako te štapiće izvaditi? Ostali materijali dobri za uvje­žbavanje rješavanja problema su profili različitih oblika, kolutovi koji se nižu po veličini, posude koje ulaze jedna u drugu i slično.

"Alati"

Djeca rješavaju probleme i kad počnu upotrebljavati "alate" kojima će si pomoći da izvr­še zadatak. Kad malo dijete povuče konopac privezan za igračku koju želi, upotrijebilo je vještinu rješavanja problema.

Glumljenje ("kao da")

Glumljenje pomaže djeci prilikom izgrađivanja njihovih spoznajnih vještina. Vještine pre­tvaranja ili glumljenja javit će se kad malo dijete prvi put upotrijebi neki običan predmet umjesto nekog drugog, poznatog predmeta. Na primjer, malo bi dijete moglo upotrijebiti štap kao žlicu kad miješa pijesak u kantici ili staviti na glavu zdjelu, kao da je ona šešir. Jaslice bi trebale imati prostor za takve igre, s mnogobrojnim rekvizitima koji će se svi­djeti i dječacima i djevojčicama.

Osjetilna iskustva

Budući da dojenčad i mala djeca o svome svijetu uče preko svojih osjetila, odgajatelji bi im trebali pružiti mogućnosti za niz različitih osjetilnih iskustava. Igre s pijeskom. Kutije s pijeskom unutar jaslica i na otvorenom djeci pružaju mogu­ćnost za uzbudljivo učenje. Mala djeca obožavaju pod svojim nogama ili u rukama osje­titi škakljanje pijeska. Dajte im žlice i šalice kako bi mogli uvježbavati vještine kopanja, grabljenja, prosipanja, podizanja i slično. Igrajući se s pijeskom, djeca će lakše naučiti značenje suprotnih pojmova, kao što su npr. glatko i hrapavo. Govorite s njima o hra­pavosti pijeska i o glatkoj stranici posude.

Igre s vodom. Pomažu djeci da nauče pojmove mokro i suho. Dajte im plastičnu posu­du s hladnom vodom i drugu s toplom, neka testiraju i nauče pojmove toplo i hladno. Mala djeca s vodom uvježbavaju i vještinu izlijevanja i nalijevanja, a kad izlijevaju vodu iz jedne posude u drugu, naučit će odnos veći - manji i početi shvaćati pojmove mjere, količine i veličine.

64

POU KORAK PO KORAK

Sastav i građa. Čak i dojenčad može naučiti razlikovati materijale različitog sastava i građe. Stavite na pod komadić tepiha, svileni šal i gumeni podložak za kupanje. Kad djeca budu puzala ili hodala po materijalima, odgajatelji će im govoriti o građi predmeta pod njihovim nogama. Starija će djeca uživati u igri s tijestom, baratajući njime kao s pla-stelinom. Pomozite im da naprave svoje tijesto za igru, a prema priloženom receptu:

Kreativno izražavanje. Pribor za likovni odgoj, npr. velike drvene bojice, neotrovne boje za slikanje prstima, veliki kistovi, veliki komadi papira i tijesto za igranje promicat će razvoj male djece na dva načina: pružit će im nova osjetilna iskustva i prilike za kreativno izražavanje. Trganje papira također predstavlja zanimljivo taktilno i zvučno iskustvo.

Glazbeni instrumenti. Zvona, zvečke i bubnjevi djeci pružaju ugodno osjetilno isku­stvo. Čak i vrlo mala dojenčad može zveckati zvečkom ili udarati zvona, kako bi proizve­la ugodne zvukove. Puzači i gegavci i djeca jasličke dobi jako vole udarati po bubnje­vima.

Rana "znanstvena" iskustva

Dojenčad i mala djeca stalno se bave "znanstvenim pokusima". Svakodnevno se služe tehnikama pokušaja i pogrešaka i promatranja. Odgajatelji mogu podržati te njihove napore na niz različitih načina. Na primjer, dodavanjem kantice vode u pijesak oni će djeci na praktičan i jednostavan način ilustrirati odnose uzroka i posljedice. Djeca će vidjeti da, dodaju li vodu prašini i zemlji, dobivaju blato. U oba pokusa djeca će naučiti pojmove mokro i suho.

Aktivnosti pomaganja

Odgajatelji će, budu li uključivali djecu u svakodnevne životne aktivnosti, toj djeci pru­žati bogata spoznajna iskustva. Kad djeca jasličke dobi pomažu odgajateljima složiti

65

RECEPT ZA IZRADU TIJESTA ZA

IGRANJE

- 12 žlica brašna

- 6 žlica soli - 1 žlica ulja

- 4 žlice vode

- boja za kolače (po

želji) Stavite

sastojke u zdjelu i

promiješajte ih rukom ili

žlicom.

POU KORAK PO KORAK

bočice, ručnike i dekice, ona uče razvrstavati. Djeca jasličke dobi vole pomagati pri pranju igračaka i plastičnog posuđa, gdje istovremeno mogu naučiti pojmove mokro i suho, čisto i prljavo.

Kuhanje

Uključite djecu u jednostavna kulinarska iskustva, kao što je npr. miješanje tijesta za uštipke. Kulinarske aktivnosti djecu će naučiti odnose uzroka i posljedice (dodate li brašnu vodu, doći će do promjene), omogućiti im iskustvo mjerenja i nebrojene prilike za razvijanje govornih vještina.

Iskustva na zraku

Sadnja u vrtu. Ova aktivnost potiče djecu na istraživanje svijeta prirode i uvodi ih u spo­znajne pojmove redoslijeda aktivnosti: prvo iskopamo rupu, onda u nju stavimo sjeme, pokrijemo ga zemljom, dobro zalijemo i - gledamo biljku kako raste. Hranilica za ptice. Djeca su oduševljena pticama. Kad promatraju ptice koje dolaze po svoju hranu, djeca će naučiti kako i što različite ptice jedu, kako se međusobno odnose i kako lete. Pritom mogu uspoređivati veličinu i boje ptica i slušati različit pjev ptica. Zvončići na vjetru. Osim što ugodno zvuče, zvončići i vjetar demonstriraju odnos uzro­ka i posljedice.

Promicanje spoznajnih pojmova pomoću govora

Kad odgajatelji razgovaraju s malom djecom, oni svojim jezikom promiču njihov spo­znajni razvoj. (U 7. poglavlju, pod nazivom Vođenje ranog jezičnog razvoja, objašnjeno je značenje jezika za promicanje spoznajnog razvoja). Iskusni odgajatelji predlažu slje­deće metode razgovora s malom djecom:

Pitanja otvorenog tipa vrlo su učinkovita u radu s malom djecom. Za razliku od pitanja na koja se može odgovoriti s da ili ne Sviđa li ti se ovo? ili onih na koja je odgovor ili točan ili pogrešan Koja je ovo boja?, na pitanja otvorenog tipa može se odgovoriti na mnogo načina. Što će se sada dogoditi?, Kako si to napravila? ili Što vidite? su primjeri pitanja otvorenog tipa. Objašnjenja. Pomoću jednostavnog, opisnog jezika objasnite djeci sve što se događa, jer ćete im tako pomoći prilikom izgradnje mentalnih pojmova.

Nikola drži kanticu punu pikula. Okrenuo je kanticu i pikule su ispale. Njego­ve se oči raširiše pred prizorom koji se stvara dok se pikule kotrljaju podom. Odgajateljica objašnjava: Okrenuo si kanticu i pikule su ispale. Prosipao si pikule iz kantice.

Nikolina odgajateljica je verbalno pomogla Nikoli identificirati uzročno-posljedičnu vezu njegove radnje. Objašnjenja trebaju biti jasna, koncizna i upotrebljena u kontekstu kon­kretne situacije. Kad djeca budu svladala više jezičnih vještina, odgajatelji će početi upotrebljavati složenija pitanja i objašnjenja. Na primjer, kad se Nikoline jezične i govor­ne vještine razviju, odgajateljica će moći upitati: Što se dogodilo?, kako bi ga potaknula da svoja djela pretoči u riječi.

Društvene igre. Društvene igre pružaju djeci mogućnosti za spoznajna i jezična iskustva. Brojalice djecu uče izmjenjivanju i redoslijedu. Igra skrivanja lica (KU-KU) pomaže dojen-četu da na zabavan način shvati stalnost predmeta. Ponavljanje igre skrivača s roditeljima

66

POU KORAK PO KORAK

pomaže djeci da nauče da njihovi roditelji, kad nestaju, ne nestaju zauvijek. Igranjem društvenih igara s djecom, odrasli će ojačati djetetovo samopoštovanje i sigurnost.

Igre i materijali koji promiču spoznajni razvoj

Igre i materijali koji se mogu napraviti kod kuće Za stimuliranje dječjih iskustava nisu neophodne skupe igračke. Dijete uči o svom svije­tu i kad se igra s običnim, svakodnevnim materijalima. Kartonski tuljci mogu se koristiti u različite svrhe: kroz njih se može gledati, kroz njih se mogu bacati predmeti, u njih se može puhati. U svakom se domaćinstvu može naći obilje običnog materijala koji se i te kako može istra­žiti: šalice, žlice, cjediljke, lijevci, krpice, poklopci, papirnate kocke od ambalaže za mlije­ko i sokove, prazne kartonske kutije, tube, lonci i tave, plastične posude različitih veličina, kartonska ambalaža za jaja, itd. Šalice, cjediljke i kuhače su materijal koji se može upotre­bljavati kod igre s pijeskom ili vodom. Plastične posude raznih veličina mogu se koristiti za aktivnosti razvrstavanja ili umetanja jedne u drugu. Obojite dno kartonske ambalaže za jaja različitim bojama pa s djecom uspoređujte boje. Starija djeca mogu razvrstavati če­pove plastičnih boca prema njihovoj boji. Kartonske kutije se mogu koristiti na nebrojeno mnogo načina: djeca mogu puzati kroz njih, oko njih, sjesti u njih i tako dalje.

Zaključak

Dojenčad i mala djeca učit će bez obzira na sve. Naš je cilj navesti ih da uče ono što je važno za njihov razvoj i da to učine učinkovito i s osjećajem ispunjenja i radosti.

KAKVE I G R A Č K E KUPIT I?

Evo nekoliko prijedloga koji će vam pomoći pri kupovini odgovarajuće igračke, igre i materijala. Izaberite:

- Igračke koje su posto­jane. - Igračke koje aktiviraju što je moguće više djetetovih osjetila. - Igračke pomoću kojih će djeca djelovati, a ne samo gledati ih. - Igračke koje imaju zanimljiva uzročno-posljedična rješenja. - Igračke koje imaju logičan i prirodniji karakter (npr. zvono, a ne elektroni­čka zujalica). - Igračke koje se mogu primijeniti na širok raspon razvojnih vještina.

67

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KAKO UCE DOJENČAD I MALA DJECA

7. POGLAVLJE POTICANJE RANOG RAZVOJA GOVORA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POTICANJE RANOG RAZVOJA GOVORA

G ovor je, više od bilo koje druge sposobnosti, kvaliteta po kojoj se ljudi ističu. Gotovo je nemoguće spriječiti djetetovo učenje govora. Koji će jezik naučiti i kako će mu taj

jezik koristiti kao sredstvo za razmišljanje i komunikaciju, ovisi o djetetovim najranijim godinama. Ovo poglavlje govori o stupnjevima govornog razvoja, strategijama koje pro­miču govorni razvoj djeteta, specifičnim aktivnostima koje potiču razvoj govora, pona­šanjima koja promiču rani govorni razvoj i tjelesnom okruženju koje promiče usvajanje govora i jezika.

Stupnjevi razvoja govora

Govor se počinje razvijati i prije no što se dijete rodi. Novorođenčad već prepoznaje glasove nekih njima bliskih osoba i razlikuje ih od glasova nepoznatih ljudi. Puno prije no što ijedna riječ bude izgovorena, dojenčad i mala djeca komuniciraju pomoću izraza svojih lica, pokreta tijela, gukanja i plača. Kad dojenčad nauči uspješno komunicirati sa svojim roditeljima i odgajateljima, počinje shvaćati pokretačku snagu govora. Brzo će naučiti osnovni uzorak jezika: subjekt, radnja, objekt. U početku će upotrijebiti jednu riječ, zatim dvije pa tri da bi prenijeli cijelu ideju. Tako ono što će ubuduće biti: Mama, mogu li dobiti malo mlijeka?, kao poruka u početku glasi Mlijeko, pa Još mlijeka, pa Toni želi mlijeka, itd. Kad djeca jasličke dobi počnu formulirati pitanja, negdje između 18 mjeseci i dvije godine, eksperimentiraju s jezikom i postavljaju mnoga pitanja. Shvaćaju i to da će, budu li pitali, najvjerojatnije privući pažnju njima zanimljive odrasle osobe i dobiti odgovor.

Kad promatraju komunikacijska ponašanja dojenčadi i male djece, odgajatelji bi trebali biti svjesni da postoji veliki raspon i razlike u brzini normalnog razvoja, iako su faze je­dnake. Svako dijete prolazi kroz iste faze - gukanje, tepanje, pa zatim jedna riječ, ali s velikim varijacijama. Jedno dijete već s deset mjeseci koristi riječi, dok će drugo možda početi upotrebljavati riječi tek s 18 mjeseci; i jedno i drugo dijete pripadaju razvojno nor­malnom rasponu. Tako širok raspon od odgajatelja zahtjeva da uspostavlja interakcije i modelira govor u skladu s razvojnom spremnošću svakog pojedinog djeteta.

Djeca razumiju govoreni jezik (receptivni jezik) prije nego ga mogu koristiti (ekspresivni jezik). Receptivni jezik je preduvjet izražajnom jeziku. Dijete razumije kad mu kažete Pokaži psa i prije no što samo može reći Vidi psa. Dojenčad, puzači i gegavci te djeca jasličke dobi uče jezik slušajući i govoreći ga. Ovaj će proces biti unaprijeđen budu li odrasli ohrabrivali i podržavali dječje napore da se govorno izraze.

Strategije koje promiču razvoj govora

Govorite sporo i jasno Govorite li sporo, dat ćete malom djetetu vremena da mentalno obradi riječi koje čuje. Jasan govor djetetu omogućuje otkrivanje novih riječi. Govorite naizmjence Neki od najranijih oblika konverzacije između dojenčadi i njihovih odgajatelja ne sadrže riječi. Dojenčad i odrasle, njima bliske osobe, "govore" izrazom lica kad se međusobno gledaju i proučavaju. Kasnije, kad dojenčad počne gukati, konverzacija će uključivati iz­mjenjivanje bebinog gukanja i odgajateljevog oponašanja tog bebinog "govora". I beba

71

POU KORAK PO KORAK

i odgajatelj će iza svojih "dionica" ostavljati razdoblje tišine, kako bi "sugovorniku" dali priliku da odgovori. Naizmjenično vođena konverzacija nastavit će se i kad dijete nauči tepati i počne koristiti žargon. Odgajatelj može na bebino Gu-gu reagirati kao da to što beba kaže ima veliko značenje pa uzvratiti s: Čujem te ili Stvarno? Njegova ljubazna, oduševljena intonacija potaknut će bebu da nastavi sa svojim gugutanjem.

Paralelni govor i imenovanje predmeta

Kad odgajateljica glasno imenuje djetetova zapažanja i djelovanje, ona upotrebljava paralelni govor kako bi dijete naučila novim riječima. Kad sjedi pored malog djeteta koje pažljivo promatra pticu na grani drveta, odgajateljica će ili upitati Vidiš ptičicu? ili reći: Eno ptičice! Odgajatelji koji imaju sluha, koriste paralelni govor da bi uhvatili djetetov interes u zadanom trenutku. Kad malo dijete puže preko jastuka, odgajateljica može reći: Sandra puže preko jastuka. Budete li pokušali malu djecu nove riječi naučiti "drilanjem napamet", ostat ćete fru­strirani i dijete i vi. Naprotiv, kad su djeca jasličke dobi okružena govorom koji je usko povezan s onime što rade, njihov će se rječnik brzo obogatiti.

Emil pokušava ugurati trokut u četvrtastu rupu. Okreće trokut pokušavajući ga ugurati tamo gdje ne ide. Onda ugleda trokutastu rupu, pa proba s njom. Pola­ko, okrećući trokut, on uspijeva postići svoj cilj i trokut završava u rupi. Odgaja­teljica će objasniti: Pronašao si odgovarajuću rupu i uspio ugurati trokut.

Širenje govora

Kad mala djeca počnu upotrebljavati govor koji se sastoji od jedne ili dvije riječi, odga­jatelji će proširiti ono što djeca govore. Ako trinaestomjesečno dijete kaže: Lopta, odga­jateljica tu riječ može proširiti u frazu ili rečenicu kao što je npr. Tamo je lopta. Sukladno tome, sljedeći će korak biti: Tamo je velika, crvena lopta. Kad djeca počnu slagati više riječi zajedno, odrasli će im pružiti dodatnu semantičku i smislenu informaciju. Na pri­mjer, ako malo dijete kaže: To pas, odgajateljica tu rečenicu može proširiti u: Da, pas ima smeđe krzno.

Objašnjavanje

Govorom se koristimo da bismo uputili djecu u sljedeće radnje. To može biti ručak, odmor, promjena pelena ili odijevanje. Djeca će početi razumijevati i pamtiti ove upute budemo li im objasnili zbog čega to radimo. Kad djeci, i onoj najmanjoj, objašnjavamo aktivnosti, pomažemo im da se usredotoče i zainteresiraju za određenu aktivnost. Kad čuju prijedlog kao što je: Sad ćemo morati prekinuti i pospremiti, kako bismo se stigli spremiti za izlazak., djeca primaju važne poruke koje u sebi sadrže planiranje, upornost, samoispravljanje i izvršenje zadatka.

72

POU KORAK PO KORAK

Pitanja otvorenog tipa

Za razliku od pitanja na koja možemo odgovoriti s Da ili Ne, pitanja otvorenog tipa po­tiču nebrojeno mnogo odgovora, njegujući govor i spoznajni razvoj djeteta. Zamislite malo dijete i odgajateljicu na igralištu. Pokazujući drvo, malo dijete pita odgajateljicu: Što je to? Odgajateljica odgovara protupitanjem: Što vidiš?, dajući malom djetetu priliku da govori o lišću, ptici na drvetu ili psićima koji trčkaraju u podnožju debla.

Pitanja otvorenog tipa potiču djecu da počnu razmišljati o sebi kao o osobi. Na primjer, pi­tanjem: Tko se smije?, odgajateljica pomaže djetetu da postane svjesno onoga što radi. Pitanja otvorenog tipa i odgovori na njih izgrađuju vještinu komuniciranja. Dijete ko­mentira, odgajateljica ga svojim pitanjima otvorenog tipa potiče na daljnji govor i dijete ponovno ima priliku odgovoriti. Prošireni razgovori između male djece i odgajatelja imat će važnu ulogu u kasnijem razvoju djetetove govorne kompetencije.

Podupiranje

Odgajateljice koriste maloj djeci omiljene igre s brojalicama, kako bi djecu naučile go­voriti. Dijete u početku može biti pasivni sudionik takve igre. Ukoliko dijete ne pokazuje interes za igru ili se usredotočilo na nešto drugo, odgajateljica će pričekati neku drugu priliku, no ako je ono zainteresirano, odgajateljica će ga pokušati ohrabriti da bude akti­vniji sudionik. Čekat će da dijete počne pljeskati ručicama, ispustit će određene riječi u brojalici, kako bi dijete glasovima popunilo prazninu. Odgajateljica je iskoristila igru kao situaciju za učenje, odnosno kao potporu, a dijete će naučiti nešto više o komunikaciji.

Kad se radi o puzačima i gegavcima, odgajateljica bi mogla navoditi dijete da popuni dječju brojalicu riječima koje će ona ispustiti. Kad malom djetetu čita priču o životinja­ma, ona može reći: Vidim veeelikog čupavog... , ohrabrujući dijete da doda riječ koja nedostaje, Psa. S povećanjem djetetove govorne vještine, takvo pomaganje mu više neće biti potrebno.

73

POU KORAK PO KORAK

KAKO IZABRATI K N J I G E Z A D O J E N Č A D

Izaberite knjige:

- s debelim stranicama koje je lako okretati i teško potrgati, - koje su postojane i lako se odr­žavaju; knjige od tkanine, meke plasti­ke I slično mogu se lako oprati, što je dobro, jer djeca vole istraživati knji­gu stavljajući je u usta, - koje akti­viraju djecu, koje se skla­paju i raskla-paju, skrivaju i otkrivaju slike, - s jasnim, jednosta­vnim slikama poznatih predmeta, da djeca mogu uvježbavati imenovanje životinja, dije­lova odjeće, hrane, itd., - koje na stranici imaju jednu sliku i jednu riječ; previše deta­lja bi moglo zbuniti dijete.

Jezik pomaže održavanju djetetovog sjećanja. Kad odgajateljica kaže: Jučer smo za ručak imali špagete, ona će pomoći djeci da iskustvo iz svoje prošlosti učvrste u svojem sjećanju.

Upotreba govora u svakodnevnim rutinama

Svakodnevne rutine kao što je mijenjanje pelena ili vrijeme jela dobre su prilike za razvi­janje govornih vještina. Djeca mogu imenovati uobičajene predmete kao što su šalica, žlica, jabuka ili stol. Upotrebljavajte precizne izraze, a ne općenite. Recite: Ovaj je jogurt sladak; ili Kakav hrskavi kreker! Kažete li: Odlično, možeš sam držati svoju šalicu umjesto Odlično, držiš je sam, naučit ćete dijete značenje jedne nove riječi.

Mijenjanje pelena je vrijeme osobito prikladno za komunikaciju u četiri oka jer je odga­jateljica tada usredotočena isključivo na jedno dijete. (Pogledajte 9. poglavlje, Upotreba svakodnevnih rutina u stvaranju iskustva učenja, gdje se podrobnije govori o tome.)

Aktivnosti koje promiču rani govorni razvoj Čitanje i gledanje knjiga

Čitanje djeci vjerojatno je najvažnija aktivnost koja promiče djetetov govorni razvoj. Za vrijeme čitanja, dok su usredotočena na priču i uživaju u toplini odnosa s osobom koja čita, djeca mogu čuti nove i nepoznate riječi. Djeci bi trebalo čitati svakog dana. Dojenčad i mala djeca vole prelistavati knjige i čuditi se slikama. Od najranijih mjeseci dojenčad voli da ih se drži i da im se čita. Zvuk odgajateljičinog poznatog glasa umiruje ih i tješi. U tim trenucima, kad ih ona drži u svom krilu, osjećaju se maženima i voljenima. Mogu promatrati šarene slike slikovnice. Potičite djecu da gledaju knjige, da ih prime u

74

POU KORAK PO KORAK

ruku, da probaju okus knjige. Knjige bi trebale biti izložene i pristupačne djeci, kako bi ih i sama mogla izabrati i dohvatiti. Kad odgajatelji čitaju polako, dojenčad i mala djeca mogu uživati u govoru i glasovima. Dijete koje je potpuno zaokupljeno živopisnom slikom psa, možda nije još spremno za okretanje stranice, tako da odgajateljica mora biti osjetljiva na interese djece i slijediti njihove znakove. Osjetljivi odgajatelji primjećuju dječji interes za sliku psa, pa veselo kažu: Pas. Kad se radi o malom djetetu, upotrijebit će više riječi pa će rečenica glasiti: 77 vidiš psa ili će upitati Što ovdje vidiš? Nije važno pročitati knjigu do kraja, nego je važno djetetovo istraživanje knjige. Djeca jasličke dobi vole slušati istu priču nebrojeno mnogo puta.

Pjevanje

Većina male djece uživa u glazbi, a pjevanje s dojenčadi i s malom djecom izgrađuje u djeci ljubav prema jeziku. Pjevajući odgovarajuće pjesmice kao što je: Jedi, jedi, jedi još u očekivanju ručka, smirit ćemo gladnu djecu i pokazati im da govor ima svoju svrhu. Dojenčad i mala djeca vole ritam dječjih pjesmica. Mogli biste i sami smisliti neku zgo­dnu pjesmicu na jednostavnu melodiju ili na posuđenu melodiju (npr. neke djeci omilje­ne pjesmice).

Aktivnosti dodirivanjem

Kad se dijete igra - dodirujući, držeći ili razvrstavajući predmete - govorite mu o tome što radi. Malo će dijete naučiti značenje riječi hladno dodirujući snijeg, a mokro prilikom igre kod stola s vodom ili izlaska na kišu. Aktivna igra male djece pruža odgajateljima mnogobrojne prilike za proširenje dječjeg usvajanja jezika. Igre usklađivanja i uspoređivanja Uzmite plastične zdjelice ili obojite dno kartonske ambalaže za jaja različitim bojama. Počnite sa samo nekoliko boja, npr. crvenom, žutom i plavom. Dok djeca jasličke dobi stavljaju obojene kockice ili kuglice u posude odgovarajućih boja, govorite im o tome što rade: Katarina stavlja crvenu kuglicu u crvenu šalicu. Kutija za vježbanje osjeta Napravite "osjetilnu" kutiju s dvije vrste predmeta: s grudicom vate i komadićem osta­kljenog papira. Dok djeca opipom ispituju predmete, identificirajte to što drže u ruci. Recite im što je vata, a što ostakljeni papir, a onda prijeđite na opisivanje predmeta i upotrijebite riječi meko i hrapavo. S vremenom počnite dodavati druge predmete. Igra s vodom Igra s vodom otkriva djeci nove pojmove i nove riječi, kao što je nalijevati, kapati i prskati. Pomozite malom djetetu da shvati što znači kapati tako da probušite rupicu na dnu plastične čaše. Kod stola s vodom neka budu mjerne šalice, kutlače, plastične posude, lijevci i žlice. (U 6. poglavlju pronaći ćete detaljne opise aktivnosti koje promiču i spoznajni i govorni razvoj djece.)

Ponašanja koja promiču rani razvoj govora

Budite uzorom pravilnog govorenja. Kad se obraćaju djeci, odgajatelji bi trebali prihvaćati dječji govor, čak i kad je pogrešan, a sami bi trebali govoriti pravilno. Djeca će sama, i svako u svoje vrijeme, ispravljati svo-

KAKO IZA­BRATI K N J I ­G E Z A M A L O D I J E T E

Izaberite knji­ge:

- s kratkim tekstovima, - s jasnim, jednostavnim slikama, - koje se lako mogu listati, bez opasnosti od trganja strani­ca, - s predvi­divim završe­tkom, - u kojima ima dosta ponavljanja, - priče koje se rimuju, - napravite knjigu s dje­čjim fotografi­jama, - koje poka­zuju ljude svih dobi, spolova i različitih kultu­ra.

75

POU KORAK PO KORAK

je pogreške, jer će oko sebe slušati pravilan govor. Malo dijete bi moglo uopćiti pojam psa i svaku dlakavu životinju s nogama zvati pas. Odgajatelj neće ispraviti dijete i reći mu da je pogriješilo, možda će i podržati dječje mišljenje i životinju tretirati kao psa. Ili, ako npr. neko dijete kaže Mate udarila Mariju, odgajatelj ga neće ispraviti, samo će upi­tati: Je li stvarno Mate udario Mariju? Uvijek odgovorite na dječja pitanja. Kad mala djeca uče govoriti, često se drže odgajateljica i, noseći različite predmete, pitaju: A što je to?. Dok odgajateljica bude imenovala predmet po predmet, dijete će pažljivo promatrati njezina usta dok govori. Odgajateljici koja ima jako puno posla ova­kvo se ponašanje možda neće svidjeti. No, ona mora znati da je njezin strpljiv i osjetljiv odgovor neobično bitan za proces učenja govora. Ema, radoznala mala djevojčica, dva puta je pitala odgajateljicu koja je brisala stol nakon završenog doručka: Što je ovo? Odgajateljica je odgovorila: Vidiš li ovu spužvicu? Brišem stol. Brišem. Brišem., modeli­rajući tako govor koji će pomoći Emi da shvati što znači brisati. Odgajateljica će Emi dati čistu spužvicu i time aktivirati govor. Govor prilagodite dječjoj govornoj razini. Lijepo je djeci pružati izazove i poticati ih na učenje, no odgajatelji bi trebali znati da s dojenčadi i malom djecom trebaju koristiti jasan i jednostavan jezik. Duge rečenice ili vi­šestruko složene rečenice zbunit će djecu koja pokušavaju razumjeti jezik i odgonetnuti značenje pojmova. U učenju jezika nemojte se oslanjati na TV. Kad se radi o djetetovom govornom razvoju, ne postoji primjerena zamjena za jasan je­zik koji se izravno odnosi na ono što dijete radi ili ono što trenutno gleda i što mu izravno upućuje osoba koja brine o njemu. Ni TV ni razgovor odraslih ljudi ne mogu zamijeniti razgovor odgajateljice s djetetom.

Stvaranje bogatog jezičnog okruženja

Bogato jezično okruženje uključuje i govorni i pisani jezik, lako mala djeca i dojenčad ne mogu čitati, njihovim ranim izlaganjem pisanom jeziku - ne samo knjigama - promicat ćemo njihov budući interes za čitanje. U razini dječjih očiju označite slovima uobičajene predmete kao što su stol, stolac, pro­zor, ogledalo, vrata, umivaonik i polica. Nije potrebno posebno ukazivati djeci na pisane oznake niti pokušati ih "naučiti" što te oznake znače.

Nacrtajte sliku neke igračke i označite je slovima. Djeca će prvo slikom, onda oznakom, a na kraju i riječju izgraditi govor.

Napravite "kutić s knjigama". Taj bi kutić trebao biti relativno tiho i privlačno mjesto sa stolcem za ljuljanje ili drugim udobnim komadom namještaja na koji će odrasla osoba sjesti s djetetom i knjigom u naručju.

Zaključak

Jaslice mogu biti odlično okruženje u kojem će se razvijati dječji govor, ukoliko odga­jatelji razumiju i cijene načine kojima mogu promicati taj razvoj. Ukoliko to ne učine, posljedice bi mogle biti ozbiljne. No, budu li to učinili, bit će bogato nagrađeni: njihova će djeca imati bogat rječnik, moći će razumjeti druge i znati se govorno izraziti. Bit će to djeca koja vjeruju da je ono što kažu cijenjeno i važno.

76

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KAKO UCE DOJENČAD I MALA DJECA

8. POGLAVLJE POTICANJE TJELESNOG RAZVOJA DJETETA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POTICANJE TJELESNOG RAZVOJA DJETETA

Tjelesni razvoj djeteta ima dva značenja. Prvo se odnosi na rast djeteta i do njega do­lazi prirodno kod većine djece, ovisno o kvaliteti prehrane. Drugo značenje, koje je

ujedno i predmet ovog poglavlja, jest povećanje djetetove sposobnosti da svrsishodno koristi svoje tijelo kako bi ostvarilo niz različitih zadataka. Diferenciraju se pokreti mišića: dojenče koje na podražaj migolji čitavim tijelom, na kraju će postati odrasla osoba sa sposobnošću da diže jednu po jednu obrvu. Veliki dio djetinjstva posvećen je ovom pro­cesu svladavanja vještina putem bezbroj vježbi motoričkih aktivnosti, kao što su trčanje, penjanje i skakanje i finih motoričkih vještina kao što su pisanje, hvatanje i smještanje komadića koji nedostaje u slagalicu (Dodatak A, Razvojni pokazatelji karakteristični za djecu od rođenja do tri godine, pokazuje uobičajeni napredak tjelesnog razvoja djete­ta). Ovo poglavlje govori o ulozi odgajatelja u poticanju djetetovog tjelesnog razvoja, o individualnim razlikama u osjetilno-motoričkom razvoju i aktivnostima koje promiču tjelesni razvoj.

Uloga odgajatelja

Uloga odgajatelja u poticanju tjelesnog razvoja djeteta jest da djetetu osigura iskustva koja će promicati razvoj krupne i fine motorike dok mala djeca i dojenčad istražuju svoje okruženje. Pred očima dojenčadi trebaju biti zanimljivi predmeti za kojima će ona pose­zati i koje će udarati, grabiti, držati, tresti. Maloj djeci je potrebno mnogo prostora, kako bi mogla gurati, vući, podizati i spuštati predmete, šetati, penjati se, skakati i trčati. Kad odgajatelji osiguraju veliku raznolikost motoričkog iskustva, dojenčad, puzači i gegavci te djeca jasličke dobi povećavaju repertoar svojih aktivnosti i još više uživaju.

Pri planiranju tjelesnih aktivnosti za malu djecu, odgajatelji moraju misliti i o razini dječje vještine. Prije no što dijete nauči neku kompleksniju vještinu, treba svladati jednosta­vniju, koja je preduvjet i osnova one složene. Na primjer, prije no što malo dijete može početi šarati bojicom, mora ovladati kontrolom prstiju. Prije no što dijete prohoda, mora puzati. Kad odgajatelji razumiju pojmove osnovnih, bazičnih vještina, oni mogu djeci osigurati razvojno najprimjerenija iskustva.

Individualne razlike u osjetilno-motoričkom razvoju

Kad osmišljavaju primjerena iskustva za motorički razvoj dojenčadi i male djece, odga­jatelji moraju biti osjetljivi na individualne razlike u temperamentu djece koje bi mogle kod neke djece uzrokovati negativnu reakciju na tjelesna iskustva (Poglavlje 2).

Hipersenzitivnost

Hipersenzitivnu djecu lako je prestrašiti prizorima, zvukovima ili dodirima, osobito ako su stimulansi vrlo jaki, iznenadni ili djetetu nepoznati.

Petnaestomjesečni Ivan se igra sa svojom odgajateljicom, koja prema njemu kotrlja nove, šarene lopte. I druga se djeca igraju loptama. Kako raste uzbu­đenje i razina buke, Ivan počinje plakati. Uskoro će uslijediti njegov napadaj bijesa.

79

POU KORAK PO KORAK

Ivan je hipersenzitivno dijete koje lako uznemiri bučna igra. Svoje osjećaje on izraža­va plakanjem, priljubljivanjem uz odraslu osobu ili "nemirnim" ponašanjem. Osobito osjetljivo malo dijete može biti vrlo oprezno, strašljivo ili imati česte napadaje bijesa. Za pretjerano osjetljivu djecu, nove, šarene lopte ili tjelesne igre mogu u početku biti presti-mulativne. U tom slučaju, odgajatelj bi mogao pogrešno pomisliti da Ivan ne želi dijeliti igračke s drugom djecom ili da je pohlepan ili ljubomoran. Međutim, iskusni odgajatelji shvaćaju da tu djecu na neki način treba zaštiti od prevelikog uzbuđenja i da bi zadatku trebalo pristupati sporijim ritmom.

Hiperaktivnost

Hiperaktivna djeca su uvijek u pokretu i žele mnogo tjelesnih osjetilnih iskustava. Za razliku od hipersenzitivne djece, hiperaktivna djeca reagiraju slabije na slike, zvukove i dodire, ali traže više osjetilnih, vizualnih i taktilnih stimulansa od prosječnog djeteta.

Osamnaestomjesečna Ana neprestano nešto dira! Ona s police grabi igra­čku za igračkom. Kod stola s vodom prska i prolijeva vodu po podu, a zatim trči k odgajateljici, tražeći zagrljaj.

Anina odgajateljica razumije Anino aktivno, ponekad čak agresivno ponašanje. Za akti­vnu djecu kao što je Ana, potrebna je kombinacija razumijevanja i odgovarajućih pravila, čime će se djetetu pomoći da bude uspješno i da napreduje u svom okruženju. Odga­jateljica bi mogla Anu svako malo zamoliti da ode na drugi kraj sobe i donese određenu stvar ili da pomogne nekom djetetu koje ne može nešto samo nositi. Takvom se djetetu može ponuditi da izabere knjigu ili se prema njemu može biti posebno nježan.

Aktivnosti u zatvorenom prostoru koje promiču razvoj krupne motorike

Vrijeme provedeno na podu

Dojenčadi i maloj djeci je potreban prostor i mnogo vremena provedenog na podu: za rastezanje, posezanje, udaranje, valjanje, puzanje, šetanje. Bude li se odgajateljica spustila na pod s djecom, ona će ih poticati na istraživanje prostora. Čak i dojenčad od dva mjeseca je u stanju, ležeći na trbuhu, podignuti se na ruke i pomalo se dizati. Kad odgajateljica sjedne na pod, na razinu djeteta, kad govori s njim, smiješi se i potiče ga, dijete će se podizati, ne bi li vidjelo odgajateljicu.

Masaža i rastezanje

Odgajateljima nije potrebna posebna oprema da bi poticali tjelesni razvoj dojenčadi. Lagano masiranje i razgibavanje dječjih ruku i nogu dobra je vježba za djetetove mišiće, a dijete će postati svjesno svoga tijela. Dok beba leži na leđima, nježno savinite njezi­ne noge prema trbuhu i onda ih opet ispružite. Dok ovako vježbate, pjevajte ili veselo govorite djetetu gledajući ga u oči, jer je ovo vrijeme vrlo važno za dječji emocionalni i tjelesni razvitak.

Pjesme i glazba

Pjesme i glazba se koriste za promicanje svijesti o vlastitome tijelu i za vježbu miši­ća. Dojenčad uživa ogledavati se po sobi, sigurno smještena u rukama odgajateljice.

80

POU KORAK PO KORAK

Odgajateljica će povremeno pomaknuti djetetove ručice u ritmu glazbe, čime će i ona i dijete vježbati muskulaturu. Djeca jasličke dobi će sretno skakutati u ravnomjernom ritmu glazbe. Dojenčad i mala djeca uvježbavaju motoričke vještine kad pjevaju ili se kreću u ritmu pje­sama, pomičući ruke ili tijelo. Djeca vole pjesme koje imaju nešto iznenađujuće u sebi ili pozivaju djecu na određenu akciju, pjesme koje će se ponavljati, u kojima će djeca uvijek ispočetka očekivati iznenađenje ili trenutak kad se od njih očekuje određena kretnja.

Igre prstima

Čak i jednostavne igre kao što su igre prstima promiču tjelesni razvoj. Igre prstima omo­gućavaju maloj djeci uvježbavanje pokreta pojedinih prstiju i čitave ruke, čime se potiče razvoj fine i krupne motorike.

Hvatanje i rukovanje predmetima

Lagane zvečke, igračke koje se mogu stisnuti i plastični kolutovi potiču dojenčad na uvje­žbavanje vještina hvatanja i posezanja, koje spadaju u vještine krupne motorike koje se prve razvijaju; čak i vrlo male bebe će udarati igračke koje vise iznad njihovih krevetića. Do trećeg mjeseca života, dojenčad će početi posezati za igračkama, iako ih još ne može uhvatiti niti držati. Stavite pored djeteta igračke ili zvečke, kako bi ono uvježbavalo vještinu posezanja. Pokušajte u ručicu dojenčeta staviti igračku, tako da dobije osjećaj da je uspjelo dodirnuti predmet koji vidi. Nježan glas odgajateljice i njezin oduševljen osmijeh poticat će bebu da nastavi pokušavati. Do četvrtog mjeseca djeca će već svla­dati posezanje za predmetima, a do šest mjeseci će već moći dohvaćati predmete s druge strane. Dojenčad i mala djeca na mnogobrojne načine uvježbavaju "vještine ru­kovanja predmetom" jer dodiruju, hvataju, drže materijale i rukuju njima. Vrlo je važno da igračke budu djeci nadohvat, kako bi posegnula za onom koju žele. Pokretno do-jenče koje uspješno dohvaća predmete s niske police, shvaća koliku mogućnost izbora zapravo ima.

Između pet i sedam mjeseci dojenčad počinje prebacivati predmete iz jedne ruke u dru­gu. Dajte im kocke veličine njihove šake ili neki drugi lagani predmet kako bi uvježbavali ovu svoju novu vještinu. Odgajateljice bi trebale s djecom dijeliti oduševljenje zbog no-vousvojenih vještina. Između pet i sedam mjeseci dojenčad nauči ispuštati predmet pa ga onda opet podignuti. Ispuštanje i podizanje predmeta zahtijeva nekoliko vještina. Di­jete mora naučiti ispustiti predmet, vizualno ga pratiti i na kraju ga podignuti. Međutim, ukoliko igračka padne izvan djetetovog vidokruga, igra je završena. U toj dobi, ukoliko dijete ne vidi igračku, ona za njega ne postoji. Strpljiva odgajateljica mora imati razumi­jevanja za bebu koja iz ruku ispušta igračku za igračkom - ta tek otkrivena vještina za djecu predstavlja neizmjerno zadovoljstvo.

Podizanje i nošenje tereta

Od otprilike šest mjeseci nadalje dojenčad se može podignuti u stojeći položaj. Odga­jatelji se moraju pobrinuti da je namještaj na koji se djeca oslanjaju stabilan, kako se ne bi prevrtao. U toj dobi, otprilike, dojenče na svojim nogama može nositi svoj teret i "poskakivati". Između 6 i 10 mjeseci dijete može stajati, pridržavajući se za namještaj ili za odraslu osobu, što će predstavljati veliko uzbuđenje - kako za dijete tako i za odraslu

81

POU KORAK PO KORAK

osobu. No, odgajatelji ne bi smjeli požurivati djecu da počnu samostalno stajati. Ovo je vrijeme kad se dječji napori trebaju nagrađivati pljeskom i ohrabrivati, no djecu ne smijemo tjerati na nešto iznad njihovih sposobnosti. Neka su djeca mnogo opreznija od druge.

Puzanje

Odgajatelji mogu poticati djecu na uvježbavanje vještine puzanja na taj način da smje­ste djeci zanimljive igračke izvan njihovog dohvata, kako bi dijete puzalo prema njima. Potičite puzača pokazujući oduševljenje zbog njegovih napora i budite spremni na njegove moguće znakove frustracije. Budu li odgajatelji stvorili okruženje koje će dijete poticati i u kojem će ono biti uspješno, ono će ubrzo naučiti puzati.

Penjanje

Mala djeca koja pužu vole se penjati na niske, meke strukture od otprilike petnaestak centimetara. Takva bi struktura trebala biti dovoljno široka za djetetovo tijelo, da se dijete ne prevrne, a i mekana, da se dijete ne ozlijedi. Penjanje djeci omogućava uvje­žbavanje vještina kao što su prostorni odnosi, puzanje i penjanje. Penjalice s dvije ili tri široke stepenice ili niski tobogani također mogu biti vrlo korisni. Mala djeca vole hodati po blagim strminama ili penjati se na jednu stepenicu i spuštati se s nje.

Hodanje

Početak hodanja kod male djece događa se u vrlo velikom dobnom rasponu. Neka dje­ca mogu svoje prve korake učiniti s devet mjeseci, dok će druga prohodati tek mnogo mjeseci kasnije. Te razlike mogu biti uvjetovane ne samo djetetovom koordinacijom, već i temperamentom. Nemojte dijete tjerati na hodanje. Pustite li bebu da puže i podiže se na noge, omogućit ćete joj da nauči primarnu vještinu održavanja ravnoteže i kontroli­ranja pokretljivosti. Međutim, budete li bebu "šetali" po sobi držeći je za ruke dok joj se noge vuku po podu, bit će to za bebu i frustrirajuće i zbunjujuće. Kad mala djeca počnu hodati, omogućite im da pomoću igračaka na povlačenje ili guranje vježbaju svoje no­vostečene vještine uspravne mobilnosti i ravnoteže.

Lopte

Lopte su korisne igračke za malu djecu, budući da im omogućuju usavršavanje motori­čkih vještina kao što su posezanje, hvatanje i ispuštanje. Isto tako, djeca uče o predvi­đanju smjera i brzine predmeta u pokretu. Sjednite na pod s malo većim djetetom i ko­trljajte loptu naprijed - nazad. Lopta bi trebala biti vrlo lagana i jednostavna za hvatanje. S oko 13 mjeseci dijete već može baciti loptu nadlanicom okrenutom prema dolje.

Podizanje, nošenje i slaganje kocaka

Meke kocke od kartona ili pjene presvučene tkaninom prekrasne su igračke koje mala djeca mogu podići, nositi i slagati na podu. Manja se djeca mogu usredotočiti, ne na gradnju, već na istraživanje kocaka, beskrajnim slaganjem i preslagivanjem. Odgajatelji trebaju poticati ovo istraživanje veselom pohvalom dječjeg rada i zajedničkom igrom na podu. Dvogodišnjaci koriste kocke da bi usavršili koordinaciju, učili o ravnoteži i proširili svoju maštovitost u igri koja počinje bivati simbolička.

82

POU KORAK PO KORAK

Aktivnosti u zatvorenom prostoru koje promiču razvoj fine motorike

Vještine vizualnog fokusiranja

Slike, fotografije i nelomljiva ogledala zanimljiv su stimulans za povećavanje djetetovih vještina vizualnog fokusiranja. Takve predmete bi trebalo smjestiti dovoljno nisko da bi ih i djeca koja još ne hodaju uočila. Obješeni predmeti koji se pomiču također pomažu djeci da razviju svoje vještine vizualnog fokusiranja i praćenja očima.

Pomicanje, guranje, razgrtanje i okretanje

S oko 7 mjeseci dojenčad počinje upotrebljavati obje ruke za istraživanje predmeta. Kutije sa stvarima koje se mogu pomicati, gurati, razgrtati i okretati odlične su za uvje­žbavanje fine motorike. Te kutije mogu napraviti odgajateljice, ali i roditelji. Dojenčad će se zabavljati s kliznom sklopkom, laganim prekidačem koji se može "paliti" i "gasiti", brojčanikom koji se okreće i ostalim predmetima pričvršćenim za kutiju. Mala djeca će se oduševiti velikim zaporcima, velikim gumbima zašivenim na tkaninu i odgovarajućim velikim rupicama za zakopčavanje, itd.

"Pinceta zahvat": upotreba palca i kažiprsta

S oko 10 mjeseci dijete može podizati predmete "pinceta zahvatom", odnosno korište­njem palca i kažiprsta. Kad dijete počne koristiti ovaj zahvat, uživat će podizati s poda i najmanje mrvice. Svi tvrdi predmeti koje dijete može dokučiti, trebaju biti toliko veliki da ih ono ne može progutati.

Guranje i povlačenje predmeta

Igračke koje se umeću jedna u ili na drugu potiču djecu na uvježbavanje finih motori­čkih vještina, kao što je izvlačenje. Lopte ili igračke s kotačima (plastični automobilčići veličine dječje šake) koje se mogu gurati po podu, djeci osiguravaju praksu potrebnu za rafiniranje njihovih krupnih i finih motoričkih vještina. Djeca uživaju gurajući i vukući predmete koji imaju zanimljivu zvučnu ili vidnu stimulaciju: npr. plastični auto koji zavija ili igračku-psa čija glava se miče. Većina male djece obožava gurati po sobi igračku-usi-sivač koji u sredini ima plastičnu loptu u kojoj raznobojna zrnca veselo poskakuju dok je djeca guraju ili vuku.

Napravite za dojenčad i malu djecu igračke koje se pune i prazne: na poklopcu plasti­čne posude napravite prorez kroz koji će djeca uguravati kvačice ili plastične kuglice.

Tijesto za igru

Igranje s tijestom kod djece razvija krupnu i finu motoriku, jer mala djeca koriste sve mišiće da bi gnječila, tiskala, savijala i navlačila tije­sto. Djeca koja imaju već ra­zvijenu snagu gornjeg dijela tijela, upotrije­bit će pokrete čitave ruke da bi udarala, pljeskala i gnječila tijesto.

Slagalice

Kad puzači, gegavci i djeca jasličke dobi steknu veću kontrolu nad svojim prstićima, dajte im slagalice s velikim i jednostavnim komadima.

Bojenje

Kreativna iskustva s materijalima kao što su boje, flomasteri i bojice također potiču ra­zvoj fine motorike kad djeca istovremeno uče držati pribor i crtati.

83

POU KORAK PO KORAK

Aktivnosti na zraku

I dojenčad i mala djeca imaju koristi od igre na zraku. Za toplih dana rasprostrite deku na travu u hladu, kako bi dojenčad mogla uživati u prizorima i zvukovima vanjskog svije­ta. Na deku stavite i neke igračke, a, da biste se još bolje zabavljali, možete to upotpuniti igračkama, igrama s prstima, pjesmama i brojalicama, pridruživši im i pokrete tijela. Za malu su djecu igračke na povlačenje i guranje, kao što je npr. mala igračka-kosilica, idealne. Pazite da autići koji se mogu voziti i ostale igračke budu dovoljno niske da djeca mogu lako silaziti i penjati se na njih. Kad je riječ o ovakvim "vozilima", neka to prvo budu igračke na doslovno nožni pogon, odnosno one kod kojih dijete "hoda" po tlu, a tek onda krenite na vozila s pedalama. Takva vožnja ojačava krupnu motoriku i djeci omogućuje da nauče nešto o prostornim odnosima i rješavanju problema. Dijete koje vozi automo­bil mora izbjegavati prepreke na svom putu! Velike kartonske kutije okrenute postrance mogu predstavljati prekrasne tunele kroz koje se može puzati. Isto tako, male penjalice i niski tobogani također pružaju djeci mogućnost istraživanja krupne motorike.

Djeca vole prosipavati, kopati, sijati i grabljati po pijesku pa im dajte lopatice, posude različitih veličina i vodu. Igra u pijesku razvija i krupnu i finu motoriku. Iskoristite predmete koje možete pronaći u prirodi. Ujesen skupljajte s djecom raznobojno lišće. U proljeće i ljeto skupljajte s njima zeleno lišće i maslačke. Dok beru cvijeće, djeca će koristiti svoju krupnu motoriku kako bi se sagnula i ispravila. Uvježbavat će ravnotežu kad se budu saginjala da podignu list, a dok budu vizualno smještala list i podizala ga, upotrebljavat će i finu motoriku. Vanjski je svijet ispunjen prilikama za istraživanje.

Zaključak

Dojenčad i mala djeca vole koristiti svoja tijela kad počinju upoznavati svijet oko sebe. Omogućite im da uživaju, pružajući im i iskustva i opremu koja im je potrebna.

8 4

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KAKO UCE DOJENČAD I MALA DJECA

9. POGLAVLJE SVAKODNEVNE RUTINSKE AKTIVNOSTI - PRILIKE ZA UČENJE

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

SVAKODNEVNE RUTINSKE AKTIVNOSTI - PRILIKE ZA UČENJE

Rutinske aktivnosti su prilike za učenje

Budući da veliki dio djetetovog dana odlazi na rutinske aktivnosti, one mogu pružati kontekst za dječje učenje. Rutine uključuju uobičajene aktivnosti kao što su dolazak, odlazak, hranjenje, mijenjanje pelena, odijevanje, kupanje, čitanje priča i igranje. Većina tih aktivnosti je kratka, često se ponavlja i, kad se radi o dojenčadi i maloj djeci, zahtijeva pomoć odgajatelja.

Jedan dio "svijesti o sebi" dojenčad i mala djeca izgrađuju na osnovi odgajateljičine spremnosti na reagiranje tijekom beskrajnog ponavljanja rutina. Odgajateljice te prilike mogu iskoristiti da bi zadovoljile individualne potrebe svakog dojenčeta ili malog djete­ta. U ovom poglavlju ćemo objasniti kako se svakodnevne rutine mogu upotrijebiti kao iskustvo učenja koje promiče zadovoljavanje dječjih emocionalnih, spoznajnih, jezičnih i tjelesnih potreba.

Što djeca uče iz rutina?

Dojenčad Dojenčad više od druge djece ovisi o svojim tjelesnim potrebama. Zbog toga odrasle osobe koje stalno i predvidivo zadovoljavaju te njihove potrebe, postavljaju temelje po­vjerenja i privrženosti. Predvidivost rutina u ovoj ranoj fazi pomaže dojenčadi da nauče predviđati i sudjelovati u interakcijama. Dok im odgajateljica objašnjava što se događa i što će se dalje događati, djeca se ohrabruju da sudjeluju i surađuju. Neke bebe više vole da se rutinske aktivnosti odvijaju polako, drugima će više odgovarati življi tempo. A kad za to dođe vrijeme, djeca će pokazati da su spremna za promjenu. Zbog toga rutine, kao i interakcije koje idu uz njih, trebaju biti prilagođene svakom djetetu. Bebe vole jednosta­vne interaktivne igre. Mijenjanje pelena, odijevanje i hranjenje predstavljaju prilike za te male zajedničke igre. Čak i male bebe vole jednostavne igre s izmjenjivanjem uloga, kao što je npr. Gdje je Ana? A, evo je! pa će uskoro početi i sama započinjati takve igre.

Puzači i gegavci Puzanje i hodanje daje djeci osjećaj kontrole nad okolinom i odraslima u njoj. Valjanje, puzanje i hodanje transformiraju djetetove rutine u iskustva usmjerena na akciju. U ovakvim situacijama odgajatelji trebaju biti osobito oprezni radi sigurnosti djece. Ovo je doba kad djeca lako postaju frustrirana, osobito kad počnu uvježbavati vještine osamo­staljivanja i rutine. Dijete može postati frustrirano kad mora leći da bi mu se promijenila pelena ili kad ne može skinuti kapu usprkos neprestanim pokušajima ili kad žlicom ne može naći svoja usta i hrana završi na podu. Slično tome, dijete te dobi može u jednom trenutku signalizirati odgajateljici da želi biti samostalno, dok će u sljedećem trenutku tražiti njezinu pomoć. Odgajatelji moraju naći ravnotežu između dječje potrebe za neza­visnošću i pomoći potrebne malim puzačima i gegavcima. Isto tako, odgajatelji bi trebali naći zlatnu sredinu i kod stimuliranja djece za istraživanje prilikom dnevnih aktivnosti i ru­tina. Stimulacija bi trebala biti dovoljna, ali ne i pretjerana. Često, vremenski točno odre­đeno uvježbavanje tih vještina tijekom dana djeci bi moglo biti zbrkano, uznemiravajuće i zamarajuće. Odgajateljice bi trebale tijekom obavljanja dječjih rutina djecu ohrabrivati uspostavljajući kontakt očima, utješnim gestama, nježno nudeći svoju pomoć i opisujući

87

POU KORAK PO KORAK

djeci ono što se radi, i to kratkim, gramatički točnim rečenicama i frazama.

Djeca jasličke dobi

Djeca jasličke dobi uče kako da postanu što samostalnija prilikom hranjenja i odijevanja te kako dijeliti i surađivati sa svojim vršnjacima. Međutim, do napre­tka neće doći bez izazova koji bi motivirali djecu. Za mnogu djecu ove dobi učenje znači testiranje granica odgajatelja i okruženja, kako bi se odredio učinak djete­ta - radi se o osobnom testiranju uzroka i posljedice. Kad se djeci pruži mogućnost izbora između dviju aktivnosti, moglo bi se do­goditi da zažele obje aktivnosti istovremeno ili da požele neku koja nije ponuđena. Dijete može uvježbavati svoje sve razvijenije jezične vještine nagovarajući odgajateljicu da rade ono što mu se radi ili buneći se protiv pravila. S druge strane, djeca ja­sličke dobi mogu mnogo lakše shvatiti razloge važnosti rutina. Isto tako, mogu tolerirati ili suge­rirati načine kojima će te rutine postati zanimljivije.

Razvijanje individualiziranih rutinskih radnji u svakodnevnom rasporedu

Dnevni raspored je vodič, a ne naredba. On služi kao okvir za planiranje i organizaciju dnevnih rutina i igara djece. Raspored rade djelatnici vrtića, uzimajući u obzir ono što im sugeriraju obitelji. U obzir uzimaju mnogobrojne čimbenike: dob djece, broj djece o kojima brinu, razvojne stupnjeve i individualne potrebe djece i želje obitelji. Važno je pritom razraditi i raspored dječjih dolazaka i odlazaka, broja djece u određeno doba dana i raspored obroka. Imajući na umu sve ovo, kao i zahtjeve zajednice i kulture, dje­latnici vrtića mogu odrediti opći raspored radnog dana. Uspješan raspored je onaj koji je uravnotežen i fleksibilan.

Fleksibilnost i uravnoteženost

Fleksibilan raspored pomaže maloj djeci da održe svakodnevne rutine bez nepredvi­đenih događaja koji bi ih mogli prekidati. Na primjer, obitelji mogu, kad ujutro dovode dijete, zakasniti zbog lošeg vremena. Ukoliko vrijeme za jutarnju igru bude dovoljno du-

88

POU KORAK PO KORAK

gačko, na primjer od 8 do 10 sati, djeca koja kasne još uvijek će imati vremena za igru nakon doručka. Isto tako, ukoliko je dan lijep, fleksibilan raspored omogućit će djeci šetnju do parka između ručka i vremena za odmor. Dojenčadi i maloj djeci je potrebna ravnoteža mirnih i aktivnih razdoblja, individualnih i grupnih igara. Ta će se ravnoteža mijenjati ovisno o dječjem razvoju i temperamentu. U sobama s djecom različite dobi postizanje ravnoteže bi mogao postati pravi izazov, jer će djeca različite dobi imati različite potrebe. Na primjer, dojenčadi je potrebno mnogo više sna nego djeci koja pužu. S druge strane, djeca koja pužu mogu, ali ne moraju, tre­bati više sna od djece koja hodaju i trče. Fleksibilan, uravnotežen dnevni raspored će se prilagoditi ovim razlikama, ukoliko su odgajatelji kreativni. Niti jedan raspored ne može zadovoljiti sve dječje potrebe. Odgajatelji trebaju kontinuirano promatrati individualne potrebe djece u okviru dnevnog rasporeda. Ukoliko većina djece djeluje prilično umor­no, jedna odgajateljica može početi pripremati djecu za odmor, dok bi druga mogla tiho čitati ostaloj djeci.

Izrada programskih i razvojnih tablica

Kad se radi o dojenčadi i maloj djeci, većina dnevnih rasporeda označava specifične rutine koje se tijekom dana javljaju u ustaljenom, a time i predvidivom redoslijedu. Odgajatelji često u rutinama kao što su doručak i ručak ne vide dio plana i programa za određeno dijete, već na te aktivnosti gledaju kao na obveze i zadaće koje se moraju izvršiti. Kad odgajatelji u rutinama vide i prilike za učenje, mogu izraditi individualno usmjerene prilike za učenje u svakoj od rutina. Individualizacija unutar rutina može se postići izradom programske tablice, odnosno vizualnog prikaza dnevnog rasporeda ru­tina i aktivnosti. Slično tome, odgajatelji mogu izrađivati i tjednu razvojnu tablicu, kako bi prilike za učenje mogli uvrstiti u rutine (Pogledajte uzorke dnevnih programskih i tjednih razvojnih tablica na kraju ovog poglavlja).

Što učiti u sklopu rutinskih aktivnosti

Primjerak karte razvojnih ciljeva na kraju ovog poglavlja nabraja neke od mnogih spo­sobnosti koje se mogu poticati kroz svakodnevne rutinske radnje. Odgajatelji mogu koristiti ove karte da na sastancima na kojima planiraju rad odrede različite vještine i iskustva djece. Djecu ne treba prisiljavati ni na kakve planirane aktivnosti. Ove karte su više neka vrsta vizije, a manje direktiva za rad odgajatelja.

Rutine dolaska i odlaska

Dolazak u vrtić i njegovo napuštanje su rutine koje određuju dobar početak i kraj radnog dana. Roditelji i odgajatelji rade zajedno s ciljem da dojenčadi i maloj djeci omoguće siguran i osjećajan prijelaz iz roditeljskog doma u vrtić. Prilikom ovih rutina roditelji i odgajatelji imaju priliku za razmjenjivanjem informacija o djetetu i proteklom danu. Kao što bi odgajatelj trebao svakako biti upoznat s činjenicom da je dijete čitavu noć bilo budno zbog toga što mu izlaze zubići, tako i roditelji moraju znati da je dijete gotovo čitav dan u jaslicama spavalo i da se probudilo neraspoloženo. U tom će slučaju odrasli promijeniti svoj raspored i prilagoditi se djetetovim potrebama. Odgajatelji imaju važnu ulogu u rutinama djetetovog dolaska i odlaska. Kad odgajateljica svakog jutra dočeka i pozdravi svaku obitelj posebno, ona pomaže djetetu i roditeljima da ublaže tjeskobu zbog razdvajanja. Isto tako, ukoliko ona svakoga dana dođe oso-

89

POU KORAK PO KORAK

bno pozdraviti obitelj, takva će ustaljena radnja i na dijete i na obitelj djelovati utješno. I vrijeme odlaska iz vrtića je svojevrstan izazov. Može se dogoditi da dojenče neće željeti napustiti udobnost i sigurnost koju mu ulijeva dobro znana odgajateljica pa će ignori­rati roditelje. Malo dijete, pak, može odbiti prekidati igru ukoliko mu je zabavno. Može se uzrujati i razljutiti bude li prisiljeno prekinuti aktivnost. Pažljiva odgajateljica pomoći će djetetu i pripremiti ga za prijelaz razgovarajući s njim tijekom aktivnosti, ohrabrujući roditelje da se uključe u aktivnosti, itd. Vrijeme utrošeno na uspostavljanje odnosa i na rastajanje uvijek je dobro utrošeno vrijeme. Tomislav je čekao svoju priliku da se vozi u dječjem autiću. Autić je sada slobodan, ali tek što je ušao u njega - evo mame. Došla je da ga odvede kući. Odgajateljica dovodi majku do Tomislava i kaže sljedeće: Pogledajte, Tomislav se vozi u autu. Majka će na to: Super! Autić je gotovo jednak onome kod kuće. Dobar dan, maleni! Tomislav silazi s autića i prima majku za ruku. Nakon kratkog razgovora o tome kako je protekao dan, Tomislav i njegova majka napuštaju vrtić.

Rutine hranjenja

Rutine hranjenja u rasporedu događaju se u točno određeno vrijeme. Kod dojenčadi se raspored hranjenja radi na osnovi individualnih uzoraka hranjenja. Kod starije djece vrije­me jela je obično u točno određeno vrijeme: npr. doručak je u 8 sati, užina u 10 i ručak u 11,30 sati. Rutine hranjenja nisu samo hranjivi obroci. One su prilike da se ojačaju veze između odgajateljice i djeteta i potakne rana komunikacija putem osmijeha, gukanja i si. Vještine koje vode k samostalnosti i oslanjanju na samoga sebe počinju se učiti za vrijeme hranjenja. Na primjer, djeca uče kako tražiti nešto što im je potrebno i, dok nataču mlijeko ili koriste pribor za jelo, vježbaju finu motoriku. Odgajatelji moraju znati da se očekivanja glede ponašanja za vrijeme jela, mislimo pritom na jedenje prstima, upotrebu šalica i jedaćeg pribora, razlikuju od kulture do kulture, od jedne zajednice do druge. Stoga je važno da obitelji sudjeluju prilikom identificiranja razvojnih vještina svakog djeteta.

90

POU KORAK PO KORAK

Rutine mijenjanja pelena i obavljanja nužde

Malo ima rutina koje omogućuju tako duge prilike za interakciju u četiri oka između odgajateljica i dojenčadi odnosno male djece kao što je mijenjanje pelena. To je pri­lika u kojoj odgajateljica ostvaruje dugotrajni kontakt očima s djetetom i s njime vodi individualni razgovor. Higijenske rutine se kod starije djece pojavljuju u određenim ra­zmacima tijekom dana, opetovano pružajući djeci priliku da uče i uvježbavaju vještine samostalnosti prilikom odijevanja, razodijevanja i higijene. Obitelj i odgajatelji trebali bi se međusobno dogovoriti oko toga što očekuju glede dječje higijene, kako bi ono što ih uče jedni i drugi bilo usklađeno.

Rutine oblačenja i svlačenja

Tijekom dana postoji nekoliko prilika za rutine odijevanja i razodijevanja: kad djeca idu spavati ili idu u šetnju. Ove rutine promiču interakcije u četiri oka, u kojima se odgajate­ljica i dijete igraju dok ona djetetu oblači čarapice. Svlačenje je djeci koja pužu jedno­stavnije i često ćete ih vidjeti da si prilike za to sama stvaraju kad to od njih najmanje očekujete. Oblačenje i svlačenje maloj djeci daje učestale mogućnosti da: - steknu samostalnost, - promatraju drugu djecu kako se odijevaju, nakon čega će i sama oponašati te kre­

tnje, - slijede jednostavne upute,

- uvježbavaju redoslijed prilikom odijevanja - čarapica se stavlja prije cipelice.

Individualiziranje rutina Odgajateljica započinje proces individualizacije kad promatra dijete i identificira razu­mna očekivanja za rutine tog djeteta. Očekivanja se temelje na dva čimbenika: dje­tetovim vještinama u određenom trenutku i interesu obitelji (Pogledajte 10. poglavlje Promatranje, bilježenje i izvještavanje o dječjem razvoju.) Nakon toga odgajateljica će promatrati dijete u okruženju i identificirati one rutine koje su djetetu najzanimljivije ili najzabavnije. Ugodna i dobro provedena rutina djetetu pru­ža sigurnost i jača njegovo samopoštovanje. Na primjer, ako odgajateljica primijeti da Jana voli prostirati svoj krevetić, ona će je zamoliti da joj pomogne i s krevetićima ostale djece.

Stupnjevi podrške

Nakon što odgajateljica odabere individualizirane ciljeve ili vještine primjerene odre­đenom djetetu, kao što je npr. učenje odijevanja jakne, ona će odlučiti koji tip podrške je potreban da bi se dijete vodilo i dovelo do uspješnog svladavanja te vještine. Niski stupanj pomoći značio bi dodati djetetu jaknu, koju će dijete samo obući. Visoki stupanj pomoći značio bi držati djetetu jaknu i pomagati mu da uvuče prvo jednu, a onda i dru­gu ruku u rukav.

Kad god je to moguće, u radu s djecom bi trebalo započeti s niskim stupnjem pomoći. Ukoliko se radi o novoj vještini ili ponašanju, djetetu će možda trebati malo jača potpo­ra. Međutim, kad se dijete privikne na rutinu, možda će mu dostatna biti mala stanka ili pogled pun očekivanja.

9 1

POU KORAK PO KORAK

Ukoliko dojenče ili malo dijete zbog tjelesnih poteškoća nikada neće moći samostalno obavljati neku vještinu ili se ponašati na neki određeni način, odgajateljica mu treba pružiti svu potrebnu potporu kako bi mu omogućila da sudjeluje u rutini ili aktivnosti.

«

Djeca s posebnim potrebama

Kad se radi o djeci s posebnim potrebama, odgajatelji moraju posebno pažljivo planirati rutine, aktivnosti i interakcije. Metodika odgajatelja bi trebala biti sljedeća: - Moraju se identificirati ciljevi i vještine koje odgovaraju djetetu. - U svakoj rutini moraju se odabrati prilike u kojima će se određene vještine uvježba­

vati. - Treba odrediti što je i uz koliko podrške neophodno učiniti da bi se postigao opti­

malni razvoj djeteta.

Odgajatelj potiče razvoj i napredak djeteta pružaju­ći mu pomoć i vodeći ga tijekom rutinskih aktivno­sti. Važno je da odgaja­teljica zna koliko i kakvu podršku treba pružiti dje­tetu. Kad uči malo dijete kako treba upotrebljavati žlicu i kako podizati ko­cke ili igračke, odgaja­teljica se može poslužiti i drugom djecom kao uzorima. Razvoju djeteto­ve nazavisnosti pridonijet će i posebni stolci i druga oprema, pribor za jelo i igračke.

92

POU KORAK PO KORAK

D O J E N C A D

Uzorak tablice dnevnog rasporeda

P U Z A C I I G E G A V C I D J E C A J A S L I C K E D O B I

- Dolazak (pozdravljanje)

- Igranje (samostalno, promatranje drugih)

- Vrijeme provedeno u naručju odgajateljice (pjevanje, proma­tranje knjige, itd.)

- Mijenjanje pelena

- Obroci

- Hranjenje bočicom

- Pripreme za odmaranje/ spavanje

- Vrijeme buđenja

- Vrijeme provedeno na zraku

- Odlazak

Napomena: lako se sljedeće prilike za uče­nje prikazuju kao dio dnevnog kurikuluma, jasno je da bi dan jednog malog dojenčeta trebao biti individualiziran, budući da se on ne može i ne bi trebao pretvo­riti u "raspored".

7,00-9,00 Dolazak u vrtić - Pozdravljanje Doručak Igra - samostalna ili s vršnjacima (Odmor po potrebi)

9,00-10,00 Slušanje glazbe ili priče, interakti­vne igre po želji Aktivnosti za uvježbavanje kru­pne motorike Pospremanje/prijelaz

10,00-11,30 Vrijeme aktivnosti: kocke, knjige, igračke za povlačenje/guranje (Prema potrebi: hranjenje, mije­njanje pelena i obavljanje nužde)

11,30-12,00 Pripremanje za ručak, Ručak, Mijenjanje pelena, Pranje ruku

12,00-14,00 Vrijeme odmora

14,00-15,00 Buđenje - Pozdravljanje Mijenjanje pelena/ Obavljanje nužde Užina Igra - samostalna ili s vršnjacima

15,00-16,00 Vrijeme za aktivnosti

16,00-17,00 Glazba, priče, interaktivne igre, pospremanje/prijelaz (Mijenjanje pelena/obavljanje nužde) Odlazak

7,00-9,00 Dolazak u vrtić - Pozdravljanje Doručak Igra - samostalna ili s vršnjacima

9,00-10,00 Aktivnosti na stolu Grupno slušanje glazbe uz kre­tanje

Pospremanje/Prijelaz

10,00-11,30 Vrijeme za centre aktivnosti: umjetnost, dramske igre, kocke, književni kutić, glazba (Po potrebi: obavljanje nužde i higijena) 11,30-12,00 Pripreme za ručak Ručak, obavljanje nužde, pranje ruku

12,00-14,00 Vrijeme odmora

14,00-15,00 Buđenje - Pozdravljanje Obavljanje nužde Užina Igra - samostalna ili s vršnjacima

15,00-16,00 Vrijeme za aktivnosti

16,00-17,00 Aktivnosti na stolu Grupno slušanje glazbe i kretanje Pospremanje/prijelaz Obavljanje nužde (mijenjanje pelena) Odlazak

93

POU KORAK PO KORAK

Uzorak tjednog razvojnog plana za djecu jasličke dobi

DAN PONEDJELJAK UTORAK SRIJEDA ČETVRTAK PETAK

Dolazak Pozdravlja. Stavlja torbu u svoj pretinac.

Pozdravlja. Stavlja torbu u svoj pretinac.

Pozdravlja. Stavlja torbu u svoj pretinac.

Pozdravlja. Stavlja torbu u svoj pretinac.

Pozdravlja. Stavlja torbu u svoj pretinac.

Hranjenje Izražava potrebe. Posprema.

Dodaje hranu. Posprema.

Imenuje hranu i piće. Posprema.

Imenuje hranu i piće. Posprema.

Imenuje hranu i piće. Posprema.

Igra Naizmjenično se druži s 1-2 vršnjaka. Odgovara na pitanja.

Glumi prilikom igre. Upotrebljava rečenice od 3 riječi.

Penje se na niske objekte. Baca i lovi veliku loptu.

Glumi prilikom igre. Imenuje svoje potrebe.

Glumi prilikom igre. Imenuje svoje potrebe.

Mijenjanje pelena/ obavljanje nužde

Skida hlače povlačeći ih prema dolje. Pere ruke.

Skida hlače. Pere ruke.

Identificira dijelove tijela. Pere ruke.

Identificira dijelove tijela. Pere ruke.

Skida hlače povlačeći ih prema dolje. Pokušava podići hlače.

Ručak Jede žlicom. Imenuje različitu hranu. Posprema.

Odgovara na pitanja. Slijedi rutine ručanja.

Odgovara na pitanja. Slijedi rutine ručanja.

Odgovara na pitanja. Slijedi rutine ručanja.

Odmor

Užina Traži jelo. Najavljuje kad završi s jelom.

Slijedi jednostavne upute. Posprema.

Razvrstava jelo za užinu. Posprema.

Razvrstava jelo za užinu. Posprema.

Razvrstava jelo za užinu. Posprema.

Igra Sprema igračke. Protestira. Oblači se.

Igra se skrivača. Igra se lovice.

Igra se kockama. Imenuje poznate igračke i materijale.

Puni i prazni posude. Igra se loptom. Upotrebljava rečenice od tri riječi.

Puni i prazni posude. Igra se loptom. Upotrebljava rečenice od tri riječi.

Odlazak Pokazuje svoju odjeću. Pozdravlja s "do viđenja".

Pokazuje privrženost. Navlači kaput, kapu i si.

Pozdravlja s "do viđenja". Razvrstava vlastite stvari.

Pozdravlja s "do viđenja". Razvrstava vlastite stvari.

Pozdravlja s "do viđenja". Razvrstava vlastite stvari.

94

POU KORAK PO KORAK

Uzorak tablice razvojnih ciljeva

DNEVNE RUTINE DOJENČAD PUZAČI1 GEGAVCI DJECA JASLIĆKE DOBI

Dolazak - osmjehuje se - maše za pozdrav - pozdravlja - poseže - izgovara glasove - šeće noseći - reagira na - počinje skidati - vješa torbu

glasove vanjsku odjeću - skida vanjsku - guče/ odjeću

tepa t - vješa odjeću

Hranjenje - plače ili - pokazuje prstom ili - verbalno pokazuje nemir gestama iskazuje glad kad je gladno - drži bočicu ili šalicu - penje se na

- uspostavlja - jede krekere i hranu stolac kontakt očima koja se jede prstima - samostalno jede

- smiješka se, - počinje koristiti pribor - podiže male predmete izgovara glasove za jelo pomoću kažiprsta i

- okreće se prema palca glasovima i zvukovima - traži "još"

- poseže za bočicom/drži - imenuje bočicu pojedinu hranu

- pere i briše ruke

Mijenjanje - plače/pokazuje - plače/pokazuje - može verbalizirati po­pelena/ nelagodu nelagodu trebu da mu se treba obavljanje nužde - uspostavlja - potrebe pokazuje promijeniti pelena ili da

kontakt očima prstom/gestama mora na WC - smiješka se, - pokušava pomoći pri - samostalno traži obavlja­

izgovara mjenjanju pelena po­ nje nužde glasove dizanjem stražnjice - otkopčava odjeću

- oponaša glasove i ili pokušava ugurati - dulje zadržava nuždu zvukove noge u nogavice - pere i suši ruke

- može se hlača kotrljati

- hvata predmete

Oblačenje - guče/tepa - reagira na upute - samostalno oblači veće - igra se "ku-ku" - inicira vlastite odjevne predmete - počinje savijati igre s oblačenjem - imenuje dijelove

ruke i noge - skida male odjeće - gleda se u odjevne predmete - izražava mišljenje o

ogledalu - pomaže pri materijalu, - traži predmete oblačenju i miče bojama i si.

koji su ispali ruke i noge - skida odjeću s malo ili bez ičije pomoći

- pokazuje dijelove tijela

- slijedi dvije jednostavne upute

95

POU KORAK PO KORAK

DNEVNE RUTINE DOJENČAD PUZAČI1 GEGAVO DJECA JASLIČKE DOBI

Odmaranje/ - plače/pokazuje uznemi­ - produljuje se ritual - pokazuje prstom/ Odmaranje/ renost kad je umorno ili budno

uspavljivanja - plače/pokazuje

gestama kad je umorno Spavanje

renost kad je umorno ili budno

uspavljivanja - plače/pokazuje - verbalno

- kotrlja se kad je umorno izražava želju ili - prepoznaje poznata lica - pokazuje prstom potrebu za snom

i predmete kad se ili gestama - može se probudi krevetić ili spavaonicu oduprijeti snu

- predviđa povratak oso­ - pomaže pri spremanju be koja odlazi kreveta (odnosi deke)

Samostalna - promatra - smiješka se svom - igra se glumeći

igra vlastite ruke i odrazu u ogledalu 1 - istražuje okolinu

igra noge igra s njime - igra se - poseže za - počinje sjediti samostalno

igračkama i - Istražuje predmete - pokazuje hvata ih u okruženju privrženost

- sjedi uz potporu - puže, krstari prostori­ lutkama i ljudima - prebacuje jom, šeće uz podršku - boja i slika

igračke iz jedne - "črčka" olovkom - skače ruke u drugu - okreće stranice - rasklapa i slaže

- siše ruke ili knjige i traži omiljene predmete prste igračke - imenuje slike u

knjizi

Igra s vršnjacima - guče/tepa - istražuje predmete - sluša priče, - pokazuje s drugima brojalice, glazbu

nezadovoljstvo - pokazuje interes za - slaže jednostavne kad mu se vršnjake slagalice ukloni omiljena - inicira društvene - glumi prilikom igre igračka igre (primjerice (izmjenjivanje uloga)

- uspostavlja loptom) - svrsishodno baca kontakt očima loptu

Odlazak - roditelje može dočekati - može biti toliko - može početi i prekinuti vrlo sretno, ali ih isto zaokupljeno igrom aktivnost tako može nezainteresi­ da odbije napustiti - može protestirati rano prihvatiti jaslice što prekida

- uzvraća osmijeh odra­ - može zamjerati rodi­ aktivnost slima teljima te ih ignorirati - odgovara na

- prepoznaje roditelje ili im se odupirati jednostavna - kontrolira glavu kad ga - upotrebljava riječi kao pitanja

se nosi "mama" i "pa-pa" - maše rukama,

izgovara "pa-pa"

- upotrebljava osobne zamjenice

9 6

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KAKO UCE DOJENČAD I MALA DJECA

10. POGLAVLJE PROMATRANJE, BILJEŽENJE I IZVJEŠTAVANJE O DJEČJEM RAZVOJU

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

PROMATRANJE, BILJEŽENJE I IZVJEŠTAVANJE 0 DJEČJEM RAZVOJU

Kvalitetan program organizirane skrbi o djeci u svojoj se osnovi temelji na sustavnom promatranju djece. Svrha promatranja je da se skupljaju podaci i napravi informa­

cija koja se može podijeliti s roditeljima i drugim odgajateljima i upotrijebiti da bi se isplanirale aktivnosti koje će na najbolji način zadovoljiti individualne potrebe dojenčadi i male djece. U ovom poglavlju ćemo objasniti zbog čega je potrebno promatranje, što promatramo, kako i kada to činimo; govorit ćemo o različitim metodama bilježenja onog što smo uočili promatranjem i o tome kako da iskoristimo informaciju dobivenu promatranjem.

Zbog čega promatramo

Kako će učitelji i odgaja­telji znati zadovoljavaju li aktivnosti programa i njegov pristup dječje spoznajne, društvene, emocionalne, tjelesne i jezične potrebe? Na koji način oni mogu dobive­nu informaciju podijeliti s roditeljima tako da ona bude precizan opis onoga što njihovo dijete radi u jaslicama? Kako će odga­jatelji dokumentirati svoje zapažanje o nekom pose­bnom ponašanju djeteta? Na koji način će poboljšati učinak? Kako da postignu to da svakom djetetu po­svećuju jednako vrijeme i pažnju? Kada će i kako svoja opažanja proslijediti drugim odgajateljima ili roditeljima?

Metode promatranja dje­ce pomažu odgajateljima da na ova pitanja obje­ktivno odgovore. Njihova promatranja, usmjerena i na djecu i na okruženje, imaju nekoliko specifičnih zakonitosti:

99

POU KORAK PO KORAK

- Svjesni su razvoja svakog djeteta. - Razumiju temperament svakog djeteta. - Razumiju kako djeca funkcioniraju kao grupa i kako pojedinci unutar grupe reagi­

raju jedni na druge. - Ocjenjuju kako i zadovoljavaju li uopće odgajatelji i okruženje potrebe svakog po­

jedinog djeteta.

Promatranje

Promatranje je proces gledanja dojenčeta ili malog djeteta, obično bez uplitanja u akti­vnost. Odgajateljica, kad promatra dječju reakciju na svakodnevne rutine i aktivnosti, skuplja informacije o djetetovoj razini razvoja sposobnosti, o njegovom temperamentu, sklonostima i ukupnom cjelovitom razvoju.

Bilježenje

Bilježenje je proces dokumentiranja informacije dobivene promatranjem. Sustavno bi­lježenje odgajatelja omogućuje im da usporede ono što vide sada s onim što su uočili u prethodnim zabilježenim promatranjima. Sjećanja blijede s vremenom. Pisani zapisi omogućuju preciznu usporedbu u duljim vremenskim razdobljima.

Izvještavanje

Izvještavanje je proces prosljeđivanja onoga što je promatranjem uočeno roditeljima i drugim odgajateljima.. Prosljeđivanje informacije omogućit će da svatko tko brine o djetetu na to dijete reagira na konzistentan način. Ukoliko promatrač uoči na djetetu nešto što ga osobito zabrinjava, on to mora zabilježiti i proslijediti drugim odgajateljima, roditeljima ili stručnjacima s kojima će se roditelji moći savjetovati.

ŠTO PROMATRAMO?

Razvojni napredak

Odgajatelji trebaju poznavati društvene, tjelesne, spoznajne i emocionalne značajke svakog djeteta, kako bi mogli planirati i djelovati tako da promiču razvoj cjelokupnog djeteta. Kod djeteta koje se tipično razvija ovo će znanje pomoći odgajateljima da se usredotoče na vještine koje dijete tek počinje razvijati, na djetetove interese i sklonosti, kako bi mogli promicati interakcije i aktivnosti koje podupiru djetetov prirodni razvojni ciklus.

Pažljivo promatranje će pomoći odgajateljima da uoče dijete koje se razvija netipično ili sporije od ostalih. Roditelji i odgajatelji koji vide dijete svaki dan su "prvi sustav uzbunji­vanja" o njegovom razvojnom napretku. Odgajatelji koji znaju kako izgleda tipični razvoj dojenčeta i malog djeteta i kakve varijacije u tom razvoju mogu postojati, kvalificirani su za identifikaciju djeteta koje se ne razvija tipično. Kad promatraju reakcije dojen­čadi i male djece u svakodnevnim rutinama i aktivnostima i kad intervjuiraju roditelje, odgajatelji koriste sustavno promatranje i metode bilježenja. Jedna od takvih metoda je KONTROLNA LISTA RAZVOJA, koju odgajatelji mogu koristiti da bi sustavno organizirali svoja promatranja. Kontrolna lista pomaže odgajateljima identificirati uzorke ponašanja

100

POU KORAK PO KORAK

koji osiguravaju važnu informaciju koja će pomoći odgajatelju i roditeljima da razumiju dijete. Ti uzorci često znaju signalizirati odgajatelju da određeno dojenče ili malo dijete može imati posebne potrebe. Na primjer, ukoliko dijete do dvije godine nije prohodalo i roditeljima i odgajateljima je jasno da s djetetom nešto nije u redu, no, bez pažljivog, su­stavnog promatranja od strane odgajatelja, drugi manje očiti problemi mogli bi se previ­djeti. Odgajatelji bi trebali raspraviti svaku sumnju u mogući razvojni zastoj s djetetovim roditeljima i pomoći tim roditeljima savjetom kome bi se trebali obratiti kako bi dobili potpunu ocjenu djetetovog razvoja. Odgajatelji bi isto tako trebali osmisliti programske strategije za dodatnu potporu i stimulaciju koja bi mogla koristiti djetetu.

Svaki odgajatelj bi također trebao periodički promatrati zdravstveni i tjelesni razvoj dje­teta o kojem brine. Sva bi djeca trebala biti podvrgavana redovitoj kontroli vida i sluha. (Pogledajte Dodatak A, Razvojni pokazatelji karakteristični za djecu od rođenja do 3 godine).

Temperament

O djetetovom temperamentu ovisi što će ono raditi, što će i kako učiti, što će misliti o sebi i drugima i kako će reagirati i družiti se. Kad odgajatelji promatraju dojenčad i malu djecu, otkrivat će uzorke tipičnih dječjih reakcija na određene situacije. Odgajatelji će te informacije upotrijebiti prilikom planiranja rutina, aktivnosti i interakcija prilagođenih svakom djetetu i njegovom jedinstvenom temperamentu. Na primjer, odgajatelj će ra­zviti strategije kojima će stidljivom djetetu pomoći da se približi grupi, bez da ga izlaže neugodnim situacijama.

Odgajatelji promatraju i bilježe djetetove reakcije na svakodnevne rutine hranjenja, obavljanja nužde, spavanja, dolaženja u jaslice i odlaženja. Promatranjem djetetovih tipičnih reakcija na svakodnevne aktivnosti, odgajatelji će učiti kako dijete mobilizira svoje različite razvojne vještine da bi obavilo zadaće. (Pogledajte 9. poglavlje gdje ćete naći dodatne informacije o svakodnevnim rutinama.)

Interakcija s drugom djecom

Uz razumijevanje individualnih značajki svakog djeteta, odgajatelji moraju razumjeti i di­namiku grupe: Kako se djeca druže i reagiraju jedan na drugoga unutar grupe? Odgaja­telji promatraju i bilježe tko se s kim igra, koja djeca izabiru koje aktivnosti i koje igračke 1 materijale više vole. Ova vrsta analize mogla bi pokazati da je jedno prilično pasivno dijete čitavo vrijeme ignorirano ili da neko drugo dijete u pravilu ima monopol na lutku s kojom bi se i druga djeca htjela igrati.

Utjecaj okruženja i odgajatelja na djecu

Na djecu utječe okruženje u kojem se nalaze: sam prostor, stvari u njemu i odgajatelji. Promatrač će obratiti pažnju na to odgovara li okruženje ili je u suprotnosti s djetetovim razvojem i napretkom. Odgajatelj želi znati kako se dijete odnosi prema članovima tima, prema članovima obitelji i prema njemu. Članovi tima mogu se izmjenjivati u promatra­nju i gledati jedni druge objektivno i pažljivo, bilježeći pritom svoja opažanja.

101

POU KORAK PO KORAK

Interakcije između odgajateljice i djeteta

Odgajatelji moraju biti svjesni ponašanja koja izazivaju pozitivnu reakciju djece. Jedno dojenče može uživati u umirujućoj pjesmi dok mu se mijenja pelena, dok će se drugo za to vrijeme radije igrati igre "ku-ku". Odgajatelji bi isto tako trebali biti svjesni ponaša­nja koje bi moglo kočiti djetetov razvoj. Na primjer, malo dijete koje tek počinje razvijati svoje govorne vještine, neće moći razumjeti odgajateljicu koja govori prebrzo ili nera-zgovjetno.

Utjecaj obitelji i kulture

U skladu s filozofijom Programa Korak po korak, odgajatelji bi trebali poznavati i pošti­vati kulturu obitelji svakog djeteta. (Pogledajte poglavlja 1 i 11.) Zbog toga je važno da članovi tima i oni koji ih nadziru osiguraju da svako dijete ili grupa djece dobije odgova­rajuću potporu i podršku u tom smislu.

Raspored

Djeca različite dobi i temperamenta trebala bi imati različite rasporede. Promatrajući, odgajatelji mogu identificirati koja su za djecu najbolja vremena za tihe aktivnosti, za grupnu igru, za odmor i samostalnu igru. Odgajateljica može promatranjem uočiti treba li nekom djetetu češće hranjenje ili raniji odmor ili možda više vremena za individualnu igru te u skladu s tim saznanjima prilagoditi raspored za to dijete.

Okruženje

Pažljivo promatranje će pokazati zadovoljava li okruženje raznolike potrebe dojenčadi i male djece. Odgajatelji trebaju preispitati je li tjelesno okruženje čisto, ugodno, udobno i pogodno za predviđeni niz različitih aktivnosti. Ima li dovoljno prostora za sve predvi­đene dnevne aktivnosti? Ukoliko okruženje ima nedostatke, ono bi se trebalo preinačiti, kako bi na najbolji način zadovoljavalo interese djece i njihovih odgajatelja.

Djeca s posebnim potrebama

Pažljivo promatranje usmjerit će pažnju odgajatelja na suptilne, prethodno nezamije­ćene značajke okruženja koje ne odgovara djeci s posebnim potrebama. Slično tome, pažljivim se promatranjem može uočiti način: 1) prilagođavanja okruženja djetetu s tjelesnim nedostatkom ili 2) poticanja razvojno usporenog djeteta. Je li sva oprema do­stupna djetetu? Izbjegava li dijete možda neku opremu iz razloga koji bi se lako mogli ukloniti?

Djeca jasličke dobi mogu rano naučiti cijeniti druge i pomagati im. Iskusni odgajatelji će otkriti da pažljivo promatranje dinamike grupe otkriva da djeca rado pomažu i žele pomoći djetetu s posebnim potrebama.

Kako promatramo

Kad bilježimo promatranja, opisujemo što je dijete radilo u određenoj situaciji. Te za-bilješke o ponašanju moraju biti svrhovite, objektivne i opisne. Zabilježena informacija proizlazi iz svrhe promatranja. Promatrač ne počinje dok ne odredi na koja pitanja pro­matranjem želi dobiti odgovor.

102

POU KORAK PO KORAK

Kada promatramo

Očito, nemoguće je istovremeno biti i topao i osjetljiv odgajatelj i osoba koja će moći ustuknuti korak nazad i sustavno promatrati i bilježiti ono što se događa. Odgajatelji i oni koji ih nadziru ili ravnatelj trebaju dogovoriti vrijeme promatranja i ugraditi ga u raspored, kako bi odgajatelji imali redovite i česte prilike za promatranje. Djelatnici se mogu izmjenjivati u obavljanju dodatnih poslova (Uz redovito, formalno promatranje, odgajatelji misle da je samopromatranje također vrlo korisno, lako neformalno i manje objektivno od promatranja učinjenog od strane treće osobe, samopromatranje odgaja­telje čini kontinuirano svjesnima vlastitih stavova, djelovanja ili ponašanja.).

Promatranje tijekom igre

Dijete je tijekom igre najaktivnije. Igra predstavlja odličnu priliku za promatranje jer te aktivnosti, u kojima je dijete zapravo samo, nisu strukturirane niti programirane od strane odraslih. Za koju igru ili igračke dijete pokazuje najveći interes? Može li se dijete dugo vremena ustrajno igrati s jednom igračkom ili će ubrzo postati frustrirano, izgubiti interes i krenuti na novu igračku? Voli li se dijete igrati s drugim djetetom ili se radije igra samo?

Promatranje tijekom svakodnevnih rutina

Rutine su također dobra prilika za skupljanje informacija o djeci i njihovom okruženju. Kako dijete reagira kad ga se oblači? Je li plašljivo kad dođe vrijeme odmora? Pokazuje li odgajatelj strpljenje kad malo dijete pokušava oprati ruke? Treba li roditeljima mnogo vremena da se ujutro oproste od svog djeteta ili odlaze naglo? Utječe li doba dana na djetetovo ponašanje? Može li se djetetovo ponašanje predvidjeti od rutine do rutine? Koja je tipična reakcija djeteta na rutine? Je li nemirno, energično, ravnodušno, poslušno?

103

POU KORAK PO KORAK

Dolasci i odlasci

(Metoda formalnog promatranja od strane treće osobe.) Kad majka i dijete stignu, promatrač pokušava otkriti: Ostvaruje li dijete kontakt očima sa svojom odgajateljicom kad je ujutro susretne? A s roditeljima kad dolaze po njega? Puže li ujutro ili hoda prema odgajateljici? A prema roditeljima kad dolaze po njega? Čini li se da ignorira roditelje? Kako reagira na odgajateljicu? Ukoliko je nesretno, može li se umiriti? Umiruje li ga odgajateljičina pažnja?

Hranjenje

(Neformalna metoda samopromatranja odgajateljice.) Luka, dječak od 7 mjeseci, sjedi u odgajateljičinom naručju i uživa uz svoju bočicu. Živa­hno vuče nekoliko minuta, a onda okreće glavu i pogleda odgajateljicu. Ona mu se nasmi­ješi i nježno kaže: "Mmm, to je fino, zar ne, Luka? Hoćeš li još malo?" Ona nasloni bočicu u blizini dječakovih usta, na što se on okreće i počinje jesti. Opet zastaje i počinje mahati rukama i uvijati leđa. Odgajateljica ga namjesti u svom naručju i on opet počinje jesti. Odgajateljica je naučila mnogo prilikom promatranja i hranjenja Luke. Naučila je na koji način on izražava svoju želju za dodatnim hranjenjem, za odmorom od jela, za namještanjem u njezinim rukama. S vremenom je naučila koliko će on obično tijekom jutarnjeg hranjenja pojesti i znat će jede li on više ili manje od uobičajene količine. Tako će moći njegovim roditeljima dati detaljan prikaz njegovog dana i reakcije na jelo.

Bilježenje uočene informacije

Postoji mnogo načina kojima se mogu zabilježiti promatranja. Neke od najkorisnijih su anegdotske bilješke, narativne bilješke u obliku dnevnika, kontrolne liste, bilješke o učestalosti i uzorcima vremena i medijska sredstva kao što su fotografije, audiokasete i videokasete.

Anegdotske bilješke

Anegdotske bilješke su kratke pisane "snimke" koje opisuju specifično djelovanje ili događaj. One nam daju sliku jednog određenog trenutka. Korisne su za procjenjivanje djeteta i individualno planiranje. Vrlo je važno da budu objektivne. Objektivna promatra­nja su činjenična i opisna:

Marija hoda po sobi noseći nekoliko plastičnih likova u rukama. Jedan od likova nudi svojoj odgajateljici, govoreći: "Ga, ba, ba, da." Odgajateljica joj se nasmiješi i kaže: "Hvala, Marija."

Nasuprot ovom promatranju, subjektivno promatranje uključuje etiketiranje, procjenu djeteta i informaciju izvan konteksta. Subjektivno promatranje se ne može iskoristiti za procjenjivanje djeteta i planiranje, budući da interpretacije djelovanja ili ponašanja djelu­ju na samo promatranje. Subjektivno je promatranje, primjerice, ovo: Josip neprestano uzima Marijin kamion. On je zločesto dijete.

Ova izjava ne daje objektivnu informaciju. Mi ne znamo što promatrač podrazumijeva pod "neprestano". Isto tako, promatrač misli da je Josip "zločest". "Zločest" je etiketi­ranje. Time se ne prenosi informacija koja pomaže nekome drugome da shvati Josipov razvoj. Ovo je interpretacija odrasle osobe i ne bi se smjela upotrebljavati.

104

POU KORAK PO KORAK

Promatrača zanima sljedeće: 1. Što se dogodilo neposredno prije djelovanja ili ponašanja?

- Što je navelo dijete na to djelovanje ili ponašanje? - Je li odgajateljica inicirala aktivnost? - Je li dijete oponašalo drugu djecu?

2. Kakvo je tjelesno okruženje? - Koje su značajnije osobe u blizini? - Što rade?

3. Koja je reakcija djeteta? Što dijete radi? 4. Što dijete čini odmah nakon aktivnosti ili određenog ponašanja?

Anegdotske bilješke mogu uključiti i doslovne citate rečenog, kao i objektivne opise ponašanja:

Nina je skočila 20-ak cm od poda, što je nevjerojatno visoko za dijete njezine dobi.

Narativne ili dnevničke bilješke Svakodnevne bilješke, priče ili kratki opisi grupnih i individualnih aktivnosti zabilježeni na kraju dana mogu biti koristan dodatak djetetovom Dnevniku nadzora (o kojem će biti rije­či na kraju ovog poglavlja). Narativne bilješke i dnevničke bilješke su obično subjektivnije od anegdotskih, no njima se mogu zabilježiti dojmovi, raspoloženje, identificirati uspjeh ili neuspjeh dnevnih događaja pa nude trajni uvid u djetetovo ponašanje. Na primjer: Mariju, čini se, plaši igra "ku-ku" koju smo igrale dok sam joj mijenjala pelenu. Zaplakala je kad sam pokrila svoje lice. Prekinule smo igru i više je nismo započinjale. Spuštajući se niz niski tobogan, sve troje djece je uživalo. Vikali su od uzbuđenja. Morali smo paziti da ne budemo prebrzi za Andreju, koja je najmlađa. Bila je to dobra prilika za uvježbavanje penjanja po stepenicama, kao i spuštanja niz tobogan.

Promatranje uz kontrolne liste

Razvojne kontrolne liste navode uočljiva i mjerljiva ponašanja djece i to obično u razvoj­nom redoslijedu. Tim se listama skuplja informacija o djetetovom razvojnom stupnju. Osim razvojne liste, postoje i liste kojima se bilježe djetetovi interesi, stilovi učenja ili temperament. (Uzorak obrasca za promatranje temperamenta djeteta naći ćete na kraju ovog poglavlja.)

Bilješke o učestalosti i uzorcima vremena

Promatrači koriste ove tehnike da bi izmjerili broj ponavljanja ponašanja i njihovog tra­janja. Vodeći bilješke tijekom određenog razdoblja, promatrač može identificirati uzorak ponašanja (kada do njega dolazi, kako često i s kim). Promatrač tada može identificirati uzorke ponašanja koje može biti štetno za djetetov zdrav razvoj ili odnos prema drugoj djeci. Ovo što slijedi je primjer bilješke o učestalosti: Tanja je čupala svoju kosu pet puta tijekom desetominutnog čitanja priče, tri puta tijekom ručka i četiri puta prije no što je zaspala. Ovo što slijedi su primjeri uzoraka vremena: Klara je plakala deset minuta nakon što joj je majka napustila jaslice, što je pet minuta manje nego jučer. Ivan se bez prestanka igrao 20 minuta s nanizanim posudama.

105

POU KORAK PO KORAK

Mediji u funkciji promatranja

Neki od najboljih (ali ne i ključnih) načina da se obuhvati kompleksnost interakcija male djece u igri i druženju s djecom i odgajateljem, jesu upotreba video i audio tehnike ili fotografiranje. Tako se mogu dokumentirati i individualni razvoj djeteta i grupne intera­kcije. Uz to, video vrpce su osobito korisne za analiziranje dinamike grupe ili ponašanja odgajatelja.

Kako upotrebljavati informaciju prikupljenu

promatranjem

Svrha promara-nja i bilježenja jest prikuplja­nje informacija koje se mogu proslijediti obi­teljima i drugim odgajateljica-ma i poboljša­nje progama.

Organiziranje informacija prikupljenih promatranjem

Bilješke dobivene promatranjem svakog djeteta mogu se organizirati na različite nači­ne: 1. Dnevnik promatranja Dnevnik promatranja je permanentno bilježenje djetetovog napretka, dokumentirano nizom obrazaca promatranja i kontrolnih listi, organiziranih u bilježnici slobodnih listova ili dosjeu. Radi se o detaljnom, iz dana u dan bilježenom praćenju djetetovog-razvoja, zdravlja, dnevnih rutina i aktivnosti. Odgajatelji i roditelji zajedno razvijaju dosje o djete­tu, koji može uključivati i roditeljska opažanja o djetetovim dnevnim rutinama i aktivno­stima. (Uzorak možete naći na kraju ovog poglavlja.) 2. Aktivnosti rutine Budući da jednostavne rutine hranjenja, spavanja i obavljanja nužde čine veći dio dana u životu dojenčeta i malog djeteta, odgajatelji i roditelji moraju se o tim rutinama među­sobno informirati. Odgajatelji mogu bilježiti događaje dana i svaku neuobičajenu rea­kciju na te događaje. Isto to mogu učiniti i roditelji. (Uzorak obrasca naći ćete na kraju 11. poglavlja.)

3. Posebne informacije Dnevnik nadzora se upotrebljava i da bi se zabilježile eventualne povrede, neobični događaji ili ponašanje koje je netipično za određeno dijete. Na primjer, ukoliko je neko dojenče obično aktivno, a već nekoliko je dana tiho i povučeno, odgajateljica će zabilje­žiti to neobično ponašanje i, u suradnji s roditeljima, pokušati otkriti njegov uzrok. Je li dijete bolesno? Je li mu majka privremeno odsutna? Kako upotrebljavati informaciju prikupljenu promatranjem? Svrha promatranja i bilježenja jest prikupljanje informacija koje se mogu proslijediti obi­teljima i drugim odgajateljicama i poboljšanje programa.

Razmjena informacije s obiteljima

U Dnevniku promatranja bilježimo djetetove aktivnosti, uzorke reagiranja i razvojni na­predak. Budući da putem njega roditelji i odgajatelji razmjenjuju informacije o djetetu, on ima dvije funkcije: 1. Komunikacija/Prenošenje informacije. Budući da roditelji i odgajatelji zajedno pridonose skupljanju informacija o djetetu, koli­čina razmijenjenih informacija je sve veća. 2. Povezanost. Djetetov dosje povezuje roditelje i odgajatelje, budući da se radi o zajedničkom naporu za dobrobit djeteta.

106

POU KORAK PO KORAK

Ovaj oblik komunikacije ne treba biti dugačak niti formalan, ali bi trebao biti konstantan i trajan, i to ne samo na dnevnoj već i na mjesečnoj osnovi.

Prilagođavanje okruženja

Primarni cilj promatranja je procjenjivanje načina kojim odgajatelji i okruženje zado­voljavaju potrebe svakog djeteta. Zbog toga će djelatnici programa pažnju obratiti na sljedeće:

- Odražava li okruženje filozofiju i ciljeve Programa Korak po korak! - Ohrabruje li okruženje djecu na istraživanje? Na inicijativu? Kreativnost? - Pridonosi li svaki vid okruženja - tjelesni prostor, emocionalna klima, dnevne

rutine, aktivnosti, stavovi i ponašanje odgajatelja - individualiziranom učenju svakog djeteta?

- Potiče li svaki vid okruženja djecu na donošenje odluka i odabir?

Ukoliko je odgovor na bilo koje od ovih pitanja niječan, tim će prilagoditi i preinačiti sve ono što nije u redu. Ukoliko, npr. odgajatelji uoče da je ve­ćina male djece osjetljiva i mušičava u određeno doba, promijenit će dne­vni raspored i pomaknuti užinu za pola sata ranije.

Zaključak

Promatranje, bilježenje i izvještavanje su osnova programa usmjerenog na dijete. U ovom smo poglavlju dali pregled različitih načina kojima se može unaprijediti kva­liteta zbrinjavanja djece, pomoći odgajateljima da se usredotoče na potrebe određene djece i da dobi­venu informaciju proslije­de obiteljima djece.

107

POU KORAK PO KORAK

OBRAZAC ZA PROMATRANJE TEMPERAMENTA DJETETA

ZNAČAJKE TEMPERAMENTA REZULTAT PROMATRANJA DJETETA

1.) Stupanj aktivnosti Koliko je dijete aktivno ili nemirno? Leži li dijete prilično mirno ili trza nogama kad spava ili se meškolji dok mu se mijenjaju pelene? Trči li malo dijete neprestano, penje se, skače ili ve­ćinu vremena provodi promatrajući ostale i tiho se igrajući?

2.) Pravilnost Koliko su kod djeteta uzorci spavanja, apetita ipražnjenja crijeva predvidivi?

3.) Reakcija na pristup Kako dijete obično reagira na nove ljude, mje­sta, hranu, odjeću?

4.) Prilagodljivost Kako dijete podnosi promjenu i prijelaz?

5.) Prag senzorne osjetljivosti Kako dijete reagira na senzorni stimulans kao što je buka, jako svjetlo, boje, mirisi, bol, okus, opip i slično? Je li dijete lako prestimulirati?

6.) Intenzitet reakcije Koliko je dijete glasno, kad je sretno ili nesre­tno?

7.) Raspoloženje Kakvo je djetetovo osnovno raspoloženje? Je li dijete obično nasmijano i bezbrižno ili ozbiljno?

8.) Ometanje koncentracije Koliko je djetetu potrebno da mu se omete kon­centracija? Čemu dijete obraća pažnju?

9.) Upornost Kad se zaigra s nečim, igra li se u duljem razdo­blju? Koliko je dijete uporno kad nešto želi?

108

POU KORAK PO KORAK

DNEVNIK PROMATRANJA RODITELJA I ODGAJATELJA

Datum:

Dijete:

Rezultat promatranja roditelja:

Potpis roditelja:

Komentar odgajatelja:

Potpis odgajatelja:

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

TREĆI DIO - KAKO UCE DOJENČAD I MALA DJECA

11. POGLAVLJE PRUŽANJE POTPORE DOJENČADI I MALOJ DJECI

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

PRUŽANJE POTPORE DOJENČADI I MALOJ DJECI

Odluka o smještaju dojenčeta ili malog djeteta u jaslice za roditelje je često vrlo te­ška. Roditelji bi u vezi s tim mogli gajiti oprečne emocije, pitajući se kakvu će njegu

i skrb dijete primati, brinući o odgovornosti odgajatelja i sigurnosti okruženja. Možda će ih zabrinjavati i privrženost koju će njihovo dijete sve jače razvijati za neku drugu odraslu osobu. Svi ti čimbenici utjecat će na roditeljske osjećaje prilikom upisivanja voljenog djeteta u jaslice. Zbog toga je potrebno da djelatnici jaslica od prvog dana počnu s ro­diteljima izgrađivati partnerski odnos.

Roditelji su prvi i osnovni učitelji i odgajatelji svoje djece. Zbog toga djelatnici jaslica moraju raditi zajedno s roditeljima. Istovremeno, djelatnici jaslica moraju znati da su i ro­ditelji, a ne samo djeca, oni koji uče. Roditeljima je malo dijete jedinstveni, tek pridruženi član i oni još uče o djetetovim značajkama, temperamentu, stilu, sklonostima. Jaslički program se nadograđuje na primarni odnos između obitelji i djeteta tako što roditeljima pruža trajne prilike da se osjećaju povezanima s programom i da ga doživljavaju kao vrijednu pomoć.

Jaslički tim treba članovima obitelji pružiti mnogobrojne i različite prilike da budu uklju­čeni u program i svakodnevno komunicirati sa svakom obitelji, razmjenjujući novosti o djetetovom danu i obavještavajući ih o planiranim aktivnostima i sastancima. S roditelji­ma i dojenčadi djelatnici jaslica trebali bi se upoznati i preko kućnih posjeta zakazanih u vrijeme kad to odgovara obiteljima. Isto tako, roditelje treba poticati da posjete jaslice u bilo koje doba, da dođu dojiti bebe, igrati se s malom djecom ili razgovarati s djelatnici­ma jaslica. Tim mora biti spreman iskoristiti svaku situaciju za razmjenu informacija. Neki će roditelji željeti biti jako uključeni, drugi možda manje. Količina i učestalost komunicira­nja osim najosnovnijih susreta ovisit će o potrebama i željama obitelji. U ovom poglavlju govorit ćemo o pet glavnih tema: upoznavanju roditelja i drugih članova obitelji, komuni­ciranju s roditeljima, strategijama komuniciranja, uključenju roditelja i o diskreciji.

Upoznavanje roditelja

Kad roditelji upisuju svoju djecu u jaslice, trebate im dati sve potrebne informacije. Po­zovite ih da posjete jaslice i upoznaju djelatnike. Ovim će posjetom uspostaviti vezu i za­početi dugotrajni partnerski odnos. Kad roditeljima govorite o programu, koristite izraze kao što su "naš program", "radit ćemo zajedno", ili "kao tim mi ćemo..." Na taj ćete im način dati do znanja da želite raditi zajedno s njima. Članovi tima trebaju biti upućeni u interese i brige roditelja i dati im do znanja da su svjesni da nitko ne može zauzeti njiho­vo mjesto u životu djeteta i da je tim ovdje da im pruži podršku. Uvjerite roditelje da vam je namjera promicati njihove vrijednosti i kulturu. Isto tako, trebate im reći da u bilo koje doba mogu doći u jaslice i da će uvijek biti dobrodošli.

Kad roditelji prvi put dođu u posjet, potrudite se i pokažite im sva mjesta gdje će njihovo dijete provoditi svoje dane, govorite im o sigurnosti, zdravlju, sanitarnim postupcima, objasnite postupke hranjenja, spavanja i obavljanja nužde. Uvjerite ih da će im djelatnici jaslica, a osobito primarna odgajateljica, svakodnevno podnositi izvješće o aktivnostima njihovog djeteta. Pokažite im kuhinju, prostor za mijenjanje pelena, kupaonice te pro­store za hranjenje i igru. Odvedite ih i na jasličko igralište i objasnite sigurnosne mjere. Pokažite im Sobu za roditelje. Objasnite ulogu roditeljskih sastanaka, individualnih kon­zultacija i oglasne ploče. Dajte im do znanja da su uvijek potrebni i dobrodošli pomo-

113

POU KORAK PO KORAK

ćnici. Kad stvorite atmosferu iskrenosti i otvorenosti, roditelji će se osjećati ugodnije kad budu postavljali pitanja i izražavali svoje brige.

Svakoj obitelji dajte Priručnik za roditelje s osnovnim informacijama o programu, uklju­čujući filozofiju, politiku i postupke Programa Korak po korak, kao i o Sobi za roditelje, 0 priručnoj knjižnici i roditeljskim sastancima. U jednom poglavlju Priručnika za rodi­telje objasnite im važnost uloge koju kao roditelji imaju i dajte im do znanja što od njih očekujete. Obitelji koje se u već uključene u program mogu pomoći pri izradi ovakvog Priručnika, kao i u nastojanju da taj Priručnik neprestano bude osuvremenjivan.

Uključivanje roditelja

U trenutku kad se obraćate roditeljima s molbom da sudjeluju u vašem programu, objasnite im da biste voljeli da se mogu uključiti na mnogo različitih načina. Vaš bi im poziv kao ideja mogao biti novina i možda ga u početku neće prihvatiti raširenih ruku. Potrebno je dosta vremena da se roditelji smisleno uključe u program, a uz vrijeme, taj proces zahtijeva planiranje i poznavanje njihovih interesa i obveza. Otkrijte žele li obitelji sudjelovati u programu i na koji način putem Pregleda interesa obitelji. Na jednom od prvih roditeljskih sastanaka uručite im ovaj obrazac i objasnite im svrhu te ankete, kako se obitelji ne bi osjećale neugodno ili bile zastrašene (Uzorak pisma i anketu o obitelj­skim interesima naći ćete na kraju ovog poglavlja.).

Tijekom godine, s povećanjem povjerenja između vas i obitelji i jačanja vaše uzajamne veze, otkrit ćete ostale potrebe, interese i talente svih članova obitelji.

Komunikacija s roditeljima

Komuniciranje s roditeljima glede njihove djece je jedna od najvažnijih odgovornosti i zadaća tima odgajatelja. Budući da dojenčad u potpunosti ovisi o odgajateljima koji će im pomoći da njihove osnovne potrebe budu zadovoljene, vrlo je važno da odgajatelji 1 roditelji svakodnevno komuniciraju o djetetovu napretku, zdravstvenom stanju i razini ugodnosti, kao i o jelu, obavljanju nužde, spavanju i rutinama igranja. I mala se djeca, premda su nezavisnija od dojenčadi, još uvijek oslanjaju na odrasle koji će im osigurati zadovoljenje njihovih osnovnih potreba: tjelesno i emocionalno zdravlje i razvojni poti­caj. I ovdje je svakodnevna komunikacija ključna. Sve obitelji vole svoju djecu i brinu o njima, želeći im osigurati zdravlje, sigurnost, uspjeh i sreću. Jaslički program je djetetu prvo iskustvo izvan doma i članovi obitelji željet će znati sve o djetetovu napretku. Tim odgajatelja će željeti upoznati djetetov kućni raspored, koju hranu voli, navike vezane uz obavljanje nužde, zdravstveno stanje i sve drugo vezano uz dijete i njegovu obitelj, kako bi djetetove rutine i navike ostale što je moguće dosljednije. To je vrijeme kad roditelji trebaju ispuniti Upitnik o dječjem zdravlju, primjerak kojeg smo priložili na kraju 12. po­glavlja, Stvaranje zdravog okruženja. Obrazac Informacije o djetetu i obrazac Sto trebate znati o meni nalaze se na kraju ovog poglavlja.

Očekivanja

Rezultati mnogih programa su zaključci da mogu postojati razlike između roditeljskih očekivanja i ciljeva koje je odgajateljski tim zacrtao. Zbog toga je važno s roditeljima razgovarati o filozofiji programa, i to već prilikom upisa, prvog kućnog posjeta i tijekom

114

POU KORAK PO KORAK

čitave godine. Ukoliko roditelji ili odgajatelji ne budu svjesni razlika, doći će do nespo­razuma i neuspjele komunikacije. Upitajte roditelje što očekuju od programa, a tiče se njihove djece i što misle da je za odgoj i učenje njihovog djeteta najvažnije.

Metode komuniciranja

Neki bi roditelji mogli iz vlastitog djetinjstva nositi neka negativna iskustva i možda se neće ugodno osjećati u jaslicama i s odgajateljima. Drugi će pak biti naučeni misliti da su odgajatelji ti koji "znaju što je najbolje" i koje ne treba ništa pitati. I odgajatelji bi mogli imati neka negativna iskustva: možda im roditelji ponekad znaju reći kako bi trebali učiti njihovu djecu ili podcijeniti njihov dobronamjerni savjet o pitanjima kao što su obavlja­nje nužde, hranjenje ili ponašanje. Budući da ovakvi stavovi i osjećaji mogu negativno utjecati na komunikaciju, posebno je važno potruditi se i naći vremena za međusobnu komunikaciju.

Aktivno slušanje. Tehnike aktivnog slušanja zahtijevaju od odgajatelja da vrlo pažljivo i uz dužno poštovanje saslušaju ono što im roditelji o svojoj djeci mogu reći. To podrazu­mijeva gledanje roditelja u oči, poticanje roditelja kimanjem glave ili, ukoliko niste sigur­ni jeste li roditelja dobro shvatili, ponavljanjem onoga što mislite da je roditelj rekao.

Neverbalna komunikacija (govor tijela). Ponekad je članovima obitelji teško izravno razgovarati o pitanjima koja za njih imaju veliku važnost. Budu li odgajatelji u stanju razumjeti neverbalnu komunikaciju (govor tijela), moći će zaključiti da nešto muči rodi­telja. Na primjer, ukoliko primijetite da majka postaje vrlo napeta kad razgovarate o djetetovim navikama hranjenja, trebali biste početi vrlo pažljivo slušati i obazrivo pokušati potpita­njima doznati nešto više. Pitanja otvorenog tipa. Za razliku od pitanja na koja je odgovor ili jesan ili niječan, pi­tanja otvorenog tipa pružaju članovima obitelji priliku da vam govore o svojoj djeci. Kad ih upitate: Kako izgleda Natašin dan kod kuće?, Molim vas da mi kažete nešto o njezinim navikama spavanja i hranjenja ili Koje su joj omiljene igračke?, veća je vjerojatnost da ćete o Nataši saznati više nego da ste postavili pitanje kao što je: Spava li poslije po­dne? Iskrena i izravna informacija. Budete li s obiteljima izmjenjivali iskrene i izravne infor­macije, s vremenom ćete izgraditi međusobno povjerenje. Roditelji će početi vjerovati da im odgajatelj govori istinu o njihovom djetetu pa čak i kad je informacija takva da je nije lako ni ugodno čuti. Na primjer, ukoliko odgajatelj pomisli da dijete ima poteškoća sa sluhom, on će to reći roditeljima i uputiti ih odgovarajućem stručnjaku.

Komunikacija vezana uz teške ili neugodne situacije

Neka pitanja su vrlo teška i zahtijevaju više od osjećajnosti i osjetljivosti odgajatelja - po­trebno je dobro poznavati vlastite emocije i reakcije na određene situacije. Odvajanje. Odvajanje je teško i za malu djecu i za članove njihove obitelji, osobito za roditelje. Imati razumijevanja za težinu te situacije znači napraviti prvi korak prema uspo­stavljanju povjerenja koje će voditi olakšavanju rastanaka. Najmanjoj dojenčadi, koja je tek počela stvarati vlastite individualne rutine spavanja, hranjenja, kretanja i interakcije sa svojim okruženjem, potreban je udoban krevetić, poznata igračka i, što je najvažnije, osoba koja će razumjeti njihove znakove kad zatraže utjehu, njegu, hranu, san i igru.

115

POU KORAK PO KORAK

Puzači i gegavci imaju teškoća s rastankom od roditelja i bit će im neophodna rutina koja će im pomoći da se osjećaju sigurnima i zaštićenima. Uvjerite roditelje da je "nela­godnost sa stranom osobom" tipična faza u razvoju djeteta, koja se obično javlja kad je djetetu otprilike 9 mjeseci. Odgajatelji i roditelji bi trebali raditi zajedno i razviti najbolje metode kojima će pomoći maloj djeci da se od roditelja rastanu sa što je moguće manje stresa. Maloj djeci je lakše rastati se od roditelja, ako znaju što ih sljedeće očekuje. Stoga bi njihov dnevni raspored trebao biti dosljedan. Pomoć pri prijelazu ponekad može pružiti draga dekica, omiljena igračka i nešto slično doneseno od kuće. Odgajatelj također može pomoći djetetu nudeći mu omiljenu aktivnost i uvjeravajući ga da će se njegovi roditelji vratiti za određeno vrijeme. Rastanak ponekad može olakšati i slika djetetove obitelji, u koju dijete može gledati kad god to poželi.

U svakom slučaju, i dojenčadi i maloj djeci je potrebna brižna odrasla osoba koja će ih pozdraviti kad dođu u jaslice, koja će im pomoći da roditeljima kažu "do viđenja", koja će ih dovoljno dobro poznavati da će moći ovaj prijelaz na relaciji kuća-jaslice pretvoriti u za njih sigurno i pozitivno iskustvo. Nemojte zaboraviti i da roditelji mogu biti tužni i tjeskobni zbog rastanka i da ih može mučiti osjećaj krivnje kad budu napuštali svoje dijete. Dajte im do znanja da razumijete kako se osjećaju i uvjerite ih da ćete paziti na njihovo dijete. Isto tako, recite im, jer to će im pomoći, da vam je jasno da ste vi samo odgajateljica djetetu, a ne njegov roditelj. Kulturalne sklonosti. Obitelji iz različitih kultura imaju različite tradicije odgoja djeteta. Odgajateljski bi tim trebao znati kulturno podrijetlo dojenčadi i male djece uključene u program. Najbolje je informaciju o tome zatražiti od obitelji. Pitajte ih koje su sklonosti djeteta glede hrane, što roditelji očekuju glede discipline, zdravlja, pitajte ih za vjerske blagdane, praznike i slavlja. Čuvajte se stereotipa. Nemojte pretpostaviti da su svi člano­vi neke etničke ili vjerske grupe jednaki ili slični. Svaka je obitelj jedinstvena i ima vlastite tradicije.

Pozovite članove obitelji u jaslice, da vam otpjevaju posebnu pjesmu, ispričaju narodnu priču, pripreme tradicionalni specijalitet ili objasne porijeklo nekog svog praznika. Kad odgajatelj uvažava i slavi različitost djece, on pokazuje poštovanje prema svima njima i svoj interes za sve vidove njihovih života. Obitelj može govoriti jezikom drukčijim od jezika kojim govori većina djece u jaslicama. Naučite neke riječi i izraze jezika te obitelji i malu grupu djece naučite jednostavnim ri­ječima i frazama, kao što su "dobar dan", "do viđenja", "hvala", "kako ste" i "žao mi je". Zamolite roditelje da djecu nauče nekoliko izraza na svom jeziku. Djeca jasličke dobi će uživati u novom iskustvu i učenju komunikacije na različitim jezicima. Neka vaša jaslice putem tradicionalnih igračaka, glazbe, knjiga i slika budu odraz različitih kultura.

U svakoj će grupi biti djece čiji roditelji imaju različite stilove odgoja djece. Kulturne razli­ke povremeno mogu dovesti do nesporazuma i sukoba između roditelja i jaslica. Zbog toga je važno da roditeljima predočite filozofiju i praksu svog odgojno-obrazovnog pro­grama prije no što roditelji upišu svoju djecu. Ukoliko se roditelji ne slažu s pristupima za koje se zalaže program, možda će se odlučiti za neki drugi program. Ukoliko tradici­onalni pristup odgoju djece neke obitelji nije prihvatljiv za program, budite obzirni kad opisujete te razlike, da ne biste nametnuli roditeljima osjećaj da su loši roditelji. Do sukoba najčešće dolazi glede hranjenja, obavljanja nužde, spavanja i održavanja discipline. Kad jede kod kuće, od malog se djeteta očekuje da isprazni tanjur, dok je u

116

POU KORAK PO KORAK

jaslicama pravilo da dijete mora sve probati, ali ne mora pojesti ono što mu se ne sviđa. Kad Tomica zgrabi Katarininu igračku, u jaslicama mu kažu: Ne, Tomica. Katarina se sada s time igra i preusmjeravaju ga na drugu aktivnost. Kod kuće bi roditelji mogli nje­žno udariti Tomicu po ruci, ne bi li spriječili otimanje predmeta, lako je dosljednost važna kad se radi o odgoju djece, moglo bi se dogoditi da djeca nauče da između jaslica i nji­hovog doma postoji razlika u pravilima i očekivanjima. Važno je o tim razlikama otvore­no i jasno porazgovarati s roditeljima, pokušavajući razumjeti njihova gledišta. Kad god je moguće, pokušajte provesti roditeljski izbor, ne kršeći pritom filozofiju programa.

Rješavanje ljubomore. Roditelji se ponekad boje da će izgubiti ljubav svog djeteta, da će njihovo dijete više voljeti svoju odgajateljicu. Mogli bi izraziti želju da cijeli dan prove­du sa svojim djetetom. Mogu postati ljubomorni zbog privrženosti koje će dijete osjećati prema odgajateljici. Da biste im pomogli u svladavanju tih osjećaja:

- potičite ih da češće posjećuju jaslice, - zalijepite slike djetetove obitelji na krevetić ili zidove, - zatražite od roditelja neka od kuće donesu djetetu omiljenu igračku ili

predmet, - potaknite malo dijete da nacrta svoje roditelje, - redovito komunicirajte.

117

POU KORAK PO KORAK

Komunikacija vezana uz rutine

Rutine kao što su hranjenje, obavljanje nužde i spavanje su jedne od najvažnijih akti­vnosti dojenčadi i male djece. U poglavljima 8 i 9 govori se o različitim rutinama čija je svrha razvojna. Ovdje ćemo govoriti o pitanjima koja mogu biti uzrok nesporazuma i napetosti između roditelja i odgajatelja i navesti metode koje će pomoći pri rješavanju mogućih problema. Hranjenje. Odgajatelji i roditelji bi zajedno trebali rješavati probleme koji mogu proizla­ziti iz pitanja kao što su:

- Kada treba odbaciti bočicu? - Kako poticati djecu da jedu različitu hranu? - "Pravila" oko toga koliko hrane dijete smije pojesti. - Kako izbjeći "odmjeravanje snaga" roditelja i djece prilikom jela? - Što čini zdravu, hranjivu i preporučljivu užinu?

Odgajatelji moraju pažljivo bilježiti koju hranu neko dijete voli, koji mu je raspored hra­njenja i je li dijete alergično na neku hranu. Izvještavajte obitelji o svim probavnim sme­tnjama kod djeteta, o novim jelima koja ste ponudili djetetu i o općenitom stavu njihovog djeteta prema hrani. Izvjesite tjedni jelovnik i svakoj obitelji dajte po jedan primjerak. Vrlo je važno da održavate svakodnevnu komunikaciju vezanu uz hranjenje.

Obavljanje nužde. Razumljivo, roditelji će se uznemiriti budu li po dolasku u jaslice otkrili da njihovo dijete ima na sebi punu pelenu ili neobjašnjiv osip na mjestima pokrive­nim pelenom. Dijete, razumljivo, ne može biti premotano istog trenutka kad smoči pele­nu, no rasporedom se treba predvidjeti često mijenjanje pelena tijekom dana. Objasnite ili pokažite roditeljima rutinu mijenjanja pelena; umirit ćete ih i možda im dati ideju za lakše mijenjanje pelena kod kuće.

Kontroliranje nužde kompleksna je mješavina spremnosti, promjena u ponašanju i pre­dvidivih rutina. (U 12. poglavlju, Stvaranje zdravog okruženja, govori se o zdravoj praksi glede vršenja nužde, a u 9. poglavlju se govorilo o korištenju rutina mijenjanja pelena i obavljanja nužde kao o prilikama za učenje.) Prije no što djecu počnu učiti kontrolirati nuždu, odgajatelji se moraju posavjetovati s ro­diteljima o tom pitanju. Objasnite im na koji način program pristupa tim pitanjima. Obja­snite što znači kad je dijete razvojno spremno i kako su važne rutine obavljanja nužde organizirane. Budu li roditelji i odgajatelji imali različita očekivanja glede učenja djeteta da kontrolira svoju nuždu, mogu se pojaviti problemi. Neki roditelji žele da njihova djeca vrlo rano počnu učiti kontrolirati svoju nuždu i od odgajatelja očekuju da budu spremni izbjegavati "nezgode" i preduhitre ih, stavljajući dijete na kahlicu. Drugi bi roditelji radije pričekali da djeca steknu svjesnu kontrolu nad svojom nuždom. Važno je da odgajate­lji govore o svom viđenju ovog pitanja i utvrde ima li različitosti. Idealno bi bilo kad bi roditelji naučili što je razvojna spremnost i bili voljni čekati. U svakom slučaju, kako se područje obavljanja nužde razlikuje od kulture do kulture, odgajatelji moraju poštivati gledište roditelja.

Spavanje. Dojenčad se međusobno znatno razlikuje u potrebama za snom i odmorom. Malu dojenčad bi trebalo pustiti da slijede njima prirođen ritam spavanja i budnosti. Odgajatelji će brzo naučiti njihove uzorke spavanja. Mala djeca mogu imati svakodne­vnim rasporedom određeno razdoblje odmora, no čak i tada će neka djeca odmah

118

POU KORAK PO KORAK

zaspati, dok će se ostala možda tiho igrati prije no što zaspu. Zamolite roditelje da vam kažu nešto o ritmu spavanja njihovog djeteta. Kako znaju kad im je dijete pospano? Ko­jim se rutinama služe kad dijete stavljaju u krevet? Kako umiruju bebu? Kako se dijete budi ujutro? Razgovarajte s roditeljima o uzorku dnevnog spavanja djeteta i zamolite ih za pomoć, bude li ustrebala, kad se, na primjer, radi o djetetovom neutješnom plaču ili kolikama. Pronađite zajedno rutinu spavanja koja će biti učinkovita. Neki bi roditelji mogli zamoliti odgajatelje da izuzmu njihovo dijete prilikom poslijepodnevnog spavanja, budući da ono tada navečer teško zaspi; drugima će biti u interesu da im dijete poslije podne spava, jer će tada imati više vremena za druženje s djetetom kod kuće. Pokušajte udovoljiti željama roditelja. Svako dijete ima vlastitu unutarnju potrebu za snom. Važno je naći kompromisno rješenje. Možda će kratko poslijepodnevno spavanje (uz buđenje od strane odgajateljice) djetetu koje ima problema s odlaskom u krevet navečer, biti dovoljno. S druge strane, djeca koja idu kasnije u krevet moći će dulje odspavati, itd.

Strategije komuniciranja s obiteljima

Budući da nema metode komunikacije koja će biti jednako učinkovita za svaku obitelj, potrebno je razviti niz različitih tehnika komuniciranja, kako bi se zadovoljile različite potrebe različitih roditelja.

Dovođenje djeteta u jaslice i dolazak po dijete

Današnji ritam života i zaposlenost ostavljaju obiteljima vrlo malo slobodnog vremena. Zbog toga su neformalne prilike za razgovor između članova tima i roditelja vrlo značaj­ne za uspostavu komunikacije između doma i jaslica. Iskusni odgajatelji ističu važnost kratkog razgovora s obiteljima ujutro, kad dovedu dijete u jaslice i poslije podne, kad dođu po dijete. Poslijepodnevni razgovor je posebno značajan, jer tada možete rodi­teljima podnijeti izvješće o djetetovim rutinama i aktivnostima, reći im koji su najnoviji uspjesi njihovog djeteta i podsjetiti ih na sastanke ili druge događaje. Ova neformalna prilika roditeljima omogućuje susret i razgovor s drugim roditeljima, promatranje djece u igri, uključenje u tu igru, čitanje djeci, postavljanje pitanja ili izražavanje želje za sastan­kom. Raspored bi trebao biti dovoljno fleksibilan da obiteljima dopusti ovu dragocjenu i neslužbenu priliku da se bar nakratko uključe. Zbog toga bi početne i završne akti­vnosti trebale biti ležerne i promjenjive, kako bi roditelji dobili svoju priliku. Da roditelji ne bi samo "iskrcali" svoje dijete na vratima jaslica, trebalo bi im jasno reći da moraju uvesti djecu i pomoći im da se pripreme za dan koji je pred njima. Međutim, ti jutarnji i poslijepodnevni susreti nisu prilika za važnije razgovore o nekim dubljim problemima ili brigama vezanima uz djecu, budući da su djeca prisutna. Ima li potrebe za takvim razgovorom, napišite roditeljima poruku ili organizirajte poseban sastanak. Ukoliko su roditelji jako zaposleni, odredite vrijeme kad vas mogu nazvati telefonom.

Pismena komunikacija

Dobar način komuniciranja predstavlja kratka i informativna poruka ili neka druga pi­sana informacija koju ćete poslati djetetovoj obitelji. Na kraju dana mogli biste ispuniti jednostavan obrazac i dati ga roditeljima kada dođu po dijete. (Uzorak takvog obrasca, Što sam učinio danas i Dnevni informativni list naći ćete na kraju ovog poglavlja.)

119

POU KORAK PO KORAK

Kad se radi o dojenčadi, važno je zabilježiti njihova razdoblja spavanja i aktivnosti, rad crijeva, vrijeme hranjenja, vrstu i količinu hrane i druge važnije informacije glede djeteto­vog zdravlja i razvoja. Kod male djece možete zabilježiti najnovija dostignuća, svladanu vještinu, hranu koja im je prvi put ponuđena, napredak glede kontroliranja nužde, pro­bleme s ponašanjem i druge spominjanja vrijedne događaje. Ukoliko je odgajateljica zabrinuta zbog djetetova zdravlja, treba to odmah prijaviti roditeljima, potkrijepivši to kasnije i pisanom izjavom. Ukoliko se dijete tijekom dana razboli, odmah pozovite ro­ditelje, a djetetu u međuvremenu osigurajte mir, udobnost i osamu, kako bi, u miru od druge djece, pričekalo roditelje koji će ga odvesti kući ili k liječniku. Na kraju dana, kad roditelj dođe po dijete ili tijekom dana telefonom izvijestite roditelje o eventualnim pado­vima, povredama, problemima s drugom djecom ili neobičnim promjenama ponašanja ili raspoloženja i to kasnije potkrijepite pisanom izjavom. Preporučamo da kopiju te izja­ve uvrstite u djetetov Dnevnik promatranja. Obitelji cijene odgajatelje koji ih informiraju O svemu vezanom uz njihovu djecu. Slična je informacija potrebna i odgajateljima pa bi trebalo poticati obitelji da slične poruke šalju odgajateljima. Trebala bi se oformiti Knjiga dvostrane komunikacije koja će se pokazati osobito učinkovitom kad odgajatelji i obitelji zajedničkim naporima žele postići određeni cilj, bio on uvođenje novog jela u djetetov jelovnik ili početak učenja kontroliranja nužde. Roditelji mogu izvijestiti odgajatelje o bilo kojem napretku djeteta ili možda nekom problemu vezanom uz dijete. Ohrabrite ih da izvještavaju tim o događajima koji bi mogli utjecati na dječje ponašanje: neprospavana noć, nicanje zubi, izloženost zaraznoj bolesti, smrt u obitelji, ali i sretni događaji kao što su nova igračka, posjet rođaka ili nova trudnoća.

Ova dvosmjerna informacija nije samo prenošenje važnih podatka: njome se jača osje­ćaj da se ovdje radi o timskom radu obitelji i odgajatelja.

Oglasna ploča za roditelje

Oglasne ploče su još jedan neformalni oblik komuniciranja s roditeljima. Objesite na oglasnu ploču obavijest o sastanku, tekstove o dječjem razvoju, prehrani i drugim tema­ma koje bi mogle zanimati roditelje. Prijavne liste za uključenje roditelja u rad u jaslica-ma također možete ovdje izvjesiti. Budući da za dojenčad vrijede individualni rasporedi, možete na ploču staviti i individualne tablice s djetetovom slikom i njegovim dnevnim rutinama i rasporedom. Obavijesti o važnim događajima (izletima, posebnim posjetitelji­ma, rođendanima, itd.) mogu se također ovdje izložiti. Važno je da oglasne ploče budu živopisne i vesele i da često mijenjate njihov izgled.

Na oglasnim pločama možete izložiti dječje radove, izvješća o izletima ili slike braće, se­stara i obitelji djece u grupi. Budite kreativni. Neka oglasna ploča bude odraz atmosfere 1 aktivnosti u jaslicama. Zamolite obitelji da pridonesu sadržajima na oglasnoj ploči. Ro­ditelja talentiranog za slikanje zamolite da dođe u jaslice i slika ili crta s djecom, a zatim te dječje radove izložite na ploči.

Video oprema

Ukoliko za to imate mogućnosti, snimite djecu fotoaparatom ili videokamerom, kako bi­ste njihovim roditeljima mogli predočiti što djeca tijekom dana rade. Kad vide fotografiju ili snimku svog djeteta kako se igra ili uvježbava novu vještinu, roditelji će se osjećati ukl jučenima u program. Video zapisi aktivnosti i događaja mogu se prikazati na rodi-

120

POU KORAK PO KORAK

teljskim sastancima, kako bi se roditeljima predočili različiti vidovi programa ili ilustrirao razvoj djece. Uvijek morate od roditelja zatražiti dopuštenje da snimite njihovu djecu. U nekim jaslicama se već prilikom upisa djece od roditelja traži takvo pismeno dopuštenje kojim oni izražavaju suglasnost da njihova djeca budu fotografirana ili snimana tijekom godine.

Okružnice

Obavijesti i okružnice su još jedan način komuniciranja s obiteljima. Budete li okružni­cu poslali po djetetu svaka dva tjedna ili jednom mjesečno, sve obitelji će primati istu informaciju. Sadržaji i svrha ove okružnice su različiti. U njoj trebate spominjati djecu i članove njihove obitelji što je moguće češće, pazeći pritom da spomenete svako dijete. Teme koje predlažemo za vašu okružnicu su sljedeće:

- Najave sastanaka, događaja ili izleta - Molba roditeljima da pomognu materijalima ili sudjelovanjem u projektu - Informacija o događajima značajnim za zajednicu - Teme usmjerene na dijete: zdravlje, prehrana, tjelesni razvoj, razvoj jezka i

motorike i društveno-emocionalni razvoj - Trenutne aktivnosti u jaslicama - Prijedlozi za aktivnosti kod kuće - Zahvale roditeljima-volonterima - Poziv novim volonterima.

Okružnice bi trebale biti kratke i jednostavne, budući da su kratke i česte okružnice učinkovitije od dugih i rijetkih. Šaljite ih roditeljima redovito, po mogućnosti u istom ili sličnom obliku, a jezik kojim se služite neka bude jasan i pravilan.

Kućni posjeti

Visokokvalitetni programi za dojenčad i malu djecu u svom rasporedu obično uključu­ju posjete dječjim obiteljima dva puta godišnje, prvi put ubrzo nakon upisa djeteta, a drugi put pred kraj školske godine. Kućni posjeti su dobar način da se uspostavi veza s obiteljima, da se obitelji uvjere da ste zaista zainteresirani za dijete i da počne proces dvosmjerne komunikacije. Cilj posjeta je da upoznate obitelj, da saznate nešto više o djetetovom općem zdravstvenom stanju i razvoju, o njegovim interesima i potrebama te da s roditeljima raspravite o važnim pitanjima kao što su obavljanje nužde, hranjenje, temperament i ritam spavanja djeteta. Djeca jasličke dobi uživaju kad odgajateljici mogu pokazati svoju sobu, omiljene igračke, kućne ljubimce i druge njima drage stvari. Kućni posjeti su vrijedno iskustvo i za odgajatelje i za obitelji. Odgajatelj će naučiti nešto više o kulturi obitelji, o njezinim sklonostima, odnosima, stilovima komunikacije i pose­bnim vještinama i talentima koje bi neki članovi obitelji možda željeli pokazati u okviru programa. Odgajatelj se bez ometanja i prekidanja može usredotočiti na razgovor o dje­tetovom napretku i uspjesima. Obitelj će profitirati, uživajući u pažnji koju im odgajatelji­ca poklanja i imati priliku vidjeti interakciju između odgajateljice i njihovog djeteta. Rodi­telji ne moraju žuriti pa će imati vremena porazgovarati o svim brigama, nesporazumima

121

POU KORAK PO KORAK

ili specifičnim ciljevima koje bi htjeli da njihovo dijete svlada. Ukoliko i obitelj i odgaja­telji budu potpuno jasni glede svojih namjera i uloga, kućni posjeti mogu uspostaviti i održavati dobru komunikaciju koja će unaprijediti djetetovo iskustvo u programu, kao i iskustvo njegove obitelji. I odgajatelji i obitelji se ponekad nelagodno osjećaju pri po­misli na kućni posjet. Međutim, te posjete treba shvatiti kao posjete poznanika i, ukoliko se odgajatelj bude ponašao sukladno tome, sve će proći glatko. Odgajatelj bi mogao donijeti neku novu, ne preskupu igračku kojom će se dijete igrati dok on razgovara s obiteljima. Planirajte i zakažite kućne posjete u vrijeme koje odgovara obitelji. Pokušajte postići da je to vrijeme kad su svi ukućani kod kuće. Prilikom najave posjeta objasnite njegovu svrhu i najavite koliko dugo namjeravate ostati. Obitelji bi se mogle zabrinuti da najava posjeta znači neku lošu vijest pa im jasno dajte do znanja da je vaš cilj bolje se upoznati i naučiti nešto o djetetu i o njegovoj obitelji. Na samom početku posjeta ponovite njegovu svrhu. Razgovor možete započeti spominjanjem dnevnog izvješća odnosno dnevnim rasporedom djeteta. Uvijek počnite pozitivnom opaskom o djetetu. Ostavite pisani dokument s najvažnijim informacijama, kako bi ga roditelji mogli proučiti nakon vašeg odlaska. Nemojte samo vi govoriti. Dajte obiteljima vremena i prilike da govore o djeci i svojim idejama, brigama i interesima. Poslužite se tehnikom aktivnog slušanja. Ukoliko se ne radi o iskrenoj pohvali ili nekoj drugoj pozitivnoj povratnoj infor­maciji, nemojte govoriti o djeci u njihovoj prisutnosti. Ukoliko biste željeli razgovarati o nečemu što vas brine ili o nekom problemu, neka se netko ode igrati s djetetom u drugu sobu ili pričekajte privatni sastanak s roditeljima u jaslicama.

122

POU KORAK PO KORAK

Uključivanje obitelji

Obitelji se mogu aktivno uključiti u program na mno­go različitih načina. Neki će dolaziti na sastanke, drugi će slati materijale, jedni će željeti pomagati na ja-sličkom igralištu, drugi biti u roditeljskom savjetoda­vnom tijelu. Neke obitelji će biti voljne volontirati u jaslicama, pomažući oko kuhanja, pranja rublja, šiva­nja, javljanja na telefon ili u izravnom radu s djecom u jaslicama.

Roditelji u jaslicama

Roditelji se u jaslicama če­sto osjećaju nelagodno, jer, misleći da je soba za bora­vak djece područje odgaja­telja, osjećaju nesigurnost. Ono što je važno jest da ih uvjerite da su dobrodošli u vašu sobu u bilo koje doba. Kad dođu, pozdravite ih i oslovite imenom, recite im gdje mogu ostaviti svoje stvari i pokažite im što da rade. Ovakva osobna pažnja pomoći će im smanjiti nelagodu koju osjećaju. Roditeljima koji su prvi put pomagači trebat će vođenje, podrška i jedno "hvala", kako bi se osjećali zadovoljnima zbog svog doprinosa i imali želju ponovno doći.

Postoji mnogo kreativnih načina kojima ćete pomoći roditeljima da shvate što u jaslica­ma trebaju raditi. Na početku ćete im morati davati specifične zadatke, kao što su npr. ljuljanje ili hranjenje bebe ili igra s tijestom u društvu dvoje male djece. Kad se budu osjećali ugodnije, roditelji će naučiti pratiti i čitati dječje znakove i ležernije će se osjećati u igri s njima. Roditelji će steći određenu sigurnost budu li znali pravila i specifične postupke jaslica. Zbog toga im dajte primjerak pisanih pravila, i to već prilikom upisa njihova djeteta u jaslice. Na početku svake godine, odgajatelji bi roditeljima trebali objasniti pojedinosti o programu, koje će i izvjesiti na oglasnu ploču. Tu će biti riječi o tehnikama mijenjanja pelena, hranjenja i odmaranja. Kad je ovakva informacija dostupna i kad je roditelji mogu uvijek ispočetka proučavati, u sobi dnevnog boravka će se osjećati sigurnijima i željet će se vratiti. Uvijek im zahvalite na dolasku i podsjetite ih da vam se, ukoliko imaju ikakvih pitanja, bez ustručavanja mogu uvijek obratiti.

1 2 3

POU KORAK PO KORAK

I odgajatelji i roditelji imat će koristi od roditeljskog sudjelovanja u aktivnostima. Kad se članovi obitelji upoznaju s timom, lakše će razgovarati o razvoju svog djeteta i vlastitim brigama. Počet će se osjećati suvlasnicima programa i s drugim roditeljima početi razvi­jati prijateljske odnose. Sudjelovanje u grupi pomoći će im da bolje razumiju razvoj dje­teta, naučit će aktivnosti koje se mogu obavljati i kod kuće, dobit će odgovore na svoja nepostavljena pitanja, a usput će imati priliku promatrati svoje dijete u igri i druženju s drugom djecom i s odraslima. Za roditelje koji redovno sudjeluju u jasličkim aktivnostima, vrijede ista pravila glede nji­hovog zdravstvenog stanja kao i za odgajatelje, što znači da obvezno moraju obavljati periodične liječničke preglede, biti podvrgnuti TBC testovima i biti cijepljeni.

Soba za roditelje

Prostor određen za primanje obitelji označen je s Dobro došli! Trebamo vas!, lako je u nekom zajedničkom prostoru ili se radi o posebnoj sobi, atraktivan prostor namijenjen roditeljima pruža mnogobrojne mogućnosti za uključenje obitelji. Ukoliko je moguće, poslužite roditelje kavom, čajem i keksima. Udoban stolac-ljuljačka omogućit će majka­ma da doje ili ljuljaju svoje bebe. Mogli biste ovdje imati i hladnjak, kako biste u njega mogli pohraniti majčino mlijeko. Na zidove objesite dječje crteže ili slike dojenčadi i male djece, kako biste stvorili osjećaj domaće atmosfere. Isto tako, postavite ovdje i kutiju punu igračaka, kako biste osigurali zabavu za braću i sestre djece uključene u vaš program. Članovi obitelji bi se u ovoj sobi trebali uvijek osjećati dobrodošlima. Tu se mogu sresti s drugim roditeljima, čitati informacije izložene na oglasnoj ploči, ili je­dnostavno odmarati uz šalicu čaja. Soba za roditelje bi trebala biti dostupna roditeljima svakoga dana u određeno vrijeme. Ukoliko je ta soba ujedno i ured jasličkih djelatnika, morali biste svakoga tjedna na vidljivo mjesto izvjesiti vrijeme kad je soba nedostupna roditeljima, odnosno kad je zatvorena. Ova soba ima veliku ulogu u poticanju obitelj­skog sudjelovanja i trebala bi biti otvorena za obitelji što je moguće više. Ukoliko se ta prostorija koristi i kao prostorija za održavanje roditeljskih sastanaka i za druge grupne događaje, trebala bi biti opremljena i sklopivim stolcima.

Soba za društvene aktivnosti

Prostor ili prostorija gdje će obitelji moći dolaziti i razmjenjivati odjeću, igračke i slično zgodna je prilika za susrete. Ukoliko nemate posebnu prostoriju, odredite ovaj prostor unutar sobe za roditelje. Zgodna je ideja u taj prostor staviti šivaće strojeve za potrebe programa i pojedinih obitelji. Ukoliko je ovaj prostor ili prostorija slobodan navečer ili vikendom, obitelji bi ovdje mogle održavati različite društvene aktivnosti. Socijalni ra­dnici uže zajednice bi u ovoj sobi mogli održavati razgovore s obiteljima i distribuirati informacije. Potičite korištenje ove prostorije što je moguće više.

Priručna knjižnica

Čitanje knjiga primjerenih djetetovoj dobi ili igranje odgovarajućih igara pruža neslućeni užitak i djeci i roditeljima. U jasličkoj knjižnici bi roditelji trebali imati mogućnosti posu­đivati knjige i igračke primjerene dobi njihove djece, ali i knjige o roditeljstvu i o dječjem razvoju i napretku. Ukoliko u knjižnici nema knjiga o roditeljstvu i odgoju djece, odgaja­telji bi mogli pisati informativne letke s temama usmjerenim na roditelje i djecu, kako bi ih roditelji mogli proučiti.

124

POU KORAK PO KORAK

Knjižnica se obično nalazi u sobi za roditelje. Dobro bi bilo izvjesiti listu za potpisivanje roditelja ili kartice kojima ćete bilježiti tko je posudio koju igračku i kad bi je trebao vratiti. U pravilu, obitelji mogu posuditi igračku na dva do tri tjedna, nakon čega bi je morali vratiti. Obiteljima bi trebalo omogućiti da posuđuju igračke što je moguće češće. Obiteljima ne bi trebalo biti neugodno posuđivati igračke i knjige pa ih morate uvjeriti da i normalna upotreba ponekad rezultira trganjem igračaka i knjiga. Jasno, materijali se moraju čuvati, no nezgode su moguće i događaju se. Slomljene igračke odstranite iz upotrebe, budući da mogu biti opasne. Ukoliko je moguće, pokušajte popraviti kvar. Roditelji su često vješti u popravljanju stvari, što može biti još jedan od načina da ih se uključi u program. Igračke koje nisu popravljene ne bi se trebale dalje posuđivati.

Uključivanje očeva

Pokušajte na sve moguće načine u program uključiti, izražavajući dobrodošlicu, sve muškarce koji su važni u životima dojenčadi i male djece. Budući da je početni kontakt djeteta uglavnom vezan uz majku, očevi, braća, stričevi, djedovi i muški prijatelji mogli bi i nehotice biti izostavljeni. Potičite njihov dolazak u jaslice, bilo na roditeljske sastanke ili u sobu za roditelje, gdje će biti aktivni sudionici u aktivnostima programa. Razgovor s roditeljima ili roditeljski sastanak zakažite kad su oba roditelja slobodna. U sve rasprave uključite muškarce, postavljajući im pitanja o djetetu. Kad obiteljima šaljete poruke ili pozivnice, adresirajte ih na oba roditelja. Ukoliko neko izvješće treba biti potpisano, in-zistirajte na potpisu oba roditelja. Na taj ćete način očevima pokazati da su i oni važni.

Da biste očeve uključili u program, predlažemo vam sljedeće strategije:

- Pitajte ih na koji bi način voljeli pridonijeti programu. Možda imaju sklonosti ili talent za građenje, za rad na otvorenom ili će željeti na neki drugi način pomoći.

- Planirajte društvene događaje samo za muškarce, na kojima će izmjenjivati ideje, govoriti o svojoj djeci, podijeliti brige, itd.

- Ponudite roditeljske sastanke samo za muškarce, sastanke koje će voditi mu­škarci.

- Naglašavajte načine kojima muškarci mogu uživati u društvu svoje dojenčadi i male djece. Muški roditeljski sastanci ponekad znaju rezultirati vrlo korisnim ide­jama.

- Sponzorirajte društvene događaje kao što su obiteljska popodneva ili zajedničke večere, kojima ćete potaknuti ne samo očeve i majke već i druge članove obitelji na uključenje u program.

Obiteljski sastanci i okupljanja

Obiteljski sastanci i okupljanja su važan dio programa. Većina jaslica održava nekoliko vrsta sastanka, počevši od redovnih roditeljskih sastanaka, sastanaka savjetodavnog tijela, grupa podrške, neformalnih okupljanja do proslava. Roditeljski sastanci. Članovi tima dužni su zakazati roditeljske sastanke, što u pravilu čine jednom mjesečno. Na njima se razgovara o programu i temama od zajedničkog interesa. Tu će djelatnici programa ili gost-govornik podastrijeti informaciju i poticati roditelje na razgovor o određenoj temi. Obitelji, odgajatelji i rukovodstvo će zajednički izabrati te teme i dogovoriti najzgodnije vrijeme za održavanje takvog sastanka. Ukoliko

125

POU KORAK PO KORAK

je svrha sastanka pomoć roditeljima, teme koje se obrađuju moraju biti zanimljive rodi­teljima. (Kao što je učenje usmjereno na dijete najučinkovitije, tako će i ovdje usmjere­nost na roditelje donijeti najbolje rezultate.) Budu li te sastanke smatrali nekorisnima i nezanimljivima, roditelji neće na njih dolaziti. Otkrijte u neformalnom razgovoru ili pomoću anketnog listića što roditelje zanima. Teme kao što je npr. razvoj dojenčadi i male djece obično se formalno prezentiraju, a nakon toga slijede pitanja i odgovori. Ostale teme najbolje se obrađuju u obliku radionica, gdje obitelji imaju priliku uvježbavati nove vještine i tehnike.

Obitelji bi mogle biti zainteresirane za teme kao što su:

- Život s novom bebom - Ritam spavanja dojenčadi i male djece - Očitavanje djetetovih znakova i govora tijela - Prehrana u djetinjstvu - Dječje bolesti i sigurnost - Razumijevanje reakcije starije braće i sestara kad u kuću dođe nova beba - Igranje s dojenčadi i malom djecom - Hranjenje dojenčadi i male djece - Gdje u zajednici potražiti pomoć?

Grupe podrške. Obitelji s novim bebama često imaju zajedničke brige i pitanja. Zbog toga će im koristiti mogućnost da razgovaraju s drugim obiteljima, razmijene iskustva i zajednički riješe probleme. Grupe podrške obično proizlaze iz zajedničke potrebe da se riješi neko pitanje. Nakon što čuju prezentiranje određene teme, roditelji često žele dodatne informacije. Obitelji koje imaju slične probleme ili brige mogu jedna drugoj pomoći razmjenjivanjem informacija i savjeta. Grupe podrške mogu činiti samo očevi, samo samohrani roditelji, samo roditelji djece s posebnim potrebama, samo novi rodite­lji ili samo majke. Djelatnici jaslica trebali bi ovim grupama pomagati i izlaziti im u susret osiguravajući prostor za sastajanje i kavu.

Društveni događaji. Društveni događaji i okupljanja su prilike da se obitelji zabave, razmijene iskustva, razgovaraju i osjećaju da pripadaju programu. Obitelji i djelatnici jaslica zajednički planiraju i organiziraju jutarnje kavice, neformalne razgovore u sobi za roditelje, izlete, piknike, obiteljske večere, proslave i slično. Ove se aktivnosti mogu isplanirati u suradnji s drugim grupama u jaslicama. Proslave. Svatko voli da ga se cijeni. Iskažite poštovanje i proslavite svaki uspjeh. Imaj­te na umu da su za dojenčad i malu djecu, ali i za njihove obitelji, jaslice prvo iskustvo izvan roditeljskog doma. Zbog toga dječji uspjesi trebaju biti slavljeni. Pomagači iz obi­telji daruju programu svoje dragocjeno vrijeme. I oni zavrjeđuju zahvalnost i priznanje. Obitelji i djelatnici jaslica izgrađuju program i međusobni partnerski odnos. Do toga će doći s vremenom i na različite načine. Obitelji pridonose programu prisustvo­vanjem sastancima, donirajući materijale, pomaganjem u učionici, čišćenjem jasličkog igrališta i slično. Zahvalite svima na pomoći.

Obiteljsko savjetodavno vijeće. Obiteljsko savjetodavno vijeće i formalno ovlašćuje roditelje da pridonose programu vlastitim idejama, od planiranja do njihove primjene.

126

POU KORAK PO KORAK

Roditelji će naučiti planirati i održavati sastanke, voditi kampanju za izbore, pronalaziti financijske i druge izvore i slično. Sve obitelji, a ne samo one koje su u savjetodavnom vijeću, trebale bi biti pozvane i prisustvovati sastancima koji se u pravilu održavaju svaka tri mjeseca. Teme koje se ovdje obično obrađuju su:

- Sudjelovanje obitelji - Komunikacija između roditelja i odgajatelja - Uključenje zajednice - Društveni događaji - Događaji koji financijski pridonose programu.

Jaslički bi tim trebao imati sluha za prijedloge ovog vijeća, a u slučaju neprimjenjivanja njegovih prijedloga, za to bi trebao imati vrlo jake razloge. Voditelj Programa Korak po korak blisko surađuje s članovima savjetodavnog vijeća, pa zajedno, kao tim, rješavaju probleme i stvaraju nove inicijative.

Diskrecija

Diskrecija je vrlo važna stavka ukoliko se odgajatelji i roditelji misle međusobno pošti­vati, međusobno si vjerovati i zajednički raditi za dobrobit djece. Djelatnici jaslica tre­bali bi promicati atmosferu otvorene rasprave i obiteljima pružiti mnogobrojne prilike za privatan razgovor o djeci ili teškoj obiteljskoj situaciji. Potrudite se da takvim obiteljima pružite priliku da privatno razgovaraju s vama, a dobivenu informaciju smatrajte strogo povjerljivom. Svaki Program Korak po korak se strogo mora pridržavati ovog načela di­skrecije i svi djelatnici, baš kao i obitelji, o tom načelu moraju biti obaviješteni i u skladu s njime se, znači profesionalno, i ponašati.

Svi pokušaji da se napravi program koji potiče djecu mogu pasti u vodu ukoliko se povjerljivost informacije dovede u pitanje. Bilješke o djeci držite zaključane i dostupne samo strogo i s razlogom određenim djelatnicima jaslica. No, ukoliko mislite da se infor­macija treba proslijediti dalje, od roditelja zatražite pismeno dopuštenje za to. Roditelji moraju znati kako i koju informaciju namjeravate proslijediti i njihovo je pravo da imaju uvid u dosje svog djeteta kad god to zažele.

127

POU KORAK PO KORAK

UZORAK PISMA RODITELJIMA

Dragi gospodine i gospođo

Drago nam je da će se vaše dijete ove godine upisati u Program Korak po korak za do-jenčad i malu djecu. Veselimo se stvaranju partnerstva s vama i s vašim djetetom. Kao što znate, mi potičemo obitelji da se što je moguće više uključe u rad u grupama. Voljeli bismo znati na koji način biste vi željeli biti uključeni. Zbog toga vas molimo da pogledate priloženi obrazac obiteljskog interesa i označite stavke koje vas zanimaju. Ukoliko smo ispustili nešto što vas zanima, lijepo vas molimo da nam to date do znanja. Veselimo se što ćemo vas uskoro vidjeti i, tijekom mjeseci koji su pred nama, imati prilike i upoznati vas. Hvala. Odgajateljice

PREGLED INTERESA OBITELJI

Ime djeteta:

Imena roditelja:

Odgajatelji:

Zanima nas: Majka Otac

Posjećivanje mjesečnih roditeljskih sastanaka

Rad u grupi s malom djecom

(Ako prihvaćate, koje aktivnosti biste izabrali?)

Čitanje

Crtanje

Glazbu

Slaganje ili izradu materijala

(oprema za vanjske aktivnosti, odjeća za lutke, igre)

Pomoć kod zajedničkih putovanja

Organiziranje posebnih događaja (rođendani, praznici)

Slanje materijala od kuće

Sudjelovanje/organiziranje susreta obitelji

Pridruživanje grupi roditelja

Pomoć kod posuđivanja knjiga

Poklanjanje igračaka

Ostalo:

128

POU KORAK PO KORAK

Moju obitelj čine

Mi živimo u

Telefon:

U hitnom slučaju kontaktirati:

1. Telefon:

2. Telefon:

3. Telefon:

129

POU KORAK PO KORAK

ŠTO TREBATE ZNATI O MENI

Moje ime je:

Volim jesti!

Što:

Kada:

Alergičan sam:

Moje vrijeme za spavanje je:

Posebni podaci:

Moje omiljene igračke i igre su:

Sretan sam kada:

Uplašen sam kada:

Ostale važne stvari koje mora znati onaj koji se o meni brine:

130

POU KORAK PO KORAK

UZORAK OBRASCA ZA RODITELJE:

DATUM:

"STO SAM UČINIO DANAS..."

DJETETOVO IME

DORUČKOVAO SAM:

CIJELI OBROK PONEŠTO NISAM BIO GLADAN

UŽINAO SAM:

CIJELI OBROK PONEŠTO NISAM BIO GLADAN

RUČAO SAM:

CIJELI OBROK PONEŠTO NISAM BIO GLADAN

SRETAN, VRIJEDAN, ZAIGRAN, PRIJATELJSKI RASPOLOŽEN, ZA SURADNJU, NEMIRAN, POSPAN, TIH

OSTALI KOMENTARI:

ODGAJATELJ

131

POU KORAK PO KORAK

DNEVNI INFORMATIVNI LIST

Datum:

List popunio:

Djetetovo ime:

Ishrana:

Spavanje:

Promjena pelena/higijena:

Ostalo:

132

POU KORAK PO KORAK

ČETVRTI DIO - OKRUŽENJE ZA UČENJE

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

STVARANJE ZDRAVOG OKRUŽENJA

Osnovni zadaci kvalitetnog jasličkog programa su zdravlje i sigurnost djece. Odga­jatelji svojim ponašanjem sprječavaju nezgode i bolesti i spremni su reagirati u

hitnim slučajevima. Ne radi se o deklarativnom poučavanju roditelja, djelatnika jaslica i djece o tome što je to sigurna i zdrava praksa, već je riječ o tome da je primarni zada­tak programa preventivna praksa koja promiče zdravlje. Informacija koju ćete u ovom poglavlju dobiti nema namjeru zamijeniti službena pravila glede očuvanja zdravlja, već samo govori o trenutačno najboljim praksama u tom smislu i namijenjena je odgajate­ljima kao svojevrsni vodič. Ovdje se govori o tome što sve utječe na stvaranje zdravog okruženja:

- Održavanje okruženja - Razvojna politika i praksa: KNJIŽICA O ZDRAVLJU - Sprječavanje širenja bakterija - Praćenje dječjeg zdravlja - Savjetovanje sa zdravstvenim stručnjacima.

Zdravstvene potrebe dojenčadi i male djece zahtijevaju dobru upućenost pažljivih i budnih odgajatelja i nadziranje. Budući da su dojenčad i mala djeca na vrhuncu svojih senzornih i motoričkih istraživanja i gotovo sve završi u njihovim ustima, veličina i čisto­ća igračaka mora se pažljivo provjeravati. Djeca neprestano trebaju biti odgajateljima pred očima, kako bi oni mogli brzo reagirati i spriječiti nesreću. Okruženje mora poticati dječje aktivno učenje, treba biti dovoljno fleksibilno da zadovolji dječje individualne po­trebe i mora pružati prilike za dječja istraživanja i otkrića.

Okruženje

Zgrade, zemljište i oprema jaslica trebaju biti čišćeni, popravljani i održavani, kako bi se zaštitilo zdravlje djece. Osvjetljenje, ventilacija i grijanje trebali bi biti adekvatni. U sobama, hodnicima i na stubištu potrebno je i prirodno i umjetno svjetlo. Osvjetljenje je važno za zdravlje, jer je glavni izvor osjetilnih podražaja. Za dobro je zdravlje potreban i svježi zrak. Ubilježite u svoj dnevni raspored aktivnosti na zraku. Tijekom dana treba otvarati vrata i prozore, kako bi se prozračile prostorije. Pomoću sustava za provjetra­vanje održat ćete odgovarajuću cirkulaciju zraka. Grijanje i sustav za provjetravanje tre­bali bi se jednom godišnje provjeravati, kako biste bili sigurni da rade sigurno. Naime, njihovi filteri bi mogli biti rasadište bakterija. Tepisi ne smiju biti vlažni. Da bi zgrada bila zaštićena od kukaca i glodavaca, postavite mrežice na vanjske prozore i vrata. Izvjesite upute za sigurnu i pravilnu upotrebu pesticida ili drugih kemikalija. Kemikalije označite njihovim imenima i, zajedno sa sredstvima za čišćenje i pesticidima, držite zaključane i podalje od djece ili prostorija gdje se hrana priprema ili servira. Nakon svake upotrebe operite salvete i stolnjake. Sve odrasle osobe koje rade u jaslicama (odgajatelji, poma­gači, kuhari, čistači i roditelji-volonteri) moraju biti u trenutku angažiranja na posao, a i redovito kasnije, podvrgnuti sistematskom pregledu, uključujući cijepljenje i TBC-testo-ve. U jaslicama pušenje treba biti zabranjeno. Budući da ima sve više dokaza koji upu­ćuju na to da su dječji respiratorni problemi povezani s pasivnim pušenjem, odgajatelji bi se trebali suzdržavati od pušenja i obrazovati roditelje u pogledu ovog rizika.

135

POU KORAK PO KORAK

P O S T U P C I Z A P R A N J E

R U K U :

- Perite ruke dvije minute na početku i na kraju dana. - Perite ruke barem jednu minutu nakon hranje­nja i presvla­čenja djece, nakon što ste im pomogli pri obavljanju nužde, nakon davanja lije­kova, kupanja djece, brisa­nja noseva i slično. - Upo­trebljavajte tekuću vodu. - Upo­trebljavajte sapun, i to, po mogućnosti, tekući. - Stanite ispred umiva­onika. Namo­čite svoje ruke Iznad zglobo­va. - Žestoko trljajte, i to kru­žnim pokreti­ma, dlanove, zapešća i podlaktice. (Trenje poma­že otklanjanju bakterija.) - Dobro isperite ruke tekućom vo­dom.

Zdravstvena politika i postupci: knjižica o zdravlju

U svakim bi jaslicama trebala postojati pisana knjižica o zdravstvenim postupcima, pro­izvod zajedničkog rada djelatnika jaslica, roditelja i zdravstvenih stručnjaka. Djelatnici jaslica i roditelji-volonteri trebali bi biti osposobljeni za zdravstvene postupke. Zdravstvenom će se politikom u jaslicama identificirati što će tko učiniti, kada, gdje i kako, kao i sljedeće informacije:

- Vođenje bilježaka o zdravlju djece - Informiranje o infektivnim bolestima - Sprječavanje povreda - Pružanje prve pomoći - Priprema za slučaj hitne intervencije - Praćenje postupaka kontrole infekcije - Davanje lijekova - Planiranje za individualne zdravstvene potrebe - Usavršavanje djelatnika vrtića, roditelja i djece na temu zdravlja i sigurnosti.

Sprječavanje širenja bakterija

Pranje ruku

Čistoća sprječava bolesti. Ruke se nikad ne peru previše. Mnoge infekcije prenose se bakterijama putem dodira ruku. Pranjem ruku uklanjaju se bakterije pa je to najučinkovi­tija metoda sprječavanja širenja prenosivih bolesti drugoj djeci, odgajateljima ili članovi­ma obitelji. Odgajatelji moraju oprati ruke kad ulaze u jaslice te prije i poslije:

136

POU KORAK PO KORAK

- davanja lijekova - kupanja djece - brisanja noseva, itd.

Dojenčad i mala djeca dodiruju i grebu zaražena područja, prenoseći tako bakterije s ruku na usta ili na druge igračke. Ne bude li odgajateljica prala bebine ruke, zarazit će samu sebe ili drugu djecu. Napravite od pranja ruku ugodno iskustvo - pjevajte pritom pjesmu ili pjevušite neku melodiju. Dojenčad i mala djeca bi trebala prati svoje ruke prije jela, nakon obavljanja nužde, nakon dodirivanja nečeg prljavog ili nakon igre na otvore­nom. Djecu morate naučiti zbog čega je važno prati ruke i kako se to pravilno radi.

Dezinfekcija

Većina roditelja i pedijatara slažu se da je vrlo teško spriječiti širenje dječjih zaraznih bolesti. Vrlo će teško biti spriječiti širenje zaraze među braćom, sestrama i članovima obitelji, jer su oni u čestom kontaktu te dijele igračke i druge predmete. Djeca u jasli-cama su izložena još većem riziku zaraze, jer međusobno dolaze u kontakt, stavljaju u usta igračke, dodiruju se, koriste zajednički WC i umivaonike te se igraju zajedno. Zadatak odgajatelja je da učine sve što je moguće kako bi sačuvali zdravlje i sigurnost djece, ali i da ih potiču na istraživanje okruženja i interakciju s drugima. Zarazne bolesti uzrokuju virusne ili bakterijske infekcije. U našim tijelima i u našem okruženju žive sitni bakterijski organizmi, koji se razvijaju na vlažnim površinama kao što su umivaonici, i u područjima gdje se hrana priprema i pohranjuje. Virusi se prenose s jedne osobe na drugu kašljanjem, kihanjem, diranjem zaraženih predmeta i dodirom. Većina dječjih zaraznih bolesti je virusnog podrijetla: proljev, vodene kozice, konjunktivitis, prehlade i gripa. Opis simptoma ovih bolesti trebao bi biti uključen u obrazovne materijale koje ćete dati roditeljima, kako bi oni znali na što trebaju obratiti pažnju.

Besprijekorno čista soba i materijali u njoj vrlo su važni, jer mala djeca istražuju igračke, namještaj, kućne ljubimce i jedni druge dodirom i kušanjem. Pažljivo dezinficiranje i čišćenje smanjit će širenje infekcija i bolesti.

Čišćenje uklanja bakterije, a dezinfekcija ih ubija. Sve površine i igračke mogu se de­zinficirati pomoću mješavine klora i vode (1/4 šalice klora na 4,5 I vode). Svakoga dana morate napraviti svježu mješavinu, budući da ovo sredstvo u dodiru sa zrakom slabi i gubi svoju učinkovitost.

Najučinkovitiji način borbe protiv bakterija jest taj da ruke, igračke, radne površine, krevetiće, kolijevke i prostor za mijenjanje pelena često dobro izribate dezinfekcijskim sapunom. (Upotrebljene igračke koje još niste očistili držite u odvojenim posudama dok ne budu očišćene.)

- Izbjegnite bakterije na slavini upotre­bljavajući ru­čnik prilikom zatvaranja slavine. - Ruke po mogućnosti brišite papir­natim ručnici­ma. - Upotre-bljeni papirna­ti ručnik bacite u pokrivenu kantu za sme­će. Upotre-bljeni ručnik stavite u pokri­venu košaru za prljavo rublje.

- Nakon svake upotrebe operite ubruse, stolnjake i slično. - Svakoga dana operite krpe kojima čistite i perete pod.

- Svakoga dana čistite namještaj i igračke.

- Svakoga dana očistite i operite podove u kuhinji i kupaonici. - Brišite prašinu sa zidova svaki dan i perite ih barem jednom tjedno.

- Svakoga dana dižite tepihe, kako biste spriječili vlagu.

137

POU KORAK PO KORAK

POSTUPCI ZA DEZIN­FEKCIJU:

- Očisti­te prljave površine i predmete deterdžen­tom i vodom.

- Svakoga dana napra­vite novu mješavinu klora i vode. - Mješavinu na velike predmete na-nesite spre-jem; manje predmete uronite u mješavinu.

- Igračke i površine koje ste oprali osušite na zraku.

- Usisavajte tepihe svake večeri i perite ih svaka četiri tjedna. - Neka sobe, predvorje i stubište budu uredni, čisti i bez viška predmeta. - Pohranjujte smeće u vodonepropusne i protiv glodavaca zaštićene posude s ne­

propusnim poklopcima. - Bilo bi dobro kad bi kante za smeće bile od nehrđajućeg čelika ili tvrde gume, i kad

bi poklopci na kantama imali mogućnost zaključavanja. - Praznite kante za smeće u sobama svakoga dana, a i češće.

Ukoliko dijete od kuće donese omiljenu igračku ili nešto što ga umiruje, taj predmet treba stajati u njegovom krevetiću. Označite igračke koje djeca grizu kad im izlaze zubi i držite ih odvojeno od drugih. Dječje dekice bi isto tako trebale biti dobro označene i trebalo bi ih koristiti samo jedno dijete.

Mijenjanje pelena i obavljanje nužde

Kad djetetu mijenjate pelene, polegnite ga na čistu površinu koja se nakon svake upo­trebe dezinficira ili na veliki papirnati ručnik kojeg ćete baciti nakon svake upotrebe. Djeca bi trebala imati vlastite pelene koje neće dijeliti s drugom djecom. Umivaonik s toplom i hladnom vodom trebao bi biti u blizini prostora za prematanje djece ili obavlja­nje nužde.

Predmeti potrebni za dječju nuždu moraju biti čisti i dezinficirani. Ukoliko koristite ka-hlice, one bi trebale biti u dobrom stanju i lako čistive. Operite, isplahnite i dezinficirajte kahlicu u umivaoniku namijenjenom isključivo za te svrhe. Mjesto gdje se obavlja nužda treba biti dezinficirano svakoga dana i po potrebi tijekom dana. Umivaonici i WC školjke bi trebali biti veličinom prilagođeni djeci. Kod svih umiva-

138

POU KORAK PO KORAK

onika trebaju se nalaziti sapuni i papirnati ručnici. Upute o mijenjanju pelena i obavljanju nužde trebale bi biti izvješene, kako bi djelatnici vrtića uvijek bili podsjećani na ono što im je činiti.

Mijenjanje pelena

Prije no što uzmete dijete: 1. Pripremite djetetov pribor. 2. Stavite čistu papirnatu prostirku na stol za prematanje. Kad stavite dijete na stol za prematanje: 1. Skinite prljavu pelenu i stavite je u kantu za prljave pelene. 2. Obrišite dijete pokretom prema nazad, koristeći svaki put novu maramicu. 3. Stavite djetetu čistu pelenu. 4. Operite djetetove ruke. Kad spustite dijete sa stola za prematanje: 1. Upotrebljenu prostirku bacite u kantu za smeće. 2. Dezinficirajte površinu stola za prematanje. 3. Operite ruke.

Kontrolna lista za zdravo okruženje

Neka vam ova pitanja posluže kao vodič pomoću kojeg ćete stvoriti i održavati zdravo okruženje za dojenčad i malu djecu.

- Jesu li zidovi, podovi, tepisi i posteljina čišćeni prema rasporedu? - Jesu li površine i WC-i oprani i dezinficirani svakoga dana? - Jesu li igračke svakoga dana oprane u otopini klora? - Jesu li igračke koje djeca grizu kad im rastu zubi označene dječjim imenima? - Jesu li tepisi micani svakoga dana, kako bi se izbjeglo skupljanje vlage? - Jesu li posude za odlaganje igračaka koje treba oprati (npr. one koje djeca sta­

vljaju u usta) nadohvat ruke? - Čiste li se prostori gdje se priprema hrana, gdje se djeca hrane i premataju,

odnosno obavljaju nuždu nakon svake upotrebe? - Jesu li odvojeni prostori za prematanje i za hranjenje djece? - Je li hrana sigurno uskladištena kako bi se spriječilo kvarenje? - Ima li svako dijete vlastiti pribor za prematanje, kojeg ne dijeli s drugom dje­

com? - Jesu li prljave pelene i odjeća smješteni u zatvorene posude za odlaganje ili

zatvoreni u posebno označene plastične vreće? - Jesu li izvješeni postupci mijenjanja pelena, hranjenja djece i pranja ruku? - Postoje li umivaonici s toplom i hladnom vodom u blizini prostora za mijenjanje

pelena i hranjenje djece? - Peru li odrasli detaljno svoje ruke prije i poslije mijenjanja pelena i hranjenja

djece? - Perete li ruke dojenčadi? Učite li i potičete li malu djecu da peru svoje ruke? - Jesu li postupci za pružanje prve pomoći izvješeni na vidljivom mjestu?

139

POU KORAK PO KORAK

SAVJETI ZA IZDAVANJE LIJEKOVA

- Operite ruke prije no što dajete bilo kakav lijek.

- Dajte djetetu lijek nježno, ali odlučno.

- Pažljivo proučite pisane upute za upotrebu. (Lijekovi se uzimaju na različite nači­ne - mogu biti uzimani oral­no, ubrizgani u nos, uka­pani u uho, stavljeni u de­belo crijevo ili utrljani u kožu - i moraju se uzimati pre­ma pisanoj uputi.)

-

Jesu li zapisani postupci zbrinjavanja bolesne djece, održavanja zdravstvenih kartona i izdavanja lijekova? Jesu li djelatnici jaslica obrazovani i uvježbani glede zdravstvenih postupaka?

Praćenje dječjeg zdravlja

Poznavanje dječjeg razvoja i napredovanja i individualnih razlika između djece pomoći će odgajateljima da razumiju dječje višestruke potrebe. U visokokvalitetnim programi­ma, odgajatelji: 1) budno prate zdravstveno stanje svakog djeteta i reagiraju na svaku promjenu tog stanja, 2) bilježe zdravstvene tegobe pojedine djece i moguće nesreće i o njima izvještavaju druge djelatnike jaslica i roditelje djeteta i 3) slijede propisane zdrav­stvene postupke.

Bilježenje pojedinačnog dječjeg zdravlja (zdravstveni kartoni djece)

Za svako dijete odgajatelji trebaju voditi bilješke koje uključuju sljedeće: - Rezultate sistematskog pregleda obavljenog od strane odobrenog liječnika. - Bilješke o primljenom cjepivu. - Popis lijekova koje dijete uzima. - Informacija o osobama koje se moraju obavijestiti u slučaju nužde. - Imena ljudi ovlaštenih da djeluju u ime djeteta. - Alergije, kronične bolesti i opaske o razvoju.

Na kraju ovog poglavlja naći ćete uzorak Upitnika o dječjem zdravlju. Svakog jutra kad odgajatelji pozdrave djecu, trebali bi napraviti kratku provjeru njihova zdravlja i budno pratiti, a u skladu s time i reagirati, sve promjene u aktivnosti, teškoće djeteta s disanjem, osipe, otekline, modrice, upale i iscjedak iz nosa, uha ili očiju. Kad roditelji ujutro dovedu djecu, odgajatelji ih moraju pitati o ovim promjenama.

Cijepljenje

Djeca moraju biti cijepljena protiv osnovnih dječjih zaraznih bolesti kao što su difterija, tetanus, hripavac, polio, ospice, mums, rubeola i hemophilia influenza, tip B (HIB).

Njega bolesne djece i osoblja

Njega bolesne djece uključuje obavještavanje roditelja, njegu bolesnog djeteta ili djela­tnika, te zaštitu zdrave djece. Najbolje je da se ti postupci odrede u skladu s dogovorom sa zdravstvenim stručnjacima iz lokalnog doma zdravlja, uzimajući u obzir fizičku opre­mljenost i broj te kvalifikaciju djelatnika jaslica. Roditelji bi prilikom upisa djece u jaslice trebali dobiti kopiju jasličkih zdravstvenih propisa. Ukoliko se neko dijete razboli tijekom dana, odvojite ga od ostale djece. Zbrinite ga, pozovite njegove roditelje i slijedite osno­vne postupke određivanja simptoma. Soba bi trebala imati prostor za "ozdravljenje", gdje se dijete može odmarati ili tiho igrati. Taj bi prostor trebao biti lako dostupan, kako bi odgajateljica mogla nesmetano i mirno zadovoljavati tjelesne i emocionalne potre­be bolesnog djeteta. Odgajatelji bi trebali bolesno dijete čitavo vrijeme imati na oku. Ukoliko dijete mora biti u potpuno odvojenom prostoru zbog probavnih ili respiratornih problema, jedna odrasla osoba mora čitavo vrijeme biti s njime. Ukoliko dojenče mlađe od 4 mjeseca ima rektalnu temperaturu višu od 38,3 °C ili starije dojenče višu od 38,9 °C pozovite odmah njegove roditelje i potražite liječničku pomoć.

140

POU KORAK PO KORAK

Kad se osmišljava zdravstvena politika jaslica i određuju postupci zbrinjavanja bolesne djece, na umu treba imati sljedeće:

- Imaju li jaslice dovoljan broj djelatnika i odvojenog prostora za njegu ne jako bolesnog djeteta kojemu treba posvetiti malo više individualne pažnje?

- Postoji li prostor gdje se ne previše bolesno dijete može odmarati? - Je li prostor organiziran tako da se sva djeca mogu promatrati?

Lijekovi

Većini djece prije ili kasnije trebaju lijekovi pa će im odgajatelji te lijekove trebati davati. Jaslice trebaju pismeno odrediti koja osoba daje lijekove. U zdravstvenom kartonu sva­kog djeteta treba voditi zabilješke o lijekovima koje je dijete primalo. Isto tako, treba se trajno bilježiti svako uzimanje lijekova u jaslicama. Kod bilježenja ovih podataka, treba uključiti sljedeće informacije:

- ime djeteta kojem je lijek dan, - naziv lijeka, - datum, mjesto i količina danog lijeka, - ime osobe koja je dala lijek.

Ukoliko to roditelji pismeno odobre, lijek se djetetu treba davati u skladu s uputama ili prema odluci liječnika. Svi lijekovi koje za svoje dijete donesu roditelji, moraju zadovo­ljavati sljedeće kriterije:

- Moraju biti u originalnoj ambalaži. - Moraju biti označeni dječjim imenom. - Moraju sadržavati upute za uzimanje lijekova. - Moraju sadržati datum. - Ukoliko je lijek propisao liječnik, mora biti navedeno njegovo ime.

Lijekovi moraju biti spremljeni izvan dohvata djece, po mogućnosti pod ključem. Ukoli­ko se trebaju pohraniti u hladnjaku, držite ih podalje od hrane.

Zdravstveni stručnjaci

Djelatnici jaslica moraju poznavati zdravstvene stručnjake svoje lokalne zajednice. U mnogim zemljama liječnici su zaduženi za jaslice u svom području. Mnoge klinike ima­ju djelatnike koji bi mogli pomoći da se razvije zdravstvena politika jaslica, pomažući ujedno roditeljima i djelatnicima jaslica. Lokalne bolnice, klinike i druge ustanove mogu također osigurati dodatno osoblje, informaciju i pomoć.

Odgajatelji ne mogu biti stručnjaci na svim područjima medicine. No, oni mogu naučiti kome se treba obratiti: doktorima, roditeljima, nutricionistima, specijalistima za mental­no zdravlje, ustanovama za osobe s posebnim potrebama ili drugim institucijama koje bi mogle pomoći obiteljima.

Podsjetnik

Budu li se unaprijed planirali postupci u slučaju bolesti ili nužde, djelatnici jaslica će biti pripremljeni za gotovo sve situacije. Jaslice koje sprječavaju ugroženost zdravlja, uče svoje djelatnike i roditelje dobrim zdravstvenim praksama i postupcima. Pismeni propisi osiguravaju zdravo i sigurno okruženje koje će djeci koja rastu, igraju se, uče i razvijaju se biti potpora.

141

POU KORAK PO KORAK

UPITNIK O DJEČJEM ZDRAVLJU

Molimo vas da pažljivo ispunite ovaj obrazac. Informacija koju ćete nam pružiti pomoći će nam da bolje upoznamo vaše dijete i na odgovarajući način odgovorimo na njegove potrebe. Informacija o obitelji Današnji datum: 1 • Djetetovo ime i prezime:

2. Nadimak: 3. Djetetova adresa: 4. Broj telefona: 5. Majčino ime: 6. Majčin telefon kod kuće 7. Adresa majke (ako se razlikuje od djetetove): 8. Majčin telefonski broj na poslu: 9. Adresa na poslu: 10. Drugi načini kontaktiranja: 11.Telefon: 12. Telefaks: 13. Očevo ime: 14. Adresa oca (ako se razlikuje od djetetove): 15. Broj telefona kod kuće 16. Drugi načini kontaktiranja: 17. Telefon: 18. Telefaks: 19. Spol djeteta: 20. Datum djetetova rođenja: 21. Drugi članovi obitelji koji žive u istom kućanstvu (imena i dob ostale djece): 22. Koje je jaslice dijete do sada pohađalo:

Podaci o porodu 23. Djetetova porođajna težina: 24. Trajanje trudnoće (prerano rođeno/puni termin, broj mjeseci): 25. Komplikacije s trudnoćom i porodom: 26. Je li dijete imalo zdravstvenih problema za vrijeme poroda ili odmah nakon poroda? (Navedite koje.):

Zdravstveno stanje 27. Ime obiteljskog liječnika: 28. Adresa obiteljskog liječnika: 29. Telefonski broj obiteljskog liječnika: 30. Ime pedijatra: 31. Adresa pedijatra: 32. Telefonski broj pedijatra: 33. Ime stomatologa: 34. Adresa stomatologa: 35. Telefonski broj stomatologa:

36. Molimo vas da navedete sva cjepiva koja je vaše dijete primilo:

Vrsta cjepiva Datum

37. Od kojih je zaraznih bolesti vaše dijete bolovalo? (Zaokružite ili DA ili NE, a uz potvrdan odgovor navedite datum.) ospice DA NE Datum: reumatska groznica DA NE Datum:

142

POU KORAK PO KORAK

vodene kozice DA NE Datum upala pluća DA NE Datum mums DA NE Datum meningitis DA NE Datum hripavac DA NE Datum druge bolesti DA NE Datum 38. Je li vaše dijete učestalo bolovalo od nekih infekcija (prehlada, gripa, upala mandula i slično)? 39. Je li vaše dijete ikada trebalo pomoć bolničkog odjela za hitni prijem? Ako jest, zbog čega? 40. Je li vaše dijete ikada bilo liječeno u bolnici? Ako jest, zbog čega? 41. Uzima li vaše dijete redovito neke lijekove? Koje? 42. Molimo vas informacije o obavljenim sistematskim pregledima vašeg djeteta. 43. Je li vaše dijete u posljednje vrijeme bilo kod: zubara DA NE okuliste DA NE specijaliste za sluh DA NE pedijatra DA NE drugog specijaliste DA NE 44. Ima li vaše dijete alergiju? DA NE 45. Na što je alergično? 46. Ozbiljnost reakcije: a) Ima li vaše dijete probleme s:

(Zaokružite da ili ne, a u slučaju pozitivnog odgovora, opišite.) astma DA NE Opis: peludna groznica DA NE Opis: osjetljivost kože DA NE Opis: reakcija na sunce DA NE Opis: bradavice DA NE Opis: mliječni proizvodi DA NE Opis: konstipacija DA NE Opis: lako dobiva modrice DA NE Opis: koncentracija DA NE Opis: promjena raspoloženja DA NE Opis: san DA NE Opis: spazmi, grčevi, tikovi DA NE Opis: navike DA NE Opis: drugo. DA NE Opis: b) Ima li u vašoj obitelji genetičkih bolesti? DA NE Opis: 47. Ponaša li se vaše dijete tako da se ponekad zabrinete? Ukoliko se tako pona­ša, o čemu se radi? 48. Je li vaše dijete ikada bilo izloženo značajnijem traumatičnom iskustvu (svje­dok nasilja, razvoda u obitelji, seljenja, smrt u obitelji, itd.)? Obrazložite.

49. Igra li se vaše dijete na način koji očekujete? DA NE 50. Jeste li zabrinuti zbog načina na koje vaše dijete govori, komunicira, razumi­jeva? Ukoliko jeste, o čemu se radi? 51. Koliko je vaše dijete visoko? 52. Teško? 53. Koji broj cipela nosi? 54. Koji je ritam i uzorak hranjenja vašeg djeteta (broj obroka, vrsta hrane/ mlijeko/stav prema jelu)?

143

POU KORAK PO KORAK

ZDRAVSTVENI PODACI O DJETETU

Ime: _Današnji datum:

Dob/Datum rođenja:

Novo cjepivo (prepisano iz kartice o cijepljenju): Vrsta imunizacije: Dana:

Zdravstveno stanje djeteta: Lijekovi: Iskaz liječnika: Razvojni podaci Visina: Težina: Broj cipela:

TABLICA ZDRAVLJA I BOLESTI

Ime: Datum rođenja:

Prezime: Liječnik:

Dijagnoza: Alergije:

Zabrinutost obitelji:

Datum Vrijeme Ime djeteta Mjesto Nezgoda Poduzete mjere

Inicijali

144

POU KORAK PO KORAK

ČETVRTI DIO - OKRUŽENJE ZA UČENJE

13. POGLAVLJE STVARANJE SIGURNOG OKRUŽENJA

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

STVARANJE SIGURNOG OKRUŽENJA

Sigurnost je ključna značajka pažljivo isplaniranog okruženja. Sigurna okruženja su ona u kojima su spriječene nesreće i povrede. U ovom poglavlju donosimo značajke

okruženja koje se smatra sigurnim, što podrazumijeva sigurnost unutarnjeg i vanjskog prostora, postupke pružanja prve pomoći u slučaju hitnosti, mjere opreza i kontrolne liste sigurnosti.

Značajke sigurnog okruženja U sigurnom okruženju djeca se slobodno kreću i istražuju novi i zanimljivi svijet, vršeći vlastite odabire u njemu, bez potrebe da ih odgajatelji neprestano nadziru ili brinu zbog njihovih odabira. Kako je okruženje sigurno, ovdje se ne mora često upotrebljavati riječi "NE" i odgajatelji se mogu opušteno igrati i razgovarati s djecom. Djeca će postupno naučiti zaštititi samu sebe i paziti i na druge. Odgajatelji bi uvijek trebali biti svjesni gdje se djeca nalaze i znati s čime se djeca igraju. Djelatnici jaslica bi trebali poznavati po­stupke u pružanju prve pomoći i periodično provjeravati i nadgledati unutarnje i vanjsko okruženje, otklanjajući rizične i opasne materijale.

Sigurnost unutarnjeg prostora Jedna od najučinkovitijih smjernica koje će nam pomoći u stvaranju okruženja koje je si­gurno za bebe jest ta da nikada ne smijemo pretpostaviti da bebe ne mogu nešto učiniti. Bebe su radoznale i pokretne. Nikada nemojte pretpostaviti da nema opasnosti budete li bebu od šest mjeseci ostavili da sama leži na stolu za prematanje. Ima, jer se beba može okrenuti i skotrljati na pod. Kad djeca jasličke dobi postanu pokretna, neprestano

147

POU KORAK PO KORAK

će istraživati stvari oko sebe. Nikada nemojte pretpostaviti da jednogodišnje dijete neće željeti dohvatiti šalicu vruće kave sa stola. Najbolje je pretpostavljati da će beba učiniti sve za što je sposobna pa čak i više od toga.

Zaštita beba u prostoru

Nesreće se mogu dogoditi i u najsigurnijem okruženju. Kako biste zaštitili djecu u jasli-cama, kleknite i pogledajte okruženje oko sebe dječjim očima. Vidite li mjesta gdje bi se male glave, ruke i stopala mogli zaglaviti? Postoje li mjesta u koja djeca mogu upuzati, a da ih nitko ne vidi? Jesu li stepenice prestrme? ima li ovdje kakvih malih igračaka kojima bi se djeca mogla zagušiti? Upitajte se mogu li se djeca slobodno igrati bez mogućno­sti da ozlijede sebe ili drugu djecu. Nesreće se obično događaju kad dijete pokušava učiniti ili dohvatiti nešto što je iznad njegovih mogućnosti i kada nije dobro nadgledano. Djeca jasličke dobi ne znaju što je opasnost. Stavite vrata kojom ćete djecu spriječiti da ulaze u opasne prostore, kao što su npr. stepenice. Djeci između 12 i 24 mjeseci se mora pokazati da određena ponašanja ili djelovanja mogu dovesti do povreda. Budete li im ukazivali da je pećnica vruća ili da su električne utičnice opasne, djeca će naučiti izbjegavati te predmete i znat će što ne trebaju raditi. S druge strane, djeca trebaju isprobavati nove aktivnosti i bez opasnosti riskirati pri donošenju odluka. Neka okruže­nje bude ravnoteža prostora koji djeci omogućuje fleksibilnost i kretanje i onog koji nije u skladu s njihovim zahtjevima i koji je prezaštićen.

Opasne situacije i trenuci

U nekim situacijama i u određeno doba dana veća je vjerojatnost da će dojenčad i djeca jasličke dobi doživjeti nezgodu. Djelatnici jaslica bi trebali biti osobito pažljivi u takvim trenucima, kad su odgajatelji npr. zauzeti nečim drugim. Budite oprezni u trenucima:

- Kad je odgajateljica odsutna ili se bavi drugom djecom. - Kad je rutina prekinuta. - Kad roditelji i djeca dolaze ili dolaze. - Kad odgajatelji nisu svjesni što sve djeca mogu učiniti.

Svaki djelatnik jaslica trebao bi biti zadužen za određen broj djece, kako bi svako dijete neprestano bilo nadgledano. U određeno doba dana, kao što su vrijeme ručka ili odmo­ra, može se pojačati broj odgajatelja.

NAJBOLJI SAVJET ZA SIGURNOST DJECE: Uvi jek budno prat i te d jecu .

Namještaj i oprema

Složite namještaj i opremu tako da se djeca i odrasli mogu nesmetano kretati po pro­storiji, bez sudaranja s predmetima i nepotrebnog zaobilaženja. Namještaj bi trebao biti čvrst i stabilan ili pričvršćen, kako bi se spriječilo njegovo prevrtanje ili rušenje. Neka stolci i drugi namještaj budu odmaknuti od prozora i polica, da se djeca ne bi penjala. Spremite igračke i igre na niske police, lako dostupne djeci. Igračke izložene na otvore­nim policama pozivaju i mame djecu na igru.

148

POU KORAK PO KORAK

Mala djeca svoje prstiće guraju u sve što vide. Pokrijte šarke na vratima da se djeca ne bi uštipnula. Pokrijte električne utičnice. Djeca jasličke dobi i puzači i gegavci kušaju, ližu i stavljaju predmete u usta. Predmeti manji od tri centimetra (u promjeru) ne smiju se nalaziti u blizini djece koja sve guraju u usta. Izbjegavajte igračke, plišane igračke i lutke rađene tako da ih dječje ručice lako mogu potrgati. Budite pažljivi s predmetima kojima bi se djeca mogla zagušiti, kao što su baloni i plastične vrećice - držite ih dalje od pro­stora gdje se zadržavaju djeca jasličke dobi. Izaberite igračke koje su sigurne i koje su primjerene razvojnom stupnju djece. Igračke moraju biti netoksične, trajne i postojane. Krpene igračke trebaju biti napravljene od nezapaljivog materijala. Često provjeravajte u kakvom su stanju, da ne bi djeca otrgala male komadiće. Drvene igračke moraju biti glatke, kako se djeca ne bi nabola ili ogrebla. Provjerite šavove i ukrase na krpenim stvarima. Zatražite pomoć roditelja - neka vam pomognu kod održavanja igračaka i po­pravljanja potrganih. Igračke koje prilikom upotrebe zahtijevaju nadgledavanje odraslih osoba ili koje nisu oprane nakon što ih je neko dijete stavljalo u usta, morate skloniti od djece. Učite djecu kako da se igraju sa svim igračkama i opremom na siguran način. Nakon što su djeca završila s igrom, stavite igračke na police.

Sigurnost na otvorenom

Igra na zraku je razdoblje u kojem djeca eksperimentiraju s različitim igračkama i ma­terijalima. To je vrijeme u kojem djeca sama sebi postavljaju različite izazove, najčešće isprobavanje novih tjelesnih vještina kao što je održavanje ravnoteže, skakanje, trčanje, klizanje niz tobogan ili vožnja na biciklu/triciklu. Isto tako, eksperimentiraju i s "građe­vinskim" materijalom.

Jasličko igralište nudi djeci prostor koji im je potreban da bi uvježbavali svoju motoriku i okušali se u novim vještinama bez mogućnosti povrede. Odgajatelji moraju čitavo vrijeme nadgledati djecu dok se igraju na otvorenom. No, i najbudniji odgajatelji neće uspjeti spriječiti povrede i nesreće bude li dječje igralište samo po sebi opasno. Dječje igralište mora biti osmišljeno i napravljeno u skladu s općim sigurnosnim kriterijima.

KRITERIJI ZA SIGURNOST DJEČJEG IGRALIŠTA

- Izdvojite igralište namijenjeno dojenčadi i maloj djeci, kako bi mogli puzati i gacati bez opasnosti od sudaranja sa starijom, pokretljivijom djecom.

- Pazite da djeca ne koriste opremu i sprave na dječjem igralištu na način na koji to nije predviđeno (npr. da hodaju po toboganu u obrnutom smjeru), kako ne bi došlo do povreda.

- Uklonite ili ogradite sve potencijalno opasne materijale. - Svakodnevno provjeravajte opremu, sprave i igralište. Uklonite oštre pre­

dmete, hrapave površine ili slomljene dijelove opreme. Popravite ili uklonite sprave i opremu koja nije sigurna.

- Neka na igralištu ne bude smeća, stakla ili velikog kamenja. - Površine igrališta pokrijte materijalom koji će ublažiti posljedice pada (pije­

skom, sitnim šljunkom, gumenim pokrivačem i sličnim). - Spriječite da djeca stavljaju u usta biljke, travu, šljunak i slično. Uklonite sve

biljke koje su toksične u bilo kojoj fazi rasta.

149

POU KORAK PO KORAK

- Na biljkama koje rastu na igralištu nemojte koristiti insekticide. - Ogradite jasličko igralište, kako djeca ne bi odšetala iz kruga. - Ogradite vodenu površinu, kako ne bi došlo do utapanja. Djeca su fascinira­

na vodom i ne mogu uvidjeti opasnost koja im od nje prijeti. - Budite budni i oprezni. Budući da se djeca neprestano kreću, teško ih je

konstantno nadgledati, a nesreće se događaju u trenu. - Često djeci govorite o sigurnosti i na vlastitom primjeru pokažite im što znači

sigurnost ponašanja. Budete li im pokazali koliko je vama važna njihova si­gurnost, još će jednom imati priliku naučiti vrednovati sebe i druge.

Sigurnost okruženja ovisi o odgajateljima i roditeljima koji moraju biti svjesni i budni na potencijalne opasnosti koje prijete djetetu u svakom trenutku. Periodičnim ocjenjiva­njem sigurnosti jasličkog okruženja, popravljajući i otklanjajući opasne predmete, po­našanjem koje promiče sigurnost, visokokvalitetan jaslički program stvorit će okruženje koje potiče djecu na istraživanje i učenje o svom svijetu.

Postupci pružanja prve pomoći u hitnim slučajevima

Svi djelatnici jaslica trebali bi biti upućeni i osposobljeni za pružanje prve pomoći, a osobito u postupak reanimiranja, kojim se često zna spasiti život. Bez obzira na sav oprez i pažnju djelatnika jaslica i bez obzira na planiranje i provođe­nje sigurnosnih mjera, nesreće se događaju, i to iznenada. Ukoliko upute za postupke u slučaju hitnih intervencija budu na mjestu i ukoliko osoblje bude uvježbano, moći će odgovarajuće reagirati u takvim situacijama. Uloga i zaduženje svakog djelatnika jaslica moraju biti naznačene i napisane. Postupci predviđeni za hitne slučajeve pretpostavljaju i izvješene telefonske brojeve službi koje pomažu u slučaju kvarova vodovodnih instalacija, električnih nezgoda, po­vreda, bolesti, trovanja, požara, potresa ili nevremena. I roditelji bi trebali imati kopije odgovarajućih postupaka, kako bi znali što se od njih očekuje i što da oni očekuju u slučaju hitnih slučajeva. U takvom slučaju, imajte na umu ova tri pravila:

1. OSTANITE MIRNI I PRIBRANI. 2. SLIJEDITE PREDVIĐENI POSTUPAK. 3. DJELUJTE BRZO.

Budite mirni i nemojte paničariti. Vaša ljubaznost i suosjećajnost gotovo će uvijek smiriti dijete.

Gušenje

Svi bi odgajatelji trebali znati pravilne tehnike kojima se pruža pomoć djetetu ili dojen-četu koje se guši. Ukoliko je dijete nešto progutalo i jako kašlje, pustite ga neka kašlje. Kašalj je način na koji se tijelo pokušava riješiti stranog predmeta u grlu ili dušniku i učinkovitije djeluje ukoliko dijete visoko digne obje ruke iznad glave. Ukoliko dijete ne može kašljati, govoriti ili disati, upotrijebite sljedeće tehnike:

150

POU KORAK PO KORAK

UPOZORENJE:

Ove tehnike upotrijebite samo ako dijete ne može kašljati, govoriti ili disati.

ZA BEBE DO GODINE DANA

- Držite dijete presavinuto preko svoje ruke, a glava neka mu bude niže od pr­snog koša.

- Dlanom svoje ruke nekoliko puta dijete udarite u leđa, između lopatica. - Ponavljajte dok se progutani predmet ne oslobodi i ne izađe bebi iz usta.

HEIMLICHOV ZAHVAT - KOD DJECE STARIJE OD GODINE DANA

- Stanite iza djeteta i obgrlite djetetov struk rukama. - Jednu svoju ruku stisnite u šaku i drugom je rukom uhvatite. - Šaku stavite na djetetov želudac, odmah iznad pupka i ispod rebara. - Brzim stiskom prema gore stišćite trbuh djeteta. - Ponavljate u kratkim intervalima, sve dok predmet ne iskoči i dijete počne

normalno disati.

Ukoliko ove metode ne pomažu, pozovite kola hitne pomoći i nastavljajte s tim postu­pkom sve dok pomoć ne stigne. Nemojte odustajati.

Kvrge i modrice

Djeci se često događaju manje nezgode. Zapišite sve činjenice i sve detalje o bilo kojoj nesreći, kako bi odgajatelji i roditelji mogli promatrati dijete, tražeći nove simptome. Po­kažete li djetetu svoju brigu, odmah ćete mu pomoći i osjećat će se bolje. Hladan oblog će pomoći da se bol smanji i zaustavi oteklina. Učinkovit hladan oblog čini jednostavan oblog uronjen u hladnu vodu ili led zamotan u plastičnu vrećicu ili krpu. Kvrge na glavi često izgledaju loše jer znaju jako nateknuti. Hladan oblog će smanjiti oteklinu i bol kod većine čvoruga na glavi. U slučaju jakog udarca u glavu, obavijestite roditelja ili potražite liječničku pomoć, budući da je moglo doći do potresa mozga. Uko­liko u roku od tri sata uočite bilo koji od sljedećih simptoma, potražite odmah liječničku pomoć:

Opekline

Opekline klasificiramo u tri kategorije: 1. Opekline prvog stupnja karakterizira crvenilo ili promjene boje kože, jedan ili dva

mala napukla mjehura, bol i oteklina. (Najobičnije opekline od sunca su tipične ope­kline prvog stupnja.) Opeklinu hladite tekućom vodom pet ili više minuta. Opeklinu možete ohladiti ili mokrim oblogom ili ledom zamotanim u vrećicu. Pazite da ne pro­bušite mjehure.

SIMPTOMI POTRESA MOZGA

Odmah potražite liječničku pomoć ukoli­ko je dijete: - u nesvje­stici ili se ne može sjetiti što mu se dogodilo,

- povraća,

- ne može micati rukom ili nogom,

- neobično ili pojačano nervozno,

- ne vidi određeno vrijeme,

- žali se na mutnost slike,

- zjeni­ce su mu nejednake veličine,

- krvari iz ušiju,

- neobično pospano ili se ne može probuditi.

151

POU KORAK PO KORAK

2. Opekline drugog stupnja su često rezultat izloženosti plamenu, prženja vrelim tekućinama ili vrlo jakim suncem. Koža je obično crvenkasta, šarena i oštećena, s mjehurima i znakovima gubitka tjelesne tekućine. Ove opekline zahtijevaju hitnu stručnu medicinsku brigu. I ovu opeklinu možete pokriti hladnim, mokrim ili ledenim oblogom.

3. Opekline trećeg stupnja karakterizira oštećenje tkiva ispod kože. Opečeno po­dručje u početku može nalikovati opeklini drugog stupnja, ali dolazi do promjene u boji: od bjelkaste do crne. Opekline trećeg stupnja često su posljedica kontakta sa strujom visoke voltaže, parom ili ključalom vodom, ili nesreće gdje ozlijeđenoj osobi gori odjeća. Odmah potražite liječničku pomoć. Ukoliko je to moguće, dok čekate pomoć, nježno tušem zalijevajte opečeno mjesto hladnom vodom. Na opeklinu trećeg stupnja ništa ne smijete stavljati. Ne smijete micati ni odjeću koja pokriva opečena mjesta, jer biste s odjećom mogli skinuti i kožu. Ipak, opečena mjesta bi se mogla nježno i privremeno pokriti sterilnom gazom, čistim plahtama ili steriliziranom mokrom krpom.

Ukoliko je žrtva opekotina trećeg stupnja pri svijesti i ne povraća, ponudite joj svakih 4 ili 5 minuta gutljaj-dva mlačne vode u koju ćete staviti čajnu žličicu soli i pola čajne žličice praška za pecivo na četvrt litre vode.

NIKADA nemojte na opeklinu stavljati kreme, masti (niti putar ili margarin), prašak za pecivo i slično.

Krvarenje iz nosa

Krvarenja iz nosa često su posljedica alergija, prehlada ili isušenih membrana u nosu. U pravilu krvarenja iz nosa nisu ništa strašno, no krv zna preneraziti dijete. Najbolji način na koji ćete pomoći djetetu koje krvari iz nosa jest da dijete sjedne i da se tijelom nagne prema naprijed, dok glavu lagano nakrivi unazad. Čvrsto stisnite djetetove nosnice hla­dnom, vlažnom maramicom ili papirnatim ručnikom i držite tako dok krvarenje ne stane. Neka dijete nakon toga bude mirno i tiho, kako krvarenje ne bi opet počelo. Ukoliko krvarenje ne prestane, kontaktirajte roditelje ili liječničko osoblje.

Predmeti u nosu ili u uhu

Mala djeca često znaju u svoj nos ili u uho ugurati razne predmete koje ne mogu izvući. Ne pokušajte ništa čačkati ukoliko jasno ne vidite ugurani predmet, jer biste mogli samo pogoršati stvar i predmet gurnuti još dalje. Kontaktirajte liječnika, kako biste znali što trebate učiniti.

Trovanje

Mnoge su tvari otrovne za djecu. Sva sredstva za čišćenje i svi lijekovi trebaju biti izvan dohvata djece. Lijekovi trebaju biti zaključani na sigurnom mjestu. No, često se previde ostali materijali koji bi isto tako za djecu mogli biti otrovni. Na primjer, neki materijali za likovno izražavanje su toksični za dojenčad i malu djecu. Koristite samo one na kojima piše da nisu toksični i pazite da djeca ne stavljaju kistove, bojice ili boje u usta. Dojenčad bi se mogla otrovati ako progutaju ili udišu neke losione ili puder za tijelo. Odgajatelji bi trebali prilikom mijenjanja pelena jako paziti da dijete ne stavi u usta i proguta neka od tih sredstava. Malu djecu privlače biljke i cvjetovi, a neki od njih bi mogli biti otrovni ako

152

POU KORAK PO KORAK

bi se progutali. Zbog toga lončanice moraju biti izvan djetetova dosega. Djelatnici vrtića bi se trebali raspitati koje su biljke otrovne kako ih ne bi držali. Kad su djeca na igralištu, pozorno pazite kako se ponašaju s biljkama koje tamo rastu. Naučite djecu da nikada ne smiju u usta stavljati biljke, voće ili razne bobice ukoliko im odrasli to ne dopuste. Ukoliko odgajatelj pomisli da je dijete progutalo nešto otrovno, treba se ponašati u skla­du sa sljedećim naputcima, i to odmah, prije no što otrov počne djelovati:

- Provjerite od čega dijete čudno miriše, od čega su mu opekotine u ustima, mr­lje na odjeći i zbog čega se drukčije ponaša, odnosno zbog čega je pospanije ili ga boli želudac.

- Odmah potražite liječničku pomoć. - Pokušajte točno odrediti što je dijete progutalo. Potražite posudu u kojoj se

nalazila otrovna tvar ili lišće biljke koju je dijete pojelo. - Pročitajte upute na posudi koju ste našli:

Možda tamo sugeriraju da djetetu date mlijeko ili vodu, kako biste razblažili otrov. Možda ćete morati izazvati povraćanje kod djeteta. Nemojte izazivati povraća­nje kod djeteta ukoliko vam upute na bočici to izričito ne kažu. Neki su otrovi korozivni i povraćanje bi moglo napraviti još veća oštećenja djetetovom grlu i jednjaku.

- Ukoliko dijete povraća, sačuvajte uzorak povraćane tvari.

Pribor za prvu pomoć U svakoj sobi mora postajati komplet pribora za prvu pomoć, koji će u svakom trenutku biti dostupan djelatnicima, ali nedostupan djeci.

Mjere predostrožnosti

Požar

Izlazi za slučajeve nužde moraju biti jasno označeni. U planiranju izlaska u hitnim si­tuacijama mora postojati i alternativan put za napuštanje zgrade. Dva puta godišnje održavajte nenajavljenu vježbu za slučaj požara. Čim se oglasi alarm ili vidi dim ili vatra, evakuirajte zgradu što je moguće prije. Krećite se brzo, jer se vatra brzo širi i jer i se­kunda ovdje ima vrlo važnu ulogu. Dojenčad nosite ili ih gurajte u kolicima. Malu djecu treba nositi ili hodati uz njih. Jedna osoba treba biti zadužena da pregleda sve prostorije u koje se inače ne zalazi ili koje se rjeđe koriste, kao što su hodnici, ugrađeni ormari i kupaonice, da bi provjerila jesu li svi napustili područje, kako netko ne bi nastradao u dimu. Kad napustite zgradu, idite izravno u predviđeno područje, kako bi sva djeca bila sigurna. Čim dođete, provjerite jesu li sva djeca i svi odrasli na broju. Nemojte se vraćati u zgradu sve dok vatrogasci ne kažu da je povratak siguran.

Ponašanje u slučaju ozbiljnih vremenskih nepogoda

U centru biste svakako trebali imati televizor i radio, kako biste u slučaju vremenskih ne­pogoda uvijek znali trenutačno stanje. Za vrijeme oluja, odmaknite se od staklenih povr­šina (ogledala i prozora), jer bi se stakla mogla pod utjecajem vjetra ili letećih predmeta

SADRŽAJ PRIBORA ZA

PRVU POMOĆ

- plastične rukavice za jednokratnu uporabu - vakumirani paketići gaze natopljene u alkohol ili dezinfekcijsko sredstvo - škarice - kliješta - toplomjer - zavoj - jastučići sterilne gaze - rastezljivi zavoj - trokutasti zavoji - sigurnosne igle - oblog za oko

- hladni oblog - knjižica s uputama o pružanju prve pomoći u izda­nju Crvenog križa - tekućina za slučaj uboda insekata - telefonski broj dežurne bolnice - male plasti­čne ili metalne udlage za Imobilizaciju

153

POU KORAK PO KORAK

PRIBOR ZA SLUČAJ ELEMEN­TARNIH

NEPOGODA:

Pribor za slučaj ele­mentarnih nepogoda držite na dostupnom, ali i sigurnom mjestu, gdje neće stradati u slučaju ozbiljne oluje ili potresa.

- radio na baterije

- jake bate-rijske svjetilj­ke

- hrana u konzervi

- boce s pi­tkom vodom

- pribor za prvu pomoć

- pelene

- sterilizira­ne maramice za čišćenje dojenčadi.

razbiti. Djeca neka budu na sigurnom i u blizini odgajateljica. Stariju djecu naučite da se drže dalje od prozora i da se, po mogućnosti, zavuku pod stolove. Djeca bi trebala svoje glavice i tijela zaštititi od predmeta koji bi mogli letjeti i padati pod utjecajem jakih vjetrova ili potresa. Provjerite jesu li sva djeca i svi odrasli na broju.

Kontrolna lista za sigurnost okruženja

Sljedeća pitanja neka vam posluže kao smjernice na osnovu kojih ćete osmisliti i održa­vati sigurno okruženje za dojenčad i malu djecu: - Jesu li električne utičnice pokrivene? - Jesu li svi električni vodovi izvan dohvata djece? - Jesu li materijali namijenjeni dojenčadi i maloj djeci neotrovni? - Je li pod u prostorijama pokriven fiksnim tepisima, kako bi se izbjegle nezgode? - Jesu li igračke i materijali koji se koriste unutar jaslica i na igralištu nelomljivi? - Pregledavate li redovito stanje igračaka? - Zadovoljava li sva oprema sigurnosne zahtjeve (sigurnost, bez oštrih bridova, bez

sitnih dijelova, itd.)? - Ima li namještaj zaobljene bridove? Ukoliko nema, jesu li oštri bridovi prekriveni

mekanim materijalom? - Jesu li prozori i ogledala napravljeni od sigurnosnog stakla? - Jesu li igračke i materijali dostupni djeci, kako bi se izbjeglo njihovo penjanje da ih

dokuče? - Jesu li police s igračkama udaljene od prozora i dobro pričvršćene za zid? - Ima li dovoljno odgovarajućeg prostora da se djeca mogu slobodno kretati? - Jesu li sve tkanine, uključujući zavjese, napravljene od nezapaljivog materijala? - Je li tepihe i opremu lako čistiti? - Jesu li sredstva za čišćenje, lijekovi i drugi opasni proizvodi pohranjeni i zaključani

u prostorijama gdje djeca nemaju pristupa? - Jesu li mjesta namijenjena za penjanje opskrbljena jastučićima za slučaj pada? - Jesu li kante za smeće pokrivene i izvan dohvata dojenčadi i male djece? - Imaju li slavine za vruću vodu sigurnosni uređaj koji će spriječiti da se malo dijete

opeče? - Je li prostor za puzanje dojenčadi i male djece siguran? - Postoje li vrata koja će onemogućiti maloj djeci pristup u opasna područja (stepeni­

ce, i si.)? - Držite li plastične vreće izvan dohvata male djece i dojenčadi? - Držite li sve biljke izvan dohvata male djece? - Jesu li postupci za ponašanje u slučaju nesreće i vremenskih nepogoda napisani i

izvješeni na vidljivo mjesto, kako bi ih vidjeli i djelatnici jaslica i roditelji? - Jesu li brojevi hitnih službi izvješeni pokraj telefona? - Je li pribor za prvu pomoć pripremljen i dostupan? - Jesu li igračke i materijali adekvatno pohranjeni? - Jesu li djelatnici jaslica osposobljeni za pružanje prve pomoći u slučaju opeklina,

gušenja, krvarenja iz nosa, trovanja i slično? - Je li igralište ograđeno i očišćeno od bilo kakvog stakla i smeća?

154

POU KORAK PO KORAK

ČETVRTI DIO - OKRUŽENJE ZA UČENJE

14. POGLAVLJE PROMICANJE ZDRAVE PREHRANE

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

PROMICANJE ZDRAVE PREHRANE

M edicinsko istraživanje o kojem smo govorili u 2. poglavlju potvrdilo je da majčina uravnotežena i zdrava prehrana u trudnoći ima pozitivne i trajne utjecaje na razvoj

fetusa, a osobito njegovog mozga. Štoviše, uravnotežena i zdrava prehrana ima ključan utjecaj na djetetov spoznajni razvoj nakon rođenja i važna je za djetetovo tjelesno zdra­vlje i napredak. U ovom poglavlju se govori o važnosti obroka i hrane, o promjenama do kojih u djetetovoj prehrani mora dolaziti s njegovim razvojem i o važnosti komuniciranja odgajatelja i roditelja glede djetetove prehrane.

Važnost obroka

Obroci u jaslicama važni su ne samo zbog djetetove prehrane, već i kao društveni doga­đaji iz kojih se uči. Odgajatelji koji planiraju ugodne i hranjive obroke pomažu bebama da razviju dobre i cjeloživotne navike hranjenja. Oni će prilagoditi jelovnik i raspored hranje­nja različitim potrebama dojenčadi i male djece. Dojenčad jede prema potrebi, pri čemu se nastoje zadovoljiti njihovi pojačani apetiti, dok starija dojenčad i djeca jasličke dobi imaju potrebu za malim ali čestim obrocima. Djecu treba poticati, a ne prisiljavati na jelo.

Raspored hranjenja i tjedni jelovnik trebalo bi objesiti na oglasnu ploču, kako bi ih rodi­telji mogli vidjeti. Svaka obitelj bi trebala uz Što sam danas radio i uz Dnevnu informaciju, dobiti tjedni jelovnik, kako bi znali koliko i što njihovo dijete jede. Vrijeme hranjenja bi trebalo biti ugodno društveno i obrazovno iskustvo za dojenčad i malu djecu. Kad hranite bebu, držite je i govorite joj. Kod starije dojenčadi i male djece barem bi jedna odrasla osoba trebala s njima sjediti dok jedu, demonstrirajući lijepo ponašanje za stolom i potičući razgovor, osobito kad čekaju da im jelo bude servirano.

157

POU KORAK PO KORAK

S I G U R N O POHRANJIVA­

N J E M A J Č I N O G

MLIJEKA

- Stavite majčino mlijeko u hladnjak što je moguće brže. - Majčino mlijeko u hladnjaku može ostati najdulje 48 sati. Nemojte ga koristiti poslije tog roka! - Nakon što nahranite dijete, odmah bacite preostalo mlijeko. - Majčino mlijeko pohranjujte u steriliziranim bočicama kapaciteta zajedno hranjenje. - Majčino mlijeko možete držati zamrznuto najviše dva tjedna nakon što je ispumpano i smrznuto. - Smrznuto majčino mlijeko otopite neposredno prije hranjenja bebe.

Obroke servirajte grupama koje veličinom odgovaraju obiteljima. Svako dijete posebno poslužite. Stolci, stolovi i pribor za jelo bi veličinom trebali odgovarati djeci različitih dobi i razvojnih stupnjeva. Različita hrana može proširiti dječja iskustva s hranom i prilagoditi se različitim etničkim i kulturnim stilovima. Dajte djeci dovoljno vremena za jelo - nemoj­te ih požurivati. Nikada nemojte hranu koristiti kao nagradu ili kaznu. Prostor gdje djeca jedu ili su hranjena trebao bi biti veseli prostor s površinama koje je lako čistiti i s namještajem koji veličinom odgovara dječjem uzrastu. Vrlo malu dojenčad drže odgajateljice, hraneći jedno po jedno dojenče. Starija dojenčad može sjediti na vi­sokim dječjim stolcima za hranjenje ili stolcima koji se pričvrste za stol. Puzači i gegavci mogu upotrebljavati obične stolce i sjediti za stolovima prilagođenima dječjem uzrastu. Dok sjede, stopala bi im trebala dodirivati tlo, a stol dosezati do ispod grudnog koša. Djeca jasličke dobi uživaju sjediti za stolom u grupama od dvoje ili četvero djece.

Zadovoljavanje višestrukih zahtjeva djece tijekom obroka je vrlo kompliciran i zahtjevan zadatak, koji od odgajatelja traži da gladnoj djeci na vrijeme pruže zdrav i hranjiv obrok, da im pomognu jesti, da prate koje dijete što jede i da obroci budu veseli i ugodni doga­đaji i za djecu i za odgajatelje. Poglavlja 9 i 15, Tjelesni prostor: Stvaranje okruženja koje odgovara dojenčadi i maloj djeci, donose dodatne informacije o okruženju i rutinama vezanim uz obroke.

Promjene u prehrani uvjetovane rastom djece

Između rođenja i tri godine života, djetetove potrebe u prehrani se drastično mijenjaju pa se i jaslički program mora prilagoditi tim promjenama. Dijete koje ima pravilno raspoređene i hranjive obroke vjerojatno će biti zdravije i manje podložno bolestima od djeteta čija prehrana ne odgovara njegovim potrebama. Tijekom prve godine života, djetetova se porođajna težina utrostručuje, a dužina produljuje za 1,5 puta. U ovom razdoblju hranidbene potrebe djeteta su ključne za djetetov budući razvoj i zdravlje, najodlučnije od svih razdoblja u djetetovu životu. Hranjenje i obroci su u bebinom životu važni događaji, jer je glad česta i intenzivna kad je tijelu potrebno gorivo. Hranjenjem se ne zadovoljavaju samo tjelesne potrebe djeteta, već se djetetu pokazuje da je njegovo okruženje osjetljivo na njegove potrebe i da reagira na njih. Za­dovoljavanjem djetetovih hranidbenih potreba postavljaju se temelji za njegovo kasnije tjelesno zdravlje i spoznajne sposobnosti.

Dojenčad

Prehrambene potrebe najmlađe dojenčadi zadovoljavaju se mlijekom, i to majčinim ili mlijekom u bočici. Dojenje je jedan od idealnih sistema prirode. Majčino mlijeko je naj­bolja hrana za bebe, jer im pruža sve što je potrebno da bi napredovala i razvijala se u prvim mjesecima života. Majčino mlijeko sadrži prirodna antitijela koja osnažuju djetetov imunološki sustav. Dojenje je ekonomično i higijensko, jer nema bočica i duda koje bi trebalo sterilizirati u ključaloj vodi ili drukčije. Osim toga, dojenjem mlada majka zadovo­ljava svoje emocionalne i socijalne potrebe, jer se njime pojačava blizak i intiman odnos između majke i bebe. Zbog tolikih prednosti dojenja, odgajatelji bi trebali poticati majke da doje svoju djecu i osigurati majkama koje to čine emocionalnu i praktičnu podršku. Različite bebe ostaju na majčinim prsima različito vrijeme tijekom jela. Većina beba je na prsima najmanje 15 minuta, a mogu ostati i do jednog sata. Zbog toga majci i djetetu osigurajte udoban stolac i ugodno mjesto gdje će imati mira.

158

POU KORAK PO KORAK

Mnoge žene i kad počnu raditi nastavljaju dojiti svoje dijete, pumpajući mlijeko i spre­majući ga u bočicu. Odbijanje djeteta od prsiju stvar je individualne odluke. Djetetu će se biti lakše priviknuti ukoliko će do odvikavanja doći postupno i strpljivo. Kad majka odluči prestati dojiti, ona i odgajateljica moraju postepeno djetetu između obroka nuditi više tekućine u šalici ili bočici. Dojenje ili bočica prije spavanja bi isto tako postupno trebali biti zamijenjeni nekom drugom umirujućom i relaksirajućom aktivnosti, kao što je slušanje nježne glazbe ili blago trljanje po leđima.

Starija dojenčad

Pedijatri preporučuju da se djeci između 4 i 6 mjeseci počne davati kruta hrana, i to postupnim uvođenjem žitarica. Dopustite djetetu da se navikne na svaku novu hranu. Budući da djetetove neuromuskularne vještine nisu dobro razvijene, kruta se hrana mora uvoditi vrlo pažljivo. Dodajte djetetu meko, kašasto povrće i voće kad mu je oko 6 do 8 mjeseci. Vrlo pažljivo uvodite krutu hranu koja se jede prstima. Izbjegavajte orahe, male komade mrkve i tvrdog voća, sve dok dijete ne počne žvakati hranu prije gutanja. Između 8 i 9 mjeseci djeci možete početi nuditi ne pire, već komadiće koje će žvakati, gnječiti ili gutati cijele. Do kraja prve godine, dijete bi trebalo biti sposobno jesti gotovo svu hranu.

- Nježno protresite bočicu otopljenog mlijeka. - Jednom otopljeno majčino mlijeko nemojte više zamrzavati.

SAVJETI ZA HRANJENJE DOJENČADI - Svaka je beba različita! - Nemojte pod svaku cijenu nastojati djetetu uvesti krutu hranu, jer bi moglo biti

prerano za to. (Djetetov probavni sustav do 4 - 6 mjeseci nije dovoljno razvijen da bi dijete moglo probaviti krutu hranu.)

- Nemojte djetetu u krevet davati bočicu. Zbog toga bi moglo doći do infekcije uha ili do kvarenja zubiju.

- Novu hranu uvodite jednu po jednu. Prije uvođenja nove hrane pričekajte otpri­like pet dana.

- Dajte djetetu punomasno mlijeko. Obrano i bezmasno mlijeko nemaju dovoljno masti koja je potrebna za razvoj mozga i živaca u prvim godinama djetetova života.

- Koristite svježu, kuhanu hranu. - Nemojte u djetetovu hranu dodavati šećer, maslac ili sol.

Mala djeca

Prehrambene potrebe dojenčadi i male djece razlikuju se u količini, učestalosti hranje­nja i vrsti hrane. Budući da je stopa razvoja male djece sporija nego kod dojenčadi, dje­ca jasličke dobi jedu rjeđe i to relativno manje količine hrane. U to vrijeme djeca jasličke dobi već mogu početi kontrolirati vrstu i količinu hrane koju jedu. U ovoj dobi se često događa da malo dijete jede mali broj jela i odbija ostalu ponuđenu hranu.

Budete li djetetu ponudili različitu i prihvatljivu hranu, potaknut ćete ga da izabere ono što želi jesti. Ukoliko pred sobom imaju izbor različitih hranjivih jela, većina će djece biti dobro hranjena. Djeca stara između jedne i tri godine u prosjeku konzumiraju između 1000 i 1300 kalorija na dan.

159

POU KORAK PO KORAK

ŠTO ČINI DOBRE NAVIKE

HRANJENJA KOD MALE

DJECE - Servirajte djetetu obroke na mjestu koje je mirno i udobno.

- Neka jelo koje nudite bude "dječje veličine". - Uvodite jedno po jedno novo jelo. - Novu hranu ponudite djetetu kad je gladno.

- Ponudite djetetu hranu koja se može jesti i prstima: komadiće povrća, voće, meso, sir, krekere.

- Budite spremni na prolijevanje i prosipavanje hrane. - Ne uzbuđujte se. Upamtite, potrebna je vježba da bi se naučila vještina.

Hranu djetetu servirajte u malim porcijama i potičite ga da proba bar po jedan zalogaj od svake vrste. Djeca jasličke dobi bi trebala jesti priborom za jelo dječje veličine, no svoju hranu bi trebala moći istraživati i dodirom i mirisom. Bude li dijete pred sobom imalo više vrsti jela, što će mu dati mogućnost izbora, bude li imalo priliku da neka jela jede prstima a druga priborom za jelo, i budete li mu pružili dovoljno vremena da uživa u društvenom aspektu jedenja, poticat ćete djetetovu samostalnost i ono će dobiti osjećaj da samo kontrolira jedan važan aspekt svog života. Pomaganje maloj djeci da razviju zdrav odnos prema hrani dobar je put ka zdravlju.

Komuniciranje s roditeljima

Vrlo je važno da roditelji i odgajatelji jedni druge obavještavaju o djetetovim hranidbe­nim navikama. Ukoliko dođe do problema s prehranom djeteta, morate o tome obavije­stiti djetetove roditelje (Pogledajte poglavlja 10 i 11.). Na roditeljskom sastanku trebali biste roditelje informirati o zdravoj prehrani i navikama hranjenja. Na tim sastancima zamolite roditelje-volontere da dođu u jaslice i pripreme s djecom neko posebno jelo.

SAVJETI ZA RAZVIJANJE ZDRAVIH HRANIDBENIH NAVIKA

- Pripremajte različitu hranu. - Nakon što dijete navrši dvije godine, izbjegavajte masnu hranu, kao i onu

koja sadrži veliku količinu kolesterola (masno meso, maslac, vrhnje, palmino i kokosovo ulje, itd.).

- Upotrebljavajte obrano mlijeko i mliječne proizvode od nemasnog mlijeka. (Punomasno mlijeko je važno piti do dvije godine života.)

- Neka vam izvor bjelančevina bude nemasno meso (skinite sve masnoće), riba, perad i grah.

- Izaberite hranu bogatu vlaknima i škrobom (žitarice punog zrnja, voće i povr­će, grah i grašak).

- Izbjegavajte pretjerano slanu i pretjerano slatku hranu.

Dobra je prehrana investicija za budućnost. Budu li djeca učena na zdravu hranu, razvit će doživotne zdrave prehrambene navike. Kad je obrok ugodan a jelo hranjivo, a izbor hrane dogovoren s roditeljima, djeca će se zdravo razvijati.

160

POU KORAK PO KORAK

SMJERNICE ZA ZDRAVU PREHRANU DOJENČADI

DOB DORUČAK RUČAK UŽINA

0-3 mjeseca 118-177 ml mlijeka 118-177 ml mlijeka 118-177 ml mlijeka 4-7 mjeseci 118-227 ml mlijeka 118-227 ml mlijeka 118-177 ml mlijeka

0-3 žlice žitarica (po izboru)

0-3 žlice žitarica (po izboru) 0-3 žlice voća/povrća (po izboru)

8-11 mjeseci 177-237 ml mlijeka 177-237 ml mlijeka

3 žlice mesa, ribe, peradi, žutanjka ili kuhanog graha ili graška ili svježeg sira 1-4 žlice voća ili povrća

59 ml mlijeka ili voćnog soka

SMJERNICE ZA ZDRAVU PREHRANU MALE DJECE VRSTA HRANE BROJ OBROKA NA DAN VELIČINA OBROKA

Mlijeko i mliječni proizvodi (Obrano i nemasno mlijeko ne bi se smjelo davati djeci prije no što navrše 2 godine.)

3 3/4 do jedne šalice mlijeka ili 3/4 šalice jogurta

Meso ili alternativa mesu 2 28 grama mesa, ribe ili peradi ili 1/2 šalice graška ili graha ili 2 žlice maslaca od kikirikija

Povrće i voće 4 (zbog vitamina A) 1/8 do 1/4 šalice mrkve, tikvica, brokuleili dinje.

Povrće i voće 10 (zbog vitamina C)

1/2 šalice ili jedan komadić naranče, jagode, grejpa, sok od naranče ili grejpa, zelene paprike, brokule

Drugi vitamini i minerali

1/4 šalice ili mali krumpir, ku­kuruz, mahune, grašak, zelena salata, kupus, krastavci, rajčica, jabuke, banane, grožđe, šljive, marelice.

Kruh i žitarice 4 1/2 kriške kruha 1/4 šalice riže, makarona ili su­hih žitarica

Masnoće i šećer Ograničavajte količinu. Ova je hrana bogata kalorijama, šeće­rom, masnoćom i solju

Margarin, maslac, majoneza, preljev za salate, slanina, koba­sice, bomboni, keksi, čips.

161

POU KORAK PO KORAK

VRSTE I KOLIČINA HRANE KOJA ZADOVOLJAVA POLOVICU DNEVNIH DJETETOVIH PREHRAMBENIH POTREBA

KOLIČINA POJEDINAČNOG OBROKA

Vrsta hrane 1 do 3 godine 4 do 6 godina 7 i više godina

1. Mlijeko i mliječni proizvodi

Mlijeko

ili sir

ili mlijeko u prahu

Ostali obroci koji imaju vrijed

1 1/2 šalica

1 1/4 šalice

4 velike žlice

nost 1/2 šalice mlijeka

1 1/2 šalica

1 1/2 šalica

4 velike žlice

1/2 šalice jogurta ili

1 1/2 šalica

2 šalice

4 velike žlice

1 šalice kravljeg sira.

2. Meso i alternativa mesu

Meso, riba, perad (kuhano)

ili jaje

ili maslac od kikirikija

ili kuhani grah ili grašak

Sir

28 grama

1/2 jajeta

1 velika žlica

1/4 šalice

28 grama

42 grama

1 jaje

1 1/2 velike žlice

3/8 šalice

56 grama

56 grama

1 jaje

2 velike žlice

1 šalica

84 grama

3. Povrće 1/4 šalice 1/2 šalice 3/4 šalice

4. Voće

šalice

voćni sok

Izvor vitamina C - svaki dan,

1/4 šalice

1/2 šalice soka

a vitamina A - 3 puta tj

1/2 šalice

1 šalica soka

edno

3/4 šalice ili 1 1/2

5. Kruh i žitarice

Kruh u kriškama

ili suhe žitarice

ili kuhane žitarice

ili riža i tijesto

2 kriške

3/4 šalice

3/4 šalice

1 šalica

2 kriške

1 šalica

1 šalica

1 1/4 šalice

2 kriške

1 1/4 šalice

1 1/4 šalice

1 1/4 šalice

162

POU KORAK PO KORAK

ČETVRTI DIO - OKRUŽENJE ZA UČENJE

15. POGLAVLJE STVARANJE OKRUŽENJA KOJE ODGOVARA DOJENČADI I MALOJ DJECI

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

STVARANJE OKRUŽENJA KOJE ODGOVARA DOJENČADI I MALOJ DJECI

Okruženje je samo po sebi odgajatelj dojenčadi i male djece koja u njemu borave. Djeca jasličke dobi dok uče i dok se razvijaju koriste sve svoje osjete pa zbog toga

svi aspekti njihova okruženja utječu na informaciju i poruke koje primaju. Ovo poglavlje govori o organizaciji prostora i opreme, kako bi se promicale i podržavale razvojne potrebe dojenčadi i male djece i kako bi okruženje u kojem se odvija učenje bilo što udobnije i atraktivnije.

Prilikom kreiranja prostora za vrlo malu djecu potrebno je uzimati u obzir i tjelesnu i emocionalnu klimu. Prije svega, sam tjelesni prostor treba biti organiziran tako da zadovoljava dječje potrebe za igrom, jelom, spavanjem, puzanjem, hodanjem, sjede­njem, tetošenjem i obavljanjem higijene. Isto tako, tjelesno okruženje mora biti takvo da djelatnici jaslica mogu bez problema i odmah odgovoriti na emocionalne, društvene, kognitivne i tjelesne zahtjeve male djece o kojoj brinu. Maloj je djeci potrebno druženje i privatnost, vrijeme maženja i vrijeme kad će biti samostalni, kao i vrijeme za tihe i bučne aktivnosti.

Tjelesna klima

Mala djeca će najbolje rasti, razvijati se i učiti ako im je ugodno. Na ugodne osjećaje utječu različiti čimbenici, kao što su temperatura, osvjetljenje, vlaga i razina buke.

Temperatura

Prostorije ne smiju biti ni pretople ni prehladne, što osobito vrijedi za pod, gdje će dojenčad i djeca jasličke dobi provoditi najviše svog vremena. Naša je preporuka da prostorije budu umjereno topie, ali ne pretople, jer djeca kojoj je prevruće često postanu letargična i pospana te tako i nevoljna za bilo kakvu interakciju s onime što ih okružuje. Istovremeno, podovi ne bi smjeli biti hladni niti izloženi propuhu. Provjetravajte prostori­ju što je moguće češće. Upotrebljavate li pritom ventilatore, pazite da žice ventilatora ili njegove oštrice budu nedostupne djeci. Protok zraka trebao bi biti izjednačen.

Osvjetljenje

Potrebe za osvjetljenjem ovise o aktivnostima. Prostor za odmor bi trebao biti zamračen, ali ne potpuno, kako bi odgajatelji mogli nadgledati djecu. Prostori za igranje trebali bi biti dobro osvijetljeni. Djeca jasličke dobi vole prirodno svjetlo. Unutarnja rasvjeta može se sastojati i od fluorescentnih i od svjetiljki sa žarnom niti. Prostor za igru na otvorenom bi trebao imati i sunca i hlada.

Vlaga

U područjima s visokim postotkom vlage u zraku i obilnim padalinama vrlo je važno sprječavati vlagu jer je ona rasadnik plijesni i bakterija. Da bi se uklonila suvišna vlaga u zraku, upotrijebite odstranjivao vlage. Tepisi moraju biti suhi. U suhim područjima možda će biti potrebni ovlaživači zraka, kako bi se uspostavila potrebna ravnoteža vla­žnosti zraka u sobi.

165

POU KORAK PO KORAK

Razina buke

Između tihih i bučnih prostora u vrtiću mora postajati odgovarajući razmak, kako bi se zadovoljile potrebe dojenčadi i male djece u oba prostora. Prostor gdje djeca spavaju mora biti tih. Prostori gdje se održavaju aktivnosti, što znači prostori gdje ima buke, tre­bali bi biti odvojeni od spavaonica. Ukoliko zbog akustičnosti sobe nije lako utišati buku, zidove bi trebalo pokriti tepisonima, kako bi se reducirala razina buke. Morate znati da će aktivna djeca jasličke dobi biti bučna, premda i ona mogu naučiti da tihi prostori mo­raju biti tihi u određeno doba dana. Smjernice za stvaranje primjerene klime pružaju vam pitanja koja će vam pomoći stvoriti odgovarajući prostor za dojenčad i malu djecu.

SMJERNICE ZA STVARANJE FIZIČKE KLIME - Je li temperatura u prostoriji optimalna - ni previsoka ni preniska? - Je li grijanje umjerene jačine? - Mogu li djelatnici jaslica po potrebi mijenjati temperaturu? - Jesu li podovi bez propuha? - Koristite li dotok svježeg zraka kad god je to moguće? - Postoji li niz različitih načina osvjetljenja? - Koristite li prirodno svjetlo? - Ima li na igralištu mjesta koja su osunčana i onih koja su u hladu? - Zatamnjujete li umjereno spavaonice po danu? - Dižete li tepihe svakoga dana, ukoliko imate problema s vlagom? - Je li hrana pravilno pohranjena kako biste spriječili zagađivanje? - Provjeravate li rutinski sobu u potrazi za kukcima i gamadi? - Održavate li u određenim dijelovima vrtića potrebnu (dozvoljenu) razinu buke? - Jesu li tihi prostori odgovarajuće odvojeni od bučnih?

166

POU KORAK PO KORAK

Emocionalna i razvojna klima

Za dobrobit dojenčadi i male djece bitna je i tjelesna klima i klima koja potiče i promiče emocionalni i razvojni napredak djece. Zbog toga okruženje u kojem su djeca jasličke dobi treba i s ovog gledišta dobro osmisliti. Okruženje mora biti živopisno i privlačno; mora pružati mogućnost za individualne igre, igre s vršnjacima ili pokraj vršnjaka, igre s odgajateljima i priliku za tihim druženjem djeteta i odgajatelja. Tepisi na podu davat će toplinu prostoru, smanjiti buku i ublažiti udarce te tako omogućiti ugodnu igru dje­ce i odraslih na podu. Djeca trebaju imati mogućnost izbora između osame i društva. Dojenčadi i maloj djeci je potreban odgovarajući prostor koji će im omogućiti kretanje i istraživanje okruženja. U pravilu se preporučuje da svako dijete ima 3 do 5 m 2 prostora samo za sebe. Međutim, osim veličine i raspoloživosti prostora, vrlo je važno kako će se taj prostor iskoristiti i kako će prostorija biti raspoređena i organizirana.

Izbor

Tjelesno okruženje bi dojenčadi i maloj djeci trebalo pružati izbor. Izbor im se otvara kad su materijali dostupni i kad okruženje nudi različite mogućnosti igre. Djeca bi iz središta sobe trebala moći vidjeti sve mogućnosti koje im se nude. Sklonosti dojenčadi razlikuju se od sklonosti male djece pa bi se te ra­zlike trebale ogledati i u ponudi koja se pred djecu stavlja. Kad djeca imaju mogućnost izbora i kad ih odgajatelji potiču na odabir, djeca jasličke dobi počinju shvaćati da netko cijeni nji­hovu sve veću nezavisnost.

Mjesta koja nude privatnost i mjesta za zajedničku igru

Svako dijete s vremena na vrijeme ima potrebu biti samo. Djeca koja su čitav dan u sobi imaju osobitu potrebu za osamom. Zbog toga bi djeca trebala imati pristup u prostore gdje će I moći biti sama i odvojena od buke koja dopire iz cen­tara aktivnosti. Prostor koji nudi privatnost mogao bi sadržati viseći stolac, viso­ki stolac ili dječji stolac za

167

POU KORAK PO KORAK

ljuljanje. Ostali dijelovi sobe bi trebali omogućavati visokopokretljive i manje pokretljive aktivnosti. Dojenčad bi trebala imati vlastiti prostor koji je siguran za puzanje i odvojen od ostale djece.

Primamljivo okruženje

Zanimljivo i živopisno okruženje "poziva" i mami djecu na istraživanje i igru. Šarene, vesele slike, posteri, fotografije i dječji radovi trebali bi biti izloženi u razini dječjih očiju.

Igračke, materijali i oprema

Raznovrsne igračke i materijali namijenjeni dojenčadi i maloj djeci trebali bi svakako biti dostupni djeci, kako bi ona mogla izabrati igračku ili materijal s kojim se žele igrati. Materijali bi trebali poticati djecu da koriste osjete vida, sluha, mirisa i dodira. Isto tako, trebali bi se lako čistiti. Bilo bi dobro kad bi postojali duplikati igračaka, kako dojenčad i djeca jasličke dobi ne bi trebala čekati na svoj red da bi se igrala s onim što žele. Djeca ove dobi još nisu naučila društvenu vještinu dijeljenja stvari i često se doga­đa da je najpopularnija igračka baš ona koja nema duplikat.

Svako dojenče ili malo dijete bi trebalo imati svoj krevetić. To je važno ne samo zbog higijene već i zbog toga što će dijete početi usvajati konzistentnost i rutinu koja će pri­donijeti razvoju njegove samosvijesti. Stolovi i stolci, stolice za ljuljanje i kauči primjereni dječjem uzrastu lakši su i sigurniji, zauzimaju manje prostora i pridonose razvoju dječjeg poimanja vlasništva Ovo je moje mjesto. Police s igračkama moraju biti u razini dječjih očiju. Stolci za ljuljanje namijenje­ni odraslima bi isto tako trebali biti ovdje, kako bi odgajateljice mogle, sjedeći u njima, umirivati dojenčad i malu djecu kad su uznemirena, umorna, povrijeđena, kad im nije dobro ili kad im se čita ili pjeva.

Pažljivo isplanirano jasličko okruženje potiče i promiče učenje i razvoj. Sigurno i čisto okruženje koje sadrži djeci namijenjene materijale i opremu i prostor u kojem se mogu odvijati različite specifične aktivnosti, promiče aktivno istraživanje i razvoj djece. Smjernice za stvaranje emocionalne i razvojne klime donose pitanja koja će pomoći prilikom stvaranja okruženja koje će promicati zdrav emocionalni i razvojni napredak dojenčadi i male djece.

SMJERNICE ZA STVARANJE EMOCIONALNE I RAZVOJNE KLIME - Ima li svako dijete u grupi svojih 3 - 5 m 2? - Postoji li prostor za svaku pojedinu aktivnost? - Postoje li mjesta za igru u osami? - Imaju li dojenčad i djeca jasličke dobi na raspolaganju mjesta gdje bi se mogla igrati

uz vršnjake ili s njima?

- Postoje li mjesta gdje bi se dojenčad i djeca mogla igrati s odraslima? - Postoji li otvoren i prazan prostor u kojem bi dojenčad mogla puzati? - Mogu li se iz sredine sobe vidjeti sve mogućnosti koje djeca imaju na raspolaga­

nju? - Je li okruženje zanimljivo?

168

POU KORAK PO KORAK

- Postoji li raznolikost materijala i igračaka? - Jesu li materijali nadohvat djeci, kako bi djeca lakše odabrala čime će se igrati? - Ima li svako dojenče/malo dijete svoje mjesto za spavanje? - Je li namještaj u sobi prilagođen uzrastu dojenčadi i male djece? - Postoje li u sobi stolci za ljuljanje namijenjeni odraslima?

Vanjski prostor

Većina djece voli biti na otvorenom, lako je vanjsko okruženje manje ograničavajuće a aktivnosti spontanije, vanjski prostor, ukoliko je pažljivo isplaniran, može imati veliku obrazovnu vrijednost. Za razliku od nepromjenjivog unutarnjeg okruženja, vanjski se prostor neprestano mijenja. Svjetlost, zvukovi, mirisi, temperatura i vjetar, kiša, hladnoća i vlaga nude djeci mogućnost da nešto nauče.

Kao i soba, vanjsko igralište zahtijeva dovoljan prostor za kretanje, prostor za odvo­jenu igru, sunčana mjesta i mjesta u hladu, tiha mjesta i ona bučnija, meke površine i mnoštvo materijala za igru i rad na otvorenom. Djelatnici jaslica moraju budno paziti da zdravstveni i sigurnosni zahtjevi iz poglavlja 12 i 13 budu ovdje zadovoljeni.

Prilike za učenje

Otvoreno igralište pruža djeci mnogobrojne prilike za društveno, emocionalno, jezično, spoznajno i tjelesno učenje. Društveni razvoj. Već u ovoj dobi djeca počinju međusobno pregovarati oko upotre­be bicikala ili opreme s kojom bi se željeli igrati. Kad se penju na ljuljačku ili skupljaju kantice i lopatice koje su im potrebne za igru, djeca se uče samostalnosti i uvježbavaju vještinu samopomoći. Kad samostalno odlučuju hoće li ići pogledati kunića ili će se igrati u pijesku, djeca vrše odabir i razvijaju svoju nezavisnost.

Emocionalni razvoj. Dječje samopouzdanje i povjerenje u odrasle bit će pojačano budu li odrasli dijete poticali da pokušava riskirati pod sigurnim okriljem odgajateljice. Prvo spuštanje niz tobogan će vjerojatno biti popraćeno glasnijim vriskom ponosa i sreće nakon nekog dječjeg uspjeha. Govorni razvoj. Vanjsko okruženje nudi bezbroj prilika i tema za razgovor. Djeca jasli-čke dobi vole ritmički pjevati dok se ljuljaju. Spoznajni razvoj. Veliki dio znanja koje dijete stekne potječe iz djetetovog iskustva s vanjskim svijetom i do njega dolazi prirodno. Osjetilni pojmovi, uzročno-posljedična veza, boje, oblici i slično samo su mali dio onoga što se neformalno nauči u vanjskom okruženju. Tjelesni razvoj. Snaga, koordinacija, ravnoteža i izdržljivost razvit će se tijekom slo­bodnog kretanja i beskrajne vježbe na otvorenom. Igra na otvorenom omogućuje promjenu scene. Iznesite plišane životinje i igračke i stavite ih na rasprostrtu deku. Za promjenu, isplanirajte obrok na otvorenom. Donesite do pješčanika kante s vodom i gledajte što će se dogoditi. Slušajte vjetar u obješenim zvončićima. Gledajte ptičja gni­jezda. Dodirnite snijeg. Bojite rukama. Odmarajte se s djecom i s njima podijelite radost i zabavu njihovog učenja.

Smjernice za uređenje vanjskog prostora

- Imate li dovoljno odgovarajućeg prostora za igru? - Postoje li sunčana mjesta i ona u hladu? - Jesu li odvojeni prostori za do-jenčad od onih za malu djecu? - Ima li na igralištu i mirnih i bučnih mjesta? - Ima II pro­stora za vrlo pokretljive i za manje pokre­tljive igre? - Postoji li odgovarajući prostor za pohranjivanje opreme i mate­rijala? - Jesu li prostori za određene akti­vnosti jasno označeni? - Je li mjesto predviđeno za vožnju odvoje­no od ostalih prostora? - Možete li djecu vidjeti ma gdje se ona igrala? - Postoje li penjalice koje promiču aktivnosti svih mišića?

169

POU KORAK PO KORAK

- Je li opre­ma za Igralište napravljena isključivo za dojenčad i malu djecu? - Postoji li raznolikost igračaka? - Postoji II na igralištu 10 cm debeo sloj koji će ublažiti eventualne padove? - Provjerava­te li redovito pijesak kako biste se uvjerili ima li ga do­voljno?

Vanjska oprema i materijali

Vanjski prostor bi trebao imati opremu za penjanje i vožnju, pješčanik i ljuljačke. Pro­stor za vožnju treba biti odvojen od ostalih sadržaja. Ispod penjalica i ljuljački trebao bi biti sloj mekog materijala (pijesak, sijeno) debljine 10 cm. Materijali i pribor za igru na otvorenom uključuju kantice, lopatice, lopte i "vozila". Sva oprema za igru na otvorenom mora biti namijenjena isključivo dojenčadi i maloj djeci. Dojenčad i mala djeca bi se trebala igrati na otvorenom najmanje jednom dnevno, a po mogućnosti i dva puta. Odgajatelji bi djecu što je češće moguće trebali izvoditi izvan ograde igrališta. Šetnja po parku ili susjedstvu, ili odlazak do zoološkog vrta širi dječje horizonte i obogaćuje kontekst njihovih svakodnevnih aktivnosti. Članovi obitelji su obično voljni pomagati kod aktivnosti na otvorenom. Oni koji se ne­lagodno osjećaju u grupi, željet će vam pomoći na igralištu. Pripazite da budu upoznati sa sigurnosnim mjerama koje vrijede za vanjsko okruženje. Smjernice za uređenje vanjskog prostora donose pitanja kojima se morate rukovoditi prilikom planiranja igrališta za dojenčad i malu djecu.

Zaključak

Urednost i primamljivost okruženja jednako je važna kao njegova sigurnost za zdravlje. Ovakvo okruženje smanjuje negativno ponašanje i promiče veselo učenje.

170

POU KORAK PO KORAK

PRIMJER DOBRO ISPLANIRANE PROSTORIJE NAMIJENJENE DOJENČADI

171

POU KORAK PO KORAK

PRIMJER DOBRO ISPLANIRANE PROSTORIJE NAMIJENJENE PUZAČIMA I GEGAVCIMA

172

POU KORAK PO KORAK

PRIMJER DOBRO ISPLANIRANE PROSTORIJE NAMIJENJENE

DJECI JASLIČKE DOBI

173

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

PETI DIO: PROCJENA PROGRAMA I DJELATNIKA

16. POGLAVLJE ZAPOŠLJAVANJE DJELATNIKA I PROCJENA PROGRAMA ZA DOJENČAD I MALU DJECU

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

ZAPOŠLJAVANJE DJELATNIKA I OCJENJIVANJE PROGRAMA ZA DOJENČAD I MALU DJECU

U ovom se priručniku govorilo o najboljim praksama u radu s dojenčadi i malom djecom, kao i o znanstvenoj podlozi na kojima se te prakse zasnivaju. Da bi se osi­

gurala primjena najbolje moguće prakse u zbrinjavanju dojenčadi i male djece, trebalo bi krenuti od rukovodeće strukture, lako ima mnogo čimbenika koji mogu pridonijeti dobrom vođenju programa, srž kvalitetnog jasličkog programa ipak su djelatnici. Brižni odrasli ljudi koji dobro poznaju dječji razvoj, koji prihvaćaju različitosti i koji su sretni u svakodnevnim druženjima s dojenčadi i malom djecom, ključ su uspješnog programa. U ovom se poglavlju govori o najvažnijim administrativnim pitanjima: o izboru djelatnika, o omjeru djece i odgajatelja, o veličini grupa, o kontinuitetu zbrinjavanja, o stručnom obrazovanju i usavršavanju djelatnika, o vođenju djelatnika od strane osoba zaduženih za nadzor te o ocjenjivanju djelatnika i programa.

Odabir djelatnika

Djelatnici koji rade s vrlo malom djecom moraju voljeti djecu i uživati u druženju s nji­ma. Poučavanje tako male djece je osobito zahtjevan posao - posao koji traži tjelesni, emocionalni i intelektualni angažman. Nema svatko smisla za to. Ne postoji ta škola niti obrazovanje i trening koji mogu adekvatno osposobiti odgajatelja ukoliko on ne uživa u radu s djecom. Odgajatelji koji iskreno uživaju u svom poslu skloniji su novim idejama. Filozofija Pro­grama Korak po korak podrazumijeva da odrasli moraju na vlastitom primjeru modeli­rati kvalitete koje bi željeli da se razviju kod male djece: kreativno razmišljanje, rješava­nje problema, cjeloživotno učenje, poštivanje različitosti i timski rad.

177

POU KORAK PO KORAK

Omjer djece i odgajatelja

Odgajatelj mora biti sposoban usredotočiti se na svako dijete ponaosob, imati vreme­na za razgovor s njime, ohrabrivati ga u aktivnostima, odgovarati na posebne zahtjeve djetetovog temperamenta, sprječavati problematične ili opasne situacije prije no što se one razviju, znati sklonosti djetetove obitelji i njihova očekivanja te poznavati etničke ili vjerske tradicije djetetove obitelji. Uz sve to, tu su još mnogobrojne svakodnevne rutine, kao što su hranjenje i mijenjanje pelena koje kod dojenčadi i male djece uzimaju više vremena nego kod veće djece. Kad nema dovoljno kvalificiranih djelatnika, svaki pokušaj da se dojenčadi i maloj djeci pruži individualizirana pouka usmjerena na dijete dovest će odgajatelje u situaciju u kojoj će se osjećati frustrirani, budući da će biti isuviše zaposleni obavljanjem svakodnevnih ru­tina da bi imali vremena pratiti razvoj djece. U takvim okolnostima, kad ih nema dovoljno, odgajatelji nemaju osjećaj da sudjeluju u djetetovom razvoju. Istraživanja pokazuju da su odgajateljevi osjećaji da služi svrsi i njegov entuzijazam ključni čimbenici u visokokvalite­tnom zbrinjavanju djece i njihovom zdravom razvoju. Neki programi pogrešno pretposta­vljaju da mogu uspješno održavati kvalitetu i uz velik broj djece na jednog odgajatelja, grupirajući dojenčad i malu djecu zajedno u grupnim aktivnostima. Grupne aktivnosti su razvojno-primjerene starijoj predškolskoj djeci, ali ne i najmlađoj djeci pa takva praksa nije u interesu djeteta. Istraživanja pokazuju da djeca u programima u kojima ima mali broj djece po odgajatelju daju bolje rezultate na razvojnim testovima od onih kod kojih je broj djece na odgajatelja veći. Kao optimalan, predlažemo vam sljedeći omjer:

- Dojenčad, puzači i gegavci (od rođenja do 18 mjeseci): 3 djece na 1 odgajatelja; - Djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci): 4 djece na 1 odgajatelja. Budući da jaslički programi često imaju visok postotak odsustva djece (uglavnom zbog bolesti), neki programi imaju već pri upisu određen broj djece na odgajatelja (4:1), iako je operativni dnevni omjer zapravo 3:1. Kakve god omjere odredili, pokušajte poštivati navedene standarde.

Veličina grupa

Razlozi zbog kojih bi trebalo težiti standardima omjera djece i odgajatelja vrijede i za veličinu grupe. Istraživanja pokazuju da je veličina grupe čak i važnija od broja djece na jednog odgajatelja (RUOPP I OSTALI, 1979.). Pogrešno je u jednu prostoriju smjestiti velik broj dojenčadi i male djece pod nadzorom velikog broja odgajatelja. Možda je omjer adekvatan, ali je grupa prevelika.

Na tako veliku i bučnu gomilu odrasli obično reagiraju negativno. Reakcija male djece na takve bučne i kaotične uvjete bit će vjerojatno još negativnija. Temperamenti neke male djece su takvi da će biti prisiljeni isključiti se iz bučnog okruženja. Posljedica toga će biti gubljenje kontakta s drugima. Mnoga djeca jasličke dobi koja se kad su sama ili u malim grupama dobro ponašaju, u velikim grupama imaju problema sa samokontro-lom, jer je u takvom okruženju njihova koncentracija dovedena u pitanje.

Zele li unaprijediti učenje, odgajatelji bi trebali nastojati postići i održavati ne samo mali broj djece po odgajatelju već i male grupe. Grupe bi trebale biti sljedećih veličina: - Dojenčad (od rođenja do 8 mjeseci) - šestero djece. - Puzači i gegavci (od 8 do 18 mjeseci) - devetero djece. - Djeca jasličke dobi (od 18 do 36 mjeseci) - dvanaestoro djece.

178

POU KORAK PO KORAK

Kontinuitet

Primarni odgajatelj

Mala djeca trebaju znati da će imati vremena biti u malim grupama i u društvu svog odgajatelja koji će imati vremena za njih. Bez tog saznanja dijete će izgubiti osjećaj vezanosti, izgubit će želju da nekome kome je do toga vrlo stalo pokaže što zna. Isto tako, i roditelji trebaju znati da će se jedno dulje razdoblje moći obratiti uvijek istoj osobi, čime će se pojačati veza između obitelji i odgajatelja. Zbog toga je vrlo važno zadužiti određenu osobu kao "primarnog odgajatelja" nekog djeteta. Ta zaduženja bi trebala biti pažljivo odabrana, nakon što se vidi koji odrasli i koja djeca najbolje funkcioniraju zajedno. Činjenica da je neki odgajatelj primarni odgajatelj nekog djeteta ne znači da drugi odgajatelj neće "uskočiti" na njegovo mjesto kad je on zauzet. Ovo su općenite smjernice. U svakom slučaju, valja se oslanjati na zdrav razum i biti fleksibilan.

Niska fluktuacija odgajatelja

Odgajatelji bi većinu dana trebali provoditi s njima dodijeljenom djecom, jer rotiranje zadataka nije dobro rješenje. Trebali bi imati pristojnu plaću i druge povlastice. Na ru­kovodstvu jaslica leži zadatak da odgajateljima stvore osjećaj da su cijenjeni, i to preko kompenzacija koje nisu samo financijske prirode. To se može postići na mnogo načina: prilikama za usavršavanje, pretplatama na pedagoške časopise, poklonima u obliku tekstova i literature vezane uz rano djetinjstvo, izdavanjem svjedodžbi nakon različitih oblika usavršavanja, prilikama za napredovanje, prilikama za prezentacije na Odgaja-teljskom vijeću, priznanjima za dobro obavljen posao, itd. Budu li odgajatelji s entuzi­jazmom pristupali svojim zaduženjima i osjećali zadovoljstvo kad ih uspješno obave, manje će izostajati s posla i vjerojatno dulje ostajati na svojim radnim mjestima.

179

POU KORAK PO KORAK

Praćenje djece iz godine u godinu

Praksa da odgajatelji i djeca budu zajedno nekoliko godina je ono čemu bi trebalo težiti. Budući da do učenja dolazi paralelno s emocionalnom povezanosti, za dojenčad i malu djecu bi bilo najbolje da prve tri godine života imaju jednog primarnog odgajatelja. Pre­ma ovoj praksi, jedan je odgajatelj dodijeljen grupi od tri dojenčeta, s kojima će ostati do navršene tri godine, a onda će mu biti dodijeljena nova grupa dojenčadi ili male djece. Ovakvom se praksom njeguje jaka povezanost, a odgajatelj će dobro upoznati i dijete i njegove roditelje. Isto tako, odgajatelj će dobiti priliku da mijenja svoj program rada iz godine u godinu.

Osposobljavanje i stručno usavršavanje odgajatelja

Odgajateljima je uz praktično iskustvo potrebno i dobro teorijsko obrazovanje. Baš kao i djeca u programu, i odgajatelji bi trebali nastojati biti cijeloživotni učenici. Zbog toga bi usavršavanje odgajatelja trebalo biti trajno, jer je i proces učenja o djeci i njihovim obiteljima trajan.

Teorijska podloga

Svi oni koji uče malu djecu i brinu o njima trebali bi imati teorijsku podlogu i znanje o razvoju u ranom djetinjstvu, dječjem zdravlju i prehrani i o obitelji te završen trening za razvijanje svijesti o samome sebi. Široka teorijska podloga omogućit će odgajateljima i učiteljima da razviju osjetljivost za potrebe djece i obitelji s kojima rade te da znaju razlo­ge ponašanja koje uoče promatranjem i pri promatranju primjene ono što znaju.

Praktično iskustvo

Teorija će oživjeti tek kad se primijeni u radu s djecom. Teorijsko znanje koje studenti dobiju bi stoga trebalo biti popraćeno praksom ili pripravništvom studenata u jaslicama jednog ili nekoliko vrtića, a pod nadzorom mentora s više škole ili fakulteta, i to u trajanju od oko tri ili četiri mjeseca. Praksa u vrtićima s djecom starom od tri do pet godina nije odgovarajuća, budući da su metode poučavanja dojenčadi i male djece znatno drukčije od onih kod starije djece. Ovakva bi praksa trebala uključiti i rad s roditeljima.

Iskustvo podučavanja djece s posebnim potrebama

U praksi se sve češće može vidjeti da se djeca s poteškoćama u razvoju i učenju te ona s tjelesnim i mentalnim nedostacima školuju zajedno s djecom koja se tipično razvijaju. Zbog toga bi odgajatelji trebali proširiti svoje teoretsko i praktično znanje i iskusiti rad s djecom koja se netipično razvijaju. Ovo iskustvo često pozitivno utječe na nastavne metode odgajatelja, pa čak i kad nemaju u svojoj grupi djecu s posebnim potrebama.

lako ovakve grupe u kojima su djeca tipičnog i netipičnog razvoja ne odgovaraju baš svoj djeci s posebnim potrebama, veliki broj takve djece ipak profitira u takvom okru­ženju. To se osobito odnosi na vrlo malu djecu, posebno ukoliko je alternativan oblik zbrinjavanja za takvu djecu posebna ustanova u kojoj djeca borave odvojena od svojih obitelji i djece koja se tipično razvijaju. Stoga bi praksa studenata trebala uključivati i rad s ovakvom djecom, kako bi se budući nastavnici i odgajatelji osjećali spremnima za ovakva iskustva kasnije.

180

POU KORAK PO KORAK

Kontinuirano usavršavanje

Kao što liječnici trebaju uvijek biti obaviješteni o najnovijim istraživanjima i načinima liječenja, tako je i odgajateljima dojenčadi i male djece potrebno jedno kontinuirano usavršavanje. Ne samo da će tako dobiti najnovije informacije o svom poslu i naučiti nešto o novim pristupima, već će i grupni moral biti viši i odgajatelji će biti spremniji isprobavati nove metode. Zbog toga se budžetom trebaju predvidjeti sredstva za stručni razvoj individualnih odgajatelja ili grupa odgajatelja.

Odgajatelji uče kao i djeca: ovisno o svom interesu, razvojnom stupnju, individualnim potrebama i sposobnostima. Njima će stručno usavršavanje biti potrebno iz nekoliko razloga: zbog potreba djeteta ili njegove obitelji, intelektualne radoznalosti ili radi na­predovanja u struci. Usavršavanje bi trebalo biti omogućeno svakom odgajatelju, bez obzira na njegovu motivaciju. Osoba zadužena za nadgledanje djelatnika trebala bi procijeniti je li potrebno stručno usavršavanje jednom dijelu djelatnika ili svim odgajate­ljima. Isto tako, i pojedini odgajatelji mogu proći neko specijalizirano usavršavanje.

Prema našem mišljenju, odgajatelji bi se trebali usavršavati u sljedećim područjima: - Uključenje obitelji kao partnera u programu - Razvojne faze dojenčadi i male djece - Tehnike promatranja - Sigurna i zdrava praksa - Uključivanje djece s posebnim potrebama - Kulturna raznolikost - Aktivnosti na otvorenom - Okruženje u kojem uče dojenčad i djeca jasličke dobi - Najnovija istraživanja o mozgu i načinu na koji dojenčad uče

Dan za stručno usavršavanje

Barem jedan dan u godini mogao bi biti posvećen stručnom usavršavanju djelatnika jaslica, čime će se izgraditi veća profesionalnost djelatnika i njihov osjećaj za timski rad. Tog dana bi se moglo mnogo toga učiniti: posjetiti jaslice s drukčijom filozofijom, sudjelovati na stručnoj konferenciji, posjetiti centre gdje su djeca s posebnim potreba­ma integrirana u grupe s djecom koja se tipično razvijaju, posjetiti instituciju koja pruža specijalizirane usluge djeci s posebnim potrebama, provesti dan u sobi s mentorom ili prisustvovati seminaru ili predavanju u pedagoškom institutu. Odgajatelji bi se za te posjete trebali pripremiti tako da si zapisu ciljeve koje namjeravaju ostvariti ili pitanja koja bi tijekom posjeta željeli postaviti. O onome što su naučili na takvom usavršavanju odgajatelji bi trebali pripremiti prezentaciju za sljedeće nastavničko vijeće. Na taj će se način njihovo iskustvo proširiti na ostale djelatnike, pa će između pojedinih djelatnika doći do razvijanja mreže izvora informacija, čime se potiče profesionalna zainteresira­nost djelatnika za iskustva svojih kolega.

Orijentacija djelatnika

Svi djelatnici Korak po korak jaslica trebaju biti u potpunosti informirani o filozofiji programa i vjerni njegovim načelima. Svaki novi djelatnik koji dođe u jaslice trebao bi odmah biti upućen u ovu orijentaciju, a na početku svake godine trebalo bi organizirati predavanja za sve djelatnike, na kojima će se revidirati orijentacija programa. Početna predavanja trebala bi se sastojati od sljedećih tema:

181

POU KORAK PO KORAK

- Predstavljanje - Posjet jaslicama - Filozofija Programa Korak po korak - Osnovni programski pojmovi: individualizirano učenje, uključivanje obitelji,

timski rad, razvijanje sigurne vezanosti za djecu, razvojno-primjerena praksa, učenje kroz igru, itd.

- Uloga svakog djelatnika unutar tima, od ravnatelja do pomoćnih djelatnika - Organizacija vanjskog i unutarnjeg okruženja u kojem se uči - Diskrecija, zdravlje, sigurnost i hitne intervencije - Ocjenjivanje djelatnika - Unutarnji i vanjski financijski i drugi izvori jaslica - Odnosi s javnošću

Vođenje od strane djelatnika zaduženih za nadzor

Odgajatelji imaju trajnu potrebu razgovarati o svojoj izvedbi i svom radu s djelatnicima zaduženima za nadzor ili drugim stručnjacima koji im mogu pomoći pri analizi njihovog rada i odnosa s djecom, s roditeljima i s drugim odgajateljima.

Pomoć odgajatelju da razvije svijest o samome sebi

Odgajatelji u vrtić donose vlastite osjećaje i sjećanja vezana uz svoje djetinjstvo. Ta sjećanja i iskustva su subjektivna i mogu snažno utjecati na njihovu percepciju i pona­šanje. Odgajatelj mora postati svjestan vlastitih predrasuda i sklonosti, što je jedan vrlo trajan proces. Za početak, djelatnik zadužen za nadzor mogao bi na Odgajateljskom vijeću provesti jednostavnu vježbu sličnu ovoj koja slijedi, a kojom se potiče razvijanje odgaja­teljeve svijesti o samome sebi.

Vođa grupe traži od odgajatelja da zamisle dijete koje im se sviđa i da napisu djetetove kvalitete. On će pokupiti liste i kopirati ih na veliki komad papira. Nakon toga će zamo­liti grupu da razmisle o djetetu čije ih ponašanje nervira. I te će listiće pokupiti i javno usporediti s primjerima dobrog ponašanja (primjere lošeg ponašanja napisat će uz one pozitivne). Odgajatelji će uvidjeti da se u oba stupca pojavljuju iste kvalitete. Naime, agresivno ponašanje se nekome može svidjeti, a nekome ne. Jednako različite reakcije izazvat će i pokorno ponašanje.

Ova otkrića mogu poslužiti kao polazna točka za raspravu i samoispitivanje odgajate­lja. Odgajatelj mora postati svjestan ponašanja koje voli i onih koje ne voli. Mora postati svjestan svojih tolerancija, predrasuda i osobnih navika koje utječu na njegov stav pre­ma djeci o kojoj brine. Odgajatelji trebaju razumjeti i poštivati etničke, jezične i vjerske raznolikosti i ne smiju pretpostavljati da pojedinci različitog podrijetla imaju iste tradicije i vrijednosti.

Iskreno samoispitivanje je prvi korak k razumijevanju i poštivanju različitog podrijetla, vrijednosti i temperamenata. Kad odgajatelj osobi koja ga nadgleda u povjerenju kaže što osjeća i kakvi su mu stavovi, oni će zajedno raditi ne bi li riješili problemske situacije i razvili strategije kojima će to učiniti.

182

POU KORAK PO KORAK

Pomoć iz zajednice i stručnjaci

Da biste pomogli odgajateljima da razviju svijest o sebi, kontaktirajte stručnjake iz psi­hologije, dječjeg razvoja i/ili mentalnog zdravlja. Stručnjaci izvana mogli bi promatrati dinamiku unutar jaslica ili u određenim sobama i ponuditi svoju pomoć i savjete. Na primjer, ukoliko su djelatnici jaslica zabrinuti zbog toga što jedno osamnaestomjesečno dijete pokazuje izrazito agresivno ponašanje i odbija prihvatiti odgajateljičine savjete, i ukoliko njegovi roditelji ne reagiraju na savjete koje im je odgajateljica dala, može se angažirati stručnjak izvana, koji će pažljivo promatrati dijete, možda i raditi s njime, ra­zgovarati s roditeljima i ponuditi djelatnicima jaslica konstruktivna rješenja. Ovakva vrsta pomoći izvana može potencijalno eksplozivnu situaciju preokrenuti u uspješno učenje svih sudionika.

Izgradnja tima

Jaslice koje uspješno provode visokokvalitetni program karakteriziraju dobro osposo­bljeni djelatnici koji funkcioniraju kao tim. Timovi služe kao potporna mreža koja se mi­jenja i prilagođava u skladu s potrebama djeteta. Roditelji, primarni odgajatelji, pomoćni djelatnici i rukovodstvo čine tim koji se kolektivno zalaže za razvoj i napredak svakog djeteta. Kad roditelji i odgajatelji postanu tim koji zajednički radi za dobrobit djece o kojima se vodi briga, djeca će profitirati. Jake timove karakterizira:

- zajednička vizija - međuovisnost - predanost - odgovornost.

Tim treba s obiteljima razviti zajedničku viziju, i to postavljajući pitanja kao što su: Što želimo za svoju djecu? ili Što bi bilo najbolje za dojenčad i malu djecu o kojoj brinemo? Budu li se ciljevi dogovarali u međusobnoj suradnji, stvorit će se međuovisnost između članova tima. Članovi će početi uviđati jedinstvene talente i doprinose jedni drugih. Udruživanjem različitih gledišta i stavova, problemi će postajati manje zbrkani i bit će ih lakše riješiti.

Višestrukost perspektiva, za razliku od samo jednog gledišta jedne osobe, omogućit će potpunije razumijevanje situacije. Timski je rad zasnovan na smišljenoj predanosti jednom zajedničkom cilju. Kad je taj cilj visokokvalitetno zbrinjavanje dojenčadi i male djece, odgajateljski će tim pokušati biti što učinkovitiji, kombinirajući talente i znanje. Ja­sno definirane uloge omogućit će odgovorne odluke i odgovorno djelovanje tima. Želite li da sve funkcionira glatko, postavite jasne crte odgovornosti unutar tima odgajatelja. Tim bi se trebao sastajati svakog tjedna, kako bi isplanirao dnevne rasporede, učinio određene preinake u planu, kako bi se zadovoljile određene individualne potrebe te isplaniralo vrijeme za sustavno promatranje djece. (Redovna komunikacija s roditeljima omogućit će odgajateljima da brže uoče promjene u dječjim potrebama.) Tjednim plani­ranjem određuju se zadaci koje treba izvršiti i daju zaduženja za svaki od tih zadataka.

Odgajatelji i roditelji su odgovorni za razvijanje suradničkog odnosa. Dobar odnos se zasniva na komunikaciji, uzajamnom poštovanju, prihvaćanju različitosti i poštovanju

183

POU KORAK PO KORAK

interesa djece. Kad svi streme zajedničkom cilju, dolazi do promjena stavova i do ra­zvijanja razumijevanja. I odgajatelji i roditelji će naučiti nove vještine i nova ponašanja. I obitelji će, budu li postale dio jakog tima, profitirati time što će:

- razviti osobnu predanost programu, - promatrati svoje dijete kao pojedinca u odnosu prema drugima, - naučiti nešto o razvoju dojenčadi i male djece, - usvojiti vještine i naučiti aktivnosti koje mogu s djecom provoditi i kod kuće, - upoznati druge obitelji s malom djecom i biti u prilici da u njima nađu dobre

prijatelje.

I odgajatelji i ostali djelatnici jaslica mogu, ukoliko su dio jakog tima, imati koristi:

- Oni provode više vremena s malom djecom pojedinačno, - imaju priliku vidjeti interakciju između roditelja i djece, - imaju prilike naučiti nove tehnike rješavanja problema vezanih uz raspored i ru­

tine, - mogu razviti svijest o različitim načinima odgoja djece u različitim kulturama, - mogu početi cijeniti različite vještine, talente i načine iskazivanja ljubavi prema

djeci.

Ocjenjivanje djelatnika

Rad svakog odgajatelja mora redovito, barem jednom godišnje, biti ocjenjivan, premda bi bilo najbolje kad bi se to radilo svakih šest mjeseci. Ocjenjivanje djelatnika bi trebalo biti konstruktivan proces kojim se daje podrška osobi koju se ocjenjuje, a ne kritički, kazneni i prijeteći proces. Osoba koju se ocjenjuje trebala bi biti informirana o tom procesu. Ukoliko je ocjenjivanje konstruktivno, osoba koju se ocjenjuje sudjeluje u tom procesu na sljedeći način:

- Pomaže odrediti standarde po kojima će biti ocjenjivana. - Razumije cjelokupni proces - oblik, vrijeme i posljedice ocjenjivanja. - Ima priliku reagirati na osvrt o svom radu, bilo usmeno ili pismeno.

Odgajatelj i osoba koja ga nadgleda trebali bi zajedno ustanoviti ciljeve i zadatke na osnovi kojih će se izvršiti ocjenjivanje. Ti se ciljevi i zadaci prilikom ocjenjivanja moraju sagledavati u širem kontekstu programa. Ukoliko program promiče partnerstvo s rodi­teljima, odgajatelj bi trebao biti u stanju demonstrirati načine na koje je, radeći, ostvario svoj cilj. Mora si postaviti izmjerljive ciljeve, kao što su npr. "U svakom ću polugodištu obaviti barem jedan kućni posjet."

Rezultati ocjenjivanja trebaju biti predočeni odgajatelju na planiranom sastanku. Rezul­tate treba predočiti u pozitivnom smislu, odavajući priznanje za napore da se poboljša rad, za eventualne uspjehe te prilike za budući razvoj. Na kraju izvješća, zajednički će se postaviti novi ciljevi kojim će se odgajatelj rukovoditi u svom budućem radu. Tako se ciklično postavljaju izmjerljivi ciljevi, ocjenjuje njihova realizacija i postavljaju novi ciljevi. Rukovoditelji i osobe koje nadgledaju odgajatelje bi isto tako trebale biti podvrgnute tom procesu postavljanja ciljeva, promatranja njihove realizacije i ocjenjivanja rezultata.

184

POU KORAK PO KORAK

(Važno je u to ocjenjivanje uključiti i roditelje; njihova povratna informacija je najbolja ocjena rada odgajatelja.) Postoje manje formalne tehnike ocjenjivanja kojima se može poboljšati rad odgajatelja:

- Vođenje dnevnika u kojem će se analizirati problemi i uspjesi; - Izmjenjivanje uloga s drugim odgajateljima, kako bi se pomoću kontrolnih lista

promatrala interakcija između odgajatelja i djece, odnosno roditelja; - Međusobno snimanje odgajatelja u interakciji s djecom ili prilikom rutina.

Svi djelatnici bi voljeli znati koliko je dobar njihov rad i što bi u njemu mogli i trebali popraviti. Redovito formalno i neformalno ocjenjivanje će im to omogućiti, pa je stoga ključno za stručno usavršavanje i razvoj svakog djelatnika.

Ocjenjivanje programa

Učinkovit pristup unapređivanju individualnog i timskog rada djelatnika jaslica jest da se taj rad sagleda u kontekstu cijelog programa. Djelatnik će imati pojačanu motivaciju za

. što bolji rad bude li shvatio važnost svog doprinosa cjelokupnom programu. Zbog toga svi djelatnici trebaju ocjenjivati program, jer se na tom ocjenjivanju gradi kvaliteta. Prvi korak u izgradnji kvalitete jest ocjenjivanje od strane neposrednih djelatnika, uz povra­tnu informaciju od strane upravnog odbora, roditeljskog savjetodavnog vijeća, a možda i zainteresiranih članova zajednice. (Povratna se informacija može zatražiti i od grupe izvan jaslica, kako bi se dobio objektivniji sud.)

Ocjenjivanje programa omogućuje sagledavanje cjelokupne izvedbe, i to pomoću do­stignuća u svakom od segmenata aktivnosti. Postoje dvije vrste ocjenjivanja: 1) ocjenjivanja procesa, odnosno načina na koji jaslice uslužuju djecu i njihove obitelji i 2) ocjenjivanje rezultata, odnosno utjecaja, kojim se u obzir uzimaju izmjerljivi rezultati. Budući da ocjenjivanje procesa služi potrebama poboljšanja programa, ono je korisnije. Prvi korak u svakoj vrsti ocjenjivanja jest da se odredi svrha ocjenjivanja i način na koji će se upotrijebiti dobivena informacija. Ravnatelj/ica programa bi trebao imenovati Ocjenjivački odbor koji će provesti ovaj zadatak. U tom odboru bi se trebali nalaziti predstavnici svih razina djelatnika, uključujući ravnatelja/icu, odgajatelja, roditelja te člana upravnog odbora. Ocjenjivački odbor bi trebao odrediti standarde po kojima će program biti ocjenjivan. Područja programa koja bi se trebala ocjenjivati su sljedeća:

- Usluge pružene djeci

- Rukovođenje

- Uključenje obitelji

- Uključenje zajednice

- Okruženje u kojem se uči

- Usavršavanje djelatnika

- Zapošljavanje djelatnika

- Zdravstvene i sigurnosne mjere.

Ocjenjivanjem će se otkriti i naglasiti dobre strane programa, kao i specifične slabosti koje bi trebalo ispraviti ili poboljšati. Ukoliko program ne može sam doći do rješenja kojima bi se ispravile slabosti, mogao bi se zatražiti savjet stručnjaka izvan programa.

185

POU KORAK PO KORAK

Ocjenjivanje procesa

Ocjenjivački odbor bi trebao sastaviti specifična pitanja kojima će se odrediti priroda usluga koje program nudi i koje će odražavati brige i djelatnika i roditelja. Neka od pi­tanja će zahtijevati nepobitne činjenice. Druga će pitanja biti subjektivnija: Na koji način mislimo poboljšati zbrinjavanje dojenčadi? Odgovori na ova pitanja su subjektivni, ali kad su sugovornici iskusni stručnjaci, oni pružaju koristan uvid. Obje vrste pitanja su ko­risne i vode k razumijevanju stvarne situacije i načina na koji se ona može poboljšati. Činjenična pitanja. Koliko djece je uključeno u jaslice? Koliko obitelji je posjećeno tije­kom godine? Koliko ima djece u svakoj grupi? Koliko odgajatelja zbrinjava djecu? Ko­liko djece dolazi na jednog odgajatelja? Kolika je stopa odsutnosti odgajatelja? Kolika je stopa fluktuacije odgajatelja? Koliko je sati predviđeno za usavršavanje odgajatelja? Jesu li identificirana djeca s posebnim potrebama? Koliko djece s posebnim potreba­ma ima u programu? Koliki je postotak djelatnika vrlo zadovoljan/zadovoljan/ne baš zadovoljan/nezadovoljan svojim radom? Koliki je stupanj obolijevanja u jaslicama?

Subjektivna pitanja. Kolika je učinkovitost programa na svakom od dječjih razvojnih područja učenja: emocionalnom, društvenom, jezičnom, spoznajnom i tjelesnom? Na koji način djelatnici realiziraju filozofiju programa: učenje kroz igru, individualizirano učenje, uključenje obitelji, izbor, razvojno-primjerena praksa, kulturna raznolikost? Na koji način okruženje promiče učenje? Kako bi se okruženje moglo poboljšati? Koja su najvažnija dostignuća programa? Koja su glavna područja poboljšanja? Na koji bi način program učinkovitije mogao usluživati hendikepiranu djecu? Kako bi se djelatnici mogli nagraditi za svoje uspjehe? Čime su djelatnici zadovoljni a čime nezadovoljni? Što se poduzima glede pritužbi i nezadovoljstva? Na koji bi se način mogla unaprijediti komu­nikacija s roditeljima?

Rezultati ocjenjivanja trebali bi biti objelodanjeni svim djelatnicima. U svakom izvješću bi trebale stajati preporuke da se primjeri uspješne prakse proslijede drugima, kao i prepo­ruka na koji način bi se praksa mogla unaprijediti. Posljednji korak u ocjenjivanju proce­sa jest napraviti program rada i vremenski rok u kojem će se ostvariti predložene mjere.

Ocjenjivanje rezultata

Ocjenjivanjem rezultata se sustavno provjerava kvaliteta usluživanja djece i njihovih obitelji. Ovo se ocjenjivanje može provesti odmah nakon sto je program (ili neki njegov dio) završen ili nešto kasnije. Ocjenjivanje rezultata obično podrazumijeva pitanja kao što su:

- Koliki postotak roditelja je zadovoljan programom? - Koliki postotak ih je jako zadovoljan? - Koliki postotak ih je uglavnom zadovoljan? - Koliki postotak djece napreduje razvojno-primjerenim stopama? - Koliki postotak djece je spreman za vrtić? - Na osnovu kakvog ocjenjivanja je to zaključeno?

Zaključak

Program za dojenčad i malu djecu koji nastoji konstantno održavati i poboljšavati svoju kvalitetu u svojoj osnovi ima tim koji zajednički radi, sluša i uči od djece, roditelja i jedni od drugih.

186

POU KORAK PO KORAK

©©©ATAK & POKAZATELJI RAZVOJA DJECE

O D ROĐENJA DO 3 G O D I N E

Interes za druge Svijest o samome sebi Motorika

NAJRANIJI MJESECI (OD ROĐENJA DO OSAM MJESECI)

Novorođenčad voli ljudsko lice i glasove. U prva dva tjedna djeca počnu prepoznavati izgled, miris i glas primarnog odgajatelja. Ranu društvenu interakciju ka­rakterizira osmijeh i međusobno gledanje. Dijete je u stanju inicira­ti i prekinuti ovu interakciju. Predviđa da će biti podignuto ili hranjeno, pa pokušava pomoći micanjem tijela. Zainteresirano je za odrasle i u njima vidi partnera u igri. Podiže ruke da se digne.

Siše prst(e) ili ruku. Promatra svoje ruke. Diže ruku kad mu se licu približa­va neki predmet, kao da se hoće zaštititi. Gleda mjesto na svom tijelu gdje ga se dodiruje. Poseže za igračkama i hvata ih. Stiska ruke. Pokušava inicirati događaje. Počinje razlikovati prijatelje od stranaca. Pokazuje sklonost da ga drži poznata osoba.

Upotrebljava mnogobrojne složene reflekse: traži nešto što bi sisalo, pokušava se uhvatiti kad pada, okreće glavu kad mu nešto ometa disanje, izbjegava pretjeranu svjetlost, jake mirise i bol. Stavlja u usta ruku ili predmete. Počinje posezati za predmetima koji su mu zanimljivi. Hvata, otpušta, ponovno hvata i ponovno otpušta predmete. Podiže glavu. Drži glavu podi­gnutu. Sjeda bez podupiranja. Prevrće se. Premješta predmete iz ruke u ruku. Puže.

DJECA KOJA PUŽU 1 HODAJU (OD 8 DO 18 MJESECI)

Pokazuje tjeskobu u prisustvu nepoznatih osoba. Uživa u istraživanju predmeta s nekom drugom osobom, čime se uspostavlja odnos. Traži od drugih da mu udovoljavaju (navijaju igračke, čitaju, donesu lutku, itd.). Pokazuje interes za vršnjake. Demonstrira intenzivnu pažnju prema jeziku odraslih. Oponaša ponašanje odraslih ("usisava", postavlja stol, oblači kaput, uzima torbu i "ide na posao", koristi telefon ili neki predmet koji mu predstavlja telefon).

Glumi s drugima jednostavne dramske igre (premata lutku, glumi životinju, vozi se u autiću ili vlaku).

Zna svoje ime. Smiješi se svom odrazu u ogledalu i igra se s njime. Upotrebljava krupnu i finu motoriku prilikom istraživanja, ali uvijek u prisustvu odgajatelja. Visoko razvijena svijest za iniciranje stvari, no ograničena svijest o odgovornosti za vlastite akcije. Pokazuje naglašeni osjećaj za samog sebe. Naređuje drugima što da rade. Identificira jedan ili nekoliko dijelova tijela. Počinje koristiti zamjenice.

Sigurno sjedi na stolcu. Ispravlja se i stoji držeći se za namještaj. Hoda kad ga se vodi. Hoda sam. Baca predmete. Penje se uz stepenice. Šara po papiru. Saginje se, gega, može nekoliko koraka učiniti natraške.

187

POU KORAK PO KORAK

Pokazuje povećanu svijest da ga Pokazuje izrazitu svijest Šara po papiru. gledaju i procjenjuju. o sebi kao pojedincu, što Hoda gore-dolje po stubama. U drugima vidi prepreku često rezultira odgovaranjem Može skočiti s prve stube. svom zadovoljstvu. odraslima s NE. Udara loptu. Počinje shvaćati da i drugi imaju U sebi otkriva da je sposoban, Stoji na jednoj nozi. prava i privilegije. moćan, kreativan činitelj. Sve Crta krug. Sve više uživa u igri s vršnjacima istražuje. Stoji i hoda na vrhovima prstiju.

DJECA i zajedničkom istraživanju. Postaje sposoban za Penje se uza stube stavljajući JASLIČKE Počinje uviđati prednosti samoocjenjivanje i počinje na svaku stubu po jednu nogu. ĐOBII suradnje. stvarati pojmove o sebi (dobar, Barata škarama. DVOGODI- Identificira se s djecom iste dobi loš, zgodan, ružan). ŠNJACI i spola. Pokušava se kontrolirati i (OD 18 Sve je svjesniji osjećaja drugih. ispravljati. MJESECI U odnosu s drugima počinje se Koristi svoja i tuđa imena. DO 3 GODI­ kontrolirati. Identificira 6 i više dijelova NE) Uživa u aktivnostima u malim tijela.

grupama. Glumi u jednostavnim dramskim igrama.

188

POU KORAK PO KORAK

POKAZATELJI RAZVOJA DJECE

O D ROĐENJA DO 3 G O D I N E

Razvoj jezika i komunikacije

Svijest o tjelesnim, prostornim i vremenskim

odnosima

Smisleno djelovanje i

upotreba oruđa

Izražavanje osjećaja

NAJRANIJI MJESECI (OD ROĐENJA DO OSAM MJESECI)

Plače da bi signaliziralo bol ili uznemirenost. Smješka se ili guče, kako bi iniciralo kontakt. Reagira na ljudski glas. U provom mjesecu može razli­kovati glasove poznatih oso­ba od svih drugih zvukova. Zuri u lica. Guče koristeći sve vrste zvukova. Razgovara sam sa sobom. Razumije imena poznati ljudi i nazive predmeta. Smije se. Sluša razgovore. S otprilike 6 mjeseci razlikuje zvukove materinjeg jezika od ostalih.

Umiruje se sišući palac ili nekim predmetom koji ga umiruje. Očima prati predmet koji se sporo kreće. Prepoznaje očekivane uzorke pomicanja predmeta (luk, od-skakivanje, klizanje, itd.). Poseže za igračkom i hvata je. Gleda za igračkom koja je pala. Prepoznaje igračke i pokazuje to. Identificira predmete iz različitih perspektiva. Pronalazi igračku skrivenu pod dekicu kad vidi da smo je tamo sakrili. Predviđa redoslijed događaja nakon što ga je mnogo puta imao prilike vidjeti.

Promatra vlastite ruke. Hvata zvečku kad su mu i ruka i zvečka na vidiku. Udara predmet no­gom ili rukom, kako bi produljio trajanje ugodnog zvuka ili slike. Svojim tijelom po­kušava odrasle na­govoriti na dodatno "jahanje na koljenu".

Jasno pokazuje svoje zadovolj­stvo i nezadovoljstvo. S više zadovoljstva reagira na primarnog odgajatelja nego na ostale. Kad je nesretno, umiriti ga može poznata odrasla osoba. U društvenim situacijama se smije i pokazuje zadovoljstvo. Vrlo je zainteresiran za ljude. Pokazuje nezadovoljstvo gubi­tkom društvenog kontakta. Izražava nekoliko vrlo različitih emocija: zadovoljstvo, ljutnju, tjeskobu ili strah, tugu, radost, uzbuđenje, razočaranje, zanos. Pred strancima osjeća nelago­du i drži se rezervirano.

DJECA KOJA PUŽU I HODAJU (OD 8 DO 18 MJESECI)

Kontaktom očima provjerava što odgajateljica misli o ne­čemu što je naumio. Do 8. mjeseca će se, kad čuje poznati naziv (npr. lopta) početi ogledavati za predme­tima, okrećući glavu. Razumije mnogo više riječi no što ih može izgovoriti. Gleda prema 20 i više pre­dmeta kad netko izgovori njihov naziv. Tepajući kreira duge reče­nice. Glavu okreće lijevo-desno kad želi reći NE. Čisto izgo­vara 2 - 3 riječi. Sa zanimanjem gleda sli­kovnicu, pokazujući prstom predmete. Kad mu je potrebna pomoć koristi vokalne znakove koji nisu plač. Počinje upotrebljavati zamje­nice.

Pokušava graditi kockama. Ako pred njegovim očima sa-krijete igračku pod jednu od tri krpice, potražit će igračku pod pravom krpicom. Uporno će tražiti predmet koji želi, pa čak i kad je on skriven pod kompliciranijim stvarima, kao što je npr. jastuk. Kad trči za loptom koja ispod kauča odleti u drugi kraj sobe, zaobići će kauč da bi došao do lopte. Gura nogu u cipelu, a ruku u rukav.

Kad opruga na igra­čki stane, nastavit će se igrati ručno baratajući igračkom. Upotrebljava štap kao oruđe kojim će dokučiti igračku. Počinje koristiti stolac da bi dokučio neku stvar izvan svog dohvata. Gura od sebe pre­dmet ili osobu koju ne želi. Gura nogu u cipelu, a ruku u rukav. Djelomično sam jede, koristeći prste ili žlicu. Može uz minimalno prolijevanje piti iz šalice. Dobro barata žlicom kad samostalno jede.

Aktivno pokazuje ljubav prema poznatoj osobi: grli je, smjesi joj se, trči prema njoj, itd. Pokazuje nezadovoljstvo kad je odvojen od primarnog odga­jatelja. Pokazuje ljutnju prema ljudima i predmetima. Iskazuje negativne osjećaje. Pokazuje ponos i užitak kad uspije u nečemu. Pokazuje prema roditeljima intenzivne osjećaje. Nameće se, pokazujući jak osjećaj samosvijesti. Često iskazuje agresivne osjećaje i ponašanja. Suprotstava se i često mijenja raspoloženja.

189

POU KORAK PO KORAK

Razvoj jezika i komunikacije

Svijest o tjelesnim, prostornim i vremenskim

odnosima

Smisleno djelovanje i

upotreba oruđa

Izražavanje osjećaja

DJECA JASLIČKE DOBU DVOGODI-ŠNJACI (OD 18 MJESECI DO 3 GO­DINE)

Kombinira riječi. Može slušati priče, ali kratko. Rječnik mu može dosezati do 200 riječi. Razvija maštoviti jezik. Počinje glumiti i oponašati ostale. Zna čemu služi većina predmeta u kući i to kaže. Koristi složene rečenice. Koristi pridjeve i priloge. Prepričava događaje dana.

Dodirom može identificirati traženi predmet kad ga stavimo u vreću s još dva predmeta. Upotrebljava "sutra" i "jučer". Gledajući prisutnu djecu može otkriti koje dijete nedostaje. Izražava zavisnost: "Ja napraviti." Oblači jednostavne odjevne predmete kao što su kapa ili papuče.

Kad navodi igračke na štap, izbjegava sve igračke koje nemaju rupu. Klasificira, imenuje i sortira predmete prema grupi (tvrdi/ meki predmeti, veliki/mali predmeti). Pomaže kad ga se oblači i svlači. Koristi predmete kao da su nešto drugo (kocka je autić, velika kocka autobus, kutija je kuća, itd.).

Pokazuje izrazitu bojažljivost. Sve se više kontrolira prilikom izražavanja emocija. Svjestan je vlastitih i tuđih osjećaja. Pokazuje ponos zbog postignutog. Češće verbalizira osjećaje. U simboličkoj igri izražava osjećaje. Pokazuje suosjećanje za druge.

Bilješka: Ovaj popis ne smatramo završenim. Mnoga od ponašanja o kojima je ovdje riječ kod djece će se razviti prije ili kasnije. Tablica sugerira vrijeme kad bi se otprilike određeno ponašanje moglo pojaviti, no ne treba je shvatiti kruto. Često, iako ne uvijek, određeno ponašanje se ponavlja predvidivim tijekom. Kod najma­nje dojenčadi dolazi do preklapanja ponašanja iz različitih područja. Da bi se to nagla­silo, neka smo ponašanja naveli u više od jednog područja.

190

POU KORAK PO KORAK

SADRŽAJ

I. UVOD: FILOZOFIJA I TEMELJNA NAČELA PROGRAMA 7 Program Korak po korak 7 Filozofija Programa Korak po korak 8 Teorijske osnove Programa Korak po korak 8 Razvojno-primjerena praksa i razvojno-primjereni kurikulum 9 Značajke Programa Korak po korak 9 Okruženje usmjereno na dijete 12 Korak po korak kurikulum za jaslice 12

II. RAZVOJ DJECE OD ROĐENJA DO TREĆE GODINE ŽIVOTA 7 Prenatalni razvoj 7 Razvoj mozga u ranim godinama 18 Utjecaji odgovarajuće prehrane i dojenja 19 Osjetilno-motorički razvoj 19 Razvoj govora i jezika 20 Razvoj privrženosti 21 Međusobna povezanost područja razvoja 22 Svijest o samome sebi 22 Individualne razlike u dječjem temperamentu 22 Značaj kulturalne raznolikosti 23

III. DOJENČAD I MALA DJECA U SVOJIM OBITELJIMA i NEPOSREDNOM OKRUŽENJU 27

Rizični čimbenici i zaštitni čimbenici 27 Na koji način novorođenče utječe na svoju obitelj i zajednicu 27 Na koji način djeca i obitelji utječu jedni na druge 28 Na koji način obiteljski prihodi utječu na djetetov razvoj 28 Na koji način jaslice i dječji vrtići utječu na razvoj djece 28 Ostali čimbenici koji utječu na razvoj djeteta 29 Kako uče dojenčad i djeca jasličke dobi 30

IV. POTICANJE EMOCIONALNOG RAZVOJA DJETETA 35 Uloga emocija u djetetovu životu 35 Emocionalni razvoj djeteta 36 Razvijanje povjerenja 36 Razvijanje samostalnosti 37 Kvalitete i ponašanja odraslih osoba koje potiču dječji emocionalni razvoj 37 Štetno ponašanje odraslih osoba 40 Korisno ponašanje odraslih 41 Razgovor s djecom o njihovim emocijama 42

V. POTICANJE SOCIJALNOG RAZVOJA DJETETA 47 Društveni odnosi u najranijem razdoblju djetetova života 47 Uloga odgajatelja 48 Podrška djeci u razvijanju ranih društvenih odnosa 48 Socijalizacija 49

191

POU KORAK PO KORAK

Metode promicanja socijalizacije u ranom djetinjstvu 50 Odgovarajuće posljedice 53 Osnove vođenja djeteta 53 Reakcije na agresivno ponašanje djece 54 Negativizam malog djeteta 55

VI. POTICANJE SPOZNAJNOG RAZVOJA DJETETA 59 Važna spoznajna dostignuća 59 Ključne kvalitete i ponašanja odgajatelja za spoznajni razvoj djeteta 60 Aktivnosti koje promiču spoznajni razvoj djeteta 63 Promicanje spoznajnih pojmova pomoću govora 66 Igre i materijali koji promiču spoznajni razvoj 67

VII. POTICANJE RANOG RAZVOJA GOVORA 71 Stupnjevi razvoja govora 71 Strategije koje promiču govorni razvoj 71 Aktivnosti koje promiču rani govorni razvoj 74 Ponašanja koja promiču rani razvoj govora 75 Stvaranje bogatog jezičnog okruženja 76

VIII. POTICANJE TJELESNOG RAZVOJA DJETETA 79 Uloga odgajatelja 79 Individualne razlike u osjetilno-motoričkom razvoju 79 Aktivnosti u zatvorenom prostoru koje promiču razvoj krupne motorike 80 Aktivnosti u zatvorenom prostoru koje promiču razvoj fine motorike 83 Aktivnosti na zraku 83

IX. SVAKODNEVNE RUTINSKE AKTIVNOSTI - PRILIKE ZA UČENJE 87 Rutinske aktivnosti su prilike za učenje 87 Što djeca uče iz rutina? 87 Razvijanje individualiziranih rutinskih radnji u svakodnevnom rasporedu 88 Izrada programskih i razvojnih tablica 89 Što učiti u sklopu rutinskih aktivnosti? 89 Individualiziranje rutina 91 Uzorak tablice dnevnog rasporeda 93 Uzorak tjednog razvojnog plana za djecu jasličke dobi 94 Uzorak tablice razvojnih ciljeva 95

X. PROMATRANJE, BILJEŽENJE I IZVJEŠTAVANJE O DJEČJEM RAZVOJU 99 Zbog čega promatramo 99 Što promatramo 100 Kako promatramo 102 Kada promatramo 103 Bilježenje uočene informacije 104 Organiziranje informacija prikupljenih promatranjem 106 Razmjena informacije s obiteljima 106 PRILOZI: Obrazac za promatranje temperamenta djeteta 108 Dnevnik udruženog promatranja roditelja i odgajatelja 109

192

POU KORAK PO KORAK

XI. PRUŽANJE POTPORE DOJENČADI I MALOJ DJECI 113 Upoznavanje roditelja 113 Komunikacija s roditeljima 115 Metode komuniciranja 115 Uključivanje obitelji 123 Diskrecija 127 PRILOZI: Uzorak pisma roditeljima 128 Pregled interesa obitelji 128 Lista informacija o djetetu 129 Što trebate znati o meni 130 Što sam učinio danas 132 Dnevni informativni list 132

XII. STVARANJE ZDRAVOG OKRUŽENJA 135 Okruženje 135 Zdravstvena politika i postupci: knjižica o zdravlju 136 Sprječavanje širenja bakterija 136 Dezinfekcija 137 Kontrolna lista za zdravo okruženje 139 Praćenje dječjeg zdravlja 140 Zdravstveni stručnjaci 141 Podsjetnik 141 PRILOZI: Upitnik o dječjem zdravlju 142 Zdravstveni podaci o djetetu 143 Tablica zdravlja i bolesti 144

XIII. STVARANJE SIGURNOG OKRUŽENJA 147 Značajke sigurnog okruženja 147 Sigurnost unutarnjeg prostora 147 Sigurnost na otvorenom 149 Kriteriji za sigurnost dječjeg igrališta 149 Postupci pružanja prve pomoći u hitnim slučajevima 150 Mjere predostrožnosti 153 Kontrolna lista za sigurnost okruženja 154

XIV. PROMICANJE ZDRAVE PREHRANE 157 Važnost obroka 157 Promjene u prehrani uvjetovane rastom djece 158 Komuniciranje s roditeljima 160 PRILOZI: Smjernice za zdravu prehranu dojenčadi 161 Smjernice za zdravu prehranu male djece 161 Vrste i količina hrane koja zadovoljava polovicu dnevnih djetetovih prehrambenih potreba 162

193

POU KORAK PO KORAK

XV. STVARANJE OKRUŽENJA KOJE ODGOVARA DOJENČADI I MALOJ DJECI 165 Tjelesna klima 165 Emocionalna i razvojna klima 167 Vanjski prostor 169 Primjer dobro isplanirane prostorije namijenjene dojenčadi 171 Primjer dobro isplanirane prostorije namijenjene puzačima i gegavcima 172 Primjer dobro isplanirane prostorije namijenjene djeci jasličke dobi 173

XVI. ZAPOŠLJAVANJE DJELATNIKA I OCJENJIVANJE PROGRAMA ZA DOJENČAD I MALU DJECU 177

Odabir djelatnika 177 Omjer djece i odgajatelja 178 Veličina grupa 178 Kontinuitet 179 Osposobljavanje i stručno usavršavanje odgajatelja 180 Izgradnja tima 183 Ocjenjivanje djelatnika 183 Ocjenjivanje programa 184 Ocjenjivanje procesa 185 Ocjenjivanje rezultata 186 Zaključak 186 Dodatak A: Pokazatelji razvoja djece od rođenja do 3 godine 187 Dodatak B: Pokazatelji razvoja djece od rođenja do 3 godine 189

Sadržaj 191

Radionice za odgajatelje u jaslicama 195

Popis literature 196

194

POU KORAK PO KORAK

RADIONICE ZA ODGAJATELJE U JASLICAMA

1. KORIŠTENJE ONOGA ŠTO ZNAMO O DOJENČADI I MALOJ DJECI U SVRHU STVARANJA

ODGOVARAJUĆEG OKRUŽENJA

2. INDIVIDUALIZACIJA

3. HOLISTIČKI POGLED NA DOJENČAD I MALU DJECU

4. NAŠA ULOGA U PROMICANJU DJEČJEG RAZVOJA

5. USPOSTAVLJANJE POVJERENJA IZMEĐU ODGAJATELJA I BEBA

6. RADIONICA ZA IZRADU KNJIGA

7. PROMATRANJE DOJENČADI I MALE DJECE

8. DRUŠTVENI RAZVOJ DOJENČADI I MALE DJECE

9. PRIPREMANJE OKRUŽENJA ZA DOJENČAD I MALU DJECU

10. KAKO UČE DOJENČAD I MALA DJECA?

11. IGRA KAO KLJUČNI ASPEKT RAZVOJA

12. USPOSTAVLJANJE SVAKODNEVNIH RUTINA

S DOJENČADI I MALOM DJECOM

13. KOMUNICIRANJE S DOJENČADI I MALOM DJECOM

14. PROMICANJE DJEČJEG TJELESNOG RAZVOJA

15. ISKUSTVA S HRANOM KOD DOJENČADI I MALE DJECE

16. ISKUSTVA OSJETILNE IGRE

17. RAZMIŠLJATI O BEBAMA ZNAČI RAZMIŠLJATI O NJIHOVIM RODITELJIMA

18. TRAJNO USAVRŠAVANJE I POMOĆ ODGAJATELJIMA DOJENČADI/MALE DJECE

195

POU KORAK PO KORAK

LITERATURA 1. POGLAVLJE

Bredekamp, S., & Copple, C. (Eds.) (1997): Developmentally appropriate practice in early childhood programs, Washing­ton, DC: NAEYC.

Brooks, J., & M. (1993): In search of understanding: The case for constructivist classrooms, Alexandria, VA: Association for Supervision and Curriculum Development.

Frost, J., & Jacobs, R (1995): Play deprivation: A factor in juvenile violence. Dimensions of Early Childhood, 23(3), 14-39.

Johnson, J.E., Christie, J.F., & Yawkey, T.D. (1987): Play and early childhood development, Glenview: Scott, Foresman, and Company.

Seefeldt, O , & Barbour, N. (1994): Early childhood education: An introduction, New York: MacMillan.

2. POGLAVLJE

Ainsworth, M.D.S. (1967): Infancy in Uganda: Infant care and the growth of love, Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press.

Ainsworth, M.D.S., Blehar, M.D., Waters, E., & Wall, S. (1978): Patterns of Attachment: A psychological study of the strange situation, Hillsdale, NJ: Erlbaum Press.

Brazelton, T.B., Tronick, E., Adamson, L., Als, H., & Wise, S. (1975): Early mother-infant reciprocity. Parent-infant interacti­on, CIBA Foundation Symposium 33. New York and Amsterdam: Elsevier.

Brazelton, T.B., & Cramer, B.G. (1990): The earliest relationship. Reading, MA: Addison-Wesley Publishing.

Busch-Rossnagel, N.A. (1997): Mastery motivation in toddlers. Infants and Young Children, 9(4), 1-11.

Chang, H.N. with Pulido, D. (1994): The critical importance of cultural and linguistic continuity for infants and toddlers, Zero to Three, 15(2), 13-16.

Chasnoff,1 J . , Griffith, D.R., Freier, C , & Murray, J. (1992): Cocaine/polydrug use and pregnancy: Two-year follow-up, Pediatrics, 89, 284-289.

Chen, L. (1983): Diarrhea and malnutrition, In L. Chen & N. Scrimshaw (Eds.), Energy intake and activity, (pp. 3-19). New York: Plenum Publishing.

Chugani, H., Phelps, M.E., & Mazziotta, J. C. (1987): Positron emission tomography study of human brain functional deve­lopment, Annals of Neurology, 22(4), 495.

Cunningham, AS., Jelliffe, D.S., & Jelliffe, E.F.P. (1991): Breast-feeding and health in the 1980's. A global epidemiologic review, The Journal of Pediatrics, 118(5), 659-666.

Di Pietro, J. (1997, April): Maternal affect and fetal neurobehavioral development, Paper presented at the meeting of the Society for Research in Child Development, Washington, DC.

Drotar, D. Pallotta, J., & Eckerle, D. (1994): A prospective study of family environments of children hospitalized for nonor­ganic failure-to-thrive. Developmental and Behavioral Pediatrics, 15, 78-85.

Eimas, P.O., Siqueland, E.R., Jusczyk, P., & Vigonto, J. (1971): Speech perception in infants, Science 171, 303-306.

Erickson, M.F., & Pranton, R.C. (1989): New lunchbox, old feelings: What kids bring to school, Early Education and Deve­lopment, 1(1), 40.

Erikson, Erik H. (1950), Childhood and society, New York: W. W. Norton & Co. Espinosa, M.R, Sigman, M.D., Neumann, C.C., Bwibo, N.Q., & McDonald, M.A. (1992): Playground behaviors of school-

age children in relation to nutrition, schooling and family characteristics, Developmental Psychology, 28, 1188-1195.

196

POU KORAK PO KORAK

Far West Laboratory and the California Department of Education (1995): Module IV: Culture, Family, and Providers. The program for infant/toddler caregivers. Sacramento, CA: California Department of Education.

Fernald, A., Taeschner, T., Dunn, J., Papousek, M., de Boysson-Bardies, B., & Fukui, I. (1989): A cross-language study of prosodic modifications in mothers' and fathers' speech to preverbal infants, Journal of Child Language, 16, 477-501.

Fox, N.A. (1997): Attachment in infants and adults: A link between the two?, Paper presented at the meeting of the Sociey for Research in Child Development. Washington, DC.

Greenough, W.T. (1987): Experience effects on the developing and the mature brain: Dendritic branching and synaptoge-nesis. In Prenatal developments psychobiological perspective, (pp. 195-221), New York: Academic Press.

Gunnar, M.R., Brodersen, L., Krueger, K., & Rigatuso, R. (1996): Dampening of behavioral and adrenocortical reactivity during early infancy: Normative changes and individual differences, Child Development, 67, 877-889.

Huttenlocher, PR. (1994): Synaptogenesis, synapse elimination, and neural plasticity in human cerebral cortex, In C A . Nelson (Ed.), Threats to optimal development: Integrating biological, psychological and social risk factors, (pp. 35-54), The Minnesota Symposia in Child Psychology, 27.

Jusczyk, R, Friederici, A., Wessels, J., Svenkerud, V., & Jusczyk, A. (1993): Journal of Memory and Language, 32(402).

Kagan, J., Reznick, J.S., & Snidman, N. (1987): The physiology and psychology of behavioral inhibition in children, Child Development, 58, 1459-1473.

Klein, PS. (1996): Early intervention: Cross-cultural experiences with a mediational approach, New York and London: Garland Publishing.

Klinnert, M.D., Emde, R.N., Butterfield, P., & Campos, J.J. (1986): Social referencing: The infant's use of emotional signals from a friendly adult with mother present, Developmental Psychology, 22(4), 427-432.

Lally, J.R. (1995): The impact of child care policies and practices on infant/toddler identity formation, Young Children, 51(1), 58-67.

Lewis, M., Sullivan, M.W., Stanger, C , & Weiss, M. (1989): Self development and self-conscious emotions, Child Develop­ment, 60, 146-156.

Lieberman, A.F. (1993): The emotional life of the toddler, New York: Free Press.

Lucas, A. (1992): Dunn Nutrition Unit, Cambridge, England: Cambridge University.

Mahler, M.S., Pine, F, & Bergman, A. (1975): The psychological birth of the human infant, New York, NY: Basic Books.

Mayes, L.C., Bornstein, M.H., Chawarska, K., Haynes, O.M., & Granger, R.H. (1996): Impaired regulation of arousal in 3-month-old infants exposed prenatally to cocaine and other drugs, Development and Psychopathology, 8, 29-42.

McEwen, B.S. (1992): Hormones and brain development, Address to the American Health Foundation, Washington, DC.

Miller, D.F. (1989): First steps toward cultural difference: Socialization in infant/toddler day care, Washington, DC: Child Welfare League of America.

Morisset, C.E. (1991): What's it mean to share a story?, Zero to Three, 12(1), 10-14.

Nachmias, M., Gunnar, M., Mangelsdorf, S., Parritz, R., & Buss, K. (1996): Behavioral inhibition and stress reactivity: Mo­derating role of attachment security, Child Development, 67, 508-522.

National Academy of Sciences (1995): Seventh Annual Symposium on Frontiers of Science, Science, 270, 1294.

Needleman, H.L., Schell, A., Bellinger, D., Levitón, A., & Allred, E.N. (1990): Long term effects of childhood exposure to lead at low dose: An eleven-year follow-up report, New England Journal of Medicine, 321, 83-88.

197

POU KORAK PO KORAK

Nelson, K. (1996): Language in cognitive development: Emergence of the mediated mind, New York: Cambridge Univer­sity Press.

Olson, H.C., Sampson, P.D., Barr, H., Streissguth, A.R, & Bookstein, F.L. (1992): Prenatal exposure to alcohol and school problems in late childhood: A longitudial prospective study, Development and Psychopathology, 4(3), 341-359.

Phillips, C.B. (1988): Nurturing diversity of today's children and tomorrow's leaders, Young Children, 43(2), 42-47.

Piaget, j . (1952): The origins of intelligence in children, New York: International Universities Press.

Pollitt, E. (1996): A reconceptualization of the effects of undernutrition on children's biological, psychosocial, and behavi­oral development, Social Policy Report, 10(5).

Rizzo, T.A., Metzger, B.E., Dooley, Si., & Cho, N.H. (1997): Early malnutrition and child neurobehavioral development: In­sights from the study of children of diabetic mothers, Child Development, 68(1), 26-38.

Saffran, J.R., Aslin, R.N., & Newport, E.L. (1996): Statistical learning by 8-month-old infants, Science, 274,1926-1928.

Stroufe, L.A., & Waters, E. (1977): Attachment as an organizational construct, Child Development, 48, 1184-1199.

Steissguth, A.R, Martin, DC, & Barr, H.M. (1989): IQ at age 4 in relation to maternal alcohol use and smoking during pre­gnancy, Developmental Psychology, 25, 3-11.

Stern, D. (1985): The interpersonal world of the infant, New York: Basic Books.

Thomas, A., & Chess, S. (1977): Temperament and development, New York: Brunner/Mazel.

Tronick, E., Als, H, Adamson, L , Wise, S., & Brazelton, T.B. (1978): The infant's response to entrapment between contra­dictor/messages in face-to-face interaction, Journal of Child Psychiatry, 17, 1-13.

Vygotsky, L.S. (1986): Thought and language, Cambridge, MA: MIT Press. (First published 1934).

Whitehurst, G.J., Falco, FL., Lonigan, C.J., Fischel, J.E., & Caulfield, M. (1988): Accelerating language development thro­ugh picture book reading, Developmental Psychology, 24, 552-559.

Yarrow, L.J. (1981): Beyond cognition: The development of mastery motivation, Zero to Three, 1 (3), 1-5.

Yogrnan, M.W. (1982): Development of the father-infant relationship, In Fitzgerald, H., Lester, B., and Yogman, M.W. (Eds.), Theory and research in behavioral pediatrics (pp. 221-279), New York: Plenum Press.

Zahn-Waxler, C , & Radke-Yarrow, M. (1982): The development of altruism: Alternative research strategies. In Eisenberg, N. (Ed.), Development of social behavior, New York: Academic Press.

Zuckerman, B., &Brown, E. (1993): Maternal substance abuse and infant development, InZeanah, C.H., Jr. (Ed.), Handbo­ok of infant mental health, (pp. 143-158). New York: Guilford Press.

3. POGLAVLJE

Beckwith, L. (1990): Adaptive and maladaptive parenting-Implications for intervention, In Meiseis, S.J., & Shonkoff, J.R (Eds.), Handbook of early childhood intervention (pp. 53-77), New York: Cambridge University Press.

Belsky, J., & Isabella, R.A. (1988): Maternal, infant, and social-contextual determinants of attachment security, In Belsky, J., & Nezworski, T. (Eds.), Clinical implications of attachment (pp. 41-94), Hillsdale, NJ: Erlbaum Press.

Belsky, J., & Pensky, E. (1988): Developmental history, personality, and family relation-ships: Toward an emergent family system, In Hinde, R.A., & Stevenson-Hinde, J. (Eds.), Relationships within families: Mutual influences (pp. 193-217), New York: Oxford University Press.

Caughy, M.O., DiPietro, J.A., & Strobino, D.M. (1994): Day-care participation as a protective factor in the cognitive deve­lopment of low-income children, Child Development, 65, 457-471.

198

POU KORAK PO KORAK

Chasnoff, I., Griffith, D., Frier, C., & Murray, J. (1992): Cocaine!poly drug use in pregnancy: Two-year follow-up, Pediatrics 89(2), 284-289.

Cost, Quality, & Child Outcomes Study Team (1995): Cost, quality, and child outcomes in child care centers: Public report, Denver: Economics Department, University of Colorado at Denver.

Duncan, G.J., Brooks-Gunn, J., & Klebanov, RK. (1994): Economic deprivation and early childhood development, Child Development, 65(2), 296-318.

Durst, C.J., &Trivette, C M . (1990): Assessment of social support in early intervention programs, In Meisels, S.J_, &Shon -koff, J.R, Handbook of early childhood intervention (pp. 326-349), New York: Cambridge University Press.

Elder, G.H., Jr. (1974): Children of the Great Depression: Social change in life experience, Chicago, University of Chicago Press.

Galinsky, E., Bond, J.T., & Friedman, D.E. (1993): Highlights: The national study of the changing workforce, New York: Families and Work Institute.

Greenspan, S.1., & Wieder, S. (1993): Regulatory disorders, In Zeanah, C.H., Jr. (Ed.), Handbook of infant mental health, New York: Guilford Press.

Halpern, R. (1993): Poverty and infant development, In Zeanah, C.H., Jr. (Ed.). Handbook of infant mental health, (pp. 73-86), New York: Guilford Press.

Hayes, CD . , Palmer, J.L., & Zaslow, M.J. (Eds.) (1990): Who cares for America's chil-dren?, Child care policy for the 1990's, Washington, DC: National Academy Press.

Howes, C , Smith, E., & Galinsky, E. (1995): The Florida child care quality improvement study, New York: Families and Work Institute.

Lally, J.R., Mangione, PL., Honig, A.S., & Wittmer, D.S. (1988): More pride, less delinquency: Findings from the ten-year follow-up study of the Syracuse, University Family Development Research Program, Zero to Three, 3(4), 13-18.

Lewis, M., & Rosenblum, L. (Eds.) (1974): The effect of the infant on its caregiver, New York: John Wiley.

National Center for Clinical Infant Programs (NCCIP) (1988): Infants, families, and child care: Toward a research agenda, Washington, DC: National Center/Zero to Three.

National Child Care Staffing Study. (1989): Who cares? Child care teachers and the quality of care in America, Oakland, CA: Child Care Employee Project.

Osofsky, J.D. (1997): Children in a violent society, New York: Guilford Press.

Pruett, K. (1987): The nurturing father, New York: NY: Warner Books.

Ramey, C.T., Bryant, D.M., Sparling, J.J., & Wasik, B. H. (1985): Project CARE: A comparison of two early intervention strategies to prevent retarded development, Topics in Early Childhood Special Education, 1, 1-9.

Ruopp, R., Travers, J., Glantz, F, & Coelen, C. (1979): Children at the center: Summary findings and their implications, Final Report of the National Day Care Study, Volume 1, Cambridge, MA: Abt Associates.

Rutter, M. (1979): Protective factors in children's responses to stress and disadvantage, In Kent, M.W., & Rolf, J.E. (Eds.), Primary prevention of psychopathology: Vol. 3 - Social competence in children, (pp. 49-74), Hanover, NH: University Press of New England.

Sameroff, A.J., & Fiesse, B.H. (1990): Transactional regulation and early intervention, In Meisels, S.J., & Shonkoff, J.R (Eds.), Handbook of early childhood intervention, (pp. 119-149), New York: Cambridge University Press.

Sameroff, A.J., Seifer, R., Barocas, B., Zax, M., & Greenspan, S. (1987): IQ scores of 4-year-old children: Social-environ­mental risk factors, Pediatrics 79(3), 343-350.

199

POU KORAK PO KORAK

Stern, D. (1985): The interpersonal world of the infant. New York: Basic Books.

Tinsley, B.J., & Parke, R.D. (1987): Grandparents as interactive and social support agents for families with young children, International journal of Aging and Human Development, 25(4).

U.S. Department of Health and Human Services, National Institute for Child Health and Development (NICHD), Early Child Care Research Network. (1996): Infant child care and attachment security: Results of the NICHD study of early child care, Symposium conducted at the meeting of the International Conference on Infant Studies, Providence, Rl.

Werner, E.E. (1982): Vulnerable but invincible: A longitudinal study of resilient children and youth, New York: McGraw Hill.

Yogman, M.W. (1982): Development of the father-infant relationship, In Fitzgerald, H., Lester, B., and Yogman, M.W. (Eds.), Theory and research in behavioral pediatrics, (pp. 221-279), New York: Plenum Press.

4. POGLAVLJE

Kostelnik, M. J., Stein, L.C., Whiren, A. R, & Soderman, A. K. (1993): Guiding children's social development, Albany, NY: Delmar Publishers.

Wilson, L. C , Douville-Watson, L , & Watson, M. A. (1995): Infants and toddlers: Curriculum and teaching, Albany, NY Delmar Publishers.

5. POGLAVLJE

Council for Early Childhood Professional Recognition (1991): CDA competency standards for infant/toddler caregivers in center-based programs, Washington, DC: author.

Dodge, D. T., Dombro, A. L., & Koralek, D. G. (1991): Caring for infants and toddlers, Vol. II. Washington, DC: Teaching Strategies Incorporated.

Gonzalez-Mena, J., & Eyer, D. W. (1997): Infants, toddlers and caregivers, Mountain View, CA: Mayfield Publishing.

Kostelnik, M. J., Stein, L.C., Whiren, A. R & Soderman, A. K. (1993): Guiding children's social development, Albany, NY: Delmar Publishers.

National Association for the Education of Young Children (1996): Biters: Why they do it and what to do about it. The early years are learning years, Washington, DC: NAEYC Homepage, pubaff@naeyc.org.

Wilson, L. C , Douville-Watson, L., & Watson, M. A. (1995): Infants and toddlers: Curriculum and teaching, Albany, NY: Delmar Publishers.

6. POGLAVLJE

Bornstein, M. C. & Bornstein, H. G. (1995): Caregivers' responsiveness and cognitive development in infants and toddlers: Theory and research, In P. L. Mangione (Ed.), Infant/ toddler caregiving: A guide to cognitive development and learning (pp. 12-21), Sacramento, CA: California Department of Education.

Carew, J. V. Chan. I., & Halfar, C. (1976): Observing intelligence in young children, Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.

Greenman, J., & Stonehouse, A. (1996): Primetimes: A handbook for excellence in infant and toddler programs, St. Paul, MN: Redleaf.

Honig, A.S. (1991): For babies to flourish, Montessori LIFE, 3(2), 7-10.

7. POGLAVLJE

Cawlfield, M. E. (1992): Velero time: The language connection, Young Children, 47(4), 26-30.

Honig, A. S., & Brophy, H. E. (1996): Talking with your baby: Family as the first school, Syracuse, NY: Syracuse University Press.

200

POU KORAK PO KORAK

Owens, R. E. (1996): Language development, (4th ed.) Boston, MA: Allyn and Bacon.

Klein, P. S. (1996): Early Intervention: Cross-cultural experiences with a mediational approach, New York and London: Garland Publishing.

8. POGLAVLJE

Furuno, S., O'Reilly, K. A., Inatsuka, T. T., Hosaka, C. M., & Falbey, B. Z. (1993): Helping babies learn, Tucson, AZ: Com­munication Skill Builders.

Greenspan, S. I. (1995): The challenging child: Understanding, raising, and enjoying the five "difficult" types of children, NY: Addison-Wesley.

Honig, A. S., & Lally, J. R. (1981): Infant caregiving: A design fortraining, Syracuse, NY: Syracuse University Press.

12. POGLAVLJE

American Public Health Association & American Academy of Pediatrics (1992): Caring for our children: National health and safety performance standards-Guidelines for out of-home child care programs, Washington, DC: American Public Health Association.

Branson, M.B. (1995): The right stuff for children birth to 8: Selecting play materials to sup-port development, Washington, DC: National Association for the Education of Young Children.

Colorado Department of Education. (1994): Quality standards for early childhood care and education services: A planning document, Denver: author.

Lally, J.R., & Stewart, J. (1990): Infant and toddler caregiving: A guide to setting up environments Sacramento, CA: Cali­fornia Department of Education.

National Association of State Boards of Education, Task Force on Early Childhood Education. (1988), Right from the start, Alexandria, VA: author.

Shapiro Kendrick, A., Kaufmann, R., & Messenger, K. (Eds.) (1991): Healthy Young Children: A Manual for Programs, Wa­shington, DC: National Association for the Education of Young Children.

Starr, S.A. (1996): Breaking the chain: Handwashing and infections control, Early Childhood News, The Journal of Profes­sional Development, 8(3).

Texas Department of Protective and Regulatory Services (1995): Day care center mini-mum standards and guideli­nes. .Austin, TX: author.

Torelli, L., & Durrett, C. (1996): Landscapes for learning: Designing group care environments for infants, toddlers and two-year-olds, Berkeley, CA: author.

13. POGLAVLJE

American Public Health Association & American Academy of Pediatrics (1992): Caring for our children: National health and safety performance standards-Guidelines for out of-home child care programs, Washington, DC: American Public Health Association.

American Red Cross (1993): Community first and swiftly, Washington, DC: author.

14. POGLAVLJE

American Public Health Association & American Academy of Pediatrics (1992): Caring for our children: National health and safety performance standards-Guidelines for out-of-home child care programs, Washington, DC: American Public Health Association.

POU KORAK PO KORAK

Texas Department of Protective and Regulatory Services. (1995): Day-care center minimum standards and guidelines, Austin.TX: author.

U.S. Department of Agriculture and U.S. Department of Health and Human Services (1985): Nutrition and your health: Di­etary guidelines for Americans, (2nd Edition), Home and Garden Bulletin No. 232. Washington, DC: U.S. Government Printing Office.

16. POGLAVLJE

Fenichel, E. (Ed.) (1992): Learning through supervision and mentorship: A source book, Washington, DC: Zero to Three.

202

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK

POU KORAK PO KORAK