Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu.To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda – to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te nitko više ne će moći osuditi.

Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.

Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni.

Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš. Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od toga. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku.

To je križ – kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. »Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.« Ne zaboravi! Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se.

Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti. Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine dobro iako ih nemaš čime nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati darove bez naplaćivanja. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš.

Tvoj je križ u tome da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha.

To je križ – pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje, to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje tješiš druge kad i sam trebaš utjehu. Tada sva utjeha tvoja dolazi od Boga. Kad budeš izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći. Otvori i ta vrata!

Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti, više nitko na tebe ne računa, izgubili su svaku nadu da od tebe nešto može biti. Taj te križ još snažnije vodi k meni. Hoćeš li prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet.

Grijesi su te već davno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više ne će moći razgolititi. Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Daj da je obuče u savršenu nevinost. Danas priznaj da si tu slab. To je deseti križ – križ stidljivosti, srama, čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam.

Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga. Ali kad te jednom prikuju za njega, više nema odvajanja od križa. Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto, to je teško. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem.

Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života.

Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji. Ti si sjeme za neka buduća vremena. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. Hrabrost je to – sijati da bi drugi želi. Ali to sam ja koji ti idem ususret. To je Uskrs.

Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema. Kad znaš da nitko ne će dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan, kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti. Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.

Oče, hvala ti za ovaj put križa. Prepoznao sam svoje križeve koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim Sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu. Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo. Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju. Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost. Oče, učini da se ostvari već danas i moj Uskrs. Amen!

Tekst: Tomislav IvančićGlazba: N. B.

www.miljenko.info