Mentorica: prof. Davorka Matić

Izlagači: Anja Maltarski i Luka Šturm

KLASNA STRUKTURA U DRUŠTVENOJ SVIJESTI

1897-1963, Poljskarođen u Lipnu, studirao je filozofiju na

Sveučilištu u Varšavi, Parizu i Rimu1959-1962 bio je suosnivač i potpredsjednik

Međunarodnog sociološkog društvaPrije sociologije, bavio se logikom i

estetikom1933 napisao je knjigu “Na temeljima

estetike” zbog koje je bio nagrađen na Sveučilištu u Varšavi

Stanislaw Ossowski

Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u pokretu otpora Poljske, te je predavao na sveučilištu u Varšavi

Nastavio je pisati, ali većina njegovih knjiga izgorjela 1944.

Nakon političkih promjena u poljskoj, 1956, potaknuo je preporod sociologije u Poljskoj,

1957. njegova inicijativa dovela je do osnivanja Poljskog sociološkog društva

Njegov rad je završio njegovom smrću 1963. godine.

DIHOTOMNE KONCEPCIJE KLASNE

STRUKTURE

društvo kao agregat ljudi od kojih su neki dolje, a neki gore

univerzalna slika, odraz klasnog sistema u društvenoj svijesti

u kulturnoj historiji ima autoritet religijskih mitovasrednjovjekovni engleski četverostih, inspiriran

filozofijom Crkve: “The rich man in his castle,The poor man at his gate,God made them high and lowly,And ordered their estate.”

ilustracija iz svetih Veda: „Brahmani su izišli iz usta Brahme, kšatrije iz njegovih ramena, vajšije iz bedra, a šudre iz njegovih stopala.“

Jedni iznad drugih

dihotomno shvaćanje društvene stratifikacije (ugnjetavani nasuprot ugnjetavačima), od biblijskih mitova do revolucionarnih pokreta 19. i 20. stoljeća

prema poljskoj legendi, od Abela dolaze gospoda i kraljevi, a Kainovi su potomci njihovi kmetovi i sluge

u kršćanstvu se dihotomna slika društvene strukture prenosi u zagrobni život

u njemu se obrću odnosi na zemlji (prema sv. Luki i sv. Jakovu)

tri aspekta dihotomije društvene stratifikacije: 1. Vladajući i oni kojim se vlada (vladajuća

klasa) 2. Bogati i siromašni (posjednička klasa i

neposjednička klasa) 3. Oni za koje se radi i oni koji rade

(eksploatatori i eksplotirani)

Trostruka suprostavljanja

moralno vrednovanje dihotomije od strane onih koji su „dolje“

1. i 2. aspekti su osnovni, uzročni 3. nastupa kao rezultat prva dva aspekta spajanje vlasti i bogatstva stvara mogućnost

dvostruke interpretacije dihotomne društvene strukture:

1. Prednost vlasti (posjedovanje vlasti izvor je bogatstva.

2. Prednost bogatstva (posjedovanje bogatstva donosi vlast; postulat kapitalizma)

treći aspekt osnovna je relacija u očima diskriminiranih i onih koji se ustaju u njihovu obranu

stalni prisilni rad za nekoga sputava i fizički i duhovno

u svijesti revolucionara prevladava aspekt odnosa među onima koji rade i onima koji ne rade

javlja se Marxova teorija „viška vrijednosti“Lenjin drži da jedna klasa ima mogućnost

prisvajanja rada drugih zahvaljujući mjestu u ekonomskom sustavu

uzrok eksploatacije, smatraju komunisti 19. i 20. stoljeća, leži u koncentraciji sredstava za proizvodnju u rukama kapitalista

radnik svojim radom umnaža bogatstvo ili vlast onih koji ga time prisiljavaju na rad u njihovu korist

Saint-Simon razabire radničku klasu i klasu lijenčina; pčele i trutove

među pčele, tj. u klasu proizvođača uključuje i eksploatatore (industrijalce, bankare, trgovce)

Pčele i trutovi

Aristotel glavnom smatra podjelu na slobodne ljude i robove

vjerovalo se da ima osnovu u ljudskoj prirodiAristotel je voljan sav fizički rad prepustiti robovima,

čime svoju podjelu pretvara u suprostavljanje radnika i neradnika

u Rimskom carstvu, tijekom 1. stoljeća smanjuje se broj robova

stoga se javlja podjela na one koji imaju (velika i srednja buržoazija) i one koji nemaju

prema Aristotelu, društvene potrebe koje zahtijevaju fizički rad mogu biti zadovoljene zahvaljujući postojanju robova

kršćanski pisci (sv. Ivan Zlatousti) smatraju da se te potrebe zadovoljavaju jedino zahvaljujući postojanju siromašnih

Ekonomska prinuda i ropstvo

1. Dihotomija društvene strukture kao izraz antagonističkih odnosa; svaka klasa u korelaciji s drugom

2. Društvo je kolektivitet sastavljen od dva sloja

aspekt bogatih i siromašnih nema osnovu korelacije klasa

sv. Ivan Zlatousti ustvrdio da je izvor privatne svojine uvijek neka nepravda ili zločin

Korelativne klase

ukoliko se dihotomna podjela tretira apsolutno, ona dolazi u sukob sa svakodnevnim iskustvom

promotrimo li podjelu temeljenu na odnosima posjedovanja, vidimo da se ne podudara s činjenicom da bogatstvo podliježe stupnjevanju

u marksističkoj koncepciji klasa, tri su kriterija dihotomne podjele:

1. Posjedovanje ili neposjedovanje sredstava za proizvodnju

2. Zaposlenost ili nezaposlenost najamne radne snage

križanje ovih podjela opet stvara tročlani sustav

Uvjeti koji idu u prilog dihotomnim koncepcijama

posredujuće klase igraju različite uloge u društvu

dvije su esktremne koncepcije posredujućih klasa; vezane za Marxa i Aristotela:

1. Dijametralno suprotne klasu su osnovne u društvenoj strukturi. Srednja klasa je manje stalna, marginalna (u slučaju oštrijih sukoba, ujedinjuje se s jednom od glavnih klasa)

2. Srednja klasa je osnovna klasa, a bogati i siromašni predstavljaju odstupanja od normalnih pozicija

Međuklase u dvostrukoj interpretaciji

svaka je viša ili niža od ostalih, određena odnosom prema drugim klasama (odnos poretka)

Shema gradacije društvenih klasa

koncepcija društvene strukture u kojem je sustav viših i nižih klasa utemeljen na stupnjevanju neke objektivno mjerljive karakteristike

gradacija bogatstva, imovinetimokratski sustav

Jednostava gradacija

dva ili više nemjerljivih kriterija pri određivanju položaja u društvenoj strukturi

srednja, viša-srednja i viša klasaCenters razlikuje društvene slojeve i klasehijerarhija slojeva utemeljena na

objektivnom kriterijuo pripadnosti klasi odlučuje klasna svijestsintetska skala uključuje: stupanj bogatstva,

budžet izdataka, stupanj obrazovanja, profesiju i porijeklo

Sintetska gradacija

stil života nije karakteristika podobna za rangiranje; mjeri se razinom troškova i izvodi se iz razmjera i oblika potrošnje

imovinske privilegije uvjetuju klasni položaj: 1. S obzirom na timokratsku funkciju novca2. Visina dohotka neophodan uvjet stila života

na određenoj raziniporijeklo kao činilac društvenog položaja

ostatak je staleškog (kastinskog) sustavausprkos tome, ne prestaje igrati ulogu

određivanja društvenih položaja

Imovinske privilegije u sintetskoj gradaciji

Alain Tourain u svom međunarodnom projektu također razlikovao klase i slojeve

slojevi su zajednice individua koje se uspoređuju sa stanovišta objektivnih kriterija klasifikacije

sustav slojeva svodi se na jednostavnu ekonomsku gradaciju

skala koja je utvrđena na osnovu više objektivnih kriterija, nije objektivna ukoliko karakteristike nisu sumjerljive

sintetska gradacija neprimjenljiva na grupe čija su prava zakonom utvrđena, zato što ne pružaju objektivnu skalu

Objektivni kriteriji i neobjektivne skale

funkcionalna shema: društvo podijeljeno na veći broj klasa koje se razlikuju po funkcijama

Aristotel dijeli društvo na ratnike i građane koji upravljaju državnim poslovima

Piotr Skarga vrši podijelu na one koji se mole, na one koji brane zemlju i na one koji rade

trihotomija Adama Smitha: posjednici zemlje, kapitalisti i radnici

koncepcija Jamesa Madisona: društvene klase odvojene prema dohotku i diferencijaciji interesa

Zasebne fukcije i uzajamne zavisnosti

u staleškom ili kastinskom sustavu privilegije nemaju osnovu u bogatstvu

sv. Toma Akvinski piše da je staležima od Boga određen pojedini zadatak u društvu

osobna pripadnost staležu određuje funkciju pojedinca

hijerarhija se oslanja na pravne i religijske sankcije

Funkcije i privilegije u staleškim hijerarhijama

ekonomske posljedice staleških privilegija i ograničenja ne sprečavaju stvaranje klasne stratifikacije unutar staleža

dolazi do križanja staleških i klasnih struktura

Ekonomske klase u staleškoj strukturi

TROSTRUKO ZNAČENJE TERMINA “DRUŠTVENA

KLASA”

Pri određivanju pojma društvene strukture važan je i pojam i termin klase

U 19. i 20. stoljeću taj je pojam stekao emotivni naboj

POJAM I TERMIN DRUŠTVENE KLASE

„erat“ i „orare“Kod Adama Smitha prvi puta se pojavljuje

pojam klase kao društvene grupe ali primjeren više izdiferenciranoj podjeli

U prvoj polovini 19. stoljeća mijenjali su se termini stalež i klasa sve dok Bogumil Linde nije definirao te pojmove

NOVI TERMIN I NOVA STVARNOST

Karl Marx i njegovi učenici pojam klase povezali su s pojmom eksploatacije tuđeg rada

Marx nije osjećao potrebu za diferenciranje termina klase ovisno o tome da li je riječ o klasama vezanim za strukturu kapitalističkog društva ili na društvene klase svih vrsta

ISTOVJETNOST I SUPROTSTAVLJENOST ZNAČENJA

Kada gledamo opseg termina klase postoje tri mogućnosti:

1. Svaka grupa koja se tretira kao jedna od osnovnih komponenti društvene strukture može se nazvati klasom u društvenoj strukturi

2. Jedan od specifiziranih pojmova klase pokazuje društvenu klasu kao grupu koja se razlikuje s obzirom na odnose imovine.

3. Pojam klase suprotstavlja grupama u kojem je članstvo u grupi institucijalno određeno a privilegiranje i diskriminacije rezultiraju iz činjenice individualne pripadnosti grupi

NADREĐENI POJAM I DVOSTRUKA INTERPRETACIJA

Ako termin klasu gledamo kao nadređeni pojam, tada treba primijeniti specifične pridjeve za klasu u drugom i trećem značenju

S druge strane ako se klasa gleda kao uži pojam, također treba naći termin za nadređeni pojam

TERMINOLOŠKI PRIJEDLOZI

POJAM DRUŠTVENE KLASE: ZAJEDNIČKI MODEL I

NEUSKLADNE DEFINICIJE

1. Klase konstituiraju sistem grupa najvišeg reda u društvenoj strukturi

2. Podjela klasa se odnosi na društvene položaje povezane sa sistemima privilegija i diskriminacija koje nisu određene biološkim kriterijima

3. Klase su grupe najvišeg reda u koje spada mali broj grupa

U TRAGANJU ZA ZAJEDNIČKIM SADRŽAJEM POJMA

Karakteristike društvene strukture:1. Vertikalni poredak2. Posebnost trajnih klasnih interesa:3. Klasna svijest4. Klasna izolacija

RAZLIČITI KRITERIJI NA TLU ZAJEDNIČKIH PRETPOSTAVKI

Društvena stratifikacija implicira sukobe klasnih interesa

Razlike među koncepcijama mogu se svesti na razliku o mišljenjima o tome koja je karakteristika klasnog društva smatra najvažnijom s obzirom na uzročnu zavisnost ili pak najvažnijom za društveni život s obzirom na neke druge aspekte

MEĐUZAVISNOST KARAKTERISTIKA

Karl Marx naziva „klasu bez klasne svijesti“, “slojem” ili „klasom po sebi“ nasuprot “klase za sebe”

Gotovo sve karakteristike klase podliježu stupnjevanju

Klasna društva razlikuju se po stupnju društvene izolacije i društvenih kontakata među pojedinim klasama

KLASNOST KAO KARAKTERISTIKA DRUŠTVENE STRUKTURE PODLOŽNE STUPNJEVANJU

Model društvene klase sastavljen je od karakteristika podložnim stupnjevanju

MODEL KLASE KAO OSNOVNE GRUPE

Društvo može biti sistem klasa ili sistem klasa i grupa koje su im slične, ali nisu obuhvaćene pojmom klase

Marksisti ovakve grupe nazivaju slojevima Za američke sociologe termin društvene klase

određen je široko pa podjela na klase postaje toliko iscrpnom da se svaki pojedinac u društvu može uključiti u neku društvenu klasu

ISCRPNA ILI NEISCRPNA PODJELA

Opseg pojma klase dopušta određeni oblik odstupanja od koncepcije, bilo da se radi o selekciji karakteristika ili stupnju prezentiranja karakteristika

TIPOVI ODSTUPANJA OD MODELA

Prema marksistima, klasa koja je najbliža općem modelu klase je proletarijat,

Njihov model proletarijata ne koincidira u opsegu s njihovom definicijom

MODELI PROLETERA I OPSEG PROLETERIJATA

Pojam klase je odavno predstavljen u društvenim pokretima a termin klase je postao instrument akcije

Za društvenog aktivista diskusija o granicama pojma klase je akademski problem

POJMOVNA PRECIZNOSTI PRAKTIČKE POTREBE

Može li postojati klasa bez klasne svijesti?Utječe li postojanje manjih grupa unutar

klase, i razlike među njima na trajnost pripadnosti klasi?

Smatrate li Saint-Simonovu podjelu društvene strukture na pčele i trutove opravdanom?

Postoji li u Hrvatskoj danas srednja klasa? Ako da, kakva je u odnosu na nižu i višu klasu?