Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio XII

8/10/2019 Karl Gustav Jung - Seminar o Nieovom Zaratustri, Dio XII

1/20

443MATICA, zima 2013 / proljee 2014www. maticacrnogorska.me

Predavanje III

18. maj 1938

Prof. Jung: Ovdje je pitanje Miss Hannah: U razgovoru ovolji za mo u poglavlju o Samoprevazilaenju rekli ste da jeNie kao ovjek koji nije uspio u ivotu uvijek bio zaokupljenpokuajem da uini da se tako osjea. U Najtiem asu,meutim, od njega se zahtijeva krajnje potinjavanje.

Interesovalo bi me veoma mnogo da znam da li je za Niea bilou domenu mogueg da se potini, zbog poloaja u kojem senalazio?

analitika psihologija

SEMINAR O NIEOVOM ZARATUSTRI

Karl Gustav Jung

From 1934 to 1939, the subject of Jungs seminar was

Nietzsches infamous work Thus Spoke Zarathustra. For C. G.

Jung, Zarathustra was an invaluable demonstration of the uncon-

scious at work. The original two volume edition of Jungs live-

ly seminar on Nietzsches Zarathustra has been an important

source for specialists in depth psychology. Nietzsche and Jung are

two icons of the twentieth century philosophical and psychologi-

cal thought, and this work reveals the extraordinary connectionbetween them. This seminar on Nietzsches Zarathustra is a mag-

isterial enterprise to any perceptive reader of Jungs millennial

magnitude. Ilija Kapii translated and prepared this work.


2/20

444 MATICA, zima 2013 / proljee 2014 www. maticacrnogorska.me

Dakle, ovdje se bavimo prijeteim upadom nesvjesnog, i toe on uiniti u vezi toga. Kako on doekuje taj sudar ili napadprilino je dirljivo pitanje. To je bilo izmeu 1880. i 1890, u vri-jeme kada su racionalizam i materijalizam bili u punom zama-

hu, kada je svaka nauka bila ak vie specijalizovana negodanas. Obrazovani ljudi, akademski ljudi i tako dalje, ponosilisu se injenicom da su samo specijalisti i apsolutni vladari nasvom podruju. Naravno, to je jo uvijek sluaj, ali to vie nijetako popularno, jer opta publika je postala vie kritina u tompogledu, vie skeptina. Ali, ne vidim kako je Nie u to vrijeme

mogao prihvatiti takvu situaciju, kako ga je mogao drugaijedoekati. Mislim da mu je bilo skoro nemogue da uini netodrugo nesposoban sam da vidim drugu mogunost osim, podjednim uslovom: In habentibus symbolum facilior est transi-tus. Sasvim sluajno, ovaj zanimljivi odlomak pronaao sam ulatinskom tekstu iz XVI vijeka jednog od mojih starihhermetikih filosofa, gdje on ini ovu tajnovitu izjavu, koja

znai: Za one koji imaju simbol laki je prelazak s jedne stranena drugu, preobraaj. Drugim rijeima, onima koji nemajusimbol bie veoma teko da uine prelazak.1Naravno, to zvuitano kao da je on govorio o ljudskim biima; a on je govorio obiima, ali ne o ljudskimbiima nego o hemijskim supstanca-ma, metalima, koji se kao to znate od alhemiara razumiju kaohumunculi, mali ljudi od olova, eljeza ili bakra. Oni su duehemijskih supstanci, a pretpostavljalo se da bi te due ili metalikoji imaju simbol imali manje potekoa u pravljenju tranzicije transformacije u drugo stanje.

Karl Gustav Jung

1 Bezidejnost je vie centralna za jungovsko miljenje, vie nego ta trans-

formativna mo simbola za koju Jung pronalazi anticipaciju u misteriji religija,

u hrianstvu (dakle, krst koji je nosio Isus na putu od smrtnosti do besmrt-

nosti) i u alhemiji, u kojoj je uvijek bila potraga za elementom, (na primjer,

ivom) koji olakava promjenu u materiji i psihi.


3/20


To je stanje sa kojim bilo koji ovjek u bilo koje vrijeme moeuiniti tranziciju: sa simbolom moe promijeniti sebe. Pa, toovo znai? Naravno, ja sada govorim o simbolu uopte; vjero-vanje je, na primjer, nazvano symbolum. To je sistem ili

simbolika formula koja se primjenjuje kada je dua u opasnos-ti. Religiozni simbol koristi se protiv opasnosti due. Simbolfunkcionie kao vrsta maine, moe se rei, pomou koje setransformie libido. Za detaljnije objanjenje o simbolupreporuujem vam da proitate moj esej O psihikoj energiji.2

Vidite, pomou simbola takva opasnost moe se prihvatiti: moe

se podnijeti, svariti. Inae, kao u Nieovom sluaju to je veomaopasna situacija: bez zatite izloeni smo naletu nesvjesnog. Onje izbrisao svoj simbol kada je izjavio da je Bog mrtav. Bog jetakav simbol, ali Nie je izbrisao sve stare dogme. Unitio je svestare vrijednosti, pa nije ostalo nita da ga odbrani.

To je ono to ljudi ne znaju: da su izloeni, goli pred nesvjes-nim, kada vie ne mogu da koriste stare naine, posebno, poto

danas ak i ne razumiju to oni znae. Ko razumije znaenjeTrojstva ili koncepciju bezgrenog zaea? A, jer vie ne razu-miju te stvari racionalno oni ih unitavaju, ukidaju ih, pa subespomoni i moraju da potisnu svoje nesvjesno. Ne mogu gaizraziti jer je neizrecivo. Bilo bi izrecivo u dogmi ukoliko prih-vate dogmu, ukoliko osjeaju da dogma ivi, ali to ne znaiolako rei: Ah da, prihvatam dogmu. Jer je ne razumiju; akse i ne razumiju u ova pitanja srednjovjekovnog ovjeka. On jena neki nain znao, ali njegove impresije ili njegove racionali-zacije za nas su apsolutno beznaajne, i zato ih odbacujemo.Ako razumijemo simbole moemo ih prihvatiti, a oni bi funk-cionisali kao to su uvijek funkcionisali, ali takoe odgovarajuinainje izbrisan. A, kad nestane, nestao je zauvijek; simboli su

izgubili svoju specifinu vrijednost.

Seminar o Nieovom Zaratustri

2 Prvi esej u CW 8.


4/20


Naravno, to je jer su ovi stari simboli sasvim nestali, pa Niemoe dati najneozbiljniju izjavu da je Bog mrtav, to je ba kaoda sam ja proglasio da je predsjednik Sjedinjenih Drava mrtav,da Ruzvelt ne postoji. Ali, on postoji i nije mu vano da li sam

ja rekao da je on mrtav. Nie je mislio ako neko jednom kae daBog postoji, a kada naravno to ne dokau, ne donese neki dokaz,to znai da Bog ne postoji. Vidite, Bog je samo formulacijaprirodne injenice nije vano kako je zovete, Bog ili instinkt,ili to vam drago. Neka via sila u vaoj psihologiji moe bitipravi Bog, a vi ne moete rei da ta injenica ne postoji.

injenica postoji kao to je uvijek postojala; psihiko stanje jeuvijek tu, a nita se nije promijenilo nazivajui ga drugimimenom. Sama injenica da je Nie izjavio da je Bog mrtavpokazuje njegov stav. Bio je bez simbola, pa tako naravno, danapravi tranziciju, da napusti jedno stanje i pree u drugo men-talno stanje bilo bi previe teko, ako ne i sasvim nemogue. Uovom sluaju bilo je nemogue.

Mrs. Sigg: Pomalo je teko pomisliti da Nie nije imao sim-bol; mislim da je imao dva simbola, dva vjerovanja. Vjerovao jeu Natovjeka i u vjeito vraanje.

Prof. Jung: Da, to jeErsatz, kompenzacija.Mrs. Sigg: Ali, zato to nije bilo validno?Prof. Jung: Zato to je to bilo samo ono to je njegov um

uinio; njegov um je pronaao te ideje kako bi kompenzirao na-let nesvjesnog koji je doao odozdo sa takvom snagom da je onpokuao da se popne na najvee planine i bude Natovjek. Onznai ovjek gore, a ne ovdje, negdje u budunosti, na sigurnommjestu gdje ne moe biti dohvaen od te uasne sile odozdo.Vidite, on to nije mogao prihvatiti. To je bio pokuaj njegovesvijesti, smjelo otkrie, smjela struktura koja je propala kao to

uvijek propada. Bilo koja struktura izgraena umom nasuprotnesvjesnom, nije vano koliko hrabra uvijek e propasti jernema stopala, nema korijene. Samo neto to je ukorijenjeno u

Karl Gustav Jung


5/20


nesvjesno moe ivjeti, jer je ono njeno porijeklo. Inae, kaobiljka je koja je izvaena iz tla. Da je Nie pokuao da stvoristrukturu nasuprot nesvjesnom vidi se svugdje u silasku uvulkan, na primjer. Odmah pravi svijetlo od nje: upletena je u

dijalog sa vatrenim stubom i tako propada, kao to znate. UNajtiem asu nesvjesno mu se primie na najgrozniji iprijetei nain, a on nema adekvatan odgovor. Sada dolazimo dotreeg dijela, a ista stvar se nastavlja; jo uvijek pokuava daasimilira navalu nesvjesnog, a u sljedeem poglavlju on moradati nain. Mora da napusti prijatelje i odbaci ivot koji je do

tada ivio, mora da ode u samou kako bi udovoljio zahtjevimaonoga to dolazi iz nesvjesnog. On ga uopte nije svario. Pa,rekao bih, Natovjek je pronalazak, nije simbol.

Simbol nikada nije pronalazak. On se ovjeku dogaa. Ono tomoda zovemo dogmatske ideje vrlo su primitivne ideje koje su seovjeku dogodile mnogo prije nego to je razmiljao o njima,poeo je da razmilja o njima mnogo kasnije nakon to su se poja-

vile po prvi put. Nai preci nikad nijesu razmiljali o uskrnjimjajima ili boinom drvetu, upravo su se dogodili. A, sa tako kom-pikovanim ritualima koje vidimo kod primitivaca ili u starim civi-lizacijama koje su relativno primitivne nije se nikad na poetkumislilo. Bili su zavreni, a onda nakon nekog vremena doli sumislioci koji su pitali: Pa, zato doavola radimo te stvari? Po-stojalo je Trojstvo ili trijada bogova davno prije nego to je nasta-la dogma. Postojalo je bezgreno zaee i djeviansko roenje pri-je nego to je bilo ko spekulisao zato je Marija morala biti dje-vica. (udesno roenje djevice dogodilo se davno prije; to nije bionedavni proces). Pa, da stvar bude simbol mora biti veoma stara,najizvornija. Na primjer, da li su rani hriani smatrali da iza idejeo svetoj priesti lei ta o kanibalizmu? Nemamo dokaze za to, ali

naravno, to je tako: to je vrlo primitivan nain sudjelovanja u ivo-tu nekog koga ste pobijedili. Kada Crveni Indijanci jedu mozak ilisrce ubijenog neprijatelja to je priest, ali niko od crkvenih otaca



6/20


nikad nije pomislio objasniti priest na takav nain. Jer, da njiho-va sveta priest ne sadri staru ideju o kanibalizmu ne bi ivjela,ne bi imala korijene. Svi korijeni su mrani.

Pa sada, prvo poglavlje u treem dijelu Zaratustre je

Skitnica. Ideja je da on mora napustiti svoju zemlju, a on opi-suje penjanje preko grebena planine na drugu stranu. Planinskiizgled se mijenja, a zatim on ponovo silazi na more gdje se ukr-cava na brod. To je stari simbol none plovidbe morem, navi-gacije morem nesvjesnog do nove zemlje, a to je transitus. Viznate, u drevnim misterijama transitusje uvijek bio teak; heroj

je morao da se podvrgne preobraaju izvravajui teke zadatke.Na primjer, Mitra je na spomenicima uvijek predstavljan kakonosi bika, to znai sebe u ivotinjskom obliku; imao je na ra-menu svoju ivotinjsku stranu. A, transitusje prikazan na puto-vanju Isusa prema krstu, tj, idui od ivota do smrti, nosei tajsimbol, krst. U Mitrinom kultu to je noenje bika koji je i onsam, kao to je Hrist krst, to god to znailo. A, u Atisovom kul-

tu to je bilo noenje drveta u peinu Majke, koje je bilo Atis. Ta-koe, takozvana altha, teko djelo, suenje ili provjere kojimase ljudi moraju podvrgnuti u inicijacijama pripadaju transitusu.

Postoji inicijacijsko neolitsko mjesto Hypogaeum i podzemnacrkva u Hal Safieni na Malti gdje sam vidio mjesto za tranzici-ju. To je vrlo vjerovatno bio kult Majke. Prije dolaska nanajsvetije mjesto u dubinama hrama tu je, reklo bi se,multielijska materica, sredina okrugla peina sa susjednimmalim peinama poput otvora za posmatranje u zidu, pa ovjekmoe samo upuzati kroz jednu od tih pregrada u sljedeupeinu; a onda je u retorti ili boci, ili uterusu, gdje se moraoizlei. Tamo su pronaeni inkubacioni simboli, terakota figureena u inkubacionom snu. Zatim, prije dolaska na najdublje

mjesto postoji ispust u silasku oko dva metra dubok koji jeispunjen vodom, pa ko god se sputio u tamu ili je moda biloosvijetljeno bakljama morao je proi kroz vodu da se

Karl Gustav Jung


7/20


metaforiki utopi kako bi izaao na drugu stranu. Naravno,hriansko krtenje je ista ideja, dio procesa preobraaja, a ljudisu bili bukvalno potapani. To se sada izrodilo u nekoliko kapito se provodi u naoj postojeoj hrianskoj crkvi, ali nekada su

ljudi zaista potapani u vodu kao da su se utopili. Vidite, to jeopasno, vrsta metafizike smrti kroz koju se mora proi kako bise dolo do novog stava, preobraaja sebe. Pa, prelazak prekoplanine dio je altha, teko djelo, a Nie to izraava u tekstu. Onima veoma depresivne misli koje, naravno, ine tranzicijuposebno neprijatnom. Tada, kada vidi more on kae:

Ah, to mrano, tuno more, ispod mene! Ah ti tamni nonijadi! Ah, sudbino i more! Prema vama sad moram dasiem!Naravno, more je nesvjesno do kojeg on mora da sie, a ono

takoe znai sudbinu, jer nesvjesno je sudbina. Tu su vai kori-jeni, a ono to su vai korijeni ono je to ete dobiti. Pa, silazaku nesvjesno vrsta je fatalnosti; pokoravanje sudbini ne znajuito e biti ishod, kao to neolitski ovjek koji je upadao u vodu

i mrak nije znao to e se sljedee dogoditi. To je vjerovatno biotest za njegovu hrabrost; u svakom sluaju bilo je neprijatnoupasti u mrak, hladnu vodu, ne znajui koliko je duboka i da lije neto strano u njoj. To je sada Nieov osjeaj; zna da moraii dolje. On daje nain u neoekivanom maniru neemu emuje previe potcijenio vrijednost, a to je prethodno uinio veomasvijetlim. Vidite, mogao je nauiti kada je siao dolje u vulkan,ali to je bilo previe neprijatno nije ga mogao razumjeti. Draose svoje svijesti koja je bila sasvim racionalna i nije napravionita od vulkana, a zatim je mislio da se bavio prevazilaenjem.Ali, sada ono ponovo dolazi. Kao to Faust na jednom mjestukae: In verwandelter Gestalt, Uebich grimmige Gewalt (Udrugom obliku ja traim okrutnu mo).

Ja stojim pred mojom najveom planinom prije mojegnajveeg lutanja: zato, prvo moram da siem dolje dublje negoto sam se ikada popeo.



8/20


To je pokuaj da ga uini prihvatljivim, vrsta racionalizacije ilirjeenja. On kae: Ah dobro, ja moram sii u tu groznu stvar; toje neizbjeno, kao to se moe misliti o nekakvoj uasnoj prijet-nji za svoju egzisteciju, pa kae se: Pa, reculer pour mieuxsauter!3 Ili, kao to se moe rei: Ah, ja ba silazim u nesvjes-no, ili, Imam lo napad jer postavljam boino drvo, ali nakontoga bie veoma lijepo. U inicijacijama podnosi se sav taj bolradi iskupljenja: postaje se prosvijetljen, ili se stie neko tajnoznanje. Ali, u stvarnosti to se ne osjea tako, ve se osjea kaosilazak u hladno more sa svim njegovim udovitima, a poslije

svega nema obeanja o boinom drvetu. Ali, Nie obeava sebida e nakon toga doi planina to je superstruktura a vidjeemokako on gradi tu visoku planinu koja ne moe savladati.

Dublje dolje u bol, nego to sam se ikada popeo, ak do nje-govih najcrnjih talasa. Tako eli moja sudbina. Dakle! Ja samspreman.

Pa nakon njegove korisne misli da e planina doi nakon toga,

on ponovo kae: Ne, ti silazi. Naravno, to je veoma teko,veliki poredak, a malo dalje kae:

Sve kao da jo spava, rekao je; ak i more spava. Pospano iudno njegovo oko bulji u mene.

Ali, die toplo ja to osjeam. A takoe, osjeam da sanja.Pospano se prevre na tvrdim jastucima.

Poujte! Poujte! Kako stenje od loih uspomena! Ili, zlihoekivanja?

Ah, ja sam tuan pored drveta, ti mrano udovite, a ljut samna sebe ak i radi tebe.

Ah, ta moja ruka nema dovoljno snage! Zaista, rado bih teoslobodio tvojih zlih snova!

Ovo je veoma znaajan pasus. Vidite, on pokuava da izrazi

ono to osjea dok stoji na planini gledajui dolje u more. Izglednesvjesnog je kao dremljivo more; ne zna se to e biti kada se

Karl Gustav Jung

3 Korak nazad kako bi se skoilo bolje.


9/20


probudi. Zasad jo uvijek je tajanstveno, vrlo tiho, kao neko kosanja. Ali, die ivo je sa sanjivim ivotom. A, zvuk zapljus-kivanja talasa opisan je kao uzdisanje; more pati od zlih uspo-mena ili moda od zlih oekivanja. Naravno, to je projekcija.Ono ima zle uspomene, ak i zla oekivanja, kao to smo veuli. A sada, nakon to je napravio tu projekciju odmah seoslobaa teine vlastitog zla i zaista razmatra lijeenje mora,nesvjesnog, njegovih zlih snova i uspomena. Ali, nesvjesnonema loe uspomene, kao ni to more nema loe uspomene. Toje antropomorfno: ovjek ima loa oekivanja, ovjek pati od

svojih uspomena i on moe imati snove. Ali, kako bi ikada ikomogao da zamisli bie koje je sposobno da prirodu oslobodi odnjenih svijetstvarajuih snova? Ti snovi su boanski,stvaralake misli sam ivot prirode. Naravno, pitanje je kakose on moe osloboditi od tih zlih snova, a Nie je mogao izvuitaj zakljuak ako je to mogao dozvoliti. Ali, to je patoloki: onnije mogao dozvoliti tu iskrenost. Uvijek je dozivao najiskreni-

jeg filosofa, ali nije mogao dopustiti da bude iskren sa sobom.Da, bio je iskren u sto hiljada minornih detalja vidio je istinuu drugim ljudima ali, kada se to zaista njemu dogodilo nijemogao izvui korektne zakljuke. Da to nije mogao u ovoj situa-ciji pokazuje da li je, ili nije, elio da to vidi, ili je bio zaslijepl-jen idejom da je veliki dasa koji je pisao knjige koje su objek-tivne, a nijesu subjektivne.

Mnogi pisci misle da njihova knjiga nije lina, da je objektiv-na, kao da je Bog otpustio svijet iz njihovih njedara: Postojisvijet koji ide sam, to nijesam ja ! Sigurno, u tom sluaju Nieje trebao shvatiti da je ideja o lijeenju mora od njegovih zlihsnova bila neka izuzetna pretpostavka; to je slinost svemogu-em bogu, a to je ak vrsta estetskog testa iji takt treba spri-

jeiti. Ali, to stvara izvanredan paradoks, stvara dobro itanje.To zvui udesno za prirodu rei: Hou li te ja osloboditisnova ? Ve ste velika planina. To pokazuje izuzetnu oholost,



10/20


ali ta velika planina drhti od straha, a to je ono to on ne moedopustiti sebi da vidi. To je previe. Zato apsolutno vjerujem daon nije bio u stanju. Meutim, imao je neko razumijevanje togakao to moemo vidjeti u sljedeem paragrafu:

A, dok je Zaratustra to govorio nasmijao se sebi samom samelanhonijom i sjetom. to! Zaratustra, rekao je, udi ak dapjeva utjehu moru?

Ah, ti dobroudna ludo, Zaratustra, ti slijepo povjerljiviovjee! Ali, takav si uvijek bio: uvijek si svemu uasnom pri-lazio sa povjerenjem.

Svako udovite ti bi milovao (Stvarajui svijetlo od njega!)Daak toplog daha, malo mekih uperaka oko njegove ape iodmah si bio spreman da ga miluje i mami.

Ne znajui to je sve to. ak i taj mali uvid nije uzet ozbiljno,ve zabavno, kao to ljudi sa estetskim stavom uzimaju stvari. Toje bio sam Nie koji je rekao u svojim Unzeitgemassige Betra-chtungen: Poslije svega, svijet je estetski problem.4 Ali nije, on

ide pravo pod kou. To je ono to je on uvijek pokuavao daizbjegne, ali to nije mogao izbjei, iako je pokuao da ga odbaci.

Miss Hannah: Va govor o estetskom stavu udi me, da li jeza Niea bilo mogue da se potini kao umjetnik dajui sebiuzde? Neki pasusi (u Nonoj pjesmi, na primjer) dokazuju daje on ponekad mogao biti veoma veliki umjetnik.

Karl Gustav Jung

4 U odreenom smislu, glavni motiv Nieovog eseja Riard Vagner u

Bajnojtu je da je umjetnost, a ne religija, moral ili politika, ta koja apostrofi-

ra i u nekoj mjeri rjeava ivotne probleme. Iz injenice da je umjetnost odraz

jednostavnijeg svijeta, bre rjeavanje zagonetke ivota umjetnost izvlai

veliinu i nunost, (sec. 4). U vrijeme kada je jezik bolestan muzika ostaje da

obezbijedi ispravan osjeaj, neprijatelj je svih konvencija, (sec. 5).Nesavremena razmatranja, prevod Anthony M. Ludovici, u N / Komplet, tom

I, dio I. Ili, opet u Volji za mo: Mi imamo umjetnost da ne bi umrli od isti-

ne, (Knjiga III).


11/20


Prof. Jung: On je bio veliki umjetnik, ali takoe, bio je i filo-sof, a mi od filosofa oekujemo da misli. Njegovo djelo bjei sanjim, a to je njegova slabost. Takva stvar ne bi se dogodilaGeteu, ileru ili ekspiru. To je bila njegova slabost: bio je geni-

je sa velikom rupom u sebi.5

Predavanje I

19. oktobar 1938

* * *

Pa, odreena mjesta koja Nie vidi i kritikuje apsolutno suispravna, a pokazuju ga kao znaajnog psihologa; on je jedan odnajveih psihologa koji je ikad ivio, zbog svojih otkria.6Nekestvari vidio je veoma jasno, a istakao ih je ak okrutno, ali onesu istine naravno, neprijatne istine. Ako su takve istineizreene odreenim tonom glasa to je podrivanje, destruktivno ineovjeno.

Sada u izdvojiti neke napomene koje mi izgledaju posebnointeresantne i znaajne za nau psihologiju. Dakle, on kae:

Neki od njih imaju volju, ali veinu dri tua volja. Neki odnjih su pravi, ali veina su loi glumci.

Postoje glumci izmeu njih bez da to znaju, i glumci beznamjere, pravi su uvijek rijetki, naroito izvorni glumci.

Ovdje on pravi vrlo zgodnu primjedbu, takoe, to je njegovoobiljeje; u stvari, ako shvata to je rekao ovdje on stvarno trebada vidi svoju projekciju. Jer, jasno vidi da vrlo malo pojedinaca


5 Tomas Man je napisao: Nie je naslijedio od openhauera tvrdnju da je

svijet samo predstava to jest, da ivot moe biti opravdan samo kao estetski

fenomen. Nieova filosofija u svijetlu savremene istorije, Poslednji eseji,

(New York, 1951, str. 141).6 Jungova pohvala za Niea kao psihologa poput je Nieove za Stendala i

Dostojevskog, i Frojdove za ekspira i ostale pjesnike.


12/20


ima svjesne namjere, ili da su sposobni da svjesno odluuju,govorei: Ja elim. Veinu dri tua volja, to znai da su r-tve svoje takozvane volje. Naravno, trebao je okrenuti taj zak-ljuak i primijeniti ga na sebi. Trebao se zapitati: Da li sam ja

neko ko ima volju, ili sam moda neko ko izvrava tuu volju da li sam moda rtva? Da li sam pravi glumac ili lo glumac?Ali, Nieovo obiljeje kroz knjigu je da se njegov sud veomarijetko njemu vraa. Sada emo doi na mjesto gdje se itava tateka tendencija iznenada njemu okree, a samo je uz ogromnetekoe moe suzbiti i drati u kutiji gdje ga ne bi previe povri-

jedila. Ali, ovdje on ne pokazuje znak primjene toga na sebi;prosto dri govor drugima. Naravno, u pravu je u svom zaklju-ku da veina ljudi nije sposobna da ima volju; dre se tuevolje, prosto reprezentuju ivu stvar u sebi bez odluivanja za iliprotiv nje. ak i njihove odluke, ak njihovi moralni konfliktisamo su demonstracija ive stvari u njima; sami se dogaaju.

A, vrlo teko je rei do koje mjere svi mi funkcioniemo na

takav nain. Niko se ne bi usudio rei da on nije samo glumacsebe, tog osnovnog Sopstva koje ivi u njemu. Ne moemo reikoliko smo slobodni ili djelimino slobodni od prirode nesvje-snog, ak i u naim najsavrenijim postignuima ili najveim te-njama. Vjerovatno smo glumci, orue, alat bia veeg od nas, ba-rem veeg u posjedovanju veeg obima ili periferije od one u kojojse mi nalazimo. Ta tekoa uvijek postoji jer ne znamo dovoljno onesvjesnom; nesvjesno je to koje ne poznajemo, zato ga zovemonesvjesno. Ne moemo rei koliko daleko dosee, a nikad nemoemo rei: Ovdje sam sasvim slobodan, jer ak i naa slobo-da moe biti uloga nama namijenjena koju moramo da odigramo.Moe biti da smo svi mi pravi glumci u izvjesnoj mjeri, a zatim udrugoj mjeri loi glumci, ili ak budale koji misle da je istina: Ja

hou. Jer, ovjek je najbudalastiji kad kae: Ja hou; to jenajvea iluzija. Ideja da smo loi glumci manja je iluzija, a idejada smo pravi glumci najmanja je iluzija, ako je iluzija uopte.

Karl Gustav Jung


13/20


Zanimljivo je da Nie nije trebao doi do takvog zakljuka, alito je nedostatak znanja za koji on nije mogao biti odgovoran.Pomoglo bi mu da je mogao malo vie znati o istonoj filosofiji na primjer, da je znao takvu reenicu kao ovu: Potrebno je

igrati ulogu kralja, prosjaka i zloinca, biti svjestan bogova.Ovo je djeli istone mudrosti: da onaj ko je kralj treba bitisvjestan injenice da je on kralj samo ako je neko drugi prosjak,zloinac ili lopov. To je uloga koja mu je data: on se nalazi uodreenoj situaciji koja se zove kralj, neko drugi zove seprosjak, ili lopov, a svako od njih mora da ispuni tu ulogu,

nikad ne zaboravljajui bogove koji su im dodijeli ulogu. To jeveoma nadmono gledite koje smo propustili u Niea, zajednosa nedostatkom svijesti o sebi na neki nain, izostankom samo-kritike, koji nikad ne gleda na sebe na reflektivan nain, nikad sene ogledajui u ogledalu svog vlastitog razumijevanja. Samo jebio zaslijepljen sobom, pun sebe, fasciniran, a zato inflantisan.

Ovdje je malo mukaraca: zato se njihove ene muskulinizu-

ju. Samo ko je dovoljno mukarac sauvae enu u eni.Ovo je vrlo udna napomena. Ako sa mukarac misli na

ljudsko bie to bi bilo sasvim razumljivo, jer to smo manjesvjesni svoje vlastite uloge ili to smo manje svjesni sebe manjesmo ljudi, jer smo tada inflantisani kao to je on. Ali, on oitomisli mukarac u smislu seksa, muko bie, a stoga zakljuujeda se ene maskulinizuju. Pa, pronalazi neku vrstu enstvenos-ti u mukarcima svoga vremena; sklonost ena da se maskulini-zuju korespondira sa feminizacijom mukaraca. Dakle, to jeudna injenica. Emancipacija ena koja je poela u njegovovrijeme jedan je od prvih simptoma ove sklonosti kod ena. Onne govori o korespondirajuoj tendenciji kod mukaraca naravno, ne ali daje tu izjavu koja, naravno, duva u lice nje-

govog vremena, jer ti mukarci nijesu zamiljali da su naroitofeminizirani. Mukarci nikad to ne pretpostavljaju. Ali, uenama to je oito postalo antipatino, kod Mrs. Punkhurst i



14/20


takvih ljudi, na primjer;7 ali, ta itava tendencija stvaranja vrstemukaraca od ena posebno je upeatljiva. Feminizacija mu-karaca nije bila tako oita, ali zapravo postoji neto vrloneobino kod mukaraca dananjice: postoji vrlo malo pravihmukaraca. To dolazi iz injenice koju otkrijete kad pogledatemukarce izbliza i sa malo otrovnijom projekcijom, veina ih jeposjednuta animom praktino svi. Naravno, iskljuujem sebe!A, sve ene su blago posjednute svojim sablasnim prijateljemanimusom koji izaziva njihove muke kvalitete. Pa, ako pomi-jeate mukarca i enu u jednu osobu to proizvodite?

Miss Hannah: Hermafrodita.Prof. Jung: Da. Pa, svi mi u izvjesnoj mjeri teimo, svjesno

ili nesvjesno, da igramo ulogu hermafrodita; pronalazimoudesne primjere u nainima ena trenutno u svijetu. A,mukarci ine isto, nolens volens (lat. voljno, nevoljno, pp.),ali vie u moralnom smislu. Kultiviu duboke glasove i sve vrstemukih kvaliteta, ali due su im poput mekog putera; kao po pra-

vilu posve su posjednuti vrlo sumnjivom animom. Da nesvjesnoizlazi i uzima posjed svjesne linosti osobenost je naeg vreme-na. Ja sam do te ideje doao sasvim nezavisno. Zaratustru samproitao kao student, a 1914. godine ponovo sam ga itao, alinijesam otkrio taj pasus. Naravno, moda je moje nesvjesnobacilo oko na to, ali ne bih rekao da je Nie bio odgovoran za tu

ideju u meni, jer to sam pronaao u svijetu i ljudskim biima.Smatram to injenicom: prema mojoj ideji Nie je ispravno pri-mijetio. Pa, to objanjava ova injenica o mijeanju polova ujednoj osobi? To je strujanje i poplava nesvjesnog. Nesvjesno

Karl Gustav Jung

7 Emmanuele Gouldner Punkhurst (1858 1928), poela je svoju karijeru

borca za ljudska prava dovoljno tiho, ali postala je sve vie razmetljiva, ak i

nasilna. Zatvorena je 1914. godine poslije pokuaja da protutnji kroz

Bakingemsku palatu, ali je 1918. godine pomogla da se u Engleskoj proiri

pravo glasa i na ene.


15/20


zauzima mjesto svjesnog koje treba biti dobro definisano,muko ensko, ali poto je posjednuto sa nesvjesnim postajepomijeano bie, neto od hermafrodita.

Mrs. Crowley: Ima li to veze sa ekstremnim naglaskom na

racionalnu svijest u nae vrijeme pa, razmjerno bi bili povueniiz nesvjesnog kao to smo podloni njegovom uticaju zbog jed-nostranog stava? To bi takoe moglo imati veze sa njegovomslikom o vjenom vraanju. Imamo paralelu u simbolu Jina iJanga koji izraavaju vjeito smjenjivanje arhetipova. Dok domi-nira Jang imamo naglasak na Logosu. Pa, Jin nosi novi kod vri-

jednostima, a naravno, dok staro nestaje u nesvjesnom postojikonflikt koji ima veoma remetee djelovanje na svijest.Prof. Jung: To je injenica, ali mi treba da imamo razlog

zato nesvjesno dolazi tako blizu svijesti, ba kao i to se svijestodvojila. Mora postojati razlog zato se to nije dogodilo davno,jer moramo priznati da se ovjekova svijest nije mnogo uvealaod srednjeg vijeka. Stekli smo vrstu horizontalnog znanja,

takorei, ali veliina svijesti i njen intenzitet poveali su seveoma malo. Ti ljudi iz srednjeg vijeka bili su sposobni za izu-zetnu koncentraciju uma ako uzmete u obzir njihova djela izumjetnosti, na primjer, tu ustrajnost, ljubav za detalje, i takodalje. Bili su isti kao ljudi koji u nae vrijeme rade sa mikros-kopom. Naravno, iz dogmatsko gledita mi smo razliiti, ali kaoto je Vilijam Dejms rekao u govoru o prirodnoj nauci naegvremena, naa narav je pobona. Narav u kojoj ivimo i radimoista je kao ona u srednjem vijeku samo je ime razliito; to vienije duhovni predmet ve se sada zove nauka.8


8 Za Williama Jamesa (1842 1910), nauka, za razliku od religije i njene

vrste filosofije, daleka je, opta i iznad svega bezlina. Iako je kao Jung imao

medicinsku diplomu bio je visoko kritian prema naunicima, pravei religiju

od njihove posveenosti. Posebno vidite, Predavanje XIV i XX u Vrstama reli-

gioznih iskustava. Jung je stigao da malo upozna Dejmsa kada je posjetio

Masausets 1909. godine.


16/20


Mrs. Crowley: Ali, tada u srednjem vijeku postojala je vrstabraka izmeu nauke i religije.

Prof. Jung: Da, ali to objanjava injenicu da nesvjesno izla-zi sada?

Mrs. Baumann: To je zato jer religija vie ne djeluje.Prof. Jung: Da, to je jedan od glavnih razloga. Religija je

veoma podesno sredstvo za izraavanje nesvjesnog. Glavniznaaj svake religije je da njeni oblici i rituali izraavajuneobini ivot nesvjesnog. Odnos izmeu religije i nesvjesnogsvuda je oigledan: sve religije su prepune figura iz nesvjesnog.

Pa, ako imate takav sistem ili formu u kojoj se izraava nesvjes-no ono je uhvaeno, izraeno je, ivi sa vama; ali, u trenutkukada je taj sistem poremeen, u trenutku kada gubite vau vjerui vau konekciju sa tim zidovima, vae nesvjesno trai noviizraz. Tada, naravno, pojavljuje se kao vrsta haotine lave uvaoj svijesti izobliavajui i remetei va sistem svijesti koji jejednostrano polan. Mukarac postaje izoblien sa posebnim

enskim kvalitetom nesvjesnog, a ena sa mukim kvalitetom.Poto vie ne postoji forma za nesvjesno ono preplavljuje svjes-no. To je tano kao sistem kanala koji je umnogome zakren:voda preliva u njive, a ono to je ranije bila suva zemlja postajemovara. tovie, Zaratustra je religiozna figura, a knjiga je pre-puna religioznih problema; ak je i stil u kojem je napisana reli-giozan. To je kao da su sva talasanja hrianstva iscurila; Nie

je zatrpan svim tim materijalom koji vie nema mjesta u crkvi iliu hrianskom sistemu simbola. U svojem najboljem djeluDejms Dojs je isti, ali u njegovom sluaju to je negacijakatolike crkve i katolikih simbola;9 pojavljuje se podzemnakloaka i prazni svoje sadraje u svijest, jer kanali su zaepljeni.

Karl Gustav Jung

9 Kao to je rekla njegova glavna linost u Portretu umjetnika u mladosti,

napisanom 1916. godine: Ja neu sluiti onome u to vie ne vjerujem, makar

se to zvalo moj sami dom, moja otabina ili moja crkva, (New York, 1964,

str. 245).


17/20


Miss Wolff: Zar nedjelotvornost dogme nije paralelni feno-men, a ne uzrok za poplavu nesvjesnog? Zato moemo daljepitati: to se dogodilo da hrianski simbol vie ne sadrinesvjesno?

Prof. Jung: Da, to bi bilo dodatno pitanje. Zato smo prestalida se drimo dogme Ali, to vodi daleko; to je istorijsko pitanjekoje ima veze sa posve razliitom orijentacijom naeg intelekta,otkriem svijeta i svim tim, to god to znailo. A, to ima veze sanunou novog razumijevanja koje nije pronaeno. Staro razu-mijevanje je tu negdje moda iza galaktikog sistema Bog

sjedi na prijestolu, a ako koristite va teleskop moda moete daga otkrijete; inae, nema Boga. To je stajalite nae nedavneprolosti, ali ono to treba da shvatimo je da te figure nijesunegdje u svemiru, ve su stvarno date u nama. One su ovdje sa-mo mi to ne znamo. Jer, mislimo da ih vidimo u kosmikimdaljinama tamo ih ponovo traimo. Ba kao to astrolozi govoreo zvijezdama i posebnim vibracijama koje dobijamo od

sazvijea, zaboravljajui da se usled precesije (ast. pomjeranjaunaprijed, pp) ravnodnevnica astroloke pozicije razlikuju odastronomskih. Nita ne dolazi od zvijezda; sve to je u nama. Utim stvarima jo uvijek nijesmo napravili mnogo napretka, jerini se da je neizrecivo teko uiniti da ljudi razumijustvarnostpsihe. To je kao da ne postoji, ljudi misle da je ona iluzija; samoproizvoljni izum. Ne mogu vidjeti da se u bavljenju psihom ba-vimo injenicama. Ali, naravno, ne takvim injenicama kao tose obino razumiju. Na primjer, kada Mr. X kae: Bog postojitada to ne dokazuje ni da postoji niti da ne postoji. Njegov takavgovor ne proizvodi boje postojanje. Zato, to ljudi kau ne zna-i nita, to jest, to nije injenica. Ali, injenica je da Mr. X vje-ruje u Boga sasvim nezavisno od pitanja da li drugi ljudi dre da

Bog postoji, ili da ne postoji. Psihika stvarnost je da ljudi vje-ruju u ideju o Bogu, ili da u nju ne vjeruju. Bog je zato psihikainjenica. Ni kamenje, ni biljke, niti argumenti, ni teolozi ne



18/20


dokazuju Boje postojanje, samo ovjekova svijest otkriva Bogakao injenicu, jer je injenica da postoji ideja o boanskom biuu ovjekovom umu. To nije poznati argument Anselma odKantenberija prema kojem ideja o najsavrenijem biu ukljuuje

njegovo postojanje, inae ne bi bilo savreno.10

Pa, stvarne psiholoke okolnosti, ta neobina mjeavina ukarakteru polova prema mojoj ideji odlino je pitanje. Nie je tovidio, a naravno, to je jasno mogao vidjeti jer je to imao u sebi.Projekcija je zaista kao da imate projektor koji baca vau psi-hologiju na ekran, pa ono to je malo u vama, to ne moete vid-

jeti, tu moete vidjeti vrlo veliko i razliito. A, tako je i sa vaomprojekcijom na druge ljude; trebate je samo uzeti natrag i rei:To odavde dolazi; ovdje je svjetilka, a ovdje je film, i to jemoje. Tada ete neto razumjeti, a to je ba ono to ovdjenedostaje. Nie je uglavnom kritian jer je njegova psihologijaroena iz te ozlojeenosti. S jedne strane, imao je osjeanje infe-riornosti, a zato, s druge strane, ogromno osjeanje moi. Gdje

god postoji osjeanje inferiornosti tu je shema monog toka, jerstvari se mjere sa stajalita moi: Da li je on moniji od mene?Da li sam ja moniji od njega? To je psihologija osjeanja infe-riornosti. Ne zaboravite, Nie je autor Volje za mo. Pa, naravno,poto je njegova kritika stvorena iz ozlojeenosti, njegov sud jeesto previe otrovan, nepravedan; ali, kao to sam rekao estoje zabijao nokte u glavu. Na primjer, ovdje:

Ovo najgore licemjerstvo naao sam meu njima, da se ak ioni koji nareuju pretvaraju da slue.

Ja sluim, ti slui, mi sluimo tako ovdje ak pjevalicemjerstvo vladara a, jaoj! Ako pravi gospodar bude samopravi sluga.

Na koga on upuuje to pripada njegovom vremenu?

Karl Gustav Jung

10 St. Anselm (1033 1109). Njegov ontoloki argument jo uvijek je

predmet ozbiljne debate u teolokim i filosofskim krugovima.


19/20


Mrs. Sigg: Frederika der Grosea, jer je rekao da kralj morabiti prvi sluga Drave.11

Prof. Jung: Da, a blizak njemu Bizmark rekao je neto vrloslino: U slubi mojoj otadbini troim se.12 To je bilo u

svaijim ustima u Nieovo vrijeme.Mr. Alleman: I sada!Prof. Jung: Ali, sada to je reakcija. To je razlog zato nagla-

avam te stihove. Taj licemjerni stav sada je pronaao svojuosvetu ili svoju kompenzaciju. Sentimentalna hipokrizija slu-enja i odanosti, naravno, ima mnogo veze sa kasnim

hrianstvom. U stvarnosti to je ba suprotno: hrianski sloganse koristi da pokrije ono to je ista volja za mo. Viktorijanskaera je stvorila planinu lai. Frojd je, kao i Nie u tome, glavniznaaj tih ljudi lei u njihovoj kritici svog vremena. Nie, iakonije bio doktor, takorei, uradio je socijalni dio kritike, a Frojdkao doktor vidio je iza ekrana i pokazao zamrenost pojedinca iznio je na vidjelo svu prljavtinu te strane.13 A, u sljedeim


11 Frederick je bio neto kao amater naunik i dao je da se stave njegove

misli na papir u irokom spektru tema. Uz pomo Voltera napisao je knjigu o

dunosti poglavara drave, Anti Makijaveli, koja je objavljena u Hagu 1740.

godine. Kao to je biograf rekao o pasusu koji Jung navodi: Uistinu,

Frederick je mogao da kae da je prvi sluga svojih podanika, jer niko ne bi

osporio njegovu potpunu slobodu da ini pravo, koji je tvrdio da im slui.(Pierre Gaxotte, Veliki Frederik, New Haven, 1942, tom 10, str. 152).

12 Kao to je jedan naunik rekao o Bizmarku: On je rekao istinu kada je

nekoliko godina prije naputanja kancelarije, u momentu pomraenja i

razoarenja, napisao ispod svog portreta: Patriae inserviendo consumor.

Kuno Franke, Bizmark i nacionalni tip, u Kuno Franke iz.danju Njemaki

klasici devetnaestog i dvadesetog vijeka, (New York, 1914, tom 10, str. 9)

13 U svom spisu Sigmund Frojd u svom istorijskom okviru Jung je proi-

rio svoju tvrdnju da je: Kao Nie, kao veliki rat, kao Dejms Dojs, njihov

doslovni pandan Frojd odgovor na bolest devetnaestog vijeka.


20/20

poglavljima postoje aluzije koje upuuju na to da je Nie,takoe, imao uvid u ono to bi se mogla zvati medicinska stranastvari. Ali, takvi likovi kao Frojd i Nie ne bi doli u prvi plan ne bi postojali niti se vidjeli da se njihove ideje nijesu uklapa-

le u njihovo vrijeme. Naravno, da mogu da ne budu u potpunos-ti istina to je jednostrani aspekt, potrebni program za postojeevrijeme a, onda doe vrijeme kad vie nijesu potrebne, kada suvelika greka, kada uopte nemaju smisla. Ali, u Nieovo vrije-me zabijale su nokte u glavu. Kada neko kae: Ja sluim, ti slu-i, oni slue to je upravo la, ali dolaze vremena, ili su ve

ovdje, kada to nije vie la, kada ono to je bila la postaje gorkaistina. Sada itave nacije pjevaju: Ja sluim, ti slui, onislue, a mi smo blizu stanju, ak i u demokratskim zemljama,u kojem ne radimo nita osim to sluimo dravi! Sve to radi-mo za dravu je, ili za zajednicu. To vie nije uasna la, to jeuasna istina.

Preveo i uredio: Ilija Kapii

Documents

Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio XII