Jusufovic Irma

KANCEROGENI SPOJEVI

Neki spojevi izazivaju određene negativne promjene unutar organizma.

Svakodnevna izloženost tim spojevima, čak i u vrlo niskim koncentracijama, može imati trajne posljedice na zdravlje i kvalitet života.

Već se duže vrijeme smatra da policiklički aromatski spojevi izazivaju neke vrste raka.

Kancerogena onečišćenja mogu biti prisutna u zraku kao plinovi,npr. benzen i neki policiklički aromatski ugljikovodici, ili mogu biti vezana na lebdeće čestice, te kisele anionske komponente.

Nitrozoamini su vrlo kancerogeni. Spojevi koji prethode sintezi nitrozamina reagiraju s

drugim hemikalijama pri čemu nastaju nitrozoamini.

UVOD

Kontaminanti (sakriveni karcinogeni koji kontaminiraju druge hemikalije,primjerice dioksan, vrlo jak kancerogen spoj).

Benz(a)piren je kancerogena komponenta koja se nalazi u čađi.

Kancerogena svojstva policikličkih aromata proizilaze iz njihove strukture.

Naftalen i njegovi derivati nisu kancerogeni, ali 1,2-benzantracen pokazuje jake kancerogene osobine.

naftalen 1,2-benzantracen

STRUKTURE KANCEROGENIH SPOJEVA

Ovi spojevi nisu sami po sebi kancerogen, već se tokom metabolizma u organizmu pretvaraju u aktivne kancerogene supstance.

Iz tog razloga ove spojeve je najbolje nazvati prokancerogenim.

Mnogi su organski kancerogeni spojevi elektrofilni. Kancerogen spoj reaguje sa nitrogenom iz molekule DNA

i mijenja genetičku poruku prilikom izgradnje novih stanica.

Aromatski prokancerogeni spojevi nisu elektrofilni, ali djelovanjem enzima mogu preci u elektrofile.

Smatra se da je epoksid izveden iz benz[a]pirena aktivni karcinogen.

BENZ[A]PIREN 7,8-DIHIDROKSI-9,10-EPOKSI-7,8,9,10- TETRAHIDROBENZ[A]PIREN

Mnoge grupe organskih spojeva ubrajaju se u kancerogene ili prokancerogene spojeve.

Neki od njih se zovu biološka alkilirajuća sredstva, jer lako alkiliraju molekule DNA.

Svi su to spojevi vrlo reaktivni u nukleofilnim supstitucijama. Neki aromatski amini i azo-spojevi su prokarcinogeni.

Azo-boja, poznata kao maslačno žutilo, ima kancerogena svojstva, a prije se upotrebljavala za bojenje margarina.

β-naftilamin p-dimetilaminoazobenzen

(maslačno žuta)

Osobine kancerogenih spojeva

Organska jedinjenja koja sadrže

azo grupu (-N=N-).

Koriste se za bojenje tekstila,

posebno pamuka a takođe i svile,

vune, viskoze i sintetike.

Lako se koriste, relativno su jeftine,

daju jasne, jake i stabilne boje

Na tržištu se nalazi oko 2000 azo boja.

Većina azo boja je rastvorna u vodi.

Bojenje pojedinih tekstilnih artikala

sa azo bojama koje mogu

oslobađati karcinogene aromatične

amine je zabranjeno u EU.

AZO BOJE

benzen → nitrobenzen → anilin → azoboje

• Nitrovanjem benzena sa smješom sumporne i azotne kiseline dobija se

nitrobenzen.

• 95% nitrobenzena se dalje prerađuje u anilin.

• Ostali dio se koristi u proizvodnji pesticida, gume i lijekova (paracetamol).

Anilin se dobija iz nitrobenzena redukcijom.Obično su postrojenja povezana.

UPOTREBA:

• 85% za proizvodnju metilendifenilizocijanata

• 9% za hemikalije u proizvodnji gume

• 2% za proizvdnju herbicida

• 2% za proizvodnju boja i pigmenata.

U SAD nekada jako rasprostranjena crvena boja broj 2. za bojenje namirnica, skoro je zabranjena. To je drugi azo-spoj za koji se sumnja da ima kancerogena svojstva.

crvena boja br. 2

Osobine kancerogenih spojeva

Veliki broj N-nitrozo spojeva je kancerogen,stvaraju reaktivne alkilirajuće agense.

Dioksin i spojevi slični dioksinu su sporedni produkti raznih industrijskih procesa,toksični, kancerogeni spojevi i teško razgradivi organski zagađivači.

Toksičnost dioksina i spojeva sličnih dioksinu izražava se toksičnim ekvivalentom, a najtoksičniji dioksin je 2,3,7,8-tereaklorodibezodioksin (2,3,7,8 TCDD) sa toksičnim ekvivalentom od 1.

Dioksini nastaju kod proizvodnje papira, kemikalija i pesticida, te procesima izgaranja kao što su paljenje smeća, požari i spaljivanje otpada.

Najveće industrijsko trovanje dioksinima desilo se 1976 godine u Italiji, u gradiću Sevesu, gdje je 1 kilogram 2,3,7,8-tetraklorodibezodioksina (TCDD) uzrokovao klorne akne kod radnika i mještana. U blizini tvornice pronađeno je 3300 uginulih životinja, najviše ptica i zečeva, a radi sprečavanja ulaska dioksina u hranu, uništeno je oko 80,000 životinja.

Osobine kancerogenih spojeva

U grupu dioksina i sličnih spojeva spadaju:

• poliklorirani dibenzodioksini (PCDD), dioksini, derivati dibenzodioksina

• polikloriani dibenzofurani (PCDF),furani, derivati dibenzofurana, hemijski gledano nisu dioksini ali imaju slična svojstva

• poliklorirani bifenili (PCB), nisu dioksini, ali neki imaju slična svojstva.

• dioksin, bazična struktura koja je jedinica građe i za složenije dioksine.

Dioksini se mogu naći u hrani animalnog podrijetla: mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, ribi i školjkašima.

Najveći nivo dioksina otkriven je u tlu, i masnom tkivu životinja.

Čak 96% izloženosti čovjeka dioksinu dolazi iz hrane putem:- životinjskih masnoća- punomasnih mliječnih proizvoda- masne ribe (sardine, pastrva, tuna, losos, haringa).

DIOKSINI I HRANA

  Znanstvenici su otkrili da pamučna odjeća koja sadrži

visoke razine dioksina može biti značajan izvor toksičnosti kako za ljude , tako i za okoliš.

Korištenje pentaklorofenola tijekom transporta pamuka može biti primarni izvor dioksina. Također smatraju da ova činjenica može objasniti odakle se akumuliraju dioksini u tijelu, a da nisu pronađeni u hrani. 

Ista vrsta dioksina također je pronađena u nekim bojilima. Posebno se ističe korištenje klora kao izbjeljivača za pamuk koji pri tome izaziva nastajanje dioksina. 

Dioksin je vrlo otrovan i može izazvati reproduktivne i razvojne probleme, oštetiti imunološki sustav, ometati hormone i uzrokovati rak.

UPOTREBA DIOKSINA

Za kancerogene tvari se obično smatra da su sintetskog porijekla

( dioksini, nitriti, benzolni spojevi, teški metali),medjutim

postoje i brojne kancerogene tvari koje se prirodno nalaze u hrani.

Kancerogeni safrol se može naći u nekim biljkama i proizvodima kao što je muskatov orah i kakao.

KANCEROGENE TVARI U HRANI BILJNOG PORIJEKLA

Piperidin i alfamelipirolin su sekundarni amini u crnom biberu koji može preći u nitrozopiperidin koji je izrazito kancerogen.

Kancerogeni spojevi prirodnog porijekla još nisu dobro istraženi.

KANCEROGENE TVARI U HRANI BILJNOG PORIJEKLA

Hemijski su to hidroksimetilbenzoati (metilni, etilni, propilni, butilni).

Naučne studije su dokazale da se te tvari apsorbiraju u krv i uzrokuju hormonske poremećaje.

Postoji i njihova moguća veza s nastankom raka dojke, a to su spojevi:

• 3-benzofenon, • butilbenzilftalat, • butilirani hidroksianisol (BHA), • butilmetoksidibenzoilmetan (B-MDM), • dibutilftalat, dietilftalat, 2-hidroksibenzojeva kiselina,• metil-benziliden kamfor (4-MBC), oktildimetil-PABA (OD-

PABA),• oktilmetoksicinamat (OMC) i 1,3-benzendiol.

 

TVARI KOJE UZROKUJU HORMONSKE POREMEĆAJE

Formaldehid (lat. acidum formicum; mravlja kiselina + aldehid) je najjednostavniji aldehid, HCHO; bezbojan plin oštra mirisa, jako nadražuje sluznice, topljiv u vodi, taloži bjelančevine. Vodena bezbojna otopina (40%-tna) formaldehida s metanolom kao stabilizatorom zove se formalin.

Formaldehid je vrlo toksičan, neurotoksičan, genotoksičan i kancerogen. Prekursori formaldehida reagiraju s drugim hemikalijama pri čemu nastaje formaldehid, to su:

- 2-bromo-2-nitropropan-1,2-diol,

- diazolodinil karbonildiamid,

- imidazolidinil karbonildiamid,

- metanamin,

- quaternium-15,

- natrijev hidroksimetil glicin.

PREKURSORI FORMALDEHIDA

Izvor – iverica, medijapan i OSB ploče sa vezivnim sredstvom od fenol-karbamidne ili formaldehidne vodootporne smole, kao i druge lepljene ploče od drvene strugotine ili vlakana, upotrebljene za izradu nameštaja ili mnogoslojnih pregradnih i montažnih zidova, kao i neke vrste tkanina za dekoraciju nameštaja, neke vrste tekstilnih prostirki podova i lepkovi za lepljenje podnih i zidnih obloga. 

Izaziva razdraženje očiju, kijavicu, kašalj, razdraženje kože i ozbiljne alergijske reakcije..

Metodi borbe – starati se da se u domu održava srednja temperatura, da se češće provetrava, posebno posle pojave u stanu novog izvora formaldehida.

 

IZVORI FORMALDEHIDA

Formaldehid se dobija katalitičkom oksidacijom metanola.

2 CH3OH + O2 →2 H2CO + 2 H2O Katalizatori :• Oksidi Mo i V (250 – 400oC)• Ag 650 oC

DOBIJANJE

Proizvodi se katalitičkom oksidacijom metilnog alkohola ili etilena; lako polimerizira stvarajući ciklički trimer (trioksan) i linearni paraformaldehid.

Upotrebljava se kao dezinfekcijsko sredstvo (npr. za raskuživanje prostorija), kao antiseptik (lizoform) i dezodorans, za pripravu pastila za dezinfekciju grla i usta, zatim kao važna sirovina za proizvodnju mnogih polimernih materijala (bakelit, fenolformaldehidni polimeri i smole, aminoplasti i dr.) i bojila, za proizvodnju eksploziva pentrita, za štavljenje kože, u tekstilnoj industriji (oplemenjivanje svile, očvrščivanje umjetne svile, fiksiranje boja), za proizvodnju sredstava za bijeljenje, u kemijskoj analizi, te za konzerviranje bioloških preparata.

Formaldehid kao konzervans također se dodaje cjepivima. Odjeca se često prekriva formaldehidom koji ih čuva od

gužvanja ili truljenja usljed gljivica tijekom transporta.

PRIMJENA FORMALDEHIDA

PRIMJENA FORMALDEHIDA

FORMALDEHIDFIKSATIV ZA TKIVA

Zabilježene su i teške alergijske reakcije na formaldehid. Istraživanja su otkrila i do 500 puta veću razinu formaldehida

od sigurne

na odjeći koja se transportira iz tvornica u Kini i jugoistočnoj Aziji. Tekstilne toksine je teško izbjeći, jer se koriste i pri izradi

posteljine i ručnika.  S obzirom na njegovu široku primjenu, uzevši u obzir

toksičnosti i isparavajuće stanje, zabrinjavajuća je činjenica koliko je štetan za ljudsko zdravlje.  

Formaldehid se osim u tekstilnoj industriji koristi pri izradi fotografija,drvnoj

industriji, automobilskoj industriji, pri izradi tepiha, toaletnih papira, za izradu

boja i eksploziva, čak i u kozmetičkim preparatima.  U EU, maksimalna dopuštena koncentracija formaldehida u

gotovim proizvodima je 0,2%, a bilo koji proizvod koji premašuje 0,05% mora sadržavati upozorenje da proizvod sadrži formaldehid. 

Još jedan uobičajeni dodatak odjeći je nonilfenol ehtoksilat (NFE).

Obično se koristi kao deterdžent u tekstilnoj industriji. Nonilfenol se smatra endokrinim disruptorom zbog slabe

sposobnosti da oponaša estrogen, a zauzvrat remeti prirodnu ravnotežu hormona u pogođenim organizmima. Učinak je slab, ali razina nonilfenola može biti dovoljno visoka da to nadoknadi.

Otkriveni su u mnogim otpadnim vodama svijeta što je zabrinjavajuće zbog toksičnosti za žive organizme u vodi.

NONILFENOL EHTOKSILAT

Perfluorinatni spojevi (PFC) su velika skupina kemikalija koja se koristi od 1950-ih godina u različitim industrijskim i komercijalnim aplikacijama (npr. teflon, tepisi, namještaj, ambalaža za hranu i dr.).

  Dugo vremana su smatrani neotrovnim, no 2001. godine

otkriveno je da se nakuplja u ljudskom tijelu i okolišu.

Odjeća koja se ne gužva i ne pegla sadrži kancerogenu kemikaliju perfluorinat koju studije vežu uz rak dojke.

Koristi se u petrokemijskim bojama za bojanje vlakna u azijskim tekstilnim tvornicama čime obilato zagađuju obližnje plovne puteve.

 

PERFLUORINAT (PFC)

Odjeća crne boje i bojila za kožnu odjeću često sadrže p-fenilendiamin (PPD), koji može izazvati alergijske reakcije.

CDC (Centar za kontrolu bolesti) navodi PPD kao kontaktni alergen. Izloženost PPD-u može biti kroz disanje, preko kože, gutanjem.

Simptomi izloženosti uključuju iritaciju grla (ždrijela i grkljana), bronhalnu astmu, i dermatitis.

Osim u crnoj odjeći koristi se i u raznim bojama za kosu, obojenom krznu, obojenoj koži i određenim fotografskim proizvodima.

P-FENILENDIAMIN (PPD)

Hlapljivi organski spojevi su organske kemikalije koje imaju visoku stopu isparavanja pri običnoj sobnoj temperaturi.

Brojne su, raznovrsne i sveprisutne. Uključuju one izrađene od ljudske strane kao i prirodne kemijske

spojeve. Neki spojevi su opasni za zdravlje ljudi ili štetno djeluju na

okoliš. Antropogeni hlapljivi organski spojevi su regulirani zakonom, pogotovo u zatvorenom prostoru, gdje su koncentracije najviše. Obično nisu akutno otrovni, ali umjesto toga imaju složene dugoročne zdravstvene posljedice. Glavni izvor umjetnih hlapljivih organskih spojeva su premazi, posebno boje i zaštitni premazi. Oko 12 milijarde litara boje se godišnje proizvede. Tipična otapala su alifatski ugljikovodici, etil acetat, glikol eteri i aceton.

HLAPLJIVI ORGANSKI SPOJEVI