Judo Metodika

FAKULTET PRIRODOSLOVNO - ANOSTI

METODIKATRENINGA

SPLIT, 2007.

JUDOMETODIKA TRENINGA

SPLIT, 2007.

Izdavač: Sveučilište u Splitu

Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Nikole Tesle 12, Split, Republika Hrvatska

Tel.: 385 021 385 133 www.pmfst.hr

Predsjednik povjerenstva za izdavačku djelatnost:

Prof. dr. sc. Zdenko Kosinac

Odgovorni urednik: Prof. dr. sc. Nikola Rausavljević

Stručni recenzenti: Prof. dr. sc. Slavko Trninić, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i

kineziologije u Splitu Prof. dr. sc. Zdenko Kosinac, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i

kineziologije u Splitu Doc.dr. sc. Slavko Obadov, Univerzitet u Novom Sadu , Fakultet sporta i fizičkog

vaspitanja Doc. dr. sc. Nenad Rogulj, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i

kineziologije u Splitu

Lektor: Prof.Ružica Barać

Grafički urednik:

Mr. sc. Ivo Banović

Datum postavljanja na mrežu: 10.01.2007.

Podatak o izdanju:

1.izdanje

Dostupno u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 627602

ISBN: 978-953-7155-09-4

http://www.pmfst.hr/

1 JUDO METODIKA TRENINGA

SADRŽAJ

Prvi dio Teorijske osnove

1. Uvod 4 1.1. Što je trening? 4 1.2. Vježbanje i energija 8

2. Principi sportskog treninga 16 2.1. Usmjerenost sportskog treninga na dostizanje vrhunskog rezultata 17

18 2.3. Kontinuiranost procesa sportskog treninga 20

21 2.5. Valovitos 23

30

31 31

3.2. Kibernetski model 34 40

enju 52 63 68

3.7. Metode ispravljanja 72 73

4. Trening 75 4.1. Trenažna jedinica 75

4.2. 79 4.3. Snaga 79

4.4 Izdržljivost 89 4.5. Brzina 103 4.6. Koordinacija 112 4.7. Gibljivost 131 4.8. Preciznost 134

5. Metodika programiranja mikrociklusa 135 enažnih jedinica i mikrociklusa 135

136 5.3. Unutarnja izgradnja jednog mikrociklusa 140 5.4. Metodika programiranja 145

nstvenog planiranja mikrociklusa 147 151

5.7. Programiranje mikrociklusa kada se izvodi samo jedan trening na dan 157 5.8. Programiranje mikrociklusa kada se trening izvodi dva ili tri puta tijekom jednog dana 160

2JUDO METODIKA TRENINGA

6. Izbor i selekcija sportski nadarene djece 163 163

6.2. Razine organizacije posla u selekciji 165 6.3. Bitne informacije za selekciju 166 6.4. Prepoznavanje nadarenosti 168

7. Psihološki 170 7.1. Uvod u psihološke aspekte treninga i natjecanja 170 7.2. Napetost 172 7.3. Sklonost sukobima 173 7.4. Pretjerana agresivnost i iskazivanje neprijateljstva 174 7.5. Racionalizacija 175 7.6. Sarkazam i kritika 176 7.7. Podnošenje bola 178 7.8. Motivacija 178

179 180

7.11. Sposobnost opuštanja (relaksacija) 180 7.12. Sažetak 182

Drugi dio Metodika juda

8. Metodika juda 186 8.1. Energetske, morfološko- 186 8.2. Održavanje i reguliranje tjelesne težine i ishrana judoke 191

8.3 Principi juda 195 196

8.5. Dojo pravila 198 199 201

8.8. Faktorska struktura sporta 206 207

9. Judo trening 208 9.1. 208

9.2. Usmjerenost transformacijskih procesa 208 209 210 211

10. 212 212

- 213 10.3. Psiho-socijalni trening 213 10.4. Teoretska priprema 213 10.5. Model judoke 214

snazi 214 10.7. Model treninga snage za težinsku kategoriju 216


Primjeri treninga

11. Primjeri treninga po trenažnim periodima 217 11.1. Pripremni period prva faza 217 11.2. Pripremni period druga faza 221 11.3. Natjecateljski period 225 11.4. Prijelazni period 228 11.5. Metode rada 229

12. Program priprema vrhunskih natjecatelja (gahuku) 230 12.1. Program za judo kamp 230 12.2. Program za seminare 231 12.3. Primjer vježbi Jumbi-Undo 233

13. Literatura 237

14. Kazala i popisi 240 14.1. Kazalo imena 240 14.2. Popis shema 241 14.3. Popis crteža 242 14.4. Tabelarni prikazi 242

15. Prilozi 244 14.1. Tjedni plan rada 245 14.2. Priprema za trening 247 14.3. Okvirna krivulja godišnjeg plana 248

249 14.5. Integrirana periodizacija 250


Prvi dio Teorijske osnove

1. Uvod 1.1. Što je trening?

Ima više odrednica kako se može definirati trening, odnosno obrazlagati što je to

trening. Jedna od prvih definicija treninga pojavila se je u radu “Trainings Wissen

shaft”1. Ona zaslužuje posebnu pozornost zbog više razloga, polazi od više razina opisa

trenin

niza operacija koje imaju aktivan odnos onih koji treniraju. Procesom je upravljano kao

cjelinom, sprovode

sredstva i vremenski redoslijed postupaka (input).

Sam trenažni proces se izvodi u dvije glavne oblasti:

b

- enosti onih koji treniraju.

Unutar pokrenutih procesa odvijaju se istovremeno ili u slijedu trenažne radnje

- i-

redstva u sustavnom smislu, ne

e

racije trenažnog procesa.

žbanja.

enim metodama treninga razlikuje treniranje od

i

koji stoje pred treningom, odnosno bivaju zadani, postavljeni.

To je Trenirana oso

svoga stanja “u kojem je” ( emensku

t0 ) u stanje “koje bi trebalo biti ”(do neke vremenske to ke t1).

1 Wasmund-Bodenstedt U., Ballreih R., Baumann W., Hasse H.W.: Trainings-Wissenchaft. Limpert Verlog 1982.

To


je oga

stanja “u kojem je” e t0 )

u stanje “koje bi trebalo biti ”(do neke vremenske to ke t1).

mogu da budu odr

- Cilj kao uvjet za daljnja dostig

-odatku

koji se odnosi na osobnost onih koji treniraju. Te pretpostavke se ne is

ene

obzir postizanje postavljenog cilja, a koji se nalazi izvan trenirane osobe i koji se izrazito

razlikuje od trenažnog procesa; na primjer cilja postavljenog za neki drugi vremenski rok i

na drugom mjestu (pobjeda na natjecanju, visoka spremnost i sposobnost u profesionalnoj

nosti ili doživljavanje kraj-njih situacija).

ostvareni cilj nekog dovršenog procesa.

raspravlja o treningu i treniranju u širem smislu – o školskom treningu i treniranju u

slobodnom vremenu.

Stanje je – proces promjena – stanje koje treba biti (prilago enost)

– slijedom

od

(speci

U tome slijedu se izvodi:

- – vremena,

-

6JUDO METODIKA TRENINGA

sve do postizanja rekorda)

-

- –

t 1)

anjem

razvitka. Cilj je dostignut kada sportaš ispu

date oblike rada u nekom sportu tijekom dužeg vremena i u neprekidnom procesu.

trening – ening:

- 1. izaziva promjene (od stanja “u kojem je” u stanje “koje treba biti”), -- 3. treba biti usmjeren u psiho –- 4. predstavlja djelatnost kojom se upravlj-- 6. treba da se ponavlja (ciklusi), -- 8. može da se odnosi na svaku razinu pripremljenosti, - 9

–-- usmjerena -

U odnosu na one s kojima se radi: - trening djece - trening mladeži (omladine) - trening odraslih

U organizacijskom smislu: - osobni (individualni) trening - grupni trening - trening ekipe

U smislu utjecaja na oblasti organizma: --

:


- trening koordinacije - trening kondicije

- trening tehnike - trening taktike

Pored navedenog, u kondicijskom treningu razlikuje se trening izdržljivosti

aerobnog ili anaerobnog tipa, trening snage i brzinski trening. Postoje i njihove varijacije

(np. Snažno – brzinski trening, trening brzinske izdržljivosti, trening snažne izdržljivosti,

trening složene izdržljivosti, specijalne izdržljivosti i dr.). Neki autori u enciklopedijskim

prilazima trening opisuju i definir a

u obzir njegove pedagoške, odgojne, medicinske, fiziološke, sociološke, kulturne i druge

šta).

ladeži te

s etapnim ciljevima u kojima se vodi briga o uzrasnim osobitostima (biološkom ritmu

sazrijevanja) i trenažnom stažu.

Problem svestranog i skladnog razvoja treba da bude predmet posebne pozorno-ti na

razini sporta djece i mladeži, jer su posljedice rane uske usmjerenosti (specijalizacije)

poznate.

-

loga da bi se suprotstavljalo negativnim posljedicama rane i uske

itostima

mladi sportaš priprema za društveni život (proširivanje izvan sportskog interesa).

Danas je trening predmet znanstvenog ispitivanja, ali on nije znanost. U znanost

spada samo spoznaja o predmetu interesa. Kada se stvara znanost o treningu (u okvirima

teorije sporta) anjima.

U okviru interesa treninga bitno je da se utvrdi stanje pojedinca, grupe, ekipe ili šire,

drede bliži i dalji

ciljevi.


anog

–

vrijeme koje opet ovisi o zakonitostima transformacijskih procesa koji su potrebiti da se

“je” u drugo zadano stanje.

trening je proces u kojemu moramo znati “ ono što je, što jesmo

“ i ono što treba biti, što želimo”, ostvariti pitanje je: znanja, vještine,

organizacije, uvjeta, motiviranosti uz organiziranu i sustavnu upotrebu pravih

transformacijskih sredstava (vježbi) koja nam stoje na raspolaganju.

1.2. Vježbanje i energija

Pri raspravljanju o treningu mnogi se znate

oje nisu

fiziolozi i treneri nisu još uvijek sve uskladili pa se i ne pridržavaju uvijek nekih

zakonitosti koje bi trebali poštovati.

opuste, dok

znanost ne da odgovor.

Mnogo je pitanja na koje se traže odgovori. agu, a

ujam, a da

rtovima se

traži održavanje optimalnih dimenzija tijela, misli se na tjelesnu težinu, pogotovo u

postizanje primjerene snage za nove uvjete. Zah

stavni i ne samo u kategoriziranim sportovima misli se

postizanja daljine, odnosno podizanja težine. Dešava se da sportaš dobije na snazi i masi

što je fiziološka zakonito

kvalite


Mnoga sredstva koja se koriste da izazovu promjene kao na pr. (aerobna) kaskanje,

cu imati smanjenje tjelesne težine tako da

se izgubi oko 70% masnog tkiva i oko 30% dnosti sa

zahtjevima zakonitosti treninga.

ja tjelesne mase i snage. Suprotstavljeni zahtjevi za maksimalnom

ito u sportovima gdje su

obavezne kategorizacijske podijele prema težini; judo, hrvanje, karate, boks i drugi).

Problem razgradnje ivo tkivo, te

ušnih

krvnih žilica (kapilara) da bi se snabdje ati

rgiju iz drugih izvora koji su bliži ili

a

radi se o skupom procesu, a smanjena sposobnost izgrad a je prisutna u

znatnoj mjeri.

Dakle, postavlja se pitanje: “Što i kako“?

Da bi bilo jasnije potrebito je objasniti procese koji se odvijaju u tijelu sportaša, a koji su

odgovorni za stvaranje i trošenje tjelesne energije.

Energija

jekovo, a i bilo koje drugo ne može se izvesti bez izvora neke

vrste energije. Energija je uvjet bez kojega se ne može zamisliti ži

kretanje. Kretanje (strujanje) energije nije samo puki smisao koji se odnosi na pokret tijela

(ruke, noge, zadržavanje stava). To je nepreki

koriste energiju neprekidno. Tjelesna toplina je posljedica procesa strujanja energije. Prvi

ili krajnji izvor energije u našem sustavu je SUNCE. Prva energija su zraci sunca, svjetlost,

avima za stvaranje

e e kao hranu.


blika, a

ojeve) kao što su:

rastvorena

ula ugljikohidrata, lipida i

proteina krvotokom dovede u stanice vrši se proces oksidacije (spajanje s kisikom koji

rvi) stvara se potrebna energija. Taj proces se

aju

ili obavljamo neku drugu aktivnost zahtjev za energijom

kombinirani (anaerobno-aerobni).

te

bit ivanja novog tkiva.

alaze u

izvor energije koriste pretvorene sastojke u tzv. gorivo koje se može trošiti.

ednosti pod imenom

ATP i ADP (adenozin-trifosfat i adenozin- -

(neuromuskularna)

ATP

energiju potrebi

ATP pa se rad u takv

a

kontrakcije (rada) razli k ATP.


Procesi koji se odvijaju su kako slijedi:

- ATP i

- 2. Tvar koja se zove kreatinfosfat i

ezu ATP.

- oznat

pod imenom glikoliza, a tada se kao nuspojava stvara i mlije i ATP.

- uju

ikom te se za

produkt dobije ug 2) i voda (H2O) i opet potre

resintezu ATP.

Prva tri koraka su anaerobna

e aeroban proces stvaranja ATP. Aerobnim

n i

pone

se rad odvija kratko i traje i manje od minuta.

inuta.

Adenozintrifosfat i kreatinfostat -4 energetske kalorije (12,5-16,7 Kj),

a one se potroše u samo nekoliko sekundi vrlo velikog naprezanja.

metabo e

ždani še


-13% masti, a

u žena oko 25% od ukupne tjelesne mase. Kod razgradnje 1 kg masti oslo

kalorija energije (14600 kj). Osoba težine 70 kg ima oko 10 kg masti, a to je dovoljno

i

taj napor.

ohidratnih

u

masnog tkiva i poboljšati cjeloku

vježbanja koje stvaraju jeftiniju energiju (misli se na pro

na kaskanje, organizam mora da svoj glavni izvor energije nalazi u mastima i

ug ata i glikogena.

a

vjež

stva

sus

prevladava pa se stoga i trajanje

ena:

- tava na moždanoj

razini.

- 2. Potrebna je pravilna ishrana za izgradnju i stvaranje energije za rad da bi se proces i

nastavio.

- eti


iofibrili. Ti

opom) izgledaju prugasto

(zbog svijetlih i tamnih elemenata - ici nalaze se tvorevine koje

sadrže tvari aktin i miozin koje su odgovorne za kontrakciju.

Kako nastaje pokret?

Kada nadražaj uslijedi (težina tereta) on pojuri prema mozgu (preko aferentnih neurona)

-eferentnog neurona) koji u

ATP etnu

kontrakciju. Niti aktina i miozina koje su do tada bile u stanju mirovanja, bile su

po

mi

ak

potis

mora postojati da bi se pokret izvršio, ali m

broj miši - snagu.

inu snage.

kontrakcije, a potrebno je za to samo nekoliko minuta rada tijekom jednog dana. Potrebno

% svoje maksimalne mogu nosti

egove snage i mase. Veliki i vrlo veliki

uju novo nastalim situacijama, a za to je potrebito

relativno mali broj ponavljanja. Obratno, ve

promjena u smislu po

intenziteta ili laga


Pri intenzivnom vježbanju organizam troši glikogen ko

stanicama, dok se glikoza nalazi u krvi. Kada vježbanje traje duže i potroši se rezerve

ikada ne potroši

Jedna rezerva glikogena je

poh

koncentracija glikolize, to dovodi do stanja poznatog pod imenom hipoglikemija ili

sma s ti prvi znakovi umora. Za svaku dužu

ili produženu aktivnost potreban je kisik. Kada organizam ne može da snabdijeva stanice s

skupu energiju), a to je ATP, kreatinfosfat, glokogen i neke druge tvari koje stvara

ovolji

rgije, a to

kiseline.

Stabilno stanje “stady state” se postiže kada potrošnja kisika u cijelosti

zadovo

minuta vježbanja i iskazuje se kao “prva zadihanost“. Vježbanje se nakon toga može

nastaviti onoliko dugo koliko se mogu zadovoljavati potrebe za energijom. Kada vježbanje

prestane, kisikov dug oknaditi.

o zove

homeostaza

Izvori energije za vježbanje su:

1. Slobodne masne kiseline (FFA) i glikoliza, a koriste se tijekom odmora i obnove.

2. Kreatinfosfat (CP)

3. Slobodne masne kiseline (FFA), glikogen i glikoza, koriste se kada je postignuto tzv.

stabilno stanje (stady-state).

4. ovo se troše kreatinfosfat (CP) i glikogen.


Sažetak

• Bitna je metoda i vrsta vježbanja koju se koristi. U razgradnji masti na primjer; bolje je

a

snagom i brzinom troši glikogen i kreatinfosfat, a ne masti kao izvor energije. Korisniji

je dugotrajniji umjereni rad za skidanje kilograma mase tijela nego sprintevi.

• rgija.

Kaskanje, hodanje, vožnja bicikla i plivanje ako se radi umjerenim tempom i dovoljno

postigne.

• Tjelesno nim) dati

Dosadašnja znanstvena istraživanja potvrdila su da 99% energi

mitohondrije dobivaju u obliku tvari ugljikohidratnih spojeva. Smatra se da je uzimanje

ndrija.

•

proteina životinjskog porijekla na dva do tri puta tjedno. Preporuka je

•

hidratima, a siromašna mastima i proteinima. Sukladno s intenzitetom naprezanja u

treningu s utezima takva ishrana može da pomogne u smanjivanju ili održavanju

tjelesne ma


2. Principi suvremenog treninga

Cilj sportskog treninga je postizanje najviši ekoj sportskoj

irati poput stroja.

imalan.

Da bi se tome približili i dobili što bolji stavnih

principa koji vrijede za proces sportskog treninga, a to su:

1. Usmjerenost sportskog treninga na dostizanje vrhunskog rezultata

bne pripreme

3. Kontinuiranost procesa sportskog treninga

4. Progresivnost anja

5. Valovitost dinamike op


2.1. Usmjerenost sportskog treninga na dostizanje najviših rezultata

Za sportski trening je znakovito da je usmjeren

rezultata u izabranoj disciplini ili grani sporta. Da bi se to postiglo potrebno je koristiti

aniranja trenažnog procesa,

, posebni sustav odmora, ishrane i mjere

oporavka. Za posljedici primjene ovog principa u radu sportskog treninga imamo danas

neprekidne priraste rezultata i nove rekorde u mnogim sportovima. U temeljima porasta tih

najviših rezultata raznorazni su uzroci. ocesa

sportskog treninga, poboljšanje sustava sportskog odabira i usmjeravanja u rani-joj

starosnoj dobi, usavršavanje organizacijskih osnova pripreme te po -sti

bavljenja sportom. Sportski trening je uvjetovan usmjeravanjem na postizanje najve

ava,

sadržaja i metoda rada.

Rezultati znanstvenih istraživanja kao i stvarnost - praksa jasno ukazuju da se u

suvremenom razvoju sporta gotovo nikada ne postižu jednako visoki rezultati, ne samo u

i -no

t

zravno djeluju

o

se suvremeni trening sportaša koji su usmje om

postizanje boljih rezultata od prethodnih, kada sportaš posjeduje za

što je poslje kog usavršavanja.

jviših rezultata potrebno je planirati produbljenu

usmjerenost dvije do tri godine (kako za koji sport, može i duže) prije nego sportaš dostiže

uzrasnu dob za koju se pretpostavlja da je optimalna. Granice

variraju u zavisnosti od grane sporta, discipline u istoj gra

karakteristika.

rezultate od 24-28 godine života, sprinteri od 19-23 godine, odnosno žene u istom od 15-19


godina života. U plivanju je ta granica pomjerena prema nap

postižu najbolje rezultate. U sportskoj gimnastici uzrasne kategorije koje postižu najbolje

rezultate su u dobi dje avilo, su

pojedinci koji postižu blista

enih, koji su

se iz bilo k olje kada bi se u svakom

- ptimalni uzrast za

re

imaju ne samo vi

U isto vrijeme poznato je da je sportski vijek relativno kratak u onih sportaša koji

su dostigli visoke rezultate u odubljene

usmjerenosti (uske specijalizacije).

2.2.

Posebna ave, a

stava zna

nkovito

preme.

Jednostrana posebna priprema može za azine funkcionalne

pripremljenosti ili jednostrani razvoj jedne spo

osebnih pokreta, nekih vježbi, u

suklad usmjerenog treninga npr. snage, a koje nemaju posebno

ijene). Što je još gore,

- vježbe ti mi

ve funkcije preuzimaju na sebe razvijeniji mi

ebno je poštovati zakonitosti u vezi

me i njiho


temelja i nadgradnje, ako su temelji slabi postoji opasnost da se nadgradnja uruši. Za ovaj

injenice:

Prva treba biti usmjerena na razvoj osobina, usavršavanje navika i

umi

enu pripremu.

Druga, raznovrsna spremnost ljenosti traži takvu

orga

sus ane.

elik i u

prvo kih i funkcionalnih

sposobnosti za postizanje najraznovrsnijih oblika mi

anja

sredstava posebne pripre o

e

pameti tijekom trenažnog makrociklusa.

30-60 %

ukupnog p

pripreme se smanjuje, a u natjecateljskom periodu ne prelazi 10-25 % ukupnog volumena

sportaša, majstorstvom, razinom dostignutih sposobnosti u sportskoj usmjerenosti,

osobnim posebnostima te stupnjem treniranosti.

anira

odnose, zavisno od razine i tempa prirasta rezultata kod svakog sportaša osobno. Mora se

dnosa. Postoji velik broj vježbi i

sredstava koja se mogu svrstati u jednu ili drugu grupu, kada je teško odrediti u koju vrstu

osebnu. To je normalno jer je priprema sportaša planski

izanje vrhunskih rezultata i

sti.


2.3. Kontinuiranost procesa sportskog treninga

a

postizanja najve portskih rezultata.

g

i

Navedeni rad, pripreme, postavke koje se odnose na trening mogu da djeluju r

jstorstva. Tako na

primjer ono što može da pozitivno djeluje na uzrast djece i mladeži, koji su dostigli po

nevnih jednokratnih

e -2 puta

u

l tignute razine uvježbanosti; za njih

-3 treninga u jednom danu i 4-

dna (N. V. Platonov,1975.).

c) Rad i odmor tijekom procesa sportskog treninga se planiraju tako da se omo

optimalni oporavak svih funkcionalnih sustava organizma, a koji dozvoljava razvoj

ini.

- mikro jedinicu, a zatim jedinica koja slijedi, te cjelinu

u mezociklusu, treba sprovodi tako da se temelji na dostignutoj razini sposob-nosti

u svezi s velikim zahtjevima trenažnog procesa i sudjelovanjem na mnogim natjecanjima,

u suvremenom trenažnom procesu vrhunskih sportaša gotovo ne postoje dani pasivnog

odmora, a kratki tzv. aktivni odmori poslije udarnih treninga se koriste kao sredstvo

novog procesa priprema na novoj dosti

sportova vijek aktivnog sportskog staža je 8 do 15 godina, a predstavlja neprekinuti lanac

etapa makrociklusa, perioda mezociklusa i mikrociklusa. To podrazumijeva da se

racionalno planiranje višegodišnjih priprema zasniva i temelji na znanstvenim spoznajama,

JUDO METODIKA TRENINGA 21

a

funkcio

2.4. enja treninga i natjecanja

Za sam proces treninga u suvremenom prilazu i uvjetima znakovito je da se

pos u

etapi usavršavanja, organizmu sportaša postavljaju takvi zahtjevi koji su vrlo blizu gornjoj

granici nje

dosadašnjih znanstvenih istraživanja kao i iskustvo suvremene stvarnosti u sportu

ostizanje

vrhunskih rezultata. U vezi zakonitosti intenzifikacije trenažnih procesa postoje dva

stajališta:

Prvo stajalište prema kojem op

preme za vrhunska

postignu

vremenu

raznovrsnu pripremu za taj od

ovati nekoliko

smjerova intenzifikacije trenažnog pr avilno iskoristiti

od strane trenera i to u svakoj etapi pripreme i usavršavanja sportaša.

Ti smjerovi su:

- relativno kasna uža usmjerenost (od

najprikladnije uzrasne dobi z rtu);

-

pove preme;

- 250 - 450 na 1200 - 1500 sati pa i više;

- -18 i više;

- dnog dana od 1-2 na 3-4;

-

mikrociklusa od 1-2 na 3, 4, 5-6 i više;


- d

rtaša;

- u tzv. strogim uvjetima

prirasta usmjerene izdržljivosti (specijalne);

-

- ških i

eninga i u svrhu

ubrzanja procesa opo

žnog

jnijoj uzrasnoj

dobi. Ali isto tako, za vrijeme rada sa sportašima pred i post pubertetskog uzrasta

prekomjerno upotrebljavanje velikih trenažnih opte

s

relativno brzog iscrpljivanja ovog organizma (to je

još zapazio Aristotel ke, gdje

govori da se juniori koji su se izrane iskazali kao veliki sportaši rijetko kada pojavljuju kao

pobjednici na igrama).

oru u

radovima L. P. Matveev. 1977., N. N. Jakoviev, 1964., M. J. Gorkin i dr. 1973.

h

izrazito veliki rad, izrazito velika trena

Sigurno je da se postavlja i pitanje:

kvantiteta tetu rezultata”?

“mjeru” u odnosima planiranja, ostvarivanja i

d “skok” u

postizanju naj


2.5. Valovitost dinamike optere

Ovaj princip se temelji na odno

koji treba biti optimalan. Elementi ovog principa su: odnos vremena treninga, trajanje u

enja je

azak u

anje, te

u vaki trener.

i

i

opte ilju.

Neke stroge vremenske zakoni

višegodišnje ili jednogodišnje, neke osobitosti sportaša, uvjeti rada i stupnjevi motivacija

ogu svesti na

ametralno

suprotni, velike vrijednosti obujma rada (npr. u prvoj etapi pripremnog perioda) su pra

njegovim relativno malim intenzitetom; po

upotrebe sredstava posebno usmjerene pripreme, a to dovodi do smanjenja obujma rada.

e -ma

rada po svojoj usmjerenosti. Periodi intenzivnog rada i ve

ciklusima i mikrociklusima se smjenjuju sa perio da se

i

ave

procesa zamora i oporavaka.

ecanja, pa je to

važnije bez obzira dali se radi o sportu s više vrhova sportske forme ili ne, a u obzir treba

uzeti slije


Monociklus je podoban za neke sportove koji imaju jednom godišnje najvažnije natjecanje,

a to se prvenstveno ore.

adi jak

temelj za daljnje napredovanje.

Bi-ciklus je dobar za iskusne sportaše koji se mogu kvalificirati za nacionalno prvenstvo,

o

Tri-ciklus ili i više vrhunaca sportske forme je za napredne i vrhunske sportaše. Polazi se

od pretpostavke da ti sporta o

odrade godišnji plan u tri ili više faza vrhunca sportske forme.

Uvijek se polazi od najvažnijeg natjecanja i ono bi se trebalo pojaviti u posljednjoj

fazi ciklusa. Forma se tem

e

Krivulja intenziteta donekle slijedi obrazac monociklusa, ali kao što volumen opada

vnom,

dnjem u nizu natjecanju. Održavanje sportske forme trebalo bi planirati tako da

se ona stvarno poklopi s glavnim natjecanjem,

natjecanje nizu (to može biti: nacionalno, europsko, svjetsko prvenstvo ili olimpijske igre,

a što ovisi o kvaliteti sportaša-natjecatelja).


e

40

50

60

70

80

90

100

a b 1 atim

e

90

80

70

60

50

40

a b 2. mezociklusu.

100

90

80

70

60

50

40

a b

3. klus.


9080706050403020

a b 4. klusu.

40

50

60

70

80

90

100

a b

5. Orastere onavlja isto.

Mezociklusi mogu trajati od 3-5 i više mikrociklusa. Ovisno dali je mezociklus tipa izgradnje, kakav se primjenjuje u pripremnom periodu ili je to mezociklus održavanja ka eprimjeni, u završnoj fazi pripremnog perioda kada se priprema za glavno natjecanje, a

enja. Uglavnom generalno mezociklusi po sadržaju mogu biti: pripremni, udarni, natjecatelj u


ociklusima

2030405060708090

P U S P S N P U S P S N

1. se penje u valu unutar jednog mikrociklusa, raste imikrociklusa je odmor.

30405060708090100


2.su sli ni ili jednaki.

102030405060708090


3. se penje i zadržava na jednoj ra-zini u valu unutar jednog mikrociklusa, isto se nakon odmora ponavlja.


20304050607080


4. pravilno valovito unutar jednog mikrociklusa, s naglašenim e o

2030405060708090100


5. pada pa se penjedrugog i ponavlja se.

0

20

40

60

80

100


6. je valovito raste i pada unutar jednog mikrociklusa, a u drugom mikrociklusu je naglašeno u sre


Pripremni Natjecateljski Pripremni Natjecateljski

I ciklus II ciklus

Valovi obujma i intenziteta

u modelu godišnjeg planiranja

I II III

tro- godišnjeg planiranja treninga.

aerobni anaerobni brzinski


2.6.

-

ciklusa. Razlikuju se mikrociklusi treninga po trajanju 2-7 dana i od 7-10 dana;

mezociklusi od 3-5 ili 6 tjedana, a za poneke periode trenažnog procesa od 2-3 tjedna i do

4-5 mjeseci; makrociklusi od 3-4 ili 10-12 mjeseci. Programiranje na temelju raspoloživog

omo

principa treninga: neprekidnost, jedinstvo

pove nga

stabilizirani i skoro dostigli maksimum, te je još jedina rezerva u sportskom usavršavanju

enici

nj

Važno je znati kava je povezanost svake trenažne jedinice s manjim ili ve

ocesa u cjelini;

suk enim redom, a

klusa;

K i sadržaja

rada je zakonitost u fazama razvoja sportske forme, tj. faze ulaska, stabilizacije i pada

sportske forme.


3.3.1.

inama

ima.

pohranjena na v treba.

štenje iste

o

kako se taj proces odigrava. Pozna

o

tu informaciju dati, kako je predstaviti, koliko treba biti jaka, koliko treba da traje kao

a

Razina uvjetovanih refleksa (prva razina)

Na nadražaj se reagira automatski bez razmišljanja, a na temelju prijašnjeg iskustva

o

kako bi što brže shvatili osnovne principe. Na ovoj ra

ekvatne obrane od bacanja, bacanje

izvede, ili se zakašnjela blokada udarca kažnjava udarcem što izaziva uvjetni refleks.

Motorna razina (druga razina)

o osobitostima neke tehnik

reprodukciju tehnike i njezinu vlastitu interpretaciju. Ukoliko informacija nije potpuna

došlo do zaboravljanja. Potrebito je da se tehnika po

-motornih sposobnosti,


koordinira

- enja, metoda

velikog broja ponavljanja zove se iterativna. Ona nakon velikog broja ponavljanja dovodi

ehnika juda i samoobrane. Nije

a

snovnih principa tehnike

oobrana se izvodi

, a

ispravljaju se samo grube greške).

Problemska razina

To se u praksi zove , jer se odvija u situacijama kakve su u

v

prve dvije razine uspješno završeno te se treba nastaviti u situacijama koje su stvarne ili što

ora izvoditi u promjenjivim uvjetima

jer se uvjeti gotovo nikada ne ponavljaju.

Potrebito je tehniku stalno prilago i

to zahtjeva visoki stupanj vladanja s tehnikama kao cjelovitim programima. Samo

ovodi se u tri faze:

1

(vježbanje u mjestu s protivnikom).

2

pasivnim ili polu-aktivnim protivnikom).

3

njih (primjena tehnike u kretanju s aktivnim protivnikom, gotovo u uvjetima realne

borbe).


ž-

zovemo

aviti da je situaciona metoda

rhom u

natjecanju, imperativ suvremenog trenažnog procesa.

vnosti, ma

jskim

ovor, ma

a

bjektivniji test

u

sportaš ili kandidat posjeduje “temeljnu podlogu” za daljnji rad na posebnim i nasljedno

uvjetovanim osobinama.

araju

ntrolno) u situacijskim uvjetima, a

Zbog toga je u ostvarenju optimalnog procesa treninga i natjecateljske aktivnosti,

naje situaciona metoda rada. To

podrazumi vremeno usavršavaju

antropološke osobine, sposobnosti i karakteristike.

Finalni rezultat treninga je u pozitivnoj vezi sa situacijama u kojima se u

situacijama, odnosno u natjecanju.


aženju novih

metoda. To je pog udo sport,

obina i sposobnosti.

Pretpostavka s aspekta eko ocesu

stavlja se da je situacijska metoda

acije na višoj ravni kretanja (po

N. A. Bernstein- rbi

itekako važno.

pretpostaviti da je proces koji je sporiji u usvajanju vještine stabilniji i bolja osnova za

mo -

etima

ije iz generalnog uzorka.

svjesnosti, aktivnosti,

dos i

Da bi se bolje razumje

oblasti kibernetike, fiziologije i psihologije, a koji su u teoriji i praksi danas prisutni.

3.2. Kibernetski model

Ulaz Izlaz

indi

ono što može da djeluje na sistem, a isto tako i izlazni podaci, kao struktura izlaznih

varijabli, odnosno reakcije sistema na temelju utjecaja primijenjenih varijabli.

Sistem


blemi,

egralni sustav, koji reagira gotovo uvijek sa svom svojom cjelinom, kao

blemu:

- o laz

laz u sistemu daje uvijek isti izlaz jer su varijacije komponenti sistema

uvijek iste, i

-

ata isti ulaz daje

ebno

funkcionira kao sastavni dio jedne jedinstvene cjeline, pa ga se teško može podijeljeno

inak koji

aka.

gralni i

kompleksni pokreti -

aparata za kretanje i ostalih funkcija u organizmu (slijedni fiziološki, biokemijski,

o

njegovu ivanju latentnih

struktura, koje su odgo

ecajem psihometrijskih metoda, a kao prvo u analizama kognitivnih

sposobnosti i konativnih osobina. Tek u drugoj polovini XX vijeka dao je rezultate, koji su

kim sposobnostima.

ima

(Mainel, Guilford, Mc Cloy, Clark, Semenov, Sargent, Fitts, Fleishman, Fetz, Meenel,

upirati u nekoliko cjelina, kao što su:

u

klasifikacijske i dr. teorije.


nadopunjavale i mijenjale, tako da se danas u upotrebi nalaze pored tzv. teorijskog ili

spekulativnog uzimaju dva pristupa:

• strukturalni ili faktorski i

• klasifikacijski ili taksonomski.

faktorski

interpre -struk

regula

prvoga reda tri funkcionalne strukture imaju domi

• mehanizam za kortikalnu kontrolu i regulaciju kretanja (za koji se pretpostavlja da

simultano procesiranje)

• mehanizam za kortikalnu kontrolu i regulaciju kretanja (za koji se pretpostavlja da

serijalno procesiranje)

• mehanizam za regulaciju kretanja (za koji se pretpostavlja da je zavisan od

integrativnih funkcija retikularne formacije)

Kasnija istraživanja, koja su se temeljila na modelima funkcioniranja CNS u izvo

fenomenološki model, mogu

biti osnova funkcionalnom hijerarhijskom modelu. a koji predstavlja mehanizme drugog

reda:

• mehanizam za strukturiranje kretanja (odgovoran za varijabilitet dimenzija

koordinacije)

• ama CNS

(odgo

• mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije (odgovoran za varijabilitet dimenzija

eksplozivne snage i pokušanih pokreta)

• mehanizam za regulaciju tonusa i sinergijsku regulaciju (odgovoran za varijabilitet

dimenzija brzine, fleksibilnosti i preciznosti)


U prostoru izoliran je samo (generalni

mo koji kontrolira i koordinira funkcije regulacijskih mehanizama nižeg

reda. Iz o

a

rskom ili

funkcio u

funkcionalne niže strukture, a to su mehanizam za energetsku regulaciju i mehanizam za

regulaciju kretanja. Taksonomski pristup

defin ktorskog

modela taksonom

svakodnevnoj kineziološkoj praksi, pa je s te strane i iskustveno- atljiv.

Kako taj pristup daje dobre rezultate gdje se primjenjuje, to bi mogao biti pravi put za

mo kih sposobnosti strukturalnim, funkcionalnim i klasifikacijskim modelima

(Momi

nkcionira

konstrukciju kiberne s

funkcija kao poseban segment cjelokupnog sistema za obradu i donošenje odluka, što je u

podudarnosti s generalnom prih itivnoj psihologiji, ali isto tako i s

modela (Anohina), a što u suštini pri

regulatora su:

• RTK - regulator trajektorije kretanja (odgovoran za formiranje složenih kretnih struktu

• SRT - sinergijski regulator i regulator tonusa (odgovoran za koordinaciju rada efektora).

• RS - regultaor snage (odgovo• RI - regulator izdržljivosti (odgovoran za kontrolu trajanja aktivnosti moto

jedinica).


Funkcionalne jedinice kognitivnog procesora su:

• I - perceptivni procesor (odgovoran za dekodiranje, strukturiranje i pretraživanje ulaznih informacija)

• G - centralni kognitivni procesor (odgovoran za koordinaciju i kontrolu rada kogni-tivnihh procesora, sintezu preprocesiranih informacija, donošenje odluka i kontrolu njihovih provedbi)

• P - paralelni procesor (odgovoran za simultano procesiranje, pretraživanje memorije i simultanu sintezu)

• S - serijalni procesor (odgovoran za serijalno procesiranje, pretraživanje memorije i anticipaciju efekata izlaznih signala)

• δδ - regulator za koordinaciju regulativnih funkcija (odgovoran za kontrolu kognisistema za regulaciju trajektorije kretanja i sistema za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa).

• εε - regulator aktiviteta (odgovoran za aktivitet i energetsku razinu na kojoj funkcioni-atore).

Ostale funkcionalne jedinice sistema su još:

R receptorski sistemT ulazni filterCL sat TM B kratkotrajna memorija (buffer)M dugotrajna memorijaMmot K E efektorski sistem

ova

atora ne

vnih

kcije s

kognitivnim i konativnim procesorima vrlo velik. To umanjuje razumijevanje integralnosti

U nastavku daje se shema predloženog modela funkcioniranja:


Shema 1 funkcioniranja

m

Centralni kognitivni procesor (G) za analizu informacija i donošenje odluka, direktno je povezan s perceptivnim ulaznim procesorom (I), a dvostrukom vezom je povezan sa serijalnim (S) i paralelnim (P) procesorom. Na motoima preko regulatora za koordinaciju regulativnih funkcija (δ), regulatora trajektorija kretanja (RTK), te sinergijski regulator tonusa (SRT), s kojim ima dvostruku vezu. SRT je u jednostrukoj vezi s regulatorom za akti (RS) i regulatorom za

(K) koji upravlja efektorskim sistemom (E), povezan je dvostrukom i jednostrukim vezama sa svojim kognitivnim procesorima, konativnim regulatorima, motori kim regulatorima, kao i s centralnom dugotrajnom memorijom (M)

(Mm).

G

P S

B

RTKCL

T SRT

RS RI

T

R

K

I

M

Mmot

E


Regulator aktiviteta (ε)regsistema (R) i ulaznog filtra (T) koji je u dvostrukoj vezi s perceptivnim (ulaznim) proce-

(B ocesor i efektore. (CL) (TM).

oaktivnost u funkciji CNS (centralnog kognitivaktivnost ustvari intelektualna aktivnost, a ne kako su do sada neke teori

iju.

3.3.

mehanizmi tog procesa nisu do kraja poznati, ali se opravdano pretpostav

neasocijacijsko i

asocijacijsko. Prvo je takvo kada se jedan organizam ponavljano upoznaje ili izloži

osobinama samo je

kondicioniranje), ili o odnosu vlastite aktivnosti i nekog podražaja (aktivno kondicionira-

nje). U pr ikavanje na

i -nja

iranje (pasivno

uvjetovanje), a sastoji se u tome da se bezuvjetnom podražaju pridruži drugi, uvjetni

(BP) je onaj koji uvijek

izazove uvjetni podražaj (UP) npr. uklanjanje noge nakon primjene elektri nog udara na

vnu komponentu u obliku nagrade (hrana,

ijedi odgovor BP;

os -

ena, da UP pretkazuje BP. diskriminantno

vnog uvjetnog refleksa. Nakon serije UP slijede BP, a

vljuje generalizirana reakcija i na

jedan i drugi UP (UP+ i UP- tj. reakcije

samo na podražaj koji je bio pra UP+ , UP-. Ovom metodom istraživale su se


Aktivno kondicioniranje zove se još i operantno

o

odr

tnost

Prilikom pasivnog kondicioniranja d

naknadni doživljaj. Dok se prilikom aktivnog kondicioniranja edice

koji je ugodan,

slijedi nakon nekog vremena jak doživljaj bola ili bolest, tada se uspostavlja uzro no-

Sposobnost životinja i ljudi da tako lako usvajaju i pasivno i aktivno

kondicioniranje vjerojatno je posljedica toga što se tijekom evolucije razvila ta posebna

- igurno i

ajedno, ili jedna ovisno o drugoj, od onih

va vrijednost te sposobnosti je

kondicioniranje

proizlazi iz eksperimentiranja na životinja-ma (šta

doziva informacije koje usva

svega dvije grupe: refleksivno i deklarativno pam .

automatskog je karaktera. Pohranjivanje i dozivanje te vrste

vrednovanje. Informacije se usvajaju polako tokom više pokušaja, a iskazuju se prvo

stupaka i pravila itd.


osniva se na kognitivnim procesima kao što je

uspore tog

pam

doživljajima iz života, o njihovim vremenskim odnosima, i o iskustvima prema tim

doživljajima. Ono se uspostavlja i nakon svega jednog pokušaja ili doživljaja. Deklarativno

. oziti auto

najprije se služimo kognitivnim procesima, tj. upotrebljavamo deklarativnu memoriju, ali

pravljanje autom

anje znanja o prošlim

prethodnog iskustva i procesa percepcije. Kada se informacije dozivaju iz deklarativne

pohranjena iskustva upotrebljava u sadašnjosti kao bitne elemente na temelju kojih

usporedbom, vrednovanjem, procjenjivanjem, pretpostav

IZLAZ

Ulaznainformacija

olidira. Sistem

za pretražuje informacije pohranjene u kratkotrajnom i

KRATKOTRAJNOPAM

DUGOTRAJNO

pretraživanjei


etini

o 1 sekunde, 2/ post- no traje

nekoliko minuta, ali ponegdje kao npr. u hipokampusu može trajati i satima) i

pre tlje.

kih promjena (kao np. reverberacija),

ozga. Da je to

oje

posebni neuroni kojima je funkcija memorija. Spoz

funkcije smo neokorteksa, nego su i brojne druge struk

d

o

kombinacije više kortikalnih i supkortikalnih centara (ravni).

toje uglavnom dvije vrste

neuronskih krugova, tj. dvije vrste kombinacija kortikalnih i supkortikalnih centara, od

g mozga, a temporalni režanj

istraži

funkcija.


Bazalni Cerebro- gangliji cerebelum

korteks

Spino -cerebelum

Shema 2:

Planiranje pokreta

Izvršenjepokreta

ni korteks prima informaciju u bilo kom obliku i modulira je,

Bazalni gangliji i mali mozak pripremaju odgovor, stvaraju adekvatan plan i šalju ga na

i korteks koji preko svojih povratnih veza ostvaruje pokret.

Koliko je to složen proces može se naslutiti iz sheme koja slijedi. U stvaranju

razinama. Koordinacija rada ivanja

uloge svih struktura koje stvaraju razni neuronski krugovi pojednostavljeno prikazani na

shemi 3.


Shema 3:

Korteks

SMKGPR

MK

PMK

S VLo X VLc PVPLo

T a l a m u s

GP MM PP CRS

GPR gornji parijetalni režanj X jezgra X talamusaSMK

korteksVLc kaudalni dio ventrolateralne jezgre

talamusaPMK VPLo oralni dio ventroposterolateralne

jezgre talamusaMK

korteksPP piramidni put

S strijatum CRS kortikospinalni putP putamenMM mali mozakVLo oralni dio ventrolateralne jezgre talamusa

istraživanje ruskog fiziologa N. A. Bernstein-

pokušao objasniti kako se formira kretanje.


o

filogenezi

efek

telereceptora (miris iz kemoreceptora, sluh iz vibracionog, vid iz fotokemijske osjetljivosti

kože) mijenjao se i us

rastojanju stvorila je i potrebu da se tijelo premješta u prostoru kao cjelina.

Telereceptori “su stvorili mozak” po Sherringtonu, što se kod sisavaca naziva

centralnim zatvorenim sistemom. U procesu evolucije somatskog sustava od

ivala je efektorika.

Receptorni sistem pojavljuje se kao signalni, a on sam po sebi ne može da osigura

individualno opsto anost

i preciznost, usložnjava se i smislena (svrhovita) strana kretanja, radnji i postupaka živog

motorikom, u

ipva.

usavršavanja receptorike, a potom centralnih zatvorenih sistema (mozga). Nastajanje u

filo

kvali ntigentnosti nastajanja i

ispadanja kretanja kod jasno lokaliziranih žarišta povreda CNS.

i

nadopunjavaju. Sve se daleko više usložnjava kada se uzmu u obzir sile inercije i sile

rea o-

de usklade do

acije

kretanja. To vrlo složen proces s obzirom na broj elemenata koje treba uskladiti, a koji su u


upravljanja nad njima obavlja

CNS na principu uzajamnog kružnog djelovanja.

anje

u sistem kojim se može upravljati.

sistemi aferentacija, a koji polaze od osnovne strukturne formule, refleksnog prstena. Pri

tome sudjeluju svi oblici receptorskog aparata koji su pre- vnima.

Svaki motorni zadatak nalazi za sebe, prema svom sadržaju i smislenoj strukturi, jednu

d

enja,

avan za

ija i

izvršavanja za to potrebnih prešifr ekvatno

smislenoj strukturi motornog akta realizira samo najosnovnije korekcije, koje su

u stvuje

dalje niz osnovnih ravni, koje poslužuju

iner

Proces prebacivanja komponenti kretanja u niže ravni je ono što se

naziva automatizacija kretanja. U svakom kretanju, ma koliko bila visina njegove

os orekcije koje se vode

neposredno na toj ravni. Stupanj svjesnosti kretanja i proizvoljnosti raste sa prelaženjem po

ravnima odozdo na više. Upravo sposobnost tog prebaci

onente iz

polja spoznaje (svijesti), pa se to i naziva automatizacija. Ta sposobnost je razumljiva, jer

mponente kretanja,

koje uz to još po pravilu obiluju nepredvidljivostima svakakvih vrsta, a zahtijevaju brza i

svrsishodna, tzv. snalažljiva prebacivanja.


inantni za

-

opisane su kao:

A- -spinalna ravan.

B- ravan sinergija ili talamo-palidarna ravan.

C- ravan prostornog polja ili piramidno-strijalna ravan. Ona se dijeli na dvije podravni: C1 - strijalna, koja pripada ekstrapiramidalnom sistemu, i C2 - piramidna, koja spada u grupu kortikalnih ravni.

D- ravan radnji (predmetnih radnji, smislenih nizova, i dr.) ili tjemeno-premotorna ravan.

E- ora, i sl.)


Teorija stvaranja motorne navike prošla je niz faza, koje su imale utjecaj na praksu

rna

podobnost uvježbavanja lokalizirana je u periferijsko-motornom aparatu (što se donekle

moglo razumjeti u pogledu razvoja snage muskulature).

etežno na

-vezivnog a

a

vidovi vježbi s ciljem pripreme navedenog aparata.

Uvjerenost u gore navedeno izazvalo je težnju da se treniranje tog

ranije, od samog djetinjstva, kada je sam proces razvoja daleko o završetka, a tkiva su

podložna promjenama. To je za posljedicu imalo mnoge štete i deformacije.

stem u

efektorne sisteme mozga, a u

prvom redu na kortikalni efektorni (piramidni) aparat.

Predstava da kod svakog motornog treninga, bila to vježba iz gimnastike, ili

uvježbavanje klavira (etid

paradoksalna i teško je prodirala u svijest pedagoga. Velika je potvrda toj koncepciji,

teorija uvjetnih refleksa koja je publicirana i eksperimentalno dokazana od I. P. Pavlova.

Kako je prema teoriji uvjetnih refleksa potreban velik broj ponavljanja, ali ne

ponavljanja u smislu“utabanjavanja vljanje je s

ema govora o ponavljanju, jer drugo

ne ponavlja prvo, stoga je uvježbavanje ponavljanje bez ponavljanja. Odgovor je u tome, a

egovo

ešavanje

tka, nego proces rješava

poboljšava

Dakle, definicija motorne navike je koordinacija struktura, koja predstavlja ste

znanje rješavanja pojedinog vida motornog zadatka. Kako motorni zadaci mogu imati vrlo

raznovrstan smislen sadržaj, to se i navika može izgraditi u pogledu bilo kojeg

proizvoljnog motornog procesa, nezavisno od razine njegove ravni i sastava.


Trajanje, rok za izgradnju motorne navike ovisi od dva uzroka: jedan se pokazuje

u ovici.

Prvi proces se odigrava u centralnom nervnom sistemu tijekom uvježbavanja i

moto ešaka,

najracionalnije traženo rješenje.

ada se odvija rad na formiranju

motorne navike. Osobito se to odnosi na rane faze, prije završetka automatizacije, a koja u

svojoj završnoj fazi vrši posljednje korekcije kretanja prije stavljanja u uporabu.

Ov i

raz ama uvježbavanja navike radilo se o

proizvoljnim (svjesnom ili nesvjesnom) variranju rješenja motornog zadatka, u procesu

dalj

samog zadatka i njegove situacije, koje više ne zavise od subjekta. To “uigravanje”svih

raznovrsnosti, svakako zahti

dna na

drugu. Nije bitna toliko kronološka

eliti na dva

ata kretanja,

koje se formira, po os dnjim od tih

etanja.

Prvi period je:

kretanja, 3/ pojavljivanje adekvatnih korekcija za sve detalje i komponente kretanja,

ka

i

a što je proces automatizacije.

Za ivanje onih

najvažnijih detalja, kojima je posebno potrebna korekcija, koja treba osigurati to nost i


ema kojima se

isao

motornog zadatka ne može mijenjati, zadr a velikoj visini, a

iko.

Drugi period formiranja navike je period stabilizacije. U tom periodu vrši se

pre

djelo

ravnima završava se proces automatizacije, koji se sada naziva standardizacija motornog

akta i njegovih komponenata, a na kraju ostvaruje se i stabilizacija motornog akta,

ivosti.

sa svim njihovim

koordina

kretanja i nema potrebe za izradom navike posredstvom vježbanja. Izrada navike je proces

u kojem sudjeluje više ravni koje se prema razini složenosti kretan

svaka svoj posao, ona ne može nastati odjednom.

iraju

are, ranije

formirane i

oristi u novoj

potpunos atizama koji su

rmira nije ništa drugo

do pojave prenošenja izvježbanosti u navici, što je dobro poznato, ali za sada još

nedovoljno prou

porije

Tijekom formiranja navike dolazi i do snižavanja pragova, osjetljivost na varijabilnost i

žbanja kako


ena jednih

receptora drugima, koji su osjetljiviji i brže reagiraju. Pone

oprioceptivno-taktilni, ali nesumnjivo i

unutar istog aferentacionog sistema s grubljeg na finiji. Kada se automatizacija kretanja

dostigne standardnost ne nasta

rnog akta nije odgovorna nikakva

ektualni akt u kojem sudjeluje CNS sa

svim svojim razinama.

3.4.

-nje su

pojmovi jezika koji se koristi u psihologiji, ali imaju drugi smisao. Jednos

o

alo velike

brzine. To je mnogo više, nešto kao konstrukcija sustava, za koji postoje ili su se razvile

obine i radnje,

upotrijebiti. Pri tome se svakako mora eki procesi, kao što su

e eština ne

ne pokaže nikakva ušteda ili olakšanje.

oško-memorijski

- u


Prvi zakon aktiviranja.

Drugi zakon

po

-

ana izražavanja reakcija.

Zakon optimalnog aktiviranja

Aktivacija i aktiviranje je složen pojam. Pod njim se podrazumijeva razdraženost,

podražaje. Govori

se o promjenama stanja CNS-a. To se iskazuje kao: pove

ispitivanjima se došlo do spoz

odnos, a poznat je kao Yerkes-Dodsonov zakon.

tno

.

Svaki sportski u kcije, koje su

-nje. Porast

Ponašanje se može optimalno kontrolirati, koordinirati i upravljati samo do odre

granice

Op aše.

Za

dback ili

tnog

djelovanja ima smisao.

(proprioceptivnih) tako i preko vanjskih (exteroceptivnih) organa i mišljenja.


Kognitivni feedback je diskretan, pretežno verbalan i vizualan, orijentiran na norme

ili nominalne vrijednosti i nije automatski.

.

: bez povratne informacije o rezultatu nema sustavnog napredovanja u

ivani

rezultat.

: i kod nosti

žbanju tehnike se

trebaju prepozna z

postignutih vrijednosti.

Pravi trenutak

1 minute

rmacije.

Zakon strukture

uspostavljanje senzo-

psihološka strukturalna pravila. Cilj strukturiranja je da se dovedu u suglasje subjektivne i

nepot

zada z

se vlastiti postupci prilagoditi uzorcima.

u

na smjer koji treba slijediti da bi se postigl

azumije bitne odrednice strukture

o


e od poznatog k još nepoznatom u tzv. postupno izmijenjenim

- “pozitivni transfer”.

1.

2. svjesno doživljavanje moto

3. ija.

gnut kada

se usvoji makro struktura sposobnosti. Makro str

koordi

pli iti, kontrolira se disanje i kada se

ni vode. Pokreti koji se odigravaju imaju redoslijed,

povezane su neke sheme postupaka, ali to još nije pravo plivanje. Postoji neka hijerarhijska

struktura sheme postupa

dugogodišnjih pauza.

Nasuprot mikro strukture se vrlo brzo zaboravljaju. Mikro strukture se sastoje od

mjenjivim i

kro

str

Novija saznanja

a žalost ne

avo

ažnja,

izu procesa kao što je

obrada informacija, a što se odigrava u CNS-

efiniranog materijala.


U prvoj ili tzv. ulaznoj fazi skup podražaja iz okoline pretvara se u

ali na nekoga

tko vježba, ali ne što je i stvarno djelovalo i kako.

i

organiziraju odr

pro

smislu proce

fazi kodiranja podražaji se prevode u smislene

fazi procesiranja ocesi

dekodiranja

i

znoj fazi.

Faze procesiranja informacije kod -tsurikomi-ashi:

- Ulaz -a

ukama

k sebi i u stranu naprijed.

- Kodiranje ijed, visi

prema naprijed.

- Procesiranje enja i

ija

napadaja. Na primjer “makni se u stranu blokiraj lijevom nogu koja je iskora

- Dekodiranje lsa

iranja i bacanja.

- Izlaz

zada

zadataka aznu

tkom.


Jedan je princip kontinuiranosti-diskontinuiranosti (stalnosti i isprekidanosti), a

drugi otvorenost- zatvorenost. K

etak

zadatka. Prekinuti ili diskretni zadaci sastoje se od jed

pokreta koji traje kratko vrijeme i zadatak je završen odmah poslije izvršenja tog jednog

pokreta ili jednog sklopa pokreta. Vještina otvorenog tipa je kada se situacija mijenja,

enutka u

tr

bit

objasniti podjela:

Kontinuirani zadaci Diskretni zadaci

Zatvoreni zadaci v skok u vodu na glavu

Otvoreni zadaci vožnja slaloma bacanje u judo borbi

posljednje faze, aktivne faze

rve dvije faze i posebno

onaj vid procesiranja informacije koji se odnosi na tzv. povratne informacije ili feedback.

Singer i Gerson su 1981. predložili novu podjelu, ona se temelji na saznanjima

drugih autora i njihovih vlastitih radova. Oni predlažu sistematizaciju na temelju tri grupe

zmi

feedback-


Prema dom žbanja

ubraja se:

1. senzorno-perceptivne mehanizme, odnosno ulazne operacije,

2. ije i

3. mehanizme generiranja pokreta i efektorske-mehanizme, odnosno izlazne operacije.

Po svemu nije teško prepoznati pod 1. fazu ulaza i kodiranja. pod 2. fazu procesiranja i pod

3. fazu dekodiranja i izlaza po Crombach-ovom opisu procesiranja informacija za vrijeme

vježbanja. U obadva slu

tka. Dva su tipa povratne veze ili feedbacka,

tzv. kontinuirani i tzv. završni feedback.

se koriste informacije

pro tka.

mogu rmacija

proiz a

u drugom pokušaju.

Singer i Gerson još razlikuju i tri tipa upravljanja pokretom, odnosno vanjskih uvjeta u

kojima se odvija vježbanje. Postoji tzv. vanjsko upravljanje, kao na primjer rukometaša

a

okreta izvesti nezavisno od vanjskih okolnosti. I na kraju

postoje tzv. miješani tip upravljanja u kojoj bi se našle sve mogu

o

ne moraju. a

Judo po svojoj strukturi upravo pripada u miješani tip upravljanja po jednome je tip

pokretu, ali ovisi o procjeni situacije, koju treba predvidjeti, isprovocirati

primjenu izborne tehnike.


a feedbacka i tri tipa

anizmi procesiranja informacija,

tipa feeedbacka kontinuiranim ili završnim, a sve se to može odvijati pod vanjskom,

unutarnjom ili miješanom kontrolom pokreta.

Singer i Gerson

is

dnje faze procesiranja informacija za

Glencross, 1978

zadaci grupiraju na temelju organizacije izlaza tj. pokreta koje zah

adnu

cjelinu:

1. reprezentacija i diskriminacija dijelova pokreta (zadatka);

2.

poredak;

3. fazna organizacija pokreta, tj. vremensko strukturiranje dijelova slijeda pokreta;

4. apora,

potrebnog da se ti dijelovi izvedu;

5. ajem

ili objektom;

6.

7. motorna kontrola, tj. stadij razvoja kognitivne strukture koja kontrolira pokret

edeni

stadiji mogli bi se upotrijebiti d


ednostavniji,

neki složeniji, neki imaju primjenu sile više izraženu, a neki manje, uz neke ide vanjski

anju

d

mi

ntne komande sa svim

detaljima potrebnim da se izvede pokret.

Adamsova (1971) zatvorene

petlje, te Schmidtova (1976) shema otvorene i zatvorene petlje.

moto

to su:

1. trajanje zadatka, te

2. strukturiranost zadatka

(preko 200 mili sekundi).

Prema strukturiranosti, mogu biti strukturirani, tj. oni u kojima se može prepoznati

nestrukturirani, tj. oni koji su sastavljeni od niza pokreta u kojima se ne može prepoznati

usprkos eventualnim promjenama u okolini, pa tako i u signalu, ispravke više nisu mogu

K ekom


Schmi eme u

(recall shema) i obrazac prepoznavanja

kog programa,

odnosno programa koji leži u osnovi generiranja cijele klase pokreta.

Kako je judo sport koji je po strukturi tehnika vrlo kompleksan, a opet je vezan i uz

i

pokreta gd ebno se

postavlja važnost povratne informacije tzv. feedbacka-a. S obzirom na ulogu povratne veze

cka”:

3. povratna veza proizvedena samim pokretom

ora koji su smješteni u

eceptori za dodir, a vrlo

rijetko eksteroreceptori, vidni i slušni organi.

4. povratna veza koja ukazuje na vanjsku posljedicu izvedenog pokreta pa se i zove

vanjska povratna veza , u njoj sudjeluju više eksteroreceptori, vid i sluh, a ponekad mogu

sudjelovati i taktilni receptori.

5. unutarnja povratna veza, z

eferentnog izbijanja i samog pokreta, a kojom se namjeravano eferentno izbijanje može

moždanih centara u

upnju

nceptu

ratkotrajnoj memoriji) sigurno da je struktura koja sprema i vrši

Informacija koja dolazi do svijesti judoke nije samo vizualna,

bitna, ali kako se shema pokreta strukturira to je sve važnija taktilna informacija koja

rea intervalu.


Principi na kojima se judo zasniva su: koncentracija pažnje, neravnoteža, pravi

trenutak, popuštanje i efikasnost (izvorno izvedeni su iz prvog i temeljnog principa kojega

je postavio J. Kano još 1922.g. koji glasi:

"Seuryoku-Zen yô".Oni poje

tehnike.

Koncentracija,

Popuštanje, dati pravi odgovor na reakciju protivnika, kruta muskulatura ne može brzo

Pravi trenutak, reakcija dolazi kao odgovor na situaciju koja se stvorila (adaptabilnost),

a treba je prepoznati,

Neravnoteža

protivnik nalazi u dilemi i na kraju,

Svaki od navedenih principa ima u praksi i svoje mjesto. Vrlo je važno da se

upravo te str akciju protivnika i da

donese pravu odluku, pravi i svrhoviti odgovor na stanje koje se ukazalo. Zato se i polazi

sportovima koji po svojoj strukturi imaju kompleksan i promjenjiv karakter.

žnjava izbor

reakcije, složenost pok

pokreta pa se jed

sli

-

motori -a novim shemama koje se uvijek mogu nadog


vljati da

- š

mbenika:

-

- izbor najboljeg odgovora na ukazanu situaciju.

rba

je je

Ukoliko je zahti

g redoslijeda pokreta koji

završava kao zatvoreni ciklus.

3.5.

stava,

odgojno-

e

globalnom sustavu, koji posredno osigurava potrebite uvjete za ostvarivanje tih ciljeva.

Unutarnju ustrojenost sustava sportskog treninga tvo

stavi

društvene nadgradnje, te cijele socijalne i materijalne sredine. Trening je sustavni rad koji

koji odre

tvore i zasebne manje sustave.


- trener

- sportaš

- projekt

- uvjeti

eden pokazuje, a isto tako i prima odre

anje s

drugim (interakciju). Upravljanje procesom trenažnog sustava zahtijeva poznavanje tih

znakova, informacija koje nose obavijest o stanju i radu sustava i o odnosima pojedinih

trebito je te

ijanja procesa

treninga.

Interakciju pojedi

moto

psiho-

Još je davno prije Jan Amos Komenski (1592-1670 g.) skrenuo pozornost na

potreb enju. On je u svom

djelu "Velika Didaktika" koje je bilo jedini pedagoški udžbenik u ono doba, a i gotovo

100 godina poslije, opisao kako zamišlja odgoj. U nastavni program svoje škole još u ono

vrijeme uveo je i neke oblike tjelovježbe kao i neke igre. Ovisno o razini novih

sub erenim ispitivanjima, te informacije mogu

biti potpuno objektivne. Sve više se spo

rvencije

e

rmacije, koje

sportaš, ali i trener primaju.

Proces prijema, a i prerade signala odigrava se na razini receptora i proprioceptora i

ces se odigrava analogno; signali se


kodiraju i svrstavaju; digitalno se dalje sprovode u centar, gdje se vrši obrada, ocjenjuju se,

te dolazi do sinteze (aferentne sinteze). Nakon što se informacija tako obradi pamti se

samo “ an za sam proces, prevede se u informaciju, a ostalo se

k

nastaju dodirom pod-

promjeni pritiska i položaja unutarnjih organa, signali vestibularnog aparata (labirinta),

s

tijela i njegovih dijelova, pokretanje dijelova tijela u prostoru, prostorno-vremenske

promje

njezinih dijelova), promijene rada pojedinih sustava organizma (srca, disanja, cijelog

a

kako se do njih dolazi.

1. dobivanje neposrednih informacija od samog sportaša o prijemu i procesu

odigravanja signala u sustavu i

2. informacije dobiva trener o promjenama u sustavu

organizma sportaša.

Pod rednim brojem 1 su:

-

-

- korištenje svjetlosnih signala o promjeni brzine ili ritma,

- informacije o koordinaciji pokreta i

-


Pod rednim brojem 2 su:

- zapažanja o prostorno-vremenskim promjenama (ritmograf) i

- vremenske promjene (spidograf).

Te podatke se može dobiti telemetrijskom metodom etode

trenutno tijekom vježbanja. Vanjski znaci se mogu lakše zamijetiti od navedenih, a koji

Za

m

(prate se relativne vrijednosti). Treba bilježiti objektivne podatke o promjenama, ali i

subjektivna zapažanja.

-

nikako nisu za podcjenjivanje, jer nadopunjuju i objektivne informacije koje nam ne

njaka ili

skupe opreme za uzimanja i mjerenja nekih pokazatelja).

Danas je u teoriji informacija kao i u kibernetici dostignuta vrlo visoka razina

nje trenažnim procesom.

"vijest-signal", koji daje

-ma, o

promjenama koje se odigravaju u tom trenutku. Vijest se smatra ona informacija koja je u

tnu vezu.

Tako razmatrane informacije mogu biti:

- diskretne i ne kontinuirane

vremenskim razmacima),

- kontinuirane (informacije koje dolaze bez prekida).


Informacija zavisi od modeliranih signala koji se odigravaju na razini stupnja

motori

nja).

Informacije se mogu podijeliti na:

- pozitivne (to su one koje oslikavaju strukturu nekog modela kretanja u jednom sustavu, i

- negativne oj modeli-ranoj

uz

- trenutne rzinu, umor

i sl.) i

- sukladne (bez prekida daju obavijest o stanju i promjenama u elementima sustava).

Trenutne informacije mogu biti:

- informacije koje daju obavijest o vanjskom stanju sustava

funkcionalni testovi, ocjena razine tehnike i dr.) i

- info

sustava (Ekg, Ph krvi, potrošnja O2, spidogram, dinamogram, temperatura tijela i dr.).

esom

r

eme moglo

utjecati u cilju osiguravanja planiranog dosti

stigne. U

b vjete posebnim

ljivo je stvoriti

zvoj


• - ešenje

• -

te

regulacijskih funkcija svijesti (slika pokreta, shema, kinogram, film),

• - usuglašavanjem posebnih tjelesnih

preduvjeta s dina

posebnih tjelesnih preduvjeta ovisi o stupnju razvoja (biološka starost), a ne samo od

godina starosti života i

• - treba na vrijeme zapaziti enja

tehnike od ra

lno

-pedagošku razinu u svom

poslu.

3.6.

oko 16 slika. Zato kod brzih kretnji zapažanje

stva. Zbog toga je i

o

rmacijom

(racionalnom tehnikom). Potrebno

"predstave" (tehni

ici.


avaju sportašu da

primi objektivne informacije o važnim parametrima kretanja u tijeku ili neposredno

pos

signali; krono-ciklofotografija i filmski snimci koji se brzo razvija

u

bla

te

Ispravljanje grešaka

vnost

vrijeme, a da to kasnije ne zahtijeva dodatni napor na njihovom

zmotriti uzroke i

Korenberg, V

pravilan izbor pedagoško-metodoloških mjera.

1.

2. pogrešna je ili površna "predstava" o kretnji,

3. dovoljno stabiliziran pa negativno

4.

temelj za ovladavanje novom kretnom strukturom,

5. postoje znatni nedostaci u

izdržljivost i funkcionalne sposobnosti te razina vestibularnog aparata i proprio-ceptora;

6.

ogodila se nezgoda (pad, povreda i sl.).


Uzroci koji dovode do stabilizacije grešaka:

•

•

• tijekom u

ehnike

racionalnim kretnjama,

• mjenu odre

tehnike, i

•

ne

grupacije, prave se i neke tzv. po

Stupnjevi spoznavanja greške

eve:

1. Ustanovljavanje prisutnosti greške,

3. Prepoznavanje (identifikacija) greške,

etvrti

ta

ena za

d je pravih

koraka u ispravljanju jedne greške.

1. Ustanovljavanje greške - pnog)

ajamnom

djelovanju s partnerom ili protivnikom anje podrobne


analize tog uzajamnog djelovanja. U takvim situacijama pribjegava se instinktivnim

rješenjima ukoliko nema drugih pokazatelja.

2. "Dijagnosticiranje oznati, da se

nih

grešaka po mnogim pokazatelji

posljedici. Ne smije se greška zamijeniti jer tada postoji opasnost da se zapadne u tzv.

me

da je može odmah prepoznati i odrediti

uz

otklanjanje.

3. Sportaš i trener ne moraju uvijek prepoznavati istu grešku. Prvi lakše opaža dinami ke

greške, a drugi kinemati

( - racional

odstupanja). Iskustvo trenera i razmjena mišljenja o opaženoj grešci, upotpunjuje sliku te

no odredi uzrok greške.

greške (sitna, gru

enzacije ne zavisi samo od

o

i

ije i kompenzacije, te mo

kontrole uklanjanja otkrive

koje

era

ima.


kih

eljene

na preciznoj analizi. Vremenski odložena ocjena temelji se na a

okazatelja) u

ocjeni i imaju i iskustvene procjene. Ocjena greške je

treneri dobro znaju.

3.7. Metode ispravljanja grešakaKad se postigne (stekne) - razvije

enje tehnike; (sredstva: objašnjenje cijelog ili dijela pokreta, crteži, filmski

snimak, kinogram, demonstracija i dinamogram).

Vrlo je važno znati što je to jasna predstava tehnike u biodinami islu. Ne

kopirati sportsko-

uspješan. Predstava tehnike treba biti jasna, elemente pojedine tehnike vježbati tako da se

o izvoditi.

Uspjeh brzog spoznavanja pojave greške ovisi od pravovremenog poduzimanja

mjera za ispravljanje i želje samog sportaša da mijenja tehniku. Ponekad je problem u

sportašu zbog sindroma samodopadnosti, on misli da je to dobro; jer i drugi to rade, ali od

ko a

s renera.

Opasno je kada se greška ukorijeni

ezultat.

aspoloženje, a time

i spremnost za vrhunska ostvarenja. Proces doknadne obuke od pogrešne stare "tehnike" k

novoj tehnici predstavlja u stvari proces ispravljanja stabilizirane greške. U ispravljanju

1. Stara tehnika još uvijek dominira i uspijeva se nametnuti ukoliko sportaš ni-je svjesno

koncentriran na potrebne promjene ili nije u stanju da se može dovoljno i dobro

koncentrirati.


2. Stara tehnika smeta i ne može se više izvesti, ali i nova se izvodi rijetko ispravno,

dolazi do pojave interferencije, kombinacije stare i nove tehnike.

3. Postoji svjesno razlikovanje stare i nove tehnike,

e

4. Dolazi do razlikovanja nove i stare tehnike, ali sada se štetna interferencija svjesno

tklanja.

5. Nova tehnika je usvojena i stabilizirana

potpunosti i ispravno.

3.8.1. Prvi stupanj je postizanje predstave o kretnoj aktivnosti i i

.

Što je sportska tehnika? To je poseban postupak istovremenih i slijednih kretnji

koje su usmjerene na racionalnu organizaciju promjenjivih vanjskih i unutarnjih sila koje

oriste za postizanje

-rezultata. Dolazi do pripreme i usuglašavanja voljnog procesa za

racio (stvara se podloga; film za sliku; svi potrebni uvjeti

za mo - zapis).

temeljnim oblicima. (Konture slike i obrisi, kretanje dobiva prepoznatljiv oblik. Dolazi do

enja.

- pne tehnike i ritma

aktivnosti; potrebno je paziti na pojavu viška pokreta (nepotrebne kompenzacije),

au

koordinacija brzo umara.

etne

aktivnosti,

detaljnije i potpunije, dolazi do pojave stabilizacije pojedinih dijelova kretanja u


etodika ide u detalje

dnom

treningu, razmaci od 2-3 dana više ne škode.

formiran je sustav kretne

aktiv

Nau

U metodici dominira proces stabilizacije, a usavršavanje tehnike je uz veliki broj

ponavljanja, ali još uvijek u pretežito nepromjenjivim uvjetima.

Radi se na brzini pokreta ali još uvijek bez velikog uloga snage.

5. Peti stupanj je rad na dostizanju varijabilnosti u tehnici (ostavljaju se otvoreni ulazi za

nove varijante tehnike). Postiže se tzv. savršena tehnika koja dodatnim koordinacijama

stvara varijabilnu tehniku aliteta u kori velikog mozga,

timing u borila kim

vještinama.

U metodici obuke tehnika se više primjenjuje u promjenjivim uvjetima i situacijski.

Tehnika se usavršava sve više s temelja individualnih osobitosti sportaša; gradi se "stil".

rlo složenih gibanja, povezivanje

a kim sportovima

gdje dominiraju složeni pokreti, niz zasebnih tehnika koje tvore novu složenu cjelinu).

nkovitosti i

postizanje visokog rezultata.


4. Trening

4.1. Trenažna jedinica

planiranju je trening, jedna trenažna jedinica. Ona je posebno važna u sastavljanju lanca

koje se zove proces treninga enažnog

kro, mezo i mikro ciklusa), a

s

obujma i intenzi i takva sredstva s

ologijom, da se postigne što bliže planirani cilj, a na svrsishodan i

i

nije jednostavni zbroj trenažnih jedinica,

logi

klusa.

oja

se zove TRENAŽNI PROCES, nije ni malo jednostavan. Tijekom rada sat ili nešto više,

stvaraju se funkcionalne osnove za podizanje sposobnosti ili se iniciraju greške. U okviru

ivanja greške.

temelji se na više uvjeta koji tvore zakonitosti sportskog treninga.


Nabrajamo neke elemente koji se trebaju uzeti u obzir:

1.

kojem se nalazi ista,

2. mjesto trenažne jedinice u planu mikrociklusa,

3. ezivanja i

izbor usmjerenih vježbi,

4. alovitost

5.

odre

6. ešaka i

7.

Pored svega treba znati da se prvo moraju uzeti u obzir uvjeti i osnova za ostvarivanje

oporavka.

Svaki navedeni element ima svoju vrijednost pa ni jednog ne treba izostaviti pri

rdni

kalupi, “opeke” enosti npr.

snaga izdržljivost, brzina) od trenažni

proces.

rme”.

Iza svega izlazi da

periodu.

- kako u organizacijskom i programskom

pogledu, tako isto i u p

ivulje

k (uvodni dio, glavni i završni dio).


-

od

novu. Pod tim treba uzeti u obzir

a

može biti prikazana kao krivulja sa blago uzdignutim vrhom, sa valovitim vrhom ili

vježbama zag

dati dan, a

ija

rješenja i u primjeni su. Najviše se odstupanja vrši u glavnom dijelu treninga i modeliraju

ekoliko

onavljanju

intervala ili promjenljivoj metodi.

I zagrijavanje može

stog dana.

Jedna trenažna jedinica je cjelina za sebe, a ostavlja vezivne elemente da se druga trenažna

jedinica na nju naslanja- i

istilo. Završetak

- SPORTSKA FORMA a

zgradu i

To nije jednostavno, ali je proces kojim se od jedinica treninga gradi cijeli sustavni rad u

predložen je primjerak plana jedne trenažne jedinice u pripremnom periodu.


Primjer plana treninga (u 3. fazi pripremnog perioda)

Broj sportaša: 18-20 Trajanje sata treninga: 120 minutaMjesto rada: dvorana.

1. Razvoj koordinacije, brzine i snage2. e i usavršavanje tehnike tai-otoshi i ugradnja tehnike u nove kombinacije

(napad-obrana) 3. Usavršavanje specijalki (tokui- waza) kroz laki randory.

Diosata

Sadržaj (nastavno trenažna sredstva) Doziranjeu minutama

Organizacijsko metodski naputci

I. Uvodni3

po tatamiju; ravno naprijed, nazad, bo no korak do korak, s okretanjem oko sebe, za 360°podizanjem koljena, zabacivanjem potkoljenice, izmjena ritma s 3-4 ubrzanja, sprint u mjestu i na

zada

5

sportaši se postrojavaju u vrstu

2. vježbe oblikovanja: -- zamasi sa zasucima,- prekloni i zakloni,- visoko prednoženje,-- preponski sijed

10

3. specijalne vježbe:- prednji most i šestarenje oko l. i d. ramena,- kolut preko ramena do sijeda za kesa-gatame, - položaju za kata-gurumu, prekloni s vježba na vratu, sklekovi u uporu i drugo

12II

Pripremni

4. padovi: zempo-kaiten, yoko, ushiro (kružno i sukcesivno po cijeloj stru

8

tai-otoshi2

83. aktivni odmor 2

155. usavršavanje tokui-waza tehnika 56. aktivni odmor 107. ugradnja tehnike tai-otoshi u kombinacije:napad-obrana

10

8. rad u parteru izbor i rad na tokui-waza 6

objasni se tehnika,

povezivanje u standardne kombinacijekoristi se samo teh-nika tai-otoshi,randory spartnerom Usavršavanje TE-TA varijanti svaka se vježba izvodi po 1 minut.

9. aktivni odmor 310. randory 3+3 611. aktivni odmor 3

IIIGlavni dio

12. vježpregibi, sukanje trupa i poskoci

6

IVZavršni dio vježbe istezanja i opuštanja

5


4.2.

adi

s

s

eri.

To su:snaga (sila ili jakost)izdržljivost (ustrajnost)brzinakoordinacija (okretnost)ravnotežagibljivost (rastezljivost)preciznost

4.3. Snaga

Metodologija treninga snage

Vrsta Osobitosti Drugi nazivi

IZOMETRIJSKA Mišiotporu (nema vidljivog pokreta)

produžuje, teret se polako spušta.Trening s negativnim radom

Opis vježbe Naziv vježbanja

otporimaTeret je prilikom vježbanje u dodiru s rukom ili nogom preko tzv. “grebena”

Nautilus trening

Vježbanje sp otporom

Teret pri vježbi se mijenja, brzina je ista lne brzine

Vježbanje s rastezljivimspravama

Otpor pri vježbi se postiže federom ili gumom u smisli istezanja ili stezanja

ening promjenjive brzine

Vježba se pri otporu vlastitog tijela ili uje)

Vježbe snage: zgib, sklek,


VRSTE TRENINGA SNAGE S OBZIROM NA BRZINU VRSTUOTPORA I PROMJENE U DU

raditi sa serijom ponavljanja podizanja tereta ili korištenjem posebnih naprava tzv. mašina

Posebne sprave za d eriji)

ijenu,

igurnost

nih grupa koje

Dizanje tereta

Dizanje teretaeksc

idužina se smanjuje

Promjenjivotpor (teret)

Izokine-

Otpor prema ekstremitetu

ili trupuIzometrijski

Može da semijenja

Mijenja se premakutu u zglobu

Nula Promjenjiva StalnaBrzina pokreta (kretanja - vježbe)

StalanMijenja se

prema brzinipokreta


Ima i nekih nedost

upotrebljavani izrazi obrazložiti u tablici koja slijedi.

Izraz PrimjerDIZANJE ega Savijanjem ruku u laktu

PONAVLJANJE ežbe pri otporu

Dizanje i spuštanje- jedanput

BROJ

(ponavljanja)

Broj ponovljenih dizanja i spuštanja koji se izvode jedno za drugim

Ukupan broj pojedina nih pokreta

SERIJA Grupa ponavljanja iza koje je odmor ili nastupa druga vježba

Osam podizanja i spuštanja iza kojih je odmor je jedna serija

MAKSIMALAN

(broj ponavljanja)

koji se može po Ako netko podigne 60 kg 6x za redom, njegom 6MP je 60 kg; ili 10 Χ pa je 10MP 60 kg

(na treningu)

eizrazom MP

50% od 10MP je tereta koji vjež o uta

Broj treninga tjedno

PROGRAM

(treninga)


10MP (deset maksimum ponavljanja): to

otrebno ga je odrediti prije po

programa vježbanja za svaku vježbu (vrstu pokreta).

10MP ¸zatim slijedi druga

serija sa 75% od 10MP 10MP.

Primjer za opisani program:

1. Serija 10 ponavljanja s 50% od 10MP (60kg) 30 kg2. Serija 10 ponavljanja s 75% od 10MP (60kg) 45 kg3. Serija 10 ponavljanja s 100% od 10MP (60kg) 60 kg

Ponavljanje u seriji se izvodi jedno za drugim bez pauze, odmor

kratak i traje 1-2 minute. takav trening se izvodi 4-5 puta tjedno.

Kako se trenin MP mijenja,

Novi 10MP ože neki

-8 puta.

6MP je

ova

za relativno najbrži razvoj snage 6MP.

svakodnevnog treninga i 3- tpuni oporavak i k

tome još i stvore uvjeti za nadkompenzaciju. Ako se trenira svakodnevno; 6 treninga

vježbanje se izvodi za istu grupaci

eta), ali

se isteže. To je rad kada uteg nakon što smo ga podigli spuštamo na zemlju. Posebno je ta

po


kon

o

vježbanja je takav da

n

on za razvoj snage još i korisniji. Ako je na pr. 100 kg maksimalan teret koji možemo

teret od 120 kg mo

normalno kontrolirati za vrijeme spuštanja.

eret

od 120% od 1MP (koncen

tome poboljšanje snage je malo (Johnson i sur. 1974.). Subjektivni osje

dnost je i u tome da

se konce zvodljiv. U kružnom

an rada)

n

ina

sprava za trening snage naprav e lako

a

ali ponekad ima izvjesnu prednost pa sportaši i treneri moraju znati koje su mo

koristi.

ine u

oticaj


K

1. ina zdravlja

Dizanje tereta izaziva jak stres na ligamente i

trbušnoj i prsnoj šupljini. Sve to se deša

To je potrebno znati, jer osobe koje imaju slabost, na pr. svježi ožiljak poslije nedavne

operacije ili su sklone kili (bruhu) ne smije se bez po

r

da se bave dizanjem utega i cilju poboljšanja snage.

2.

spreme može se pristupiti treningu za razvoj snage s utezima. Upute i savjeti trenera su

anja) jer posljedice nepravilnog rada

mogu biti neugodne.

3.

te - žbati

s onom težinom koji vježb

10- -3 minuta. Ako drugi dan nema

ože

-3 tjedna broj ponavljanja dovede na 20 puta.

ežba više od

prve

a

15 MP).


4. nage, po

o

svaku vježbu. Svaku seriju treba uraditi sa šest ponavljanja 6MP tereta. Ako nema loših

ako broj treninga

aditi više od

digne istu težinu u vježbi 10 puta

za redom 6MP težine. Postoji metoda koju neki treneri

rade za razvoj snage tako da se jedna vježba radi do kraja s od

ežbi. Izbor vježbi treba biti takav da

ne skupine. Prevladava i mišljenje da se

za pojedine mi

su dominantne pri pokretu treba vježbati s više od 6 ponavljanja pa da bi se postiglo

anje snage za njih.

ogama i skupinu

-15 ponavljanja vježbe u jednoj seriji.

-ran

trening snage može doprinositi i poboljšanju brzine pokreta u nekim vježbama gdje se

ice. Treninzi u kojima s koriste mala

anom

i brzine i snage. To

se primjenjuje u treningu karatista u cilju poboljšanja snage i brzine udarca.


Izometrijski trening

oristi

agonista i antagonista.

, ali se njegova dužina ne

iko

procijenimo da nam treba, a ponekad i maksimalan b okreta

jno 5-6

-6 sekundi, a

eninga od 3-5 puta tjedno. U isk

o

izvodila u zglobu. Preporuka je da se vje d

aju opsega pokreta u

onista i antagonista.

e

inje se i vježbanje pod drugim

kutovima u zglobovima. Nastavak vježbanja je sa po tri maksimalne kontrakcije blizu

maksimalnog kuta svakog zgloba i isto toliko još i pri minimal

žbanja dovest

ali u znatno manjem stupnju.

Znanstvena istraživanja pokazuju da i

s

upornosti. To

dugotrajnijem vježbanju pojavljuje i dosada, jer se teže opažaju promijene koje se dešavaju.

v


normalno kada tenzije oslabe. Za neke osobe to može biti riskantno, pogotovo ako imaju

žbanja je i te

kako vrijedan i ponekad pored što je koristan i jedini put za održavanje snage na

ini.

tijekom cijele amplitude izvedenog pokreta koji se izvodi pri vježbanju. Zbog inercije i

ima (kutovi) otpor

se teret pok

pokreta u vježbi isti izmišljene su i napravljene naprave za to. To su tzv. “mašine za

vježbanje”. One rade na principu “grebena” (ruka , noga ili trup se povežu s utegom).

M z

Postoje posebne mašine (naprave) za svaku vrstu pokreta. To je danas u masovnoj upotrebi

i dopri

Trening s oprugama (ekspanderima ili gumenim trakama)

oga;

nisu skupe i lako se prenose. Vježbanje uporabom tih sredstava doprinosi poboljšanju

ostatak je što se pri vježbanju s tim spravama otpor

ajevima te

upina. Kada se

koriste opruge pri vježbanju (ekspanderi ili gumene trake) treba izabrati takav otpor koji je

5-10 puta ž

opruga ili traka tako da novi MP bude 5-6 ponavljanja. Za širi razvoj snage potrebni je


izabrati više vje

ije.

Trening snage vlastitom težinom tijela

su vježbe: zgibovi

napre žbanja je

vježbanje je prikladan i dobar za one sportove gdje je važnija relativna snaga i to

izdržljivost u snazi (gimnastika, skokovi, posebno uvis).

veliku snagu pri maloj brzini

ijevala

velika brzina u pokretu. U mnogim sportovima traži se da se pokret izvrši brzo i s velikom

rzina kretanja manja zbog sile inercije, a kasnije

a

e

prilagodi, kako bi se otpor savladao sa stalnom brzinom.


Sažetak

Sve opisane metode (treninzi) mogu se koristiti za poboljšanje i razvitak snage.

ite snage za

neki sport. Rasprostranjene su mnoge sprave za trening snage koje znatnije olakšavaju

vježbanje (za njih postoje i kratke upute). Metode sa stalnim otporima su najviše istražene i

zanemariti ni jednostavnije metode pogoto

vremenu s obzirom na dostignuto stanje u snazi. Na to daje odgovor posebna aktivnost

koju sportaš obavlja u natjecateljskoj borbi. U pojedinim fazama pokreta nekih sportskih

tehnika rad se odvija skoro sasvim sporo i prevladavaju izometrijske kontrakcije, dok se u

drugim traži izuzetno brzo kretanje, a otpor je skoro zanemariv. Jasno je i to da snaga

erenja. Vježbati treba tako da se poboljšanje snage iskazuje pod onim

- natjecanju. Mnogo toga

se može o treningu i oblicima treninga koji predstavljaju koji predstavljaju samu

natjecateljsku aktivnost - borbu. Ostaje pu

vnost, kretnju za koju se sve i radi i

ežbanja.

Metode razvoja snage malim brzinama vježbanja (sporih pokreta s velikim otporima) ne

ini,

oristi

to tkivo za uvježbavanje potrebnih kvaliteta u izabranoj tehnici (vještini).

ocesu koji se

zove trening.


4.4. Izdržljivost

Izdržljivost je sposobnost oba

obi

u izvoru energije potrebne za

energije se brzo iscrpe, a onda organizam mora mijenjati režim rada i oslanjati se na nove

izvore energije koji duže traju, ali sporije osigu

poboljšali izdržlj a

iše

d

rad obav

stanje uvježbanosti. Po

odnosu na trajanje rada odnosi u režimu visokog ritma. U mnogim sportovima izdržljivost

orištenjem

a je potrebito više vrsta

izdržljivosti koje se kombiniraju u smislu trajanja i in

u ragby-u 50% svih kretanja traje 5-10 sekundi, a smo 5% duže od 30 sekundi. Same uloge

e

smislu potrebe za ener

pretežito zastupljen u izvršav ojedince koji su dio ekipe,

i

ji u

tak edan zahvat, udarac ili

dnje

ema u smislu

izdržljivosti, kako vrste tako i oblika.


Vrste izdržljivosti

Pogreška bi bilo izdržljivost razmatrati samo kao funkciju izvora energije. Zna

nost sportaša i njegova

spremnost - kondicija. Isto tako pogreška bi bila razmatranje da svaki izvor energije

radi odvojeno od ostalih. Kod skoro svih vrsta vježbanja koristi se više od jedne vrste

bno povezani i zavisni jedni od drugih.

vladavaju u

eninga nije izdvojen u smislu samostalne jedinice koja

esto”, a

nadograd

od

Lokalna izdržljivost

O lokalnoj izdržljivosti se govori kada su u nekoj vje ale

ihe

ATP-a (adenozintrifosfat) i KP iseline.

a prihvati (akumulira) izvjestan postotak

ice. Poslije

toga dolazi do zamora i rad se više ne može nastaviti ili se mora usporiti tempo. Takav tip

izdržljivosti zove se lokalna izdržljivost. Poboljšanje te sposobnosti postiže se s

-a i KP-a).

Zbog po

ežbi s vrlo velikim otporom jedna

ežbanju isti.

vježbavaju na

ada su vrlo zahtjevni kratki periodi vrlo

intenzivnog rada, a za to je vježbanje s utezima najprikladnije. Po nekim autorima govori

se o lokalnoj izdržljivosti ako je u vježbi angažirano do 1/6 uku , a što je

relativan pojam.


Izdržljivost u snazi ili bolje brzinska izdržljivost

žljivosti.

anje te

izdržljivosti treba tako da se vježba u otežanim uvjeti

akvog tretmana potreban je potpuni oporavak -

i

grupacijama koje su posebno opte

ste je potrebno izvoditi velikom brzinom jer je samo tada

ita.

Laktatna izdržljivost

Kada intenzivan rad traje od 15 sekundi do 1 minute to je tip laktatne izdržljivosti

- izvjesnim enzimima. Trening

koji neka netrenirana osoba obavlja u aerobnim uvjetima, trenirana osoba obavlja u gotovo

eniranih osoba je

p

traju 1-10 minuta. Za razvoj

ove vrste izdržljivosti treba više vremena nego za neke druge vrste izdržljivosti. Trening

eti na

vrijeme i traje nekoliko mjeseci. Anaerobni izvor energije

izdržljivosti u velikom broju s - višeboji i

sportske igre).


Aerobna izdržljivost

sti. Za

rajan proces

rada zovu se aerobni. Bilo koja vrsta rada koja traje duže od 1 minute ovisna je o tzv.

aerobnoj

rvome mjestu. Kada

a

šnje energije i uzrok je ranoj pojavi zamora. Aerobna

spremnost je potrebna u gotovo svakoj aktivnosti, ona je z ktivnostima

akog treniranja organizam treba pripremiti (zagrijati) da bi se postigla unutarnja

bi se procesi odvi ovitom

omjeru.

Kao anaerobni prag uzima se .

Net

dostig e na razini 60% VO2 max. dok to

trenirana osoba dostiže na 80% svog VO2 max.

kisika u minuti. U netrenirane osobe ta vrijednost je na 50% vrijednosti trenirane.

514 4

Potrošnja kisika pri dostizanju anaerobnogpraga u netreniranih (N) je VO2 max. 3,5 l

min/min, a u treniranih (T) VO2 max.

1210

32 N

je 5 l min/min

8 16

T

4 anaerobni prag2 N

T

0 25 35 45 55 65 75 85 95% VO2 max

N- netrenirani T- trenirani


Dugotrajna izdržljivost

glikogena u mi

izvore energije iz masti, a kad i to nije dovoljno organi

nuždi posegnuti i za najskupljim gorivom, iselina

trebna

ima upravljaju biokemijski procesi. To je

maratona, gdje su promijene u krvi od koncentracije

intenzivnog rada pojavljuje se i problem reguliranja topline. Treningom se poboljšavaju

odvodi su

tkiva. To uzrokuje promjenu tvari u stanicama te se narušava homeostaza, a time otežava

daljnji tijek rada.

alim

ivosti koji

je potreban da bi se sportašu stvorili uvjeti za visoki stupanj prilagodljivosti za razvoj

koje se iskazuju mjerom maksimalne potrošnje kisika. Na ovaj vid izdrž

eninga, dužina, tip i

izdržljivosti. Radi preglednosti i snalaženja u tablici se daju izrazi i odrednice pojmova.


Tablica izraza

IZRAZ PRIMJERIntenzitet no se

ano-žilni sustavBrzina rada srca uzrokovana vježbanjem ili VO2 maks.

Trajanje Dužina (vremenska) svakog treninga 1 sat, 1,5 sat, 2, 3, ... alost Broj treninga u tjednu

Rasporedtreninga

Raspored treninga unutar jednog tjedna Ponedjeljak, utorak i srijeda ili srijeda, petak i subota

Dužina Broj mikrociklusa 2, 3, 4, 5, ...12Tip Neprekidan ili intervalni

Vrsta vježbe ili vježbanjabicikla

Intenzitet:

itiska,

U

aerobnom tipu to se mjeri postotkom maksimalne potrošnje kisika ili brzinom rada srca

(frekvencijom srca). Ovo drugo je lakše u praksi mjeriti u uvjetima jednog treninga. U stanju

mirovanja u

rva

kvencije te iste

osobe u mirovanju.

MSF 100%

FSM+75%RSF

FSM+50%RSF

Frekvencija srca u mirovanju

70 80 90 100 110 120 130 140 150 160 170 180 190 200

RSF

FSM - frekvencija srca u mirovanju MFS - maksimalna frekvencija srca


Postotak rezerve rada srca (RSF) korišten tijekom vježbanja u uskoj je povezanosti s

postotkom potrošnje VO2 max. (FSM) vrši se

iruje). Kod vrlo trenirani osoba ta

frekvencija je od 40 - 60 otkucaja u min -80

lsa pri procesu vježbanja uzimaju od 120-135 u

zdržljivosti. To je oko 50% RSF

frekvencije), a vježbanje treba da traje od 20-

do 30 godina i bolje trenirane ta vrijednost je na razini od 75% RSF, a to su vrijednosti od

150-160 otkucaja srca u minuti.

Trajanje

tovo ako se za cilj

najmanje vrijeme od 20-30 minuta, a duže ovisi svakako o razini do-stignute sposobnosti i

vrste izdržljivosti koju se želi razvijati.

Jedno vježbanje u tjednu nema za posljedicu poboljšanje aerobne izdržlji

bnosti.

Dva treninga 2-3 mjeseca. S

tri treninga 6 tjedana i

žljivosti s obzirom na postavljeni cilj i

utrošeno vrijeme, ali u posebnim disciplinama i na visokoj razini sposobnosti to je nužnost.

amora koji

enik u procesu treninga.

Raspored

Iz nekih dosadašnjih spoznaja raspored od tri puta tjedno (3 treninga tjedno) nije

nskih sustava, ali

edom ili svakog drugog dana.

anaerobno ili

mješovito) zakonitostima i fazama oporavka. Znanost još ima prostora za istraživanje, dati

odgovore.


esa. To se

odnosi na brzini i ritam poboljšanja rezultata. Isto je kao i u treningu snage, što je razina

slije

i maratonsku

stazu. Poboljšanje VO2 rmalnim

o -20%.

Godine starosti

enzija i nije

ajan

stotku kod

starijih kao i u mladih osoba (pa i do 80 godina starosti). t

kapacitet u starijih osoba opada godinama kao funkcija.

Spol

Muškarci i žene jednako reagiraju na trening aerobnog tipa. Djevojke u postotku u post

se postiže

Staž

kapaciteta dolazi tijekom prvih 4-8 tjedana treninga. Poslije toga poboljšanja su manja. To

-8 - rve

-8 tjedana dolazi ponovo do vrlo malog ili gotovo

ostvarivanje programa za razvoj aerobnog tipa izdržljivosti u sportovima u kojima nije

aerobni kapacitet od primarnih funkcija (judo, boks, karate, rvanje i neke igre). Treninzi

dužeg trajanja ovog tipa potrebni su u sportovima koji imaju osnovne aktivnosti trajanja

v VO2 max. ukoliko

se treninzi ne nastave tijekom više mjeseci.


izdrž

vjež

pozitivni prijenos sposobnosti). Razlog toga treba tražiti u promjenama koje se odigravaju

žbanja kao i

krvožilnom sustavu.

zna banja koji se koristi u procesu treninga. Zna se da

uraljki,

erima koji se

iskazuju u osnovnoj aktivnosti - ijeni aerobni

- temeljne

kondicije i to u zdravstvenom smislu, onda nije važno i može se primijeniti bilo koji oblik

anje. Stvari stoje sasvim

mjeren, a aktivnosti

ibanja sporta za koji se priprema.

o

šutirati u trku, zaustavljati se i mijenjati smjer kretanja, za judo treba raditi judo, borbe u

raznim situacijama, vježbati razne tehnike i u raznim uvjetima, ali samo ono što je

a koji su temeljna struktura neke discipline.


Metode u treningu

Neprekidna metoda (kontinuirana metoda)

edstva (vježbe), koje angažiraju

-130

otkucaja u minuti. Trening ne mora biti vrlo naporan, ali treba da traje dovoljno dugo da

izazove procese prilagodbe. Sredstva koja se ko

oblikovanja, vožnja bicikle, sportske igre i ples. Za sve to može se napraviti programe. Po

nekima u istraži

-600 raznih pokreta, kretnji. Na

tome se i zasniva moderna aerobika, a pored vježbi snage i rastezanja uz muzi ku pratnju

otrebno da je

osoba zdrava i da blici koja

slijedi dat je program za “JOGGING”, a treninge bi valjalo provoditi tri puta tjedno.

Faza Program Dužina Vrijeme 1. Hodanje 2. Hodanje 3. zo hodanje 200m 4. 5. 6. Brzo hodanje 7. 8. - hodanje 200m i lagani

jogging 400m 9. - hodanje 200m i lagani

jogging 600m10. Lagani jogging11. Lagani jogging12. Lagani jogging13.14. ng 400m i jogging 400m15.16. Jogging17. Jogging18. Jogging19. Jogging20. Jogging


zatim onavlja

dva do tri puta tjedno tijekom 6-8 tjedana u trajanju 15-30 minuta.

Intervalna metoda

mjeni s

prog

i potrebnom sposobnosti koja dominira u aktivnostima tog sporta. Da bi se lakše snašlo u

izradi programa treninga intervalnog tipa i korištenja intervalne metode u tablici koja

slijedi daju se uobi

IZRAZ PRIMJER

Interval radaVrijeme intenzivnog rada, vježbanja

i 400m

Interval odmora (oporavak)

Odmor-mirovanje, hodanje ili lagani rad

Trenažnoenje

(daljina, težina, vrijeme)

intervalu rada, radna težina utega, vrijeme za koje se prelazi

aljina

2 min.

Tip treninga Vrsta vježbanja udoTrenažni ritam Vrijeme koje traje u raduPonavljanje Broj intervala u svakoj seriji 4 X 400 mSerija Ukupan broj intervala 4 X 400 m = 1 serijaJedinica treninga Ukupan broj serija ponavljanja Dvije serije

po 2 ponavljanjaOdnos rada i odmora

Vremenski odnos intervala rada i odmora

1:2; 60 s. rada 120 s. odmora

Broj treninga u jednom mikrociklusu

3 X tjedno

Kada se radi p

In

natjecateljsk


- nciji

oko 180, a za starije iznad 30 god. preporuka je da se smanji za svaku godinu po jedan;

kvencija 200 pa minus godine).

Brzinu pulsa kontrolira se tijekom 10 sekundi, a zatim se broj množi s 6 ili se uz

dati pouzdan rezultat. Ukoliko mjerenje pulsa nije mo su uvjeti rada takvi da se to

ne može pouzdano raditi, onda se intenzitet može procijeniti tako da se najboljem

trenažnom vremenu, postignutom rezultatu dodaje 10-20%.

eninga su

stvori

stvaraju tijekom radnog intervala. Potrebno je odrediti takve odmore da puls padne na 120

poboljšanje

(dva puta tjedno).

Vrijeme 6-8 tjedana rada poboljšati aerobnu izdržljivost.

Pos ogram je

pot eci.

tako kako se brzo stanje popravi brzo se i izgubi sposobnost. Takve treninge treba planirati

ivanje, vožnja

bicikle ili ples, prva dva do tri treninga je bolje raditi kontinuiranom metodom i u laganom

ritmu, i to prije nego se odrede parametri treninga(dužine intervala rada i odmora,


ažnog procesa na jednom treningu broj intervala treba iznositi 1/3 i 1/2

maksimalnog broja intervala 8tablica u pri

o

stupno

raste, ali se izbjegne premor.

Kada se koriste kao sredstvo druge vježbe, na pr. cilj je razviti snažnu

Intenzitet treba biti visok, ali s kratkim intervalima rada. Intervali odmora moraju biti takvi

anje

od 1 minute.

1 2 3 4 5 6 7Tip

odmora Što

je cilj50 - 100 10 5 50 1:3

100 25 300 6 4 24 ili više

Mirovanje, anje, plivanje

ili lagana vožnja bicikle

Brzina.izdržljivost (sustava ATP i CP)

200 50 500 4 4 20 1:2400 100 900 2-3 4 10

Aktivan odmor ili lagano vježbanje

Izdržljivost laktatna i aerobna

800 200 1600 2-3 2 5-10 1:11200 400 3200 3-4 1 4-5 1:1/2

Mirovanje ili aktivni odmor

Aerobna izdržljivost

Sadržaj:

1 -2 – plivanje, 3 - vožnja bicikle, 4 - broj serija, 5 - maksimalni broj ponavljanja u jednoj seriji,6 - maksimalni broj ponavljanja na jednom treningu,7 - odnos intervala odmora i rada.


Fartlek

etode. Tu

a uvjeti su vrlo promjenljivi. Izabire se takav ter

rzom i sporijem ritmu, a u promjenljivim

uvjetima (uzbrdica, nizbrdica i ravan teren). Tr

postupno ubrzava za jednu dionicu, a potom se uspori; povremeno se koristi i sprint kako

bi se utjecalo i na anaerobnu izdržljivost. Sami sprintovi s ubrza

a

se ne postigne maksimalna brzina. Kada se to uradi prelazi se na postupno smanjivanje

brzine i lagani jogging ili se hoda neko vrijeme (dok se organizam ne oporavi). Ova

metoda se može koristiti i u zagrijavanju, a zbog svoje raznovrsnosti predstavlja prijatnu

promjenu u radu. Ako se želi utjecati na izdržljivost laktatnog tipa mogu se koristiti kao

odmor, a sadržaj odmora je lagani jogging ili hoda

da se pravilno rasporede intervali odmora i to tako da se pulsacija drži na potrebitoj razini

od 120 do 180 u minuti i da vježbanje traje pri tom intenzitetu najmanje 20-30 minuta, ako

žljivosti onda se drži niži intenzitet pri pulsaciji

120-150, a rad traje znatno duže. Kada se govori o izdržljivosti treba znati da je to

sposobnost koja je potrebna u svakoj aktivnosti, ali isto tako da je ona i posebna za svaku

iverzalne izdržljivosti. Ona je toliko posebna ,a i

tre

anjem, vježbanjem po programu koji je najbliži temeljnoj

dovoljno dugo traje da iza


4.5. Brzina

sposobnost koju nije jednostavno odrediti. Ona je zavisna o

r

osobnosti pa je treba prepoznati kao

posebnost u okvirima modeliranog specijalno brzinskog treninga. Tri su osnovna

m

brzine ima svoje mjesto i potrebna su složena i specijalna sredstva da se sprovede jedan

ine i

1. vrsta sportske usmjerenosti (osnova brzinskih zahtijeva u okviru sportskog stupnja majstorstva, stupnja znanja i osobna razina spremnosti),

2. razina sportske naprednosti sportaša i

3. razina osobne brzinske spremnosti.

Brzina reakcije

To je takav vid iskazivanja brzine gdje se u vježbi povezano iskazuje brzina samo

rtova gdje su

zahtjevi da se u na pr. startnoj fazi ili tijekom sportske borbe daju trenutni (najbrži)

odgovori tzv. standardnim pokretom kao odgovor na pojedini signal ili situaciju koja ima

atanje

lopte i dr.).

anje vremena reakcije.

Za razvoj ove vrste brzine mogu se koristiti vježbe svih vrsta koje su jednostavne po svom

obliku, a može isto tako da se koriste i složenije vježbe po obliku da bi se uvježbala

brzinskih reakcija je raznolika, a isto tako i brzina pokreta je dovoljno široka, što

elja u raznim sportskim disciplinama koristi široki skup


elje koji se ne

oboljša razina

jednostavne brzine reakcije.

ekivati da

bude veliko, jer se ono iskazuje u složenijoj formi u osnovnoj disciplini. Testovi koji bi

poboljšanje ukupne

žbi.

aja,

vježba se u promjenjivim uvjetima, promjena signala nadražaja i vremena njegovog

djelovanja, prom vremeno je potrebno

e

o

kcija pojavljuje se u sportovima koji u svom sadržaju imaju

kcije “ po

- odgovora treba bez odlaganja, izabrati jednu

koja najviše ž

ima. Zato je potrebno da se u programima za

razvoj brzine složene reakcije mode

disciplinu.

rne

ekad

temelju jedva

primjetnih radnji protivnika te uspijevaju da se uspje

utanje lopte

sredstvima (posebnim vježbama)

za usavršavanje brzine složene reakcije po izboru postupno se usložnjava izborna reakcija,

ste i povezuje u cjelinu. Temeljni uvjet za

uspjeh takve metodologije je istovremeno usavršavanje teh


Danas se za taj vid vježbanja koriste razni trenažni modeli posebno konstruirani da

opo

npr. koriste tzv. “servis topovi” za uvježbavanje brzine reakcije na razne servise, u

bori e koje su programirane da “ispucaju seriju udaraca”

rni

trenažeri koji zorno i simulirano oponašaju stvarne situacije, kada se brzina reakcije može

mjeriti u stotinci se

pa uacijama gotovo i

a

Brzina pokreta

ito

može kori

prem ena ili

izdržljivost. Nasljednost te sposobnosti je vrlo visoka (koeficijent je oko .95). Ona se može

bnost

razvijena u nekoga, ako nikada nije bila u prilici da je iskaže nije jednostavan proces,

rezerve uvijek postoje.

Do sada su poznate dvije vrste brzine i to brzina reakcije jednostavnog pokreta i

brzina složene reakcije pokreta tzv. “izborne reakcije”. Povezanost tipova - vrsta brzina je

jednosmjerna. Naime, ako je netko brz, u stanju da brzo reagira u jednostavnoj reakciji to

o

brzo reagira, da mu je i brzina reakcije veli

e

može poboljšati ako se koriste metode vježbanja brzih pokreta tj. skup vježbi koje su kao

sredstvo ava brzina

kcije.


Tri su temeljna zahtijeva kojima se mora udovoljiti u treningu brzine pokreta:

1. kretanje s kojima se želi razvijati brzinu moraju biti u potpunosti nau

pre

2. izabrano kretanje kao sredstvo kojim se služimo za razvoj brzine po svojem obliku i

sadržaju mora dozvoljavati da se ono može izvoditi sa maksimalnom brzinom.

3. trajanje vježbe treba biti toliko da se t rzina

amo u

-22

Usmjereni trening za razvoj brzine traži izbor takvih vježbi koje se po svojoj

oblici natjecateljske aktivnosti. U brzinsko-snažnim oblicima acikli ogu biti

etape, da se osiguraju optimalne proporcije brzine u cijelosti (tzv. rasporedi tempa).

r

Kada se primj

zvoju snage ili

brzinsko snažnih sposobnosti.

U razvoju brzine i brzinsko snažnih sposobnosti primjenjuju se posebne vježbe sa i bez


opte

slu

natje

po obliku otežane i d -

okovi

lnih oblika

vježbi s u azumijeva tip

natjecateljske vježbe, primjenjuje se kao sredstvo za poboljšanje brzine u disciplinama koje

se odlikuju maksimalnom brzinom pokretom (sprint) ili ako sadrže u sebi elemente brzine i

brzinsko snažne pokrete (bacanja i skokovi).

etoda

treninga: usmjerene i specijalne vježbe i elemente igara.

više natjecateljsku

eningu.

skazivanje brzine.

Da bi se izbjeglo monotoniju na treningu u brzinskim vježbama primjenjuje se

zabavna metoda ili metoda igara ava pojavu

“brzinske barijere”.

izanje “sportske forme” u vrijeme

najvažnijih natjecanja.

Temelj svake metodologije za izgradnju brzine pokreta u treningu tvore usmjerene i

posebne (specijalne) vježbe. One se vežu uz svaku metodu na višekratno ponavljanje

kreta ili promjenljivom brzinom s

ubrzavanjima, a prema zadanom programu u posebno izabranim i pripremljenim uvjetima.

Posebne zakonitosti razvoja brzine obvezuju da se pravilno izaberu i primjene oblici

obadvije metode u dugogodišnjem planu, ali isto tako i u pojedinim ciklusima i mikro-


injenice, da ako se suviše dugo ustaljeno ponavlja

anja”

bnosti od

o

povezi nljivih

oblika vježbi da bi se izbjegla tzv. “brzinska barijera” da se ne dogodi snažno stabiliziranje

pokreta su:

1. smanjuje se težina sprave koja se koristi u normalnim uvjetima (to omo

rmalnim uvjetima, posredno se

2.

3. anje niz padinu)

4. e

5. lna ili lakša (prije

ave prije normalne i sl.).

sljedica

mo

izvo

me stava. Mora se

olakšanja, broju ponavljanja i redoslijeda iz (normalna-teža-lakša).


vnim.

da iznose 1:2 do 1:3 (poslije jednog bacanja teže sprave 2-3 bacanja obi

oristi ova

pn

enos

(transfer).

ateljem

sa sobom i prima od trenera upute o tempu, o ubrzanjima ili usporavanjima. Može se

trci i u zadanoj

ptimalan ritam i stvaraju se situacijski uvjeti u

smislu taktike za pojedinog trka

elja i

automatski registrira uku,

kvencija i

visina tona mijenjaju prema brzini kretanja (tzv. spidofonija, akcelerofonija). To ne samo

da n a

vrijeme ubrza pokret. Prema tome trening postaje u neku ruku natjecanje sa samim sobom.

Uv

od faza može da predstavlja osnovu za poboljšanje brzine u glavnoj fazi vježbe. Isto tako

se može koristiti završnu fazu vježbe za dopunsko ubrzanje. U takvim situacijama ne smije

ukupne vježbe.


Planiranje vježbi brzine

jmu

su relativno malog bnosti

dominantne. Razlog toga treba potražiti u maksimalnom intenzitetu i velikoj psi

napetosti sa kojima se vježbe tog tipa izvode. Treba ih izvoditi kada je organizam u stanju

potpunog oporavka, kada su sve organske funkcije optimalno spremne za napor. Svaki

evidentni napor dovodi do pada brzinskih sposobnosti i zato se nikada ne prepo

izvoditi vježbe brzine u fazi zamora bilo kojega organskog sustava. Intervali odmora u

seriji brzins

eznatno niža). Što

n st odmora.

Broj ponavljanja ne smije biti velik, on mora biti optimalan u odnosu na duljinu trajanja

ežbi pre

lim intenzitetom (poslije

sprinta se kaska ili brzo hoda, poslije bacanja se imitira polagano bacanje) da bi se zadržala

psiho- ija” u radu.

U tjednom mikrociklusu procesa treninga bilo bi optimalno kada bi se treninzi izvodili

svakodnev

treninga brzine zavisi o fazi treninga, specijalizaciji, razini pripremljenosti i osobinama

estalije

obujam na

U pripremnoj fazi trening se u smislu brzine usmjerava na razvoj brzinske snage, a koriste

oda “igre” kao

t

h

kada izvodi maksimalnom brzinom pokret, a ne na snagu.


U drugoj fazi Paralelno sa razvojem kretne

o

uje

natjecateljskim uvjetima. Kako trening postaje intenzivniji to žbama

opuštanja kao i sredstva aktivnog odmora.

U natjecateljskoj fazi ima, a

irane za

razvoj arivati ili ispustiti iz treninga.

z

funkcionalne osobine organizma koje pomažu da se iskazuju brzinske sposobnosti. Kroz

aciju

-greške koje se naprave lošim

ovima ili

n

acije. Sredstva koja su nužna u

pripremnoj fazi ne treba uvijek koristiti u natjecateljskom periodu. Sve

ostvariti u primjenjivim uv

brzine je gubitak vremena.

Brzinska opt imalne zahtjeve za muskulaturu, tetive i

zglobove. Odgovornost u radu na razvoju brzine je visoka i trener može napraviti više

pogreški. Glavni uzroci su preveliki lokalni zahtjevi, nedovoljna svestrana priprema,

nedovoljno i nepotpuno zagrijavanje, rad u fazi nepotpunog oporavka, te nedovoljna

e

zagrijavanje) prije brzinske vježbe, Jer je to neophodan uvjet za iskazivanje brzine (svih

jno, da se u ranim jutarnjim satima ne

idati. Ako je vrijeme hladno treba se zaštititi prikladnom

inu. Na kraju vježbanja brzine obavezno koristiti vježbe

opuštanja, istezanja i masažu.


4.6. Koordinacija

Vjerojatno je da o koordinaciji postoji više odrednica. Radi se o sposobnosti

mo

teh a

ljudska sposobnost je preduvjet aktivnog ostvarenja društvenog života kao što je škola,

posao, obrambene aktivnosti, rekreacijski i natjecateljski sport.

bnost

a snazi, brzini i izdržljivosti ponekad se to zamjenjuje

dio sposobnosti se podrazumijeva pod pojmom okretnost. Kondicijske sposobnosti su

pre rocesima, a koordinacijske procesima upravljanja i

usmjerava

jednog sportskog gim

su vrlo spretni, okretni. rke prolazi drugog i

šuti

ama ta sposobnost je

prisutna, ali nije ista niti su svi sportaši jednako okretni. Ta sposob

d

stijeni ili monter koji se spret

tnost podrazumijevalo bi

a

preno

spo

radnim procesima koji još nisu automatizirani-

je i za sport koji je

o


ocje aje da

ašene

sposobnosti za neku usmjerenu radnju.

posebnog stajališta, a sigurno da su u usk

š

pos a bez

a

omatski i kao cjelovitost postaje

stupak dovede do

og cilja. Koordinacijska

spo

koordinacijskih sposobnosti, a dijelom i od kondicijske spremnosti. Za neku vrstu

bitno što prevladava.


Karakteristike pojedinih koordinacijskih sposobnosti

sportskim aktivnostima su:

- okreta

e

uskladiti;

- cijelo tijelo mijenja svoje mjesto ine u

odnosu na sredinu koja ga okružuje;

-

postupaka optimizirao;

- pravovremeno izvesti jednu

- uaciji

- ostoru

vratiti ponovo u ravnotežu (uspostaviti ravnotežu);

- no,

odre

Razlikuju se:

1. - sposobnost povezivanja

2. - sposobnost razlikovanja (diferenciranja)

3. - (podešavanja)

4. - sposobnost ritmiziranja (za ritam)

5. - sposobnost orijentacije

6. - sposobnost ravnoteže **

7. - sposobnost za reakciju


** Sposobnost uspostavljanja ili održavanja ravnoteže se po mnogim autorima izdvaja kao

orovo mišljenje je da i

ova podjela ima svoje temeljenje, jer je ravnoteža vrlo prisutna u svim motori kim

itanje

koordinacijskih sposobnosti, a one se razvijaju od ranog djetinjstva.

1. Sposobnost povezivanja

ela,

dnosu

ominantna je kod teških

avama,

bljavaju

lopte, koluti, ka gimnastika,

-jutsu pa i neke atletske discipline u kojima se

snost

pokreta sa ekstremitetima u nekim sportskim disciplinama ide od jednostavnih pa sve do

vrlo složenih pokreta, a koji se povezuju u jednu osmišljenu cjelinu koja ima estetski cilj ili

enja.


2. Sposobnost razlikovanja (diferenciranja)

-metri koji

-predstavi. Ta je sposobnost zavisna od iskustva u

u

zapažanje razlika u samom procesu kretanja s lnom

ršavanja i

a

spada i sposobnost za opušta ino i

svjesno upravljanje tonusom. Sposobnost diferenciranja se mora uzimati kao bitna

jstorstvo.

riterija:

1. vrsta pokreta koji se izvodi sukladno postavljenom posebnom cilju sportskog postupka:

-- anja,- reguli

2. anje:- prostorni parametar,- vremenski parametar i- energetski parametar (snaga)

3. prema dijelovima tijela koji su uglavnom angažirani (koji rade):- ruka, prsti, noga, glava (umješnost)- veliki dijelovi tijela kao što su trup, obje ruke ili noge.

4.- sredine kao što su: zrak, voda, snijeg, led, vrste terena (trava, zemlja, plastika,

pijesak),- suparnik-


avanje

je rukometašu više potrebna umješnost ruke, a

vrhun

natjeca

Treningom se ove sposobnosti poboljšavaju jer su uvijek bolja ostvarenja u onih

koji treniraju nego u onih koji to ne rade. (Nazarov je našao da je sposobnost opuštanja

oja

se bave sportom izvan obvezne nastave nego u djece koja se ne bave (Kircheis).

3.

promjena, novih informacija u promijenjenoj situaciji program mora mijenjati,

prilago

ekivano,

zahtijevaju svrsi o

se odnose u smislu dopune ili promjene nekih para

prostorno, vremensko ili energetsko obiljež

strukture kr

ože

nasta

b tna

b

iji.


pokreta “kate” da bi se s što bogatijim repertoarom, a na temelju iskus

moglo uspješno odgovoriti novonastaloj situaciji. To je sve usko povezano s

orijentacijskom i reakcijskom stavka o sposobnosti

ama. U

apada i obrane i

kontranapadi, sigurno da je poželjno imati visoki stupanj ove sposobnosti da bi se

natjecatelj brzo prilagodio novim promjenama i bio što uspješniji.

4. Sposobnost ritmiziranja

prijed

sti zapažanja

pokrete. Primjer za sportove u kojih je to izrazito zna

ajan je i u veslanju. Postoje sportovi

doživljava kao unutarnji, intimni,“lajt motiv”. Pojavljuje se kao sredstvo i ima veliki

u

upravo takvu izvedbu koja je skladna i dovedena do savršenstva.

ki uvjet

onitosti i sklad

procesa. Doživljaj zvuka u ritmu može izazvati emocije, a može i štetiti zdravlju. Spominje

se ritam života, koji je kažu ponekad poguban. Cijela jedna ljudska osmišljena kultura u

glazbi je studija ritama.

dijelova pokreta i stapanje u osmišlj e

odbojci, pa posebno i kao unaprijed procijenjeni stalan ili promjenjivi ritam tr

ine.


sposobnosti kao što je izdržljivost. Radi se o vremenskoj komponenti pokreta, ali i

a koje mogu biti promjenjive ili stalne.

5. Sposobnost orijentacije

i promjena položaja u pokretu tijela u prostoru

a pr. igralište,

borilište, ring u b

dnu

cjelinu, kao sposobnost za prostorno-vremensko usmjeravanje pokreta.

Zahtjevi koji se postavljaju prema ovom vidu koordinacijske sposobnost su vrlo

a pr. za ragby,

natjeca

predmeta, sprava uz stalne izmjene situacije u igri. U sportovima tipa dvoboja su prisutni

ira. U

nekim sportovima to je vezano za fiksaci

zapa

informacije dola

viz ava.


6. Sposobnost ravnoteže

kretanju ili pri premještanju tijela u prostoru s ciljem da se uspostavi stabilan položaj

nazivamo ravnotežom.

Razlikuju se dvije vrste ravnoteže:

-

-

ktilng,

dijelom i vestibularnog pa i vidnog analizatora. Vestibularni podražaji polaze od otolitnog

avitacije.

ada

nadražaji se

registriraju preko aparata unutarnjeg uha, a izaziva ih kutno ubrzanje. Sposobnost

rav

sudjeluje kao element i sastavni dio tehnike.

snovu

anje,

anje)

ili u položajima s glavom na dolje (skokovi u vodu i sportska gimnastika).

sva Da to nije dovoljno

vidljivo se iskazuje u poteško iciklu , vožnje na skijama,

izražaja u onim sportovima u ko odi brze promjene položaja. To

posebno dolazi do izražaja u vježbanju sportske gimnastike: vježbe na gredi, skokovi i

preskoci, skokovi u vodu, akrobatika na tlu, sklizanje na ledu, skijaški letovi i drugim.

sti održavanja stava ili zaustavljanja kretanja. Kod ispitivanja

ktima

jskih


acijske

sposobnosti.

7. Reakcijska sposobnost

mora biti

brz, svrsishodan i kratak. Potrebno je reagirati u najpovoljnijem trenutku svrsishodni i brzo,

imalno brzo i u

trebnu reak

rtovima, a koji

se vidno opažaju, primaju ali su manje zastupljeni u toj kategoriji kretanja, zapravo tu

prevladavaju više kineste

kret

azi u

cijelosti kada biva izveden. Dakle vidni signal i brza reakcija na njega bitna je za sportove

u kojima se koriste sprave, kao na pr.: u igrama to su lopte, pakovi, loptice (tenis, stolni

tenis, skvosch, badminton i dr.).

odgovor; ometu

treba prepoznato onaj pravi iza kojeg slijedi onaj svrsishodan pokret, a na koji treba dati

pravi odgovor. Sigurno je da je ta sposob

okrivaju teren i

vidik prepoz

acije u igri,

obrane. Ukoliko je gol

ovitost u igri.


prima su po broju

aju

zbor

iskustvo, koje olakšava prepoznavanje svrsishodne i one “prave” akcije, a time i brži izbor

i reduciranje izbornih reakcija.

Sportske igre za tako što pružaju najviše primjera. Uglavnom brzina pravog

odgovora vodi k uspjehu, ponekad namjerno zadržavanje od namjerne kretnje može biti

svr nkovita radnja. Sposobnost

razli u ljudi.

žnji

auta ili pri opsluživanju od

Reakcijska sposobnost se temelji na pravilnom opažanju informacije iz sredine ono nas,

brade informacija iz sredine iz koje dolaze, na pravilnom izboru

ivanja,

brzinom pokreta,

sposobnostima.


Sažetak

mo

koordi

enicu da

g opredjeljuju pojedinu osobu za od

vljanju svakodnevnih radnih

ortu.

nkovito rukuje raznim strojevima u industrijskoj proizvodnji, prometu, a posebno u

pos a i

mjesto treba dati u nastavi tjelesnog odgoja u školama. Svakako da natjecateljski sport ima

a no je

ebne

su i od

bnosti;

vnom životu i na

poslu uspješno nosio sa radnim obvezama ili drugim u slobodnom vremenu.

Da bi netko postigao sportske rezultate na pr.: u sportskoj gimnastici, veslanju ili

vaterpolu potrebne su mu i dodatne, posebne sposobnosti iz cjelokupnog spektra dosada

Posebno je reakcijska sposobnost e.


nogometašu orijentacijska sposobnost nije jednaka.

mo ni jedne kretnje gdje se ne odvija neka vrsta

koordinacije, bilo na najnižem stupnju pa do vrlo složenih kretanja koja moraju biti

uskla ita.

oj gimnastici) zahtijevaju

stva

programima, a to i pred koordinacijske sposobnosti postavlja velike zahtjeve te se u

uvježbavanju moraju primjenjivati posebne sprave i specijalno izabrana sredstva. To sve

usložnjava proces treninga i trenere dovodi u nedoumice.

u ju

ecatelja,

ugih, a odgovorne su za

sposobnost za

a

cijelog tijela.

, upravo rezerve ljudskih sposobnosti i mo

e

brzinu i silu je u

USPJEHA U O-ITETA ORGANIZMA U USPJEŠNOST

OBAVLJANJA NEKOG POSLA, RADNJE ILI VJEŽBE. VJEŠTINA SE NAJBONIJE SE SMIJE

VJE AGU.(autor preradio iz : Tao-jeet-kune-do od Bruce Lee -a, Linda Lee 1975.)


anosti s

drugim sposobnostima. One svakako više dolaze do izražaja u nekoj složenijoj i što više

iranoj

er

ž

kondicijskih stanja.

Dešava se da ponekad neki i ne toliko motiviran i mar

emelje na

ija, a u cijelosti to su

u jedan spoj, jednu sposobnost koja razlikuje

araju novu kvalitetu.

bnosti

i

ravnoteže. Sve je to u sklopu cjelok

moraju biti na visokoj razini.

zna

stalnoš

izanje utega i sportovi gdje je

U drugim sportovima prisutne su stalne promjene, mijenjaju se uvjeti, protivnici-

natjecatelji s kojima se dolazi u kontakt, situacije su nestandardne i ima malo ustaljenih

jednakih kretanja. sportaš je stalno u novim ili gotovo novim uvjetima gdje se mora

pri


-nastale za

a

osiguravaju brzo pri ebno

koordinacijska sposobnost prilago

U skupu sposobnosti upravljanja dominira sposobnost povezivanja i

diferenciranja, dok u skupu sposobnosti bitna je sposobnost

podešavanja i reakcijska sposobnost.

Sposobnosti za ritmiziranje, ravnotežu i orijentacijska sposobnost su u oba izrazito

sklopu posebnih sposobnosti.

SPOSOBNOSTI

1POVEZIVANJA

2 DIFERENCIRANJAUsposobnost

RAVNOTEŽEu

ORIJENTACIJE

u RITMIZRANJA

6 REAKCIJSKASposobnost

7

Sposobnostm

otorikog

Shema 5 Koordinacijske sposobnosti

inteli (poznato je da ima ljudi koji

pamte kombinacije brojeva napamet, a nisu posebno osim u tome bolji od drugih u ne

bro razlikovati ljudske

sposobnosti.

za otkrivanje najperspektivnijih za

elekcija i što je neka

3

4

5


djelatnost više diferencirana, to je i selekcija nužnija. Vježbanjem se neke koordinacijske

sposobnosti mogu popraviti, odnosno mogu se poboljšati slabe karike u tom lancu i

promijeniti odnose u cjelokupnom sklopu. ali se za vrhun

osebnih sposobnosti koje ako nema

o mijenjati.

sazrijevanja neke jedinke, jer diferencijacija ne nastupa kod svij u isto vrijeme, a posebne

spo

koordi ijene, ali ako neka

stu elik.

Razvoj koordinacijskih sposobnosti

ijek oskudna u

odnosu na dobro istraženu metodiku razvoja kondicijskih sposobnosti i

(zaostaje) za njom.

dru da je vježbanje, a glavna

sred -

sus acijskih sposobnosti. Ako se utjecaj

se odraziti i na druge, jer uvijek djeluje

ena

potreba za cjelovitom sposobnoš

poboljšanje vestibularnih funkcija doprinosi i poboljšanju

ravnoteže. To je jedan od primjera kako se može uz primjenu sprave kod relativne

ore.

ažava na

njegovu sposobnost zapažanja i upravljanja vlastitim postupcima kretanja. Ako se ustali


m

eta i ispravke, te povezivanju s

elovati na

koordinacijske sposobnosti.

ike i

ora

itost

ocesu sportsko-

imijenjena

sredstva moraju biti usmje

osobnosti.

navodi:

-

- im vanjskim uvjetima

- -glavna tehnika odmah ne

prepozna

- vježbati sve i u maksimalnom ritmu

- i

-

nakon nadraživanja vestibularnog aparata putem višekratnog okretanja oko uzdužne ose

odanje po gredi ili stajanje

na jednoj nozi.


• Da bi se koo. sposobnosti održavale na visokoj razini potrebno je da se svladaju nove,

slož

tehnike. osobnosti.

• Da bi se održavalo koo. sposobnosti sportaš treba stalno da više ili manje neš

nove pokret i nove tehnike. Ako se to zanemari za duži period, smanjuju se i

sposob

stereotip). Automatizirani pokreti koji se odvijaju više ili manje stalnim uvjetima,

nepromijenjenim uvjetima, na doprinose razvoju koo. sposobnosti.

• Vježbe za razvoj okretnosti, odnosno poboljšavanja koo. sposobnosti u odnosu na

tnje,

razlikuju se od njih što su složenije i teže u koo.- islu.

• eko

icima

st što doprinosi bogatstvu

koo. sposobnosti.


sposobnosti:

Sadržaj rada (iskustva)

Primjer

ovi ili izvonatrag u stranu i kružno; direktan ulazak lijevi i desni.

Promjena brzine rada(ritma rada u mjestu i u kretanju)

enje uchi-komi-a s normalnom brzinom, polako i najve

(u sup

Bacanje sprave(lopte, kugle) lijevom rukom ako je dešnjak; ulasci i bacanja u lijevu stranu iz desnog garda, obrnuti redoslijed kombinacija, desna strana tehnika pa u lijevu stranu ista tehnika.

Promjena prostornih grana u kojima se izvodi tehnika

Smanjenje igrališta (u odbojci, košarci) Izvorandory-a u borilištu dimenzija 2 X 2, 3 X 3 i uz sam rub borilišta 1 X 1.

enja vježbe

-a iz garda jednom rukom, centralni gard, napad se

ajeno

vježbi okuchi-komi-a za jedno bacanje, a na kraju se baca drugo.

Promjena pružanja otpora (sprave ili partnera; u igri ili simuliranoj borbi)

Promjena sprava u smislu težine; bacanje teže pa lakše lopte, medicinke. Igra sa slabijom ekipom, partnerom, s ravnopravnim i boljim. Uigravanje napada s normalnim postupcima, igra na rubu prekršaja. U judu vježbanje s lakšim partnerom, s težim i normalno u okviru kategorije. Vježbanje borbe i borba s slabijim

stupnja znanja i iskustva, uz

Promjena uvjeta i mjesta rada voda, uzbrdicom, nizbrdicom i dr.U judu treninzi u drugoj prostoriji nego je svakidašnji

kvalitete tatamija, na travi u prirodi, pri slabijem osvjet

sustavno prikupljati i svaki ozbiljniji

izobrazbu vrhunskih natjecatelja. Jedna te ista tehnika može se izvoditi u više varijanti, a

plas

p


potencijalne i nadarene razlik

š

došla iznenada.

4.7. Gibljivostekom

zglobu ili u više njih zajedno. Ona se mjeri stupnjevima (kutom) ili dužinskim mjernim

reta u zglobu.

u

b u aktivnom smislu. Rastezljivost

tih struktura je promjenjiva i može se poboljšati sustavnim vježba

a

do odre kreta ovisi i o snazi i rastezljivosti samih

oordinacijskim sposobnostima

ksacije (o radu agonista i

agonista i antagonista, jer pri

maksimalnim amplitudama pokretljivost može biti ograni

okret.

i

ože se

poboljšati vježbanjem. Ponekad je uzrok slabije pokretljivost u nekom zglobu smanjena

r

ivanju gibljivosti.

ibljivost? Veze u

zglobovima preko kojih se vrši mak

a

prvenstveno odnose na potrebnu snagu i amplitudu kretnje koja se ostva


zglobu. Ako je snaga broj jedan u pokretu onda se veze u zglobovima ne smiju previše

edan onda se snaga

mora postupno razvijati i uz rastezljivost.

Metodologija razvoja gibljivosti

Pojmovno gibljivost ili rastezljivost se može podijeliti na pasivnu i aktivnu .

Pasivna se zove

(partner, sprava ili vlastita težina).

Aktivna je vost, a to obu,

zvode pokret;

ivosti nisu u kutnom pogledu velike,

ali po

aju kretnju u zglobu, ali su agonisti

nedovoljno jaki i ne mogu amplitudu pokreta izvesti do kraja. Rastezljivost se može

kret s maksimalno

m

kreta. Vježbati treba

tako da se izvodi više uzastopnih pokreta 10-15 ponavljanja i par serija 2-3 serije. Odmori

enja. Serije se tako

edan do dva puta. Vježbati

treba u uvodnom dijelu sata treninga i na kraju glavnog dijela. Prednost treba dati

i

sti, a kasnije je treba održavati na visokoj

razini. Dostignuti stupanj razne treba održavati, jer brzo opada kada se ne vježba, osobito

je to izraženo u djece u periodu intenzivnog rasta kostiju u dužinu jer se odnosi koji su

stvoreni vježbanjem mijenjaju. S godinama kako se stari ta sposobnost opada.


Dobra gibljivost je

gib ici:

1. tno

otežan.

2.

3. tnosti ili se

te sposobnosti ne mogu u potpunosti iskazati.

4. Amplituda pokreta je ograni

(

(sprava se manje baci).

5.

zamah, a ako je gibljivost dobra vježba se lakše, brže i bolje izvodi.

Primjer u judu: natjecatelj pogodi pravi trenutak za napadaj, tehniku izvede s

nedovoljnom amplitudom, bez potpunog zamaha ili izmaka i protivnika baci za malo na

“ko a , potpuni zamah mogao je biti ippon. To je pogotovo

-mata, ouchi-gari ili de ashi-barai. Za trenere

tjecatelja i ta na

vrijeme poprave vježba ike, a

stanu potpune i


4.8. Preciznost

Oko ove sposobnosti i njene identifikacije ima problema. Sama definicija ovisna je o

dmeta).

e

jektivne stvarnosti i

kine

-

danosti tehnikom i potom

stiže kao najbolja

situacijska. Sportaša se stavlja u situacijske uvjete koji zahtijevaju pravovremenu reakciju

to u procesu uvježbavanja preciznosti

jednostavne i poznate, a kasnije složene i zamaskirane situacije. U judu preciznost je

preciznost najviše dolazi do izražaja kod

teh lnim.


5. Metodika programiranja mikrociklusa

usa

-5 ili 7 jedinica tr avaju

jedinice cijelog trenažnog procesa. Broj jedinica - ednom

mikrociklusu može biti 3- -20. To ovisi o periodu trenažnog procesa,

razini pripremljenosti sportaša i raspoloživom vremenu, te uvjetima i mogu nostima onih

koji treniraju. Svaka pojedina

inici koja se planira.

tr onima.

enja koja se

o

funkcionalni su e

omo

nadražaji npr. trening s vrlo visokim inten

poslije treninga izdržljivosti s visokim stupnjem intenziteta uslijedi trening usavršavanja

tehnike.

U jednom mikrociklusu vrlo je važno da se jedinice treninga tako rasporede i

prip

traženog op

ostaviti dovoljno dugo vremena za oporavak i pripremu organizma sportaša za novi korak

rlo

op e


funkcionalnih

sustava odvija i vremenski razli

razvijati snagu bilo bi svrsishodno da se redoslijed treninga odvija navedenim redom, a ne

obrnutim, prvo vježbati snagu aknuti

inicu koja

n

enažnih jedinica

inak cijelog trenažnog

-

predv k

povezivanje pojedinih jedinica treninga zaokružuje cjelinu jednog mikrociklusa.

5.2.

Cijeli proces treninga upravlja

ocjenji ilaca

pokazatelji rada , a to su rezultati: Na n

uvjeti, terenski uvjeti, vrijeme kao godišnje doba ili dio dana pa reakcija publike, a sve to

ukazuje da sportski rezulta

itosti podrazumijeva se povezanost i slaganje rezultata rada s

e

snosti

kladnosti sa ciljevima

pojedinih faza ciklusa treninga). Zato proces ocjenjivanja uspješnosti optere


da se radi poslije ocjenjivanja nj

o

d

ako u teoriji tako i u

praksi, a primjenu za primjenu u praksi potrebni su mjerni instrumenti (testovi) koji su

primjenjivi u uvjetima kakvi su u stvarnosti na mjestu treniranja. Zato se za temeljnu

postavku u rdni opis treninga. U

obzir dolaze dva stajališta:

a) stupanj slaganja sa stvarnom borbom,

b) intenzitet promjena koje izabrana sredstva izazivaju.Na osnovu prvog stajališta (a) izdvajaju se tri vrste sredstava:

• -nje

i usavršavanje funkcija cjelokupnog lokomotornog aparata i sustava za energetsko

snabdijevanje i upravljanje);

• usmjerena (približna vrsti rada i sustava upravljanja, energetskog snabdijevanja i

osobina organizma sportaša koji su povezani izravno ili ne izravno sa radom u

vrijeme sportske borbe),

• specijalna (posebno usmjerena) Izvode s kroz radnje u obliku natjecanja, koja

enoj

sportskoj grani ili borbi.

pulsa

(frekvencije srca) i vremena trajanja po

Pola

1. aerobno - frekvencija srca je pri radu od 120-160/min 140, a vrijeme trajanja

je preko 5 minuta.

2. aerobno-anaerobno - frekvencija srca je pri radu od 160-190/min 175, a

vrijeme trajanja je 2-5 minuta.

3. anaerobno-laktatno - frekvencija srca je pri radu od 180-190/min. Prosje 185, a

vrijeme trajanja je od 20 sekundi do 2 minuta.


4. anaerobno-alaktatno - frekvencija srca je pri radu od 170-190/min. Prosje 180, a

vrijeme trajanja je od 1- 10 sekundi.

Kada se znaju odrednice, a one nikad nisu potpune jer u obzir bi trebalo uzeti i još dosta

plus ili minus predznakom u vrijednosti od 10- enom mjerom

ože

se prikazati i obrascem:

E = F ( T, J, L)gdje je:E = opteF = funkcija kojoj se treba dati oblik T = vrijeme trajanja naprezanjaJ = vrsta rada (energetske razmjene)L

Ako se pojednostavi obrazac E = F (T, L, J) pa se E iskaže izravno samo vremenom

trajanja napora, tada oblik matrice vrijednosti: E = T = napor

i = 1, 2, 3

j = 1, 2, 3, 4

gdje je :

i 1- - usmjereno, 3- specijalno

j = vrsta energetske razmjene koja može biti: 1- aerobna, 2 - aerobno-anaerobna,

3 – anaerobna-laktatna , 4 – anaerobna-alaktatna

Vrsta napora(energetske razmjene)

Igrupa

IIgrupa

IIIgrupa

IVgrupa

900 20 0 16Usmjerena 0 18 40 40Specijalna 0 0 63 0


ene.

40), a specijalna samo iz III grupe intenziteta trajanja 63 minute.

Postoji više metoda, bilo bi dobro kada bi se upotrebljavali telemetrijski aparati

(pulsometri), mada i tzv. palpacijska metoda daje dobar uvid u intenzitet rada. Samo,

efektivno vrijeme trajanja napora nije i jedino mjerilo, a kod intervalne metode rada treba

uzeti u obzir i dužinu odmora (stanke) i posebno ako su stanke aktivnog tipa.

Osnova za testove kojima se procjenjuje razina sposobnosti organizma sportaša za

napo d

sportsko znanje, a odrednice za ocjenjivanje vrijednosti trebaju biti:

-

- vrste energetske razmjene (aerobna, aerobno-anaerobna, anaerobno-laktatna i

anaerobno-alaktatna).

eke

( hrvanje, boks, karate, judo i dr.) jer se primjena specijalnih uvjeta koji oponašaju borbu

držanjem

p

ijednosti.


5.3. Unutarnja izgradnja jednog mikrociklusa

e:

- struktura mikrociklusa proizlazi iz rasporeda pojedinih jedinica treninga u odnosu jedne

- tu strukturu obilježava vremenski i sadržajni slijed zbivanja trenažnih jedinica te

dinamika op

-

postav

-

ciklusa te svakako o stanju treniranosti samoga sportaša.

-ciklusa,

rtaša i njegovu

osobitost.

pi i zakoni kojih se vrijedi pridržavati, a sve ostalo ovisi o

dobro procijenjenim parametrima stanja (inicijalnog, tranzitnog i finalnog), maštovitosti i

znanju trenera, vremenu i sredstvima te motivaciji za rad.

Jedan a pr. u smislu

izdržljivosti, bit

U mikrociklusu koji ima za cilj usavršavanje tehnike ažne

jedinice tako postaviti da se sportaš u novoj jedinici tr vljen

kako bi se izbjegle greške koji su uzrokovane zamorom.

ima smisla da se neke

oporavka,

sata), tako isto vrijedi i za raspored jedinica treninga u cjelini jednog mikrociklusa,

naravno s odmjerenim odmorima koji traju ovisno o intenzitetu i volumenu prethodnih

inu valja planirati i izvoditi


jedinicu treninga za to prije treninga koji razvija izdržljivost i to metodom velikog

opte

in uje brži i potpuniji oporavak.

Po L.P. Matveev-u jedan mikrociklus se sastoji od najmanje dvije faze:

- faze stimulacijevježbama;- faze obnoveorganizma.

Te faze se unutar jednog ciklusa ponavljaju više puta, prema tome dužina jednog

trajanja ovih faza. Ovisno o zada

povezano ostvarivanje utjecaja na funkcionalne sustave u cjelini. Svako na

i

umanjenje rezultata.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1. tjedan 2. tjedan 3. tjedan 4. tjedan

Dani 1 2 3 4 5 6 7 1 2 3 4 5 6 7 1 2 3 4 5 6 7 1 2 3 4 5 6 7

Na slici je prikazano kako izgledaju povezano tri mikrociklusa koji traju po sedam dana

imaju po sedam trenažnih jedinica, a 4. mikrociklus je mikrociklus obnove..


Sastoje se iz dvije faze: faze stimulacije i obnove. Faze se tako planiraju da su u slijedu dva

o

Da ije

(svaki 3. dan). Zadnja faza treninga obnove je pasivni odmor (7. dan).

dobar temelj za

- posebne

izdržljivosti za natjecanje, sastavljen je od tri faze: stimulacije i oporavka. Da bi sportaši

jima, koja su usmjerena za natjecanja te

štavaju se u

ciklus jedinice treninga za obnovu.

“mikrociklus obnove”. Njegove osobitosti su: relativno mali obujam rada, mala

opte

sadržaju rada.

Navedeno u primjeru gore predstavlja tzv. valovitu varijantu dinamike

i

za -

po ke

ivanja, pravocrtni, uzlazni i princip tzv. “njihala”.


Vrste i tipovi mikrociklusa

natjecateljskoj aktivnosti, mjestu mikrociklusa u okvirima primijenjene dinamike, obuci

koju treba ostvariti, sadržaju sredstava te odnosa obujma i intenziteta razlikuju se

mikrociklusi po vrstama i tipovima. Nazivi mikrociklus “izdržljivosti” i mikrociklus

“tehnike” izvedeni su iz sadržaja rada. Kompleksni mikrociklus bio bi onaj u kojem bi se

is

öter navode slijede

tipove mikrociklusa:

- mikrociklus uvoda u rad

- mikrociklus osnovnog optere

- mikrociklus iskazivanja rezultata (kontrole)

- mikrociklus obnove (oporavka)

od -u su bez obzira na posebnosti

sporta principijelno sustavno nazvani: osnovni mikrociklusi i dopunski mikrociklusi.

Osnovni mikrociklusi se prema sadržaju dijele na:

-

- mikrocikluse usmjerene pripreme i

- natjecateljske mikrocikluse.

Dopunski mikrociklusi se dijele na:

- mikrocikluse pripreme i

- mikrocikluse oporavka.

“jednostavni mikrociklusi” i tzv. “udarni

ulogu mikrociklusa u cjelokupnom procesu treninga.

Vrlo je korisno pridržavati se nekih naputaka u programiranju mikrociklusa treninga.


Mikrocklus treba graditi tako da:

- klus

- anom

cilju,

- ima

- a

vka),

- ovoljno duge faze

iva, koja su prethodno

- ni dio

planiranja treninga.

Napomene:-

obradu mikrociklusa.

- iljevi.

- Dopunske jedinice tre aju,

trenutku ne nalaze u središnjici trenažnog rada.

- enih natjecateljskih

mikrocik

sve sli


5.4. Metodika programiranja

Mikrociklus je najvažnija gradiva jedinica cjelokupnog trenažnog procesa. Kao što

s

neki funkcionalni sustav razvijati. Razlikujemo slij

- uvodni mikrociklus

- pripremni mikrociklus,

- udarni mikrociklus,

- natjecateljski mikrociklus i

- mikrociklus oporavka i obnove.

Prvi e m i

usmjeren je na pripremu organizma za trenažni rad koji predstoji. Primjenjuje se u vrijeme

iklusi.

Pripremni mikrociklusi su usmjereni na neposrednu pripremu za natjecanje. Sadržaj

može biti raznolik, a ovisi o razini znanja, obujma i stupnja pripremljenos

sportaša ili ekipe.

Udarni mikrociklus -ma.

u organizmu. Oni su

ateljskom

periodu.

Natjecateljski mikrociklusi se planiraju i po sadržaju tako programiraju da su u uskoj

svezi sa rasporedima natjecanja. Struktura i vrijeme trajanja navedenih mikrociklusa

upnim

evima

amo nastupima ili neposrednom


situacijskog tipa. Sredstva koja se koriste u gradnji sadržaja tih mikrociklusa moraju biti

usmjerena na ostvarivanje najpovoljnijih uvjeta za uspješnu natjecateljsku aktivnost.

Mikrociklusi oporavka ili obnove dolaze poslije udarnih mikrociklusa ili serije udarnih

ovo obvezo. Cilj im

olak

opte aktivnom odmoru, jer se pretežito u njima koriste

sredstva aktivnog odmora.

Svaka planirana e

daljih te izbor sredstava rada mora biti u funkciji postavljenih ciljeva.

Da bi dobro planirali neki mikrociklus potrebito je znati kako djeluje na sportaša

nakon njih.

ini i

i

mikrociklusu.

Još je važno znati i zakonitosti kolebanja posebne radne sposobnosti tijekom dana i

uzroka koji te oscilacije uvjetuju, posebno kada se u jednom danu planira održati dva ili tri


5.5. klusa

U temelju dobrog planiranja leži poznavanje procesa koji dovode do zamora i koji

enja ne

nkcija organizma u smjeru

koji se ciljem definira, kao usmjereni trening.

pod

le promjene

su temelj za porast stupnja treniranosti, a one se javljaju u procesu oporavka.

U svezi s tim dvije su faze:

1. Faza izmijenjenih somatskih i vegetativnih funkcija nastala pod utjecajem rada-

treninga (raniji period oporavka), koji može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati,

homeostaze organizma kao temeljnog uvjeta

opstanka;

2. Faza, tzv. konstruktivna faza (period produljenog oporavka)

dolazi do stvaranja funkcionalnih konstruktivnih promjena u organizmu (u organima i

podražaje).

Za vrijeme ovog perioda dolazi do tzv. “super kompenzacije” energetskog potencijala

ocesa. Samo velika i njima po

superkompenzacije.


odgovora organizma na trenažni nadražaj:

a) n

b)

c) premora sportaša

smjenjuju se jedna za

rugi tip

odgovora.

smje

razli pnjevima.

se i kako razvijati, u kojem vremenu

nai

superkompenzacije. Ako se ponovno o

pojave pretreniranosti (crtež 1.).

Prikazana shema na crtežu 1. Pojednostavljuje situacije koje se odigravaju u

oporavka. Zato se postavlja pitanje i to opravdano kako se treba usmjeravati prilikom

Dosadašnja iskustva govore u prilog da ne bi trebalo planirati i izvoditi ponovni trening sa

-7 dana. Bez obzira što je to tako danas

se u praksi toga ne pridržavaju.


stajališta iz teorije zamora: V. V. Rozenbalt (1969.) prema “teoriji središnjeg živ

ocesa. To zna

karika

orazredne i zavisne su od

ih središta te se za

odre oslanjati na faze

super

velikog mozga.

su treninga (N.N. Jakovleev, 1969.)

1. ali,2. avio,3. ravka, a poslije prethodnih

složenog sustava organa i funkcija ili narušavanja uzajamnih odnosa njih samih.

da preuzme bilo koji organ ili

lnih


posebno od vrste primijenjenih vježbi i

usmjerenosti.

Prvi uzrok pada radne sposobnosti je iscrpljivanje energetskih izvora. Smanjena

ce i vrijeme potrebno da se uspostavi nove odnose

u unutarnjim sredinama orga

hormonalne regulacije funkcija i dr. Da bi se to znalo potrebno je utvrditi u svakom

od

i

njegovom izvršavanju (N. J. Volkov, 1974.).

iste metode

oravka. To ima za

ada iskazani

zamor znatno dublji nego poslije jednog treninga, a to mora bi

superkompenzacijom.

Crtež 2. J (L. P. Matveev, 1965.). I, II i III - trenažni mikrociklusi.

rojeno veliko ili vrlo

uje

ina

aka.


Povremena primjena, a posebno u radu s vrhunskim natjecateljima je korisna i u nekim

ih.

5.6.

cje

odre a funkcionalnih

obnosti potrebno je

olazi do

uspostave radne sposobnosti na približno istoj razini i kada nastupa nad oporavak.

tletika,

ršava

kroz 2-3 dana.

od

spo

posebne usmjerenosti velikog intenziteta imaju lokalni utjecaj na organizam i pojedine

funkcionalne sustave organizma sportaša.

Poslije treninga brzinske usmjerenosti se opaža znatan pad brzinskih sposobnosti.

poslije 6 eninga

enja je


Oporavak u satima

A aerobna izdržljivostAN anaerobna izdržljivostB brzinska usmjerenost

krivulje oporavka:1 aerobna izdržljivost2 anaerobna izdržljivost3 brzinska izdržljivost

Aerobna izdržljivost je nakon takvog tipa rada znatno smanjena tijekom 24 sata

enja

energiju koriste iz anaerobnih izvora (crtež br. 3).

promjenljiv u granicama 30-

organizam sportaša i pored velikog ukupnog volumena ne ostavlja dublji trag u svezi

zamora. Šest sati nakon treninga takvog tipa opažaju se smanjene funkcionalne sposobnosti

organizma sportaša. Poslije 24 sata svi tragovi zamora nestaju. Ova pojava neznatnog


zamora je zakonita pojava. Iako se tijekom treninga obavi veliki obujam rada, on je

Zato se takav trening smatra trening znatnog, a ne velikog op

30-35 % od

sposobnosti na kraju posljednjeg segm

Raznovrstan i složen trening tzv. “kompleksan trening” u kojem se obujam penje

od 40-45 % u svakom njegovom segmentu usmjerenog tipa dovodi do zamora koji

od .

Po

optere 30-35 %.

na razvoj brzinske

sposobnosti i drugih vrsta anaerobnih izdržljivosti (repetitivne snage) ubrzano dovodi do

znatnije smanjenja sposobnosti rada aerobnog tipa.

Posljedice zamora treninga složenog tipa

Crtež br. 4. U treningu gdje se usporedno radi na razvoju anaerobne i aerobne izdržljivosti dolazi do smanjenja radne sposobnosti, kako poslije 6 sati tako još uvijek i poslije 24 sata po završenom trenažnom programu.


organi

ili 72 sata (ovisno na što je rad bio usmjeren, brzina, snaga, aerobna izdržljivost). Treninzi

izam

sportaša.

Istovremeno sportaš je u stanju da iskaže visoki stupanj radne sposobnosti u onim

radnjama-vježbama za koje organski sustavi nisu bili prethodno optere isoki

enja u

mikrociklusu.

ajem

stavljanje

ikog

optere

-ju.

ne produbljuje zamor u cijelosti, ako se mijenja

njegova glavna usmjerenost u svezi s prethodnim treningom. Radna sposobnost potrebna

za iskazivanje prvog usmjerenja iz prethodnog treninga je smanjena, organizam je doživio

stres i treba se uspostaviti ravnoteža. Na primjer kada se poslije treninga brzinskih

sustav znatno, a nakon toga dolazi ponovo do uspostave ravnoteže organskih sustava i

povrata brzinskih sposobnosti anje

sti za vježbe,


-

*

oporavak u satima

Crtež br. 5

1. -2. -24 sata)

tako da slijede jedan iza drugog i da nakon dva dana oporavka svi funkcionalni sustavi

budu u stanju obnovljenih sposobnosti ili superkompenzacije. Radi toga se na prm. trening

brzine, trening aerobne izdržljivosti i trening anaerobne izdržljivosti izvode po navedenom

redoslijedu.

o

usmjere

e

broja treninga u jednom mikrociklusu. To u nekim sportovima ide do 15, 20 treninga u

jednom mikrociklusu, a dnevno 3-4 treninga. Ipak

dnevno i to se smatra dovoljnim erenost i

sredstva.

Z

anja iz

sprovedenih ispitivanja ukazuju da treninzi malog i srednjeg intenziteta i optere a

ikih


sa

malog opte

druge usmjerenosti u odnosu na trenin eluju

funkcionalne sustave, a stvore uvjeta da se proces oporavka odvija u onim sustavima koji

su bili prije opte

ening

opora

Crtež br. 6 ekada je usmjerenje isto i kada se mijenja


Dakle promjene usmjerenosti d

da sposobnost aerobnog tipa zavisi od sustava zaduženog za prijenos kisika.

Anaerobna sposobnost u prvom redu zavisi od -

mehanizama od kojih ovisi održavanje unutarnje homeostaze pri anaerobnim uvjetima

jerenosti u

e

treninga velikog opte radnu

isto tako i sam sportaš.

5.7. Programiranje mikrociklusa kada se izvodi samo jedan trening

na dan

odmor) s jednim do dva

tre

predstavlja tako visoke zahtjeve za vrhunske sportaše. Oni su zahtjevni za sportaše nižeg

i

azivaju tzv.

ivanja

ajna rezerva je u intenzifikaciji trenažnog

enjem.

Takva metoda pristupa mora se izvoditi vrlo racionalno, jer smjenjivanje

usmjerenosti podliježe vrlo strogim zakonitostima oporavka funkcionalnih sustava te se

planira

laniraju se tzv. uvodni

mikrociklusi u rad i mikroci


e ciklusa oporavka, kada se želi ponovo

uspo

ve dnos trenažnih sredstava po sadržaju u korist tzv. emocionalnih

vježbi, koje se po svom sadržaju znatnije r

opte

Dani mikrociklusa

Crtež br. 7 Primjer strukture jednog udarnog mikrociklusa kada se treninzi izvode jedanput na dan. V - veliko, S - srednje, M - A - aerobno, B - brzinsko, K - kompleksno i AN -

aerobne izdržljivosti, potom brzine i to dva

tre

kompleksnog tipa da se sustavi oporave, potom dolazi

obnovljena (najmanje 72 sata oporavka) ponovljen je trening aerobnih sposobnosti velikog

da se oporave svi do


Poslije ovakvog udarnog mikrociklusa dolazi mikrociklus oporavka kada se

op

“funkcionalni skok “ sposobnosti i pripremu za novi udarni mikrociklus.

Primjer kako bi treba

prip

u

i prekidi. Opte ntenziteta.

Tip mikrociklusa: uvodniDani Usmjerenost Stupanj

enja1. Razvoj brzinsko snažnih sposobnosti Znatno2. Razvoj izdržljivosti aerobnog tipa Veliko3. Razvoj brzinskih sposobnosti usmjerenog tipa Srednje4. Znatno5. Kompleksne sposobnosti-usporedo razvoj brzinskih

sposobnosti usmjerenog tipa i anaerobnih sposobnosti V6. Razvoj izdržljivosti aerobnog tipa Malo7. - Odmor - -

Tip mikrociklusa: udarniDani Usmjerenost Stupanj

1. Razvoj specijalne izdržljivosti (randory)V

2. Razvoj izdržljivosti aerobnog tipa V3. -shiai-

randory)S

4. Razvoj brzinskih sposobnosti usmjerenog tipa V5. Kompleksne sposobnosti usporedno razvoj specijalne brzine

reakcije i anaerobna izdržljivostV

6. Razvoj izdržljivosti aerobnog tipa Z7. Kontrolna natjecanja (3-5x po 8 min.) S

Tip mikrociklusa: oporavkaDani Usmjerenost Stupanj

opte1.

S2. Razvoj izdržljivosti aerobnog tipa S3. Razvoj brzinskih sposobnosti usmjerenog tipa Z4. M5. Kompleksne sposobnosti (randory) S6. Kompleksne sposobnosti s r M7. Odmor -


5.8. Programiranje mikrociklusa kada se trening izvodi dva ili tri puta tijekom jednog dana

-20 osnovnih trenažnih

jedinica. To se teško može ostvariti ako mikrociklus traje 7 dana, a da se tijekom jednog

dana ne vježba 2-

kada se trenažne jedinice izvode tijekom jednog dana više puta. Kao glavno pitanje

postavlja se vrijeme, a

tijekom cijelog njegova života. Ri

nešto manje stabilan. Poznato je da su pri istim uvjetima pokazatelji radne sposobnosti ve

reme sportaša planiraju u vrijeme od 10-12 sati i 16-19 sati.

u

ajeno da se trenira u vrijeme 7-10 sati ili popodne od 16-20 sati.

Što se dešava kada

ada.

To treba znati kada se želi pripremiti ulazak u vrhunsku formu. Kod dva treninga tijekom

eningu.

radnih sposobnosti. One se poklapaju sa fiziološkim ritmom

z

stajališta fizioloških funkcija.

ih natjeca

se održavati u neko drugo vrijeme, a ne u ono u koje se naviklo tre

vremenskoj zoni.

Da bi se izvršila prilagodba na novi ritam potrebno je vrijeme od tri tjedna, a poslije

4-5 tjedana se nastale promjene stabiliziraju.

Brzinsko - snažne sposobnosti su osjetljivije na promijene (3 tjedna), a izdržljivost je

otpornija i treba 4-5 tjedana da se prihvati novi ritam.


-5 tjedana prije važnog

natjecanja izvode u vrijeme kada se planira održavati natjecanje. Za sportove izdržljivosti u

snazi i brzini 4-5 tjedana.

snovni, a drugi

eniranosti. Sadržaj rada je

ezultat.

op je sposobnosti, održavanje

ra

itog korištenje svih sredstava za

poboljšanje oporavka (aktivan odmor).

jevima tijekom jednog dana mogu se izvoditi po dva osnovna i dva

rtaša,

kada je potrebno posebno djelovati na organizam u cilju izazivanja daljnjeg pove

sposobnosti - dostignute vrlo visoke razine funkcionalnih mogu

u

premora. Bitno je da se pravilno izmjenjuje usmjerenost osnovnih treninga i da se stvore

uvjeti za pr

Do

dana. Jutarnji naporni trenin

sportaša u drugoj polovici no ostaje površan i nemiran. Prije smo

a

znatnog opte

pravljanja procesom oporavka poslije treninga velikog


Evo kako bi se moglo dati neke svrhovite kombinacije osnovnih i dopunskih

DanOsnovni trening

(usmjerenost)Stupanjoptere-

Dopunski trening (usmjerenost)

Stupanj optere-

1. Razvoj brzinskih sposobnosti i tehnike

V ili Z Razvoj aerobnih sposobnosti (etapno)

S; M ili Z

2. Razvoj anaerobnih kapaciteta i specijalne izdržljivosti


S ili M

3. Razvoj aerobne izdržljivosti ili specijalne izdržljivosti

V ili Z Razvoj brzinskih sposobno-ike

Z; S ili M

4. Kompleksna: razvoj brzinskih, anaerobnih i aerobnih sposobnosti

V ili Z Kompleksna: razvoj snage i aerobnih sposobnosti

M ili S

5. Kompleksna: razvoj usporedo anaerobnih i aerobnih sposobnosti

Z ili V Razvoj brzine, usavršavanje S ili M

6. Kompleksna: razvoj usporedobrzine i anaerobnih sposobnosti


Z; S ili M

7. ODMOR

U mnogim sportovima obujam rada brzinskih sposobnosti nije lako odrediti

a se ona

- napada i obrane) pa

je treba i razmatrati kroz taj segment.


6. Izbor i selekcija

U današnje vrijeme najrasprostranjenija pojava u društvu je sport, bez obzira na sve

što se o njemu piše ili govori. To je sredstvo za komuniciranje, za afirmaciju pojedinca, a

arod i država

organizirali priredbe i natjecanja, ne u današnjem smislu. To su u suštini bile igre -

a

borbu kojom se isticalo ono "naj". To "naj"

anak, život, jer samo su

nadm

domovina Engleska, a tvorac Svjetskog sportskog pokreta francuski barun Pierre de

Coubertain, temelji se na postavci organiziranja igara Starih Helena (staro-

Olimpijske igre), krunu svoje organiziranosti ima u Modernim Olimpijskim igrama. Pored

ma ima i

druge vrijednosti u psiho-socijalnom smislu, u bilo kojem društvu ili društvenoj sredini.

Sve je to poznato i o tome je puno toga napisano, ali može se pretpostavljati da ima više i

rhovitosti. Ne

i odnose se na:

-razvoj

kriterijima, da se iz široke populacije izaberu nadarena djeca za postizanje visokih

-organizacija vi nkciji

stvaranja majstora sporta (šampiona).

azvijao

kao rekreacija, o


nastupi;

-

standardni programi (kao što je program aerobika, fitness ili body-building), a oni koji se

dobri, dobri ili slabi). Bez ulaženja u raspravu o stavovima i mišljenjima nekih pojava u

današnjem sportu i društvu, a kako je sport društvena pojava potrebito je uzeti u obzir kod

bilo koje koncepcije i organiziranost sportskog sustava.

u vrhunskom sportu daleko brži od razvoja sposobnosti cijele populacije. Slikovito

sustav "otvorenih škara" Da bi se dosko

opulacije (o kojoj brine

samo školski predmet tjelesna i zdravstvena kultura) ostaje jedna mogu nost, slobodan

-

nje u plivanju, sportsko ri

iraju na razini regija

odna natjecanja . Danas

se održavaju i Svjetska prvenstava za navedene uzraste u ne malom broju sportova. Sve

sportu. Sve navedeno stvorilo je uvjete da se izdvoji novi sportski pokret; sport djece i

mladeži. U zadnje vrijeme on se sve više osamostaljuje. Koliko je to dobro i što je svrha

okret prisutan i kroz školski sport,

uhodan ili se uhodava. Kroz taj oblik sustavnog orga

nacionalna razina vrhunskog sporta održi i podigne. Cijeli problem je složeniji nego se

je pitanje kako to pratiti materijalnom potporom, kako prikupljati nadarene i vršiti

znanstvenu selekciju i što s onima koji nisu primjereno uk

odabiranja za vrhunske.


6.2. Razine organizacije posla u selekcijiU složenosti postavljenih zada

1.

vježbanje te gruba selekcija za pojedine sportske grane;

2. organizacija sustavnog vježbanja (treninga) djece i mladeži;

3. og stupnja i

razine do vrhunskog sportskog sustava natjecanja (dali je to školski ili sveu

sport ili nešto drugo);

4. o-

anstveno utemeljene).

ako je

prirast vrhunskih sportskih rezultata prisutan u ritmu koji se znatno razlikuje od prirasta

- usmjereno vježbanje od

krajnjoj mjeri od dobre organiziranosti

sustava selekcije nadarene djece i mladeži. Danas se s dosta pouzdanosti zna koji su to

pokazatelji da netko može postizati vrhunske rezultate. Ispitivanjima je ustanovljeno da

jedinku da postigne vrhunske rezultate i pored provedenog visoko organiziranog treninga.

Kako su dugotrajna istraž ome se još ima što saznati.

grubljoj selekciji od toga može polaziti.


6.3. Bitne informacije za selekciju

Prva pouzdana informacija

visoku U literaturi se to postavlja

naj -

sigurnosti od 80 % primijeniti u dobi 10 - 11

Druga osobina je promjena sr

sposobnost prilagodbe na rad (primjenjuje se standardna metoda po Ulbrichtu pri

-

z prognoze jer su oni

odlu

olimpijskim pobjednicima spoznalo se je da:

Porast rezultata u sportskim disciplinama koji se postiže tijekom intenzivnih

tre

ika.

pogotovo je

predispozicije u sposobnosti.

Osobine koje uvjetuju da se

postignu sportski rezultati

Prva ,

Druga je razina koju ima neka jedinka u energetskom smislu

(nivo sposobnosti energetskih mehanizama);

je razina koordinacijskih sposobnosti


kognitivno-

zah

prognozi za košarku nego za sportsku gimnastiku, ili da je energetska razina sposobnosti

ko

on postizavao

i to iz grupe kognitivnih sposobnosti i konativnih osobina (je nedostatak upornosti-

izdržljivosti volje za stizanje do cilja). Ne treba zaboraviti ni društveni utjecaj sredine, uzor

a

mjesto imaju inama

Sve navedeno

dgovorne u tijeku razvoja

:

osobinama koje

2. Na temelju prikupljenih podataka - informacija za sportsku disciplinu kojom se mladi

rezultata u prvim godinama natjecateljskog perioda (staža).

oje

modelom (prototipom sporta) i na temelju toga

planira njegov daljnji napredak i poboljšavanje rezultata. To se radi planski, formiraju se


Polazi se od toga da se:

-

sportskoj disciplini,

-

-

starosne uzraste (za djecu, kadete, juniore i seniore.

otvrdila

6.4. Prepoznavanje nadarenosti

napretka u treningu je bitno obilježje današnjeg

sporta, zato treba obratiti posebnu pažnju i na prepoznavanje nadarenosti u mladih sportaša,

Upravo traj nadareni sportaš- treningu stvara

Prepoznati nadarene (talente), a nadarene djece ima posvuda traži da se razviju metode i

meto -trening.

prepoznaju te dominantne pokazatelje i tada ih primjene u prepoznavanju nadarenih jedinki.

anjem kriterija

prepoznavanja nadarenosti te sofisticiranim metodama i testovima i pra

k ima. Od trenutka kada se

nadareno dijete na nski voditi do najviše

vrhunske izvedbe rezultata.


Ako imate takvo dijete i trenirate ga pokušajte sastaviti svoj vlastiti program, bez obzira

kakav on bio jednostavan. Bili kakav plan je uvijek bolji od nikakvog plana, a osvjedo

U svakom treningu treba odrediti i vrijeme za prepoznavanje najnadarenije djece.

ihologije, medicine, te

Ipak ne treba žuriti s odlukom u selekciji, treba imati na umu da postoje velike

ece koja rano sazrijevaju i koja kasnije ili kasno sazrijevaju. Može se

dogoditi da dijete koje ranije sazrijeva pokaže bolji napredak, ali iz prakse je poznato da

znavanju nadarenosti

Psihološkikapacitet

50%kapacitet

35%

Antropometrijskikapacitet

15%

50%Snaga40%

Duge ruke35%

Inicijativa25%

Koordinacija30%

Odnos visine i težine35%

Koncentracija25%

Izdržljivost25%

Odnos visine i dužine nogu30%

(za hrvanje prema: Kunst i Florescu, 1971)

Za JUDO: Koordinacija

Vrijeme reakcije

Veliki raspon ruku i ramena

(prema Dragan 1978.)


7.

7.1. Uvod u psihološke aspekte treninga i natjecanja

psi

re

sposobnosti presudne za postizanje uspjeha, a pogotovo vrhunskih rezultata. Za sportaša je

b

kojoj je podvrgnut. Ta tijesna povezanost izme

Motivacijski stresovi koji se temelje na promišljanju o uspjehu ili neuspjehu mogu

enju rezultata.

Trening je proces pripreme za natjecanje, a intenzivne emocije koje se tu pojavljuju

corps” kako bi iskoristili i utjecali u pozitivnom smislu na ponašanje i stvaranje pozitivnog

stava prema natjecanju, a smanjili pretjeranu napetost koja se pokazuje za vrijeme

priprema i pred natjecanje. Izreka da sportaš šampion “misli kao šampion” i stoga zauzima

ko držanje temelji se na tom iskustvu.

sciplinu

duha i veliku motivaciju koja je ponekad presudna da se to ostvari.

svoje volje za odricanjem i upornosti duha.

stigne

-

reakciju. Interes trenera mora biti usmje


e

jbolje

stigao

željene rezultate.

socio

doprinijeti izgradnji stavova i emocionalnoj stabilnosti te psihološkoj zrelosti onih koji su

mu povjereni i nalaze se pod njegovim staranjem.

ihološke

potrebe. To može biti želja da se postigne položaj u skupini, društvu, neki prestiž,

doka ncija ili što drugo.

Uglavnom svi takvi modeli imaju temelje u potrebi za kretanjem.

Današnje civilizirano Zapadno društvo potencira potrebu za natjecanjem, a

i treba da se

š

aktivnosti. To sve izaziva i stimulira natjecateljski nagon, mada intenzitet nagona varira u

zavisnosti od pojedinca i društva, kao i same aktivnosti. Upravo zbog raz

temperamenta, individualnih osobina, neke osobe posjeduju više natjecateljskog duha od

drugih.

nagoni svojstveni našem društvu. Postoje i društva u kojima natjecanja kako ih mi

poznajemo, nisu poznata ni poželjna. Sari Grci nisu njegovali ni poticali kolektivna

natjecanja, jer je cilj njihovih igara bio ”sveti mir“ pa nisu poticali razlike i nadmetanja

gru ije, oni su poticali kolektivne

igre i organizirali natjecanja koja su pred-stavljala male ratove. Moderan sport koji mi

društvene organizacije, društva koje po

nje i stvaranje. Taj duh, ta

unu


samo pre

ati.

ata:

1. Napetost (trema)

2. Sklonost sukobima

3. Pretjerana agresivnost i iskazivanje neprijateljstva

4. Racionalizacija

5. Sarkazam i kritika

6. Sposobnost podnošenja bola

7. Motiviranost

8.

9. Ponovno dolaženje u formu

10. Sposobnost opuštanja


7.2. Napetost (trema)Napetost pred natjecanje je pozitivan odgovor organizma, emocionalno stanje koje

nema štetne posljedice po zdravlje natjecatelja. Ako je ta napetost prevelika ona može biti

oznaju svi koji rade na

mjestima gdje su dužni da ezani

pa se ona iskazuje u manjem stupnju, ona se ne uklanja potpuno, a je poznata i veteranima;

ener treba

prepoznati u kom je stupnju ta napetost prisutna, jer ako je jako izražena može negativno

irodan oblik

pri sljedica emocionalnog

epinefrinu - a

ijom i bude

spreman za reakciju. To se iskazuje kroz:

1. -

klanjanje štetnih materija iz

organizma.

2.

3. -u, a što za posljedicu ima poboljšanje i

nervno- obnost.

4.

sposobnosti.

mjeri. Navedene simptome prati i pojava suhih usta (kserostomija). To je posljedica

to umanjilo i uklonilo preporuka je žvakanje gume, ili korice limuna ili što dru


ponovo potaknuti r tklanja

kserostomija, drugo pomaže smanjenju napetosti. Sportaš je zauzet na odre

g

mjeri. Tak tjecanje. Može

e

,

sceralni nervi koji

7.3. Sklonost sukobima (konfliktnost)Sklonost sukobima je posljedica je nestabilnosti, a uzrok je u ambivalenciji, što

Sportaš koji ima neki skriveni psihološki problem (neriješene probleme u porodici, školi,

ugima,

amom sebi.

Takav sportaš je sklon nezgodama, pretjerana agresivnost, a ponekad i narcisoidnost

maskirati zauzimanjem obrambenog stava.

Taka

a da bude

stvarno eni

sportaš, sa stvarnom povredom, drugi je , emocionalno povri

e simulant

može se raditi o vrlo ozbiljnim povredama koje su nas-tale kao rezultat nepromišljenih i

opasnih poduhvata iz “neprijateljskog stava” prema sebi samom, naprosto kao da traži da

se povredi. Psihološki tip se stalno žali na nešto, na staru povredu, na bolove, ali se ne vidi

mjerno izmišlja svoju


ecanja. Takvi sportaši,

vaju povredu pri kraju nekog dugog ili napornog

peri

koordiniraju, a što može biti posljedica zamora ili emocionalne ne

obeshrabreni sportaši pokazuju anju. To se iz prakse zna, da

emocionalno nestabilni imaju jako dobre izgleda za povredu. Karakteristike sportaša koji je

abilnost. U pojedinim

ano agresivan i netolerantan prema drugima, uvijek

e

povredama jer ga one dovode u centar pažnje. Neki takvi sportaši skoro postaju stalan

vljaju ponekad

vrlo ozbiljan problem za trenera. U pozadini svega je psihološki konflikt koji nisu u stanju

Trener s takvim sportašima treba da razriješi uzrok konfliktnosti i da im pokloni pažnju u

pomaže iskren razgovor. Povjerenje koje se ukazuje mora biti otvoreno i ne pretjerivati u

odobravanju takvog modela ponašanja. Ako je taj model ponašanja previše strukturiran u

7.4. Pretjerana agresivnost i iskazivanje neprijateljstvaAgresivnost je poželjna osobina u sportu, ali kada je ona ne kanalizirana, kada se

i

enzivnog treniranja u

toku dužeg vremenskog perioda. Ako nije to uzrok, onda je to simptom koji proizlazi iz

konfliktnosti, jer takvi poje

-

natjecanja. Posebno se to rješava dobro u kontaktnim sportovima (judo, hrvanje, karate,

zadovolje u sportskom nadmetanju, u normalnim odnosima iskazuju takvo ponašanje i

manje su skloni agresivnosti izvan sporta. Kada se u ekipi pojavi pojedinac s opisanim


kako da trener postupi. Može da usmjeri agresivnost u poželjnom smjeru i to pažljivim

savjetima; ili ako je sportaš u stanju da shvati svoj problem uz obrazloženje ukazati mu da

anja. Mada ovaj drugi

u osebno kada je ljutnja i agresivnost iskazana i u diskusiji tada

je svako obrazlaganje suvišno i ta ovom stavu. U

u

jasno misli. Kada ni katarza, koja dolazi borbom ili natjecanjem, razgovorom ili

uvjeravanjem ne dovede do željenog rezultata, takvog pojedinca treba uputiti na pravu

o

Ako se ne

valja ih se riješiti na vrijeme iz ekipe.

7.5. Racionalizacija

uvjerljive razloge. Oni se služe racionalizacijom, kad god pogriješe ili naprave neki

po

racionalizacija. Njihov odnos prema treneru i prema programu treninga uzima oblik

projekci anja.

Evo kako on razmišlja: “Trener se ne interesira u dovoljnoj mjeri za njega, ne poklanja mu

pažnju koju bi on trebao imati. Trener je prema njemu razvio neprijateljski stav, os

Pojedinci s ovakvim modelom ponašanja nisu mali problem za trenera. Oni ne prate

instrukcije ni trening po programu, žale se da ne vide korist od takvih postupaka. Uvjereni

su da takvi postupci ogoršati njihov

poseban problem.

Kada se pokuša obrazložiti problem takvom pojedincu on još više ide u racionalizaciju. On

okažu, odbija da ih


prihvati. On skriva i maskira svoje propuste i nedostatke i konfuziju sa posebnim

ob o

odela

ponašanja su gotovo nepremostive. No, ako se stalno vrše pritisci na njih ili im se stalno

ob slati

7.6. Sarkazam i kritikaPostoje i tipovi ponašanja pod modelom sarkazma i kritike. To su pojedinci koji

stalno zanovijetaju, oni traže izlaz iz svog konflikta sa samim sobom u pretjeranom

korištenju sarkazma. Zanovijetaju u svezi opreme, objekata za trening, prigovaraju na sav

glas sve radnje koje se poduzimaju oko terapije ili priprema za natjecanje itd. Kada ih se

anom sarkazmu odgovor. Sa takvim

tipovima valja voditi razgovor posebno, priva

oni koji stalno upotrebljavaju ru

iraju

dstvo

odobravati jer pos anja nije

primjeren. Nakon napora poslije treninga nastupa faza opuštanja, takva atmosfera nakon

zvoljene, tako

da slobodno

potrebno je od

oljavati.

Pojava malodušja; ovaj model ponašanja je u sportu rijetko prisutan, je

takvi pojedinci i ne dolaze u proces treninga. Pojedinac koji je malodušan je ustvari

za sti

i modelom ponašanja racionalizacije kako bi prikrio svoje nedostatke. Nije lako otkriti

uzroke takvog ponašanja, jer ono ima dublje psihološke implikacije. Takvi pojedinci su


jednostavno odustati. Kako nije dosljedan na treningu s njim je teško raditi i dovesti ga u

formu.

Trener može i treba pokušati da razgovara i savjetuje ga kako bi mu stvorio pozitivan

ških dijagnoza i metoda. Takve se osobe ne

zadržavaju dugo na sportskom natjecanju, pa ili ga trener uzima u ekipu i on se uklopi ili

Sa druge strane je problem uobraženog sportaša. On je u tolikoj mjeri zadovoljan

sam sa sobom sa svojim vrlinama i sposobnostima da se više i ne trudi da popravi svoj

dstva da ga

se motivira. u

radu sa takvim sportašem. Stalno poticanje i nagovaranje može da ga povremeno potakne

o

nazovimo ga nadarenim poje

iskoristio svoje potencijale. On postiže rezultate ispod svojih objek

Teško ga je natjerati da shvati svoje potencijale i da se oslobodi okova letargije i

samozado

prih Sa

takvim je potrebito raditi posebno i stalno ga držati pod kontrolom, kako bi osigurali da

radi i stimulirali ga za rezultat. Poslije izvjesnog vremena ako se navika ne stabilizira i on

sam ne prihvati upute i radi više, nije uputno da ga se drži u timu, jer nanosi štetu i samo

oduzima vrijeme koje nije korisno utrošeno.

To je problem u dosta sredina gdje se pojavljuju nadareni pojedinci, ali nisu dovoljno

umišljeni

kako su iznad ostalih, a u stvari bježe od odgovornosti i boje se neuspjeha, pa bježe od rada

koji ih vodi do boljeg rezultata. Sukob je psihološke naravi, možda i bijeg od realnosti,

složenije je nego izgleda, gledano površno To su talenti koji nikada ne dostignu razinu

svojih “naoko” skrivenih potencijala.


7.7. Podnošenje bolaIstraživanja koja se u za

sposobnosti podnošenja bola i vrste sporta koji neki pojedinac izabere. Sportaš koji bolje

akako da

svi sportaši bolje podnose bol nego netrenirani ljudi. Pretpostavlja se da je sportaš iz

porodice kontaktnih sportova skloniji da smanji intenzitet percepcije , i tako poka

toleranciju na bol.

svoju percepciju, ali ne u tolikoj mjeri kao oni koji se ne bave sportom.

z

7.8. Motivacija

iskazivati. Motivacija je olakšana kada su emocije usmjerene u olakšavanju, a ne kao

ovor i drugo, pozitivno

na razinu optimalnog stanja za natjecanje ili trening. Sportašu je potrebno da skupi

sve svoje rezerve koje neki put prelaze njegove poznate sposobnosti ili da odgodi pojavu

zamora zbog prerane iscrpljenosti.

Trener koji razmišlja o motivaciji i nastoji j esa,

uklapa poželjan model ponašanja i stvaranja stavova prema radu. Nastoji da se osnaži želja

treba vratiti što prije u for

motivaciji, on mora biti ugodan

ionalni stav

sobni odnos prema radu i motivu za rad.


7.9.Pozitivan stav prema natjecanju i želja za dokazivanjem poznat je kao šampionski

model ponašanja. mnjama i drugim

mislima o eventualnom neuspjehu karakterizira šampione. On je siguran u sebe, u svoje

je emociona

procjeni da nije takav koji bi mogao zadati nevolje, podcijeni ga se, tada trener može imati

slu na natjecanje, a protivnik baš iz razloga

ine.

dokazivati, iako je objektivno bolji pa mu se dešava “nikako da krene”. Tada su psihološki

stotku gotovo u svim

sportovima. Poklopi se sve, od želje, vremena i protivnika koji motivira. Ta psihološka

“spremnost duha” vrlo je važna isto ko dobar

rezultat.

Uspješni natjecatelji posjeduju visoku razinu aspiracije. Oni vjeruju u uspjeh i kada su

mentalitet. Dok sa druge strane neuspješan natjecatelj kada doživi poraz bježi od te

si

malodušnost.

šan

Utjecati na razinu as -njem te

drugim sredstvima gdje se ukazuju prednosti ili mane protivnika (video-zapis o protivniku,

sport

da šanse koje postoje optimalno pretvori u rezultat.

da stvara model ponašanja svojstven šampionu.


7.10.rmu

stigao željeni cilj.

bno. To su

b

sportašima da bi probleme koji se javlja

minimum. On treba najprije da uvjeri sportaše da shvate svoje stanje i da imaju povjerenje

avanjem svakog

pro

nikoga, doli sebe samoga. Jednom broju sportaša nedostaje dovoljno strpljenja koje je

potrebno da bi se osigurala razumna brzina napredovanja i povratka u formu. Sportaša je

potrebno i obrazovati da shvati da ulazak u formu i oporavak zavise od njegove želje i

fizioloških procesa koji se odigravaju u njegovom organizmu. Trener mora poznavati cijeli

tijek patološke fiziologije, kao i psihologiju pojedinog sportaša kako bi mogao na njega

utjecati, motivirati ga , savjetovati i usmjeravati njegov proces treninga.

7.11. Sposobnost opuštanja (relaksacija)Za pravilan odmor i potpuni oporavak nakon rada bitna je sposobnost relaksacije.

e

zategnutosti je

drugi je psihološki i uslijed stresa koji je izazvao rad na emocionalnom polju. No glavni

pove

veli

sposob

koordinaciju. K s

sposobnost maksimal


stimulanse, brzo re

gub

spo

javlja tijekom treninga i natjecanja je prirodna pojava svakog oblika rada. Pravilno

rada ili prevelike zabrinutosti, stresa.

Prisutnost hipertenzije se može ani

i

azati

dišnoj reakciji. Krajnja razdražljivost se ogleda i u iskazivanju

treninga umnogome otklanja simptome stresa. Da bi se toga riješili, smanjili stanje

napetosti, prevelik eke

enja

ijedi i obratno.

Ima više tehnika, a po Jakobson-ovoj progresivnoj koriste se dvije relaksacije:

diferencijalna i

bni

koji trebaju. Ta tehnika zahtijeva izvjes

potrebno vježbati tjedno po dva do tri puta po jedan sat. To se može vježbati grupno ili

praksi su posti Van De Vries razvio metodu koja ima

neke elemente Jakobson-ove tehnike, vježbi Shavasana joge i kinestetike. Ove dvije

metode kada se kombiniraju daju izvrsn

ati ove

metode i koristiti ih kada se za to pokaže potreba.

ego se pojave


ozbiljnosti. Normalna napetost se održava zdravom atmosferom na treningu

sav

uvi

ranjene energije

smje

tehnika relaksacije mnogi daroviti spor

Sažetak

U svom radu trener je u neposrednom kontaktu sa sportaš

emocionalnim ili sociološkim problemima. Kako se u kolektivu formiraju odnosi, a oni su

educiran, da poznaje psihološke

t

Neke situacije zahtijevaju razumi

ponašanje pojedinaca.

eke

situacije koja može da se izrodi u veliki problem.

Trener treba znati da sportaš koji je frustriran, ljutit ili obeshrabren, uznemiren zbog

nekog drugo rtaš koji je

pripremljen emocionalno za natjecanje. Frustriran ili ljutit natjecatelj je skloniji ispadu, on

kciju i

i

vrijede.

rtovima

o

bne psihološke osobitosti i koji

se u izboru sporta prema tome i uju. Sigurno je da je agresivnost u nekim

rta,

uvjeta, organiziranosti sporta u cijelosti itd.


itosti

koje su odgovorne da netko ima izglede za uspjeh. pservacijom

upozna sportaša i njegov temperament.

a

edini u kojoj može

da vlada nestabilna atmosfera. Opasno je kada se trener sam na

nesuglasica i problema, koji i onako sami po sebi nikada nisu potpuno isklju

elju opservacija mora biti u stanju da

pr glavnom

slijedi jedan stalan uzor-model ponašanja. Poznavanjem simptoma i razumijevanjem

rukovodi situacijama koje se dešavaju na terenu ili u dvorani tijekom treninga i natjecanja.

dnom

s

erancijom na ljutnju. Ako

s

m situaci

reagirati isto kao spor

anje i

poboljšavanje poželjnih odnosa s onima s kojima se radi. Stro

e

koje su na od

prepozna i shvati dominantne crte, osobne kod svakog, da bi se trening mogao odigravati

Jedan tip je veseo po pri

orira

esu treninga, u onoj mjeri

koja se traži i koja je poželjna. Ponekad je on tip ne daje sve od sebe i nema


dovoljno poleta. Takve treba stalno kontrolirati, kako bi ih se natjeralo da izvršavaju sve

obveze.

omatskog

nim

simptomima. Prema takvoj osobi trener mora biti vrlo blag i zauzeti pozitivan stav, jer se

može izroditi u veliki problem.

S druge strane sportaš koji pokazuje crte plahovitosti, razdražljivosti i tvrdoglavosti i

nski mentalitet,

ne miri se sa porazom pa bilo to i u razgovoru. Dobar je natjecatelj, ali je vrlo potrebito da

trener sa njim brižljivo postupa, kako bi njegove kvalitete usmjerio da se poboljša rezultat,

a ne umanji. Sve nave

on upravlja jednim odgojno obrazovnim procesom koji je usmjeren ka postizanju visokog

rezultata, a u sportu to je pobjeda ili rekord.


Drugi dio Metodika juda

8. Metodika juda

8.1. Energetske morfološko- udaJ

eru

gibanja, pokreti cijelog tijela ili njegovih pojedinih dijelova. Karak este

izmjene stavova, hvatova (garda), zahvata i položaja u odnosu na suparnika i površinu

(tatami) na kojoj se odvija sportsko nadmetanje.

rlo

promjenljiva. Sve to, postavlja

o

di i

s ciljem suprotstavljanja suparniku.

jecateljske

udaraca u minuti, a to ukazuje na prisutnost vrlo visokih nap

emocionalnog sustava.

Borba u natjecateljskoj formi traje 5 minuta vne borbe

bez odmora), no ona može završiti i prije ako se suparnika svlada “ipponom”. Za procjenu

enih radova (Viktorov, I. B.,

Novikov, A. A. 1968; Matveeva, E. A. 1972. i

drugi) napravljene su posebne tablice.


enu trajanja, a

int stu). Umnožak obujma i

(SlCOp) u tzv. uvjetnim jedinicama.

SlCOp = I x TI je intenzitetT je trajanje

tzv. uvjetnim jedinicama(prema A.A. Novikovu i V.I. Sitniku)

Frekvencijasrca

za 10 sekundi

Frekvencijasrca

za 1 minut

Ocjena intenziteta

u bodovima

Obujamu minutama u uvjetnim

jedinicama22 192 8

30 - 31 180 - 186 7 12 8428 - 29 168 - 174 6 10 6026 - 27 156 - 162 524 - 25 144 - 150 422 - 23 132 - 138 3 30 9020 - 21 120 - 126 218 - 19 108 - 114 1

Raspon frekvencije srca u minuti je podijeljen na korak od po 6 otkucaja. Takav

ravnomjeran raspon odražava zavisnost s

rasponu od 110 - 116 otkucaja u minuti (Karpman, V. L., Belotckovskij, Z. B., Gudkov, I.

A.;1974; Sjostrand, T.,1947;Whlaund, H.,1948.).

otkucaja/min. postaje manji. Radi toga napravljena je tablica sa skalom intenziteta koja

zlikuje intenzitet rada

u zonama aerobno - prije na str.

jedinicama rada.


/aerobno-anaerobni, anaerobni i aerobni/

Usmjerenost trenažnog rada

Frekvencija(broj otkucaja za1 min.)

Frekvencija(za 10 sekundi)

Ocjenaintenziteta(u bodovima)

114 19 1120 20 2126 21 3132 22 4138 23 5144 24 6

PRETEŽNOAEROBNA

150 25 7

156 26 8162 27 10168 28 12174 29 14

MJEŠANA AEROBNO-

ANAEROBNA

180 30 17

186 31 21192 32 25

ANAEROBNAGLIKOLITI KA

196 33 33

uvjetnim jedinicama i to:

Bodovimalo 200srednje 201-400veliko 401-600vrlo veliko > 600

Ako smo u stanju da s približno 10 -

formu natjecatelja k

od

uno kao u

(iz adrenalina, a manje noradrenalina. Adrenalin je hormon “ ” on

uzrokuje mobilizaciju energije potrebne za nagle i brze, ali kratkotrajne pokrete intenziv-

noradrenalin kao hormon “homeostaze“ uzrokuje

mobilizaciju energije za duže vrijeme rada.


linsko-noradrenalinski), a to dovodi do

po dopamina.

sljedicu

- 180 %), razina mli

poraste u krvi na preko 150 mg % (Jakovljev, 1974. i Zimkin 1975.).

U dobro treniranog judoke sve funkcije svih sustava za upravljanje energijom, a pri

anja. To

istamina i serotonina (što su posljedica velikog emotivnog

-hipofiza-kora nadbubrežne

ova.

Dugogodišnji neprekinuti trenažni proces dovodi do pojave bradikardije (usporenja rada

za 20 - 30 % u odnosu na netrenirane

ika, ali se o

šnosti za

dostizanje visokih rezultata. Kad borba traje 5 minuta, to je vrijeme u kojem se troše

energetske zalihe stvorene tren ije.

- ežinskim

kategorijama.

Judoka treba u jednom trenažnom danu 70 - 75 Kcal (290-320 Kj) po kilogramu

tjelesne težine, a izvor za tu energiju (porijeklo) je iz 2,4- -2,1 g

masti i 10,5-11,5 g ugljikohidrata. Za jedan dan u ishrani se zahtijeva unos 150-180 g

na (od toga 50 % biljnog porijekla), 150-180 g masti (od toga 25 % biljnog

porijekla) i 600-

vrijednost ishrane postupno na vrijednosti od 30-40 Kcal po jednom kilogramu tjelesne

težine (sastav ishrane je: 2,2-2,5 g bje -2 g masti i 4-4,4 g ugljikohidrata).

Treba znati da je temeljna norma u dijeti održavanje razine unosa i visoke potrošnje

-140 g ) životinjskog porijekla i dovoljno ugljikohidrata iz grupe


monosah -0,6 l u 24 sata), masti i uhljiko-hidrata iz

grupe polisaharida.

obavljiva i

juhe od mesa ili

Ako je skidanje težine pred vaganje bilo forsirano treba uzeti 3-4g kuhinjske soli.

1-2g kalcija, 2 tablete multivitamina i oko 300 mg C vitamina.

-

slac do 30g

u 24 sata).

na postupak skidanja kila radi

adi može ostaviti

funkcionirao treba da se uspostavi

a

bro vodi

regulira tjelesnu težinu na optimalnu mjeru koju pojedini sportaš treba imati.

7-14 l ili 90-

184 ml/kg

Za vrijeme trajanja borbe ritam disanja se mijenja, a što zavisi o tempu i režimu

- 60 udisaja u minuti.

ativni

na o-

erizira

snažan abdomen, snažni ekstremiteti i snažna muskulatura trupa u cjelini. Posjedovanje

visoke razine koordinacijskih sposobnosti, brzine izborne reakcije i napose visoki stupanj


ana gibljivost u

svim zglobovima, a napose u zglobovima šake i stopala.

da bi se moglo dobro kontrolirati i izvoditi tehnike bacanja pa je i to jedna od karakteristika

inantno snažan vrat (šija), koji judoke

o

s

stabilnost.

8.2. Održavanje i reguliranje tjelesne težine i ishrana judoke

Danas u judu ima sedam kategorija u rasponu od 60 pa do preko 100 kg. i to u

ilo potrebito i 10 kategorija. No,

postavlja se ujedno i pitanje: “koja je to optimalna tjelesna masa, da bi se natjecatelj sa što

iji”?

Dali je tjelesna težina koju neki judoka ima optim oriju. Iz

evanja dolazi do

jedne kategorije u kojoj može ostvariti tzv. optimalne rezultate. Vrhunski natjecatelji traže

tu granicu tjelesne težine koja im s obzirom na somatotip najviše odgovara da bi iskazali

s

se nikako ne preporuka i vrlo je štetno po zdravlje. Veliki broj natjecatelja zna i to onih

koji se bave profe

razini, da bi se na sam dan natjecateljskih borbi bilo “fit”

u o

eban. Smatra se da držanje

tjelesne težine od 2-4 kg iznad vrha kategorije je normalno i da se tijekom 2-3 tjedna pred

o

ishrane bez posebne dijete svesti težinu u potrebnu mjeru, kategorijski plafon.


snižava

tjelesnu težinu od 6-12 kg 10-20 % težine vlastitog

tijela.

5 kg; tada se mora znati metodologija

tog procesa koja se zasniva na znanstveno utemeljenim spoznajama, posebno na

poznavanje biokemijskih i fizioloških zakonitosti. Prvenstveno se podrazumijeva u

metodolo

uzima rne kupke i saune. Tjelesna težina može

tkivu organizma sportaša (gotovo u svih) je suvišna težina, balast, jer se malo ili gotovo

ništa ne koristi za energetske potrebe za vrijeme intenzivnog rada u borbi koja traje 5

asno

iju.

ko, K. P. 1974.)

meto

1. ravnomjerna - judoka tijekom cijelog perioda snižava težinu za odre

manje (npr. 0,4 - 1 kg).

2. (progresivna) težina se skida progresivno sve više kako se

pri

3. udarna - judoka u prva dva do tri dana skida 40- 0 % planirane težine za skidanje, a

ežinu.

4. intervalna više udarna eni broj dana (2-3 ili 4) ubrzano se skida 1-3 kg od

planiranog, a zatim se održava postignuta težina nekoliko dana i tako ponavlja proces

dok se ne skine planirana težina i onda na njoj stabilizira.

5. valovita - u procesu dužeg skidanja težine, dopušta se k ine u

ine).

-10 dana (normalno do 5 kg),

-30 dana.


unos

kuhinjske soli, a nakon vaganja i kontrole težine uzima se dopunska koli ko bi

se povratila vodeno-solna ravnoteža u organizmu. Prilikom dehidracije organizma, kada se

ižavanja rezervi glikogena u

uženi oporavak.

Kao posljedice treninga radi skidanja težine i pri korištenju saune (jednokratno

pregrijavanje) i dehidracije od 3,5-4% tijekom 48 sati zabilježene su promijene koje se

li

adavaju

anaerobni mehanizmi stvaranja energije (energetski su manje iskoristivi, a skuplji u smislu

trajanja i oporavka organizma).

Isti trenažni postupak kada se paralelno ne skida težina ne dovodi do takvih

e

eesterskih

masnih kiselina u venskoj krvi.

Sve t ežine

nije nimalo bezazlen posao-proces. Postupno desetodnevno ili duže skidanje težine ne

izabere

trening aerobnog usmjerenja. Takav proces ima za posljedicu i dugotrajniji ostanak težine

iji i uspostavi

homeostaza.

Treneri, a isto tako i sportaši moraju znati da brzo i tzv. “ekspreso” skidanje težine

od 5-6 kg za 3- sto i bez

usmjerene pripreme na vrijeme može sportaša dovesti da pred ulazak u “formu” ima

optimalnu težinu, onu tjelesnu težinu koja mu odgovara kao somatotipu za iskazivanje


uju. Koji

raspoloživom vremenu.

Postupak pri korištenju saune -10 minuta.

Potom se ide u saunu. U sauni se zadržava 5-10 minuta pri temperaturi 80-100 stupnjeva

može pasivno ležati, a može se izvoditi i vježbe, neki skidaju (stružu) znoj drvenim

s iti znojenje popije se 1-2 šalice

enju saune, poradi

veliki frotirski

stavi samo otvor za nos i u

dmarati do potpunog prestanka znojenja.

is

uka je uzimati kuhano

asi)

Vitamini koji su potrebni su u kombinaciji: 125 mg C vitamina, 5 mg B, 2,5 mg B2, 7,5

mg PP i 0,25 mg A vitamina.


8.3. Principi juda

1. koncentracija (usmjerena energija)dnom cilju. Pozor je na onome

što se radi, na tehnici koja se primjenjuje. Usmjerenost je na otkrivanje i zapažanje

naj ntrira i rasipa energiju.

Zbog takvog sklada da se sva raspoloživa energija usmjeri, zahvati u judu izgledaju kao da

ijebi

rgiji, u

neravnoteži energije.

2. ravnoteža (fizienja

svoj položaj po vlastitoj volji. Tada je cijeli sustav koji se tvori u biomeh

oj ravnoteži. Mnogo je položaja

ijela u kretanju

naprijed-nazad, lijevo-desno, a isto ta

neke tehnike, oklijevanje nepažnja itd.

3. popuštanje (rijetko silom na silu)

kineske vještine zvane Tes nikada ili rijetko se ide direktno silom na silu.

silu od 10 nekih jedinica, drugi ima 7

e

rotstavi recimo sa 4 jedinica tako da ovaj da bi

pobijedio mora upotrijebiti 7-8 jedinica, suprotstavljanje je prividno da bi izazvalo reakciju,

u pravom trenutku kada protivnik ulaže da bi pobijedio u guranju još snage izmakne se i

otivnika d


4. pravi trenutak (kada i u koje vrijeme se što treba raditi) To je upravo ono što je

iz prethodna dva principa izvedeno. Kada se protivnik otvorio, postavio u neravnotežni

primjenu tehnike koja je najbolja u tom trenutku i najprimjerenija.

5. (s minimumom energije m

vnika se

ovladalo duhom juda.

8.4.

Zahvati samoobrane pre

osobne samoobrane. Zato se postavlja pitanje kada primijeniti to sredstvo i u kojoj mjeri. S

jednim zahva

ijediti, dok ga se prejakim intenzitetom može ozlijediti pa i usmrtiti.

treba napomenuti da dobar poznavalac samoobrane nikada ne napada prvi. On se samo

o

upotrijebiti onu

asnim

ovog broja.

To se po

ivotna

U sportu kakav je judo moraju vrijediti i


judoka tre

• judoka nikada ne napada prvi, on se uvijek samo brani;

•

nikako

•

opasnost prestane prekinuti akciju;

• zabranjeno je javno prikazivati svoje znanje u svrhu reklamiranja ili postizanja

materijalne koristi;

•

•

nosti

i humanizma);

• nije dopušteno nikoga kriviti ako se tijekom vježbanja dogodi ozljeda ili neka

nes

• lnim

normama društva.

• pravila lijepog ponašanja su posebno naglašena; prije treninga kao i poslije

treninga (nastave) treba se pozdraviti poklonom (u stavu kleka), a prije i poslije

poštovanjem, p

sukob. Sve emocije treba kontrolirati, biti miran, ljubazan i dostojanstven.

• Judoke posebnu pozornost poklanjaju higijeni i redu. dojo - vježbalište se

ostavlja i odr


8.5. Dojo pravila

dvorani.

• Uvijek nosite nešto na nogama kada se ne nalazite na matu. Sandale (šlape) su tradi

• stim. Judokama s prljavim nogama ne može se dopustiti pristup na mat( tatami).

• Ne nosite prstenje, naušnice i bilo kakav drugi nakit, kao i ukrase za kosu koji

• Nokte na nogama i rukama morate podrezati da budu kratki. Nokti mogu bit uzrok ozljeda.

•da se ne rasipa.

• Dok ste na mat-

• oga. žene mogu nositi majice.

• -trenera (sansei).

• Ukoliko napuštate mat, ne zaboravite naklon, kao i prilikom povrataka. Ne zaboravi

• Ne razgovarajte sa onima koji sjede na matu tijekom treninga. Sjedite skupljenih nogu i pazite.

•

•

•

• Kada stojite neka vam ruke slobodno vise s obje strane tijela, kada sjedite neka oložaju.


8.6.ava s

novim zahtjevima suvremenog natjecateljskog sporta. U tekstu koji slijedi je razra

ijeva

osob

uspješnim više omijenila navedena

o

1. Individualne vježbe bez partnera (tendoku- ranshiu)-

2. Ulasci bez bacanja (uchi-komi)- izvodi se kuzushi i tsukuri (bez kake) sliveno, postepeno sve brže.

3. Ulasci sa podizanjem (pushi-gari)- o kake; podiže se od tla s kontrolom

4. Serija ulazaka sa 1 bacanjem (kake-ai)- aca i po

5. Vježbanje bacanja u kretanju (yaku-soko-geiko)- uje;

namješta se u idealnu poziciju.

6. Vježbanje u kretanju s otporom (kakari-geyko)-

napad.

(shute-geyko)- uke zna više i pomaže toriju u otklanjanju pogreški

8. Uvjetovana borba (randory)- laki randory - s popuštanjem samo obrana bez kontri- teški randory - obrana i napad, simulacija borbe ovisno o vrsti zadatka

(shiai)-

vrijeme trajanja borbe.


e Lee:

•tome što jesmo.

• Istina je izvan oblika.• ugima.• Vježbanje se ne smije povezivati s objektima, oni ne vježba uhom

i ljudskim emocijama.• a

editi. • šnosti

sjedinjavanja cjelokupnih kapaciteta organizma u uspješnosti obavljanja nekog posla, radnje ili motori

• a tek

inama

su . Na

e

vam je potrebno. Kada to postane dio vas, postajete svjesni da to imate. Uspjeli ste. Možda

sve nik ama. I dok napredujete, upoznajete pravu prirodu

ode i onoga što

putu.

svladavanju tehnike. Vježbati snagu i upotrijebiti silu je lakše, a posvemaš

morate

shvatiti i druge i razumjeti njihovu vještinu. Trebate prou

protivnika. Samo poznavanje protivnika i njegovih sposobnosti može vam pružiti

. (Bruce Lee)/autor preradio za judo iz: Tao-jeet-kune-do od Bruce Lee-a, Linda Lee 1975./


8.7.

mo

naliziraju dva sustava koji

stav koji ovisi

reakcije na finte i dr.). Radi razmatranja nabr

• - ravnoteža sustava

• -

• - podložna površina

• - projekcije centara težišta tori-ja i uke-a

• - -ja i uke-a kao sustava

• - smjer djelovanja sila (paralelogram sila)

• - sustav poluga

Pod pojmom ravnoteže uzima se u obzir dvije stvari, sposobnost održavanja

rav

veli

pro

centra težišta tijela (OTC) udaljena od centra podložne površine (CPP).

Judoka je prema tome u boljem položaju u boljoj ravnoteži ako spusti OTC niže,

-hon-tai), a u parteru ako raširi ruke i noge, a OTC

anje OTC

izvan centra podložne površine umanjuje stabilnost tijela, a potpuno se naruši ravnoteža

kada projekcija OTC pada van podložne površine.


ekunde

. Odstupanjem

projekcije OTC od CPP mijenja se i dinami ka stabilnost tijela, a ona se mjeri tzv. kutom

stabilnosti (KS).

Kut stabilnosti u labilnoj ravnoteži ovisan je o visini OTC i promatranim

gra (PS), stoga je stabilnos

OTC niže,

naju KS.

Kut stabilnosti je manji kada je OTC tijela viši, a podložna površina manja.

Osnovni i prvi cilj judoke u borbi

ijed, nazad ili u stranu. Sve se to

koristi da bi se izazvala reakcija protivnika i prisililo ga da uspostavlja nove kontakte, a

time se mijenjaju odnosi OTC- CPP - KS i dovodi u labilan ravnotežni stav. Pokreti se

kombiniraju, vrši se *atak* radi finte da bi se izazvala reakcija, a potom napad kada su

izbacivanje iz ravnoteže izvodi kao rezultat obrambene reakcije protivnika, na pravi ili

akone fizike,

a to su zakoni poluga.

Osnovna zakonitost nam kaže:

F1 x k1 = F2 x k2.

kraku manja sila pod uvjetom da sile F1 i F2 imaju okomit smjer na podlogu.

Kada taj uvjet nije zadovoljen vrijedi izraz za moment sile M = F x f x sin α.

U praksi razlikujemo dvije osnovne vrste poluga: dvokrake i jednokrake.


Dvokrake poluge

paralelnih sila suprotnog djelovanja (sprega sila) i par sila istog smjera. Prepoznatljive su

jer imaju po dva kraka sila istog ili suprotnog smjera, a o (di

oslonac).

(sila

složena jer se radi o nizu promjenljivih koje su uzrokovane gibanjima dva tijela ,a koja

Razlikujemo fazu kretanja pripreme za napad, izazivanje neravno-teže, ulazak za

bacanje i kontakt s protivnikom, te (sve je to još

slo

površina kojima se oslanjaju ponašaju znat

pod pojmom kuzushi-tsukuri-kake radi upravo o opisanim fazama i svaka od njih ima

svo

Kake je posebno važna faza, jer se ukoliko je ispunjeno sve, a što prethodi, može iskazati

š je posebno potrebito naglasiti da i analiza vrsta tehnika koje su

ose-komi, kansetsu-waza i shime-waza (držanja, poluge i gušenja) usložnjavaju

analizu kretanja toliko da bi bilo potrebno u okviru biomehanike posebno izraditi programe

za te analize.

Energetska komponenta judo svrstava u aerobno-anaerobni sustav rada. To

-borbi ili na treningu. U mirovanju

trenirani natjecatelj ima 55 -60 otkucaja srca u minuti, a tijekom treninga ili u opte

za vrijeme borbe narastu i do 200 otkucaja u minuti. Frekvencija srca ukazuje o kakvom se

intenzitetu rada radi, i o karakteristikama tog rada. Frekvencije od 130-150 govori o

aerobnom radu, a frekvencije od 200 anaerobnom radu. Obim rada

mjerimo trajanjem, a intenzitet rada frekvencijom srca (pulsom) i to su dva osnovna

u


130 intenzitet, 145 srednji, a onaj preko

toga veliki intenzitet

enje. Tko se smatra da su

1800, srednja do 2400 i velika preko 2400 mjernih jedinica.

ine primjenom

PWC 170 iznosi 17-20 Kg m/min/kg tjelesne težine , a što je vrlo visoko.

Energetska potrošnja je vrlo velika i iznosi preko 80 Kj, a pri takvom radu maksimalna

potrošnja kisika iznosi 40-60 ml/kg/min. Informativna komponenta juda je više nego i u

iole kvalitetniju razinu je 4-5 godina intenzivnog vježbanja i natjecanja.

stizanja

edukacija novog za

tjecatelj

ne može dugo održati ako mu je repertoar skro

nije više u stanju da pobijedi ni osrednjeg protivnika jer su i tehnike obrane sastavni dio

juda.

energetskih i informacijskih osobitosti tog sporta.

Jednadžba specifikacije je vrlo složena. U njoj su sadržane sve antropološke

karakteristike koje su neophodne, neke relevantne, a neke manje relevantne za postizanje

uspjeha. Koliko neka karakteristika im

to ; koji definiraju

uspjeh u borbi. Dakle kada se govori o snazi tada se uzimaju svi vidovi snage, a najvažnija

osobnost

o

sile.


Potrebno je imati visoki stupanj sposobnosti iskazivanja repetitivne, eks-plozivne i

olutnom smislu

slenije u bo

tehnike ovisno o situaciji determiniraju.

itosti

u jednu svrhovitu cjelinu,

otpor. Zato koordinaciju mnogi autori obilježavaju kao mo

enik kognitivna

sposobnost.

olaze

kognitivne sposobnosti koje su odgovorne za: prepoznavanje, organiza-

. Što je sport kompleksniji

to je važnost kognitivnih sposobnosti obnosti

percepcije,

mbenik jer se sve rad

a

sport ovima (kara

iskustvo, jer je judo sport kod

ko

i -dnevne

(u . agresivnost, samodominacija, ego,

superego, fitmia, haria, i druge, vrlo su važne za postizanje vrhunskih rezultata. One su

vnim i

funkcionalne sposobnosti

judoke, a posebno one aerobnog tipa.


Velika je energetska potrošnja za vrijeme natjecanja, borbe su relativno dugotrajne

aktivnosti, a sustav natjecanja je takav da na turniru natjecatelj ima više borbi, natjecanje

traje i po 10-12 sati, a ponekad se održava i u dva dana. Sve to zahtijeva izvan

enika u judo sport u

prevladava mezomorfni somatotip, a u težim kategorijama, posebno u super teškoj, mogu

endomorfni tipovi.

speci

razmatrati i puno razli u

od temeljito selekciju uz duže

nje. e

podobnost za visoki rezultat i perspektivu, a to je najmanje 4-5 godina rada.


8.8. Faktorska struktura sporta

žbu

najus

za

funkcionalne sposobnosti i druge dimenzije.

Jednadžba specifikacije

JSus = f (a1F1 + a2F2 + a3 F3 + an-1Fn-1 + anFn

8.9.

Pokušav

ispod dano je njihovo vrednovanje na skali od 0- ntno, a minus (-)

MORFOLOŠKE OSOBINE

� longitudinalna dimenzija skeleta (+3)

� transverzalna dimenzija skeleta (+5)

� volumen tijela (+5)

� masno tkivo (0 do –5)


KONATIVNE OSOBINE

� regulacija i kontrola obrambenih reakcija (+5)

� objedinjavanje regulativnih funkcija (+5)

� regulacija i kontrola organskih funkcija (+5)

�

� sustav za kontrolu i regulaciju napada (+5)

� sustav za regulaciju ekscitacijsko-inhibicijskih procesa (+5)

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

� spacijalni faktor (+5)

� percepcija (+5)

�

� induktivno rezoniranje (+5)

� koordinacija (+5)

�

� eksplozivna snaga (+5)

� maksimalna sila pokreta (+5)

� brzina alternativnih pokreta (+5)

� ravnoteža (+4)

� preciznost (+3)


FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI

� raspon transportnog sustava za kisik (+5)

� stabilnost transportnog sustava za kisik (+5)

� aerobni kapacitet (+5)

Iz gore navedenog vidljivo je da je judo zahtijevan, potrebno je imati veliki broj sposobnosti i osobina za vrhunski rezultat.

9. Judo trening

9.1. ipi

Osnovni principi koji vrijede za bilo koju sportsku disciplinu u temeljima su i principa

treninga za judo sport. On se po tome ne razlikuje u osnovi od drugih sportova, a napose

si od

emu je bilo

sportske forme.

9.2. Usmjerenost transformacijskih procesa

Evo kako bi trebalo raditi prema ovom principu:

- razvoj kompleksa sposobnosti za judo po uzrasnim kategorijama eti,

stariji kadeti, juniori, seniori

- programiranje sportske forme: ulazak - stabilnost - gubitak

-

-

- transformacija mikro-kolektiva


priprema, a odgovorno je programiranje po periodima (periodizacija procesa treninga)

� pripremni period je odgovoran za stvaranje sportske forme

�

� prijelazni dovodi do pada i gubitka forme da bi se osigurao potpuni oporavak za

novi ciklus

esaKako se pripreme odigravaju treba nastojati razvijati i održavati dostignutu razinu

sposobnosti i znanja, a na to utjecati sukladnim izborom operatora (vježbi).

a) aerobni kapacitet

b) primarna funkcionalnu jakost

c) ekscitaciju - relaksacija

-a

aerobni kapacitet:

Posebnu pažnju pokloniti stiti

-45 minuta pri fc srca od 160 po intervalno sumiranoj metodi, ukupnog

trajanja 30 i više minuta (5+5 odmori 1-

p

i natjecanja).

primarna funkcionalna jakost:

Obrada segmenata lokomotornog aparata, djelovati parcijalno, a posebno na slabu kariku u

aciju). Tu


posobnosti koje su slabije,

a posebno na pojam jakosti (sposobnost iskazivanja maksimalne snage, obavljanje rada u

vremenskoj jedinici)

ekscitacija-relaksacija:

sposobnost relaksacije za cijeli lokomotorni aparat, posebnu pažnju obratiti tome poslije

vježbi snage.

jeg

uz ristiti vježbe ravnoteže, stvarati nove

situacije s puno varijabilnosti kretnih navika.

i program

ijalne i one koje

su dominantne u nekoj tehnici ( - "diže

se"). Bitno je stvoriti uvjete za probijanje funkcionalnog platoa-maksimalnim

ima.

situacioni specijalni programi:

- 2. i 3. fazi pripremnog perioda,

- mora se ukloniti sve smetnje na informacijskom planu (provjera usvojene

na tehnika-manjkava ;održavanje probnih natjecanja),

-

homeostaze.


Ovaj princip treba poštovati vrlo detaljno, jer napredak u treningu je vrlo znakovit,

emenu

koje stoji na raspolaganju za pripremu. Posebno je važno znati procijeniti kada je

raste -faza pripreme kod sportova koji imaju po

dva ili više vrhunaca sportske forme.

-

- valovi progresije

-

Ako se održava dvije ili više trenažnih jedinica tijekom jednog dana da izborom

sredstava u jutarnjem treningu treba -

teh ng, a poslijepodnevni - utjecati na energetsku komponentu (randory).

Bitno je rasporediti rad i odmore. Intervali odmora su po redoslijedu brzina-snaga-

izdržljivost. Udarni trening prema fazi pripreme i ovisno o razini vjež

2:1, 3:1 ili ikog

Na što je još treba obratiti pažnju:

:

-

- energetska komponenta

- situacijska komponenta

-

:

- osobnost i sposobnost samokontrole

- emotivna otpornost (pohvala, prigovor, poticaj, nagrada)

- kognitivno-

- otpornost na stres što ga izaziva trening ili natjecanje


9.5.

razli

MIKROCIKLUSI (7 - 14 dana) - operativno programiranje

MEZOCIKLUSI (4 - 6 tjedana) - orijentaciono planiranje

MAKROCIKLUSI Olimpijski ciklus - plan rada po godinama

ORIJENTACIJSKA RASPODJELA TJEDNOG FONDA SATI TRENINGA

Starosna dob 10-12 12-14 14-16 16-18 18-20 20-22Broj treninga 4 6 6 8 8 8

Trajanje treninga 604x602x45

4x902x45

4x904x60

4x904x60

4x904x60

Ukupno 240 330 480 600 600 600Intenzitet rada u % 50 50 50 60/70 70 70/80Teorija 1 2 2 2 2 2

10.

1. Poboljšanje zdravlja

organskih sustava, organizma u cijelosti; poboljšanje funkcionalne prilagodljivosti

vjež

2. Razvoj temeljnih funkcionalno- bnosti: vrsta brzina, snage i

iz ž

sposobnosti: koordinacijskih, gibljivosti, osjeta ravnoteže u sklopu

hnika.


-

a) -

b) - -

usavršavanje tehnike na razini majstorskog stupnja (natjecateljskoj razini i dobnoj razini) u

svezi s razvijanjem jednostavne i složene reakcije judoke u borbi, izgradnja specijalnih

- k

mogu ada i obrane u stvarnim borbama te

inantne tehnike za taktiku u borbi.

mišljenje, tak

enutka akcije-reakcije za plasiranje

-operativno mišljenje za svladavanje protivnika

ilova borbe.


10.3. Psiho-socijalni trening

1. upornosti u

radu, samosvladavanja i otpornosti na teška stanja i opasne situacije.

2. skoj svezi sa

- šljenje).

3. Razvijanje poželjne motivacije i njene razine u svezi društva i obitelji.

10.4. Teoretska priprema

1. Predavanja o znanstvenim spoznajama: temelji navika, reakcija, stupnjevima ovladanosti

2. Povijest juda.

3. i u judu.

4. Osnove treninga i sportskog obrazovanja.

5.

6. Upoznavanje s organizacijom judo sporta u zemlji i šire te sistemom natjecanja, a

posebno za natjecatelje s kalendarom natjecanja.

7. Upoznavanje

stupnju majstorstva).


10.5. Model judoke

Red.br.

koeficijentmase

1. 0.42. 1.33. 0.84. 0.85. 0.86. 0.87. 1.38. 0.99. noge (aduktori) 1,6

10. 1.0 (prema Japanskom modelu po prof. D. Vukorepi)

10.6.

pre k

svojom taktikom i tehnikom i protivnik. Aktivnost se ostvaruje i najve

brzinom te uzastopce se i ponavlja više puta. Sve to zahtijeva održavanje visokog stupnja

u, a posebice za vrijeme natjecateljskog perioda.

Isto tako se posebno mora voditi brigu i održavati visoki stupanj izdržljivosti u snazi u

fazi pripreme kao i tijekom natjecateljskog perioda. Pored toga što u vrlo složenoj

aktivnosti kakva je judo borba ima elemenata brzinske snage, ipak znatnije prevladavaju

elementi snažne izdržljivosti. Zato je u pripremi u dosadašnjoj praksi trening judoke

najviše usmjeren na snažnu izdržljivost.

, ali sigurno da je

i druge sposobnosti potrebno razvijati i održavati na vrlo visokom stupnju, a misli se na

izometrijsku, repetitivnu i eksplozivnu snagu; jer od uzimanja garda, kretanja koje je

etima za obranu i kontru u

- enja elemenata borbe zastupljene su

s

MS = koeficijent mase T = tjelesna težina Model snage: snaga u kg = MS X T


pokreta, brzina složenog pokreta, na eakcije, amplituda pokreta,

arušene ravnoteže, ekonomizacija pokreta, racionalno trošenje

energije i ritam).

INDEKS OBUJMAprimjer: 17690:60 = 295 = 300

INDEKS INTENZITETA = INDEKS OBUJMA/UKUPAN BROJ PONAVLJANJAprimjer: 295:510=0.588=0.6

U pripremnom periodu trenažnog ciklusa može se odrediti 3-5 trenažnih jedinica u

potrebno je najmanje 2 treninga snažne izdržljivosti. Da bi vježbanje imalo usmjerenost za

razvitak snažne izdržljivosti indeks intenziteta treba biti 0.70.

anjim

0.70.

goriju do 60 kg., a za

svaku drugu kategoriju se uz indeks inten

je problem treninga snage da se treba razvijati onu snagu koja je spe

sport ( što se posebno odnosi da vježbe imaju simulirani kut pod kojim sportaš izvodi

aktivnost, tehniku) to se posebno treba primijeniti samo na vrhunskim natjecateljima kod

aga na dovoljno vi

adenozintrifosfat-kreatinfosfat ž

višestrane snage i speci

buildunga i dizanja utega nije se pokazalo u treningu razvoja snage primjenljivo za

z

biti vrlo osjetljiv u planiranju razvoja snage kada je u pitanju koncept periodizacije s

e


10.7. Model treninga snage za težinsku kategoriju

Br. VJEŽBA SADRŽAJ RADA OBUJAM RADA

razgibavanje e i ispružanje ruku 12-32x1. podizanje obrnutim hvatom 60x12x 3 = 2160

razgibavanje 16 - 18 x2. dizanje trupa na

kosoj klupici gor ama iza glave - podizati trup

2,5 + 2,5x20x3 = 300

razgibavanje mahanje rukama u pretklonu(sukanje rukama )

16-18x3.

podizanje tereta u pretklonu

položaj u pretklonu podizanje tereta do prsa

40x16x3 = 1920

razgibavanjestupnjeva i kružiti

16-32x4.

kruženje nogama u sjedenju

ista vježba kao u razgibavanju samo s utegom

2,5+2,5x16x4 = 320 po dvije serije

razgibavanje sukanje trupa 16-32x

5.sukanje trupa teret - šipka je na ramenima, ruke na

šipci, noge raširene za širinu ramena, okretanje oko uzdužne osi

50x12x3 = 2400po dvije serije

razgibavanjeklupici 16-32x

6. Pumpanje,oslanjaju na tlo potiskivati uteg

(30x12)+(40x12)+(50x12)+(70x8)+(80x3)+(60x12)x3 = 3750

razgibavanje 16-32x7. pumpanje iz sjeda

prsima, podizanje iznad glave 25x12x3 = 900razgibavanje naizmjence podizati ruke iznad glave iz

16-32x8.podizanje tereta iz položaja na le 35x12x3 = 1260razgibavanje kruženje rukama u stranu 16-32x

9. varavi pregibi na klupi do prsa i spuštati 25x12x3 = 900razgibavanje

potkoljenice 12-16x10.vježba za zadnju ložu noge

na posebnoj spravi savijati i pružati potkoljenice (teg 20 kg.) 20x12x3 = 720

razgibavanje 10-12x11. 60x12x3 = 2160

razgibavanje 10-12x12. njeve

s poskocima(30x3)+(70x2)+(80x1) + (60x3) x 3 = 910

U tablici dati primjer je za kategoriju od 60 kg.


11. Primjeri treninga po trenažnim periodima

11.1. Pripremni period

Prva faza

od.............do...............godine.

od......do.....

Plan rada (primjer)

Broj treninga : 45- 3 treninga snimanje stanja (testovi)- 20 treninga OFP - 8 treninga UFP (usmjerena priprema)- 6 treninga SFP (specijalna priprema)- 8 treninga TATE - ema)

-6. Dnevno po jedan trening, a povremeno i dva puta ukoliko se ukaže potreba nakon testiranja.

Cilj rada je:

- sredstvima OFP pripremiti natjecatelje za izvo

--

- - nage, brzine, izdržljivosti, okretnosti i gibljivosti,- kontrola treniranosti i zdravstvenog stanja-


Kratki program rada

Izbor sredstava:Testiranje:- rsa)- troskok iz mjesta- pregibi do otkaza - puzanje 18 m naprijed-nazad-- kimono test-- tokui waza (10 bacanja)

OFP

Snaga

Vježbama sa utezima, vlastitom težinom i s partnerom utjecati na razvoj snage repetitivnog i apsolutnog tipa: ruku i ramenog pojasa, nogu i trupa (posebnu pozornost dati vježbama za

Izbor sredstava:

-- vježbe u mjestu s partnerom- vježbe u kretanju s partnerom (razni oblici nošenja)-

- vježbe na spravama (zgibovi, izdržaji, sklekovi, pregibi, zakloni)

Brzina

Izbor sredstava:

-- -60m)- -30m) -- vježbe reakcije na zvuk i vidni signal

Okretnost

Izbor sredstava:

- elementarne igre (nogomet na koljenima s medicinkom, nogomet s dvije lopte, vježbe u parovima s elementima parterne gimnastike)- primjena modificiranih sportskih igara (košarka, odbojka, mali nogomet i ragby)- preskoci preko raznih sprava i svladavanje postavljenih poligona)


Izdržljivost

Izbor sredstava:

- i na daljinu (1500m, 3 - 5 km)-

jevi, pregibi, naskoci, saskoci, poskoci i korištenje vija

Gibljivost

ice koristi

UFP izbor sredstava koristiti kao i u OFP, a samo one vježbe koje su u uskoj svezi s struktu

uda ili borbe.Primjeri vježbi:

Izvoditi sklekove podizanjem partnera ili uz njegov otpor, što više koristiti vježbe nošenja amenima kao kata-guruma

e u šake uvježbavati kroz uzima-- rteru, snagu vrata raditi mostova

ponavljanje. Vježbati ulas(posebno za tokui waza).

SFP

gram za

Koristiti vježbe

Uvježbavati poanje

garda... i drugo.

TE-TA

Ova priprema je posebno važna jer se sav rad svodi na to; da se na olje i

Sadržaj rada:

--


situacije ili tehnike,--- polaganje ispita za pojas

11.2. Druga fazaod.............do...............godine.

Plan rada (primjer)

Broj treninga: 36

- 1 trening snimanje stanja (testovi)-- 6 treninga UFP (usmjerena priprema)- 16 treninga SFP (specijalna priprema)- -

eninga 4, 6 i 10 dnevno po 2 treninga, a povremeno i tri puta ukoliko se ukaže potreba ako se na programu i neka natjecanja.

Cilj rada je:

- sredstvima SFP i TATE pripremiti natjecatelje da optimalno iskažu specijalnu sposobnost u natjecateljskoj sezoni,--

- razvoj specijalnih sposobnosti: snage, brzine, izdržljivosti, okretnosti i gibljivosti,- održavanje vi zdravstvenog stanja,- -

Kratki program rada

Izbor sredstava:Testiranje:-- troskok iz mjesta-- tokui waza (10 bacanja)


OFP

Snaga- vježbama sa utezima, vlastitom težinom i s partnerom utjecati na održavanje dostignute razine snage repetitivnog i apsolutnog tipa. Izbor sredstava:- korištenje teretane sa priru

SFP

BrzinaIzbor sredstava:- -a tokui waza -- serije bacanja s pauzama od 10 sekundi (10x10)- ati tokui waza- 5 do 8 randory-a s velikim intenzitetom trajanja 1-2 minuta u ulozi torija

Specijalna okretnost

Izbor sredstava:- borba u parteru s dva protivnika lakše kategorije,- vježbe u parovima s elementima parterne gimnastike-- izbjegavanje zadanog napadaja

Specijalna snaga

Izbor sredstava:-

- razinu te snage.

Specijalna izdržljivost

Izbor sredstava:- randory u trajanju 5, 7, 10 i 12 minuta bez stanke,- randory s dva i više partnera sukcesivno u trajanju 6, 8 i 10 minuta partneri se mijenjaju svake 2, 3 ili 4 minute,- randory do 2, 3 ili više ippona- randory samo u parteru-


Gibljivostrograma stretching, posebice

koristi

TE-TA:

U okvirima ove vrste pripreme se nastoji još više uvježbati i to sasvim situacijski sve ono što je potrebno za borbu, kao i varimajstor

- li natjecanja.

- erene kombinacije,- korištenje varci i primjena istih u napadaju,- ika,-- e tehnika u kata formi posebno tehnike koje se vežu na tokui waza- - više nema vremena za promjene)

:- taktika borbe za gard,- ezultata,- napad po svaku cijenu,-- borba s izrazito ofenzivnim protivnikom,- taktika protiv kontraša,- borba u zadnjoj minuti- borba na rubu i u kutu borilišta

Situacijska priprema:- m na natjecanju (približno trening u isto vrijeme kada je i natjecanje po kalendaru -- turnir unutar kluba borbe traju do 2 ippona ili 8-10 minuta- randory s više uzastopno izmjena novih suparnika 4-5

Kontrolna natjecanja:Planirati u ovom periodu dva do tri kontrolna natjecanja s drugim klubom,

dogovorno kategorije s + ili - 4-5 kg radi pravovremenog popunjavanja kategorija za ekipu.iku i

ubovi egorije sretnu i da se ide na


11.3. Natjecateljski periodod..........do............godine.

Plan rada (primjer)

Broj treninga :

- 1 treninga snimanje stanja (testovi)- 6 treninga O- 40 treninga SFP (specijalna priprema)- -

(tjedno 6, 8, 10 i 12 x). Dnevno po dva treninga, a povremeno i tri puta ukoliko su na programu i natjecanja.

Cilj rada je:- sredstvima SFP i TATE pripremiti i održati optimalnu sposobnost u natjecateljskoj sezoni,-- nu spremnost za natjecanja koja su u planu

- održavanje i razvoj specijalnih sposobnosti: snage, brzine, izdržljivosti, okretnosti i gibljivosti,

-- visoka uv -

Kratki program radaIzbor sredstava:Testiranje:- maksimalni potisak s prsa)- troskok iz mjesta-- tokui waza (10 bacanja)

OFP

Snaga- vježbama sa utezima, vlastitom težinom i s partnerom utjecati na održavanje dostignute razine snage repetitivnog i apsolutnog tipa.Izbor sredstava:-- razini (cilj ublažavanje nervoze).

SFPBrzina održavanje dostignute razine specijalne brzineIzbor sredstava:- -300)- 4-5 randory-a trajanja 5 minuta u ulozi torija s velikim intenzitetom


Specijalna okretnostIzbor sredstava:--

Specijalna snagaIzbor sredstava:- randory po kružnom metodu rada s više protivnika

Specijalna IzdržljivostIzbor sredstava:- randory u trajanju 10, 15 i 20 minuta bez stanke,- randory s dva i više partnera sukcesivno u trajanju 6, 8 i 10 minuta partneri se mijenja ju svake 2 ili 4 minute,- randory samo u parteru

Gibljivostvježbe iz programa stretching, posebice

koristi

Opuštanje: posebnu pozornost obratiti u ovoj fazi na masažu nakon treninga. Po mogu ki dio treninga ili koju igru (basket ili odbojka).

TE-TA

biti još više uvježbati i to situacijski sve potrebito za borbu i varijante s kojima bi se moglo poboljšati dostigkada se natjecatelj sam os- ate,- suparnika,- .

:

ponavljanje iz prošlog perioda:- taktika borbe za gard,-- napad po svaku cijenu,-- borba s izrazito ofenzivnim protivnikom,- taktika protiv kontraša,- borba u zadnjoj minuti


- borba na rubu i u kutu borilišta

Situaciona priprema:

ijeme kada je i natjecanje po kalendaru - odne).

-5 mjeseci, jer se redaju natjecanja od razine grada, županije, države do europskog i svjetskog prvenstva. Zbog toga je potrebito planirati i tzv. mini prijelazne periode koju mogu trajati najduže 2-3 tjedna te ponoviti sve

onovnog ulaska u natjecateljski period kada je cilj održavanje sportske forme.

11.3. Prijelazni period

Plan rada (primjer)

Broj treninga: 12

Cilj rada jeakon provedenog

natjecateljskog perioda.enažni

-

Izbor sredstava:

- sportske igre po izboru s laganim intenzitetom- izleti u planinu ili na more,- plivanje,- kupke i masaža- teorijska predavanja- analiza protekle sezone,- razlaz i pasivan odmor (ne duže od 2 tjedna)

a


11.4. Metode rada

Za razvoj snage:a) vježbe s vlastitom težinom ili s partnerom,b) vježbe s vanjskim otporima, utezima ili spravama,c)

Za razvoj brzine:a) brzina proste reakcije na b) brzina složene reakcije - tma

od bržeg k sporijem i obratnoc)

borilište se mijenja, partneri se mijenjaju, pravila se mijenjaju itd. )d)

Za razvoj izdržljivosti:-- vježbe anaerobnog tipa za razvoj repetitivne snagea) b) c) intervalna (progresivnog i stalnog tipa)

Za razvoj okretnosti:-a) vježbe reakcije na nastale promjene u novoj sredini i uvjetimab) akrobatikac) vježbe tipa poligona

:a) kombinirana (složena),b) c) d) natjecateljska (borbene tehnike),e) situacijska (

Od metoda rada koristiti se mogu:1. metoda rada na stanicama,2. kružna metoda rada i3. intervalna metoda rada


12. Programi priprema vrhunskih natjecatelja (Gasshuku)

lne izdržljivosti za judo. Izbor ina,

uvježbavaju se borbene tehnike i radi na speci. izdržljivosti.aselja i gradova.

12.1. Program za judo kamp

Raspored i sadržaj rada:Vrijeme vježbanja:

Od 7-8 sati ujutro- pripremne vježbe ugrijavanja JUNBI UNDO u trajanju 15 minuta-- 5 minuta vježbe istezanja SHUMATSU UNDO.Od 8-Od 10-12 sati-- 15 minuta pripremne vježbe JUNBI UNDO- 10 minuta padovi- uchi komi

minuta, a potom se mijenja partnera i tako 10 x (ukupno 30 min.)- randory: samo nage - waza u trajanju 5 minuta i promjena partnera, to ponoviti

10x s drugim partnerom (ukupno 60 minuta s pauzama za promjene)- 5 minuta vježbe istezanja SHUMATSU UNDO.Od 12-Od 15-17 sati

-- 15 minuta pripremne vježbe JUNBI UNDO- uchi komi 10x minuta, a potom se mijenja partnera i tako 10 x (ukupno 30 min.)

- randory: samo katame-waza u trajanju 3 minuta i promjena partnera, toponoviti 10x sa drugim partnerom (ukupno 30 minuta s pauzama za promjene)

- KAKARI GEIKO (borba s više protivnika) s 10 protivnika po 3 min.- -waza)- 5 minuta vježbe istezanja SHUMATSU UNDO.

Od 17-18 sati kupanje i masažaOd 18-19 sati veOd 19-21 sat slobodne aktivnosti - odmorU 21 sat obvezno spavanje


12.2. Program za seminare

(Program za mješovite grupe - natjecatelji i treneri, ari)

red Kratki sadržaj rada Min.

1. Uvod u trening, prozivka i najava programa 52. Pripremne vježbe JUNBI UNDO 153. Padovi 154. Uchi komi 155. KATA 306. Randory: nage - waza 9x5 min. 457. Nage waza:demonstracija i vježbanje nove tehnike 308. Katame-waza: demonstracija i vježbanje nove tehnike 209. Vježbe za smirivanje i otpuštanje SHUMATSU UNDO 5

Kratki trening (70 minuta)

1. Pripremne vježbe JUNBI UNDO 152. Padovi 103. Uchi komi 104. Randory: nage waza 10 x 3 min. 305. Vježbe za smirivanje i otpuštanje SHUMATSU UNDO 5

(120 min.)

1. Uvod u sat treninga i upoznavanje s temom materije juda 152. Pripremne vježbe (JUNBI UNDO) 203. Demonstracija tehnika: - padova 54. 255. Objašnjenje i demonstracija tehnika juda (stavovi, kretanja, gardovi,

neravnoteže, kontakti, bacanje i izbjegavanja) 106. 157. Ponovno ponavljanje padova (i pokazanih tehnika) 258. Vježbe za smirivanje i otpuštanje SHUMATSU UNDO 5

Nage waza program (120 min.)

1. Postrojavanje i prozivka 22. Pripremne vježbe (JUNBI UNDO) 153. Padovi 154. Uchi komi 155. Randory: nage waza 10 x3 min. 306. 157. Randory: nage waza 5x5 min. 258. Vježbe istezanja i opuštanja 3


Katame waza program (105 min.)

1. Postrojavanje i prozivka 22. Pripremne vježbe 203. Padovi 104. -mija) 105. Randory: katame-waza s osvrtom na tehniku 10x3 min. 306. Demonstracija tehnike i ponavljanje u katame-waza 157. Randory: katame-waza 3x5 min. 158 SHUMATSU UNDO i otpuštanje 5

Kata program (105 min.)

1. Otvaranje treninga i pripremne vježbe 202. Padovi 153. Demonstracija KATE 104. 305. Demonstracija nove KATE 156. Ponavljanje-vježbanje nove KATE 157. Završetak treninga

Program za izdržljivost (180 min.)

1. Otvaranje treninga i pripremne vježbe 302. Padovi 153. Uchi komi 304. Randory: 8x5 min. 405. 206. Randory: 8x5 min. 407. Vježbe istezanja i opuštanja 5


12.3 Jumbi undo

1. 20x 2. 10x 3. 1 min. 4. Duboki prekloni naprijed ruke na prsima 35x 5. 3x10 6. 1- 2x 7. Ispadi desnom pa lijevom nogom naprijed i u stranu 10x 8. oni naprijed 20x 9. Oponašanje kretnje za ulazak de-ashi-barai 15x210. Kruženje koljenima (spojenim i širenjem ) 10x11. -ma tlu 10x12. Vježbe za stopalo (kruženje uz otpor rukama) 1 min.

12.3.2.

1. 20x 2 . Iz užeg stava sukati trup s obje ruke u istom smjeru 20x 3. 10x 4. Široki raskorak (ruke uz tijelo) otkloni trupa l. i d. stranu 20x 5. Stav raskorakom pretklon– 20x 6. Vježba u parteru s partnerom; podizati se naizmjence u sijed 10x 7.

pret10x

8.doticati stopalima tlo iza sebe

10x

9. Iz stava raskoraka otkloni do sjeda na jednu nogu u l. i d stranu. 20x10. 20x11. Položaja sjeda podizanje spojenih i ispruženih nogu od tla i izdržaji uz

brojenje od 10 - 20 3x

12.uz brojenje do 5

10x

13. Iz položaja skleka stav upor za rukama jako zanožiti nazad i gore 20x14. 10x2

1. Iz položaja prednjeg mosta prelazak u stražnji i povrat 10x 2. 10x 3. Vježba u 10x 4. 20sek. 5. 20x 6. 20x


12.3.4. Vježbe za

1. 10x 2. Iz položaja upora stav za rukama normalni sklekovi 10x 3. Sklekovi sa spojenim rukama 10x 4. Iz položaja sjeda raznožnog podizati se u upor stražnji 10x 5. Skl 5x 6. 10-15 m 7. 20x 8. 10-15 m 9. Kruženje ramenima naprijed - nazad 20x10. Stav o šakama uz pridržavanje partnera sklekovi 5-8x

12.3.5.Vježbe uchi komi

1. Ashi barai -nj isko

potom se vrši pokret ashi-barai - vježba se izvodi u obje strane 200x

2. Osoto gari -bacanja. Snažan zamah desnom nogom naprijed, prsti noge ravno, izvesti pokret košenja i agiba naprijed i sa zamašnom nogom pravi na kraju vagu. Vježbu izvoditi u lijevu i desnu stranu.

50x

3. Tsuri-comi-goshi - ašaju isti pokret kao kod bacanja.

50x

4. Uchi-mata - ašeno

rukama se prisloniti o zid. 50x

5. Ippon-seoi nage - vježba se izvodi prijed 50x

6. Tai-otoshi -rukama pokret u smjeru bacanja .

50x

Uchi kom kret bacanja

(ulazak), s partnerom, jednim ili više, u mjestu ili u kretanju. Natjecatelj koji je u dobroj

kondiciji treba napraviti u jednom mahu 50-100 ponavljanja ulazaka. Svaki dan bi bilo

prepor -a je norma u

dnevnom treningu prije randory-a. To traje od 15-

natjecanju radi oko 5 minuta uchi komi s partnerom. Svaki pokret u uchi komi-u mora biti

tku se radi polako, da bi se kasnije ubrzalo i na kraju

(partnera.)


12.3.6. Posebne vježbe za katame waza (parter)

1. Puzanje na prsima - vježba za osae-komi-waza. Kod svakog pokreta svjesno kontrahirati trbušnu muskulaturu.

10-12m

2. Puzanje na prsima - ijednom pa drugom rukom (vježba za j

10m

3. Parterni tai sabaki - 10-12m 4. 15x2 5. Vožna bicikla - - vježba oponašanja vožnje bicikla 20x 6. 30x 7. Mostiti iz prednjeg u stražnji most i obratno 6x2 8. Kouchi- gari - pokreti nogama kao kouchi- 25x 9. Perorez - ovremeno podizanje ruku i nogu 10x10. Snkaku- jime - enja 25x11.

stra10x

Ove vježbe se rade u toku treninga, a traju od 10-

izdržaji ponavljaju se od 25- -25 m,

mjesto u sklopu treninga im je u uvodnom dijelu sata, a mogu se raditi i poslije uchi-komi-

a ili randory-a.


13. Literatura

1. Arnold M. Barrow, McGee, R. (1978). Measurement in physical education. Winston-Salem, North Carilina, USA.

2.školskih sportskih društava Split, Split.

3. otor

uspješ ). Kineziologija 2/2001 Vol. 33, Zagreb.

4.borbi. "Sport-rekreacija-fitness" Split.

5. Banovi I. (2005). Valorizacija dva metodska postupka u enja sportske tehnike."Sport-rekreacija-fitness" Split.

6. Baudot, G., G. Pelletier i C. Urvoy (1971). Judo Superieur 1-4. La Maison du Judoka, Paris.

7. Bompa, T.O. (1994). Theory and Methodology of Traning. The Key to Athletic Performance. Kendal/Hunt Publishing Company. USA.

8. Bompa, O. Tudor. (2000): Total Training for Young Champions, Human Kinetics.

9. Bompa, O. Tudor. (2000): Theory and methodology of training. Kendall/Hunt Publishing Company. Dubuque, Iowa.

10. Fox, E. (1979). Sports Physiology. Saunders, Philadelphia

11. Gambetta, V. (1989). New trend sin training theory. NSA, 4 (3):7-10

12.vr greb.

13. Halicka-Ambroziak, D. (1982). Genetske bnosti.” Sport Wyczynowy” Varšava, 6.


14. Harre, D. (1971). Einfuhrung in allegemeine trainingsmethodik, Sport verlag, Berlin.

15. Harre, D. (1982). Principles of sport training. Sportverlag, Berlin

16. Halicka-Ambroziak, D. (Wyczynowy” Varšava, 6.

17.vaspitanju. Sport indox. Beograd.

18. Ikai, M. (1973). Training of Muscle Strength amd Power in Athletes. U: Brit. J. Sports. Med. 7, 43-47.

19. Inokuma, I., Sato, N. (1980). Best Judo, New York,.

20. Kawaishi, M.(1965). Ma Methode de selt defense, Paris.

21. Kawaishi, M.( l967). Les Katas complets de judo, Paris.

22. Kawaishi, M. (1965). Ma Methode da Judo, Paris.

23. Kazuzo, K.(1969). Judo, Mladost, Kodansha, Tokyo-Japan, Zagreb.

24. Kodansha (1970). Illustrated kodokan judo, Tokyo, Japan.

25.nalizi, FIS, Moskva.

26. Kuleš, B.(1990). Judo, Sportska tribina, Zagreb.

27. Kramer, K. (1977). Konzepte der Talentsuche im Sport, Ahrensburg.

28. Kruger, A., Gimmbel, B. I. U. Goebel (1974). Ausgewahlte Bibliographie zur Talentfrage im Sport . In: Beistungssport, 3o8-330.

29. Kurz, D. (1978). Zur Bedeutung der Trainings-wissenschaft fur den Sport in der Schule. In: Sportwissenschaft 8,125-141.

30. Lee Bruce (1988). Tao of Jeet Kune Do. Sportska tribina. Zagreb.


31. nekih antropometrijskih dimenzija sa uspjehom u

uru Zagreb.

32. Mataja, Ž . (1986). Uvod u sportski trening. Zagreb. Sportska tribina.

33. Matvejev, L.P. (1999). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva.

34.motoZagreb.

35. Milanovifi greb

36. –pripremanje ispita. Kine ebu

37.

38. Otaki, T., Draeger Donn, F.(1966). Judo for young man. Paolo Alto, California USA.

39. Oyama, M.(1969). Kareate, Mladost, Zagreb.

40. Pyecha, J. (1970). Comparative effects of judo and selected physical educationtivites on male university freshman personality traits, Research Quarterly, 1970, 41, 3, 425-431.

41. Sato, T., Okano, I. (1977). Judo Vitale, Tokyo - Roma.

42. Shioda, G.(1977). Aikido, Mladost, Zagreb.

43. Tamura,V.,Shelton, G.(1981): Samoobrana, Mladost, Zagreb.

44. Pula: Vikta d.o.o.


45. akulteta za šport. Ljubljana.

46. Watanabe, i. And L. Avakain (1997). The Secrets of Judo, a txt for instructors and students. CharlesnE. Tuttle Company, Tokyo, Japan.

47.mo ltura Fizyczna", 2 i 3.

48. Watson, A.W.S. (1984). Metode treninga. Suvremeni trening, 2:1-24.

49.

prvenstvu 1981. Diplomski rad. FFK Novi Sad.

50. Zaciorsky, V. (1972). Fizicka svojatva sportaša.” Fizkultura i sport”, Moskva.

51. Željaskov, C. (1981). Teorija i metodika na sportnata trenirovka. Medicina i fiskultura, Sofija.

52. Žljaskov, C., Dasheva, D. (2001). Training and adaptation in sport. Digital document Company

53. Željaskov, C. (1998). Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press, Sofija.

54. Illustrated kodokan judo (1970). Kodansha Tokyo, Japan


14. Kazala i popisi

14.1. Kazalo imena

Adamsova 60Aristotel 22Arkeljan, V. B. 196Ballreih, R. 4Bauchard 35Bauersfeld, K. H. 143Baumann, W. 4Belotckovskij, Z. B. 191Bernstein, N. A. 34,45,47Bruce Lee 204Clark 35Coubertain, P. 162Crombach 57,58

57Dragan 168Fetz 35Fitts 35Fleishman 35Gerson 57,58,58

196Glencross 59Gorkin M. J. i dr. 22Gredelj 35,37Gudkov, I. A.; 191Guilford 35Hasse, H.W 4Hošek 37Jakobson 181Jakovleev, N. N. 22,149,193Johnson i sur. 82Kano, J. 62Karpman, V. L. 191Komenski, Jan Amos 64Korenberg, V. 69Kuleš B 211Kunst i Florescu 168Kuznecov, V. V. 18Lee, Linda 204

196Mainel 35Matveev, L. P. 22,143,150


Matveeva, E. A 190Mc Cloy 35Meenel 35Metikoš 35,210

21035,37

Nikiforov B. 190Novikov, A. A. 190,191Platonov, N. V. 20Rozenbalt, V. V. 149Sargent 35,60,61Schröter G. 143Semenov 35Sherrington 46Singer 57,58,59Sitnik,V.I. 191Sjostrand, T. 191Throndike, E. 41Ulbrichtu 165Van De Vries 181Volkov, N. J. 150Wasmund-Bodenstedt U. 4Whlaund, H. 191Yerkes-Dodson 53Zaciorski 35Zimkin 193

14.2 . Popis shema

funkcioniranja 3942

ni u voljnu kretnju Shema 5 Koordinacijske sposobnosti:

44 45146


14.3. Popis crteža

Crtež 2. MCrtež 3. PosljCrtež 4. Treningu razvoja anaerobne i aerobne izdržljivostiCrtež 5. Crtež 6. reninga velikog optereCrtež 7 Primjer strukture udarnog mikrociklusa kada se treninzi izvode jedan put na dan.

149150152153155

156

158

14.3. Tabelarni prikazi

p -5 25ociklusima 1-6 27

Valovi obujma i intenziteta u dva- anja 29Dinamika obujma tro- iranja 30

34Primjer plana treninga (u 3. fazi pripremnog perioda) 78Metodologija treninga snage 79Vrste treninga snage obzirom na brzinu, ot 80

g snage 81Aerobna izdržljivost-prikaz anaerobnog praga za trenirane i netrenirane osobe 92

9494

Program za “JOGGING“ 98Pregled uobi 99

101130

ene 138Povezivanje tri mikrociklusa koji po sedam trenažnih jedinica 140Primjer kako treba isplanirati: uvodni, udarani i mikrociklus oporavaka 158Svrhovite kombinacije osnovnih i dopunskih treninga tijekom jednog dana 161

168Tablic 191

192192

Orijentacijska raspodjela tjednog fonda sati u treningu 216Model judoke 218


Model treninga snage za težinsku kategoriju 220Programi za seminare 236Kratki trening (70 minuta) 236

236Program nage-waza (120 min.) 237Program katame-waza (105 min.) 237Kata program (105 min.) 237Program za izdržljivost (180 min.) 238

238239239240

Vježbe uchi-komi 240Posebne vježbe za katame-waza (parter) 241


15. Prilozi

15.1. Tjedni plan rada

15.2. Priprema za trening

15.3. Okvirna krivulja godišnjeg plana

15.4.

15.5. Integrirana periodizacija


TJEDNI PLANGodina ........................................Period treninga.....................................Vrijeme od .........................do ...........

PONEDJELJAK UTORAK SRIJEDA

(sata nastave)

%

Sadržaj radaUvodni ipripremni dio

Glavni dio

Završni dio

Mjesto rada i sredstva

Druge aktivnosti

Nastale izmjene u planu


RADA

PETAKSUBOTA NEDJELJA


PRIPREMA ZA TRENING br._____

Datum I. PRIPREMNI PREDNATJECATELJSKI

NATJECATE-LJSKI

PRIJELAZNI

II PRIPREMNI PREDNATJECATELJSKI

NATJECATE-LJSKI

PRIJELAZNI

Završetak

Vrsta treninga: Intenzitet: lagan, srednji, submaksimalan, maksimalan

DIOtreninga SADRŽAJ RADA

1.Uvodni i

pripremni

2.Glavni

A

B

3.Završni

Zapažanja:

Napomene:

JUD

O M

ETO

DIK

A T

RE

NIN

GA

24

8

god.

----

10- 1

2 %

-no

stanj

e) n

a kr

aju

uvid

u re

zulta

t ra

daD

omin

ira

prip

rem

a pr

imar

ne ja

kost

i i

aero

bna

prip

rem

a(a

erob

ija p

rotiv

neu

rotiz

ma,

sves

trana

prip

rem

a i k

orek

-ci

jau

tehn

ici)

SIT

UA

CIO

NI

RA

Du

drug

oj p

olov

ini te

stD

omin

ira

inte

nzite

tR

aspo

redi

m

ikro

cikl

usa:

1. b

rzin

a2.

izdr

žljiv

ost

3.

za p

robo

j pla

fona

SIT

UA

CIO

NI

RA

D

obim

aSt

vorit

i pre

duvj

et za

trans

fom

aciju

RE

ZULT

ATE

ILI D

A SU

NA

PRO

ŠLO

GO

DIŠ

NJO

J R

AZ

INI

test

-sp

ecija

lni

rast

a ; d

a bi

se d

ostig

nute

funk

cije

mik

roci

klus

i op

2:1;

1:1

ili 1

:2(

OD

RŽAV

ANJE

AER

OBN

IH K

APAC

ITET

A.

min

i fun

kcio

naln

i sko

k.

GE

NER

ALN

O

- rek

reac

ija

rasp

ust*

*) o

dmor

na

mor

u,

plan

ini,

skija

nje

ili d

rugi

spor

t

40-5

0 %

25 %

25 %

X.

XI.

XII

. i I

.II

. i

III.

IV.

V.*

IV.*

VI. *

** V

II.*

* i (

VII

I.)Ka

mp

(VII

ili

VII

I) (I

X) i

XPR

IPR

EMN

IN

ATJ

ECA

TEL

JSK

IPR

IJEL

AZN

I1.

FA

ZA2.

FA

ZA3.

FA

ZA1.

FA

ZA

2

. FA

ZA1.

FA

ZA

2. F

AZ

A

**

* p

oent

a na

nas

tup

- špi

ca n

atje

cate

ljsko

g pe

rioda

**

na

tjeca

teljs

ka fa

za za

rezu

ltat

( )

pon

avlja

nje

min

i faz

e u

okvi

ru je

dnog

per

ioda

, prij

elaz

ni p

erio

d je

duž

i jer

su u

toj d

obi d

jeca

na

škol

skom

rasp

ustu

i m

ogu

se o

rgan

izira

ti ka

mpo

vi, i

li ih

jedn

osta

vno

prep

ustit

i rod

itelji

ma

za p

ersp

ektiv

ne to

je ra

zdob

lje k

ada

se m

ogu

pose

bno

prip

rem

ati u

ze

u te

hnic

i).

Prob

ijanj

e fu

nkci

onal

nog

plat

oa

JUD

O M

ETO

DIK

A T

RE

NIN

GA

24

9

AC

IJA

TR

EN

ING

A Z

A R

AZV

OJ

SNA

GE

I B

RZI

NE

(pog

odna

za

plan

iran

je p

ripr

ema

u ju

du)

Prip

rem

na I

Nat

jeca

teljs

ka I

Prip

rem

ni II

Nat

jeca

teljs

ka II

F a z a

prip

rem

aPr

ed.

Nat

jeca

t.N

atje

cat.

RN

TO

i S.

pr

ipre

ma

Pred

.N

atje

c.N

atje

cR

NPr

ijela

zna

100

% 90 80 70 60 50 40 30

Vol

umen

20 10In

tenz

itet

0

i n t e n z i t e tM

jese

ci10

.– 3

.3

45

67

89-

10D

ržav

no p

rven

stvo

Min

i pri

jela

zna

i pri

prem

na

faza

Gla

vna

natj

ecan

jaK

amp

i odm

or

•Pr

ipu

situa

cijsk

i rad

) •

Nat

jeca

teljs

ka fa

za I.

se n

ajvj

eroj

atni

je p

okla

pa s

drža

vnim

prv

enst

vom

, a n

akon

toga

slije

di• •

(T) t

raje

1-2

mik

roci

klus

a i p

ovez

ana

je s

• •N

atje

cate

ljska

faza

II (e

urop

sko

ili sv

jets

ko p

rven

stvo

)•

Prije

lazn

a fa

za k

oja

mož

e tra

jati

3-6

tjedn

a (p

otre

ban

je p

otpu

ni o

pora

vak)

JUD

O M

ETO

DIK

A T

RE

NIN

GA

25

0

da s

u ta

nat

jeca

nja

u dr

ugoj

pol

ovic

i IV.

, V. i

X. m

jese

ca o

nda

se p

rem

a sh

emi m

ože

ugru

bo n

apra

viti

God

išnj

i pla

n tr

enin

ga. T

–prij

elaz

na f

aza,

O-

prip

rem

a, S

-spe

cija

lna

prip

rem

a, R

--n

atje

canj

e

Prije

dlog

:IN

TE

GR

IRA

NA

PE

RIO

DIZ

AC

IJA

(test

iran

ja, p

rehr

ane

i gen

eral

ne ja

kost

i)

Prip

rem

na I

Prip

rem

aII

Prip

rem

na II

IFa

zePR

IJEL

AZN

A

OS

RN 1

OS

RN 2

T

OS

RN 3

1112

12

34

56

78

910

Test

iran

je1.

test

izdrž

ljivo

st

2. te

stsp

ecija

lna

snag

a

3. te

stKo

ntro

lni:

Fizio

lošk

i te

st+sp

ecija

lna

snag

a

Mak

s. ae

robn

a sn

aga

AJa

kost

izdrž

ljivo

st (A

E)

Mak

s.an

aero

bna

snag

a A

N

AO

Spec. snaga

AN

OSpec. snaga

mak

sim

alne

sna

ge z

a pr

ilago

dbu

te sp

ec. s

nage

AO

Preh

rana

Ura

vnot

ežen

aish

rana

Prot

eini

Ugl

jikoh

idra

tiPr

otei

ni i

uglji

kohi

drat

i40

:60%

Prot

eini

/Ugl

jikoh

idra

ti30

:70%

U t

ablic

i je

dan

o ka

ko b

i po

pril

ici

treba

la i

zgle

dati

cjel

okup

ni p

lan

prip

rem

e sp

orta

ša u

disc

iplin

i gd

je p

revl

adav

a sn

aga,

brz

ina

i ko

ordi

naci

jaje

dnog

odišn

ji ci

klu,

koj

i im

a tri

vrh

unca

spor

tske

form

e.

preh

rana

i u k

aosu

zbiv

anja

bud

u po

goda

k,

ali t

o je

vrl

o m

ala

vjer

ojat

nost.

Documents

Judo Metodika