Jezične artikulacijeAndre Martinet, Osnove opće lingvistike, Zagreb, 1982.

1. I 2. ARTIKULACIJA

Po učenju francuskoga strukturalista A. Martineta jezik je dvostruko arikuliran, tj. Raščlanjiv - veće se jezične jedinice mogu dijeliti na manje.

- rezultat su 1. artikulacije kod Martineta MONEMI – NAJMANJI JEZIČNI ZNAKOVI jer imaju i izraz i značenje

- VRSTE MONEMA: LEKSEMI i GRAMATEMIo Leksički, tvorbeni i gramatički morfemi

Protumačite Martinetovu rečenicu pazeći na podcrtane pojmove:

„Jedino ekonomičnost koja proizlazi iz dviju artikulacija omogućava da se dobije komunikacijsko sredstvo za opću upotrebu i koje je sposobno toliko informacije prenijeti tako jeftino.“

Povežite pojam ekonomičnosti s proizvoljnošću jezičnoga znaka!

- svaki jezik ima svoju dvostruku artikulaciju, jezici se međusobno razlikuju po načinu na koji analiziraju podatke iz iskustva (npr. postoje različiti izrazi za boje, vrste snijega, padanje kiše…, različiti su eufemizmi i frazemi – pr. za 'smrt') te po načinu na koji iskorištavaju mogućnosti koje im pružaju govorni organi

Popis monema, tj. morfema, jednog jezika otvoren je popis, a popis fonema zatvoren je popis.

- izraz se jedinica prve artikulacije najčešće može raščlaniti na slijed razlikovnih jedinica koje nemaju vlastito značenje

Kada se monemi (morfemi) ne mogu raščlaniti na foneme?

Metodologija strukturalističkog opisa

1. Jezični se opis temelji na objektivnim, znanstveno utemeljenim kriterijima.

2. Pri opisu se vodi računa o jezičnim razinama:a) fonološka – URO, fonemb) morfološka – morfem, riječc) sintaktička – riječ, rečenicad) leksička- lekseme) semantička – semem

3. Metoda supstitucijePr. Dodaj mi kaput. /lutku // ga/ju. (odnos A/G, zamjena imennice ili zamjenice muškoga roda ženskim)

Kupila sam nešto.Kupila sam šešir /lutku.

Glasovi – vježba

Prema sudjelovanju pomičnih govornih organa razlikuju se dvije osnovne skupine zatvornika:

1. Ako su usneni suglasnici ______________ (b, p, m, v, f), jezični su: ____________________ (svi ostali).

2. Po načinu prolaska zračne struje pri tvorbi suglasnika razlikuju se:- zvonačnici (sonanti)- šumnici (konsonanti).

Po načinu prolaza zračne struje zvonačnici mogu biti:

nosni (nazali) ___________ ; kada, zatvaranjem usne šupljine, zračna struja slobodno prolazi kroz nosnu šupljinu,

treperavi (vibranti): ______ ; kada vrh jezika zatreperi,

bočni (laterali): ______________ ; kada zračna struja prolazi sa strane

sonantni spirantni suglasnici: _________ ; prolazeći kroz tjesnac u govornom prolazu zračna struja se tare.

Suglasnik ___ ostvaruje se najčešće kao poluvokal ili prijelazni samoglasnik.