OTVORENI UNIVERZITET APEIRONFAKULTET PRAVNIH NAUKA

T R A V N I K

ESEJ

PREDMET: Retorika

TEMA: Javni nastup

Profesor: Student:

Asistent: Broj Indeksa:  

Travnik, oktobar 2010 godineSadržaj:

1. Uvod 3

2. Savjeti za poboljšanje javnog nastupa 3

2.1. Još nekoliko savjeta 4

3. Javni nastupi prilagođeni posebnim ciljnim grupama 5

3.1. Kako pobijediti strah? 5

3.2. Emocije i entuzijazam 6

3.3. Greške i zablude 6

4. 10 savjeta za izvrsnost u javnim nastupima 7

5. Zaključak 8

6. Literatura 8

2

1. UVOD

Veliki broj ljudi se oduvijek divio vještim i uvjerljivim govornicima. Mnogi su im zavidjeli vjerujući da sami ne posjeduju takve sposobnosti. Ali, kao i većina vještina, i govorničko umijeće se može savladati. Sve što treba je malo vježbe, mnogo dobre volje i susret s tehnikama koje profesionalni glumci i govornici već odavno poznaju1.Javni nastupi su, moglo bi se reći, od presudnog značaja za sve aktere društvenog života. Kažu što se ne zabilježi, kao da se i ne dogodi. Dakle, javnost treba biti informisana o svim naporima koje ulažete u rješenje problema, svaku akciju koju sprovodite, ali javnost ne može, ne smije i ne treba bilo kako da prima te informacije. Koliko je veoma važno javno nastupati i prezentirati rad, toliko je, ako ne i još važnije znati kako javno nastupati, jer je nastup dvostruki mač. Dakle, mogu se pridobiti sve simpatije javnim nastupima, ali i ostati bez njih. Treba govoriti iskreno, ne ustručavati se reći i ono što ne ide u prilog (ne isticati samo sebe u prvi plan, jer: “Niko ko je krenuo ni od čega, a završio s nečim, nije to postigao sam. Nekada davno, neko je u vama prepoznao kvalitet, koji ga je naveo da vam pomogne. Šta bi taj neko danas mislio o vama? Budite iskreni. Ako vas je uspeh promenio, vreme je da se vratite korenima. Sva materijalna blaga, koja posjedujete mogu otići kao što su i došla. Bolje se držati blaga sa kojima ste krenuli – kvaliteta zbog kojega su drugi verovali u vas. Ostanite u vezi sa svojim mentorima. Ako izgubite kontakt s njima, velike su šanse da ćete izgubiti kontakt i s onim što vas je dovelo do današnjeg uspeha2.” Dakle, nemojte biti razmetljivi; ali ostavite utisak

2. SAVJETI ZA POBOLJŠANJE JAVNOG NASTUPA

Dobar govor onaj koji je mnogo prije nastupa pripremljen. Dobar govor je put do uspjeha. Retoričke vještine su prvi doticaj sa drugim ljudima. Ove vještine se definitivno uče, vježbaju i nadopunjavaju. Dobar govornik, zagovarač, vođa tima bi ponajviše trebao da usavršava retoričke sposobnosti. Antički filozof Aristotel u knjizi “Retorika” opisuje tri ključna elementa uvjerljivosti govornika. Logos, ethos i pathos. Logos se odnosi na racionalnost argumenata, rezoniranje. Ethos bi bile osobnosti, karakter, habitus....Pathos se odnosi na emociju koja se postigne sa slušaocima tokom govora. Pored ovoga što Aristotel uočava ne manje bitni su: govor tijela, ton i riječi kojima se obraća. Govor tijela je veoma važan tokom nastupa. Ljudi često više pamte kako ste obučeni i kakav ste govor tijela imali nego šta ste govorili. Ton je veoma važan tokom govora. Treba voditi računa kada će se malo povisiti ton, kada će se zastati, kada će se sasvim stišati glas. Ne zaboraviti da uvijek treba gledati ravno u publiku i uvijek ponekog drugog obuhvatiti pogledom, pokazati rukom na nekog u publici, nasmiješiti se i voditi računa da:

Ne držati prekrižene ruke na grudima Gledati publiku Dlanove okrenuti naprijed i otvoriti ih Ne držati prekrižene noge Ne popravljati garderobu dok se govori Ne govoriti prebrzo Nasmiješiti se povremeno publici

1 Deb Gottesman, buzz mauro, umijeće javnog nastupa, Zagreb 2009 godina2 Harvi Makej, “Kako plivati sa ajkulama”, Mono & Manana, Beograd 2005, str. 212

3

Stati na mjesto sa kojeg će se biti najbolje viđen i sa kojeg će se najbolje vidjeti publika

Ne zaboraviti naglasiti šta se želi govoriti

Jedini način kako da se nauči dobro govoriti je da se govori i govori i govori i govori, dakle da se stalno vježba. Dok se vježba govoriti ne zaboraviti da dobar govor treba temeljito pripremiti. “Slaba pripremljenost pred predmetom, pronicljivom publikom, automatski srozava kredibilitet – ethos. Ako je govornik nepripremljen, pa čak i gore od toga, ako svojim slušaocima kaže da nije ekspert za tu temu - oni na taj način momentalno razvijaju odbojnost prema njegovoj poruci, ma kako dobra ona bila3.”

2.1. Još nekoliko savjeta...

Sadržaj

Ako se nema šta reći naravno da će govornik na javnom nastupu biti biti preplašen, posebno ako javno mora pokazati kako nema ništa za reći. Zbog toga je vrlo važno prije javnog istupa dobro se upoznati sa sadržajem i steći znanje kako bi se imalo šta za reći. Potrebno je postati istraživač. Uvijek tražiti citate i praktičnu upotrebu sadržaja o kojem se priča, jer ukoliko ponestane podataka i činjenica, primjera iz prakse se uvijek lako sjetiti.

 Samopouzdanje

Nedostatak samopouzdanja utjecat će na javni nastup. Mora se vjerovati u sebe, ali samopouzdanje se prvenstveno stiče praksom. Što se više bude javno istupalo to će strah biti manji. Zbog toga kada netko zamoli za prezentaciju ista se mora prihvatiti i ne smije se odustati. To treba shvatiti kao pripremu za sljedeću prezentaciju. Svaka nova bi trebala biti lakša.

Vjerodostojnost

Treba sam sebe upitati: „Ko sam i zbog čega sam pred ovim ljudima?“ Nedostatak samopouzdanja će se osjetiti ukoliko se misli da se o određenoj temi nema ništa za reći ili da niko neće slušati. Mora se znati da osobe koje su vas angažovale znaju ko ste i da ne misle da ste prikladni za određenu temu ne bi pitali vas.

Uobičajene pogreške

Javni nastupi zahtijevaju praksu i normalno je da će se u početku raditi pogreške. Ovo su one najčešće koje rade početnici. Treba ih pokušati ih izbjeći.

Govornik ne zna šta se od njega očekuje. Treba se zapitati šta publika želi čuti i o čemu misli da će se govoriti. Ljudi na svaku prezentaciju dolaze s određenim očekivanjima, ako ih govornik ne ispuni to će uticati na djelotvornost prezentacije.

Govornik se ne želi povezati s publikom Kao govornici treba osim glave taknuti publiku i u srce. Mora se naučiti komunicirati na srdačniji način, tako da se publika takne u srce, ali opet doprijeti do njihove glave. Ne treba se bojati

3 Brajan Trejsi, “Moć govora”, Caligraf, Beograd, 2008., str. 21

4

ispričati neke osobne anegdote, priče iz svoga života i podijeliti svoja iskustva. Zapamtiti: „Priče prodaju, činjenice govore“.

Nedostatak strukture. Svaka prezentacija mora biti planirana i teći po određenom redoslijedu. Treba otvoriti temu s nečim što će ih zainteresovati i privući pažnju. Zatim kombinovati činjenice i priče na lako razumljiv način.

Predugo ili prekratko. Statistički, nakon pola sata nečijeg govora publika pamti 50% sadržaja, dan nakon 20%, a sedmicu nakon samo 10%. Zbog toga zavisno o tome koliko će se govoriti treba se pripremiti. Što je tih 10% ono što se želi da publika zapamti i reći tih deset posto sadržaja na deset različitih načina

3. JAVNI NASTUPI PRILAGOĐENI POSEBNIM CILJNIM GRUPAMA

Uvijek se govori za neku drugu priliku, neke druge ljude koji očekuju da se kaže ono što njima najviše godi. U prostoriji u kojoj sjedi stotinjak slušalaca, a govornik ne zna njihovo porijeklo, imovinsko stanje, stepen obrazovanja, nikada ne počinjati obraćanje sa: “Moje ime je Maro P.. i obraćam vam se u ime “Delta”, političke partije u kojoj je najveći broj članova fakultetski obrazovan, što čini našu partiju jakom i stabilnom.” Zašto? Zato što se odmah isključuje iz kruga one koji to nisu. A naravno da se ne želi da povjerenje steknu steknu samo neki a neki ne. Dakle, treba uputiti lijepu riječ za sve prisutne u prostoriji, a da bi se to učinilo neophodno je da se prethodno informiše, o njima4.

Kako odgovoriti na (ponekad teška i provokativna) pitanja na javnom nastupu:

Raščlaniti pitanje: “Naveli ste četiri aspekta u svom pitanju - odgovorit ću na onaj koji mi se čini najvažnijim…(izabrati onaj na koji se najlakše može odgovoriti).

Zaustaviti ispitivača: “To kako vi vidite problem samo je jedan od mogućih aspekata. Međutim, ne smijemo zanemariti da problem ima i druge perspektive iz kojih ga možemo sagledati…“

Preusmjeriti pitanje: „Vaše pitanje čini mi se toliko važnim i ključnim da bih odgovor na njega prepustio/prepustila ekspertu za to područje…“

Pohvaliti ispitivača: "Zahvaljujem na pitanju. Dotakli ste jedan važan aspekt o kojem sam želio/željela govoriti…"

A u slučajevima iznimno provokativnih pitanja:- preći u ofanzivu: „Ako vam odgovorim na to pitanje, moglo bi nam oboma poslije biti žao".- zbuniti ispitivača: "Odgovorit ću na Vaše pitanje ako mi kažete što njime želite postići".

3.1. Kako pobijediti strah?

Biti dobar komunikator ili govornik nužno je za bilo kakav oblik uspjeha, posebno na javnim nastupima, ne samo na poslu, nego općenito i u životu. Samo je potrebno razmisliti koliko se puta u jednom danu mora „prezentirati“. Prezentacije se rade za suprugu, kolege, djecu, a čak i kroz e-mailove. Kada se razgovara s ljudima na svojevrstan način se prezentuje.

4 Sanja Vlaisavljević, Priručnik za javne nastupe namjenjen društveno angažovanim ženama u BiH, Sarajevo 2009 godine

5

Ipak, javni nastupi su za neke ljude izvor velikog straha, a u većini slučajeva on se javlja zbog nevjerovanja ili nepoznavanja sadržaja, nedovoljnog samopouzdanja ili kredibiliteta5. Kao prvo, mora se prihvatiti da nam je malo straha korisno. Bez sposobnosti da nas bude strah, mi kao ljudska bića ne bismo bili ovdje danas - naši preci oslanjali su se na strah kako bi nadživjeli veće, brže i jače grabežljivce. Nadalje, shvatiti da se oko 90% tog straha, nelagode i nervoze ne vidi. Problem nastaje kada se počne razmišljati o tim simptomima i ne obraća se pažnja na publiku. Treba zapamtiti da je tokom prezentacije na javnim nastupima publika najveći resurs. Ako fokusiramo na publiku, dogodit će se dvije stvari: 1. biti ćemo draži ljudima u publici i 2. većina neugodnih emocija koje osjećamo će nestati. Kao drugo, treba vjerovati da je potrebno osjećati malu količinu nervoze kada se prezentuje. Tu nervozu možemo shvatiti kao nešto što će nam dati bolji fokus i memoriju. A najbolje što možemo napraviti za sebe je da nervozu i strah preimenujemo, pretvorite, u energiju, strast i dinamiku! Preopušteni govornici mogu biti dosadni. Kao treće, vjerovati da publika ne „skenira“ izvođenje javnog nastupa i ne očekuje sa zlobom svaku pogrešku. Naprotiv, ljudi u publici previše su okupirani samima sobom da bi razmišljali o onome ko nastupa. Uostalom, oni žele da budete uspješni, na kraju krajeva došli su slušati ono što se kaže. Potrebno je sjetiti se samo situacija kada ste vi bili u publici. Jeste li trošili vrijeme uočavajući pogreške koje je prezentator pravio ili ste možda strepili o njegovoj izvođenju? Jedino ako vam je bio u krvnom srodstvu, a možda ni tada6.

3.2. Emocije i entuzijazam

Ukoliko želmo biti drugačiji od većine prezentatora i javnih govornika koje susrećemo, potrebno je da prihvatimo barem ova dva savjeta koja nam mogu pomoći pri tome da budemo izvrsni: prvi je emocionalna veza, a drugi je snažan početak i završetak. Najuticajnije prezentacije obuhvataju i intelektualne i emocionalne veze govornika s publikom. Intelektualni dio znači da se tokom prezentacije iznose podaci, razumni argumenti i činjenice koji će privlačiti dio publike koji je lično zainteresovan ili možda čak i obrazovan iz područja iz kojeg se vrši prezentacija. Emocionalni dio povezanosti s publikom javlja se okupiranjem njihove mašte, razgovorom s njima, uvažavanjem njihovog mišljenja, njihovim uključivanjem u ilustrativne priče, čestim korištenjem riječi "vi" i odgovaranjem na njihovo neizgovoreno pitanje "Što mi imamo od ovoga?". Takođe je važno publiku odmah uključiti jakim, relevantnim uvodom. To može biti neka zabavna priča, citat, pitanje, smiona izjava, zanimljiva novost, malo poznata činjenica ili "sviđa mi se moto vaše kompanije". Još nešto, ako se fokusiramo na jednu jednostavnu stvar, možemo zapravo prekršiti svako pravilo po kojem bismo trebali prezentovati ili javno nastupati, a ipak osvojiti publiku. Jednostavna stvar koja može izdići ili slomiti prezentatora jest entuzijazam. Kada imamo entuzijazam, energiju i poletnost, ljudi obraćaju pažnju. Moramo pretvorite svoju nervozu u ove pozitivne emocije i publika nam neće moći odoljeti, a neće moći odoljeti ni tome da bude puna energije i optimizma.

3.3. Greške i zablude

Neki prezentatori na prezentacije dođu samo dvije minute prije i odlaze odmah nakon što održe svoj govor – ako se tako nešto misli napraviti, onda je bolje i ne dolaziti. Publika želi upoznati onoga ko javno nastupa, treba im pružiti tu priliku. Postoje prezentatori koji o sebi drže hvalospjeve, ili pak oni koji imitiraju druge prezentatore pa čak koriste i njihove životne priče kao svoje. Pričajući iskreno dobiti će se jaka vezu s publikom. Posebno treba

5 http://www.covermagazin.com/karijera.php?NID=15706 Tanja Sorić, Javni nastupi i prezentacije, izvrsnost ili strah, Posao.hr, Zagreb

6

zapamtiti , ne može s publikom biti povezan i na njih uticati ukoliko nismo autentični. Još jedna loša stvar koja se može napraviti je da se svoja prezentacija ili govor čita riječ po riječ. Užas! Monotonost ili nedostatak raznovrsnosti jedan je od najgorih neprijatelja prezentatora, bez obzira koliko on dobro poznaje materiju. Obavezno koristiti raznovrsnost kako bi publiku održali zainteresovanom i budnom. Jedna od najglupljih stvari koj se može napraviti dobroj prezentaciji jest ostaviti pitanja i odgovore za kraj i s time završiti. Ukoliko se baš to želi ostaviti za kraj, onda nakon postavljenih pitanja i odgovora treba završiti s nečim značajnim i pamtljivim. Dobra stvar je to da se ove greške lako mogu izbjeći ukoliko se na vrijeme prepoznaju. Još bolja stvar je da većina ljudi koja se bavi javnim nastupima i prezentacijama neće napraviti nikakve promjene u svom nastupu. A oni koji naprave te promjene brzo će napredovati do vrha, a vrh je divno mjesto s kojeg možete prezentovati!

4. 10 SAVJETA ZA IZVRSNOST U JAVNIM NASTUPIMA

1. Prije samog javnog nastupa ili prezentacije doći na "mjesto zločina" i upoznati se s "pozornicom". Najmanje što možemo učiniti je napraviti pokus uvodnog dijela. Pomjerati se po prostoru kako bismo se osjećali što sigurnije.

2. Tokom prezentacije uspostaviti kontakt očima sa što više osoba u publici naizmjenično.

3. Smiješiti se. Dozvoliti svojim gestovima i glasu da budu prirodni. Ne pretjerati, ali dati više energije nego što se to inače čini.

4. Netreba misliti "Kako da ovo preživim?" radije razmišljati o tome "Kako da ovo odradim fantastično?"

5. Smatrati svoju prezentaciju konverzacijom. Zašto? Kako bismo (p)ostali ljudsko biće pred očima publike, a ne neka profesionalna prezentacijska mašina!

6. Mijenjati tonalitet svog glasa i brzinu govora. Dati energiju tamo gdje je to potrebno i usporiti i stišati se tamo gdje se želi da vam se publika približi

7. U svoj govor dodati vise entuzijazma jer publika nikada neće biti onoliko oduševljena prezentacijom koliko smo mi njome oduševljeni, osim ako im ne damo energije. Tu energiju oni će višestruko vratiti.

8. Pričati priče. Publika će pamtiti priče duže nego što će pamtiti tačke prezentacije.

9. Kada nismo sigurni šta treba, govorite iz srca.

10. Koristiti humor na prikladan način i po mogućnosti spontano. Zapamtite, najbolje prezentacije su zabavne7.

7 Tanja Sorić, Javni nastupi i prezentacije, izvrsnost ili strah, Posao.hr, Zagreb

7

5. ZAKLJUČAK

Javni nastupi su, moglo bi se reći, od presudnog značaja za sve aktere društvenog života. Kažu što se ne zabilježi, kao da se i ne dogodi. Činjenica je da je strah od javnog nastupa jedan od najčešćih socijalnih fobija. Naučnici u SAD-u su tokom devedesetih godina proveli detaljno istraživanje o ljudskim strahovima koja su pokazala da bi ljudi radije bankrotirali, bili bolesni pa čak i umrli nego javno nastupili. Ipak, trema pri javnom nastupu neizbježna. Prema naučnim istraživanjima, traje uglavnom oko tri minute, organizam se počinje opuštati, i to uglavnom nakon prve pozitivne reakcije publike. Najčešći strahovi su: da ću ispasti glup(a), da ću nešto krivo reći, strah od kritike, zahtjevna publika, zaboravljanje teksta, nepripremljenost ili strah da će glas drhtati. Takve stvari uopšte ne primijete ako osoba koja govori na početku ostavi dobar utisak. Za govornika su to trenutci u kojima uspostavlja odnos s publikom – pogledom, osmijehom, odjećom, dobrom šalom ili anegdotom iz vlastitog iskustva.

Bilo da govorimo pred punom salom ili pred samo jednom osobom, obaveze i odgovornosti koje imamo kao govornik ostaju jednake. Ukoliko se smatra da je manje važno govoriti pred samo jednom osobom, nego pred punom salom, može se zaključiti da to nije istina. Dobar govornik se nikada ne obraća grupi, već svakom pojedinačnom članu grupe, jer samo tako možete uspostaviti povjerenje i prevazići barijere između govornika i slušalaca. Nije važno koliko članova publike je pred nama, važna je vještina. Ukoliko se postavimo kao grupi nadređena osoba, koja je došla da održi formalni govor, ne treba se iznenaditi ako grupa ne bude željela da nas sluša. Sa svojim nadmenim stavom smo postavili barijeru između nas i publike, a kroz takvu barijeru ne samo da ne prolaze riječi, već izostaje i najvažniji dio – uspostavljanje povjerenja.

Dakle najbolji su govori oni govori koji mogu da se razumiju i pažljivo slušaju, naravno, zato što su valjano koncipirani i artikulirano izgovoreni.

6. LITERATURA

1. Sanja Vlaisavljević, Priručnik za javne nastupe namjenjen društveno angažovanim ženama u BiH, Sarajevo 2009 godine

2. Tanja Sorić, Javni nastupi i prezentacije, izvrsnost ili strah, Posao.hr, Zagreb3. Brajan Trejsi, “Moć govora”, Caligraf, Beograd, 2008., str. 214. Deb Gottesman, buzz mauro, umijeće javnog nastupa, Zagreb 2009 godina5. Harvi Makej, “Kako plivati sa ajkulama”, Mono & Manana, Beograd 2005, str. 2126. http://www.covermagazin.com/karijera.php?NID=1570

8