53
UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJA FAKULTET ZA PRIMENJENI MENADZMENT, EKONOMIJU I FINANSIJE ZAVRSNI RAD JAVNI PRIHODI I JAVNI RASHODI SRBIJE Mentor: Student: Prof. dr Tomislav Brzakovic Snezana Radulovic Kostic

diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

UNIVERZITET PRIVREDNA AKADEMIJAFAKULTET ZA PRIMENJENI MENADZMENT, EKONOMIJU I FINANSIJE

ZAVRSNI RADJAVNI PRIHODI I JAVNI RASHODI SRBIJE

Mentor: Student:Prof. dr Tomislav Brzakovic Snezana Radulovic Kostic

Page 2: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Beograd 2015.

2

Page 3: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

SADRŽAJ

UVOD.......................................................................................................................................................4

JAVNI PRIHODI......................................................................................................................................5

1. JAVNI PRIHODI I PRIMANJA.......................................................................................................5

1.1. Vrste javnih prihoda i primanja..................................................................................................5

1.2. Porezi..........................................................................................................................................5

1.3. Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje..............................................................................5

1.4. Takse..........................................................................................................................................6

1.5. Naknade......................................................................................................................................6

1.6. Prihodi nastali upotrebom javnih sredstava................................................................................7

1.7. Primanja od prodaje nefinansijske imovine...............................................................................7

1.8. Primanja od zaduživanja i prodaje finansijske imovine.............................................................7

1.9. Finansiranje nadležnosti Republike Srbije.................................................................................8

1.10. Finansiranje nadležnosti autonomnih pokrajina.......................................................................9

1.11. Finansiranje nadležnosti jedinice lokalne samouprave..........................................................10

1.12. Finansiranje organizacija za obavezno socijalno osiguranje..................................................11

2. PORESKI SISTEM U REPUBLICI SRBIJI...................................................................................12

2.1. Poreski obveznik......................................................................................................................12

2.2. Predmet oporezivanja...............................................................................................................13

2.3. Poreska osnovica......................................................................................................................13

2.4. Poreska stopa............................................................................................................................14

2.5. Poreske olakšice.......................................................................................................................14

3. CARINE..........................................................................................................................................15

4. AKCIZE..............................................................................................................................................16

5. NEDAŽBINSKI PRIHODI.............................................................................................................16

6. PARAFISKALITETI......................................................................................................................17

7. OSTALI JAVNI PRIHODI.............................................................................................................18

3

Page 4: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

JAVNI RASHODI...................................................................................................................................20

1. JAVNE POTREBE.........................................................................................................................20

2. POJAM JAVNIH RASHODA........................................................................................................21

3. KLASIFIKACIJA JAVNIH RASHODA........................................................................................23

4. NAČELA IZVRŠENJA JAVNIH RASHODA...............................................................................25

5. OBIM DRŽAVNIH RASHODA....................................................................................................26

6. TEORIJA POKRIĆA DRŽAVNIH RASHODA............................................................................29

7. DRŽAVNA POTROŠNJA..............................................................................................................30

BUDŽET.................................................................................................................................................31

1. POJAM BUDŽETA........................................................................................................................31

2. BUDŽETSKA NAČELA................................................................................................................31

3. BUDŽETSKI SISTEM SRBIJE......................................................................................................33

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................................35

LITERATURA........................................................................................................................................37

4

Page 5: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

UVOD

Izvršavanje brojnih i obimnih funkcija i zadataka koje država ima u savremenim uslovima nužno nalaže postojanje odgovarajućih materijalnih sredstava. Naime, da bi mogla uopšte da pristupi izvršavanju brojnih i obimnih javnih rashoda, savremena država mora da raspolaže odgovarajućim javnim prihodima.

Javne prihode možemo definisati kao transakcije koje povećavaju neto imovinu države na svim nivoima vlasti. Pri tome, transakcija se može definisati kao uzajamna veza (interakcija) između dve jedinice na osnovu njihovog uzajamnog sporazuma. Neke transakcije se uvode zakonom (plaćanje poreza, taksi i naknada).1

Prihodi države ili javni prihodi imaju brojne karakteristike od kojih svakako treba pomenuti sledeće:

Da se ubiraju (iskazuju), po pravilu, u novcu, Da se ubiraju redovno (godišnje ili u nekom drugom intervalu), Da plaćanje ne dovodi u pitanje postojeću imovinu (izuzetno, realni porezi na imovinu) i Da služe za podmirivanje troškova koji imaju opšti karakter.

U toku svog istorijskog razvoja javni prihodi su se pojavljivali u brojnim oblicima i bili predmet brojnih transformacija. Mnogi oblici i vrste javnih prihoda koji su ranije postojali vremenom su nestali, ali su se i pojavljivali novi, adekvatni vladajućim ekonomskim, socijalnim i političkim prilikama.

U savremenim uslovima i sistemima javni prihodi se pojavljuju u različitim oblicima i pod raznim nazivima, kao što su porezi, takse, doprinosi, naknade, domenski prihodi (prihodi od imovine), donacije, parafiskalni prihodi (prihodi namenskog karaktera) i slično.

Struktura javnih prihoda, s obzirom na učešće i značaj, pojedinih kategorija prihoda u ukupnim javnim prihodima, znatno se razlikuje od zemlje do zemlje, u zavisnosti od mnogih faktora ekonomsko-socijalne i političke prirode. Kao opšta konstatacija i karakteristika sistema javnih prihoda savremenih država već se na prvi pogled ističe činjenica da se u najvećem broju zemalja porezi pojavljuju kao najvažniji vid prihoda. Kada su javni prihodi u pitanju u ovom radu će biti delimično obrađen poreski sistem Republike Srbije.

1M.Radičić, Božidar Raičević, „Javne finansije teorija i praksa“, Ekonomski fakultet Subotica, 2008, str. 595

Page 6: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

JAVNI PRIHODI

1. JAVNI PRIHODI I PRIMANJA 

Javni prihodi i primanja uvode se zakonom, odnosno odlukom skupštine lokalne vlasti u skladu sa zakonom. Visina javnih prihoda i primanja utvrđuje se zakonom, odnosno aktom nadležnog organa.  

1.1. Vrste javnih prihoda i primanja

Javni prihodi su: porezi, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje, neporeski prihodi (takse, naknade, kazne, prihodi nastali upotrebom javnih sredstava), samodoprinos, donacije i transferi.

 Primanja države su:

1) primanja od prodaje nefinansijske imovine;2) primanja od zaduživanja;3) primanja od prodaje finansijske imovine.2

 

1.2. Porezi 

Porezi se mogu uvoditi samo zakonom i to na potrošnju, dohodak, dobit, imovinu i prenos imovine fizičkih i pravnih lica.3.1

Poreskim zakonom moraju biti utvrđeni predmet oporezivanja, osnovica, obveznik, poreska stopa ili iznos, sva izuzimanja i olakšice od oporezivanja, kao i način i rokovi plaćanja poreza.

Obaveze i prava poreskih obveznika ne mogu se proširivati ili smanjivati podzakonskim aktima.

1.3. Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje

 Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje su:

2http://voditeracuna.rs/tutorial/tutorijal-3 3.1 Z akon o izmenama i dopunama zakona o budžetskom sistemu

6

Page 7: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

1) penzijsko i invalidsko osiguranje;2) zdravstveno osiguranje;3) osiguranje za slučaj nezaposlenosti.

 

1.4. Takse

Takse se mogu uvoditi samo zakonom kojim se može propisati njihova visina ili se tim zakonom može dati pravo određenom subjektu da utvrdi njihovu visinu.Taksa se naplaćuje za neposredno pruženu javnu uslugu, odnosno sproveden postupak ili radnju, koju je pružio, odnosno sproveo nadležan subjekat .Taksa se ne može naplaćivati za izdavanje dokaza i bilo kojih podataka koje lice pribavlja od jednog državnog organa, a po nalogu drugog državnog organa.3.2

Visina takse mora biti primerena troškovima pružanja javne usluge, odnosno sprovođenja postupka ili radnje i mora biti utvrđena u apsolutnom iznosu, odnosno ne može biti utvrđena kao procenat od promenljive osnovice.

Ministar će urediti metodologiju i način utvrđivanja troškova pružanja javne usluge.

Ako visina takse nije utvrđena zakonom, na akt kojim se utvrđuje njihova visina subjekat mora pribaviti saglasnost:

1) ministarstva nadležnog za finansije u slučaju da visinu takse utvrđuje subjekat centralnog nivoa države;

2) organa nadležnog za finansije u slučaju da visinu takse utvrđuje subjekat pod kontrolom lokalne vlasti.

Za jednu javnu uslugu može se naplaćivati samo jedna taksa.

 

1.5. Naknade

Naknade se mogu uvoditi za korišćenje dobara koja su posebnim zakonom utvrđena kao prirodna bogatstva, odnosno dobra od opšteg interesa i dobra u opštoj upotrebi.

Obveznik plaćanja naknade, osnovica za plaćanje naknade, visina naknade, način utvrđivanja i plaćanja naknade, kao i pripadnost naknade uređuju se posebnim zakonom koji predlaže i sprovodi ministarstvo nadležno za finansije.

 

7

Page 8: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

1.6. Prihodi nastali upotrebom javnih sredstava

 Prihodi nastali upotrebom javnih sredstava su:1) prihodi od kamata;2) prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u državnoj

svojini;3) prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u svojini

autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave;4) prihodi nastali prodajom usluga korisnika javnih sredstava čije je pružanje ugovoreno sa

fizičkim i pravnim licima na osnovu njihove slobodne volje;5) prihodi od novčanih kazni izrečenih u krivičnom, prekršajnom i drugom postupku koji se vodi

pred državnim organom i oduzeta imovinska korist u tom postupku;6) prihodi od novčanih kazni izrečenih u prekršajnom postupku za prekršaje propisane aktom

skupštine lokalne vlasti i oduzeta imovinska korist u tom postupku;7) koncesiona naknada.

 

1.7. Primanja od prodaje nefinansijske imovine

Primanjima od prodaje nefinansijske imovine smatraju se:

1) primanja od prodaje nepokretnosti i pokretnih stvari u državnoj svojini;2) primanja od prodaje nepokretnosti i pokretnih stvari u svojini autonomne pokrajine i jedinice

lokalne samouprave;3) primanja od prodaje ostalih osnovnih sredstava;4) primanja od prodaje robnih rezervi;5) primanja od prodaje dragocenosti;6) primanja od prodaje prirodne imovine;7) druga primanja utvrđena zakonom.

 1.8. Primanja od zaduživanja i prodaje finansijske imovine

 Primanjima od zaduživanja i prodaje finansijske imovine smatraju se:

1) primanja od zaduživanja na domaćem tržištu;2) primanja od zaduživanja na inostranom tržištu;3) primanja od prodaje finansijske imovine na domaćem tržištu;4) primanja od prodaje finansijske imovine na inostranom tržištu;5) druga primanja utvrđena zakonom.

8

Page 9: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

1.9. Finansiranje nadležnosti Republike Srbije

 Za finansiranje nadležnosti Republike Srbije, budžetu Republike Srbije pripadaju javni prihodi i primanja, i to:

1) porezi u delu utvrđenom zakonom:

1. porez na dodatu vrednost;2. akcize;3. porez na dohodak građana;4. porez na dobit preduzeća;5. porez na upotrebu, držanje i nošenje određenih dobara;6. porez na međunarodnu trgovinu i transakcije;

2) takse u skladu sa zakonom;

3) naknade u skladu sa zakonom;

4) donacije i transferi;

5) prihodi nastali upotrebom javnih sredstava:

1. prihodi od kamata;2. prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u

svojini Republike Srbije, koje koriste državni organi i organizacije i Vojska Srbije;3. prihodi nastali prodajom usluga korisnika sredstava budžeta Republike Srbije čije je

pružanje ugovoreno sa fizičkim i pravnim licima na osnovu njihove slobodne volje;4. prihodi od novčanih kazni izrečenih u krivičnom, prekršajnom i drugom postupku koji se

vodi pred nadležnim državnim organom i oduzeta imovinska korist u tom postupku;5. prihodi od koncesione naknade u skladu sa zakonom;

6) primanja:

1. primanja od prodaje nepokretnosti u svojini Republike Srbije, ako zakonom nije drukčije određeno;

2. primanja od prodaje pokretnih stvari u svojini Republike Srbije koje koriste državni organi i organizacije i Vojska Srbije;

3. primanja od prodaje republičkih robnih rezervi;4. primanja od prodaje dragocenosti;5. primanja od prodaje prirodne imovine;6. primanja od zaduživanja;7. primanja od prodaje finansijske imovine.

9

Page 10: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

 1.10. Finansiranje nadležnosti autonomnih pokrajina

 Za finansiranje nadležnosti autonomnih pokrajina, budžetu autonomne pokrajine pripadaju javni prihodi i primanja, i to:

1) deo prihoda od poreza na dobit preduzeća ostvarenog na teritoriji autonomne pokrajine u skladu sa zakonom;

2) deo prihoda od poreza na dohodak građana – poreza na zarade ostvarenog na teritoriji autonomne pokrajine u skladu sa zakonom;

2a) drugi porez ili deo poreza u skladu sa posebnim zakonom;

3) pokrajinske administrativne takse;

4) naknade u skladu sa zakonom;

5) donacije i transferi;

6) prihodi nastali upotrebom javnih sredstava:

(1) prihodi od kamata;

(2) prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u svojini Republike Srbije, koje koriste organi autonomne pokrajine;

(3) prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u svojini autonomne pokrajine, u skladu sa zakonom;

(4) prihodi nastali prodajom usluga korisnika sredstava budžeta autonomne pokrajine čije je pružanje ugovoreno sa fizičkim i pravnim licima na osnovu njihove slobodne volje;

(5) prihodi od novčanih kazni izrečenih u prekršajnom postupku za prekršaje propisane aktom skupštine autonomne pokrajine i oduzeta imovinska korist u tom postupku;

(6) prihodi od koncesione naknade u skladu sa zakonom;

7) primanja:

(1) primanja od prodaje nepokretnosti i pokretnih stvari u svojini Republike Srbije koje koriste organi autonomne pokrajine;

(2) primanja od prodaje nepokretnosti u svojini autonomne pokrajine u skladu sa zakonom;

(3) primanja od prodaje pokretnih stvari u svojini autonomne pokrajine koje koriste organi autonomne pokrajine;

10

Page 11: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

(4) primanja od prodaje pokrajinskih robnih rezervi;

(4a) primanja od prodaje dragocenosti;

(4b) primanja od prodaje prirodne imovine;

(5) primanja od zaduživanja;

(6) primanja od prodaje finansijske imovine.

 

1.11. Finansiranje nadležnosti jedinice lokalne samouprave 

Za finansiranje nadležnosti jedinice lokalne samouprave, budžetu jedinice lokalne samouprave pripadaju javni prihodi i primanja, i to:1) porezi u delu utvrđenom zakonom:

1. porez na dohodak građana;2. porez na imovinu;3. porez na nasleđe i poklon;4. porez na prenos apsolutnih prava;5. drugi porez, u skladu sa posebnim zakonom;

2) takse:1. lokalne administrativne takse;2. lokalne komunalne takse;3. boravišna taksa;

3) naknade u skladu sa zakonom;4) samodoprinos;5) donacije i transferi;6) prihodi nastali upotrebom javnih sredstava:

1. prihodi od kamata;2. prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u

svojini Republike Srbije, koje koristi jedinica lokalne samouprave, odnosno organi, organizacije i službe jedinice lokalne samouprave i indirektni korisnici njenog budžeta;

3. prihodi od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti i pokretnih stvari u svojini jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom;

4. prihodi nastali prodajom usluga korisnika sredstava budžeta jedinice lokalne samouprave čije je pružanje ugovoreno sa fizičkim i pravnim licima na osnovu njihove slobodne volje;

11

Page 12: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

5. prihodi od novčanih kazni izrečenih u prekršajnom postupku za prekršaje propisane aktom skupštine jedinice lokalne samouprave i oduzeta imovinska korist u tom postupku;

6. prihodi od koncesione naknade u skladu sa zakonom.

7) primanja:

1. primanja od prodaje nepokretnosti u svojini jedinice lokalne samouprave;2. primanja od prodaje pokretnih stvari u svojini Republike Srbije koje koriste organi,

organizacije i službe jedinice lokalne samouprave;3. primanja od prodaje pokretnih stvari u svojini jedinice lokalne samouprave koje

koriste organi, organizacije i službe jedinice lokalne samouprave;4. primanja od prodaje robnih rezervi;5. primanja od prodaje dragocenosti;6. primanja od prodaje prirodne imovine;7. primanja od zaduživanja;8. primanja od prodaje finansijske imovine.

1.12. Finansiranje organizacija za obavezno socijalno osiguranje 

Za finansiranje prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i osiguranja za slučaj nezaposlenosti, organizacijama za obavezno socijalno osiguranje pripadaju sledeći javni prihodi i primanja, i to:

1) doprinosi za obavezno socijalno osiguranje;2) donacije i transferi;3) ostali prihodi i primanja u skladu sa zakonom.

 

Zakon o finansiranju lokalne samouprave je još jedan od zakona koji opredeljuje finansijsko poslovanje javnih preduzeća, obzirom da se na osnovu tog zakona vrši obezbeđivanje sredstava opštinama, gradovima i gradu Beogradu za obavljanje izvornih i poverenih poslova, iz čega sledi da se sredstva budžeta jedinice lokalne samouprave obezbeđuju iz izvornih i ustupljenih prihoda, transfera, primanja po osnovu zaduživanja i drugih prihoda i primanja utvrđenih zakonom.Što podrazumeva i sredstva od zakupa - prihode od davanja u zakup, odnosno na korišćenje nepokretnosti u državnoj svojini koje koristi jedinica lokalne samouprave i indirektni korisnici njenog budžeta, kao i prihode od prodaje pokretnih stvari koje koristi jedinica lokalne samouprave i indirektni korisnici budžeta.3.3

3.3 Budžetski instruktor, maja 2012.godine

12

Page 13: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

2. PORESKI SISTEM U REPUBLICI SRBIJI

Osnovni zadatak poreskog sistema i poreske politike je prilagođavanje okolnostima i činjenicama koje su odlučujuće za proces oporezivanja, pa stalne promene uslova privređivanja direktno utiču na promene poreskih propisa i ukidanje, odnosno uvođenje novih poreskih oblika.Poreska politika u našoj zemlji sprovodi se na principu fiskalnog feudalizma što praktično znači da se politika javnih prihoda i rashoda, definiše i sprovodi na više nivoa vlasti kao što je Republika, pokrajina, grad i opština.

Osnove našeg poreskog sistema uređene su zakonom o osnovama poreskog sistema koje obuhvataju:

Vrste poreza na teritoriji Republike Srbije; Predmet oporezivanja; Poreskog obveznika; Poresku osnovicu; Vrstu i visinu poreskih stopa; Poreska oslobođenja i olakšice.3

Vrste poreza kod nas su:

Porez na dodatu vrednost Akcize, Porez na dobit preduzeća, Porez na dohodak građana, Porez na imovinu - gde spadaju porez na imovinu u "statici", porez na nasleđe i poklon i porez

na prenos apsolutnih prava, Porez na upotrebu, držanje i nošenje određenih dobara.

2.1. Poreski obveznik

Poreski obveznik je ono fizičko ili pravno lice koje je dužno da plati porez, što znači da ne mora svako lice biti poreski obveznik. Poreski obveznik je uži pojam od poreskog dužnika jer obuhvata i poreskog platca, posrednika, destinatora i jemca. Poreski platac je ono fizičko ili pravno lice kojeg zakon obavezuje da obračuna i uplati propisani porez. Poreski posrednik je dužan da sa računa poreskog dužnika na osnovu njihovog naloga za prenos sredstava obustavi i po odbitku uplati utvrđeni porez, na odgovarajući račun poreskog obveznika, odnosno poreskog placa, na odgovarajući poreski račun. Poreski destinator postoji kod posrednih poreza kao npr. poreza na promet. Namera je zakonodavca kod ove vrste poreza da poreski teret ponese krajnji potrošač, a ne prodavac koji je određen za

3 Popović, D., Poreski sistem, Dosije, Beograd, 200713

Page 14: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

poreskog obveznika, to se postiže postupkom prevaljivanja poreza unapred.Poreski jemac odgovara za poresku obavezu drugog lica.

Poreskim propisima naše zemlje kao poreski obveznik određen je pojedinac tj.primenjuje se individualno oporezivanje, s tim što se pružaju poreske olakšice za bračnog druga i izdržavane članove porodice, što je administrativno jednostavnije od zajedničkog oporezivanja.Poslovni rezultat pravnih lica podleže oporezivanju posebnim porezom, porezom na dobit preduzeća bez obzira da li se radi o društvu lica ili kapitala. Kod društva kapitala dividende odnosno udeli dvostruko su oporezovani i to jedan put na nivou društva porezom na dobit i na nivou akcionara porezom na dohodak fizičkih lica kao prihod od kapitala.

2.2. Predmet oporezivanja

Sa stanovišta nauke o finansijama poreski objekat predstavlja materijalni osnov za uvođenje poreza, odnosno odraz ekonomske snage koju treba oporezovati. To mogu biti prihodi, imovina, potrošnja i drugo.Sa stanovišta poreskog prava poreski objekat predstavljaju određene činjenice koje su preduslov za nastanak poreske obaveze odnosno sve što može da manifestuje poresku ekonomsku snagu koja se može oporezovati. To znači da bi nastala poreska obaveza neophodno je da se ostvari neki prihod ili da se stekne imovina ili obavi neka transakcija što će dovesti poreskog obveznika u položaj da plati porez.Treba napomenuti da porez najčešće nosi naziv svog objekta (porez na dobit, dohodak, na promet, na imovinu i slično). Kod poreskog objekta treba razlikovati poreski izvor koji čine sva dobra iz kojih obveznik može platiti porez.Plaćanje poreske obaveze iz nekog izvora podrazumeva da se umanjuju obveznikovi neto prihodi, tj.dohodak kao izvori koji se obnavljaju a ne i samo imovina pa i kada je u pitanju porez na imovinu jer je tad poreski objekat imovina, ali je izvor prihod obveznika. 

2.3. Poreska osnovica

Poreska osnovica predstavlja kvantitativno određen iznos predmeta oporezivanja za svaki poreski oblik. I primenom poreske stope na utvrđenu poresku osnovicu dobija se iznos poreza koji je obveznik dužan da plati. Može biti stvarna poreska osnovica koja se utvrđuje na osnovu podataka koji održavaju ekonomsku snagu poreskih obveznika i pretpostavljena na osnovu pretpostavke da je obveznik ostvario tj, mogao ostvariti prihod ili dohodak kao i u sličaju kada obveznik nije podneo poresku prijavu ili u slučaju paušalnog oporezivanja.

Visina poreske osnovice se utvrđuje direktnom ili indirektnom metodom. Direktna metoda je postupak kojim se poreska osnovica utvrđuje na bazi podataka koje je obveznik dostavio poreskom organu, dakle na osnovu knjigovostvene evidencije koju vodi i na osnovu koje je sastavio poresku prijavu i poreski bilans. Ovom metodom se utvrđuje porez na dobit preduzeća, porez na dohodak građana na prihode od smostalne delatnosti.

14

Page 15: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Indirektna metoda se primenjuje u slučaju kada nadležnom poreskom organu podatke od značaja za utvrđivanje poreske obaveze dostavlja treće lice a ne obveznik. Takođe postoji obaveza banaka da dostave podatke o prihodima obveznika na žiro račun. 

2.4. Poreska stopa

Poreske stope se uglavnom prikazuju kao procentualni iznos poreza u odnosu na fiksnu poresku osnovu, ako je ona podeljena na više poreskih jedinica u odnosu na poresku jedinicu. U finansijskoj teoriji i poreskim sistemima razlikuje se više vrsta poreskih stopa: zakonska poreska stopa- je ona koja je utvrđena u zakonu o oporezivanju, ona je ograničenog dometa ako se koristi u analitičke svrhe pa su potrebni i drugi oblici.

Prosečna poreska stopa je npr. predstavlja udeo poreza na dohodak u dohodku koji je predmet oporezivanja. Efektivna ili stvarna je udeo obračunatog poreza u dohodku pre oporezivanja umanjenim za poreska oslobođenja i olakšice pa tako izražava stvarni poreski teret pojedinca ili preduzeća. Granična stopa koja se primenjuje za oporezivanje dohodka u najvišoj poreskoj jedinici kada se porez na dohodak obračunava progresivnim stopama. Osnovna je ona po kojoj se oporezuje osnovica bez uvećanja. Na osnovu odnosa između kretanja poreske stope mogu biti: proporcionalne - su takve poreske stope koje ostaju iste kada se menja poreska osnovica tako da je odnos između osnovice i poreskog duga konstantan. Progresivne su one koje se uvećavaju kada se uvećava poreska osnovica i to ravnomerno ubrzano ili usporeno u odnosu na dinamiku promene poreske osnovice. Regresivne se smanjuju kada se uvećava poreska osnovica. Javnost obično stepen progresivnosti to jest regresivnosti poreskog sistema meri pomoću graničnih poreskih stopa, ali se obično koristi prosečna poreska stopa tj. deo plaćenog poreza u dohodku pre oporezivanja. Proporcionalni poreski sistem je onaj u kojem je odnos plaćenog poreza i dohodka konstantan bez obzira na visinu nivoa dohotka.

2.5. Poreske olakšice

Poreske olakšice i podsticaji čine sastavni deo poreskog sistema i predstavljaju jedan od instrumenata poreske politike. Oni predstavljaju ustupak koji država čini poreskim obveznicima, a koji se manifestuje kroz umanjene poreske osnovice, umanjenje obračunatog poreza ili njihovo odlaganje. Obveznicima se pružaju poreski podsticaji radi stimulisanja privrednog rasta, ulaganja stranog kapitala, poboljšanja ekološke situacije ili pak ravnomernije raspodele nacionalnog dohodka. Dakle one spadaju u poreske investicione podsticaje, država i drugačije podstiče investicije davanjem subvencija iz budžeta.

15

Page 16: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

3. CARINE

Pored klasičnih poreza u javnim prihodima jedne države veoma važnu ulogu imaju carine, stoga ću ih ovde u radu predstaviti kao značajan izvor javnih prihoda.

Carine se često tretiraju kao specifična vrsta poreza iz rashoda (ili indirektnog poreza) jer imaju neke od ključnih karakteristika poreza: novčana davanja fizičkih i pravnih lica bez naknade koja se baziraju na fiskalnom suverenitetu države. Carine predstavljaju posebne dažbine koje državni organi naplaćuju:

Prilikom ulaska robe na državnu teoriju (uvozna carina), Prilikom prelaska robe preko državne teritorije (tranzitna carina) i Prilikom izlaska iz zemlje (izvozna carina).4

Izvozne i tranzitne carine danas se retko bilo gde susreću, te možemo reći da savremene države naplaćuju samo uvozne carine, koje predstavljaju instrument zaštite domaćih proizvođača kojima se utiče na formiranje uvoznih cena. Danas je fiskalni značaj carina u odnosu na poreze gotovo zanemarljiv i one su sve manje instrument za prikupljanje javnih prihoda, a sve vise ekonomski instrument kojim se deluje na formiranje i promenu odnosa troškova i cena na domaćem tržištu, a preko cena i na uvoz i izvoz, uravnoteženje platnog bilansa, razvoj određenih privrednih grana, zaposlenost i domaću tražnju i slično.

Osnovni elementi carina proizilaze iz njihove prirode kao indirektnog poreza i specifičnog ekonomskog instrumenta. Tako su neki elementi carina (kao što su: carinski obveznik, carinska osnovica, carinska stopa i carinski prihod) slični elementima poreza, dok su drugi (kao: carinsko područje carinska granica, carinski postupak, carinska deklaracija, carinski organ, carinski pregled, carinska skladišta, carinska slobodna zona islično) specifične za carine.

Država pored carina koristi kao mere zaštite i dažbine za evidentiranje, dažbine za izravnanje poreskog opterećenja, posebne carinske takse, sezonske carinske stope i slično.

4D. Jerinić, T. Odalović, „Osnovni javnih finansija“, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013., str. 188 16

Page 17: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

4. AKCIZE

Akcize ili trošarine su specijalna vrsta poreza iz rashoda kojim se oporezuje potrošnja tačno određenih proizvoda masovne ili luksuzne potrošnje (naftni derivati, alkoholna pica, duvanske prerađevine i slično).

Sistem obračuna i naplate akciza je jednostavan, a poreska evazija je mala.Akcizama se ubiraju značajni fiskalni prihodi uz relativno niske administrativne troškove. Međutim, pored fiskalnih, država može akcizama da postigne i druge ciljeve, kao što su preraspodela dohotka građana (oporezivanjem luksuznih dobara koja uglavnom koriste građani sa većim primanjima), zaštita zdravlja stanovništva (oporezivanje alkohola i cigareta), zaštita životne sredine (oporezivanjem potrošnje štetnih proizvoda) i slično.

Specifična vrsta pojedinačnog poreza na potrošnju su fiskalni monopoli gde država zadržava za sebe isključivo pravo proizvodnje i prometa određenih proizvoda (so, šibice, duvan, državna lutrija i slično) po ceni koja je znatno visa od troškova proizvodnje i uobičajenih profita. Ranije (do polovine XX veka) se ovaj fiskalni oblik masovnije koristio dok mu se savremene države sada pribegavaju veoma retko.

Fiskalni efekat akcize u našem poreskom sistemu je nesporan. Od momenta uvođenja njeno učešće u javnim prihodima neprestano raste: Tako je 1995. godine akciza učestvovala u javnim prihodima Republike sa 4, 9%, a 1998. godine čak sa 11,6%.

Istina 1999.godine prihodi od akcize beleže pad u odnosu na 1998. godinu (iznose samo 43,9% prihoda 1998. godine). Razlog je svakako NATO agresija na našu zemlju i ekonomske sankcije. Međutim, razloge treba tražiti i u poreskoj evaziji, imajući u vidu da su akcizne stope u tom period bile visoke posebno kod derivate nafte. Prihodi od akciza u 2013. godini čine 14,1% fiskaliteta Srbije.5 Što je značajna cifra, i ovi fiskaliteti nikada ranije nisu bili uticajniji na javne prihodeu Srbiji. Doprinos tome dali su stalna povećanja akciza na cigarete poslednjih par godina i na naftne derivate.

5. NEDAŽBINSKI PRIHODI

Za razliku od fiskalnih ili dažbinskih javnih prihoda koji predstavljaju obavezna davanja državi proistekla iz suverenog prava države da na prinudan način prikuplja sredstva od fizičkih i pravnih lica za pokriće javnih rashoda, nedažbinski ili nefiskalni prihodi predstavljaju izvorne prihode države koje ona ostvaruje po osnovu vlasništva nad ekonomskim dobrima i po osnovu aktivnosti državnih organa, ustanova i preduzeća.

5D. Jerinić, T. Odalović, „Osnovni javnih finansija“, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013., str. 188

17

Page 18: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Svi nedažbinski prihodi mogu se podeliti na:

prihodi od delatnosti državnih ustanova, prihodi državnih preduzeća i prihodi od državne imovine.6

Prihodi od delatnosti državnih ustanova (obrazovanja, nauke, kulture, zdravstva i slično) pripadaju onom budžetu iz koga se finansira konkretna državna ustanova. U principu su državne ustanove organizacije neprofitnog karaktera koje se finansiraju iz državnog budžeta, a zahvaljujući sopstvenoj delatnosti, državne ustanove mogu da ostvare određene prihode kao što su:

prihode od prodatih proizvoda koje su uradili učenici stručnih škola, prihodi od urađenih studija naučnih institucija za zainteresovane naručioce na tržištu, prihodi od prodatih ulaznica kulturnih ustanova, prihodi od participacija za korišćenje zdravstvenih usluga i slično.

Prihodi državnih preduzeća su najznačajniji nedažbinski prihod države, a naročito su izdašni u zemljama koje imaju veći državni sector privrede. Ove prihode ostvaruju državna preduzeća koja se osnivaju radi ostvarivanja opštedruštvenih interesa u oblastima (PTT i železnički saobraćaj, energetika i slično) koje nije moguće ili nije dobro prepustiti isključivo privatnom sektoru.

U savremenim državama sa mešovitom privredom državna preduzeća se uglavnom organizuju kao državne kompanije (preduzeća akcionarskog tipa u kojima većinski paket akcija poseduje država) ili javne korporacije (država jedini- stopostotni vlasnik), a ređe kao departmanska preduzeća (odeljenja pojedinih ministarstava koja su pod kontrolom resornog ministra) ili državni monopoli (preduzeća u državnoj svojini koja imaju isključivo pravo proizvodnje, a nekada i prometa određenog proizvoda- so, na primer).

Prihodi od državne imovine država ostvaruje po osnovu svojinskog raspolaganja imovinom, i to prodajom ili davanjem pod zakup državne imovine. Prihodi od državne imovine su jedan od najstarijih, a do pojave kapitalizma i jedan od najizašnijih izvora javnih prihoda. Privremeno, u vreme masovne privatizacije- prodaje državne imovine u postsocijalističkim zemljama Evrope, prihodi od državne imovine bili su nešto značajniji.

6. PARAFISKALITETI

Parafiskalni javni prihodi ili parafiskaliteti predstavljaju obavezno davanje u vidu doprinosa koji se naplaćuju od fizičkih i pravnih lica članova određene društvene grupacije, a koji su povezani zajedničkim ekonomskim i socijalnim interesima. Parafiskalni prihodi su namenski prihodi za plaćanje

6D. Jerinić, T. Odalović, „Osnovni javnih finansija“, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013., str. 19518

Page 19: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

doprinosa (privrednim, advokatskim, lekarski i slično) komorama i drugim asocijacijama (zadružni, sportski, lovni, ribolovni savezi i slično) i oni se ne unose u budžet, već predstavljaju prihod samoorganizovanih društvenih grupacija- komora i drugim asocijacija i ne potpadaju pod direktno regulisanje od strane fiskalnog organa države.

Iz navedenog proizilaze sledeće osnovne karakteristike parafiskaliteta:

parafiskaliteti su davanja koja plaćaju članovi određenih društvenih grupacija koje povezuje zajednički ekonomski i socijalni interes,

parafiskalni prihodi se ne uplaćuju na budžetske račune nego služe za finansiranje samoorganizovanih društvenih grupacija (na različitim nivoima državne organizovanosti- republike, pokrajine, grada, opštine),

parafiskaliteti nisu pod neposrednom ingerencijom fiskalnih organa države.7

Parafiskaliteti imaju neke sličnosti sa drugim javnim prihodima, kao što su porezi (uvedeni parafiskaliteti su obavezna plaćanja za sve članove komora i drugih asocijacija), takse (plaćajući članarinu članovi komora i drugih organizacija kao protivnaknadu dobijaju određena prava koja proističu iz članstva) i doprinosi (parafiskalitete plaćaju članovi određene društvene grupacije koji su povezani zajedničkim ekonomskim i socijalnim interesima).

7. OSTALI JAVNI PRIHODI

U ostale javne prihode ubrajamo sve one vrste javnih prihoda koje nismo razvrstali u neku od grupa koje su do sada obrađene u radu. Tu spadaju:

prihodi od poklona, legata i napuštene imovine, prihodi od kamata na neplasirana sredstva, višak sredstava po završnom računu centralne banke i slično.8

Prihodi od poklona, legata i napuštene imovine, kao i ostali javni prihodi ne predstavljaju neki značajniji izvor javnih prihoda. Pokloni ne predstavljaju neki značajniji izvor javnih prihoda. Pokloni predstavljaju jednostrana novčana ili naturalna davanja državi od strane domaćih i stranih fizičkih ili pravnih lica kao i država i međunarodnih organizacija. Pokloni se, po pravilu, daju u relativno malim vrednostima, a poklone većih vrednosti dobijaju države pogođene nekom elementarnom nepogodom (zemljotresi, poplave islično). Legati predstavljaju specifične poklone kojima legator (poklonodavac) omogućava državi (poklonomprimcu) da neguje, nagrađuje i promoviše konkretne kulturne ili naučne doprinose koje je odredio legator (na primer, Nobelova nagrada, Fulbrojtova stipendija, Teslina fondacija, Andrićeva zadužbina i slično).

7D. Jerinić, T. Odalović, „Osnovni javnih finansija“, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013., str. 1968D. Jerinić, T. Odalović, „Osnovni javnih finansija“, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013., str. 197

19

Page 20: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Država retko, samo u izuzetnim situacijama, dugoročno ostvaruje prihode od napuštene imovine. Ukoliko posle smrti vlasnika nema naslednika njegova imovina se, posle zakonom propisanog roka i procedure, prodaje na licitaciji i na taj način se pojavljuje javni prihod.

Prihodi od kamata na plasirana sredstva ostvaruje država po osnovu plasmana slobodnih novčanih sredstava, kao i na sredstva deponovana kod banaka. U ostvarivanju ovih prihoda značajnu ulogu ima Trezor koji se stvara o usklađivanju slobodnih sredstava na računima budžeta svih nivoa državne vlasti.

Višak sredstava po završnom računu centralne banke ima karakter javnih prihoda koji se unosi u državni budžet.9

Tabela 1: Ukupni javni prihodi Republike Srbije za 2013. godinu

Izvor: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013 godinu.10

9D. Jerinić, T. Odalović, „Osnovni javnih finansija“, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013., str. 198

10www.parlament.gov.rs/upload/documents/3472-12%20Lat.pdf20

Page 21: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

JAVNI RASHODI

1. JAVNE POTREBE

Ekonomski problemi u svim oblastima privrednog i društvenog života vezani su u osnovi za osnovni problem ljudske delatnosti, koji je izražen jednostavnim stanovištem da su resursi oskudni u odnosu na ljudske potrebe11. Ljudske potrebe su brojne i različite. One mogu biti egzistencijalne za hranom, odećom, stanovanjem ali i svojstvene samo pojedincima ili povlašćenoj grupi na višoj lestvici hijerarhije potreba. Zadovoljavanje potreba povlašćene grupe zahteva posebne napore i angažovanje grupe na nižoj lestvici hijerarhije potreba. To mogu biti potrebe za luksuzno opremljenim prostorom, vozilima, ali i za obezbeđenjem sigurnosti pojedinaca ili grupe.

Potrebe pojedinaca se razlikuju od potreba grupe, odnosno, države. Potrebe pojedinaca su posebne i motivisane pojedinačnim ličnim interesima. Potrebe društva i države su opšte i kolektivne, i izražavaju opšti zajednički interes zajednice. Država i društvo treba da vode računa da potrebe pojedinaca i lični interesi ne postanu dominantni nad opštim zajedničkim interesima. Podređivanje opšteg interesa ličnom, neminovno dovodi do krize privrede i društva, a zatim i do disfunkcionalnosti državnih organa i institucija.

Posmatrano kroz istoriju, može se uočiti da su ljudske potrebe promenljiva kategorija. Kako se društvo menjalo i razvijalo, tako su se menjale i razvijale pojedine potrebe. Na primer, neredovni i ograničeni obroci vremenom su, kao izvor samoodržavanja, postali redovni i stalni, a status neophodnog dobila je čitava lepeza drugih zahteva svojstvenih čoveku.

Sistem potreba savremene države razlikuje se od sistema potreba robovlasničkih i feudalnih država. To je i razumljivo, jer se sa promenama društva i sistema vrednosti u njemu, menjao i sistem i značaj potreba društva.

Nejednakost potreba ali i ograničenost resursa, iziskuju prisustvo ekonomije. Ekonomski izbor u uslovima ograničenosti resursa, iziskuje racionalnost u alokaciji raspoloživih resursa sa aspekta ekonomske efikansosti. Ekonomski izbor zahteva, pre svega, definisanje i analizu ekonomksih resursa. Ekonomksi resursi mogu se posmatrati kao prirodni, društveni i ljudski resursi. Prirodni izvori su pretpostavka proizvodnje. Ovu grupu resursa čine zemljište, vode šume, rudno bogatstvo, vazduh i sve organske i neorganske materije.Društva koja raspolažu obiljem prirodnih izvora u mogućnosti su da ostvare veću proizvodnju. Međutim, to nije pravilo. Razvoj ljudskog društva pokazao je da zemlje sa obiljem prirodnih izvora ne ostvaruju dovoljnu proizvodnju kao i da zemlje sa nedovoljno prirodnih izvora mogu da ostvare dovoljnu proizvodnju. Rešenje za nedostatak prirodnih izvora nalazi se u

11Resursi predstavljaju sve materijalne i nematerijalne izvore stvaranja materijalnog bogatstva i ekonomskog blagostanja. Potrebe podrazumevaju želje i zahteve za korišćenje ekonomskih dobara.

21

Page 22: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

ekonomskom izboru. Mehanizam uvoza, kupovina oksudnih resursa, uz pravilnu alokaciju raspoloživih resursa, vodili su progresu i dovoljnosti proizvodnje.

Zadovoljenje potreba pojedinaca, kolektiviteta i celokupne društvene zajednice zahteva posebne napore i angažovanje države. Potrebe koje pojedinac ne može da zadovolji na individualan način, posredstvom tržišta, i za čiju realizaciju je potrebno postojanje države sa svim njenim organima i institucijama , nazivaju se javnim potrebama.12

Sve javne potrebe mogu se grupisati u nekoliko kategorija:

- Funkcionisanje ekonomskog i političkog sistema zemlje,- Međunarodna bezbednost,- Nacionalna bezbednost,- Socijalna sigurnost građana,- Funkcionisanje društvenih delatnosti,- Ekonomska politika i privredni razvoj,- Vanredne potrebe građana i države.

Primena mera i instrumenata ekonomskog i političkog sistema zemlje, poverena je državnoj administraciji. Efikansost države zasniva se na efikansosti administracije. To praktično znači da se funkcionisanje države, odnosno njena egzistencija, ne može ostvariti bez klasičnih funkcija države. Država je danas u potpunosti preuzela na sebe sistem zaštite vitalnih vrednosti društva. Ona ostvaruje zaštitnu funkciju preko delatnosti državnih organa. Vojska i policija su dugo bile osnovne poluge zaštite vitalnih vrednosti društva. Ona ostvaruje zaštitnu funkciju preko delatnosti državnih organa.

Ciljevi i strategija ekonomske politike države usmereni su na puni i sve veći potencijal privrede. Njihov cilj je da otklone nedostatke koji su doveli do poremaćaja i ponovno uspostave ravnotežu i stabilnost stanja. Koristeći se raznim merama i instrumentima, država kao nosilac ekonomske politike stimuliše, usmerava i podstiče ekonomski rast.

Socijalna politika države jedno je od sredstava za podsticaj i usmeravanje društvenih promena. Država se zasniva na principima jednakosti, ravnopravnosti, socijalne pravde, garantovanja socijalne sigurnosti građana. Građani od države očekuju sigurnost, mir, spokojstvo, nezavnisno od promena u okruženju i prirodnog ambijenta.

2. POJAM JAVNIH RASHODA

Savremena država koristeći instrumente i mere fiskalne politike, interveniše u gotovo svakom segmentu društveno-ekonomskog i socijalnog života. Porezima, doprinosima i parafiskalitetima,

12G.Milošević, Monetarne i javne finnasije, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013, str. 13822

Page 23: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

odnosno mehanizmima investiranja, ekonomskim i socijalnim transferima, država utiče na ekonomski ambijent. Javni rashodi predstavljaju mehanizam opšte i zajedničke potrošnje, kojom se preraspodeljuje novostvorena vrednost. Ekonomskim i socijalnim transferima preraspodeljuju se sredstva, odnosno novostvorena vrednost iz pojedinih privrednih grana, sektora i delatnosti, u korist pojedinih društvenih i socijanih delatnosti, tj. u korist stanovništva. Na ovaj način država zadovoljava javne potrebe zajednice i stanovništva. Ostvarujuću javne potrebe, država troši određena društvena sredstva. Sredstva koja država troši radi ostvarenja opštih i zajedničih potreba društva i građana mogu biti novčana, ali zadaci države mogu se ostvariti i upotrebom nekih drugih sredstava, koja mogu biti izražena i naturalno. U tu grupu spadaju lekarske usluge, besplatno snabdevanje pojednih organa državne uprave, fizički rad bez naknade, počasne nagrade i drugo. Ovi rashodi ne pojavljuju se u budžetima ali se mogu registrovati kao ispušteni prihodi. Podmirivanje javnih potreba prikrivenim rashodima po obimu je daleko manje u odnosu na novčane javne rashode. U finansiskoj literaturi postoje brojne definicije javnih rashoda, koje u osnovi izražavaju javne potrebe u novcu. Javni rashod je akt koji državama dodeljuje prihode određenoj nameni (Masoin) ili državni rashodi su sistem javnih potreba izraženi u novcu (Stein). Izdaci koje država čini u novcu za podmirivanje kolektivnih potreba i u javnom interesu, nazivamo javnim rashodima.

Da bi se javne potrebe ostvarile, država mora da preko svojih organa uredi ovu oblast državne aktivnosti, tj.da donosi i izvršava zakone i druge propise koji se odnose na javne rashode. Kako se pravna regulativa uvek odnosi na ljude i uslove, uređivanje javnih rashoda, je u stvari, uređivanje osobenih društvenih oblasti fiskaliteta. Pojam javnih rashoda u okviru pozitivnih propisa Republike Srbije nije bliže definisan. Međutim, zakonodavac je utvrdio njihovu namenu i korisnike. Zbog toga ću ukazati na neka zakonska rešenja koja se primenjuju u Srbiji.

Javni rashodi se finansiraju preko budžeta Republike, autonomne pokrajine, opštine grada Beograda, grada, kao i preko organizacija obaveznog socijalnog osiguranja. Javni rashodi za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu, mogu se finansirati neposredno iz budžeta, preko budžetskih fondova i posebnih računa, a u skladu sa posebnim zakonima. Javni rashodi koji se finansiraju iz budžeta su sledeći:13

- Ustavom i zakonom utvrđeni zadaci republičkih organa;- Odbrana i bezbednost Republike;- Ustavom zajamčena prava građana i zakonom utvrđen opšti interes u oblastima zdravstvene

zaštite, socijalne zaštite, boračke i invalidske zaštite, društvene brige o deci i drugih oblika socijalne sigurnosti, obrazovanja, nauke, tehnološkog razvoja, javnog obaveštavanja, kulture, fizičke kulture, kao i u drugim oblastima koje su utvrđene zakonom;

- Obaveze Republike iz međunarodnih odnosa;- Dopunsko finansiranje opština koje svojim prihodima ne mogu da pokriju javne rashode

utvrđene zakonom;- Zakonom utvrđene obaveze Republike u finansiranju rada političkih i drugih organizacija;

13Član 18. Zakona o javnim prihodima i javnim rashodima, Službeni glasnik RS, broj 33/200423

Page 24: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

- Zakonom utvrđene obaveze prema javnim službenicima;- Zakonom utvrđene mere za usmeravanje i podsticanje razvoja, uključujući i razvoj nedovoljno

razvijenih područja;- Zakonom utvrđene obaveze u oblasti zaštite i sanacije od elementarnih nepogoda i drugih

vanrednih okolnosti;- Zakonom utvrđene obaveze u oblasti zaštite i unapređenja životne sredine i zaštite i

unapređivanja biljnog i životinjskog sveta.

3. KLASIFIKACIJA JAVNIH RASHODA

Rashodi se mogu klasifikovati na različite načine u zavisnosti od kriterijuma koji se primenjuje, kao što su forma, namena, obim, mesto, vreme, objekat i slično. Javni rashodi se najčešće klasifikuju na:

- Redovne i vanredne- Rentabilna i nerantabilne- Produktivne i neproduktivne- Funkcionalne, investicione i transferne- Novčane i naturalne- Rashode uže i šire zajednice

Sa stanovišta vremena, razlikuju se redovni i vanredni rashodi. Redovni rashodi su oni koji se javljaju u svakom budžetskom periodu i čine sastavni deo budžetske potrebe. Njihove karakteristike su:

- Da se mogu unapred predvideti- Da je njihova visina manje više stalna- Da se svake godine javljaju u budžetu

Vanredni rashodi su oni koji nemaju stalnost i redovnost javljanja. To su oni rashodi koji nastaju usled izuzetnih, vanrednih događaja i koje je nemoguće predvideti. Vanredni rashodi mogu nastati kao posledica elementarnih nepogoda, rata i drugih katastrofa, a na koje država pri njihovom ispoljavanju najčešće ne može da utiče.

Rentabilnim rashodima smatraju se oni rashodi koji donose prihod državi, srazmerno ulaganju. Nerentabilni rashodi su svi oni javni rashodi koji državi ne donose nikakav prihod.

U zavisnosti od cilja koji se želi postići, rashodi mogu biti produktivni i neproduktivni. Cilj produktivnih rashoda je povećanje prihoda i unapređenje privrednih aktivnosti države. Neproduktivni rashodi nemaju za cilj povećanje prihoda, niti unapređenje ekonomske aktivnosti privrede. U neproduktivne rashode ubrajaju se troškovi državne administracije.

24

Page 25: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

U odnosu na značaj i ulogu rashoda u nacionalnoj privredi , rashodi mogu biti proizvodni i transferni. Proizvodni rashodi služe za uvećanje nacionalnog dohotka, i dele se na realne i investicione javne rashode. Realni proizvodni rashodi služe državi za nabavku materijalnih dobara i ljudskih resursa. Realni su, jer predstavljaju naknadu za učinjeni rad, uslugu ili proizvodno dobro, i njima se uvećava nacionalni dohodak. Investicioni proizvodni rashodi namenjeni su ulaganju u neki privredni objekat, čime se uvećava nacionalni dohodak. Transferni rashodi ne stvaraju nova ekonomska dobra, niti uvećavaju nacionalni dohodak. Oni vrše samo novu raspodelu dohotka, odnosno imovine u društvu, prenošenjem finansijskih sredstava, odnosno kupovine snage iz ruku jedne u ruke druge društvene grupe. Transferni rashodi su, socijalna pomoć, penzije, dotacije, subvencije i slične ekonomske subvencije.

U zavisnosti od načina podmirivanja potreba, javni rashodi se dele na novčane i naturalne. Javne potrebe koje se ostvaruju upotrebom novca nazivamo novčanim a ako se rashodi zadovoljavaju upotrebom naturalnih dobara i usluga, govorimo o naturalnim javnim rashodima. Podela rashoda, na rashode uže i rashode šire zajednice dolazi do izražaja kod decentralistički uređenih država. Pitanje razgraničenja rashoda između uže i šire zajednice nije nimalo jednostavno. Neophodno je jasno i precizno razgraničiti nadležnosti i ovlašćenja nižih i viših organa državne uprave. Državni centralni organi bi trebalo da preuzmu rashode koji se odnose na nacionalne probleme, a niža tela da ostvaruju potrebe lokalnog karatkera. Iskustva pojedinih država pokazala su da je ovo pitanje rešavano na različite načine. U pojedinim zemljama postoji jasno razgraničenje rashoda centralnih organa i nižih tela, a ponegde su rešenja nađena u mešovitoj primeni upotrebi rashoda. Država neke ciljeve ostvaruje trošenjem i na centralnom i na lokalnom nivou.

Za ekonomsku analizu izuzetno je korisna klasifikacija javnih rashoda po metodologiji Međunarodnog monetarnog fonda i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. Prema MMF-u javni rashodi se mogu klasifikovati i po ekonomskim tipovima.

Javni rashodi po funkcijama su:- Javne usluge,- Odbrana,- Obrazovanje,- Zdravstvo,- Socijalno osiguranje i blagostanje,- Stanovanje i zajednički život,- Ostale komunalne i socijalne usluge,- Ekonomske usluge države,- Ostali rashodi

25

Page 26: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Javni rashodi po ekonomskim tipovima su:- Tekući javni rashodi,- Transferni javni rashodi- Kapitalni javni rashodi

Tekući javni rashodi obuhvataju: kupovna dobra i usluge, plate i nadnice i ostale rashode za dobra i usluge. U transferne javne rashode spadaju: kamata na javni dug, supsidije i ostali tekući transferi, transferi ostalih nivoa javne vlasti i transferi prema inostranstvu. Kapitalne javne rashode predstavlja formiranje fiksnog kapitala. Prema metodologiji OECD, javni rashodi se sistematizuju na:

- Tradicionalne rashode,- Rashode socijalne države,- Rashode mešovite privrede.

4. NAČELA IZVRŠENJA JAVNIH RASHODA

Javni rashodi pokazuju tendenciju neprekidnog rasta. Rast javnih rashoda zahteva primenu određenih principa i standarda u njihovom korišćenju, kako bi se obezbedila maksimalna društvena korist. U finansijskoj teoriji utvrđena su sledeća načela izvršenja javnih rashoda:

- Načelo opštosti,- Načelo umerenosti,- Načelo štednje,- Načelo pravilnog vremenskog rasporeda,- Načelo proporcionalnosti.

Javni rashodi treba da služe opštem interesu društva i zajednice. Rashodi moraju biti takvi da interesi zajednice budu dominantni i primarni u odnosu na interes pojedinca. Korist moraju osetiti svi, a ne samo pojedinac. Javni rashodi moraju biti takvi da korist oseti celokupna zajednica i da je ona mnogo veća nego da je novac ostao u rukama pojedinaca – poreskih obveznika. Javni rashodi moraju uvek da budu umereni, ondosno treba da se izvršavaju na teret novostvorene vrednosti i da budu odraz njene veličine, a ne na teret nacionalne imovine. Ako bi rashodi bili suviše veliki da se ne mogu pokriti iz dohotka, onda bi bila načeta osnovna sredstva potrebna industriji, zemljoradnji ili saobraćaju, što bi nanelo štete tim proizvodnim granama i čitavoj nacionalnoj privredi. Javni rashodi bi trebalo da se raspoređuju u skladu sa prilivom javnih prihoda. Ukoliko između priliva javnih prihoda i rasporeda javnih rashoda nema međusobne vremenske jednakosti i poklapanja, dolazi do nelikvidnosti državnog trezora, odnosno do prezaduženosti države.Ostvarenje javnih potreba uslovljeno je veličinom raspoloživih sredstava. Ako obim sredstava raste, raste i mogućnost zajednice da zadovolji različite potrebe društva. U slučaju da sve potrebe ne mogu da budu zadovoljene, primenjuje se načelo

26

Page 27: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

proporcionalnosti, tj. uspostavlja se ravnoteža između koristi javnih potreba za zajednicu i mogućnosti budžeta. U suprotnom, usled nedostatka sredstava i nedefinisanosti prioriteta, ciljevi zajednice neće biti ostvareni.

5. OBIM DRŽAVNIH RASHODA

Obim i struktura prihoda i obim i struktura rashoda, neraskidivo su povezani. Od obima rashoda zavisi veličina javnih prihoda i njihov uticaj na sve oblasti nacionalne privrede. Posmatrano iz aspekta prihoda, veličina javnih prihoda uslovljava obim javnih rashoda i krug zadovoljenja javnih potreba. Otuda, obim i struktura rashoda predstavljaju jedno od važnih pitanja finansijske teorije i prakse.

Porast javne potrošnje može biti prouzrokovan snažnom biokratizacijom, nosioca ekonomske i socijalne vlasti. Neefikasnost države na socijalnom polju, rasipničkog korišćenja javnih dobara, neodgovorno ponašanje zaposlenih u javnom sektoru, skupe usluge, slaba motivisanost za štednju, poreska presija i slično, samo su neki od faktora rasta javnih rashoda. Međutim, rast javnih rashoda, može biti i poželjno. Ako je rast javnih rashoda produktivan, posmatrano kroz veličinu nacionalnog dohotka, tada se može reći da je opravdan njihov rast.

U svim zemljama savremenog sveta, primetan je rastući trend rashoda. Rast javnih rashoda u svim oblastima privrednog i kulturnog života, nameće potrebu za određivanjem njihove granice ali i utvrđivanjem uzroka njihovog porasta. Na problem rasta javnih rashoda ukazali su Vagner i Se. Prema Vagnerovom zakonu, razvoj privrede dovodi paralelno do porasta dohotka, po stanovniku i do jačanja uloge javnog sektora u privredi i društvu. Se porast javnih rashoda pripisuje samom razvoju demokratije. Naravno, razlozi porasta javnih rashoda su brojni i raznovrsni. Oni mogu biti opravdani ili ne, prihvatljivi ili ne prihvatljivi.

Uzroci porasta javnih rashoda mogu biti ekonomski, politički, socijalni, finansijski, kulturni i slično. Između njih, postoji uslovljenost i zakonitost. Uzroci rasta javnih rashoda, prema klasifikaciji, Gastona Žeza, mogu se sistematizovati na privredne i stvarne. U prividne uzroke ubrajaju se oni koji povećavaju iznos rashoda u budžetu ali to nema za posledicu pritisak na poreske obveznike. Prividni uzroci su:

- Smanjenje kupovne moći novca- Promene u veličini državne teritorije,- Tehničke promene izrade budžeta.

Platežna sredstva nemaju uvek istu kupovnu moć. U jednom dužem vremenskom intervalu, valute pokazuju manju ili veću oscilaciju vrednosti. Promena vrednosti nacionalne valute, promena njene kupovne moći, odražavaju se na promenu uslova tržišta, tj na nestabilnost cena. Spirala cenovnih promena, po automatizmu dovodi do poremaćaja u ekonomskoj i finansijskoj sferi nacionalne privrede.

27

Page 28: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Promene u cenama, izazvane oscilacijom nacionalne valute, odražavaju se i na promene u javnim rashodima.

Državni rashodi i vrednost novca nalaze se u obrnutom odnosu, tj što vrednost novca više pada, to više rastu državni rashodi. Ovde ne postoje razlozi za povećanjem rashoda, jer država obavlja isti obim funkcija. Dakle, rast cena, dovodi samo do povećanja obima prihoda i rashoda, što se odražava u povećanju budžeta u celini ali ne i do pojačane fiskalne presije.

Prilikom sastavljanja budžeta, mogu se primeniti neto i bruto principi. Primena neto principa podrazumeva da se prilikom izrade budžeta prihodi rashodi međusobno kompenziraju i da se kao takvi unos u budžet. Primena bruto principa zahteva da se svi prihodi i svi rashodi unesu u budžet bez ikakvog kompenziranja. Prilikom poređenja budžeta sastavljenog primenom neto principa i budžeta sastavljenog primenom bruto principa, može se uočiti razlika. Međutim, ova razlika je samo prividna ali ne i stvarna i odnosi se samo na primenu metoda.

Promenom veličine teritorije, menja se i broj stanovništva, što dovodi i drugih promena neophodnih za funkcionisanje državne administracije. Međutim, promena veličine zemlje znači istovremeno i promenu broja obveznika fiskaliteta. Ako se teritora zemlje povećava, raste i broj stanovnika, a time i broj obveznika. Teret rasta državne administracije, nastao porastom teritorije, snosiće novi obveznici a to neće imati odraza na povećanje fiskalnog tereta starih obveznika. Stvarni uzroci rasta javnih rashoda imaju za posledicu povećanje poreskog tereta obveznika. Stvarni uzroci rasta rashoda, mogu biti ekonomske, političke i finansijske prirode. Povećanjem industrijske delatnosti i proizvodnosti rada, dovela je do kvalitativnog skoka u razvoju svetske privrede. Rast privrednih aktivnosti omogućio je porast životnog standarda kod stanovništva, i enormno bogaćenje pojedinaca. Istovremeno, rasli su javni rashodi država. Država je morala podmiriti različite opšte i zajedničke potrebe stanovništva, nastale kao rezultat povećanja standarda života uopšte.

Pomeranje nivoa javnih rashoda uslovljeno je i promenama u spoljnopolitičkom ambijentu zemlje. Uzroci porasta rashoda izazvani političkim faktorom mogu biti unutrašnji i spoljni. Unutrašnji uzroci mogu biti oblik vladavine, odnosno društveno politički sistem konkurentne zemlje. Spoljni uzroci mogu biti izazvani krizom u međunarodnim političkim odnosima, dve ili više zemalja.

Politički momenti mogu značajno uvećati obim državnih rashoda. Zemlja pod uticajem ovog faktora izdvaja sredstva za vojsku i naoružanje. Finansijski uzroci rasta javnih rashoda su budžetski suficit, rast javnih prihoda i otplata državnog zajma. Obilje državnih prihoda, njihova izdašnost i kontinuitet priticanja, mogu imati na strani rashoda neumereno trošenje, pa i rasipanje sredstava.

28

Page 29: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

Tabela 2: Ukupni izdaci budžeta Srbije za 2013. Godinu

Izvor: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinu14

14http://www.parlament.gov.rs/upload/documents/3472-12%20Lat.pdf29

Page 30: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

6. TEORIJA POKRIĆA DRŽAVNIH RASHODA

Delovanje države u okviru društveno- ekonomskog ambijenta nije ograničeno na fiskalne zadatke. Država svojim autoritetom i mehanizmom usmeravanja trošenja državnih prihoda, utiče na kretanja privrednog ambijenta. Otuda, obim i struktura rashoda zahteva analizu njihovog pokrića.

Rashodi se podmiruju iz različitih izvora. Pojedini rashodi traže specijalno pokriće, a drugi tačno određeni izvor prihoda. Tako, prihodi od akcize na naftu i naftne derivate mogu biti namenjeni za javne radove u infrastrukturi, a doprinosi, za obavezno socijalno osiguranje za finansiranje penzionog, zdravstvenog i fonda nezaposlenosti. Od veličine prihoda zavisi i veličina rashoda, ali i priroda prihoda uslovljava prirodu rashoda.

U okviru finansijske nauke, formirane su dve teorije pokrića rashoda:- Klasična i- Savremena .

Prema gledištu klasične teorije pokrića, javne rashode treba pokriti shodno njihovoj klasifikaciji. Redovne rashode treba pokrivati iz redovnih prihoda, a vandredne rashode iz vanrednih prihoda. Ovo pravilo klasične teorije može se predstaviti na sledeći način:

- Redovni rashodi (bez obzira da li su jednokratni ili se periodično ponavljaju) pokrivaju se redovnim prihodima,

- Vanredni i nerentabilni rashodi pokrivaju se redovnim prihodima, a u neredovnim prilikama (rat) pored redovnih prihoda zajmovima,

- Vanredni rentabilni rashodi pokrivaju se iz zajmova.U klasičnoj teoriji, pokriće redovnih rashoda, kao i nerentabilnih, nikako ne može biti bez zajma. To znači da država ne bi smela da upotrebi zajam u danima privredne krize, kada je budžet u deficitu. Po klasičnoj teoriji, država u tom slučaju ima samo dva sredstva pokrića: povećanje poreza, odnosno smanjenje rashoda.Savremena teorija pokrića polazi od cikličnosti privrede, pri čemu je kriza i početak i zavšetak konjunkturnog kruga. Fiskalna politika mora biti aktivni učesnik konjunktnog ciklusa. Javni prihodi i javni rashodi moraju biti podređeni i usmereni na uspostavljanje ekonomske ravnoteže u datoj privredi. Suština savremene teorije pokrića je da se elastičnom politikom državnog trezora kombinuje upotreba poreza i državnih zajmova. U periodima infatornog pritiska treba iskoristiti poreze, a ukoliko se porezi pokažu neefikasnim u deflacionoj ulozi, tada treba iskoristiti mehanizam državnog zajma.

30

Page 31: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

7. DRŽAVNA POTROŠNJA

U većini industrijskim zemalja u periodu od 1870 do 1913. godine, nivo javne potrošnje kretao se između 11 i 12% nacionalnog dohotka. Rast javne potrošnje potpomognut je globalnim krizama na političkom i ekonomskom nivou: ratovi, depresije, ekonomski kolapsi privrede i slično. U periodu od 1913 do 1996. godine, javna potrošnja u razvijenijim zemljama u proseku je povećana za oko četiri puta.Najveći rast javne potrošnje zabeležen je u periodu od 1960 do 1980. godine, kada je javna potrošnja, kao udeo BDP, porasla za preko 15 procentnih poena. Povećanje državne potrošnje nije pratilo povećanje u proizvodnji roba i usluga, pa je državna potrošnja značajno brže rasla od rasta poreskih prihoda. Veći rashodi od prihoda vodili su budžetskim deficitima, što je konstantnim ponavljanjem posledično uzrokovalo značajan rast javnog duga.Poslednjih godina među zemljama članicama OECD sprovode se značajne reforme fiskalne politike, a u većini zemalja Evropske unije prisutan je trend smanjenja državne potrošnje.Ozbiljni makroekonomski problemi često potiču od fiskalnog deficita i velikog državnog duga, kreiranih visokom državnom potrošnjom, što zahteva od nosilaca ekonomske politike racionalnost i izbalansiranost projekcije budžetskih sredstava. Srbija nakon perioda neusaglašenosti budžeta i prikrivenog deficita, ulazi u period racionalnog oblikovanja poreskog sistema i njegovog rasprostiranja u skladu sa sopstvenim interesima.

31

Page 32: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

BUDŽET

1. POJAM BUDŽETA

Prikupljanje javnih prihoda i njihovo trošenje nije stvar pojedinca ili uske interesne grupe. Problem je mnogo složeniji i zahteva kordinaciju aktivnosti različitog nivoa državne vlasti, kao i usmeravanje društvenih planova u pravcu ostvarivanja ciljeva ekonomskog i socijalnog razvoja društvene zajednice. Planska, kordinirana i usmerena aktivnost na prikupljanju i trošenju državnih prihoda vrši se u okviru budžeta. U finansijskoj evidenciji prisutan je veći broj pristupa u određivanju pojma budžeta. Budžet je definisan shodno razvoju društva i promenama shvatanja uloge i funkcija države u društveno-ekonomskim uslovima življenja. Budžet je akt koji sadrži prethodno odobrenje javnih prihoda i rashoda. Budžet je plan, budžet je računski dokument, budžet je pravni akt, budžet je politički akt, budžet je ekonomski akt, budžet je finansijski akt. Budžet je osnovna finansijska institucija svake države za finansiranje opšte potrošnje, odnosno za zadovoljenje opštih društvenih potreba. Budžet je plan prihoda i rashoda države utvrđen za određeno razdoblje koje obično traje godinu dana. Sa ekonomskog aspekta, budžet je instrument ekonomske politike za ostvarivanje brojnih funkcija u društvenoj reprodukciji.

Brojnost i raznovrsnost pojmovnog određenja budžeta ukazuje na svu složenost i značaj budžeta kao finansijske institucije savremene države. Međutim, sve ove definicije u osnovi sadrže izvesna zajednička obeležja a to su:

- Budžet je javni akt,- Budžet je jednogodišnji akt,- Budžet je predviđanje,- Budžet je instrument ekonomske politike,- Budžet je instrument socijalne politike

2. BUDŽETSKA NAČELA

Finansijska teorija i budžetska praksa usvojile su izvesna načela na kojima se zasniva izrada i izvršenje budžeta. Budžetska načela predstavljaju skup pravila koja se primenjuju u procesu pripreme, izrade, donošenja i izvršenja budžeta. Teorija javnih finansija i budžetska praksa ističu značaj:

- Načela potpunosti,- Načela jedinstva,- Načela jednogodišnjosti budžeta,- Načela finansijske ravnoteže,

32

Page 33: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

- Načela specijalizacije i- Načela javnosti.

Budžet mora biti veran izraz realne stvarnosti finansijskog stanja zemlje. Ovo osnovno načelo budžeta zahteva, da svi prihodi i svi rashodi, budu uneti u budžet zemlje. Međutim, javne prihode i javne rashode moguće je prikazati u budžetu primenom bruto i neto metoda.Ako je budžet iskazan primenom bruto metode, svi prihodi i rashodi budžeta iskazani su u bruto iznosu i tada je u potpunosti zadovoljen princip potpunosti. Budžet možemo izraziti i neto metodom.Primenom neto metode, prihodi i rashodi budžeta iskazani su u visini njihovih salda. To znači da se najpre vrši prebijanje planiranih prihoda i rashoda, a zatim se vrši iskazivanje samo njihovih salda, odnosno samo viška prihoda nad rashodima i viška rashoda nad prihodima za svaku javnu delatnost. Neto metoda budžetiranja ne daje realnu sliku budžeta, jer sadrži samo sume kompenziranih prihoda i rashoda. To znači da neto budžet ne odražava princip potpunosti. Budžet predstavlja plan prihoda i rashoda države za određeni period. Kako je budžet plan, on odražava predviđanja prihoda i rashoda u određenim iznosima. Od umešnosti i metodološke ispravnosti nosilaca budžetskog predviđanja zavisi ostvarenje planiranih prihoda i rashoda. Ako su predviđanja realna, budžet će se ostvariti u predviđenim iznosima.

Budžet je prema načelu jedinstva jedan jedinstveni dokument. Svi prihodi države bez obzira iz kojih izvora potiču i svi rashodi nezavisno od cilja upotrebe, moraju biti sastavni deo budžeta kao jedinstvenog akta.

Budžet se u suštini odnosi na jednu godinu. Budžetska praksa ogromne većine zemalja primenjuje princip jednogodišnjosti budžeta.

Jednakost između budžetskih prihoda i budžetskih rashoda u toku budžetske godine odražava princip ravnoteže budžeta. To znači da je budžet uravnotežen. U praksi dolazi do neravnoteže između prihoda i rashoda. Kao posledica, javljaju se budžetski suficit ili deficit.

Donošenjem zakona o budžetu, svi prihodi i rashodi su precizno i namenski utvrđeni u skladu sa voljom i odlukom parlamenta, pri tome, usvajanjem budžeta utvrđena je donja granica prihoda, a visina rashoda utvrđena je na nivou gornje granice. Ako se pri izvršenju budžeta visina rashoda poveća iznad visine utvrđene specifikacijom budžetskih rashoda, bez saglasnosti parlamenta, to će značiti narušavanje zakonitosti budžeta, kao i narušavanje mesta i uloge parlamenta.Budžet kao zakonski projekat države mora biti objavljen i dostupan javnosti. Primena principa javnosti znači:

- Da je skupštinski pretres javan i dostupan javnosti,- Da javnost može raspravljati o budžetu,- Javno objavljivanje izglasanog budžeta,- Javno objavljivanje svih ili pojedinih sadržaja budžeta,- Javno objavljivanje podataka izvršenja budžeta,

33

Page 34: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

- Primenu i drugih oblika javnog objavljivanja budžeta.

3. BUDŽETSKI SISTEM SRBIJE

Budžetski sistem Srbije čine: Budžet Republike, budžeti autonomskih pokrajina, budžeti lokalnih vlasti i finansijski planovi organizacija obaveznog socijalnog osiguranja. Budžetski cilj u pripremi i izvršenju budžeta jeste makroekonomska stabilnost, održivi i stabilni ekonomski razvoj i smanjenje finanijskog rizika republike. Prilikom pripreme i izvršenja budžeta moraju se poštovati principi efikasnosti i ekonomičnosti, potpunosti , tačnosti i jedinstvene budžetske klasifikacije. Narodna skupština donosi zakon o budžetu. Lokalna skupština donosi odluku o budžetu lokalne vlasti. Finansijski plan organizacije obaveznog socijalnog osiguranja donosi nadležni organ organizacije, u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Budžet predstavlja plan prihoda i rashoda za određeni period. Prihodi obuhvataju:1) Tekuće prihode- Poreze,- Doprinose za obavezno socijalno osiguranje,- Donacije i transfere,- Ostale prihode,2) Priliv iz domaćih i inostranih pozajmljivanja;3) Priliv od prodaje osnovnih sredstava;4) Priliv od prodaje finansijskih sredstava i naplate datih zajmova.

Rashodi se sastoje od:- Tekućih rashoda za zaposlene, dobara i usluga, plaćanja kamata, subvencija, budžetskih

transfera drugim nivoima vlasti, socijlanih transfera i drugih rashoda;- Izdataka za nabavku osnovnih sredstava;- Izdataka za nabavku finansijskih sredstava, za date zajmove ili kupljene hartije od vrednosti;- Otplate glavnice duga.

Budžet kao plan prihoda i rashoda jedne budžetske godine, možemo posmatrati sa aspekta njegovih sastavnih delova. On se sastoji iz tri dela:

- Opšteg,- Posebnog i- Programskog.

Opšti deo budžeta obuhvata:- Pregled tekućih prihoda i tekućih rashoda;- Pregled očekivanih primanja iz inostranih i domaćih kredita i otplata glavnice i kamate duga

Republike i aktiviranih garancija;- Predlog za korišćenje suficita, a u slučaju deficit – izvore za njegovo finansiranje;

34

Page 35: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

- Procenu ukupnog novog zaduženja;- Procenu ukupnog iznosa novih garancija Republike tokom budžetske godine;- Pregled i strukturu ukupno neizmirenog duga i garancija, sa procenom rizika izdataka koji

mogu nastati iz neaktiviranih garancija, kao i plan vlade za finansiranje aktiviranih garancija;- Procenu drugih mogućih obaveza i njihov uticaj na budžet;- Stalnu i tekuću budžetsku rezervu.

Poseban deo budžeta obuhvata finansijske planove direktnih korisnika budžetskih sredstava prema principu podele vlasti na zakonadavnu, izvršnu i sudsku. Finansijski planovi uključuju izdatke direktnog korisnika budžetskih sredstava u skladu sa programskom, ekonomskom i funkcionalnom klasifikacijom i klasifikacijom prema računovodstvenim fondovima.Opšti i poseban deo budžeta sadrži:

- Procenjene prihode i rashode izdatke za tekuću godinu;- Planirane prihode i primanja i rashode i izdatke za budžetsku godinu;- Procenjene prihode i primanja i rashode i izdatke za naredne dve godine.

Programski deo budžeta sadrži:- Strateške oblasti;- Glavne programe;- Programe;- Projekte;- Zadatke i aktivnosti.

Tabela 2.Budžet Republike Srbije za 2013. Godinu

Izvor: Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinu15

15http://www.parlament.gov.rs/upload/documents/3472-12%20Lat.pdf35

Page 36: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

ZAKLJUČAK

Struktura državnog budžeta najčešće je određena društveno-ekonomskim i političkim odnosima u zemlji, tj.prevashodno zavisi od privrede. Njegov socijalno-ekonomski sadržaj i politički značaj određeni su karakterom proizvodnih odnosa, ulogom države u privredi i društvu, klasnom strukturom društva i sl.

Budžetski sistem Srbije regulisan je Zakonom o budžetskom sistemu Srbije iz 2002.godine. Ovim zakonom uređuju se planiranje, priprema i donošenje budžeta Republike Srbije, kao i budžeta teritorijalnih autonomija i lokalnih samouprava. Budžetski sistem Srbije čine:

1) Budžet Republike i autonomnih pokrajina 2) Budžet lokalne samouprave 3) Finansijski planovi organizacija obaveznog socijalnog osiguranja.

Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima uređuje pripadnost različitih vrsta javnih prihoda pojedinim nivoima vlasti u Republici Srbiji.

Srbiju karakteriše visoka i veoma rigorozna javna potrošnja koja je oko 44% BDP.Veoma je nepovoljna struktura privrede Srbije, budući da dominiraju ekstenzivna poljoprivreda i ekstraktivna industrija.Veliku nezaposlenost (oko 800 hiljada nezaposlenih) u Srbiji prati i natprosečno nisko korišćenje kapaciteta i njihova izuzetna tehnološka zaostalost.

Finansiranje lokalnih zajednica u Republici Srbiji uređuje se Zakonom o javnim prihodima i javnim rashodima, Zakonom o budžetskom sistemu i Zakonom o lokalnoj samoupravi, kao i drugim propisima.

U Republici Srbiji postoje tri vida obaveznog socijalnog osiguranja:

1) penzijsko i invalidsko osiguranje; 2) zdravstveno osiguranje; 3) osiguranje za slučaj nezaposlenosti.

Za svaki od navedenih vidova obaveznog socijalnog osiguranja su obrazovane odgovarajuće institucije na osnovu posebnih zakona kojima su regulisana posebna prava i obaveze za konkretni vid socijalnog osiguranja.

U Srbiji se najveći deo javnih rashoda finansira na republičkom nivou, pa Republika raspolaže i najvećim sredstvima. Među najvažnijim rashodima su penzije, zdravstvena zaštita, odbrana, obrazovanje, unutrašnja bezbednost, socijalna zaštita, infrastruktura, ekonomske intervencije, nauka, državna administracija.

Kad je reč o javnim rashodima na nivou lokalnih zajednica u Republici Srbiji, napominjem da tu najpre spadaju rashodi za komunalne delatnosti, javni rashodi namenjeni administraciji i slično.

36

Page 37: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

U celini uzevši budžetski sistem Srbije je regulisan mnoštvom propisa što izražava njegovu složenost u praktičnoj primeni. Pored toga postoji mnoštvo javnih prihoda kao i drugih parafiskaliteta što posebno otežava snalaženje kod budžetskih obveznika i budžetskih korisnika.

Što se tiče visine javnih prihoda i javnih rashoda za Srbiju karakteristična je visoka javna potrošnja, odnosno javni rashodi, što stvara probleme na prihodnoj strani budžeta. Deficit javnih prihoda je stalna pojava u Srbiji. On iziskuje visoko zaduživanje čime se problem budžeta usložnjava.

U 2013.godini došlo je do porasta javne potrošnje u odnosu na prethodni period i iznosi 45,5% BDP, što je za 2,7% veće nego u prethodnoj godini.

37

Page 38: diplomski - javni prihodi i javni rashodi.doc

LITERATURA

1. Prof. Dr Dragan Jerinić, Tomo Odalović, “Osnovi javnih finansija”, Beogradska poslovna škola, Beograd, 2013.

2. Dr Marko Radičić, Dr Božidar Raičević, “Javne finansije- Teorija i praksa”, Datastatus, Subotica, 2008.

3. Prof. dr Slobodan Barać, prof. dr Budimir Stakić, „Osnovi ekonomije“, Fakultet za finansijski menadžment i osiguranje, Beograd, 2006;

4. Jelčić B. Javne finansije, Informator, Zagreb, 1997. godine 5. Komazec dr Slobodan, Ristić dr Žarko, „Javne finansije“, Viša poslovna škola, Beograd,

2001; 6. Komazec dr. S. Ristić dr Žarko, „Monetarne i javne finansije“, Čigoja, Beograd, 1997; 7. Labus dr M, Osnovi ekonomije, Stubovi kulture, Beograd, 1999. 8. Lovčević dr Jovan, Institucije javnih finansija, Službeni list, Beograd, 1997. godine 9. Raičević dr Božidar, Javne finansije, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007. 10. Pavlović dr Đ. Raičević dr B., „Javne finansije“, Univerzitet BK, Beograd, 1995. godine; 11. Perić dr. A. „Finansijska teorija i politika“, Savremena administracija, Beograd, 1974; 12. Popović dr Dejan, „Poreski sistem“, Dosije, Beograd, 1999. godine; 13. N.Gregori Mankju, Univerzitet Harvard, Principi ekonomije,Trece izdanje Ekof Bg14. Popović dr. Dejan, „Javne finansije“, Pravni fakultet, Beograd, 1999. godine;

NEAUTORIZOVANI IZVORI

1. Zakon o budžetskom sistemu Srbije 2. Memorandum o budžetu za 2013. godinu 3. Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima 4. Zakon o budžetu Srbije za 2013. godinu 5. Zakon o obaveznom socijalnom osiguranju 6. Zakon o doprinosima o obaveznom socijalnom osiguranju 7. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju 8. Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti 9. Zakon o finansiranju lokalne samouprave

E- IZVORI1. www.parlament.sr.gov.rs 2. www.mfin.sr.gov.rs 3. www.pioz.org.rs 4. www.rztr.co.rs

38