1

Gvozden Dumii Boko Milo Katja ani

Branimir Urli Maja Juki pika

Marin agalj

jadranskIenjak

2

Izdava Institut za jadranske kulture i melioraciju kra, Split

Za Izdavaa Dr. sc. Slavko Perica

recenzenti Mr. sc. Marijo TomiDr. sc. Miro Katalini

Fotografije Dr. sc. Gvozden DumiiDr. sc. Katja aniMr. sc. Zora Kaimir

Lektura Anita Tiinovi

Likovno oblikovanje Neven Marin

Tisak GM Grafik

naklada 500 primjeraka

Potpora Ministarstvo poljoprivrede Republike HrvatskeUdruga proizvoaa enjaka arac Ljubitovica iz Ljubitovice Dubrovako-neretvanska upanijaOpina Konavle

Projekt Konkurentnost jadranskih autohtonih enjaka kvaliteta i poveanje proizvodnje

3

Institut za jadranske kulture i melioraciju kra, Split

Gvozden Dumii Boko Milo Katja ani

Branimir Urli Maja Juki pika

Marin agalj

jadranskIenjak

4

5

sadraj

1. Uvod ............................................................................................................................................................. 7

2. svrha i ciljevi projekta ......................................................................................................................................... 9

3. rezultati projekta prema navedenim ciljevima .............................................................................................. 9

3.1. Morfoloka i kvalitativna svojstva enjaka ....................................................................................................... 9

3.1.1. Morfoloka svojstva i komponente prinosa ekotipova jadranskog enjaka ............................................ 10

3.1.2. Kemijski sastav enjeva ekotipova jadranskog enjaka ....................................................................... 11

3.1.3. Komponente prinosa i gubitak mase nakon berbe

kod domaih ekotipova i introduciranih kultivara ............................................................................................ 16

3.1.4. Utjecaj ekotipa, lokacije i gnojidbe na prinos i gubitak mase nakon berbe ............................................. 17

3.1.5. Utjecaj ekotipa na usvajanje tekih metala ............................................................................................ 18

3.2. Tla prostora i podruja uzgoja ekotipova jadranskih enjaka .......................................................................... 18

3.2.1. Tla istraivanog prostora......................................................................................................................... 20

3.2.1.1. Antropogeno tlo (rigosol) na kvartarnom koluviju ...................................................................... 21

3.2.1.2. Antropogeno hidromeliorirano tlo na fluvijalnom nanosu .......................................................... 21

3.2.1.3. Rigolano tlo (rigosol) na paleogenim sedimentima .................................................................... 22

3.2.1.4. Antropogeno tlo na kalkokambisolu na krednim vapnencima i dolomitima ................................ 23

3.2.1.5. Antropogeno tlo na terra rossi na krednim vapnencima i dolomitima ......................................... 23

4. Opis ekotipova i tehnologija uzgoja jadranskih enjaka ............................................................................ 25

5. tetoinje enjaka ............................................................................................................................................ 28

5.1. Korovi ........................................................................................................................................................... 28

5.2. tetnici .......................................................................................................................................................... 29

5.2.1. tetnici podzemnog ili prizemnog dijela biljke ....................................................................................... 29

5.2.2. enjakova muha (Suilia lurida) .............................................................................................................. 29

5.3. Bolesti ........................................................................................................................................................... 30

5.3.1. Hra (Puccinia spp.) ............................................................................................................................... 30

5.3.1.1. Hra - Vlastita istraivanja .......................................................................................................... 32

5.3.2. Bijela trule (Sclerotium cepivorum) ........................................................................................................ 32

5.3.3. Plamenjaa (Peronospora destructor) ...................................................................................................... 34

6. ekonomska efikasnost uzgoja enjaka ......................................................................................................... 37

7. Zakljuci ........................................................................................................................................................... 38

8. sudionici projekta .............................................................................................................................................. 41

9. Zahvale ........................................................................................................................................................... 42

10. Literatura ........................................................................................................................................................... 43

6

7

1. UVOd

enjak (Allium sativum L.) pripada porodici lukova (Alliaceae) te je srodnik s crvenim lu-kom, porilukom, ljutikom i drugim vrstama iz iste porodice. Podrijetlom je iz sredinje Azi-je, a na Mediteranu se uzgaja od razdoblja prije Krista. enjak je omiljena biljka i vaan sa-stojak prehrane mnogih kultura i naroda zbog okusa i ljekovitog djelovanja.irom svijeta uzgajaju se razliiti tipovi enjaka koji se razlikuju po boji, veliini i okusu. U kuanstvu se rabi svje ili osuen, kao pasta ili ekstrakt. Kulinarstvo se ne bi moglo ni zamisliti bez ovog aromatinog zaina ljutog okusa i intenzivna mirisa.

Ljekovita svojstva enjaka opisali su jo Hipokrat i Galen, a pripisivana su mu blagotvor-na svojstva u lijeenju respiratornih problema, loe probave i poboljanju opeg stanja organizma. Danas je znanstveno dokazano da sadri pregrt ljekovitih tvari zbog kojih se smatra jednom od najboljih namirnica u prevenciji nastajanja razliitih bolesti. Istraivanja pokazuju antibakterijsko, antivirusno, antigljivino, antiparazitsko i antioksidacijsko dje-lovanje. enjak sadri vie od 200 bioloki aktivnih tvari, ukljuujui vitamine, minerale, aminokiseline i enzime. Iznimno je bogat manganom, selenom, fosforom, vitaminom C i vitaminom B6 (Tablica 1). Eterina ulja sadre sumpor koji doprinosi specifinom mirisu enjaka, a fenolni spojevi utjeu na okus i aromu te imaju veliku antioksidacijsku aktiv-nost koja doprinosi ouvanju zdravlja.

Tablica 1. Sastav enjaka u 100 g uzorka

Energija 149 kcal Vitamini Bjelanevine 6,4 g Vitamin C 32,1 mgMasti 0,5 g Vitamin B1 (Tiamin) 0,2 mgUgljikohidrati 33,1 g Vitamin B2 (Riboflavin) 0,1 mgDijetalna vlakna 2,1 g Vitamin B3 (Niacin) 0,7 mgeeri 1,0 g Vitamin B6 1,2 mgMinerali Vitamin B9 (Folna kiselina) 3,0 gKalcij 181,0 mg Vitamin A 9,0 IUeljezo 1,7 mg Vitamin E (a-tokoferol) 0,1 mgMagnezij 25,0 mg Masti Fosfor 153,0 mg Zasiene masne kiseline 0,09 g

Kalij 401,0 mg Jednostruko nezasiene masne kiseline 0,01 g

Natrij 17,0 mg Viestruko nezasiene masne kiseline 0,24 g

Cink 1,16 mg

8

Znanstvenim istraivanjima utvren je manji postotak oboljenja od raka u zemljama gdje se enjak redovito konzumira, a poznato je i njegovo djelovanje u prevenciji kardiova-skularnih bolesti, artritisa, probavnih tegoba, kroninog umora te bolesti dinih puteva kao najeih zdravstvenih problema dananjice. Redovita konzumacija enjaka sniava razinu tetnog kolesterola (LDL) u plazmi te istodobno poveava koncentraciju zatitnog kolesterola (HDL).

U jadranskom dijelu Hrvatske enjak se tradicionalno uzgaja za osobne potrebe te di-jelom za trite i to na otoku Pagu, tinjanskom, benkovakom, ljubitovakom, drnikom, vrgorakom i konavoskom podruju te podruju gornjih Poljica (Trnbusi i Dolac Gornji - zalee Omia). Vanost uzgoja, konzumacije i ljekovitog djelovanja enjaka u Dalma-tinskoj zagori opisao je ve 1774. talijanski prirodoslovac, putopisac i redovnik Alberto Fortis u djelu Viaggio in Dalmazia (Put po Dalmaciji). enjak se uglavnom proizvodi tra-dicionalnom agrotehnikom, u sustavu uzgoja bez navodnjavanja, to izravno utjee na prinos, kvalitetu i cijenu proizvoda. Poznato je da fizikalna i kemijska svojstva tla kao i mikroklimatske osobitosti lokacije, uz sortiment i tehnologiju uzgoja, imaju znaajan utje-caj na prinos, mineralni sastav i kvalitetu lukovice enjaka. enjak je vrlo adaptabilna biljka koja se prilagodila uzgoju u razliitim pedoloko-klimatskim uvjetima, ali ekotipovi iz jednog proizvodnog podruja imaju razmjerno slabu mogunost prilagodbe u novim proizvodnim podrujima. Naalost, tijekom proteklih nekoliko desetljea, zbog depopu-lacije, promjene ekonomskih odnosa i ratnih prilika na navedenim uzgojnim podrujima te zbog uvoza jeftinijeg, najee enjaka podrijetlom iz Kine, smanjila se proizvodnja domaih ekotipova a na nekim podrujima gotovo je i iezla. Ipak, odnedavno sve vei broj proizvoaa odluuje se za uzgoj ove vrlo vrijedne kulture. Potroai su prepoznali domai enjak, njegov osebujan miris i aromu pa raste potranja kako domaa tako i ino-zemna kao i kod proizvoaa autohtonih hrvatskih proizvoda, iji je neizostavni sastojak, slavonskog kulena i poljikog soparnika. Domai enjak vrlo je teko nai u trgovina-ma i na trnicama jer su proizvedene koliine nedostatne i rasprodaju se ve tri do etiri mjeseca nakon berbe direktnom prodajom. Proizvodne povrine pod enjakom male su i rascjepkane a proizvoai nedovoljno povezani. Ovisno o mikroklimatskim uvjetima uzgojnog podruja, prinos enjaka dodatno smanjuju tetoinje. U Hrvatskoj se proizve-de svega 20% potrebnog enjaka, iako bi se prema proizvodno pogodnim podrujima i raspoloivim povrinama mogle u cijelosti zadovoljiti potrebe naeg trita te preostale koliine izvoziti. Odreivanje i usporedba kvalitete autohtonih ekotipova enjaka omo-guava zatitu oznake zemljopisnog podrijetla proizvoda, prepoznatljivog i dostupnog domaem i zahtjevnom europskom tritu. Da bi se osigurala dostatna koliina konkuren-tnog proizvoda, potrebno je poveati i proiriti proizvodne povrine podruja s pogodnim agroekolokim karakteristikama za uzgoj autohtonih jadranskih enjaka.

9

2. sVrha I cILjeVI PrOjekTaSvrha projekta bila je podizanje konkurentnosti i prepoznatljivosti autohtonih enjaka jadranskog podruja isticanjem kvalitete i poveanjem proizvodnih povrina pogodnih za proizvodnju ove kulture, to jest definiranjem proizvodnog podruja i mogunosti proi-renja proizvodnje na podruja slinih pedoklimatskih uvjeta te ih prikazati na pedolokoj karti. Istraivanja su provedena na pokualitu Instituta za jadranske kulture te na tipi-nim lokacijama za proizvodnju enjaka (Dalmatinska zagora). Utvrdila su se morfoloka svojstva prikupljenih jadranskih ekotipova enjaka kao i kvalitativna svojstva lukovica (mineralni sastav, koliina suhe tvari, udio fenolnih spojeva i postotak ulja), koja su uspore-ena s enjakom uvozenim iz Kine. Takoer, utvrena je osjetljivost istraivanih enjaka na tetoinje i odrivost lukovice (domaih i introduciranih genotipova) tijekom uvanja (skladitenja).

Glavni je cilj projekta poveati prepoznatljivost i konkurentnost autohtonih ekotipova e-njaka. Postavljeni su pokusi na eksperimentalnim i proizvodnim poljima uzgoja enjaka da bi se utvrdio prinos, kvaliteta i odrivost nakon berbe, te je na temelju rezultata i pedo-lokih istraivanja procijenjena pogodnost podruja za uzgoj jadranskih enjaka.

Glavni cilj realizirao se kroz sljedee podciljeve:

1. Utjecaj lokacije i ekotipa autohtonih enjaka na prinos i kemijski sastav lukovice te uvanje nakon berbe

2. Utvrivanje razlika u kvaliteti izmeu domaih ekotipova i uvezenih kultivara enjaka,

3. Izrada pedoloke karte odabranih lokacija za uzgoj enjaka

4. Odabir podruja na koja bi se proizvodnja enjaka mogla proiriti bez negativnog utjecaja na prinos i kvalitetu

5. Prisutnost tetoinja, odnosno osjetljivost pojedinih ekotipova enjaka na hru

3. reZULTaTI PrOjekTa PreMa naVedenIM cILjeVIMa3.1. Morfoloka i kvalitativna svojstva enjaka

Za ostvarivanje ciljeva navedenih u tokama 1 i 2 provedene su sljedee aktivnosti u nizu pokusa: prikupljeni su uzorci enjaka s karakteristinih lokacija uzgoja te je introduciran kultivar Kineski ljubiasti; biljni je materijal analiziran morfoloki; odreen je mineralni sastav, sadraj tekih metala te ukupni sadraj polifenola i viih masnih kiselina kao po-kazatelja kvalitete. Na lokaciji u Ljubitovici provedeno je istraivanje s dva lokalna eko-tipa i dva introducirana kultivara radi utvrivanja prilagodbe introduciranih kultivara na pedoklimatske uvjete navedenog podruja te gubitka mase glavice tijekom skladitenja. Takoer, dva lokalna ekotipa posaena su na trima lokacijama radi utvrivanja prinosa i gubitaka mase glavice tijekom uvanja. Da bi se utvrdila sklonost ekotipa prema usvaja-nju bakra (Cu) i cinka (Zn), odabrani ekotipovi posaeni su na tlo oneieno navedenim elementima.

10

3.1.1. Morfoloka svojstva i komponente prinosa ekotipova jadranskoga enjaka

Na prikupljenim ekotipovima izmjerena su morfoloka svojstva lukovice enjaka (broj enjeva u lukovici, prosjena masa enjeva i lukovice), te je odreen postotak suhe tvari enja.

Najvie enjeva u lukovici zabiljeeno je kod obaju ekotipova iz Golubia (>18 enje-va), koji su imali znaajno vie enjeva od ostalih ekotipova (Grafikon 1). Ekotip Vojni istie se malim brojem enjeva u lukovici (7,2), ali se znaajno ne razlikuje od ekotipova Brgud (8,0), Opuzen jari (9,4), Tinjan (9,8), Trnbusi 2 (10,4), ljubitovaki bijeli (10,5), Primor-ski Dolac jari i Stija (10,6), ljubitovaki arac (10,7), Kurtovii (10,8), Opuzen ozimi (11,0) i Jezero (11,2). Masa enjeva varira od 1,1 do 5,5 grama (Grafikon 2). Najmanja masa enja

Grafikon 1. Broj enjeva u lukovici ekotipova jadranskog enjaka

Grafikon 2. Masa enjeva u lukovici ekotipova jadranskog enjaka

0

5

10

15

20

Brg

ud

Go

lub

i 1

Go

lub

i 2

Jeze

ro

Ko

navle

Kri

ke

Ku

rto

vi

i

Lju

bit

ovic

a b

ijeli

Lju

bit

ovic

a

ara

c

Meta

jna

Metk

ovi

Mil

jevci

Ob

rovac

Sin

jski

Op

uze

n j

ari

Op

uze

n o

zim

i

Po

laa (

Kn

in)

Pri

mo

rski

Do

lac

jari

Pri

mo

rski

Do

lac

ozi

mi

Rast

ok

Sti

ja

Tin

jan

Trn

bu

si 1

Trn

bu

si 2

Trn

bu

si 3

Trn

bu

si 4

Vo

jni

Zm

ijavci

B r

o j

e

n

j e v

a (

k o

m )

.

0

1

2

3

4

5

6

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

M a

s a

e

n

j a (

g )

.

11

zabiljeena je kod ekotipa Golubi 2 (1,1 g) i znaajno se razlikuje od ekotipova kojima je masa enja 2,6 grama i vie, dok razlika nije utvrena izmeu ekotipova Konavle (1,4 g), Trnbusi 3 (1,5 g), Golubi 1 (2,0 g), Kurtovii (2,1 g) i Metajna (2,4 g). Najvea masa lukovice zabiljeena je kod ekotipa Krike (72 g) i znaajno je vea od ostalih ekotipova (Grafikon 3). Najmanja masa lukovice, u usporedbi s ostalim ekotipovima, zabiljeena je kod ekotipa Vojni (17,4 g), ali se nije znaajno razlikovala od ekotipova Konavle (17,7 g), Golubi 2 (21,8 g), Kurtovii (22,4 g) i Trnbusi 3 (23 g).

Grafikon 3. Masa lukovice ekotipova jadranskog enjaka

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

M a

s a

l u

k o

v i

c e

( g

)

.

3.1.2. Kemijski sastav enjeva ekotipova jadranskoga enjaka

Rezultati istraivanja ekotipova enjaka s podruja jadranskoga dijela Hrvatske ukazuju na postojanje razlika meu pojedinim ekotipovima, ali je kod svih zabiljeen visoki sadraj nutritivno vanih komponenata. Za odreivanje kemijskog sastava prikupljenih ekotipo-va enjevi su oieni, izvagana je svjea masa, usitnjeni su i liofilizirani do konstantne teine. Nakon liofiliziranja odreen je postotak suhe tvari pojedinog ekotipa, a uzorci su usitnjavanjem pripremljeni za kemijske analize. Uzorcima enjaka sakupljenih s navede-nih podrua odreen je mineralni sastav, prisutnost tekih metala, udjel ukupnih fenolnih spojeva i antioksidacijska aktivnost, te kvantitativni i kvalitativni sadraj masnih kiselina.

Vano je svojstvo kvalitete i uvanja sadraj suhe tvari enjaka. Potroai preferiraju tvrde i nenaklijale lukovice, posebice ako se radi o prodaji na rete (pletenice), a ne pojedinano. Suha tvar prikupljenih ekotipova kretala se od 34,1 do 41,7 % (Grafikon 4). Najvie suhe tvari zabiljeeno je u enju ekotipa Konavle (41,7 %), ali ne i znaajno vie od ekotipova Primorski Dolac jari i Kurtovii (41,3 %), ljubitovaki arac (41,2 %), Brgud (41 %), Vojni i Rastok (40,9 %), Ljubitovica bijeli (40,5 %) i Opuzen jari (39,5 %). Suha tvar kultivara kineski ljubiasti bila je 36 %. vrstoa enja vaan je parametar kvalitete jer utjee na uvanje enjaka nakon berbe (Grafikon 5). Najvri eanj (maksimalna potrebna sila za penetra-

12

Grafikon 5. vrstoa enja ekotipova jadranskog enjaka

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

S u

h a

t v

a r

( %

)

.

Grafikon 4. Suha tvar enja ekotipova jadranskog enjaka

10

12

14

16

18

20

22

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

v r

s t o

a

e

n

j a (

N )

.

ciju-N) zabiljeen je kod uzorka Trnbusi 1 (20,3 N), dok je najmanje vrst bio uzorak enja Primorski Dolac ozimi (12 N). vrstoa kultivara kineski ljubiasti bila je 14 N. Sadraj uku-pnog fosfora (P) varirao je ovisno o ekotipu i lokaciji (Grafikon 6). Najvie P je zabiljeeno u uzorcima iz Opuzena, 6,5 g/kg suhe tvari (DW), dok je kod obaju ekotipova iz Ljubitovice zabiljeena najmanja koliina P (3 g/kg DW). Uzorak kineskog ljubiastog sadravao je 4,5 g/kg DW fosfora. Najvie kalija (K) zabiljeeno je u uzorku Trnbusi 4 (15,5 g/kg DW), a najmanje u uzorku Brgud (7,5 g/kg DW), dok je kultivar kineski ljubiasti sadravao 11,5 g/kg DW kalija (Grafikon 7). Najvie bakra (Grafikon 8) zabiljeeno je kod uzorka ekotipa Opuzen ozimi (4 mg/kg svjee tvari (FW)). Velike koliine Cu zabiljeene su u enjaku uz-gojenom na svim lokacijama na kojima su nekad bili vinogradi. Najmanje Cu zabiljeeno je u uzorku Polaa (Knin) (0,6 mg/kg FW), dok je kultivar Kineski ljubiasti imao 1,1 mg/kg bakra. Slina je situacija i s cinkom (Zn), najvie ga je u uzorcima uzgojenim na lokacijama gdje su bili vinogradi. Oba uzorka iz Opuzena sadre cinka preko 20 mg/kg FW (Grafikon

13

Grafikon 6. Sadraj fosfora ekotipova jadranskog enjaka

Grafikon 7. Sadraj kalija ekotipova jadranskog enjaka

0

1

2

3

4

5

6

7

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

P ( g

/ k

g D

W )

.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

K (

g / k

g D

W )

.

9). Najmanje ga je u ekotipovima Golubi 1 i Kurtovii (7 mg/kg FW), dok ga je u uzorku kineskog ljubiastog bilo 7,5 mg/kg FW. Sadraj kadmija (Cd) varira ovisno o lokaciji i eko-tipu (Grafikon 10). Najmanje ga je u ekotipu ljubitovaki bijeli (

14

sadraj (

15

0

0,05

0,1

0,15

0,2

0,25

0,3

0,35

0,4

0,45

0,5

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

C d

(g

/ k g

F

W )

.

Grafikon 10. Sadraj kadmija ekotipova jadranskog enjaka

Grafikon 11. Sadraj ukupnih masnih kiselina ekotipova jadranskog enjaka

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci U

k u

p n

e

m a

s n

e

k i s

e l

i n e

( m

g /

k g

D W

)

Sadraj ukupnih fenolnih spojeva u analiziranim uzorcima varirao je od 72 do 303 mg GAE/g suhe tvari. Najvea koliina zabiljeena je kod ekotipa ljubitovaki bijeli a najmanja kod Obrovca Sinjskog. Raznolikost ekotipova enjaka znaajno je utjecala i na antioksi-dacijsku aktivnost, koja je zabiljeena u rasponu od 25 do 85%. Antioksidansi su moleku-le koje neutraliziraju slobodne radikale odgovorne za razvoj mnogih akutnih i kroninih bolesti. Osim fenolnih spojeva antioksidacijskoj aktivnosti znaajno pridonose i sumporni spojevi sadrani u enjaku.

16

3.1.3. Komponente prinosa i gubitak mase nakon berbe kod domaih ekotipova i introduciranih kultivara

Poljski pokus s etirima genotipovima enjaka postavljen je u Ljubitovici. Prva dva geno-tipa predstavljena su dvama kultivarima, Domai ozimi crveni i Domai ozimi bijeli (CPM Internacional, Zagreb), dok su druga dva odabrani ekotipovi enjaka s podruja Ljubito-vice. Prvi ekotip, zbog karakteristine boje ovojne ljuske, zove se ljubitovaki arac (ljubi-astobijele ovojne ljuske) a drugi ljubitovaki bijeli (bijele ovojne ljuske), koji smo izdvojili iz ekotipa ljubitovakog arca. Oba kultivara formiraju cvjetnu stabljiku, dok oba ekotipa iz Ljubitovice ne formiraju cvjetnu stabljiku.

Najmanja visina glavice zabiljeena je kod kultivara enjaka Domai ozimi bijeli (2,2 cm), dok su glavice ljubitovakog arca (3,9 cm) bile znaajno vie od kultivara Domai ozimi bijeli i Domai ozimi crveni. Duina glavice enjaka iznosila je od 4,6 do 5,8 cm, dok je irina bila od 4,1 do 5 cm. Obama genotipovima enjaka iz Ljubitovice znaajno je dua i ira glavica od glavica kultivara domai ozimi bijeli i Domai ozimi crveni. Kod genotipova iz Ljubitovice utvreno je 41,2 i 40,5 % suhe tvari, a to je bilo znaajno vie od postotka suhe tvari kod Domaeg ozimog bijelog i Domaeg ozimog crvenog kultivara, ija je suha tvar bila manja od 39%. Broj enjeva u glavici kretao se od 10,5 do 11,9 i nije se znaajno razlikovao kod testiranih genotipova. Kod ljubitovakog arca zabiljeena je vea masa enja (5,2 g) od mase Domaeg ozimog bijelog (3,2 g) i Domaeg ozimog crvenog (3,7 g) kultivara. Znaajno vei prinos (0,93 kg/m2) i najvei postotak prezimljenja (89,8 %) za-biljeen je kod ljubitovakog arca. Tijekom sedam mjeseci (u laboratorijskim uvjetima) uvanja uzoraka enjeva najmanji gubitak mase glavice (17%) zabiljeen je kod kultivara Domai ozimi crveni, dok je najvei gubitak mase (31%) zabiljeen kod ekotipa ljubitova-ki bijeli (Grafikon 13).

Grafikon 12. Omjer linolne/linoleinske kiseline ekotipova jadranskog enjaka

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itovi

ca b

ijeli

Ljub

itovi

ca

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac o

zim

i

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

L i n

o l

n a

/ l

i n o

l e

i n s

k a

k i

s e

l i n

a

17

3.1.4. Utjecaj ekotipa, lokacije i gnojidbe na prinos i gubitak mase nakon berbe

Poljski pokus s dvama lokalnim ekotipovima enjaka (ljubitovaki arac i Gljev) postav-ljen je na tri lokacije: pokualite Instituta (IJK), Ljubitovica i Koute (Sinjsko polje). Ekoti-povi su tretirani s trima tipovima gnojidbe: organska (250 kg/1000 m2 peletiranog organ-skog gnojiva), organsko-mineralna (150 kg peletiranog organskog gnojiva + 64 kg NPK 7-14-21 + 12 kg KAN i 7 kg UREA/1000 m2) i mineralna (86 kg NPK 7-14-21 + 15 kg KAN i 9 kg UREA/1000 m2). Organsko i mineralno NPK gnojivo dodano je tijekom pripreme tla za sadnju enjaka, dok su KAN i UREA dodani jednokratno za vrijeme okopavanja enjaka (veljaa). Ekotip ljubitovaki arac pripada jesenskom, dok ekotip Gljev pripada proljet-nom tipu enjaka. Najvei trini prinos zabiljeen je u Koutama kod ekotipa ljubitovaki arac, koji je gnojen mineralnim gnojivom (924 g/m2), dok je najmanji prinos zabiljeen na lokaciji IJK kod istog ekotipa, takoer gnojenog mineralnim gnojivom (172 g/m2). U Ljubi-tovici je najbolji rezultat postignut s ekotipom ljubitovaki arac na organsko-mineralnoj gnojidbi (463 g/m2). U Ljubitovici je bilo najvie trinih glavica (99%) na varijanti mine-ralne gnojidbe i ekotipu ljubitovakoga arca, u Koutama je ekotip ljubitovaki arac uz-gajan gnojidbom s organskim gnojivima imao 98% trinih glavica, dok je na IJK 93% tr-inih glavica zabiljeeno kod ekotipa Gljev, gnojenog organsko-mineralnom varijantom. Najmanje trinih glavica zabiljeeno je u Ljubitovici kod ekotipa Gljev gnojenog samo organskim gnojivom. Najmanji gubitak mase od 11% tijekom sedam mjeseci skladitenja u tradicionalnim uvjetima (konoba), zabiljeen je na ekotipu Gljev gnojenom organskom gnojidbom s lokacije Ljubitovica. Najvei gubitak mase zabiljeen je kod uzorka s iste lo-kacije, ekotipa Ljubitovica gnojenog samo mineralnim gnojivom.

50

55

60

65

70

75

80

85

90

95

100

105

0 1 2 3 4 5 6 7

G u

b i

t a k

m

a s

e (

% )

.

M j e s e c s k l a d i t e nj a

Doma i ozimi crveni Doma i ozimi bijeli Ljubitova ki arac Ljubitova ki bijeli

Grafikon 13. Gubitak mase lukovice ekotipova jadranskog enjaka

18

3.1.5. Utjecaj ekotipa na usvajanje tekih metala

Odabrani ekotipovi jadranskih enjaka posaeni su u Opuzenu na tlo s povienom kon-centracijom Cu i Zn zbog dugogodinjeg uzgoja vinove loze. Pokus je izveden radi utvri-vanja genotipske razliitosti u usvajanju cinka i bakra iz tala s povienim koncentracijama tih elemenata.

Najvie Cu utvreno je u uzorku Opuzen ozimi (7,78 mg/kg DW), dok je najmanje zabi-ljeeno u uzorcima Konavle (4,48 mg/kg DW) i Trnbusi 1 (4,54 mg/kg DW). Koliina Zn je varirala od 23,6 do 40,2 mg/kg DW. Najvee koliine zabiljeene su kod uzoraka Zmijavci, Krike, Opuzen jari i ljubitovaki arac s vrijednostima Zn od 40,2 do 38,8 mg/kg DW. U Uzorcima Vojni (23.6 mg/kg DW) i Opuzen ozimi (26 mg/kg DW) pronaene su najnie vrijednosti Zn.

Dobiveni rezultati nam ukazuju da moramo biti oprezni kod primjene fungicida koji sadr-e Cu i Zn, kako kod same kulture enjaka tako i kod predkulture. Takoer, ekotipove koji dobro usvajaju teke metale ne bi trebalo saditi na tla koja sadre poviene koncentracije tekih metala.

3.2. Tla prostora i uzgojnih podruja ekotipova jadranskih enjaka

Prikaz zemljinih resursa jadranske poljo-privredne regije ukljuuje opis pedolokih znaajka i strukturu pedosfere, prostorni prikaz i strukturu poljoprivrednog korite-nja, te ocjenu njenog potencijala za uzgoj enjaka.

Analiza je temeljena na podatcima iz Osnov-ne pedoloke karte (OPK) RH, karata izvede-nih iz OPK, digitalne baze - Zemljini pokrov i namjena koritenja zemljita Republike Hr-vatske (CORINE - CLC, 2006.) te istraivanja provedenih za potrebe ovoga Projekta.

Granice hrvatskoga Mediterana nisu samo geografske i stoga danas ne postoji openi-to prihvaeno i jasno geografsko razgrani-enje jer ono ovisi o prihvaenoj klasifikaciji

klime, vegetacije ili kombinaciji bioklimatskih pokazatelja. U ovom radu razgranienje je temeljeno na klasifikaciji klime (Koppen, W. 1936.). Ovako definirani prostor ukljuuje dvi-je klimatske zone: Cfa (umjerno topla, vlana klima s vruim ljetom) i Csa (sredozemna klima s vruim ljetom, poznata i kao klima masline (Slika 1)). Obuhvaa Istru, Kvarner, Hrvatsko primorje i Dalmaciju, a prostire se na povrini od 15.540 km2 ili 27% kopnenog dijela teritorija RH.

slika 1. Povrina kopna Hrvatskog mediterana s prostiranjem klimatskih zona

19

Unutar ovako definiranog prostora hrvatskoga Mediterana ukupna povrina klasa poljo-privrednog koritenja (Slika 2), prema CORINE - CLC, 2006. iznosi 609.659 ha. Struktura povrina poljoprivrednih klasa poljoprivrednog koritenja (Grafikon 14) pokazuje da naj-veu povrinu zauzimaju panjaci (36%), zatim preteno poljodjelska zemljita s veim podrujima prirodne vegetacije (30%) i kompleks kultiviranih parcela (24%). Trajni nasadi (maslinici, vonjaci i vinogradi) te obradivo navodnjavano i nenavodnjavano poljoprivred-no zemljite zauzimaju malu povrinu. Veliki je udio nekoritenih - zaputenih kvalitetnih poljoprivrednih zemljita, usitnjenost i rascjepkanost posjeda, mali udio trajnih nasada se navodnjava, a tek neznatne povrine pokazuju jako nepovoljnu strukturu poljoprivred-nog koritenja ovog prostora.

slika 2. Klase poljoprivrednog koritenja hrvatskoga Mediterana i lokacije uzorkovanja

Pedosferu ovoga prostora karakterizira izrazita raznolikost i raznovrsnost, kako u pedo-sistematskom tako i proizvodno-ekolokom pogledu te velika prostorna rascjepkanost i usitnjenost. Navedene znaajke proizlaze iz velike varijabilnosti pedogenetskih imbeni-ka, posebno, litolokih, geomorfolokih i hidrolokih. Tla ovoga prostora obrazovana su na raznovrsnim geolokim formacijama: kvartarnim (aluvijalnim i koluvijalnim naslagama), paleogenim sedimentima (fli i klastini vapnenci) i krednim i jurskim vapnencima i dolo-

20

mitima. Navedenu geoloku, sli-jede klimatska, geomorfoloka i hidroloka raznovrsnost terena, te diferenciran utjecaj ovjeka to je rezultiralo izrazito velikom pedolokom raznolikou. To potvruje i sloena pedoloka struktura poljoprivrednog pro-stora (Grafikon 15) utvrena na temelju karata izvedenih iz OPK i Namjenske pedoloke karte RH 1:300K. Najveu povrinu u hr-vatskome Mediteranu zauzimaju kartirane jedinice klase kambi-nih tala obrazovanih na vapnen-cima i dolomitima: kalkokam-bisol (156.792 ha) i terra rossa (148.881 ha). Kartirane jedinice u kojima su najzastupljenija antro-pogena tla zauzimaju 102.500 ha. Od humusno-akumulativnih tala najzastupljeniji su rendzi-na (91.423 ha) i kalkomelano-sol (23.917 ha). Nerazvijena tla: litosoli i koluviumi zauzimaju 31.404, odnosno 8.581 ha. Meu hidromorfnim tlima najzastu-

pljenija su glejna tla (13.611 ha) i antropogena hidromorfna (13.107 ha), dok halomorfna i subakvalna tla zauzimaju vrlo malu povrinu (Grafikon 15).

3.2.1. Tla istraivanog prostora

U okviru projekta provedena su terenska i laboratorijska istraivanja uzoraka tala priku-pljenih na 20 izabranih lokacija (Slika 2). Istraivanje kemijskih svojstava tala ukljuilo je odreivanje reakcije tla (pH), sadraja ukupnih karbonata (CaCO3), sadraja aktivnog vapna (CaO), sadraja humusa te sadraja fizioloki aktivnih hraniva fosfora i kalija, a od fizikalnih svojstava odreen je sadraj teksturnog sastava tla. Laboratorijska istraivanja kemijskih svojstava i teksturnog sastava tla, provedena su na temelju standardnih metoda prema priruniku za pedoloka istraivanja tla (kori, 1985.) i HRN ISO normi. Na osnovi terenskih istraivanja i provedenih laboratorijskih analiza i uz uporabu Klasifikacije tala (kori i sur., 1985), tla istraivanih lokacija klasificirana su na sljedei nain:

- Rigolano tlo (rigosol) na kvartarnom koluviju, karbonatno, s prevagom zemljinog ma-terijala, neoglejeno

Grafikon 14. Struktura koritenja poljoprivrednog prostora hrvatskoga Mediterana

Grafikon 15. Struktura tala u prostoru poljoprivrednog koritenja

21

- Antropogeno hidromeliorirano tlo na fluvisolu (fluvijalno ili aluvijalno tlo), karbonat-no, oglejeno, duboko

- Rigolano tlo (rigosol) na paleogenim sedimentima, katbonatno, glinasto na fliu i klastinim vapnencima

- Rigolano tlo (rigosol) na kalkokambisolu (smee tlo) na krednim vapnencima i dolo-mitima

- Rigolano tlo (rigosol) na terra rossi (crvenica) na krednim vapnencima i dolomitima

3.2.1.1. Antropogeno tlo (rigosol) na kvartarnom koluviju

Opis osnovnih pedokemijskih svojstva i teksturnog sastava tala (Tablice 7 i 8) daje se na temelju terenskih istraivanja i laboratorijskih istraivanja uzoraka tla broj: 5 (Krike), 8 (Brgud), 11 (Trnbusi 2) i 13 (Konavle) te statistikih parametara (srednje, minimalne i mak-simalne vrijednosti) analiziranih svojstava tla (Tablica 2). Kemijski sastav, tekstura, dubina, odnos sitnice i skeleta te sadraj karbonata i aktivnog vapna jako variraju ovisno o svoj-stvima matinih supstrata i tla koji erodira i prenosi u nie pozicije. Reakcija je neutralna i alkalina s pH vrijednosti u KCl-u od 7,18 do 7,33 (Tablica 2). Sadraj karbonata varira od 1,6 do 20,2%, to znai da su slabo do jako karbonatna. Sadraj aktivnog vapna (CaO) varira od 0 do 5,76%, uz srednju vrijednost od 3,41%. Koliina humusa se kree od 2,96 do 4,56%, to znai da su ovo slabo do jako humozna, prosjeno dosta humozna tla. Fizioloki aktivni fosfor i kalij variraju u irokom rasponu od slabe do vrlo dobre opskrbljenosti. Pro-sjean uzorak opskrbljen je vrlo dobro fosforom i kalijem. Prema teksturnom sastavu su bezskeletne i skeletoidne prakaste gline (Tablica 2).

Tablica 2. Statistiki parametri (sredine, rasponi) kemijskih svojstava i teksturnog sastava antropogenog tla na koluvijalnom nanosu

Hor/dubina

(cm)Stat.

pH CaCO3 CaO Humus P205 K20Krupni pijesak

Sitni pijesak

Krupni prah

Sitni prah

Glina

H20 KCl % mg/100g.2,0-0,2

mm

0.2-0,063 mm

0,063-0.0,02 mm

0,02-0,002 mm

22

pjeskovito su prakasto ilovasta do prakasto glinasta tla s nepotpuno izraenom mrvia-stom i grakastom strukturom.

Tablica 3. Statistiki parametri (sredine, rasponi i koeficijenti variranja) kemijskih svojstava i teksturnog sastava hidrome-lioriranog antropogenog tla na fluvijalnom nanosu

Hor/dubina

(cm)Stat.

pH CaCO3 CaO Humus P205 K20Krupni pijesak

Sitni pijesak

Krupni prah

Sitni prah

Glina

H20 KCl % mg/100g.2,0-0,2

mm

0.2-0,063 mm

0,063-0.0,02 mm

0,02-0,002 mm

23

3.2.1.4. Antropogeno tlo na kalkokambisolu na krednim vapnencima i dolomitima

Ovo tlo ima smeu i crvenkastosmeu boju i razlikuje se od antropogenih crvenica po boji koja, prema Munsell Soil Color Charts Atlasu (MCC.Inc, 1954.), ne spada u 10R i 2,5YR tablice s vrijednostima kroma i preko 3, a kojoj pripadaju crvenice. Nalaze se na vrlo stjenovitom podruju, zbog ega imaju malu povrinu elementarnog areala tla pa im je pogodnost za primjenu mehanizacije suena. Dubina tla je jako varijabilna i ovisi o podzemnom re-ljefu i nainu uslojenosti matine podloge - vapnenca i dolomita. Opis kemijskih svojstva i teksturnog sastava ovih tala (Tablice 7 i 8) izraen je na temelju terenskih istraivanja i laboratorijskih analiza uzoraka tla broj: 4 (Stija), 6 (Kurtovii), 17 (Rastok), 18 (Zmijavci) i 20 (Golubi) te statistikih parametara (srednje, minimalne i maksimalne vrijednosti) analizi-ranih svojstava tla (Tablica 5). Reakcija tla (pH u KCl) varira od neutralne (pH 6,83) do alkal-ne (pH 7,55), prosjeno je neutralna (pH 7,19; Tablica 5). Ova tla su bezkarbonatna, osim uzoraka u kojima se pojavljuju utrusci vapnenakih stijena. Koliina humusa varira od 0,58 do 6,41% te se mogu klasificirati kao vrlo slabo do jako humusna tla. Opskrbljenost fizi-oloki aktivnim hranivima (Tablica 5) pokazuje izrazito veliko variranje hraniva, posebno fosfora. Vrlo visoke maksimalne vrijednosti navedenih hraniva upozoravaju na pretjeranu i neracionalnu primjenu mineralnih gnojiva. Prema teksturnom sastavu su prakasto gli-nasto ilovaste do prakasto ilovasta tla, ponegdje skeletna, povoljne poliedrine strukture i povoljnog vodozranog odnosa.

Tablica 5. Statistiki parametri (sredine, rasponi i koeficijenti variranja) kemijskih svojstava i teksturnog sastava antropo-genog tla na smeem tlu, na vapnencu i dolomitu

Hor/dubina

(cm)Stat.

pH CaCO3 CaO Humus P205 K20Krupni pijesak

Sitni pijesak

Krupni prah

Sitni prah

Glina

H20 KCl % mg/100g.2,0-0,2

mm

0.2-0,063 mm

0,063-0.0,02 mm

0,02-0,002 mm

24

sjeno 45,3% estica gline. Zbog izvrsno izraene i stabilne poliedrine strukture, ovo tlo je propusno, visokog poroziteta i povoljnog odnosa izmeu kapaciteta tla za vodu i zrak. Za razliku od istarskih crvenica, u Dalmaciji se javljaju uglavnom na stjenovitim prostori-ma pa im je veliina elementarne jedinice tla mala, zbog ega ne postoje bolji uvjeti za obradu tala. Vee povrine crvenice dolaze na udubljenim krkim zaravnima, poljicima i docima.

Tablica 6. Statistiki parametri (sredine, rasponi i koeficijenti variranja) kemijskih svojstava i teksturnog sastava antropo-genog tla na terra rossi

Hor/dubina

(cm)Stat.

pH CaCO3 CaO Humus P205 K20Krupni pijesak

Sitni pijesak

Krupni prah

Sitni prah

Glina

H20 KCl % mg/100g.2,0-0,2

mm

0.2-0,063 mm

0,063-0.0,02 mm

0,02-0,002 mm

25

Tablica 8. Teksturni sastav uzoraka tala

Ozn

aka

uzor

ka

LokacijaHor./sloj

Dubinacm

Krupni pijesak

Sitni pijesak

Krupni prah

Sitni prah

Glina

Teksturna oznaka*2,0-0,2

mm0.2-0,063

mm

0,063-0,002 mm

0,02-0,002 mm

26

sijenja do sredine oujka. Razvijaju sitnije, tvrde glavice, prosjene mase od 15 do 40 grama, s 11 do 21 enjom prosjene mase od 1,1 do 3,5 grama. Za berbu dospijevaju od sredine srpnja do sredine kolovoza. Istra-ivani ekotipovi pripadaju skupini necvjeta-juih enjaka, osim uzorka iz Metajne koji formira cvatnu stabljiku.

enjak preferira lagana ocjedita tla u koji-ma postie odlinu kvalitetu. Na isto tlo ne bi se trebao saditi 4 do 5 godina, meutim nerijetko je sluaj ponovne sadnje ve na-kon 2 do 3 godine. U praksi su zabiljeene iznimke, gdje proizvoai due razdoblje uzgajaju enjak bez plodoreda. Takva pro-izvodnja zabiljeena je na tlima bogatim humusom te je za pretpostaviti da visok sadraj humusa u tlu ublaava negativan utjecaj uzgoja u monokulturi. Pored toga to enjak tijekom dugogodinjeg uzgo-ja usvaja iz tla iste minerale, velika je opa-

snost za prinos u nakupljanju tetoinja koje mogu znaajno umanjiti prinos. Dobre su pretkulture one koje se okopavaju i gnoje organskim gnojivima pa ostavljaju tlo rahlim i istim do sadnje, kao to su krumpir i kupusnjae. Pored njih u tradicionalnom uzgoju zastupljene su biljke iz porodice lepirnjaa (graak, bob, slanutak, lea i grah), a ponegdje i strne itarice (jeam, penica). enjak ima relativno kratko i debelo korijenje te ne moe iskoristiti vodu i mineralne tvari iz dubljih slojeva tla. Osnovna obrada obavlja se do du-bine tla od 25 do 30 cm. Prije sadnje tlo se usitnjava frezanjem, kada se obavlja i osnovna gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivima (NPK 7-14-21 ili 5-20- 30) u koliini 80-100 kg/1000 m2. Gnojidba se moe obaviti i nekom drugom formulacijom gnojiva s malim udjelom ili bez duika te s kalijem u obliku kalijeva sulfata. Tijekom vegetacije prihranjuje se jednom do dvaput, najee tijekom okopavanja nasada (veljaa do sredine oujka), duinim (KAN, UREA), a ponekad i mineralnim kompleksnim gnojivom NPK 15-15-15 (to je nepotrebno jer biljka nemoe iskoristiti dodani P i K) u koliini od 30 do 50 kg/1000 m2. Posebnu pozornost treba posvetiti vremenu prihrane (najbolje u poetku glavienja), jer se u sluaju zakanjele prihrane produuje vegetacija, prekida se formiranje glavice pa su glavice sitnije s postranim enjevima (Slika 3) i loije se uvaju. Pojava postranih enjeva, osim zbog zakanjele, prekomjerne gnojidbe duikom, nepovoljno je svojstvo karakteri-stino za pojedini genotip. Pojedini proizvoai prije sadnje dodaju organska dehidrirana peletirana gnojiva. Ova mjera moe imati pozitivan utjecaj na prinos i kvalitetu u sluaju sunog proljea, meutim ukoliko je proljee kiovito tada produuje vegetaciju, enjak nije pripremljen na visoke temperature i sune uvjete, te u skladitu takve glavice bre gube teinu, a to je potvreno u istraivanju opisanim u toki 3.1.4.

slika 3. Raspucala glavica s formiranim postranim enjevima

27

Za sadnju treba odabrati enjeve od 3 do 3,5 grama. Mogu se saditi i sitniji e-njevi, ali tada e i glavice biti sitnije. Ako sadimo presitne enjeve, biljka e u lu-kovici razviti samo jedan krupni eanj, koji e ako se posadi sljedee godine, dati normalnu glavicu sa za ekotip karak-teristinim brojem enjeva. enjevi se sade na dubinu od 5 do 7 cm, a razmaci sadnje razlikuju se ovisno o proizvoau (primijenjenim alatima i strojevima kod njege nasada) i tipu enjaka. Za jesen-ske i alternativne enjake uobiajeni sklop je 25 biljaka/m2, dok se proljetni sade gue (do 40 biljaka/m2). Za sad-nju 1000 m2 povrine treba osigurati od 80 do 110 kg lukovica enjaka, ovisno o tipu (jesenski, alternativni, proljetni) i veliini enja enjaka.

enjak se bere kad mu lana stabljika iznad tla omeka, a preko 70 % listova je osueno. Ubrane biljke treba ostaviti od 10 do 14 dana da se dosue tako da ih se u tankom sloju ostavi na prozranom mjestu bez izravnog izlaganja suncu ti-jekom najtoplijeg dijela dana. Osuene biljke tradicionalno se pletu u pletenice, rete razliitih duina i broja glavice te se skladite u podrumima, konobama, di-mnim kuhinjama i tavanima do prodaje.

Prinos enjaka na navedenim uzgojnim podrujima varira u velikom rasponu od 300 do 1100 kg/1000 m2, uglavnom zbog uzgoja enjaka bez navodnjavanja. U veini proizvodnih godina oborine su dobro rasporeene tijekom zime i ranog proljea te osiguravaju visok prinos i kva-litetan proizvod. No, u godinama kada je rano proljee suno, biljke rano uu u fazu mirovanja (travanj) pa u kinom svibnju i lipnju ponovno zapoinje vege-tacija (Slike 4 i 5). U tom sluaju prinos je manji a lukovice se ne mogu dugo uvati.

slika 4. Ponovna vegetacija enjaka

slika 5. Izgled enjeva u glavici kod ponovne vegetacije enjaka

28

Osim navodnjavanja na prinos utjee veliina enjeva koji se sade, posebice kod proljet-nog tipa enjaka iji je mali broj enjeva tei od 3 grama pa proizvoai sade i sitnije enjeve. Sueni plodored sljedei je vani imbenik malog prinosa, zbog ega se nago-milavaju tetoinje koje mogu znaajno smanjiti prinos (detaljan opis tetoinja i njihovo suzbijanje opisano je u poglavlju 5).

Proizvoai najee ostavljaju vlastito sjeme (glavice i enjeve) za sadnju. Takav materi-jal nije bezvirusan to, takoer moe u odreenoj mjeri utjecati na manji prinos.

5. TeTOInje enjakaPrikazane su tetoinje enjaka (korovi, tetnici i bolesti) za koje je tijekom projekta pro-cijenjeno da izazivaju ekonomski znaajne tete u nasadima enjaka diljem jadranske Hrvatske. Uz opis pojedinih tetoinja, navedene su i mogunosti njihova suzbijanja, a mogunosti kemijskog suzbijanja vezane su uz sredstva koja imaju dozvolu za promet u Republici Hrvatskoj (https://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

5.1. korovi

Korovi u poljoprivrednim kulturama, pa tako i u enjaku, smanjuju prinos i poskupljuju proizvodnju zbog trokova njihova suzbijanja. Inae, korovi zauzimaju nadzemni i podze-mni prostor tla, troe velike koliine hranjivih tvari i vode, sniavaju temperaturu tla, sma-njuju prozranost nasada, oteavaju provedbu agrotehnikih mjera, a esto su i arita irenja i prijelazni domaini tetnim kukcima i uzronicima biljnih bolesti.

U naem jadranskom podruju sadnja ozimog enjaka poinje tijekom druge polovice listopada a zavrava u prosincu, pred boine blagdane, a vaenje se obavlja do konca lipnja. Zbog blage klime tijekom cijelog tog razdoblja, razvoj korovne vegetacije se ne prekida. Ipak, sve korovne vrste ne javljaju se istodobno.

U razdoblju zima - proljee javljaju se korovne vrste kao to su: mijakinja (Stellaria media), estoslavica (Veronica persica), obini i ljepljivi staraac (Senecio vulgaris, Senecio vernalis), jarmeni (Anthemis spp.), grahorice (Vicia spp.), hudoljetnica (Erigeron canadensis), apljani (Erodium spp.), grbica (Lepidium campestre), itd.

U rano proljee (od kraja sijenja do travnja), najee korovne vrste u nasadu enjaka su: tura zob (Avena fatua), graholike (Lathyrus spp.), vrzina (Brassica rapa), jarmeni (Anthemis spp.), a u kasno proljee (oujak-svibanj): loboda (Chenopodium album), dvornici (Polygo-num spp.), ir (Amaranthus retroflexus), konica (Galinsoga parviflora), muhari (Setaria spp.), tut (Portulaca oleracea), poljska krika (Anagalis arvensis), babin zub (Tribulus terestis), ptiji dvornik (Polygonum aviculare), divlja salata (Lactuca spp.), europska bradavka (Heliotropi-um europeum), ljubiasta svraica (Digitaria sanguinalis) itd.

Viegodinje korovne vrste razvijaju se u vie vegetacijskih razdoblja i vie puta plodono-se tijekom svog ivota. Od viegodinjih korova u nasadu enjaka najznaajniji su: tro-skot (Cynodon dactylon), pirika (Agropyron repens), divlji sirak (Sorghum halepense), poljski

29

ostak (Sonchus arvensis), slak (Convolvulus arvensis), maslaak (Taraxacum officinale) i osjak (Cirsium arvense).

Suzbijanje: Priprema tla za jesensku sadnju enjaka poinje suzbijanjem postojee ko-rovne vegetacije na odabranoj proizvodnoj povrini. Primjena pripravaka herbicida na osnovi glifosata (primjerice: Cidokor, Herkules super, Glyphos i drugi) provodi se u kolovo-zu, odmah nakon uobiajenih kia polovicom mjeseca, kada korovi dobro zazelene. Popis herbicida koji imaju dozvolu za uporabu, nakon sadnje, navedeni su u Tablici 9. Potrebno je napomenuti da navedeni herbicidi nemaju jednak herbicidni uinak na sve korovne vrste. Neki od njih bolje suzbijaju irokolisne korove, a neki bolji uinak imaju na uskolisne korove (trave). Stoga se esto preporuuje kombinacija herbicida, kao to je: Stomp 330 E + Afalon disperzija ili Linurex 50 EC.

5.2. tetnici

5.2.1. tetnici podzemnog ili prizemnog dijela biljke

Pojedinih godina, liinke klisnjaka (Ela-teridae) - injaci, liinke hruta - grice, te liinke sovica pozemljua (Noctuidae) oteuju podzemne ili prizemne dijelove enjaka. Ove liinke grizu korijenov vrat i ilice ili se ubuuju u lukovicu zbog ega biljke ute, venu i sue se. Na slici 6. pri-kazana su oteenja mlade biljke enjaka koja su uinile liinke sovice. Od ovih tet-nika jedino liinke sovica pozemljua izla-ze iz tla u sumrak kada poinju gristi biljke uz povrinu tla ili neto iznad nje. Liinke (gusjenice) su sive boje, glatkog tijela a pri dodiru se karakteristino smotaju u kolut.

Suzbijanje: Za suzbijanje navedenih tetnika koriste se granulirani insekticidi od kojih do-zvolu za primjenu na enjaku u RH ima jedino granulirani insekticid Force 1,5 G. Nain i vrijeme primjene insekticida pri sadnji, navedeno je u tablici 9.

S obzirom na to da liinke sovica pozemljua izlaze iz zemlje da bi se hranile, za njihovo suzbijanje moe se koristit folijarni insekticid Laser (Tablica 9).

5.2.2. enjakova muha (Suilia lurida)

Kukac enjakova muha uzronik je gospodarski znaajne tete na enjaku. Odrasla muha duga je 8 - 10 mm i smeeg je tijela. tetu radi liinka bijele boje, bez nogu, duine do 12 mm. Liinka ivi u mladoj biljci, hranei se njenim sadrajem. Na mjestima hranjenja naseljavaju se razliiti uzronici gljivinih bolesti, koji dodatno izazivaju trule zaraenih

slika 6. Pregriena mlada biljka enjaka i liinka sovice pozemljue

30

biljaka. Kod napadnutih biljaka sredinji list pouti i poinje se suiti, tzv. lana stabljika je na dodir meka, prazna a takva je i lukovica. U stabljici zaraene biljke nalazi se samo jedna liinka enjakove muhe.

Biologija: tetnik ima jednu generaciju godinje. Prezimljava odrasla muha. Poinje od-lagati jaja krajem zime, ve u veljai, na temperaturama oko 0C, kada biljke ozimih po-pulacija imaju dva do tri razvijena lista. Najee polae jaja na najrazvijenijim biljkama, u osnovu lane stabljike ili na okolno tlo. Izrazito bijela jaja lako se uoavaju na zemlji ili na li-stovima enjaka. Nakon zavrenog embrionalnog razvoja, tek ispiljena liinka se ubuuje u biljku, prvo u zoni srednjeg lista, potom u stabljiku te konano prelazi u samu glavicu, i-jim se sadrajem hrani. Napadnute biljke slabe i u veini sluajeva trajno propadaju. Odra-sla liinka naputa lukovicu i odlazi u zemlju na kukuljenje, na dubinu 10 - 15 cm. Ponekad se zakukulji i u lukovici. Krajem svibnja iz kukuljice izlijee muha, koja po miljenju nekih autora prezimljuje a prema drugima daje drugu, jesensku generaciju koja se odrava na biljkama srodnim enjaku. Ozimi je enjak manje pogoen ovim tetnikom od jarog.

Suzbijanje: Nijedan insekticid trenutno nije registriran u Republici Hrvatskoj za zatitu enjaka od enjakove muhe, jednako kao ni luka protiv lukove muhe. Ipak, napomi-njemo da se je donedavno primjenjivala mjera zalijevanja biljaka u veljai, u doba leta prve generacije, insekticidima na osnovi dimetoata (Rogor 40, Chromgor) ili klorpirifosa (Dursban E-48).

Inae, kasnijom sadnjom ozimog enjaka u jesen ili kasnijom sadnjom jarog enjaka u proljee donekle se mogu izbjei i/ili ublaiti posljedice napada ovog tetnika.

5.3. Bolesti

5.3.1. Hra (Puccinia spp.) najea bolest enjaka u jadranskoj regiji

Hra je vrlo esta gljivina bolest enjaka u svim uzgojnim podrujima umjerenog klima-ta. Osim enjaka napada luk, poriluk i ostale vrste iz porodice lukova (Liliaceae).

Simptomi bolesti pojavljuju se na listovima a poslije i na cvjetnoj stapci (Slika 7). Na listo-vima se vide utosmea, okruglasta ili izduena plodna tijela (uredosorusi) koja podsjea-ju na jastuie (Slika 8A). Oko utih jastuia vidljiv je svijetli klorotini prsten. Dugo ostaju prekriveni koicom lista (epidermom). Unutranjost plodnih tijela ispunjena je praka-stom masom spora (Slika 8B), a mikroskopski izgled spora prikazan je na slici 9. Pred kraj vegetacije jastuii su tamnosmee boje (teleutosorusi). Kod jakih zaraza, lie se sui i otpada, to smanjuje mase lukovica, a time i prinos.

Biologija: Gljivica prezimljava na zaraenim biljnim ostatcima u stadiju zimskih spora (te-leutospore), koje u proljee klijaju i inficiraju razliite vrste lukova. Zaraza se iri vjetrom, ali i poljoprivrednim alatom.

Suzbijanje:

- Primjena najmanje trogodinjeg plodoreda, odabir manje osjetljivih ekotipova e-njaka za sadnju (Grafikon 16), uestalo pregledavanje nasada, uklanjanje i spaljivanje biljnih ostataka nakon vaenja; mjere su koje doprinose sprjeavanju pojave bolesti.

31

- Jednostrana i obilna primjena duinih gnojiva doprinosi intenzivnijem razvoju glji-vica, pogotovu pri nedostatku kalija, pa se stoga preporua umjerena gnojidba dui-kom.

- Fungicidi (protektivni i sistemini) registrirani u RH za suzbijanje hre na enjaku su navedeni u tablici 9. Treba navesti da uporabom i drugih fungicida za suzbijanje pla-menjae, navedenih u tablici 9, suzbijamo i ovu bolest.

slika 7. Biljke enjaka oboljele od hre

slika 8. Jastuii (uredosorusi) (A) i prakasta masa spora (B) hre na listu enjaka

slika 9. Mikroskopski izgled uredospora hre

(A) (B)

32

5.3.1.1. Hra - vlastita istraivanja

U okviru projektnog zadatka, utvrivanje prisutnosti tetoinja enjaka, ocijenjena je osjetljivost ekotipova enjaka u pokusnom nasadu posaenom na pokualitu Instituta za jadranske kulture u Splitu tijekom 2013. godine. Rezultati su prikazani grafom 16. Najja-a zaraza hrom zabiljeena je kod ekotipova Stija, ljubitovaki bijeli i Zmijavci, na kojima je oko 9%. lisne povrine bilo prekriveno jastuiima hre.

Openito, znaajno manja zaraza hrom utvrena je na jarim ekotipovima u usporedbi s ozimima, dok je izmeu ozimih ekotipova, najmanja zaraza ( 4%) utvrena kod sljedeih ekotipova: ljubitovaki arac, Miljevci, Opuzen ozimi, Polaa (Knin) i Trnbusi 4.

Prikazani rezultati mogu posluiti proizvoaima enjaka na nain da odabirom manje osjetljivih ekotipova utjeu na smanjenje tete od hre.

0

2

4

6

8

10

12

Brg

ud

Gol

ubi

1

Gol

ubi

2

Jeze

ro

Kon

avle

Kri

ke

Kur

tovi

i

Ljub

itova

ki b

ijeli

Ljub

itova

ki

arac

Met

ajna

Met

kovi

Milj

evci

Obr

ovac

Sin

jski

Opu

zen

jari

Opu

zen

ozim

i

Pola

a (K

nin)

Prim

orsk

i Dol

ac ja

ri

Prim

orsk

i Dol

ac

Ras

tok

Stija

Tinj

an

Trnb

usi 1

Trnb

usi 2

Trnb

usi 3

Trnb

usi 4

Vojn

i

Zmija

vci

Z a

r a z

a

( % )

.

ozimi ekotipovi alternativi ekotipovi jari ekotipovi

Grafikon 16. Pregled osjetljivosti jadranskih ekotipova enjaka na hru

5.3.2. Bijela trule (Sclerotium cepivorum)

Gljivica napada sve vrste lukova meu kojima je enjak najosjetljiviji. S. cepivorum je bolest koja se prenosi zemljitem. Moe se javiti sporadino na mjestima koja su slabo drenirana, ali moe zahvatiti i itav nasad. Izaziva trule korijena i lukovice (enjeva). Na enjaku se razvija tijekom itave vegetacije, kao i u skladitu tijekom uvanja.

Simptomi: Infekcije nastale u ranim fazama razvoja biljke, nakon sadnje i nicanja, dovode do potpunog propadanja biljaka, one venu i sue se. Napadnuti dijelovi (korijen i lukovica) prekriveni su gustim bijelim micelijem u kojem se uoavaju mnogobrojni tamni sklerociji (loptaste tvorevine od gusto isprepletenih hifa) veliine 1-1,5 mm (Slika 10). Trule pot-puno unitava lukovice. Bolest se na enjaku razvija tijekom vegetacije, kao i u skladitu tijekom uvanja. Zaraene biljke zaostaju u rastu, donje lie uti od vrha prema osno-vi, nekrotizira i propada. Glavice enjaka koje obole tijekom skladitenja bez vidljivih su

33

simptoma zaraze. Tek na pritisak prstom osjea se da su enjevi mekani. Kada se s ovakvih glavica skinu ovojni listii ispod njih se jasno uoava bjeliasta prevlaka sa sklerocijima. Bolesne lukovice ne raspadaju se, nego ovrsnu i mumificiraju se tijekom vremena.

Biologija: Gljivica se odrava u obliku sklerocija u tlu i biljnim ostacima jako dugo (vie od sedam godina), ak i bez prisutnosti biljaka domaina. Sklerociji se aktivirajusamo u kontaktu s korijenom biljke domaina enjaka, koji svojim izluevinama stimulira njihovo klijanje. Infekcijska hifa prodire u biljku izravno preko korijena. Gljivica najee inficira mlade lukovice, iako moe inficirati i starije biljke. Zaraeni korijen trune i propada. Mogu-e je da se patogen iri u nasadu i kontaktom s korijenom susjednih biljaka. Na taj nain dolazi do koncentrinog irenja bolesti od prvobitno oboljele biljke, naroito u gustom nasadu. U zaraenom biljnom tkivu formiraju se sklerociji koji, kao otporni oblik gljivice, slue za njeno dugogodinje odravanje. Inae, optimalna temperatura za razvoj gljivice je oko 20C uz umjerenu vlanost zemljita.

Suzbijanje: Zbog specifinog ivotnog ciklusa ove gljivice, najvanije su preventivnemje-re. To podrazumijeva sadnju zdravog sadnog materijala, primjenu viegodinjeg plodore-da te sakupljanje i unitavanje zaraenih biljnih ostataka. U svijetu se primjenjuje plavlje-nje zemljita tijekom ljeta jer se time smanjuje vitalnost sklerocija. Od kemijskih fungicida, na naem tritu za suzbijanje bijele trulei enjaka dozvolu za promet ima fungicid Fo-licur EW 250 (Tablica 9).

slika 10. Sklerociji gljivice Sclerotium cepivorum (uveano 20x)

34

5.3.3. Plamenjaa (Peronospora destructor)

Ova gljivina bolest, osim na luku, javlja se i na enjaku. U jadranskom uzgojnom podruju, na enjaku se javlja povre-meno i to posebice u podruju oko Vranskoga jezera, pa ju je vrijedno spomenuti. Simptomi bolesti lako se prepoznaju na listu (Slika 11). Sistemino zaraene biljke (biljke iz zaraenih enjeva) mogu propasti u poetnim stadijima razvoja ili za-ostaju u rastu, a listovi su im zavinuti i klorotini. Za vlanog vremena cijeli listovi su presvueni sivoljubiastom prevla-kom sporonosnih organa. Kod sekundarnih infekcija na listo-vima nastaju male svijetloute pjege koje za povoljnih uvjeta postaju vee, a za vlanog vremena presvuene su prevlakom sporonosnih organa. Ako je vrijeme suho, prevlaka se ne ra-zvija, tkivo unutar pjega odumire (nekrotizira) te ga esto na-sele saprofitne gljive iz rodova Alternaria i Stemphylium, zbog ega poprima tamnu, gotovo crnu boju. Zaraene se lukovice teko uvaju i lako trunu.

Suzbijanje:

Gljiva u tlu moe ostati vitalna dugo godina u obliku trajnih spora te je stoga osnovna mjera zatite viegodinji plodored. Kemijske mogunosti suzbijanja navedene su u Tablici 9.

slika 11. Simptomi plamenjae na listu enjaka

35

36

Tablica 9: Pregled najvanijih tetoinja enjaka i sredstava za njihovo suzbijanje, a koja imaju dozvolu za promet u Republici Hrvatskoj (Izvor: https://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

tetoinje i vrijeme suzbijanjaMogunosti zatite kemijskim sredstvima za zatitu bilja

Jednogodinji uskolisni korovi Vrijeme suzbijanja:nakon sadnje, a prije nicanja enjaka

Herbicid STOMP 330 E (a. t. pendimetalin) Koliina: 4-5 L/ha, tj. 40-50 ml/100 m2, uz utroak vode 200 - 500 L/haPrimjena: prskanjem prije nicanja enjaka, bez inkorporacijeMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 1

Jednogodinji irokolisni koroviVrijeme suzbijanja:nakon sadnje, a prije nicanja enjaka

Herbicidi AFALON DISPERZIJA ili LINUREX 50 SC (a. t. linuron)Koliina: 1,2 L/ha, uz utroak vode od min. 300 L/haPrimjena: prskanjem prije nicanja enjaka, bez inkorporacije Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 1

Jednogodinji uskolisni i irokolisni koroviVrijeme suzbijanja:nakon sadnje, a prije nicanja enjaka

Kombinacija herbicida Stomp 330E i AFALON DISPERZIJA (LINUREX 50 SC)Koliina: 2 L + 1 L/ha na lakim ili 3+1 na teim tlima Primjena: prskanjem prije nicanja enjakaMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 1

Jednogodinji uskolisni i irokolisni koroviVrijeme suzbijanja:nakon nicanja enjaka i korova

Herbicid FILON 80 EC (a. t. prosulfokarb)Koliina: 30-50 ml na 100 m2

Primjena: prskanjem odmah nakon nicanja kada enjak ima 1-3 u cijelosti razvijena listaMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 1

Jednogodinji viegodinji uskolisni koroviVrijeme suzbijanja:nakon nicanja enjaka i korova

Herbicid SELECT SUPER (a. t. kletodim) Koliina: 1,6-2 L/ha (16-20 ml/100 m2)Primjena: prskanjem u stadiju 10-20 cm visine korova Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 1ili herbicid AGIL 100 EC (a. t. propakizafop)Koliina: 1-1,5 L/ha Primjena: prskanjem, kada korov dostigne visinu od 15-25 cmMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 1

tetnici podzemnog i prizemnog dijela enjaka (injaci, grice i liinke sovica pozemljua)Vrijeme suzbijanja:za vrijeme sadnje

Granulirani insekticid FORCE 1,5 G (a. t. teflutrin)Koliina: 7-10 kg/haPrimjena: Primjenjuje se u redove za vrijeme sadnje pomou depozitora za granulirane insekticideMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 1

Sovice pozemljueVrijeme suzbijanja:kod pojave prvih odraslih oblika tetnika - leptira

Kontaktni insekticid LASER (a. t. spinosad)Koliina: 20-30 ml/100 L vode, uz utroak vode od 600-800 L/ha. Primjena: folijarno, est sati nakon primjene otporan je na oborinsko ispiranje a list ga potpuno upije nakon 12-24 hMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 4 uz razmak izmeu primjena od 7 do 15 dana

enjakova muha Nijedan insekticid trenutno nije registriran u RH

37

Bijela truleVrijeme suzbijanja: odmah nakon sadnje

Sistemini fungicid FOLICUR EW 250 (a. t. tebukonazol) Koliina: 2 L/ha Primjena: rasprivanjem po tlu ili zalijevanjem. Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 2 puta u vegetaciji u razmaku od 21 dan

Hra enjakaVrijeme suzbijanja: preventivno i/ili kad se pojave prvi simptomi

Kontaktni (protektivni) fungicid DITHANE DG NEOTEC (a. t. mankozeb)Koliina: 2,7 kg/haPrimjena: folijarno, preventivno ili kad se pojave prvi znakovi bolesti i/ili sistemini fungicid SCORE 250 EC (a. t. difenkonazol)Koliina: 0,5 L/ha Primjena: folijarno, kad se pojave simptomi, uz utroak vode od 1000 L/haMaksimalni broj tretiranja u sezoni: 4ili sistemini fungicid FOLICUR EW 250 (a. t. tebukonazol). Koliina: 1 L/haPrimjena: folijarno, rasprivanjem.

PlamenjaaVrijeme suzbijanja: preventivno i/ili pri pojavi prvih simptoma

Kontaktni fungicid DITHANE DG NEOTEC* (a. t. mankozeb)i/ili sistemini fungicid AKROBAT MZ WG (dimetomorf + mankozeb)Koliina: 2,5 kg/ha Primjena: folijarno, preventivno i/ili kad se pojave prvi simptomi infekcije, uz utroak vode od 200 do 500 L/ha. Vremenski razmak izmeu primjena iznosi 7-14 dana. Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 3ili sistemini fungicid RIDOMIL GOLD MZ PEPITE (a. t. metalaksil-M + mankozeb) Koliina: 2,5-3 kg/haPrimjena: folijarno, kad se pojave prvi znakovi infekcije ili kada nastupe povoljni uvjeti za razvoj gljivice. Sredstvo se ne smije mijeati s drugim sredstvima za zatitu bilja.Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 3ili sistemini fungicidi QUADRIS ili ORTIVA (a. t. azoksistrobin)Koliina:1 L/haPrimjena: folijarno, kad se pojave prvi znakovi infekcije ili kada nastupe povoljni uvjeti za razvoj gljivice. Ne tretirati po vruem i vjetrovitom vremenu i ne vie od dva puta za redom. Primjenjuje se u razmaku od 7 dana.Maksimalni broj tretiranja u sezoni: 4

*Kao kod hre

38

6. ekOnOMska eFIkasnOsT UZGOja enjakaU dalmatinskom dijelu Hrvatske enjak se tradicionalno uzgaja za vlastite potrebe te di-jelom za trite i to na otoku Pagu, benkovakom, ljubitovakom, drnikom, vrgorakom i konavoskom podruju te podruju gornjih Poljica (Trnbusi i Dolac Gornji). Istraivanja na-vode da se poveanjem proizvodnje enjaka u krkim poljima osigurava znaajan izvor prihoda lokalnog stanovnitva.

Prema podatcima FAOSTAT-a u 2012. godini enjak se u Hrvatskoj proizvodio na povri-ni od oko 410 hektara, te ga je proizvedeno ukupno 4.600 tona, s prosjenim prinosom od 1.1 t/ha, dok se u svijetu u 2012. godini proizvelo skoro 25 milijuna tona enjaka, na ukupnoj povrini od oko 1,5 milijuna hektara. Glavni proizvoa enjaka u svijetu je Kina, koja proizvodi preko 82% enjaka. Europski udio u odnosu na svjetsku proizvodnju e-njaka je 3,31%.

Pokazatelj uinkovitosti poljoprivredne proizvodnje je razina iskoritenosti postojeih re-sursa i tehnologije za proizvodnju odreenog proizvoda i ostvarena dobit. Proizvodnja enjaka u svijetu je profitabilna, unato visokim trokovima proizvodnje, ponajvie tro-kovima navodnjavanja i transporta. Najvaniji imbenici ekonomske isplativosti uzgoja enjaka su veliine uzgojnih povrina, trokovi pripreme i obrade povrina za uzgoj (me-hanizacija, gnojiva, zatitna sredstva, navodnjavanje), prinosi, skladitenje te marketinke strategije za ciljano trite.

Kalkulacije efikasnosti proizvodnje enjaka odnose se na mjesto Ljubitovica u kojoj se tradicionalno uzgaja autohtoni enjak ljubitovaki arac.

S obzirom na to da je prosjena veliina obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koji se bave uzgojem enjaka u Ljubitovici neto vie od 1000 m2, to je jednako i prosjenoj veliini vie od 50% OPG-ova u Republici Hrvatskoj, kalkulacije i ekonomske analize izra-unavane su za povrinu od 1000 m2 na temelju provedenih anketa i dobivenih rezultata iz postavljenog pokusa opisanog u toki 4.1.3. Proizvoai sade iskljuivo enjeve (naj-krupnije glavice) iz vlastite proizvodnje iz prethodne godine.

enjak ljubitovaki arac po tipu je jesenski enjak, a datum sadnje varira od 18. listo-pada do 20. studenoga, ovisno o vremenskim prilikama. U osnovnoj gnojidbi primjenjuje se kompleksno mineralno gnojivo NPK 7-14-21 u koliini 100 kg/1000 m2 te NPK 15-15-15 u jednoj prihrani u koliini 50 kg/1000 m2, ako je predkultura krumpir ili biljke iz porodice lepirnjaa. Ako se enjak uzgaja na tlu koje dugo nije obraivano, tada se u osnovnoj gnojidbi dodaje zreli stajski (ovji) gnoj u koliino 4 t/1000 m2, a prihranjuje se komplek-snim mineralnim gnojivom NPK 15-15-15 u koliini 50 kg/1000 m2. Tlo je kultivirano pred sadnju kada je obavljena osnovna gnojidba mineralnim ili stajskim gnojivom. enjevi se sade na razmaku od 15 cm u redu i 20 cm izmeu redova, tako da se posadi 30 biljaka na etvorni metar. Prinosi iznose od oko 1,10 kg/m2 do 1,20 kg/m2, odnosno 1,1-1,2 t na 1000 m2. Prosjena klijavost je preko 75%. Korovi se suzbijaju mehaniki - okopavanjem, tijekom veljae i oujka kada se obavlja i prihrana mineralnim NPK 15-15-15 gnojivom u koliini 50 kg/1000 m2. Zrelost enjak procjenjuje se na temelju vanjskih pokazatelja, a bere se runo od 15. lipnja do 10. srpnja.

39

Prosjena maloprodajna cijena enjaka na hrvatskim trnicama u 2014. godini iznosila je 38,89 kn/kg, minimalna 20,00 kn/kg, maksimalna 64,00 kn/kg. Prema slubenim podatci-ma prosjena maloprodajna cijena kilograma enjaka od 1997. do 2008. godine kretala se od 12,84 kn/kg (2003.) do 17,64 kn/kg (2008.). Glavna prodajna mjesta proizvoaa iz Ljubitovice su lokalne trnice u Splitu, Trogiru i ibeniku. Dio profita ostvaruju direktnom prodajom na vlastitom gospodarstvu, te prodajom i izlaganjem na sajmovima. Najzna-ajniji sajam je Feta od enjaka koju organizira Udruga arac jednom na godinu u Ljubitovici.

Poznato je da fizikalna i kemijska svojstva tla kao i mikroklimatske osobitosti lokacije, uza sortiment i tehnologiju uzgoja, imaju znaajan utjecaj na prinos, mineralni sastav i kvalitetu lukovice enjaka. Trokovi proizvodnje enjaka na 1000 m2, u sezoni uzgoja 2010./2011., iznosili su 10.872,00 kn (Tablica 10). Najvea trokovna stavka je troak sad-nog materijala koji ine 74% ukupnih trokova.

S obzirom na to da je trend konzumiranja nutritivno vrijednih i tradicionalno proizvedenih poljoprivrednih proizvoda globalan, ljubitovaki enjak arac prepoznali su ne samo po-troaa u domovini, nego i izvan nje. Koliine enjaka koje proizvoai iz Udruge arac proizvedu nisu dostatne za domae veletrgovce i prehrambene lance, stoga oni ne otku-pljuju enjak proizveden u Ljubitovici, nego proizvoai sami transportiraju enjak na trnice pa je prijevoz enjaka od nasada do trnica po veliini druga stavka u trokovima.

Tablica 10: Trokovi proizvodnje i ukupni prihod od proizvodnje na 1000 m2 povrine

Vrsta trokova Iznos (kn)

Sadni materijal 8.047,00

Gnojivo 608,00

Rad strojeva 280,00

Usluga tueg rada 0,00

Transport 1.624,00

Ostali trokovi 312,00

Ukupni trokovi 10.872,00

Trini prinos 706,00

Ukupni prihod 27.498,00

Izvor: izraun autora

Troak transporta sudjeluje u ukupnim trokovima s 14,90%. Istraivanja pokazuju da je proizvoaima enjaka troak transporta najvei pojedinani troak koji znaajno sma-njuje prihod od prodaje. Troak za gnojiva koritena za gnojidbu nasada ine 5,59% uku-pnih trokova. Troak rada strojeva (freza) je 2,57% ukupnih trokova. Ostali trokovi u ukupnom troku odnose se na popravak i servisiranje mehanizacije i ograivanje zasae-

40

nih povrina. Troak vlastitog rada (ljudskog) nije bio kalkuliran kao troak, te je valorizi-ran kroz dobit. Vano je istaknuti da se analizirana gospodarstva nisu koristila uslugama tueg rada, te nisu imali trokove navodnjavanja (tradicionalni uzgoj bez navodnjavanja). Prema svjetskim iskustvima troak navodnjavanja sudjeluje u ukupnim trokovima i do 20%. Osim to se navodnjavanjem poveavaju trokovi proizvodnje, takoer se povea-vaju i prinosi, a samim time i prihodi. U Hrvatskoj se enjak ne navodnjava, to znaajno smanjuje prinose u sunijim godinama, kada bi se navodnjavanjem postizali vei prinosi.

Ostvareni ukupni prihod (prema prosjenoj prodajnoj cijeni od 38,95 kn/kg u 2011. godi-ni) iznosio je 27.498,00 kn, a ostvarena dobit iznosila je 16.626,00 kn (Tablica 11).

Pozitivne vrijednosti ekonomskih pokazatelja ekonominosti i rentabilnosti proizvodnje (Tablica 11) pokazuju da je proizvodnja enjaka analiziranih gospodarstava bila ekono-mina i rentabilna u obje sezone uzgoja. Nie vrijednosti koeficijenata ekonominosti i rentabilnosti u 2010./2011. godini rezultat su manje proizvodne povrine enjaka, a sa-mim time i prihoda.

Tablica 11: Ekonomski pokazatelji proizvodnje enjaka na povrini od 1000 m2

Opis Iznos (kn)

Dobit (kn) 16.626,00

Proizvodnost rada (kom./sat) 31,53

Ekonominost 2,52

Rentabilnost 1,52

Cijena (kn/kg) 15,38

Toka pokria (kom) 279,00

Izvor: izraun autora

S ostvarenim trinim prinosima i plasmanom, proizvodnja enjaka je efikasna. Gos-podarstva su ostvarila dobit, a vlastiti rad je valoriziran kao dobit. Rezultati provedene analize efikasnosti uzgoja enjaka u analiziranim gospodarstvima s podruja Ljubitovice pokazuju da je proizvodnja enjaka isplativa i ujedno dobra poslovna prilika za trino usmjerene proizvoae povra. Ono to bi svakako trebalo istaknuti (osim kvalitete ljubi-tovakog enjaka) jest to se ljubitovaki enjak tri u takozvanim retama (pletenica-ma) razliitih veliina (6 - 25 glavica). Runo pletenje enjaka u rete dio je tradicionalne batine ljubitovakog kraja, koja je ostala i primjenjuje se jo i danas te ona svakako do-prinosi isticanju ljubitovakog enjaka na trnicama i pored ostalih karakteristika daje dodanu vrijednost proizvodu.

41

7. ZakLjUcINa temelju dobivenih rezultata te s obzirom na glavni cilj i podciljeve projekta moe se zakljuiti da su, morfoloka svojstva, mineralni sastav, sadraj tekih metala i bioaktivnih komponenata, odrivosti nakon berbe i tolerantnosti na hru vrlo varijabilni s obzirom na testirane ekotipove i kultivare.

Morfoloka svojstva ekotipova jadranskih enjaka znaajno se razlikuju ne samo zbog tipa, nego i zbog primijenjene tehnologije i lokacije uzgoja.

Domai ekotipovi odlikuju se visokim postotkom suhe tvari, to im omoguuje due uvanje nakon berbe, za razliku od introduciranog kultivara kineski ljubiasti.

Domai ekotipovi bolje su se prilagodili agroekolokim uvjetima u kojima se uzgajaju od introduciranih kultivara te su ostvarili vei prinos i sadre vie suhe tvari.

Mineralni sastav i sadraj bioaktivnih spojeva, takoer varira ovisno o tipu, primijenje-noj tehnologiji i lokaciji uzgoja. Kultivar kineski ljubiasti uglavnom je unutar vrijedno-sti (analiziranih spojeva) ekotipova jadranskog enjaka.

Sadraj tekih metala, posebice Cu i Zn, ovisi o ekotipu kao i o optereenosti tla. Pose-bice treba izbjegavati tla na kojima su se dugi niz godina primjenjivali Cu fungicidi.

Prinos i uvanje enjaka nakon berbe ovise o lokacija uzgoja, ekotipu i primijenjenoj tehnologiji (vrsti primijenjenog gnojiva) uzgoja.

Pedoklimatski uvjeti na podruju hrvatskoga Mediterana (klimatskim zonama Cfa i Csa) pogodni su za kvalitetan uzgoj kao i za poveanje povrina pod enjakom unu-tar 30% preteito poljoprivrednog zemljita s veim podrujima prirodne vegetacije (Grafikon 14).

Mjere kojima ublaujemo tete na enjaku to ih izazivaju tetoine (korovi, tetnici i bolesti) su: primjena plodoreda, sadnja ekotipova enjaka manje osjetljivih na hru, uestalo pregledavanje nasada na prisutnost tetoinja, umjerena gnojidba duikom, primjena kemijskih sredstava za zatitu bilja te uklanjanje i spaljivanje zaraenihbiljnih ostataka nakon vaenja.

Ekonomskom analizom utvrdili smo da je enjak vrlo profitabilna i perspektivna po-ljoprivredna kultura koja moe biti ne samo dodatni izvor obiteljskih prihoda koji se ostvaruje direktnom prodajom, nego poveanjem zasaenih povrina na vie od 3000 m2 moe biti primaran izvor prihoda obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

Na temelju provedenih istraivanja ekotipovi s najvie poeljnih svojstava uzgajaju se na lokacijama: Jezero, Krike i Primorski Dolac, ija je masa lukovice od 56,3 do 72 g, broj e-njeva u lukovici je izmeu 11-15 prosjene mase vee od 5 g . Ekotipovi Brgud, Konavle, Kurtovii, ljubitovaki bijeli i arac, Primorski Dolac jari, Rastok i Vojni sadre vie od 40% suhe tvari.

42

8. sUdIOnIcI PrOjekTaProjekt Konkurentnost jadranskih autohtonih enjaka - kvaliteta i poveanje proizvodnje proveo je interdisciplinarni tim djelatnika Instituta za jadranske kulture i melioraciju kra-Split. Upravo su razliite specijalnosti suradnika omoguile kvalitetan doprinos u rjeava-nju projektnih zadataka.

Na projektu su sudjelovali znanstvenici i istraivai iz sljedeih podruja:

voditelj projekta: dr. sc Gvozden Dumii - povrarstvo

Suradnici na projektu: dr. sc. Boko Milo - pedologija i GIS dr. sc. Katja ani - zatita bilja dr. sc. Branimir Urli - ishrana bilja Maja Juki pika, dipl. in. - prehrambena tehnologija Marin agalj, dipl. in. - agroekonomika i marketing Marko Runji, mag. ing. - agroekologija Boko Ljubenkov, mag. ing. - hortikultura

Na projektu su bila ukljuena i dva znanstvenika sa slovenskoga Biotehnikog fakulteta u Ljubljani

dr. sc. Rajko Vidrih - prehrambena tehnologija i dr. sc. Lovro Sinkovi - prehrambena tehnologija

43

9. ZahVaLe

Projekt Konkurentnost jadranskih autohtonih enjaka - kvaliteta i poveanje proizvodnje financiralo je Ministarstvo poljoprivrede (Vijee za istraivanje u poljoprivredi), a sufinan-cirli su ga:

1. Udruga proizvoaa enjaka arac Ljubitovica iz Ljubitovice,

2. Dubrovako-neretvanska upanija i

3. Opina Konavle

Zahvaljujemo im na potpori i razumijevanju.

Takoer, elimo zahvaliti svim proizvoaima enjaka s podruja obuhvaenog projek-tom na nesebinoj pomoi, ustupanju uzoraka enjaka te mnogobrojnim informacijama o uzgoju enjaka u njihovim obiteljima (tijekom vie generacija) i irem podruju.

Na terenu nesebinu pomo pruili su nam djelatnici Savjetodavne slube koji su svojim entuzijazmom i kontaktima s proizvoaima doprinijeli realizaciji projekta, a to su:

- Ivica Perani, dipl. in. agr.- mr. sc. Ana Grgas- mr. sc. Marijo Tomi- Boena Beljan, dipl. in. agr.- arko Kovai, dipl. in. agr.- Draen Rakui, dipl. in. agr.- mr. sc. Ivana upi- Bernard Boki, dipl. in. agr.

Hvala i djelatnicima Instituta za jadranske kulture mr. sc. Anti Raki, viem strunom surad-niku, Silviji Milii, ing. te tehniarima Radojki Plea, Blanki Aneli i Mislavu Klapeu koji su svojim radom u polju i laboratoriju doprinijeli realizaciji projekta.

44

45

10. LITeraTUra

Agarwal K.C. (1996). Therapeutic actions of garlic constituents. Medicinal Research Revi-ews, 16, pp. 111124.

Amagase, H. (2006) Clarifying the real bioactive constituents of garlic, Journal of Nutrition, 136: 716725.

Banerjee S.K., Mukherjee P.K., Maulik S.K. (2003). Garlic as an antioxidant: The good, the bad and the ugly. Phytotherapy Research, 17: 97106.

Baten M.A., Nahar B.S., Khan M.A.H., (1994). Performances of seed clove size on dry matter accumulation and its partitioning in garlic. Bangladesh Journal of Botany, 23(1), 21-26.

Beato V. M., Orgaz F., Mansilla F., Montao, A. (2011). Changes in phenolic compounds in garlic (Allium sativum L.) owing to the cultivar and location of growth. Plant Foods for Human Nutrition 66(3):218-223.

agalj M., Dumii G., Goreta Ban S. (2013). Ekonomska efikasnost uzgoja enjaka na podruju Ljubitovice. Zbornik radova 48. Hrvatski i 8. Meunarodni simpozij agronoma, Dubrovnik, Hrvatska, 152-155.

Dravni zavod za statistiku, Popis poljoprivrede (2003.), Zagreb, Hrvatska

Dravni zavod za statistiku - http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1428.pdf -pristupljeno 18.09.2012.

Dumii G., agalj M., Urli B., Runji M., Goreta Ban S. (2013). Komponente prinosa enja-ka (Allium sativum L.). Zbornik radova, 48. Hrvatski i 8. Meunarodni simpozij agronoma, Dubrovnik, Hrvatska, 349-352.

Dumii G., Pavi ., Ljubenkov B., Urli B., ani K., Rako A. (2014). Morfoloka svojstva lu-kovice ekotipova enjaka Jadranske regije. Zbornik radova, 49. Hrvatski i 9. Meunarodni simpozij agronoma, Dubrovnik, Hrvatska, 310-314.

Dumii G., Juki pika M., Urli B., ani K., Vidrih R., Sinkovi L., Daz-Prez J. C. (2014). Mineral and fatty acid composition in Croatian garlic (Allium sativum L.) ecotypes.

ASHS Annual Conference, Orlando, Florida, USA, July 2014.

Dumii G., Juki pika M., Urli B., ani K., Vidrih R., Sinkovi L. Sadraj tekih metala i sastav masnih kiselina u ekotipovima jadranskog enjaka (Allium sativum L.). 50 Hrvatski i 10. meunarodni simpozij agronoma, Opatija, Hrvatska, veljaa 2015. u tisku.

EPPO Standards, PP1 Vol 2. (2004). Efficacy Evaluation of Fungicides & Bactericides. EPPO. Pariz. 198 pp.

Glasilo biljne zatite. (2014). Pregled sredstava za zatitu bilja u Hrvatskoj za 2014. godinu. Hrvatsko drutvo biljne zatite. Zagreb. 1-2: 222.

FAOSTAT- http://faostat.fao.org/site/339/default.aspx - pristupljeno 09.01.2015.

46

Goff S. A., Klee H. J. (2006). Plant Volatile Compounds: Sensory Cues for Health and Nutriti-onal Value. Science. 311 (5762): 815-819.

Gonzales A. L. (1989). Crop Diversification in Irrigated Agriculture in the Philippines. Inter-national Irrigation Management Institute, p. 203-208.

https://fis.mps.hr/trazilicaszb/Popis registriranih sredstava za zatitu bilja.

Kppen W. (1936). Das geographische System der Klimate (Handbuch der Klimatologie, Bd. 1, Teil C).

Kudi T.M., Banta A.L., Akpoko J.G., Waynet D. (2008). Economic Analysis of Garlic

Production in Bebeji Local Government Area of Kano State, Nigeria, Ozean Journal of Applied Sciences 1(1): 1-8.

Latruffe L. (2010). Competitiveness, Productivity and Efficiency in the Agricultural and Agri- Food Sectors, OECD Food, Agriculture and Fisheries Working Papers, No. 30, OECD Pu-blishing.

Lazi B., Popovi M., urovka M., Keveran S., Kandra J., Gvozdenovi V.J. (1996). Biohe-mijske karakteristike populacija belog luka IX Jugoslavenski kongres o ishrani.

Lei R., Boroi J., Buturac I., Herak usti M., Poljak M., Romi D. (2004). Povrarstvo, a-kovec : Zrinski d.d.

Juki pika M., Vidrih R., Dumii G., Sinkovi L., Urli B., ani K. (2014). FUNCTIONAL PRO-PERTIES OF SOME GARLIC ECOTYPES. Prirordni resursi, zelena tehnologija & odrivi razvoj, Zagreb, Hrvatska.

Maceljski M. (1999). Poljoprivredna entomologija. Zrinski d.d., akovec. 464 pp.

Maceljski M., Kipati J. i sur. (1986). Zatita povra od tetnika, bolesti i korova. Nakladni zavod znanje. Zagreb. 422 pp.

Maceljski, M. i sur. (1997). Zatita povra od tetoinja. Znanje. Zagreb.435 pp.

Manual for Field Trials in Plant protection. (1981). CIBA-GEIGY. 205 pp.

Markovi V., urovka M., Gvozdanovi V.J. (1988). Basic characteristics of Allium sativum Ecotypes in Yugoslavia. Proceedings from Eucarpia 4th symposium, Wellesbourne.

Oani S. (1955) Poljoprivreda Dalmacije u prolosti: Prilozi za Povijest poljoprivrede Dal-macije, Izdanje Drutva agronoma NRH-Podrunica Split.

Ponti I., Laffi F. (1990). Malattie crittogamiche delle piante ortive. Edizioni Linformatore Agrario. Verona. 243 pp.

Rivlin R. (2001) Historical perspective on the use of garlic. Journal of Nutrition, 13: 951954.

Rosen C.J., Tong C.B.S. (2001). Yield, dry matter partitioning, and storage quality of har-dneck garlic as affected by soil amendments and scape removal. HortScience, 36(7): 1235-1239.

47

Skender A., Ivezi M. (1997). Imenik korovne, ruderalne, travnjake, movarne, vodene i ni-zinske umske flore Hrvatske. Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Osijek 64 pp.

kori A, Filipovski G. iri M. (1985). Klasifikacija zemljita Jugoslavije. ANUBiH, Posebna izdanja, Knjiga LXXVIII.

Thomson M., Ali M. (2003). Garlic (Allium sativum): A review of its potential use as an anti-cancer agent. Current Cancer Drug Targets, 3:6781.

Tomi M. (2005). Utjecaj razliitih rokova sadnje na prinos i komponente prinosa kultivara i ekotipova enjaka (Allium sativum L.). Magistarski rad. Zagreb.

USDA National Nutrient Database for Standard Reference (2015). http://www.nal.usda.gov/fnic/foodcomp/search/ (pristupljeno 10 prosinca 2014)

Volk G.M., Stern D. (2009). Phenotypic characteristics of ten garlic cultivars grown at diffe-rent North American locations. HortScience. 44(5): 1238-1247.

48

-------------------------------------------

CIP - Katalogizacija u publikacijiS V E U I L I N A K N J I N I C AU S P L I T U

UDK 635

JADRANSKI enjak / Gvozden Dumii ... . -Split : Institut za jadranske kulture imelioraciju kra, 2015.

Bibliografija.

ISBN 978-953-99819-6-7

1. Dumii, GvozdenI. enjak -- Uzgoj

151106077

-------------------------------------------