IZRADA I DONOŠENJE PROSTORNIH PLANOVA U …...Prvi je propisivanje zahtjeva u materijalnom smislu koje je potrebno uvažavati prilikom izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja

HGK – Sektor za trgovinu, Jedanaesti forum poslovanja nekretninama 15

Josip Bienenfeld – Izrada i donošenje prostornih planova u jedinicama lokalne i područne samouprave

JOSIP BIENENFELD, dipl. iur. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

IZRADA I DONOŠENJE PROSTORNIH PLANOVA U

JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE

S a d r ž a j 1. UVOD (općenito o upravnom području prostornog uređenja) 2. OPĆENITO O DOKUMENTIMA PROSTORNOG UREĐENJA 3. SUDJELOVANJE JAVNOSTI U IZRADI PROSTORNIH PLANOVA 4. IZRAĐIVAČI PROSTORNIH PLANOVA 5. POJEDINI PROSTORNI PLANOVI 6. OBVEZATNOST DONOŠENJA PROSTORNIH PLANOVA 7. ROKOVI ZA DONOŠENJE PROSTORNIH PLANOVA 8. ZAŠTIČENO OBALNO PODRUČJE 9. NADZOR NAD IZRADOM I DONOŠENJEM PROSTORNIH PLANOVA



1. UVOD (općenito o upravnom području prostornog uređenja) Osnovni izvor prava kojim se uređuje područje prostornog uređenja jest Ustav Republike Hrvatske i Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", br. 33/01) prema kojima uređenje naselja, te prostorno i urbanističko planiranje spadaju u izvorni djelokrug jedinica lokalne samouprave (općina i gradova). Okosnicu legislative prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj čine Zakon o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) – u daljnjem tekstu: ZPU, te više podzakonskih propisa za njegovu provedbu*1. Nadalje dio legislative prostornog uređenja predstavljaju dokumenti prostornog uređenja, koje donose predstavnička tijela Države, te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju ZPU-a. Također, značajni dio legislative predstavljaju posebni (resorni) zakoni kojima se uređuju pojedina posebna upravna područja i podzakonski propisi doneseni na temelju tih zakona*2. Posebni zakoni i propisi doneseni na osnovu tih zakona osiguravaju ostvarenje interese raznih upravnih i gospodarskih područja kroz sustav prostornog uređenja na tri osnovna načina. Prvi je propisivanje zahtjeva u materijalnom smislu koje je potrebno uvažavati prilikom izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja. Drugi je način sudjelovanje raznih tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u postupku izrade i donošenja tih dokumenata, uglavnom putem mišljenja, a rjeđe i putem suglasnosti za donošenje prostornog plana. Treći je način sudjelovanje tih tijela i pravnih osoba u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola putem posebnih uvjeta, mišljenja, suglasnosti i drugih akata kada je to propisano posebnim propisima, a na način određen člankom 38. ZPU-a. Predmet prostornog uređenja jest najkraće rečeno, planiranje i uređivanje prostora Republike Hrvatske (čl. 1. st. 1. ZPU-a), a njegov osnovni cilj jest osiguravanje uvjeta za gospodarenje, zaštitu i upravljanje prostorom Države kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalni dobrom, čime se ostvaruju uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara (čl. 1. st. 2. i čl. 2. ZPU-a). Osnovne opće značajke prostornog uređenja su: - podjela nadležnosti u planiranju i uređivanju prostora na 3 razine - državnu, regionalnu (županije i Grad Zagreb) i lokalnu (općine i gradovi), - izuzetno značajna uloga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u segmentu prostornog i urbanističkog planiranja i u segmentu uređenja naselja, - nepostojanje instituta kojima se odobrava provedba zahvata u prostoru faktički, tj. u stvarnosti i vezanost u tom dijelu na upravno područje graditeljstva, - multidisciplinarnost u smislu utjecaja drugih upravnih područja (resora). Sustav prostornog uređenja sastoji se od tri osnovna segmenta i to: - prostornog i urbanističkog planiranja (praćenje stanja u prostoru, te izrada i donošenje dokumenata prostornog uređenja), - uređenja naselja i prostora izvan naselja i - provođenja dokumenata prostornog uređenja (lokacijska dozvola, izvod iz detaljnog plana uređenja, rješenje o utvrđivanju građevne čestice i potvrda parcelacijskog elaborata). Ovi su segmenti međusobno čvrsto povezani i ovisni jedan o drugome.



2. OPĆENITO O DOKUMENTIMA PROSTORNOG UREĐENJA Dokumenti prostornog uređenja predstavljaju glavne instrumente za provedbu politike prostornog uređenja države na sve 3 razine. U formalno-pravnom smislu dokumenti prostornog uređenja imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskih propisa (čl. 12. st.2. ZPU-a), a donosi ih Hrvatski sabor i predstavnička tijela jedinica lokalne i područne samouprave svaka za svoje područje ili za dio svog područja. Dokumentima prostornog uređenja određuje se svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu prostora države, županije, Grada Zagreba, općina i gradova (čl.12. st. 1. ZPU-a). Drugim riječima, u kontekstu ovoga razmatranja, najkraće rečeno, dokumentima prostornog uređenja određuje se mogućnost gradnje na određenom zemljištu, te namjena i drugi osnovni uvjeti gradnje građevine koja se može graditi na tom zemljištu, te su u njima u tom smislu sadržana materijalna pravila na temelju kojih se izdaje lokacijska dozvola. Za međusobni odnos dokumenata prostornog uređenja važe slijedeća osnovna pravila: a) Prostorni plan užeg područja mora biti usklađen s prostornim planom šireg područja, a u slučaju neusklađenosti u provedbi prostornog plana primjenjuje se prostorni plan šireg područja. Iznimku od ovog pravila koje polazi od širine obuhvata dokumenta prostornog uređenja predstavljaju prostorni plan nacionalnog parka i parka prirode gdje je odlučujući donositelj tih prostornih planova – Hrvatski sabor, pa u slučaju protivnosti ovoga plana prostornom planu šireg područja ne važi rečeno pravilo *3. Najznačajniji instrumenti osiguravanja (provjere) vertikalne usklađenosti prostornih planova su suglasnosti koje tijela državne uprave (ministarstvo nadležno za poslove prostornog uređenja, ured državne uprave u županiji i ured Grada Zagreba nadležan za poslove prostornog uređenja) daju na konačne prijedloge prostornih planova, osim na detaljni plan uređenja (potonje ne važi u zaštićenom obalnom području); b) Prostorni planovi iste razine moraju biti međusobno usklađeni; c) Osim odredbi bitnih za svoju provedbu (provedbu zahvata u prostoru koji se mogu provoditi na temelju njih samih) dokumenti prostornog uređenja sadrže i smjernice za izradu planova užih područja unutar svog obuhvata, a u sklopu toga i zadaće i pitanja koje planovi užeg područja trebaju riješiti. Za izradu i donošenje svih dokumenata prostornog uređenja, uz rijetke iznimke važe slijedeća pravila: a) Izrada i donošenje dokumenata prostornog uređenja mora se temeljiti na načelima propisanim ZPU-om *4; b) Donošenju dokumenata prostornog uređenja, te njihovih izmjenama i dopunama i stavljanju izvan snage prethodi: - utvrđivanje takve potrebe u programu mjera za unapređivanje stanja u prostoru,



- javna rasprava (osim za strategiju i program prostornog uređenja države) čije je provođenje uređeno Uredbom o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova i - pribavljanje raznih suglasnosti i mišljenja propisanih Zakonom o prostornom uređenju i posebnim zakonima; c) Prostorni planovi obavezno sadrže tekstualni dio (obrazloženje i odredbe za provođenje plana) i grafički dio koji se sastoji od različitih kartografskih prikaza) Sadržaj prostornih planova i druge karakteristike značajne za njihovu izradu propisan je pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznih prostornih pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova; d) Program prostornog uređenja države te Odluke o donošenju prostornih planova i njihove odredbe za provođenje obavezno se objavljuju u "Narodnim novinama" odnosno glasilu jedinice lokalne ili područne samouprave. Grafički dijelovi i obrazloženje se ne objavljuju; e) Tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima dužne su osigurati podatke i dokumente iz svog djelokruga potrebne za izradu dokumenata prostornog uređenja. U suprotnom ovi podaci i dokumenti pribavljaju se o njihovom trošku; f) Sredstva za izradu dokumenata prostornog uređenja osiguravaju se u državnom proračunu odnosno proračunima jedinice lokalne ili područne samouprave ovisno o predstavničkom tijelu koje donosi dokumenti, a mogu se osiguravati i iz drugih izvora; g) Naselja se mogu planirati samo na građevinskom području, a izvan građevinskog područja može se planirati izgradnja objekata infrastrukture (prometne, energetske, komunalne itd.), zdravstvenih i rekreacijskih objekata, objekata obrane, objekata za istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina te stambenih i gospodarskih objekata za vlastite potrebe i potrebe seoskog turizma, a svi u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Polazeći od navedene uvodno navedenog osnovnog cilja sustava prostornog uređenja i njegove integralne prirode*5, donošenje prostornih planova sasvim sigurno predstavlja najsloženije pravo odnosno dužnost koju obavljaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a kada se tome pridoda činjenica da se zahvati u prostoru na području jedinice lokalne samouprave (osim onih koji su od važnosti za državu i županiju) mogu provoditi samo na temelju i u skladu s prostornim planovima koje donosi jedinica lokalne samouprave, tada se ovo pravo i dužnost nesumnjivo ukazuju kao jedan od najznačajnijih instrumenata iz djelokruga jedinice lokalne samouprave. 3. SUDJELOVANJE JAVNOSTI U IZRADI PROSTORNIH PLANOVA Kao što je naprijed već spomenuto o prijedlogu prostornoga plana te prijedlogu izmjena, dopuna i stavljanju izvan snage prostornoga plana provodi se javna rasprava (čl. 29.a ZPU-a). Iznimno od toga javna se rasprava ne provodi u postupku stavljanja izvan snage dokumenta prostornog uređenja na temelju rješenja urbanističkog inspektora kojim je jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne)



samouprave naređeno otklanjanje nepravilnosti i/ili nezakonitosti u dokumentu prostornog uređenja, postupku njegove izrade i/ili donošenja. (čl .49.a st. 3. ZPU-a). Način i postupak provođenja javne rasprave o prijedlogu prostornog plana te prijedlogu izmjena, dopuna i stavljanja izvan snage prostornog plana – u daljnjem tekstu: Prijedlog prostornog plana, te način i sudjelovanje u tom postupku tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i građana – u daljnjem tekstu: sudionici u javnoj raspravi, određuje se Uredbom o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova („Narodne novine“, br. 101/98) – u daljnjem tekstu: Uredba, donijeta na temelju ovlaštenja iz članka 29a. ZPU-a. U smislu ove Uredbe, javna rasprava određuje se kao postupak u kojem se sudionicama u postupku donošenja prostornog plana osigurava uvid, organizirani pristup i sudjelovanje davanjem očitovanja prijedloga i primjedbi na prijedlog tog plana te davanje obrazloženja o razlozima neprihvaćanja odnosno djelomičnog prihvaćanja tih očitovanja prijedloga i primjedbi prije samog donošenja plana. Nositelji provođenja javne rasprave su, prema Uredbi, nositelj izrade i stručni izrađivač prijedloga prostornog plana. Uredba ne određuje tko su nositelj izrade i stručni izrađivač prijedloga prostornog plana jer je to već određeno odredbama članka 5., 6., 7., 8., i 8a. ZPU-a. U smislu navedenih odredbi nositelj izrade prostornih planova koje donosi Hrvatski državni sabor je Zavod za prostorno planiranje u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a u ostalim slučajevima Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, odnosno upravni odjeli županije, grada ili općine nadležan za poslove prostornog uređenja, ovisno o tome koji se prostorni plan donosi. Stručni izrađivač plana, pak, može biti Zavod za prostorno planiranje u Ministarstvu (za planove koje donosi Hrvatski državni sabor), županijski odnosno Gradski zavod za prostorno uređenje (za prostorne planove županije i Grada Zagreba, prostorne planove područja posebnih obilježja, prostorne planove uređenja općine i grada i generalne urbanističke planove), pravna osoba registrirana za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja (za sve prostorne planove) i ovlašteni arhitekt (za detaljne planove uređenja). Kao što iz navedenog proizlazi, nositelj izrade i stručni izrađivač prijedloga prostornog plana nerijetko će biti ista osoba (tijelo). Sudionici u javnoj raspravi određeni su, prije svega, odredbom članka 1. Uredbe. Prema toj odredbi sudionici u javnoj raspravi su tijela državne uprave, jedinice lokalne samouprave i uprave, pravne osobe s javnim ovlastima i građani. Međutim, takvo određenje je preopćenito pa se postavlja pitanje: Koja su to tijela državne uprave, jedinice lokalne samouprave…, koje su sudionici u javnoj raspravi o konkretnom prijedlogu prostornog plana? Odgovor na ovo pitanje, sadržan je u odredbama članka 3. stavka 2. u svezi s člankom 5. stavkom 1. alinejom 1. Uredbe. Prema ovim odredbama sudionici u javnoj raspravi o konkretnom prijedlogu prostornog plana su: - tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima koja su osigurala podatke i dokumente iz svoga djelokruga za potrebe izrade plana, - upravna tijela županije, općina i gradova na čiji djelokrug mogu utjecati predložena rješenja prostornog plana, - mjesni odbori odnosno gradske četvrti (kod donošenja urbanističkog plana uređenja i detaljnog plana uređenja) i - druge fizičke i pravne osobe za koje to nositelj izrade ocjeni potrebnim.



Pod pojmom drugih fizičkih i pravnih osoba prvenstveno valja podrazumijevati stručnjake iz pojedinih oblasti značajnih za izradu konkretnog prostornog plana, značajne korisnike prostora za koji se donosi prostorni plan i tijela državne uprave određene posebnih propisima koja nisu obuhvaćena naprijed navedenom kategorijom. Nadalje, po samoj logici stvari i polazeći od načela usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru (čl. 3. st. 1. al. 6. ZPU-a), a i kako to djelomično proizlazi iz odredbe članka 9. stavka 1. Uredbe, pod pojmom građana treba podrazumijevati, ne samo “građane” (fizičke osobe koji su državljani Republike Hrvatske), nego i sve ostale korisnike prostora – fizičke i pravne osobe (udruge građana, trgovačka društva …). Način sudjelovanja i prava sudionika u javnoj raspravi propisan je odredbama članka 3., 6., 7., 8. i 9. Uredbe i to različito za tijela državne uprave, upravna tijela županije, općina i gradova te pravne osobe s javnim ovlastima od građana i udruga, kako u pogledu faze javne rasprave u kojima sudjeluju, tako i u pogledu načina izražavanja svojih stavova, potreba i želja u svezi s planskim rješenjima. Tako prvo navedeni sudjeluju u prethodnoj raspravi o ciljevima i mogućim rješenjima značajnim za razvitak, uređenje i oblikovanje prostora na području obuhvata plana koji se donosi, u kojoj po logici stvari, mogu u pisanom i usmenom obliku postavljati pitanja, komentirati predložena rješenja i davati primjedbe i prijedloge. U fazi pak, javnog uvida s javnim izlaganjem, prvo navedeni sudionici svoje stavove, u pravilu, izražavaju pisanim očitovanjem, dok potonji sudionici, osim upućivanja pisanih prijedloga i primjedbi nositelju izrade, mogu iste upisivati u knjigu primjedbi te ih priopćavati usmeno na zapisnik. Osim prava izražavanja svojih stavova, potreba i želja na opisani način, sudionici u javnoj raspravi imaju pravo: - pravovremeno biti obaviješteni o početku, trajanju i mjestu javnog uvida i javnog izlaganja prijedloga prostornog plana, - nesmetanog uvida u prijedlog prostornog plana (tekstualni i grafički dio) za vrijeme javnog uvida, - postavljanja pitanja i dobivanja odgovora u svezi s prijedlogom prostornog plana i - biti obaviješteni o razlozima neprihvaćanja odnosno djelomičnog prihvaćanja njihovih očitovanja, prijedloga i primjedbi prije upućivanja konačnog prijedloga konačnog plana predstavničkom tijelu na donošenje. Javna rasprava u postupku donošenja prostornih planova provodi se u dvije osnovne faze, kao: - prethodna rasprava (jedna ili više u kojoj sudjeluju unaprijed određeni subjekti) i - javna rasprava o prijedlogu prostornog plana (javni uvid s javnim izlaganjem na kojima u načelu sudjeluju svi korisnici prostora odnosno svi zainteresirani). Međutim, postupak provedbe javne rasprave može se bolje (preglednije) prikazati ako se u prikazu istaknu i faze “zrelosti” prijedloga prostornog plana, koje Uredba svojim podnaslovima također akceptira. U nastavku se daje pojednostavljeni prikaz tijeka javne rasprave. 1. Nacrt prijedloga prostornog plana

- nositelj izrade plana provodi jednu ili više prethodnih rasprava - nositelj izrade priprema izvješće o prethodnoj raspravi



- nositelj izrade i izrađivač plana dovršavaju nacrt prijedloga prostornog plana.

2. Prijedlog prostornog plana - poglavarstvo na temelju nacrta prijedloga prostornog plana i izvješća o

prethodnoj raspravi utvrđuje prijedlog prostornog plana za javnu raspravu, - nositelj izrade objavljuje javnu raspravu - nositelj izrade posebno obavještava određene subjekte o javnoj raspravi. -

3. Javni uvid i javno izlaganje prijedloga prostornog plana - nositelj izrade organizira javni uvid - nositelj izrade i stručni izrađivač tijekom javnog uvida provodi javno

izlaganje (jedno ili više) - nositelj izrade tijekom javnog uvida i javnog izlaganja prima očitovanje

prijedloga i primjedbe te odgovara na postavljena pitanja - nositelj izrade i stručni izrađivač pripremaju izvješće o javnoj raspravi - moguće ponavljanje javnog uvida (samo za detaljne planove uređenja) - nositelj izrade dostavlja prijedlog prostornog plana i izvješće o javnoj

raspravi predstavničkim tijelima općina i gradova radi davanja mišljenja (samo za P.P županje)

4. Konačni prijedlog prostornog plana - poglavarstvo razmatra prijedlog prostornog plana, izvješće o javnoj

raspravi (i mišljenja predstavničkih tijela općina i gradova – kod P.P. županije) i utvrđuje konačni prijedlog prostornog plana

- Poglavarstvo pribavlja suglasnosti na konačni prijedlog prostornog plana kada je to propisano zakonom

- nositelj izrade dostavlja sudionicima u javnoj raspravi pisanu obavijest s obrazloženjem o razlozima neprihvaćanja odnosno djelomičnog prihvaćanja njihovih očitovanja, prijedloga i primjedbi,

- poglavarstvo upućuje predstavničkom tijelu konačni prijedlog prostornog plana na donošenje.

Postupak (tijek) javne rasprave propisan je Uredbom, u načelu na jednak način za sve planove što ima za posljedicu kratkoću (svega 17. članaka) i preglednost Uredbe. Iznimno od navedenoga, kada je u pitanju detaljni plan uređenja i urbanistički plan uređenja, posebna obavijest o javnoj raspravi, osim tijelima državne uprave i pravnim osobama s javnim ovlastima koja su osigurala podatke i dokumente iz svog djelokruga za potrebe izrade plana i upravnim tijelima županije, općina i gradova na čiji djelokrug mogu utjecati predložena rješenja plana, dostavlja se i mjesnim odborima odnosno gradskim četvrtima za područje obuhvata tih planova (čl. 5. st. 2.al. 3. Uredbe), te kada je u pitanju detaljni plan uređenja može se ponoviti javni uvid ako se prihvaćenim očitovanjima, prijedlozima i primjedbama bitno utječe na vlasničke odnose na zemljištu (čl. 12. Uredbe). Valja odmah istaknuti da nema mjesta ponavljanju javne rasprave za svaku prihvaćenu primjedbu koja indirektno ili malo utječe na vlasništvo, jer se manje ili više svakim detaljnim planom uređenja utječe na vlasništvo, već ovakva potreba postoji kod izmjena koje bitno utječu na vlasničke odnose na zemljištu, naročito onda kada su na “štetu” samo jednog vlasnika umjesto da ta “šteta” bude podijeljena. Budući da se i urbanističkim planom uređenja, može izravno utjecati na vlasničke odnose (može sadržavati parcelaciju), bilo bi logično i razumno da je mogućnost ponavljanja javnog uvida predviđena i za prijedlog tog plana. Iznimku od navedenog također, predstavlja rok trajanja uvida u prijedlog plana koji za prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba traje 60



dana, a za sve ostale planove 30 dana. Kod izmjene, dopune i stavljanja izvan snage prostornog plana ovakva razlika nije propisana već javni uvid traje minimalno 15, a maksimalno 30 dana (čl. 6. Uredbe). Razlika iz čl. 13. Uredbe, prema kojoj se prijedlog prostornog plana županije i izvješće o javnoj raspravi dostavljaju predstavničkim tijelima općina i gradova radi davanja mišljenja, proizlazi iz odredbe članka 19. stavak 1. ZPU-a. Osim navedenim iznimkama, zadovoljavanje specifičnih potreba pojedinih planova u postupku javne rasprave osigurava se i kroz davanje ovlaštenja nositelju izrade da sam ocjeni koga će “dodatno” uključiti u prethodnu raspravu (čl. 3. stavak 2. Uredbe), kroz ovlaštenje da odabere odnosno odredi sredstvo javnog informiranja u kojem će se objaviti javna rasprava, da odredi mjesto održavanja javnog uvida i javnih izlaganja, da odredi rok u kojemu se mogu dostavljati pisana očitovanja, prijedlozi i primjedbe na prijedlog prostornog plana, te kroz ovlaštenje da sa stručnim izrađivačem plana, ovisno o složenosti prostornog plana, organizira i provede jednu ili više javnih izlaganja, bilo za sve ili samo za neke skupine sudionika (čl. 7. Uredbe). U izloženom prikazu nisu naznačeni momenti koji u Uredbi nisu izrijekom navedeni, a na koje, obzirom na propisani međusobni odnos i ovlaštenja nositelja izrade, poglavarstva i predstavničkih tijela, općina, gradova, županija i Grada Zagreba, u praksi svakako treba računati. Riječ je o tome da poglavarstvo ne mora prihvatiti nacrt prijedloga prostornog plana kakvog mu je dostavio nositelj izrade, pa ovaj nacrt može vratiti nositelju radi njegove izmjene i/ili dopune. Isto tako, niti predstavničko tijelo ne mora prihvatiti dostavljeni konačni prijedlog prostornog plana, već isti može vratiti predlagatelju (poglavarstvu). Naime, poznato je da niti jedan propis, pa tako niti prostorni plan, nije i ne može biti tehnički (strukovno) idealna mogućnost, već je uvijek kompromis između različitih strukovnih i različitih interesnih stremljenja. U svrhu omogućavanja boljeg i potpunijeg razmatranja prijedloga prostornog plana pred predstavničkim tijelom, odredbom članka 15. Uredbe propisana je obveza nositelja izrade da prije upućivanja konačnog prijedloga prostornog plana predstavničkom tijelu na donošenje, sudionicima u javnoj raspravi dostavi pisanu obavijest s obrazloženjem o razlozima neprihvaćanja, odnosno djelomičnog prihvaćanja njihovih očitovanja, prijedloga i primjedbi. Na taj način omogućava se nezadovoljnim korisnicima prostora (sudionicima u javnoj raspravi) da na pojedina rješenja budućeg prostornog plana utjeću preko predstavnika u predstavničkom tijelu, odnosno da na takva rješenja predstavničkom tijelu bude skrenuta pozornost radi ocjene opravdanosti i oportuniteta istih. Propisivanjem pak predmnjeve iz članka 8. Uredbe prema kojoj se smatra da tijela državne uprave, upravna tijela županije, općina i gradova te pravne osobe s javnim ovlastima, nemaju primjedbi na prijedlog prostornog plana ako ne dostave svoja pisana očitovanja u određenom roku, sprečava se neopravdano otezanje postupka donošenja prostornih planova ali i “štiti” nosioca izrade i predstavničko tijelo koje donosi prostorni plan od eventualnih propusta i “šteta”, koji bi mogli nastupiti uslijed neopravdane nezainteresiranosti navedenih sudionika u javnoj raspravi. Izvješće o javnoj raspravi ima dvojaku ulogu. S jedne strane, imajući u vidu odredbu članka 10. stavka 1. Uredbe, prema kojoj nositelj izrade sa stručnim izrađivačem obrađuje sve prijedloge i primjedbe koje su u javnoj raspravi dali sudionici i o tome priprema izvješće, uloga izvješća je provedba načela na kojima se temelji prostorno uređenje i to naročito načela usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru. S druge pak strane, polazeći od sadržaja



tog izvješća, propisanog odredbom članka 11. Uredbe, izvješće o javnoj raspravi, može se zaključiti, ima višestruku kontrolnu ulogu (političku, upravnu i inspekcijsku). 4. IZRAĐIVAČI PROSTORNIH PLANOVA Obzirom na svoj sadržaj odnosno materiju koju uređuju, izrada prostornih planova zahtijeva specifična stručna znanja iz različitih područja tehničkih, prirodnih i društvenih znanosti. Zato ZPU-om izrada prostornih planova nije prepuštena slobodnom tržištu bez ikakve kontrole, već je stavljena u djelokrug odnosno djelatnost subjekata koji moraju ispunjavati određene formalne uvjete koji osiguravaju njihovu stručnu utemeljenost u spomenutim okvirima. Tako prostorne planove mogu izrađivati: - Zavod za prostorno planiranje u sastavu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (čl.6.ZPU-a), - županijski zavodi odnosno Gradski zavod (Grada Zagreba) za prostorno uređenje (čl.7.ZPU-a), - pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja (čl.8.st.1. ZPU-a), i - ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju stručne poslove prostornog uređenja u vlastitom uredu (čl.8.st.2. ZPU-a), Zavod za prostorno planiranje u sastavu Ministarstva u okviru svog djelokruga izrađuje i prati provođenje Strategije i Programa prostornog uređenja Države, i drugih dokumenata prostornog uređenja koje donosi Hrvatski sabor te dvogodišnjeg programa unapređenja stanja u prostoru Države, izrađuje osnove korištenja prostora Države i dvogodišnja izvješća o stanju u prostoru. Osim toga Zavod obavlja i druge stručne poslove određene ZPU-om te stručne poslove prostornog uređenja koje mu povjeri ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Županijski zavodi odnosno Gradski zavod (Grada Zagreba) za prostorno uređenje (čl.7.ZPU-a), u okviru svog djelokruga izrađuje i prati provedbu prostornog plana županije i prostornih planova područja posebnih obilježja, odnosno Grada, dvogodišnje izvješće i program unapređenja stanja u prostoru županije, odnosno Grada i vodi dokumentaciju prostora. Zavod može izrađivati i prostorni plan uređenja općina i grada i generalni urbanistički plan te obavljati stručno analitičke poslove iz područja prostornog uređenja ako mu izradu tih planova, odnosno obavljanje poslova povjeri Ministarstvo ili županijsko, odnosno Gradsko poglavarstvo. Uvjeti koje mora ispunjavati županijski, odnosno Gradski zavod da bi mogao obavljati poslove izrade prostornih planova propisani su Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati županijski odnosno gradski zavod za prostorno uređenje za obavljanje poslova izrade prostornih planova ("Narodne novine", broj 104/98). Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja mogu izrađivati prostorne planove (ovisno o dobivenoj suglasnosti Ministarstva) i stručne podloge za izdavanje lokacijskih dozvola. Ovlašteni arhitekt koji samostalno obavlja stručne poslove prostornog uređenja može izrađivati detaljne planove uređenja, stručne podloge i idejna rješenja za izdavanje lokacijskih dozvola. Pravna osoba odnosno ovlašteni arhitekt može započeti obavljati stručne poslove prostornog uređenja samo ako ima suglasnost Ministarstva za čije izdavanje i oduzimanje su uvjete i mjerila propisani Pravilnikom o davanju i oduzimanju suglasnosti za



obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja ("Narodne novine", br. 21/06). Ova suglasnost će se oduzet ako pravna osoba odnosno ovlašteni arhitekt prestane ispunjavati uvjete propisane za davanje suglasnosti ili ako stručne poslove prostornog uređenja obavlja protivno ovom zakonu ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. 5. POJEDINI PROSTORNI PLANOVI Zadnjih desetak godina u Republici Hrvatskoj su na snazi dvije skupine dokumenata prostornog uređenja donijete na temelju dva različita zakona. To su: a) Stari prostorni planovi doneseni na temelju Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora iz 1980. godine, koje je ZPU ostavio na snazi. To su: - prostorni plan općine (bivše), - odluka o građevinskom području općine (bivše), - generalni urbanistički plan, - provedbeni urbanistički plan. Stari prostorni planovi se, naravno, više ne mogu donositi, ali se uz suglasnost Ministarstva mogu mijenjati i dopunjavati, a što je na razini jedinica lokalne samouprave nije rijetka pojava. b) Novi dokumenti prostornog uređenja donijeti na temelju ZPU-a. To su: • Strategija i Program prostornog uređenja Države • prostorni planovi - prostorni plan županije i Grada Zagreba - prostorni plan područja posebnih obilježja - prostorni plan uređenja općine i grada - generalni urbanistički plan - urbanistički plan uređenja - detaljni plan uređenja Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba donosi za svoje područje županijska skupština, odnosno Skupština Grada Zagreba po pribavljenoj suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja o njegovoj usklađenosti s odredbama Zakona o prostornom uređenju Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske i prostornim planovima susjednih županija. Navedeni plan uvažavanjem društveno – gospodarskih, prirodnih, kulturno - povijesnih i krajobraznih vrijednosti, razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje ciljeve prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora. Nadalje, ovaj plan sadrži prostornu i gospodarsku strukturu županije, odnosno Grada Zagreba, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za uređenje i zaštitu prostora, prostornih mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za očuvanje i unapređenje prirodnih, kulturno – povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjera za unapređenje i zaštitu okoliša, te druge elemente od važnosti za Grad Zagreb. Prema ZPU-u za područje dvije ili više županije može se izraditi zajednički prostorni plan tih županija kada to sporazumno odrede te županije. Taj prostorni plan donose skupštine županija za čije područje se plan izrađuje. Do danas su donijeti prostorni planovi svih županija i Grada Zagreba ali niti u jednom slučaju nije iskorištena mogućnost donošenja zajedničkog prostornog plana.



Prostornim planom Grada Zagreba se, također određuju granice građevinskog područja i smjernice za uređivanje prostora izvan građevinskog područja, te se utvrđuju granice područja za koje se donose prostorni planovi područja posebnih obilježja i prostorni planovi užeg područja (Generalni urbanistički plan, urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja). Prostorni plan područja posebnih obilježja utvrđuje, s obzirom na zajednička prirodna, kulturna ili druga obilježja, temeljnu organizaciju prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite tog područja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te po potrebi određuje obvezu izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža područja unutar prostornog plana. Prostorni plan područja posebnih obilježja donosi se obvezno za područje nacionalnog parka i parka prirode, te za područja za koje je ta obveza određena Programom prostornog uređenja Države ili prostornim planom županije. Prostorni plan područja posebnih obilježja donosi županijska, odnosno Gradska skupština ukoliko posebnim zakonom to nije drukčije određeno, s time što prostorni plan nacionalnog parka, parka prirode i područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, donosi Hrvatski sabor. Prostorni plan uređenja općine ili grada donosi za svoje područje općinsko odnosno gradsko vijeće po prethodno pribavljenoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji – službe za prostorno uređenje, o njegovoj usklađenosti s prostornim planom županije. Ured navedenu suglasnost izdaje po prethodno pribavljenom mišljenju Županijskog zavoda za prostorno uređenje. Navedeni plan utvrđuje uvjete za uređenje općinskog odnosno gradskog područja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša te zaštitu spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode u općini odnosno gradu. Nadalje, ovaj plan sadrži osnove razvitka u prostoru, ciljeve prostornog uređenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za korištenje, zaštitu i uređivanje prostora, te druge elemente od važnosti za područje općine odnosno grada. Prostornim planom uređenja općine ili grada se, također, određuju granice građevinskog područja i smjernice za uređivanje prostora izvan građevinskog područja, te se utvrđuju granice područja za koje se izrađuje generalni urbanistički plan, urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja. Generalni urbanistički plan donosi općinsko odnosno gradsko vijeće za područje naselja u kojima je sjedište županije, te za druga naselja na svom području koja imaju više od 15.000 stanovnika. Ovaj plan obavezno donosi za svoje područje i Skupština Grada Zagreba. Ovaj se plan donosi po prethodno pribavljenoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji – službe nadležne za poslove prostornog uređenja odnosno ureda Grada Zagreba nadležnog za poslove prostornog uređenja, o njegovoj usklađenosti s prostornim planom uređenja općine ili grada odnosno s prostornim planom Grada Zagreba Navedeni plan utvrđuje temeljnu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina s prijedlogom prvenstva njihova uređenja. Nadalje, ovaj plan sadrži način i oblike zaštite i korištenja, uvjete i smjernice za uređenje i zaštitu prostora, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša, područja s posebnim prostornim i drugim obilježjima , te druge elemente za važnosti za područje za koje se donosi. Generalnim urbanističkim planom se, također, mogu utvrđivati granice područja za koja je obvezna izrada detaljnijih planova.



Urbanistički plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće odnosno skupština Grada Zagreba za naselja odnosno dijelove naselja koja su sjedišta gradova, a za koje nema obveze donošenja generalnog urbanističkog plana, za naselja odnosno dijelove naselja registrirana kao povijesne urbanističke cjeline, te za naselja odnosno dijelove naselja određena prostornim planom županije i Grada Zagreba, odnosno programom mjera. Ovaj se plan donosi po prethodno pribavljenoj suglasnosti ureda državne uprave u županiji – službe nadležne za poslove prostornog uređenja o njegovoj usklađenosti s prostornim planom šireg područja. Navedeni plan utvrđuje osnovne uvjete korištenja i namjene javnih i drugih površina za naselje, odnosno dio naselja, prometnu odnosno uličnu i komunalnu mrežu te ovisno o posebnosti prostora smjernice za oblikovanje, korištenje i uređenje prostora. Nadalje, ovaj plan sadrži način i oblike korištenja i uređenja javnih i drugih prostora, način uređenja prometne, odnosno ulične i komunalne mreže te druge elemente ovisno o području obuhvata. Urbanističkim planom uređenja se, također, mogu utvrđivati granice područja za koja je obavezna izrada detaljnih planova. Detaljni plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće, odnosno Skupština Grada Zagreba. Navedeni plan utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora, način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od važnosti za područje za koje se donosi. 6. OBVEZATNOST DONOŠENJA PROSTORNIH PLANOVA Jedno od najznačajnijih pitanja Hrvatskog sustava prostornog uređenja jest pitanje obvezatnosti donošenja prostornih planova. Obveza donošenja određenih prostornih planova propisana je ZPU-om (a) i prostornim planovima širih područja (b). Prema kriteriju posljedica ne donošenja prostornog plana, potrebno je razlikovati obvezne prostorne planove čije donošenje nije uvjet za provedbu zahvata u prostoru od prostornih planova čije je donošenje uvjet za provedbu zahvata u prostoru. Kod potonjih planova postoji i „podvrsta“ prostornih planova bez čijeg je donošenja iznimno dopuštena mogućnost provedbe određenih zahvata u prostoru. a) obveza donošenja dokumenata prostornog uređenja propisana ZPU-om Zakonom o prostornom uređenju propisana je obveza donošenja: - prostornog plana nacionalnog parka i parka prirode, - prostornog plana županije i Grada Zagreba, - prostornog plana uređenja općine ili grada, - generalnog urbanističkog plana u određenim slučajevima (za gradove sjedišta županija i gradove koji imaju više od 15000 stanovnika) - urbanističkog plana uređenja u određenim slučajevima (za naselja ili dijelove naselja registrirane kao povijesne urbanističke cjeline, te za naselja u zaštićenom obalnom području). Ne donošenje navedenih planova u načelu nema za posljedicu nemogućnost provedbe zahvata u prostoru jer se ti zahvati do donošenja tih planova provode na temelju prostornih planova donesenih do stupanja na snagu ZPU-a tj. na temelju starih planova ili na temelju dokumenta prostornog uređenja širega područja donesenog na temelju ZPU-a. Iznimku od toga predstavlja obveza donošenja



urbanističkog plana uređenja u neizgrađenom dijelu građevinskog područja koje se nalazi u zaštićenom obalnom području mora. b) Obveza donošenja detaljnih planova uređenja propisana prostornim

planovima širih područja Mogućnost, odnosno potreba propisivanja obveze izrade urbanističkog plana uređenja, osim za naselja odnosno dijelove naselja koja su sjedišta gradova, a za koje nema obveze donošenja generalnog urbanističkog plana, za naselja odnosno dijelove naselja registrirana kao povijesne urbanističke cjeline i određene dijelove zaštićenog obalnog područja, prepuštena je i planovima šireg područja, tj. navedenim obveznim planovima, a obveza donošenja detaljnog plana uređenja, prepuštena je isključivo tim planovima. Međutim, ovi planovi često ne propisuju obvezu izrade urbanističkog plana uređenja, niti detaljnog plana uređenja (u daljnjem tekstu: detaljniji planovi) ili ovu obvezu ne propisuju korektno. To u provedbi planova putem lokacijske dozvole u određenim slučajevima rezultira neracionalnim i neodgovarajućim korištenjem prostora tj. njegovom devastacijom (npr. izdavanje lokacijskih dozvola za gradnju zgrada u neizgrađenim dijelovima građevinskog područja u kojima još nije izgrađena komunalna infrastruktura, na temelju generalnog urbanističkog plana), a u određenim slučajevima nepotrebnim i neopravdanim otezanjem ili onemogućavanjem provedbe zahvata u prostoru (npr. propisivanje obveze donošenja detaljnijeg plana uređenja za potpuno izgrađeni dio naselja čija se struktura ne planira mijenjati). Polazeći od iskustva i pravila urbanističke struke, a i od same prirode stvari, planovi šireg područja, kada to već nije određeno ZPU-om, morali bi odrediti obvezu izrade detaljnijeg plana (ovisno o konkretnom slučaju) kao uvjet za mogućnost provedbe zahvata u prostoru za: - pretežno neizgrađene dijelove građevinskog područja jedinice lokalne samouprave, te za - izgrađene dijelove građevinskog područja jedinice lokalne samouprave čija se struktura odnosno namjena planira temeljno promijeniti. Pri tome, obvezi donošenja urbanističkog plana uređenja trebalo bi davati prednost u slučajevima u kojima se na određenom području planira sukcesivna gradnja i u kojim investitori nisu unaprijed poznati, te kada sredstva za izgradnju komunalne i druge infrastrukture nisu u pretežnom dijelu unaprijed osigurana. Propisivanju, pak, obveze donošenja detaljnog plana uređenja valjalo bi pribjegavati kada su unaprijed poznati investitori te kad su osigurana sredstva za izgradnju komunalne i druge infrastrukture. 7. ROKOVI ZA DONOŠENJE PROSTORNIH PLANOVA Zakonom o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94) bio je propisan krajnji rok za donošenje novih prostornih planova prema tom Zakonu, a indirektno i posljedice u slučaju ne donošenja planova u tom roku. Tako je odredbom članka 57. stavka 1. navedenog Zakona bilo propisano da prostorni planovi doneseni u skladu s propisima koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, osim odredaba koje su u suprotnosti s Ustavom i tim Zakonom, ostaju na snazi do donošenja dokumenata prostornog uređenja prema tom Zakonu, a najduže 5 godina od dana stupanja na



snagu toga Zakona, nakon kojeg roka prestaju važiti. Dakle, na taj je način ograničeno važenje stari prostornih planova do 23. travnja 1999. godine. Budući da su prostorni planovi propisani Zakonom o prostornom uređenju slabo donošeni, to je važenje stari planova produživano u dva navrata, pri čemu su određivani i krajnji rokovi za donošenje novih obaveznih planova. Prvi puta je to učinjeno odredbom članka 49. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 68/98) prema kojoj iznimno od gore citiranog članka 57. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94) prostorni plan općine Grada Zagreba i Odluka o građevinskom području ostaje na snazi do donošenja prostornih planova uređenja svih općina i gradova na području obuhvata tih planova, odnosno odluka, odnosno prostornog plana županije prema tom Zakonu. Odredbama, pak, članka 52. istog Zakona određeno je da su županije i Grad Zagreb dužni donijeti prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba do 31. prosinca 1999., Općine i gradovi prostorni plan uređenja općine odnosno grada do 31. prosinca 2000., s time da će, ako županije, Grad Zagreb, gradovi i općine ne izrade i ne donesu ove prostorne planove u propisanom roku, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja osigurati izradu tih planova na njihov trošak. Novi prostorni planovi uglavnom nisu donijeti u propisanim rokovima, niti je Ministarstvo, očito zbog prevelikog broja nedonesenih prostornih planova, osiguralo njihovu izradu, već je važenje starih prostornih planova po drugi puta produženo. To je učinjeno Uredbom o izmjeni Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 35/99). Ovaj put je produženje važenja starih prostornih planova učinjeno selektivno, dakle nije produženo važenje svih prostornih planova, Također, su ponovno određeni novi rokovi za donošenje novih prostornih planova, te je određeno da protekom tih rokova prestaju važiti stari planovi. Tako je odredbom članka 2. navedenog Zakona propisano da iznimno od članka 57. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94) prostorni plan općine i Grada Zagreba i odluka o građevinskom području, te generalni urbanistički plan koji provedbene odredbe ima objavljene u glasilu jedinice lokalne samouprave i uprave i svi prostorni planovi doneseni nakon 30. travnja 1986. koji provedbene odredbe imaju objavljene u glasilu jedinice lokalne samouprave i uprave, ostaju na snazi do donošenja odgovarajućih prostornih planova prema tom Zakonu, a najduže do rokova određenih tim zakonom za donošenje novih planova. Rokovi za donošenje novih prostornih planova određeni su člankom 3. prema kojem su županije i Grad Zagreb dužni donijeti prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba, najkasnije do 30. ožujka 2001., a Grad Zagreb općine i gradovi generalni urbanistički plan do 30. ožujka 2002. Međutim određivanje rokova za donošenje obveznih planova i propisivanje ekstremne mjere prestanka važenja prostornih planova niti ovaj puta nije urodilo plodom. Naime, većina županija i jedinica lokalne samouprave do 31. prosinca 2001. nije donijelo propisane prostorne planove. Zato su u svrhu sprečavanja posljedica koje bi nastale prestankom važenja starih prostornih planova i drugih posljedica, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 32/02) brisani rokovi za donošenje navedenih obveznih planova kao i ograničenje važenja starih prostornih planova. To naravno nije značilo da se rokovi za donošenje određenih prostornih planova ne mogu propisivati. Naime, dinamika uređenja određenog prostora, pa tako i potreba i vrijeme donošenja određenog prostornog plana, uz ostalo, predstavlja sadržaj programa mjera za unapređenje stanja u prostoru. Zato ovim programima mogu,



zapravo trebaju, biti određeni rokovi za donošenje određenih planova odnosno njihovih izmjena i dopuna na području za koje se donosi program, a imajući u vidu vertikalnu povezanost različitih razina u prostoru Republike Hrvatske (Država, regionalna jedinica, lokalna jedinica) nema zapreke da taj program sadrži i rokove za donošenje planova za uža područja od onih za koje je donesen. Odredbom članka 37. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 100/04) propisana je dužnost općina i gradova, koji to još nisu učinili, da donesu prostorni plan uređenja općine i grada najkasnije do 31. prosinca 2005., pri čemu ne donošenje tog plana u propisanom roku nema za posljedicu prestanak važenja prostornog plana (bivše) općine. Sankcija za ne donošenje navedenog plana propisana je odredbom članka 84. stavka 1. podstavka 8. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01-vjerodostojno tumačenje i 129/05). Prema toj odredbi na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustit će predstavničko tijelo ako u zakonom određenom roku ne donese prostorni plan. 8. ZAŠTIČENO OBALNO PODRUČJE Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju («Narodne novine», br.100/04) u svrhu zaštite obalnog područja mora, te njegova svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja, određeno je zaštićeno obalno područje. Ovo područje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte. Zaštićeno obalno područje od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku te se unutar njega ne može graditi ako nije donesen urbanistički plan uređenja, osim objekata infrastrukture izvan granica građevinskog područja sukladno odgovarajućem dokumentu prostornog uređenja. Svi prostorni planovi unutar zaštićenog obalnog područja i planovi čiji se dijelovi nalaze unutar tog područja, donose se po pribavljenoj suglasnosti Ministarstva. Ministarstvo je ovu suglasnost dužno dostaviti u roku od 60 dana od dana dostave prijedloga prostornog plana i određenih primjedbi iznesenih u javnoj raspravi, a ako je ne dostavi u tom roku smatra se da je suglasnost dana. Zanimljivo je da je prijelaznim odredbama predmetnog zakona obveza ishođenja navedene suglasnosti Ministarstva propisana i za postojeće planove u zaštićenom obalnom području, s time da su u provedbi te obveze općine, gradovi i županiji Ministarstvu dužni dostaviti navedene planove u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu propisa (Uredbe) iz članka 45. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju. Naprijed navedeni rok od 60 dana i presumpcija da je suglasnost ishođena u slučaju proteka tog roka propisana, je i u slučaju ishođenja suglasnosti za već donesene planove. Određivanjem zaštićenog obalnog područja kao posebnog područja u kojemu važi poseban režim, kako je to opisano, omogućeno je Vladi Republike Hrvatske da donošenjem propisa (Uredbe), za čije je donošenje već 10 godina ovlaštena člankom 45. stavkom 1. Zakona o prostornom uređenju, na efikasan način stvori normativne uvjete za racionalno i prihvatljivo korištenje tog prostora, te da na taj način spriječi propadanje i uništenje tog najvrjednijeg prostora Republike Hrvatske. Sukladno navedenom Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora („Narodne novine“, br. 128/04) koja je stupila na snagu 13. rujna 2004. godine. Ovom se Uredbom određuju uvjeti i mjere za



uređenje zaštićenog obalnog područja mora u svrhu njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja. Zbog svojih pojedinih odredbi koje su u javnosti, pa čak i u dijelu stručne javnosti prikazivane izvan svojeg konteksta*6. predmetna Uredba shvaćena je kao izuzetno restriktivna. Međutim, to nije tako. Naime, vrlo sažeto rečeno, Uredba u svrhu ostvarivanja cilja zbog kojeg je donijeta: a) zabranjuje neplansku gradnju na neizgrađenim i neuređenim područjima građevinskog područja (gradnju na području za koje nije donesen odgovarajući plan i na kojemu ne postoji odgovarajuća nužna komunalna infrastruktura – javna prometna površina, vodovod, kanalizacija parkirališta), b) zabranjuje gradnju i planiranje građevina čija namjena, kapacitet ili veličina nije primjerena ZOP-u odnosno njegovom određenom dijelu i c) ograničava neracionalno širenje građevinskih područja naselja, pogotovo uzdužno uz obalu. Radi boljeg razumijevanja i lakše primjene navedene Uredbe valja skrenuti pozornost na nekoliko stvari: a) Uredba se primjenjuje u postupcima izrade i donošenja prostornih planova, te u postupcima provedbe prostornih planova. Dakle i u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola;

b) Zaštićeno obalno područje ucrtava se na Hrvatskoj osnovnoj karti

(zemljovidu) dopunjenoj ortofoto (aerofotogrametrijskim) prikazom. c) U slučaju protivnosti prostornog plana odredbi Uredbe u provedbi zahvata u prostoru primjenjuje se odredba Uredbe; d) Uvjeti i mjerila za izradu i provedbu prostornih planova, a naročito zabrane i ograničenja koje propisuje Uredba ne odnose se jednako na sve dijelove zaštićenog obalnog područja. U tom smislu Uredba razlikuje: - izgrađeni dio građevinskog područja naselja od neizgrađenog dijela građevinskog područja naselja, - naselja za koje je obvezno donošenje generalnog urbanističkog plana i naselja u kojima u više od 50% postojećih građevina stanovnici tih naselja imaju prebivalište, od ostalih naselja. e) Zabrane i ograničenja nisu jednako propisani za izgradnju novih građevina i za rekonstrukciju postojećih. f) Uredba se primjenjuje i u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola koji su započeti prije stupanja na snagu Uredbe, ali se ne primjenjuje u postupcima po žalbi i drugim postupcima koje se vode povodom lokacijskih i građevinskih dozvola, izdanih do stupanja na snagu Uredbe. Najčešća pitanja i nedoumica vezane uz provedbu dokumenata prostornog uređenja u zaštićenom obalnom području mora nakon stupanja na snagu spomenute novele Zakona i Uredbe, čime je osigurana jedinstvena i nedvojbena provedba dokumenata



prostornog uređenja u tome području sukladno važećim propisima, odgovorena su objašnjenjem i uputom za postupanje *7 Ministarstva u kojoj se navodi slijedeće: „1. Stupanjem na snagu Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (13. rujna 2004.) prestala je važiti načelna zabrana građenja i izdavanja lokacijskih dozvola u ZOP-u koja je bila propisana člankom 36. stavkom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 100/04). Shodno tome na postupke provedbe dokumenata prostornog uređenja (izdavanje izvoda iz detaljnog plana uređenja, lokacijske i građevinske dozvole) u ZOP-u od navedenog datuma više se ne primjenjuje objašnjenje ovoga Ministarstva, klase: 350-01/04-01/154, urbroj: 531-01-04-01 od 30. srpnja 2004., a koje objašnjenje se odnosilo na postupanje za vrijeme trajanja navedene načelne zabrane (od 28. srpnja do 13. rujna 2004.). 2. Navedena Uredba nema prijelaznu odredbu koja bi isključivala njezinu primjenu u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola, izvoda iz detaljnih planova uređenja i građevinskih dozvola na temelju izvoda iz prostornog plana, započetih do stupanja na snagu Uredbe, a koji po stupanju na snagu iste nisu dovršeni. Zato se Uredba po načelu legaliteta primjenjuje na sve postupke izdavanja navedenih dozvola i izvoda u ZOP-u, bez obzira na vrijeme pokretanja postupka za njihovo izdavanje. Dakle, Uredba se primjenjuje na postupke izdavanja lokacijskih dozvola, izvoda iz detaljnih planova uređenja i građevinskih dozvola koje se izdaju na temelju izvoda iz prostornog plana, bez obzira da li su ti postupci započeti prije ili poslije stupanja na snagu Uredbe, odnosno ZID ZPU-a. Dapače, prema odredbi članka 19. stavka 2. Uredbe, Uredba se ne primjenjuje samo na postupke po žalbi i druge postupke (misli se na postupke povodom izvanrednih pravnih lijekova) koji se vode povodom lokacijskih i građevinskih dozvola izdanih do stupanja na snagu Uredbe. 3. Međutim, prema odredbi članka 41. ZID ZPU-a postupci izdavanja lokacijskih dozvola započeti do stupanja na snagu tog Zakona moraju se dovršiti po Zakonu o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02). S tim u vezi posebno valja istaknuti da se nakon stupanja na snagu navedene Uredbe i prestanka zabrane građenja i izdavanja lokacijskih dozvola u ZOP-u koja je bila propisana odredbom članka 36. stavka 3. ZID ZPU-a, ova se dva postupka za izdavanje lokacijske dozvole razlikuju samo po dokumentaciji koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole. Tako se prema odredbama navedenog Zakona uz zahtjev prilaže idejno rješenje za koje nije propisano tko ga mora izraditi, dok se prema odredbi članka 15. ZID ZPU-a uz zahtjev prilaže idejno rješenje koje mora biti izrađeno po ovlaštenom arhitektu, odnosno ovlaštenom inženjeru građevinske struke, a iznimno (za vlastite potrebe) po diplomiranom inženjeru arhitekture ili građevinarstva ili inženjeru arhitektonske struke. 4. Navedena Uredba, također, nema prijelaznih odredbi koje bi uređivale važenje lokacijskih dozvola i izvoda iz prostornih planova izdanih do njezina stupanja na snagu pa se na temelju istih i u ZOP-u mogu izdavati građevinske dozvole ako su ispunjeni ostali propisani uvjeti. U oba navedena slučaja, prije svega, moraju biti ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o gradnji ("Narodne novine", broj 175/03 i 100/04), a u slučaju izdavanja građevinske dozvole na temelju izvoda iz prostornog plana moraju biti ispunjeni i uvjeti propisani navedenom Uredbom. Naime, za razliku od lokacijske dozvole, izvod iz detaljnog plana uređenja prema članku 6. Pravilnika o



određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola ("Narodne novine", broj 86/04 i 138/04) nema karakter upravnog akta kojim bi se stjecalo kakvo pravo. U postupku izdavanja građevinske dozvole na temelju lokacijske dozvole nije dopušteno (moguće) u prostorno-planskom smislu razmatrati, odnosno odlučivati o mogućnostima i uvjetima provedbe zahvata u prostoru za koji je izdana lokacijska dozvola jer je o toj mogućnosti i uvjetima već odlučeno lokacijskom dozvolom. Međutim, usklađenost lokacijske i građevinske dozvole s navedenom Uredbom uvjet je za produženje njihova važenja na temelju odredbe članka 40. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04), odnosno odredbe članka 105. stavka 2. Zakona o gradnji, pa je u postupcima za produženje navedenih dozvola potrebno utvrditi usklađenost tih dozvola s uvjetima propisanim Uredbom. 5. Odredbom članka 9. stavka 1. Uredbe propisana je iznimka od članka 45a. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) kojom je propisano da se unutar ZOP-a ne može graditi ako nije donesen urbanistički plan uređenja, osim objekata infrastrukture izvan granica građevinskog područja, te iznimka od članka 39. stavka 3. ZID ZPU-a kojom je propisano da se prostorni planovi u ZOP-u ne primjenjuju do dobivanja suglasnosti Ministarstva. Dakle, prema spomenutoj odredbi Uredbe, iako nije donesen urbanistički plan uređenja u izgrađenom dijelu građevinskog područja na građevnoj čestici odnosno neizgrađenoj prostornoj cjelini koja se nalazi unutar ukupne neizgrađene površine koja nije veća od 5.000 m2, može se na temelju prostornog plana koji nije u protivnosti s Uredbom, prije dobivanja suglasnosti Ministarstva na prostorni plan, graditi nova, rekonstruirati, odnosno zamijeniti postojeća pojedinačna ili više građevina, tj. može se za isto izdati lokacijska dozvola, odnosno građevinska dozvola na temelju izvoda iz detaljnog plana uređenja. Na neizgrađenom dijelu građevinskog područja može se graditi, tj. izdavati lokacijske dozvole, odnosno građevinske dozvole na temelju izvoda iz detaljnog plana uređenja samo na temelju urbanističkog plana uređenja, generalnog urbanističkog plana ili detaljnog plana uređenja koji su dobili suglasnost Ministarstva. Spomenuti izgrađeni dio građevinskog područja, odnosno građevna čestica ili neizgrađena prostorna cjelina čija površina nije veća od 5.000 m2, ne mora biti sadržan, tj. određen u prostornom planu, već se isto kao činjenica utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno građevinske dozvole koja se izdaje na temelju izvoda iz detaljnog plana uređenja, sukladno definiciji iz odredbe članka 4. stavka 6. Uredbe. Prema toj odredbi u smislu Uredbe izgrađenim dijelom građevinskog područja, bez obzira na njegovo određenje u prostornom planu, smatraju se izgrađene građevne čestice i druge površine privedene različitoj namjeni, a neizgrađeni dio građevinskog područja je jedna ili više neposredno povezanih neuređenih i neizgrađenih građevnih čestica ukupne površine veće od 5.000 m2 kao i sve rubne neizgrađene čestice. 6. Polazeći od činjenice da se predmetnom Uredbom određuju minimalni uvjeti i mjere za uređenje ZOP-a u svrhu njegove zaštite, svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja prostorni planovi koji se donose ili su doneseni u ZOP-u mogu navedene uvjete i mjere određivati strože od Uredbe. U takvom slučaju u provedbi prostornih planova, tj. u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola i



građevinskih dozvola na temelju izvoda iz prostornog plana primjenjuju se odredbe prostornog plana koje su strože od onih propisanih Uredbom.“ 9. NADZOR NAD IZRADOM I DONOŠENJEM PROSTORNIH PLANOVA Neposredni nadzor nad zakonitošću prostornih planova može u formalno-pravnom smislu ići na više kolosijeka s time da prostorni plan protivno volji predstavničkog tijela koje ga je donijelo, može ukinuti samo Ustavni sud Republike Hrvatske zbog njegove protivnosti s Ustavom i Zakonom. Najstručniji nadzor nad zakonitošću dokumenta prostornog uređenja provodi Urbanistička inspekcija u sastavu Ministarstva čiji je inspektor ovlašten jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave rješenjem narediti u primjerenom roku otklanjanje nepravilnosti i/ili nezakonitosti u prostornom planu i postupku njegove izrade i/ili donošenja, koju utvrdi u inspekcijskom nadzoru (članak 49a. stavak 1. ZPU-a). Na postupak stavljanja izvan snage takvog dokumenta prostornog uređenja prema odredbi članka 49a. stavka 3. ZPU-a ne primjenjuju se odredbe ZOG-a o provedbi javne rasprave. Ako jedinica lokalne odnosno područne samouprave ne postupi po navedenom rješenju, urbanistički inspektor će prema članku 49a. stavka 2. ZPU-a, a obzirom na nadležnost (ovlaštenje) iz članka 79. stavka 1. i članka 80a. stavka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", br. 33/01, 60/01 i 129/05) od ministra nadležnog za poslove prostornog uređenja, odnosno od njega ovlaštene osobe zatražiti da donese odluku o obustavi dokumenta prostornog uređenja. Ako ova odluka bude donijeta Ministarstvo nadležno za poslove prostornog uređenja dužno je bez odgode Vladi Republike Hrvatske predložiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (članak 82. stavak 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi). Ukoliko Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga, obustava od primjene dokumenta prostornog uređenja prestaje (članak 82.a. stavak 2.). U suprotnom, ako postupak pokrene, obustava po prirodi stvari traje do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o vladinom prijedlogu. Valja istaknuti da spomenuta ovlaštenja urbanističkog inspektora u nadzoru prostornih planova, obuhvaćaju samo ovlaštenje za kontrolu zakonitosti prostornih planova i postupka njihova donošenja, a ne i za kontrolu njihove svrsishodnosti (oportuniteta prostorno-planskih rješenja)*8. Naime, riječ „nepravilnost“ u kontekstu propisanih ovlaštenja urbanističkog inspektora nema značenje ovlaštenja za nadziranje svrsishodnosti prostornog plana i postupka njegova donošenja kako to tumače pojedini autori*9, već ima značenje ovlaštenja za naređivanje otklanjanja nepravilnosti koje se sastoje u protivnosti odredbama podzakonskih propisa tehničke naravi ili često puta sa pravilima struke, a koje je nepravilnosti zbog njihove tehničke naravi, tek posredno, moguće povezati sa povredom određene odredbe zakona. Zato nema mjesta razmatranju usklađenosti odredbe članka 49.a ZPU-a s člankom 136. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj su u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela. Nadalje, prema odredbi članka 80. stavka 1. Zakona jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave predstojnik ureda državne uprave u županiji dužan je



izvršiti nadzor nad zakonitošću općeg akta - prostornog plana, te kada smatra da je isti u suprotnosti s Ustavom i zakonom dužan je u roku od 15 dana od dana dostave donijeti odluku o obustavi od primjene tog akta - plana i o tome bez odlaganja dostaviti Ministarstvu nadležnom za poslove prostornog uređenja radi ocjene iste i provedbe propisanog postupka, te je dužan istu odluku dostaviti Općinskom načelniku, gradonačelniku odnosno županu i predsjedniku predstavničkog tijela koje je donijelo navedeni akt - plan. Postupak koji povodom dostavljene odluke o obustavi provodi Ministarstvo, ako ocjeni tu odluku osnovanom isti je kao i kada Ministarstvo samo donese takvu odluku. Također, prema odredbi članka 42. stavka 2. navedenog Zakona Odluku o obustavi od primjene prostornog plana ima pravo donijeti i općinski načelnik, gradonačelnik i župan, svaki za jedinicu regionalne odnosno lokalne samouprave kojoj je na čelu, ako ocijeni da je njime povrijeđen zakon ili drugi propis, te ima pravo zatražiti od predstavničkog tijela da u roku od petnaest dana otkloni uočene nedostatke. Ako ono ne otkloni nedostatke propisana je dužnost obavještavanja predstojnika Ureda državne uprave u županiji, te ministra nadležnog za poslove prostornog uređenja radi iniciranja gore opisanog postupka. Na kraju valja istaknuti da prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske svatko može predložiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti svakog propisa pa tako i dokumenta prostornog uređenja. Najznačajniji posredni instrument kojim se redovito preventivno osigurava vertikalna usklađenost dokumenata prostornog uređenja, a time i usklađenost sa ZPU-om i propisima donesenim na temelju tog Zakona, jest suglasnost koja je uvjet za donošenje prostornog plana. Ove suglasnosti daju dva tijela: a) Ministarstvo daje suglasnost: - o usklađenosti prostornog plana županije i prostornog plana Grada Zagreba te prostornog plana područja posebnog obilježja kojeg donosi županijska skupština sa ZOG-om, Strategijom i Programom prostornog uređenja države i prostornim planovima susjednih županija odnosno Grada Zagreba (članak 19. stavak 2. i članak 22. stavak 2. ZPU-a); - za donošenje svih prostornih planova unutar zaštićenog obalnog područja (članak 45a. stavak 4. ZPU-a). Ova suglasnost potrebna je i za primjenu prostornih planova koji su doneseni prije nego što je bila propisana obveza pribavljanja, te suglasnosti (čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", br. 100/04). U oba slučaja Ministarstvo je dužno dati ili odbiti izdati suglasnost u roku od 60 dana. U suprotnom se smatra da je suglasnost dana. b) Ured državne uprave u županiji odnosno nadležni ured Grada Zagreba, po prethodno pribavljenom mišljenju županijskog, odnosno gradskog zavoda za prostorno uređenje daje suglasnost o usklađenosti s planom širega područja za donošenje: - prostornog plana uređenja općine ili grada (čl. 23. st. 6. ZPU-a), - generalnog urbanističkog plana (čl. 26. st. 3. ZPU-a) i -.urbanističkog plana uređenja (čl. 26.b. st. 4. ZPU-a).



Navedene suglasnosti ured je dužan dati ili odbiti izdati u roku od 60 dana od dana dobivanja mišljenja Zavoda odnosno bezuspješnog proteka roka od 30 dana u kojemu je Zavod dužan dati mišljenje. U suprotnom se smatra da je suglasnost dana.

B I L J E Š K E

*1 - Uredba o određivanju građevina od važnosti za RH ("Narodne novine", broj 6/00 i 68/03), - Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora ("Narodne novine", broj 128 /04), - Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati županijski odnosno Gradski zavod za prostorno uređenje za obavljanje poslova izrade prostornih planova ("Narodne novine", broj 104/98), - Pravilnik o davanju i oduzimanju suglasnosti za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja ("Narodne novine", broj 21/06 i 53/06), - Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova ("Narodne novine", broj 101/98), - Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova ("Narodne novine", broj 106/98, 39/04, 45/04 – ispravak i 163/04), - Odluka o općinama koje mogu donijeti prostorni plan uređenja općine sa smanjenim sadržajem ("Narodne novine", broj 163/04), - Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola ("Narodne novine", broj 86/04 i 138/04), - Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora ("Narodne novine", broj 29/83, 36/85 i 42/86), - Pravilnik o službenoj iskaznici inspektora u urbanističkoj inspekciji Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ("Narodne novine", broj 1/05). *2 Najznačajnija posebna upravna područja i posebni (resorni) zakoni za područje prostornog uređenja i graditeljstva su: a) Zaštita okoliša - Zakon o zaštiti okoliša («Narodne novine», broj 82/94 i 128/99) - Zakon o zaštiti zraka («Narodne novine», broj 178/04) - Zakon o otpadu («Narodne novine», broj 178/04)

b) Zaštita prirode, kultura i sport

- Zakon o zaštiti prirode («Narodne novine», broj 70/05) - Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara («Narodne novine», broj 69/99, 151/03 i - Zakon o športu («Narodne novine», broj



c) Zdravstvo - Zakon o sanitarnoj inspekciji («Narodne novine», broj 27/99) - Zakon o zaštiti od buke («Narodne novine», broj 20/03) - Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja («Narodne novine», broj 105/99) - Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja («Narodne novine», broj 27/99 i 173/03)

d) Poljoprivreda, šumarstvo i zaštita voda

- Zakon o poljoprivrednom zemljištu («Narodne novine», broj 66/01, 87/02, 48/05 i 90/05) - Zakon o šumama («Narodne novine», broj 140/05 i 82/06) - Zakon o veterinarstvu («Narodne novine», broj 70/97, 105/01 i 172/03) - Zakon o stočarstvu («Narodne novine», broj 70/97, 36/98 i 151/03)

- Zakon o vodama («Narodne novine», broj 107/95 i 150/05) e) Komunalno gospodarstvo - Zakon o komunalnom gospodarstvu («Narodne novine», broj 26/03-pročišćeni tekst, 82/04 i 178/04) - Zakon o grobljima («Narodne novine», broj 19/98)157/03)

f) Pomorstvo, promet i veze

- Pomorski zakonik («Narodne novine», broj 181/04) - Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama («Narodne novine», broj 158/03) - Zakon o plovidbi unutarnjim vodama («Narodne novine», broj 19/98 i 151/03) - Zakon o lukama unutarnjih voda («Narodne novine», broj 142/98 i 65/02) - Zakon o zračnom prometu («Narodne novine», broj 132/98 i 178/04) - Zakon o zračnim lukama («Narodne novine», broj 19/98) - Zakon o javnim cestama («Narodne novine», broj 180/04) - Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu («Narodne novine», broj 77/92, 26/93 i 29/94) - Zakon o telekomunikacijama («Narodne novine», broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05)

g) Energetika i rudarstvo - Zakon o rudarstvu («Narodne novine», broj 190/03-pročišćeni tekst) - Zakon o tržištu električne energije («Narodne novine», broj 177/04) - Zakon o energiji («Narodne novine», broj 68/01 i 177/04) - Zakon o osnovama sigurnosti transporta naftovodima i plinovodima («Narodne novine», broj 53/91 i «Službeni list» broj 64/73)

h) Unutarnji poslovi

- Zakon o unutarnjim poslovima («Narodne novine», broj 29/91-pročišćeni tekst, 73/91, 19/92, 33/92, 76/94, 161/98, 29/00 i 53/00-odredbe ovog Zakona više nisu na snazi, osim temeljem čl. 134. Zakona o policiji, članaka 13. do 24.ž) - Zakon o policiji («Narodne novine», broj 129/00) - Zakon o zaštiti od požara («Narodne novine», broj 58/93 i 33/05) - Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima («Narodne novine», broj108/95)

i) Obrana

- Zakon o obrani («Narodne novine», broj 33/02)



*3 Dopisom pod gornjom oznakom zatražili ste od ovoga Ministarstva mišljenje u svezi obveze usklađivanja Prostornog plana Parka prirode "Biokovo" koji je u izradi s Prostornim planom Splitsko – dalmatinske županije. Navodite da vam je priopćeno od predstavnika Županijskog zavoda za prostorno planiranje u Splitu da je Prostorni plan Županije plan višeg reda u odnosu na Prostorni plan Parka prirode, te da je u tom slučaju upitno kvalitetno planiranje i zaštita područja Parka prirode. S tim u svezi dajemo slijedeće mišljenje: I. Zakon o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 61/2000 i 32/2002.) ne poznaje prostorne planove višeg i nižeg reda. Odredbama članka 10. toga Zakona propisuju se dokumenti prostornog uređenja u koje spadaju: 1. Strategija i program prostornog uređenja Republike Hrvatske, 2. Prostorni planovi,

- Prostorni plan županije i Grada Zagreba, - Prostorni plan područja posebnih obilježja, - Prostorni plan uređenja općine i grada, - Generalni urbanistički plan, - Urbanistički plan uređenja i - Detaljni plan uređenja.

Prema odredbama članka 21. navedenog Zakona prostorni planovi posebnih obilježja utvrđuju, s obzirom na zajednička prirodna, kulturna ili druga obilježja, temeljnu organizaciju prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite tog područja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te po potrebi određuju obvezu izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža područja unutar prostornog plana. Nadalje, prema odredbama članka 28. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine", broj 30/94 i 72/94) propisano je da prostorni plan parka prirode i prostorni plan nacionalnog parka donosi Hrvatski sabor iz čega kao nesporno proizlazi je da ovi prostorni planovi imaju jaču pravnu snagu od prostornih planova koje donose predstavnička tijela jedinica područnih (regionalnih) samouprava i jedinica lokalne samouprave. Sukladno tome Prostorni plan Parka prirode "Biokovo" imati će jaču pravnu snagu od Prostornog plana Splitsko – dalmatinske županije. Dakle, prostorni planovi posebnih obilježja, kada su u pitanju prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode, obzirom na posebno značenje i status područja za koje se donose, kao i njihov pravni status, ne mogu se stavljati u kontekst užeg ili šireg područja. Stoga se ne može prihvatiti stajalište da je Prostorni plan Splitsko – dalmatinske županije plan višeg reda u odnosu na Prostorni plan Parka prirode "Biokovo", niti da bi prostorni plan parka prirode morao prihvatiti sve prijedloge rješenja određenih problema iz prostornog plana županije. Sukladno izloženom, prostorni plan Parka prirode "Biokovo" treba urediti sva ona pitanja koja se odnose na zaštitu, uređenje i unapređenje Parka prirode kao i ona pitanja koja su propisana odredbama članka 21. Zakona o prostornom uređenju, pri čemu dijelove prostornog plana Županije splitsko – dalmatinske koji se odnose na područje Parka prirode "Biokovo", treba tretirati kao prijedlog mogućih rješenja, koja će se prihvatiti ako ne ugrožavaju ili ne dovode u pitanje zaštitu, uređenje i unapređenje parka prirode. U slučaju da rješenja predložena Prostornim planom Splitsko – dalmatinske županije koja su u kontekstu širem od područja Parka prirode ne budu prihvaćena u prostornom planu Parka prirode "Biokovo" u realizaciji prostornog plana Županije pristupit će se realizaciji koje druge predviđene mogućnosti, a ako takva ne postoji



tada će se takva mogućnost iznaći kroz izmjene i dopune prostornog plana Županije.»

Mišljenje Ministarstava zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,Klasa: 612-07/03-14/0003 od 10. ožujka 2003. *4 Prema odredbi članka 3. ZPU-a prostorno uređenje, pa tako i izrada i donošenje prostornih planova mora se temeljiti na načelu: - integralnog pristupa u planiranju, - ravnomjernog gospodarskoga, društvenog i kulturnog razvoja prostora Države, uz njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti, - održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora, - zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unapređenja stanja okoliša, - zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode, - osiguranja boljih uvjeta života, - usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru, - usuglašenosti prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države, - povezivanja prostora Države s europskim prostornim ustrojem, - javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnima za prostorno uređenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima, - uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora. *5 Načelo integralnog pristupa u planiranju ima dva aspekta. Prvi proizlazi iz odredbe članka 2. ZPU-a, a obuhvaća naročito poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja, izradu dokumenata prostornog uređenja i praćenje provedbe dokumenata prostornog uređenja. Drugi proizlazi iz sveukupnosti ostalih odredbi Zakona, a naročito onih kojima se uređuje pitanje sadržaja dokumenata prostornog uređenja, te iz posebnih zakona i drugih propisa koji su značajni za sustav prostornog uređenja. Prema ovom drugom aspektu, integralnost prostornog uređenja znači njegovu sveobuhvatnost koja se očituje u tome da se dokumentima prostornog uređenja, u okviru jednog resora planira provedba svih zahvata u prostoru bez obzira na njihovu namjenu ili vrstu. *6 Primjerice u javnosti je često puta ponavljana tvrdnja prema kojoj se u pojasu od 70 m od obalne crte ne smije ništa graditi. To, međutim nije točno. Naime, prema odredbama članka 6. i 7. predmetne uredbe u tom pojasu, ovisno o tome u kojem se području nalazi, ne mogu se graditi odnosno planirati samo građevine određene namjene. Tako se U ZOP-u u građevinskom području naselja, u pojasu do 70 m od obalne crte, ne može se planirati gradnja, niti se može graditi pojedinačna ili više građevina namijenjenih za: – proizvodnju, koja nije funkcionalno povezana s morem i morskom obalom, niti – trgovinu neto trgovačke površine veće od 1.500 m2, osim ako to zahtijevaju prirodni uvjeti i konfiguracija terena. U neizgrađenom dijelu građevinskog područja naselja u pojasu najmanje 70 m od obalne crte može se planirati samo izgradnja hotela, građevina javne namjene i uređenje javnih površina, infrastrukturnih građevina i drugih građevina koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (brodogradilišta, luke i sl.). Osim toga citirane Odredbe ne odnose se na naselja za koja je temeljem članka 26. Zakona o prostornom uređenju određena obveza donošenja generalnog urbanističkog plana (GUP) i na naselja u kojima više od 50%



postojećih građevina koriste za stalno stanovanje osobe koje imaju prebivalište u tom naselju. *7 Okružnica Ministarstva zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva, klasa: 350-01/05-02/274, urbroj: 531-01-05-2 od 25 travnja 2005. *8 U mišljenju Ministarstva zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva, klasa: 360-01/05-02/294, urbroj: 531-05-05-2 od 26. rujna 2005. navodi se: „ obavještavamo vas da je donošenje dokumenata prostornog uređenja, prema odredbi članka 134. Ustava Republike Hrvatske, odredbi članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01) i odredbama Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04), u izvornom djelokrugu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga, ovo Ministarstvo nije ovlašteno određivati namjenu niti utjecati na određivanje namjene pojedinog zemljišta unutar obuhvata prostornih planova.“ *9 Agata Račan „Opći akti jedinica lokalne samouprave“, zbornik radova „Komunalna naknada, komunalni doprinos i gradnja“ Novi informator d.o.o., Zagreb 2006.

Documents

IZRADA I DONOŠENJE PROSTORNIH PLANOVA U …...Prvi je propisivanje zahtjeva u materijalnom smislu koje je potrebno uvažavati prilikom izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja