Stanko Piplović

IZGRADNJA I UREĐENJE POMORSKIH MUZEJA U SPLITU

Već koncem XIX. stoljeća Split je ubrzano prerastao u trgovačko izvozno središte za veliki prostor iz unutrašnjosti. Izgrađivala se njegova luka, ali su nedostajale dobre prometne veze. Taj trend je nastavljen i poslije Prvog svjetskog rata kada je dobio posebni značaj. Sve više se uviđalo da Jadransko more i njegova razvedena obala s blagim podnebljem imaju veliku gospodarsku važnost. Stoga se počelo s organiziranom promidžbom njegovih resursa. Organizirale su se izložbe, otvarali pomorski muzeji.

Najstariji pomorski muzej na prostoru današnje Hrvatske bio je u Puli, glavnoj pomorskoj bazi austrijske ratne mornarice. Smješten je bio u kompleksu vojnog arsenala blizu glavnog ulaza. Zauzimao je tri male sobe na prvom katu topničke direkcije. Zbirka se sastojala od raznih predmeta povezanih s poviješću austrijske ratne mornarice. To su bili brojni modeli starih plovila među kojima linijskog broda «Cesare», pa trofeji, počasno znakovlje, uniforme, zastave i odličja. Kuriozitet su bili neki predmeti s ratnog broda «Maria Ana» koji je na putu iz Trsta za Veneciju 1852. za jedne oluje nestao bez traga. Posebno mjesto su zauzimali izlošci iz bitke pred Visom 1866. godine i predmeti vezani za zapovjednika pobjedničke flote kontraadmirala Wilhelma von Tegetthoffa. Isticao se i srebreni dar s potpisima koji su časnici uručili svom zapovjedniku nakon sjajne pobjede. Tu je bila i plavo bijela zastava koju je Don Juan od Austrije vijao na svom admiralskom brodu u bitci kod Lepanta 1571. godine. Nadalje su bile izložene turske, marokanske i egipatske trofejne zastave iz sukoba 1829.-1839. godine kod Arzille, El Araischaa, Tunisa i Saide te predmeti iz novijeg kineskog rata.1

Nakon prvog svjetskog rata dio istočne jadranske obale s gradovima Pulom, Rijekom i Zadrom pripao je Italiji. Split je tada bio najveće primorsko središte u Jugoslaviji. Tu su izgrađivana značajna lučka postrojenja i djelovala brodogradilišta «Jug» i «Marjan». Razvijali se športovi na vodi preko klubova «Firule», «Gusar», «Jadran» i «Labud». U gradu su djelovale najvažnije pomorske ustanove. U prvom redu to je bila Direkcija pomorskog saobraćaja s Nautičkim odjeljenjem, Odjeljenjem za održavanje i građenje, Odjeljenjem za građenje brodova i Mašinskom službom. Sjedište je Lučke kapetanije prvog reda, Pomorsko-građevinske sekcije i Pomorske oblasne komande. Bilo je tu Udruženje nautičko lučkih činovnika, djelovale su parobrodske agencije i društva te poduzeća vezana za preradu i trgovinu ribe.2

Tradicija, orijentacija na more i veliki kulturni potencijali pobudili su interes za znanstvenim istraživanjem, prikupljanjem i prezentacijom predmeta koji će poticati opće zanimanje i ljubav prema pomorskoj prošlosti. Stoga je organizirano više izložba, a u Splitu od tog vremena do naših dana djelovalo više pomorskih muzeja.

Već 1920. upriličena je prva izložba pomorstva u Zagrebu. Priredio je klub pomoraca u zajednici s Hrvatskim radišom dobrotvornim udruženjem koje se zalagalo za gospodarski i kulturni napredak mladeži. Izložbu je postavio kapetan duge plovidbe Rudolf Crnić. Trajala od 15. kolovoza do 3. rujna.3

1 Führer durh Dalmatien. A Hartlebens verlag, Beč 1909., 87. 2 Splitski almanah za god. 1925-26. Splitska općina, Split 1927. 3 Izložba o pomorstvu. ND, 3. VIII. 1920., 3.

527

Godine 1922. osnovana je udruga Jadranska straža koja je promicala pomorsko usmjerenje države. U Splitu je djelovao njen ogranak. Ubrzo se rodila ideja o utemeljenju muzeja kao sredstva neposredne komunikacije s javnošću.

Tijekom 1925. godine svečano je puštanja u promet lička željeznička pruga koja je spajala srednje područje obale s unutrašnjošću Hrvatske. Tom prigodom upriličena je u Splitu u vremenu 25. VII.-25. VIII. Jadranska izložba na kojoj je prikazano primorje, njegove ljepote, gospodarstvo, zanatstvo i umjetnost. Zbog brzine i skromnih sredstava bila je

Slika 1. Jadranska izložba u Splitu 1925. godine. Modeli lađa koje su izradili učenici Zanatske škole u Korčuli

improvizirana, ali je napravljena s mnogo entuzijazma. Na izložbi je sudjelovala i udruga Jadranska straža uglavnom sa svojim dotadašnjim publikacijama, promidžbenim materijalima i modelima brodova.4 Jedan čitav broj društvenog časopisa „Jadranska straža“ posvećen je toj temi. Sadržavao je niz prigodnih članaka iz povijesti pomorstva, ribarstva, poljoprivrede na obali, posebno vinogradarstva, maslinarstva, o željezničkom spoju Splita, podneblju, turizmu morskim sportovima, organizaciji pomoraca i prigodnim svečanostima.5 Središnje mjesto na izložbi pomorstva zauzimala je slika s prikazom Tomislavove srednjovjekovne liburne, likom kralja iznad te zastavama trgovačke i ratne mornarice. Sama ratna mornarica nije ništa izložila, jer je u to vrijeme bila slabo razvijena. Pomorsko gospodarstvo predstavljala je brodogradnja, tvornica konopa u Omišu i kućne djelatnosti izrade jedara. Brodogradilišta «Pakmor» i «Jug» iz Splita izložili su po nekoliko svojih radova. Još su se predstavili Dubrovačka parna plovidba, Jadranska plovidba iz Sušaka, Oceanija iz Beograda, bivše «Pelješko pomorsko udruženje» iz Orebića te zanatska škola iz Korčule s modelima brodova. Bili su tu makete pomorskih svjetionika, reljefi splitskog primorja i Boke Kotorske. Posebno

4 Grisogono, P.: Jadranska izložba. JS, br. 6 1925., 174. –Glavna godišnja skupština Centralnog odbora u Splitu.

JS, br. 7, 1925., 189. 5 Gattin. I.: 1000 godina našeg pomorstva. JS, br. 9-10, 1925., 234-237.

528

mjesto zauzimala je brojnim izlošcima Direkcija pomorskog saobraćaja s nacrtima lučkih radova, pomorskim kartama, statističkim podacima, fotografijama glibodera i remorkera.6

Slika 2. Dom Jadranske straže u Splitu, snimak današnjeg stanja

Jedan od najzanimljiviji dijelova izložbe bile su teme pomorskog ribarstva. Ta privredna grana imala je veliki značaj za život stanovnika. Prikazane su zbirke mreža potegačica i stajačica, fenjera, sitnog alata, modeli ribarskih brodica, koralji, spužve iz Zlarina, umjetni mamci. Najzanimljiviji je bio model tunjare iz Hrvatskog primorja.7

Već se tada došlo do zamisli da bi se predmeti rastrkani po privatnim kućama spasili i trajno izložili. U primorju, naročito južnom i na otocima, mnoge obitelji tradicionalno su bile vezane uz more. Tamo se čuvao veliki broj predmeta kao uspomena. Naglašavalo se kako bi materijal prikupljen za izložbu, posebno iz ribarstva, trebalo pretvoriti u pomorski muzej koji bi podsjećao na našu prošlost. Gorljivi zagovornik uređivanja stalne postave bio je Ivo Rubić glavni referent za to pitanje. On je stalno upozoravao na važnost primorja s obzirom na dugačku obalu koja je iznosila 550 km zračne crte. Imala je oko 1560 km razvedenosti kopna, a s 101 otokom i otočićem to iznosilo čak 5200 km. Pisao je o dostignućima naprednih primorskih zemalja Europe. Pomorski muzeji postojali su u svim primorskim zemljama kontinenta kao u Italiji, Francuskoj, Monaku, Njemačkoj i sjevernim državama. Počelo se tada sustavno raditi na utemeljenju trajne postave u Splitu.8 I narednih godina objavljivao je Rubić članke o Muzeju u kojima je iznosio historijat njegovog osnivanja, prikazivao burne povijesne događaje na moru, i upozoravao na važnosti pomorstva.9 Dr. Alfirević glavni tajnik Jadranske straže boravio u svibnju 1925.u Beogradu gdje je razgovarao s istaknutim parlamentarnim i službenim osobama da ih zainteresira za rad Društva. Potaknuto je također pitanje o osnutku Pomorskog muzeja u Splitu. Svrha je bila buditi u narodu zanimanje za more i prikazivati stanje i napredak pomorstva, a 6 L.: Po izložbi. JS, br. 9-10, 1925., 262-263. 7 Piscator: Ribarstvo na Jadranskoj izloži. JS, br. 9-10, 1925., br., 242-245. 8 Pomorski muzej Jadranske Straže. JS, br. 1, 1926., 17. Rubić I.: Za pomorski muzej u Splitu. ND, 24. X. 1925.,

3. –Rubić I.: O pomorskom muzeju «Jadran. Straže». Almanah Jadranske straže, Beograd 1927., 624-629. 9 Rubić I.: Pomorski muzej Jadranske Straže. JS, br. 9, 1934., 359-362. – Rubić I.: Pomorski muzej Jadranske

straže. Glasnik Primorske banovine, br. 15-16, Split 1938., 163-166.

529

znanstvenicima predočiti predmete njihovog istraživanja. Muzej je trebao imati povijesni, gospodarski, oceanografski i ribarski odjel. Nedugo zatim boravio je u Splitu poznati geograf sveučilišni profesor dr. A. Gavazzi i posjetio centralu Jadranske straže. Informirao se o namjerama u pogledu utemeljenja pomorskog muzeja. Podržao je da se taj naum čim prije ostvari i dao neka svoja stručna mišljenja o uređenju muzeja. U tu svrhu Općinska uprava je privremeno ustupila dvije prostorije u svom novom domu. Muzej je uređen u listopadu 1925. godine. Upravu su sačinjavali B. Stipanović iz Direkcije pomorskog saobraćaja kao predsjednik, I. Rubić tajnik te članovi kap. b. b. N. Stanković i J. Čulić direktor turističkog ureda «Putnik». Brzo je napredovao pa mu prostorije u kojima je bio smješten nisu odgovarale.

Pitanje izgradnje Doma Jadranske straže u kojoj bi bio i muzej počelo se rješavati 1927. godine.10 Tada je Ministarstvo saobraćaja dalo suglasnost Direkciji pomorskog saobraćaja u Splitu da može dati zemljište za podizanje zgrade Pomorskog muzeja Jadranske straže. Za radove je odobren kredit od 400.000 dinara.11 Ipak oko nabave terena bilo je problema. Uprava Jadranske straže zamolila je Općinsku upravu da joj besplatno ustupi zemljište na zapadnoj obali. Predloženo je još da bi se Općini dodijelilo 500.000 dinara pa da ona na tom svom zemljištu gradi prizemlje za muzej. Katove bi podigla Jadranska straža postupno. Na prijedlog Općinskog upraviteljstva Vijeće je 1. listopada prihvatilo takvo rješenje. Uvjet je bio da u slučaju preseljenja muzeja iz Splita, teren i zgrada ostanu vlasništvo Općine.12 Konačno na sjednici 8. svibnja 1928. godine Općinsko vijeće je usvojilo hitni prijedlog o kupnji zemljišta za muzej. Kao lokacija određeno je mjesto na početku Draškovićeve ulice na Mejama. Njegova površina je iznosila skoro 2600 metara četvornih.13 I dalje su se održavale povremene promidžbene aktivnosti o moru. Stalno se zagovarala njegova važnost u gospodarskom i kulturnom životu zemlje. Tako je prigodom kongresa Jadranske straže, koji je održan u Splitu 30. listopada 1927. godine, u Salonu Galić, priređena mala izložba. U tri sobe prikazani su neki odabrani predmeti koji su do tada prikupljeni za muzej. Izlošci su se odnosili na brodarstvo, prikaz obale i ribarstvo. I zbirka se stalno povećavala. Koncem godine dobiven je model Nelsonovog broda «Victory» kojim je 1805. pobijedio francusko-španjolsku flotu u bitci kod Trafalgara, model broda «Hance» kojim se trgovalo po Atlantiku, zatim novi reljefi Gruža, Cavtata, Splita i Trogira.14

Iduće godine prišlo se pripremama oko izgradnje posebne zgrade Doma Jadranske Straže u kojoj je predviđen i Pomorski muzej. Na sjednici upravnog odbora 10. veljače 1928. raspravljalo se o natječaju za izradu nacrta koji je raspisan u ljeto. Na 8. rujna sastao se ocjenjivački sud. Radi pregleda prispjelih radova. Utvrđeno je da je stiglo samo pet prijedloga, a šesti je najavljen. Slabom odazivu je djelomično bio i uzrok što su arhitekti bili većinom na terenu. S druge strane, pošto je od svih samo jedan odgovarao traženim uvjetima i mogao uzeti u obzir, smatralo se da to nije dovoljno. Stoga je odlučeno da se natječaj s istim uvjetima produži do 1. prosinca. Ovoga puta stigao je veliki broj rješenja. Sada je prispjelo je čak 33 rada.15

10 Uspjesi Jadranske straže. ND, 28. V. 1925., 3. –Za pomorski muzej. ND, 29. V. 1925., 4. –Pomorski muzej.

ND, 11. X. 1925., 5. –Osniva se pomorski muzej u Splitu. ND, 12. X. 1925., 3. –Za pomorski muzej u Splitu. ND, 24. X. 1925., 3. –Pomorski muzej. ND, 15. VI. 1927., 4. – Lahman I.: Naš novi pomorski muzej. Riječ, Zagreb 25. X. 1925., 3-4.

11 Za pomorski muzej u Splitu. ND, 27. VII. 1927., 4. 12 Sjednica Općinskog vijeća. ND, 1. X. 1927., 4. -Ustup gradilišta za Pomorski muzej. ND, 1. X. 1927., 4. 13 Pomorski muzej u Splitu. ND, 10. I. 1928., 4. 14 Izložba Jadranske straže prigodom kongresa. JS, br. 1, 1928., 22-23 15 Natječaj za izradu nacrta za Pomorski Muzej. ND, 10. II. 1928., 5. – Produženje natječaja za pomorski muzej

u Splitu. ND, 10. IX. 1928., 3. –Izrada nacrta za Pomorski Muzej. ND, 31. X. 1928., 4. – Rubić I.: Pomorski muzej u Splitu. Novosti, Zagreb 25. XII 1928., 66.

530

Ocijenjivački odbor su sačinjavali kao članovi i njihovi zamjenici dr. Ivo Tartaglia, arh. Edo Schön profesor Tehničkog fakulteta u Zagrebu, arh. Ivan Ivačić iz Dubrovnika, direktor Vorih Matković ravnatelj Tehničke škole, arh. Prosper Čulić, arh. Fabjan Kaliterna, inž. Dane Matošić, dr. Ivo Rubić. Sutradan su radovi smješteni u Salonu Galić gdje je odbor nastavio rad. Prva nagrada nije dodijeljena, jer ni jedan natjecatelj nije udovoljio uvjetima. Drugu nagradu dobio je rad «Galeb» arh. Dujma Granića iz Beograda, a treću »Varijanta» prof. inž. Hermana Husa iz Ljubljane. Nadalje je odlučeno da se za ostatak sredstava otkupe neki projekti koji će se moći korisno upotrebiti. To su bili radovi pod šifrom «Eto» arh. Freudenreicha i Deutscha iz Zagreba iznosom od 4000, «Crni krug» arh. Branislava Kojića iz Beograda iznosom od 4000 dinara te dva projekta «2. studije» arh, Jurja Neidhardta iz Zagreba ukupnim iznosom 4000. dinara. Konačno je otkupljen projekt «Sustjepan» arh. Josipa Costaperarija iz Ljubljane također za 4000 dinara. Na 13. prosinca radovi su izloženi javnosti.16 Osim muzeja u zgradi Doma Jadranske straže su planirane i prostorije za upravu te za smještaj ekskurzija. Za njegovu gradnju na uglu Draškovićeve i Sustjepanske ulice raspisan je 1931. godine natječaj. Odlučeno je da se za početak, zbog pomanjkanja sredstava, podigne samo jedno krilo zgrade i to prizemlje i kat. Time bi se bar zadovoljile osnovne potrebe, naročito za brojne izletnike Izvršni odbor otvorio je 11. svibnja prispjele ponude kojih je bilo pet od kojih jedna nije bila važeća. Najjeftinija je bila na 603.000 dinara koju je dala tvrtka inž. Jozevića pa je ona prihvaćena. Već koncem svibnja počelo se s iskopima.

Zbog novčanih teškoća početak radova je kasnio i oni su dugo trajali. Temeljni kamen prve faze svečano je položen 5. srpnja 1931. godine. Taj dio zgrade za potrebe mladih bio je završen koncem godine, a kapacitet mu je bio 200 kreveta. Tako je u početku izgrađeno samo jedno krilo zgrade društvenog Doma koje je završeno 1932. godine. Izvršni odbor je smatrao potrebnim da se nastavi gradnja ostalog dijela gdje su predviđene kancelarije i prostori muzeja. Ali to se nije moglo izvesti iz materijalnih razloga. Apeliralo se na glavni odbor da svi odbori u državi daju doprinos. I muzej je u novom krilu dobio prostorije. Otvoren je 8. prosinca 1933. prigodom VI. sjednice Glavnog odbora Jadranske straže u Splitu. Prisustvovali su delegati Glavnog odbora, predstavnici civilnih i vojnih vlasti s banom dr. Josipom Jablanovićem i gradonačelnikom inž. Mihovilom Kargotićem. Na svečanosti je govorio dr. Ivo Tartaglia, a poslije njega kustos dr. Ivo Rubić. Bio je to jedini muzej takve vrste u zemlji. Na daljnjem proširenju i popunjavanju zbirka ulagani su veliki napori.17

Promidžba mora kroz izložbe se nastavila. Tako je prigodom kongresa Jadranske straže u Ljubljani u suradnji s Velesajmom, 1935. godine priređena skromna Jadranska izložba, treća po redu. U okviru općih nastojanja važna je bila četvrta Jadranska izložba postavljena u Zagrebu u vremenu 25. VI.- 5. VII. 1938. godine. Organizirala je udruga Jadranska straža zajedno sa Zagrebačkim zborom, Direkcijom pomorskog saobraćaja, Oceanografskim institutom u Splitu i nekim drugim ustanovama. Bila je to velika manifestacija i promidžba za iskorištavanje vrjednota Jadrana. Otvorena je 21. lipnja u prisustvu bana Savske banovine dr. Viktora Ružića. Prikazivala je život na moru od najdavnijih vremena. Sadržavala je reprezentativni dio, međunarodnu izložbu pomorske tehnike te domaće industrije s naše obale vezane za more koju je organizirao Zagrebački zbor. Predstavljena je geografija obale, flora i fauna, etnologija, mineralogija, poljoprivreda,

16 Nacrt za gradnju pomorskog muzeja u Splitu. ND, 10. XII. 1928., 2. – Rezultat natječaja za nacrt Pomorskog

muzeja u Splitu. ND, 11. XII. 1928., 5. 17 Licitacija za gradnju doma Jadranske Straže. ND, 12. V. 1931., 5. –Dom Jadranske straže. ND, 16. V. 1931.,

7. – Gradnja Doma Jadranske straže. ND, 23. V. 1931., 6. – Jadranski dan u Splitu. ND, br 1, 6. VII. 1931., 5. –VI sjednica Glavnog odbora Jadranske straže u Splitu. JS, br. 1, 1934., 27. - Otvorenje pomorskog muzeja Jadranske Straže. JS, br. 1, 1934., 27.

531

ribarstvo, likovne umjetnosti, iseljeništvo, parobrodarstvo, pomorska literatura i druge grane djelatnosti. Cilj je bio prikazati stanje na Jadranu i ukazati na ono što bi moglo potaknuti povoljniji i brži razvitak svih tih ljudskih djelatnosti.18 Ratna mornarica je izložila torpedni aparat, modele hidroaviona i ratnih brodova, pomorsko oružje, mornaričke uniforme, nacrte domaćih i stranih ratnih brodova, slike starih lađa te brodske sprave.

Slika 3. Jadranska izložba u Zagrebu 1938. godine. Dio koji je predstavljao senjske uskoke Veliku pozornost građana pobudilo je pet svjetionika postavljenih po gradu od kojih jedan na Jelačićevom trgu, drugi u Zboru, a treći na vrhu vatrogasnog tornja na Dverima. Na samom ulazu u izložbu bio je 30 m visok jarbol s osmatračnicom na vrhu, a pristup glavnoj zgradi ukrašen je palmama. Ronioci su svakog dana izvodili vježbe u dubokom bazenu, a korčulanski brodograditelji su gradili čamce. Bio je tu i akvarij s ribama kojeg je uredio Oceanografski institut.19 Na 25. lipnja održan je u dvorani Trgovačko-industrijske komore veliki skup. Bilo je nekoliko predavanja. Govorio je i predsjednik Jadranske straže dr. Ivo Tartaglia bivši gradonačelnik Splita i ban Primorske banovine. Osvrnuo se na izložbu, organizaciju pomorske uprave, željezničke veze sa zaleđem, jadranskim lukama, brodogradnju, ribarstvo i turizam. Prisustvovale su brojne istaknute osobe iz javnog života među kojima hrvatski narodni zastupnik dr. Ante Trumbić i kipar Ivan Meštrović.20

Novi izlošci i dalje su pristizali, najviše darivanjem. Muzej je imao četiri odjela i to obalski, brodarski, ribarski i povijesni. Ubrzo je Dom postao tijesan pa je u proljeće 1937. dograđeno je novo krilo.21

18 Jadranska izložba. JS, br. 5, 1938., 177. - Jadranska izložba u Zagrebu, najuspjelija propaganda za naše

more. JS, br. 8-9, 1938., 310-359. 19 Maslov V.: Kroz jadransku izložbu u Zagrebu. Jadranski dnevnik, Split 2. VII. 1938., 9. 20 Naši jadranski problemi. Jadranski dnevnik, Split 27. VI. 1938., 4-5. 21 Ravlić J.: Pomorski muzej Jadranske straže u Splitu. Jugoslavenski istoriski časopis, sv. 1, Ljubljana, Zagreb,

Beograd 1939., 358-364.

532

Slika 4. Jadranska izložba u Zagrebu 1938. godine. Dio postave prikazuje pomorstvo Dubrovačke republike

Daljnje radove osujetio je Drugi svjetski rat, a Jadranska straža je nakon talijanske

okupacije 1941. godine prestala djelovati. Muzej je bio je zatvoren sve do 1944. Imovina i zgrada Jadranske straže su nacionalizirani. Nakon toga potpao je pod Upravu Prosvjetnog odjela Oblasnog NOO za Dalmaciju u Splitu, a 1946. prešao je u nadležnost Uprave pomorstva u Splitu. Pomorski muzej u Splitu ostao je u istoj zgradi do 1948. kada ga je preuzela JAZU. Djelovao je kao ispostava Jadranskog instituta i to za područje sjeverne i srednje Dalmacije. Bio je smješten u tri veće sale i zauzimao cijeli prvi i polovicu drugog kata. Materijal je provizorno razmješten, jer nije bilo dovoljno prostora. Tada su bila četiri odjela i to povijesni, ribarski, brodarski i NOB na moru. Najbogatiji je bio povijesni odjel. Uz ostalo u njemu se nalazila kopija pomorskih odredaba Statuta grada Splita iz XIV. stoljeća, zatim zavjetne slike pomoraca, umjetničke slike među kojima i dvije Vjekoslava Parača, originalna pulena s otoka Hvara iz XIX. stoljeća, razno brodsko oružje i predmeti, instrumenti te modeli brodova, zastave, diplome, brodske isprave i knjige.22

Od 1945. do 1950. godine nabavljeno je preko 200 predmeta i 180 arhivskih dokumenata. U tom razdoblju muzej je sudjelovao na pomorskim izložbama 1946. i 1949. u Splitu i 1950 godine u Zagrebu.23 U to vrijeme na obali su bila tri pomorska muzeja. U prikupljanju građe postojala je dobra suradnja s pomorskim poduzećima. To je naročito uspješno bilo s «Brodospasom».24

22 Kisić Z.: Kroz Pomorski muzej. Jugoslavenski mornar, br. 6, Split 1948., 270-272. 23 Fijo O.: Dvadesetpet godina Pomorskog muzeja u Splitu. Pomorstvo, br. 1, Split 1951., 73-74. –Kalpić A.:

Izložba pomorstva. Jugoslavenski mornar, br. 10, Split 1949., 452-462. 24 Fio O.: Pomoć pomorskim muzejima. Brodospas, br. 1, Split 1954., 9.

533

Slika 5. Pomorski muzej Jadranske straže u Splitu, povijesni odjel koji se odnosio na našu 400. godišnju pomorsku prošlost

Slika 6. Barokna palača Milesi u Splitu u kojoj je bio smješten Pomorski muzej JAZU

534

Godine 1955. navršilo se 30 godina od osnivanja Pomorskog muzeja. Tom prilikom dobio je nove i prikladnije prostore. Koncem 1954. preseljen je u baroknu palaču Milesi jednu od najljepših u Dalmaciji. Ta zamisao nastala je još prije Drugog svjetskog rata. Tada su nedostajala sredstava, a bilo je i problema s vlasnikom zgrade. Zgrada je služila stanovanju i bila u vrlo lošem stanju. U Prizemlju su se nalazili dućani, skladišta i gostionica. Idejni nacrt za adaptaciju izradio je arh. Budimir Prvan, a nadzor gradnje vršio je Konzervatorski zavod za Dalmaciju. Godine 1951. radovi su bili već u toku. Na zgradi su izvedeni opsežni građevinski poslovi u što je utrošeno preko 21 milijun dinara. Njeni dijelovi su nešto utonuli pa su izvedeni novi temelji sve okolo. Krov je obnovljen. Drvene međukatne konstrukcije, koje su istrunule, zamijenjeni su armiranobetonskim. To je pridonijelo da se očuva. Radovi su sporo odmicali i to uglavnom stoga što je postojala opasnost rušenja zgrade čija je stabilnost poremećena. A i pomanjkanje kredita je usporavalo poslove. Pored redovitih sredstava JAZU, novčano su pomogli Uprava pomorstva Split, NO grada te poduzeća Bager, Brodospas, Obalna plovidba Split, Jugoslavenska linijska plovidba i neka druga. Početkom 1954. radovi su bili pri kraju. Izvana je sačuvano staro stanje. Samo je niz vrata lokala u prizemlju rekonstruiran. Unutrašnji raspored je potpuno preuređen, ali su atrij i stepenište zadržali izvorni izgled. Muzej je imao pet odjeljenja: povijesno, obalno, brodsko, ribarsko i odjeljenje NOB na moru. Otvoren je 29. studenoga 1956. godine uz sudjelovanje akademika Grge Novaka i prvoga upravitelja kapetana Olivera Fia. Stara zgrada muzeja dodijeljena je Hidrografskom institutu ratne mornarice. 25

Slika 7. Tvrđava Gripe u Splitu. Zgrada za stanovanje vojnika iz XIX. stoljeća u kojoj je bio smješten Vojnopomorski muzej , a sada Hrvatski pomorski muzej.

Nešto kasnije 1960. osnovan je u Splitu i Vojnopomorski muzej. Tako su neko vrijeme

u Splitu djelovala dva pomorska muzeja. Međutim prvi se postupno gasio, jer se Akademija

25 Fio O.: Radovi na adaptaciji palače Milesi za Pomorski muzej u Splitu. Vijesti Društva konzervatorskih

radnika NR Hrvatske, br. 2, Zagreb 1954., 45-46. – Fio O.: Pomorski muzej Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu. Muzeji, br. 9, Zagreb 1954., 66-67. - Čović D.: Palača «Milesi» u Splitu adaptirana za Pomorski muzej Jugoslavenske akademije. Vjesnik, Zagreb 14. VI. 1955. 7. – Pomorski muzej u Splitu. Pomorstvo, br. 5, Rijeka 1956., 211.

535

sve više usmjeravala na znanstveni rad. Samo je još dvadesetak godina postojala izložba. Konačno je 1985. potpuno prestao s djelovanjem.

Vojnopomorski muzej je imao kratki uvodni povijesni dio. Prikazivao je uglavnom događaje na Jadranu iz drugog svjetskog rata i neke teme iz kasnijeg razvoja ratne mornarice. Otvoren je za javnost 9. rujna 1962. godine. Smješten je u početku na baroknom bastionu Priuli u povijesnoj jezgri grada. Imao je tri dvorane i izložbu na otvorenom. Mali raspoloživi prostori i nedovoljno osoblje bili su prepreka njegovog bržeg razvitka. Osim stalne postave, muzej je organizirao i nekoliko prigodnih izložba. S vremenom se počela pripremati potpuna postava koja je trebala prikazati ukupnu pomorsku povijest od doseljenja Hrvata na Jadran. Otkupom i darovima prikupljala se građa: staro vatreno oružje, ratna oprema i zastave. Uređena je zbirka modela ratnih brodova, medalja, odlikovanja. Obogaćena je kolekcija umjetničkih djela, kopija starih gravira, originalnih dokumenata, starih pomorskih knjiga. Prikupljen je veliki broj fotografija austrougarske ratne mornarice te mornarice Kraljevine Jugoslavije i NOB na moru. Evidentirani su predmeti na terenu kao i oni u arhivima, knjižnicama i privatnim zbirkama. Muzej je uspostavio suradnju s nekim ustanovama posebno sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture. Zajedno sa sekcijom podmorskih istraživača sportskog društva «Mornar» i Arheološkim muzejom u Splitu muzej je na području srednjeg Jadrana organizirao nekoliko akcija radi evidentiranja podmorskih lokaliteta. Zbog pomanjkanja opreme bilo je malo istraživanja. Kako se građa stalno množila, a teme se širile, male prostorije s vremenom nisu više bile dovoljne. Tu je muzej djelovao do 1980. kada je zatvoren za javnost i počele pripreme za njegovo premještanje na pogodnije mjesto.26

Slika 8. Dio postave Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu

26 Vlasanović Š.: Osvrt na izložbu Vojnopomorskog muzeja. Vojnopomorski ogledi, br. 1, Split 1966., 93-96.

536

Pokrenuto je pitanje prenamjene u tu svrhu venecijanske tvrđave Gripe iz XVII.

stoljeća. To je samostalna utvrda s bastionima podignuta na brežuljku istočno od grada radi obrane od Turaka. Od njene gradnje cijelo vrijeme su je koristile razne vojske za smještaj posade.

U tvrđavi postoje zgrade koje je su podigli Austrijanci u XIX. stoljeću i to velika dvokatna vojarna, barutana, stražarnica, skladište lafeta, a u središnjem dvorištu cisterna za vodu sa filterom. Kako se u novije vrijeme grad proširio na tu stranu, tvrđava više nije bila pogodna za smještaj vojske, a kako se radilo o spomeniku fortifikacijske arhitekture, grad je bio zainteresiran da se otvori javnosti i u njega smjeste sadržaji iz oblasti kulture. Tako je već početkom 1962. godine Savjet za kulturu NOO Split, povodom lociranja muzejskih ustanova, sastavio povjerenstvo stručnjaka. Sačinjavali su ga arheolog dr. Branko Gabričević, povjesničari umjetnosti dr. Kruno Prijatelj i Duško Kečkemet te arhitekt Slavko Muljačić. Zadatak je bio valorizacija kompleksa tvrđave Gripe sa stajališta umjetnosti i arhitekture. Trebalo je također predložiti što bi od objekata u njoj trebalo sačuvati, a što ukloniti i pod kojim uvjetima bi se moglo eventualno unutra gradili novi. Već tada se imao u vidu muzej ratne mornarice. U izvještaju povjerenstvo je iznijelo kratak pregled povijesnog razvitka, ocijenilo mogućnost za uređenje tvrđave i istaklo njenu važnost u funkciji grada. Zatim je 1965. godine arhitekt Đuka Kavurić napravio idejne skice za uređenje muzeja u stambenoj zgradi. Taj prijedlog je nudio jedno rješenje koje je karakterizirala vrlo radikalna rekonstrukcija. Tako je bilo predviđeno rušenje gotovo svih međukatnih konstrukcija, unutrašnjih konstruktivnih i pregradnih zidova i na taj način stvaranje jedinstvenog prostora po čitavoj visini i površini zgrade sa slobodno raspoređenim platformama i stepeništima između njih izvedenim u željeznoj konstrukciji. Taj projekt nije ostvaren. Čitavih deset godina kasnije, koncem 1975. pokrenuto je ponovno pitanje tvrđave. Imenovalo je novo povjerenstvo od predstavnika budućih korisnika i stručnjaka sa zadatkom određivanja smjernica prostornog i funkcionalnog uređenja kompleksa. Sačinjavali su ga predstavnici budućih korisnika i stručnjaka sa zadatkom definiranja glavnih smjernica prostornog i funkcionalnog uređenja kompleksa. Program nove namjene tvrđave izradila je radna grupa tijekom 1977. godine.

Odlučeno je da se u prostore tvrđave smjesti Vojnopomorski muzej, mornarička knjižnica i neki sadržaji kulture za potrebe grada kao glavna pozornica na otvorenom za potrebe Splitskog ljeta i ugostiteljski objekt. Izmještene su vojne jedinice, a zgrade rekonstruirane u izvorno stanje prema starim nacrtima iz Ratnog arhiva u Beču. Naime zgrade imaju dvije osnovne faze gradnje. Prva je iz početka austrijske uprave kada su u tvrđavi podignuti stalni objekti. Nakon što je 1845. Split proglašen otvorenim gradom utvrda Gripa prestala služiti obrani grada. Nekoliko godina kasnije na njenoj sjevernoj strani izgrađena je zgrada za stanovanje 300 vojnika garnizona. Kompleks Gripe je posto utvrđena vojarna pa je i svaki objekt u njoj bio uređen za samoobranu s puškarnicama i toparnicma na vanjskim zidovima. Osigurani su od napada izvana i iz unutrašnjosti, ako bi neprijatelj uspio prodrijeti. Oko 1880. nastale su znatne promjene u izgledu. Stambenoj zgradi nadgrađen je još jedan kat, a umjesto ravne terase s ogradom u obliku merlona postavljen je na vrhu kosi krov pokriven crijepom. I ostali pomoćni objekti su pregrađeni i povećani. Uklonjene su puškarnice i tako povećani prozori kako bi se u unutrašnjosti dobilo više svjetla i zraka. Tako je utvrđena vojarna pretvorena u običnu.27 Prilikom preuređenja kompleksa za novu namjenu muzeja, zgradama je na osnovu sačuvane dokumentacije i vidljivih tragova na njima, uglavnom vraćen izgled kakav je bio u prvoj fazi austrijske uprave. Time se htjelo postići da i sam sklop bude

27 Kečkemet D.: Splitska utvrda Gripe. Vojnopomorski ogledi, br. 2, Split 1970., 55-60.

537

svojevrstan eksponat koji bi prikazao izgled i organizacija jedne vojarne s početka XIX. stoljeća.

Programsku osnovu s koncepcijom i idejno rješenje prenamjene zgrade za muzej izradio je inž. arh. Stanko Piplović, izvedbenu dokumentaciju inž. arh. Zdravko Mahmet iz projektnog ureda «Centroprojekt « u Zagrebu dok je urbanističko rješenje cijele tvrđave izradio inž. arh. Nikola Lušić iz Urbanističkog zavoda u Splitu. Razradi izvedbenih projekata prethodili su obimni pripremni radovi. Zavod za zaštitu spomenika kulture izvršio arhitektonsko snimanje objekata predviđenih za adaptaciju. Na osnovu prikupljene građe u Odjelu za povijest graditeljstva Urbanističkog zavoda Dalmacije napravljen elaborat grafičke rekonstrukcije razvitka tvrđave u četiri osnovne faze. Taj dio obradio je dr. arh. Jerko Marasović iz odjela za Graditeljsko nasljeđe.

Prilikom nove adaptacije unutrašnjost zgrada u tvrđavi je preuređena za potrebe kulture. Glavni radovi su završeni u razdoblju 1980.- 82. godine. U prizemlju i prvom katu velike stambene zgrade uređene su izložbene dvorane muzeja i prostori uprave. Postava je tek djelomično ostvarena. Iz središnjeg ulaznog hola, gdje je prijem posjetitelja i sanitarni čvor, pristupalo se u dvorane s postavom. Ukupna površina muzeja s kancelarijama, manjim depoima i fotografskim laboratorijem iznosio je oko 2000 kvadrata. Bivše spavaonice vojnika od oko 100 m četvornih svaka su spojene novim otvorima tako da se omogućilo nesmetano kretanje posjetitelja u istom smjeru bez potrebe vračanja. Njihova veličina je omogućavala zaseban prikaz pojedinih manjih tema. Postava je zamišljena kronološki. Iz hola se ulazilo u prizemlje istočnog krila gdje je određen prikaz ranijih razdoblja antike, srednjeg i novog vijeka do Prvog svjetskog rata. Na kraju je bila rampa koja je vodila na prvi kat s prezentacijom događaja na Jadranu od XIX. stoljeća uključivo s Drugim svjetskim ratom. Taj dio je zauzimao čitavu etažu. Na njenom zapadnom kraju stepenicama silazilo ponovno u drugi kraj prizemlja gdje je bila zamišljena izložba razvoja mornarice u najnovije vrijeme. Na sredini kata je uređen prostor za predah pri razgledanju izložbe, a posjetitelji su s tog mjesta mogli prekinuti daljnje razgledanje, ukoliko su došli razgledati samo dio postave, i direktno se spustiti stepenicama u glavni hol. Drugi kat i visoko potkrovlje namijenjeni su mornaričkoj knjižnici. U njoj je bio predviđen i smještaj knjiga iz nekadašnje ratne luke Pule koje su pripadale knjižnicama austrijskog admiraliteta, ratne flote, hidrografskog instituta, časničkog kluba, mornaričkog komiteta i drugih mornaričkih ustanova.28

Susjedna zgrada barutane je određena za povremene izložbe i predavanja, a prizemnica bivšeg skladišta lafeta na južnoj strani za radionice i depoe. Muzej je otvoren 1982. godine. Plan postave je obuhvaćao razvoj mornarice od antike i srednjeg vijeka sve do najnovijeg vremena, ali je tek djelomično završena i to dio koji se odnosio na Drugi svjetski rat. U dvorištu je izloženo topničko i podvodno oružje te brodovi. U fundus je uključen i dio materijala muzeja JAZU pošto je prestao djelovati.29

Prema starim vedutama u dvorištu tvrđave na njegovoj istočnoj strani postojala je stara crkvica sv. Ante. Nisu bili vidljivi nikakvi njeni prepoznatljivi ostaci, ali se na tom mjestu nalazilo prizemno vojno skladište iz novijeg vremena. Prilikom preuređenja kompleksa pokušalo ući u trag crkvici pa je otučena žbuka sa zidova postojeće zgrade. Izišli su na vidjelo gotovo u cijelosti sačuvani ostaci crkvice, a u unutrašnjosti gotičko svetohranište u zidu desno od mjesta gdje se nekada nalazio oltar. Zgrada je uređena, postavljen joj je novi krov i uklopljena u funkciju muzeja. Nakon što je Hrvatska postala neovisna ponovno je 1992. godine posvećena i poslije više stoljeća vraćena joj je izvorna sakralna namjena. Iznad pročelja sagrađen je mali zvonik na preslicu.30

28 Wagner W., Dobrić B .: Mornarička knjižnica, knjižnica austrougarske Mornarice. Sveučilišna knjižnica u

Puli, Pula 1997. 29 Piplović S.: Uređenje tvrđave Gripe u Splitu. Vesnik, br. 30, Beograd 1984., 105-123. 30 Piplović S.: Crkvica sv. Ante na Gripama u Splitu . Kačić, vol. 27-28, Split 1995/96., 171-180.

538

539

Slika 9. Zbirka torpeda u Hrvatskom pomorskom muzeju na Gripama. Najstariji primjerak je

iz 1866. godine.

Poslije Domovinskog rata muzej je preustrojen kao potpuno nova ustanova i dobio naziv Pomorski muzej Split. U fundus uklopljena je sačuvana građa iz starijih muzeja. Odluka o njegovom osnivanju donesena je 1997. godine. Smješten je u prizemlju i djelomično na prvom katu zgrade bivše stambene zgrade za vojnike. Ostatak prostora na drugom katu i potkrovlju dodijeljen je Povijesnom arhivu. Prvi put se predstavio javnosti 1999. godine. Među najvažnijim izlošcima je serija torpeda iz vremena austrijske uprave. To podvodno oružje prvi put na svijetu je proizvedeno 1866. u Rijeci. Njegov idejni konstruktor je bio Ivan Blaž Lupis kapetan fregate ratne mornarice.31 Muzej je razvio i bogatu izložbenu djelatnost. Prvi put se predstavio javnosti 30. prosinca 1999. na temu brodovi oružje i ratovi s ciljem prikaza povijesti ratovanja hrvatskog naroda na Jadranu. Muzej je organizirao još niz zapaženih izložba. Među njima su i one o slikama brodova iz XIX. stoljeća marinista A. Kirchera i starim jedrenjacima pa izložbe pod nazivom Pitos, Amfore, More i brodovi, Počeci splitskog brodostrojarstva, Parobrodarstvo i turizam u Dalmaciji.32

Tako su se u Splitu, gradu bogate pomorske prošlosti, preko 80 godina vrlo uspješno predstavljale vrijednosti i posebnosti jadranske regije te poticale aktivnosti za daljnja istraživanja i korištenja njenih resursa. Ta djelatnost nastavlja se uspješno i sada. Međutim stalnim rastom broja izložaka u Hrvatskom pomorskom muzeju ponovno je i on došao u krizu s prostorom.

31 Kozličić M.: Razvoj torpednog oružja na istočnoj obali Jadrana. Split 1990., 5-14. 32 Lozo S.: Povijest pomorskih muzeja u Splitu. Vila Velebita, br. 2-3, Split 2001., 55-56. - Lovrić M.: Hrvatski

pomorski muzej u Splitu. Informatica museologica, br. 1-2, Zagreb 2005., 44-46.