1. Izbor prezimana prilikom sklapanja braka.

2. Uređivanje imovinskih odnosa u braku izborom ugovornog režima umjesto zakonskog.

3.

a) Izjednačavanje prava muškaraca i žena što ima povoljne odnose u braku i za roditeljski status oba

roditelja.

b) Manje bavljenje od strane sudova lošim postupcima u prošlosti a veća pozornost budućim

potrebama članova obitelji.

c) Djeca zaslužuju veću pozornost nego odrasli za koje se pretpostavlja da su u pravilu sposobni

skrbiti o sebi, dok su djeca najranjiviji članovi obitelji.

d) U porastu je priznavanje kohabitacije izvan braka (regulacija prava osoba u izvanbračnim

zajednicama).

e) Riješavanje obiteljskih sporava „kulturnim sporazumjevanjem“ umjesto u skupim konfliktinim

sudskim postupcima te multidisciplinarnost i specijalizacija stručnjaka u rješavanju obiteljskih

problema.

f) Obiteljsko pravo dobiva međunarodnu dimenziju.

4. Članovi obitelji tj. fizičke osobe, a ne obiteljska zajednica u cjelini.

5. Obitelj čini skupina osoba koje su međusobno povezane srodstvom, brakom ili kojom drugom pravno

relevantnom odrednicom i između kojih postoje posebna zakonom utvrđena prava i dužnosti.

6. „Brak i pravni odnosi u braku izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.“ (čl. 61. st. 2. Ustav

RH) Propisano je samo da se pravni odnosi u njoj uređuju zakonom, a nije istaknuto da je pojam

ograničen na heteroseksualne životne zajednice; čime se ostavlja prostor za daljnje normiranje u

sklopu ObZ-a.

7. „Roditelji su dužni uzdržavati, odgajati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno

odlučuju o odgoju djece.

Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegov osobnosti.

Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i

skrb.

Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.“

8. „... kao temeljnoj jedinici društva i prirodnoj sredini za odrastanje i dobrobit svih njezinih članova, a

osobito djece, treba omogućiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi u potpunosti mogla preuzeti svoje

odgovornosti u društvu.“

9. Pravo svakog na poštivanje obiteljskog i privatnog života. (čl. 8. Konvencije)

Pravo na brak i obitelj, te uređenje odnosa roditelja i djece (čl. 12 konvencije)

10. -ravnopravnost žene i muškarca te uzajamno poštovanje i pomaganje svih članova obitelji,

- zaštita dobrobit i prava djeteta, te odgovornost obaju roditelja za podizanje i odgoj djetata,

- primjerena skrbnička zaštita djetea bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.

(čl.2. ObZ-a )

11. Načelima jednakosti pred zakonom, ravnopravnosti bračnih drugova te štovanja i pravne zaštite

osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

12. Načelo pristanka na brak slobodnom odlukom žene i muškarca, monogamnost braka, zahtjeva se

trajnost, da bude životna zajednica cjelkupnih osobnosti bračnih drugova koja je prožeta partnerstvom

i jednakopravnošću.

13. Brak kao monogamna, raznospolna, životna zajednica koja se zasniva izjavom žene i muškarca o

pristanku na brak.

14. Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca. (čl. 5.)

Proizlazi da je brak zakonom uređena zajednica, priznaje se samo zajednica za koju su ispunjeni

propisani zahtjevi. Institut braka je prama tome društveno i pravno namjenjen samo osobama koje su

različitog spola. Cilj i smisao braka nije pobliže određen zbog postojanja zajednica sa različitim

obilježjima.

15. „... suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.“ (čl.6.)

Proizlaze zahtjevi na načelima konsenzusa, heteroseksualnosti i monogamnosti.

16. Pretpostavke za postojanje (bez njihova ispunjavanja brak pravno ne postoji tj. sankcija za povredu

odredaba o postojanju je ne nastajanje pravnih posljedica braka)

Pretpostavke za valjanost (ne djeluju na nastanak samoga braka tj. nastaju pravne posljedice braka,

sankcija za povredu odredbi je poništenje, poništenje djeluje ex nunc )

17.

1. Da su nevjesta i ženik osobe različitog spola,

2. Da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka,

3. Da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarem ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen

prema odredbi članka 8. I članka 20. stavka 1. i 4. ovog zakona (uglavnom se radi o tome da te

vjerske zajednice imaju sklopljen ugovor sa RH)

18.

- Različitost spolova osoba koje sklapaju brak,

- Izjave o pristanku osoba koje sklapaju brak,

- Sudjelovanje ovlaštenog predstavnika države odnosno vjerske zajednice za sklapanje braka u

građanskom ili vjerskom obliku.

Moraju biti ispunjene u vrijeme sklapanja braka, ako se ne ispuni koja od pretpostavki, ne nastaju

pravni učinci braka.

19. Proizlazi da se u pojam i režim braka ne mogu uključiti životne zajednice osoba istog spola te da je

naš zakonodavac sačuvao tradicionalni pogled na brak. Pretpostavka se prosuđuje prema stanju u

vrijeme sklapanja braka.

20. Osobe koje pripadaju jednom spolu, no žele i vjeruju u svoju pripadnost drugom spolu. Nije dopušteno

transeksualcu koji je prije namjeravanog braka promijenio spol, ali nije ostvario izmeju podataka o

svom indentitetu nakon te promjene. Inače nema prepreka.

21. RH ne regulira to područje stoga bi osoba ostvarila subjektivno pravo promjene podataka te ujedno

ostala braku do prestanka braka prema nekoj od zakonom predviđenih osnova.

Pošto se na takav slučaj ne bi mogla primjeniti odredba o pomankanju pretpostavki za postojanje

braka.

22. Postoji mogućnost upisa podataka o promjeni spola kao naknadni upis u kategoriji pdataka koji su

nastali nakon zaključenja temeljnog upisa, potrebno je rješenje nadležnog žup./grad., potrebno

rješenje se temelji na medicinskoj dokumentaciji.

23. Izjavu daju muškarac i žena, osobno i usmeno na upit matičara pred kojim sklapaju brak u

građanskom obliku. Izjava o pristanku na sklapanje braka je strogo osobne i intimne naravi.

24. Ne. Izjava o pristanku na sklapanje braka je strogo osobne i izrazito intimne naravi te za pravni

poredak je ujedno važno izbjeći mogućnost previda neke okolnosti o kojoj ovisi valjanost braka.

25. Izjavu o pristanku daje u nazočnosti i uz stručnu pomoć kvalificirane osobe, tj. tumača.

26. Brak nastaje pošto su ispunjene pretpostavke za postojanje braka, a prisiljenom bračnom drugu

ostaje da naknadno kada uzmogne slobodno djelovati, ostvari prestanak neželjenog braka ( te

kaznenopravni progon onoga tko ga je prisilio).

27. Irelevantno je na čijoj strani se nalaze nedostatci koji su uzrokovali neispunjene neke od pretpostavki

za postojanje braka, posljedica je da brak pravno uopće ne nastaje, premda je postojao pokušaj .

Posljedica se odnosi na osobe koje su pristupile sklapanju braka a i za njihovo eventualno

potomstvo. Navedene osobe nisu postale bračnim drugovima pa se na njih ne odnose prava i

dužnosti koje proizlaze iz učinaka braka. Za njihovu zajedničku djecu ne vrijede odredbe o bračnom

statusu i stoga se njohovo podrijetlo od oca mora utvrđivati prema pravilima o izvan bračnom

očinstvu.

28. Pokreće se tužbom u parničnom postupku, pravo na pokretanje postupka ima CZSS te osobe koje za

to imaju pravni interes. Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarjeva pa ni pravo za utvrđivanje da li

brak postoji ili ne nije ograničeno te do njega može doći u bilo koje vrijeme.

29. Izvatkom iz matice vjenčanih, postupci u vezi dokazivanja postojanja braka nisu ograničeni nikakvim

rokom.

30. U osobe sa pravnim interesom ubrajaju se oni koji su pristupili sklapanju braka, a nisu postali bračnim

drugovima, pravni interes imaju i bračni drugovi koji stjecajem okolnosti moraju utvrđivati postojanje

svoga braka te status i prava bračnih drugova. Ostale osobe sa pravnim interesom su potomci osoba

koji su pristupili skapanju braka , drugi njihovi srodnici po krvi i bračni drug iz ranijeg braka jedne od

osoba o čijem se braku vodi spor (ako nije u međuvrmenu prestao) njih na pokretanje spora motivira

neki vlastiti pravni interes te CSS koji zastupa društveni interes.

31. U sudskoj presudi o postojanju braka, pošto se takvom (deklarativnom) presudom ne stvara novo

pravno stanje jer brak pravno ne postoji od trenutka pokušaja njegova sklapanja.

32. Potrebno je da ponovo pristupe skapanju braka uz ispunjenje svih pretpostavki. Trpe li ikakvu štetu što

im njihov pokušaj nije priskrbio status bračnih drugova te tako nisu ostvavrili prava koja bi im time

pripala a odgovoran je propust državnog službenika, imaju pravo na naknadu štete nastale

nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave. Štetu nadokanađuje RH prema zakonu o

sustavu državne uprave.

33. Ograničenja su dob te domaći zakoni kao pravila društvene sredine.

34. Maloljetnost, lišenje poslovne sposobnosti ili nesposobnost za rasuđivanje, srodstvo po krvi i odnos

posvajanja te trajanje prethodnog braka ženika ili nevjeste.

35. Uklonjive (sklapanje braka moguće samo uz dopuštenje suda): maloljetnost (osoba sa navršenih 16

godina) i lišenje poslovne sposobnosti. Neuklonjive ( slučajevi u kojima sud ne može dati odobrenje

za valjano sklapanje braka) maloljetnost (osoba koja nije navršila 16) nesposobnost za rasuđivanje,

trajanje prethodnog braka te srodstvo u ravnoj lozi i u pobočoj lozi do četvrtog stupnja.

36. Sa napunjenjem 18 godina osoba ostvaruje „bračnu zrelost“, punoljetnost. Sa nastupanjem

punoljetnosti zakonodavac veže stjecanje poslovne sposobnosti tj. pojedinac vlastitim očitovanjem

volje stvara pravne učinke, odnosno stječu prava i obveze, pa time i pravo na sklapanje braka.

37. Nedovoljan psihofizički razvoj, ugrožavanje zdravlja nedozrele žene preko vjerojatnog graviditeta i

time nepovoljno odražavanje na otpornost potomstva, interes maloljetnika da se tokom svog razvoja

školuje te stručno osposobljava za buduće zanimanje...

38. Smetnja je uklonjiva ukoliko se ispune posebne pretpostavke:

- da se radi o osbi koja je navršila 16 godina života

- da je maloljetna osoba mentalno i tjelesno zrela za brak

- da postoji opravdan razlog

- da je za prijeveremno sklapanje braka sud dao odobrenje

39. Ovlaštena je samo maloljetna osoba sa navršenih 16 godina, postupak je izvanparnični.

40. Maloljetnog podnositelja, njegove roditelje odnosno skrbnika i osobu sa kojom namjerava sklopiti brak

te se pribavlja mišljenje CZSS.

41. Protivljenje roditelja ima negativan utjecaj sa obzrom da će oni biti pozvani da dadu mišljenje pred

sudom iako negativno njihovo protivljenje nema presudan utjecaj na ishodovanje sudskog dopuštenja.

42. Sudsko dopuštenje je pojedinačne naravi te se odnosi samo za tu priliku. Dokaz tome, maloljetna

osoba ako ne sklopi brak ili sklopi a brak iz nekog razloga prestane, treba za sklapanje novog braka

prolaziti ponovo postupak stjecanja dopuštenja.

43. Maloljetna osoba te osoba za koju se namjerava udati, rok za žalbe traje 15 dana.od dostave

rješenja.

44. Roditelji odnosno skrbnik te CZSS, rok za žalbu traje 15 dana od dostave rješenja.

45. Brak koji bez sudskog dopuštenja sklopi osoba koja nije navršila 18 godina, nije valjan i na njega se

odonose odredbe o poništenju braka.

46. Zahtjeva da se odredi najniža dob za sklapanje braka. Prije propisane dobi brak se može sklopiti samo

uz dopuštenje nadležnog tijela i ako za to postoje ozbiljni razlozi te ako je prijevremeni brak u interesu

budućih supružnika.

47. Relevantno je stoga što predstavlja neotklonjivu bračnu smetnju pošto osoba nije sposobna brinuti se

o osobnim potrebama, pravima i interesima. Relevantna je nesposobnost za rasuđivanje zbog koje

osoba nije u stanju shvatiti značenje svojih rječi, a mjerodavan je trenutak u vrijeme sklapanja braka.

48. Osoba koja ima poslovnu sposobnost nema zapreka u sklapanju braka pa ni iznimki na temelju koje bi

se to pravo moglo ograničiti, naravno ako zadovoljava ostale uvjete koji su predviđeni u

pretpostavkama za valjanost braka.

49. Sudsko dopuštenje uvijek i samo traži osoba na čijoj strani se nalazi zapreka stoga u ovom slučaju bi

to bila osoba koja je lišena poslovne sposobnosti.

50. Skrbnik može odobriti svome štičeniku koji je lišen poslovne sposobnosti sklapanje braka, ali pravno i

faktični relevantno odobrenje štičenik mora ishodovati od suda pred kojim mora sam, bez ičije

pomoći, zatražiti dopuštenje.

51. Može, ako sudskom odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije ograničena u davanju

izjava koje se odnose na njena osobna stanja ili poduzimanje radnji koje se odnose na brak. Ako je

ograničena sudskom odlukom i u vezi tih radnji potrebno je da ta osoba kao i osoba lišena poslovne

sposobnosti zatraži dopuštenje od suda u izvanparničnom postupku.

52. Mišljenje skrbnika ili roditelja ako je roditeljska skrb produžena nakon punoljetnosti osobe u pitanju te

CZSS.

53. Osoba lišena poslovne sposobnosti te osoba sa kojom se je pokušala vjenčati.

54. Skrbnik ili roditelj ako se radi o slučaju produženja roditeljske skrbi nakon punoljetnosti djeteta te

CZSS.

55. Skrbnik ima pravo na podnošenje žalbe ako se odlukom suda brak dopusti te obveza davanja

mišljenja na zahtjev suda tj. da dade mišljenje sudu na njegovo traženje u vezi skrbnikove uspješnosti

u svakodnevici.

56. Brak nije valjan te se na takav brak primjenjuju odredbe o poništenju braka.

57. Srodstvo je biološka i sociološka kategorija, a znači povezanost među osobama koja proizlazi iz

viševrsnih činjenica (fizioloških, pravnih moralanih). Srodstvom po krvi, srodstvo posvojenjem te

tazbinsko srodstvo. Bračnu smetnju predstavlja srodstvo po krvi te srodstvo posvojenjem tj. srodstvo

u ravnoj liniji te u pobočnoj do četvrtog stupnja, srodnici u pobočnoj liniji na koje se odnosi bračna

smetnja su taksativno nabrojeni. Iznimka? (četvrti stupanj srodstva obuhvaća unuku i djedovog brata

za njih bračna smetnja nije propisana)

58. Odredba o krvnim srodnicima u ravnoj i pobočnoj liniji koji ne mogu sklopiti brak primjenjuje se i na

odnose nastale posvojenjem.

59. Odredba o krvnim srodnicima u ravnoj i pobočnoj liniji koji ne mogu sklopiti brak primjenjuje se i na

odnose nastale posvojenjem. Stoga bi brak sa biološkim djetetom skrbnika spao pod drugi stupanj

pobočnog srodstva, stoga nedozvoljeno, dok bi odnos posvojenika te posvojiteljeva brata spao pod

treći stupanj pobočnog srodstva što se isto smatra nedozvoljenim.

60. Prethodni brak koji nije prestao predstavlja neotklonjivu bračnu smetnju. Dvobračnost uzrokuje

nevaljalost braka te se takav brak može poništiti sukladno odredbama o poništenju braka ujedno

postoje i kaznenopravne sankcije za osobu koja sklopi naknadni brak.

.

61. Odražava načelo monogamije koje je duboko usađeno u kulturno nasljeđe zapadnih civilizacija te je

preduvjet ravnopravnosti bračnih drugova u braku, obitelji i društvu. Osim obiteljskog prava i kazneno

pravo koje načelo monogamije osigurava odredbom o kaznenom djelu dvobračnosti čl. 206. U kojem

je za kršenje te odredbe propisana novčana kazna ili zatvorska kazna do jedne godine.

62. Nevjesta i ženik osobno, pred matičarem koji je nadležan za mjesto u kojem žele da dođe do

sklapanja braka.

63. Zahtjev je da do prijave namjere dođe osobno, stoga punomočenik ne bi imao to pravo, čime se

matičaru omogućuje da pouzdanije utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka.

64. Matičar je dužan provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, to će napraviti uvidom u

izvadak iz matice rođenih po potrebi i uvidom u neke druge isprave, u razgovoru sa osobama koje

žele sklopiti brak te saslušanjem drugih osoba npr. srodnika.

65. Na matičarevo usmeno priopćenje, o nemogućnosti sklapanja braka nevjesta i ženik imaju pravo

podnijeti zahtjev kojim traže da se (u upravnom postupku) utvrdi ispunjavaju li se pretpostavke za

sklapnje braka. Zahtjev se podnosi nadleznom (tj. Županijskom) uredu za poslove opce uprave u roku

osam dana od dana matičareva priopćenja.{ Nadležni ured dužan je o zahtjevu odlučiti u roku

petnaest dana (od primitka zahtjeva). }

66. Kad matičar ocijeni da zasklapanje braka, nema zapreke, od nevjeste i ženika trazi se izjava o izboru

prezimena., u ovom djelu postupka upoznati nevjestu i ženika s osobnim pravima i dužnostima u

braku, te mogućnošću koju za uređenje imovinskih odnosa propisuje ObZ.Na kraju uvodnog dijela

postupka, matičar određuje u dogovoru sa nevjestom i ženikom dan sklapanja braka.Također je i

zakonska obaveza matičara da nevjesti i ženiku preporuči da do dana sklapanja braka posjete

savjetovalište za brak i obitelj.

67. Propis obvezuje matičara da dan sklapanja braka bude u pravilu u razdoblju od tridesetog do

četrdesetpetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka. Odstupanje u pravilu je propisano, tj. u

iznimnim slučajevima kada za to postoje opravdani razlozi matičar može odobriti sklapanje braka prije

tridesetog te najkasnije do devedesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka.

68. Izostane li od tog dana u dogovoreno vrijeme ženik, nevjesta ili oboje, smatra se da je povučena

prijava namjere sklapanja braka. No, ako je matičaru stiglo opravdanje za izostanak, čin sklapanja

braka se odgada jer se ne radi o odustanku od braka ( a ni o potrebi ponavljanja postupka prijave

namjere za sklapanje braka).

69. Norma zahtjeva osobnu nazočnost nevjeste i ženika, pa je isključena mogućnost da ih netko zastupa

(opunomoćenik, zakonski zastupnik). I Izostane li od tog dana u dogovoreno vrijeme ženik, nevjesta

ili oboje, smatra se da je povučena prijava namjere sklapanja braka.

70. Na dan i u vrijeme određeno sklapanja braka matičar je dužan utvrditi i objaviti da su osobno nazočni

nevjesta, ženik i svjedoci, te da nema zapreka za sklapanja braka. Daljnja je obveza matičara

prigodnim govorom odredbama o njihovim pravima i dužnostima, povrh toga od matičara se trazi da

istakne značenje braka te da je skladan brak od najveće važnosti za obiteljski život. U postupku

sklapanja braka, bitno je da matičar poimenice upita ženika i nevjestu pristaju li međusobno sklopiti

brak, u tom trenutku brak je sklopljen. Matičar je dužan sklopljen brak u gradankom obliku odmah

upisati u maticu vjencanih i taj upis potpisuje žena, muž, svjedoci, matičar. Bračnim drugovima

matičar uručuje izvadak iz matice kojim se, kao javnim ispravom, dokazuje da je brak sklopljen.

71. Kao državni službenik matičar je dužan osigurati da se brak sklopi na zakonit način, a za svoje

propuste podliježe stegovnoj odgovornosti. Zbog važnosti braka, u kaznenom zakonodavstvu

propisana je kaznena odgovornost službene osobe koja omogući sklapanje nedozvoljenog braka.

{Propisane dužnosti matičar ne ispunjava ako se dogodi npr. Da sklapanju braka ne prisustvuju

svjedoci, ako nevjesta i ženik nisu upoznati sa zakonskim odredbama o pravnim učincima braka ili

nije istaknuto značenje brak, te ako matičar ne objavi da je brak sklopljen, ne upiše brak u maticu

vjenčanih ili bračnim drugovima ne uruči izvadak iz matice. Ovi, primjeri propusta nisu, međutim

zakonske zapreke ili okolnosti takve naravi da na štetu građana dovode do sklapanje pravno

nedopustivog braka.

72. Ako se dogodi da braku nisu prisustovali svjedoci, to nije propust koji bi doveo do sklapanje pravno

nedopustivog braka. {Nazočnost svjedoka sklapanju braka daje obilježje važnog i svečanog

događaja, a osim toga, u slučaju potrebe, iskazima svjedoka dokazuje se da je brak sklopljen}. Norma

zahtjeva osobnu nazočnost nevjeste i ženika, pa je isključena mogućnost da ih netko zastupa.Ako se

to i dogodi, voditi ce bračni spor, da li brak postoji ili ne.

73. {U čl.102. tog Zakona propisano je da se brak može sklopiti pred ovlaštenim konzularnim

predstavništvom ili diplomatskim predstavništvom RH koje obavlja konzularne poslove ako se tome

ne protivi država u kojoj se nalazi predstavništvo koje obavlja konzularne poslove ako se tome ne

protivi država u kojoj se nalazi predstavništvo Republike Hrvatske ili ako je to predviđeno

međunarodnim ugovorom.}To je tzv. konzularni brak, naziv se odnosi na građanski oblik sklapanja

braka.

74. Moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi da je brak sklopljen pred službenikom vjerske zajednice koja s |

Republikom Hrvatskom o tome ima uredene pravne odnose, da su nevjesta i ženik pribavili( prije

vjerskog obreda) potvrdu matičara da ispunjavaju zakonske pretpostavke za sklapanje braka, da su

brak u vjerskom obliku sklopili u roku tri mjeseca od dana izdavanja matičareve potvrde o

ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka.

75. Sadržaj potvrde je iskaz da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matica potvrđuje da je

nevjestu i ženika upoznao s osobnim pravima i dužnostima u braku, s mogućnošću uređenja

imovinskih odnosa prema odredbama Obz, te u potvrdu unosi njihove izjave o sporazumnom izboru

prezimena. Potvrda vrijedi tri mjeseca od dana izdavanja.

76. Dužnost službenika vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku sastoji se u tome

da matičaru koji je izdao potvrdu propisanu za sklapanje braka, dostavi ispravu kojom potvrđuje da je

brak sklopljen. Ispravu potpisuju žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice, a za dostavu

matičaru je propisan rok od pet dana sklapanja braka. Eventualni propusti službenika vjerske

zajednice u primjeni čl.21 ObZ. (npr ako nedostaju svi ili koji od propisanih potpisa na ispravi o

sklopljenom braku koja se dostavlja matičaru, ili je prekoračenje roka za dostavu te isprave matičaru),

nisu takve naravi da utječu na postojanje ili valjanost braka. Jedino kad bi vjerski obred sklapanje

braka bio obavljen bez izjave nevjeste i ženika o pristanku na brak, zbog tog propusta službenika

vjerske zajednice ne bi bila ispunjena pretpostavka za sklapanje braka.

77. Upis braka sklopljenog u vjerskom obliku nije pretpostavka da bi takav brak imao učinke građanskog

braka, što je sukladno načelu da brak nastaje kad žena i muškarac izjave odgovarajući pristanak

78. Obz su uređena ova prava i dužnosti: izbor prezimena, ravnopravnost, vjernost, uzajamno

pomaganje, međusobno poštovanje i održavanje skladnih bračnih i obiteljskih odnosa, određivanje

mjesta stanovanja, sporazumijevanja o rađanju i podizanju zajedničke djece i o obavljanju poslova u

obiteljskoj zajednici, izbor rada i zanimanja

79. Kogentno značenje su normirana ona prava i dužnosti o kojima nije predviđeno sporazumijevanje

bračnih drugova, nego su dužnosti žene i muža da u braku postupaju na propisani način.Na toj osnovi

zahtjeva se ravnopravnost, vjernost, uzajamno pomaganje, međusobno poštivanje bračnih drugova i

održavanje skladnih bračnih i obiteljskih odnosa, a svakome od njih osigurano je pravo samostalnog

odlučivanje o izboru rada i zanimanja.{Jednako pravilo vrijedi i za ostali dio osobnih prava i dužnosti

bračnih drugova mogu urediti sporazumno. Osim prava na sporazumni izbor prezimena u povodu

sklapanja braka, propisi upućuju ženu i muža da prema dogovoru odrede mjesto stanovanja i

odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.}

80. Jednako pravilo vrijedi i za ostali dio osobnih prava i dužnosti bračnih drugova mogu urediti

sporazumno. Osim prava na sporazumni izbor prezimena u povodu sklapanja braka, propisi upućuju

ženu i muža da prema dogovoru odrede mjesto stanovanja i odlučuju o rađanju i podizanju djece te o

obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.

81. Zastupljeno je u ne krši to nacelo da su braku svi bračni drugovi ravopravni, a kada jedan bračni drug

krši to načelo, nema nikakve sankcije, osim pravne mogućnosti razvoda braka.

82. Zakon daje svakom bračnom drugu pravo da samostalno odlučuje o izboru svoga rada i zanimanja.

Načelo ravnopravnosti ovdje vrijedi u svom apsolutnom i doslovnom značenju, pa na pravo izbora

rada i zanimanja, ne može utjecati sklapanje braka i volje osoba s kojom je zasnovana bračna životna

zajednica.Bračni drug ima pravo bez pristanka drugog bračnog druga izabrati rad i zanimanje.

Nikakvo protivljenje ili čak zabrana ne mogu omesti dugog bračnog druga.

83. Prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik se mogu sporazumjeti da svatko zadrži svoje prezime, da

kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih, da kao zajedničko prezime uzmu oba

prezimena, da svaki od njih uz svoje prezime uzme i prezime bračnog druga i odluči koje ce

upotrebljavati na prvo, a koje na drugom mjestu.

84. Pravo je i dužnost bračnih drugova da odrede mjesto stanovanja. Zakon ih ne obvezuje da

sporazumno odrede zajedničko mjesto stanovanja. Norma traži sporazum bračnih drugova o tim

pitanjima jer je to u skladu s načelom ravnopravnosti.

85. Brak prestaje smrću bracnog druga, odnosno trenutkom smrti bračnog druga.Kad brak prestaje

proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, tada brak prestaje danom koji je pravomoćnim

rješenjem suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga.U slučaju kad brak prestaje poništajem

ili razvodom braka, onda prestaje danom kad je presuda suda postane pravomoćna. {Ako je brak

sklopljen u vjerskom obliku i prestane prema odredbi čl.34.stavka 2, onda prestanak braka ne utječe

na obaveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojima je brak sklopljen.}

86. Po prirodi stvari podrazumijeva se da u trenutku smrti bračnog druga prestaje bračni odnos. Kad brak

prestaje proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, tada brak prestaje danom koji je pravomoćnim

rješenjem suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga. Posebnim zakonom propisane su

pretpostavke za proglašenjem nestale ososbe umrlom, sudski postupak, određivanja dana smrti itd.

87. Pravomoćno rješenje suda o proglašenju nestalog bračnog umrlim istog je učinka kao i prirodna smrt

bračnog druga. Brak prestaje više ne može oživjeti, pa je irelevanto je li bračni drug nestale osobe

sklopio novi brak ili nije odnosno je li znao ili nije znao da li je osoba proglašena umrlom zapravo živa.

88. Irelevanto je li bračni drug nestale osobe sklopio novi brak ili nije odnosno je li znao ili nije znao da li je

osoba proglašena umrlom zapravo živa. U slučaju da se takva osoba pojavi, njezin brak neće

oživjeti.

89. U slučaju poništaja braka, svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u

trenutku prestanka braka. Osim ObZ, to je još uređeno i Zakonom o osobnom imenu. Ako se jedan od

supružnika želi vratiti na prezime koje je imao prije zakljucenja braka, može u roku šest mjeseci od

prestanka braka o tome dati izjavu matičaru u mjesto svog prebivališta.

90. Primjenom tog propisa na slučaj prestanka braka osobe koja je već bila u ranijem braku (i zadržala

prezime iz tog braka do sklapanja novog) žena će se primjerice vratiti na prezime koje je imala po

mužu iz prethodnog braka, a ne na obiteljsko prezime po rođenju(tzv. Djevojačko prezime). U

opisanom primjeru za vraćanje na djevojačko prezime potrebno je provesti postupak za promjenu

osobnog imena(ZOOI).

91. Parnički postupak radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji, za poništaj ili razvod braka pokreće se

tužbom.

92. Odredbe o poništaju braka primjenjuju se u slučaju da brak nije valjan. Poništaj braka je jedna od

osnova prestanka braka i obiteljsko pravna sankcija za slučajeve kad je brak sklopljen protivno

odredbama o pretpostavkama za valjanost braka.

93. CZSS koji je ustanova s javnim ovlastima priznato je pravo na tužbu zato da poništaj braka traži u

interesu društvene zajednice, jer pravni poredak ne može štititi brak koji nije valjan. Pravilo da pravo

na tužbu za poništaj braka imaju bračni drugovi i CZSS i to u načelu bez vremenskog ograničenja

odnosi se na sve slučajeve u kojima brak nije valjan.

94. Sudski (parnični) postupak, radi poništaja braka koji nije valjan mogu pokrenuti ovlaštenici kojima je

zakonom priznato pravo na tužbu. To su u pravilu oba bračna druga i CZSS, a u dva slučaja je krug

ovlaštenika proširen. Širi krug ovlaštenika ima pravo na tužbu za poništaj braka ako je brak sklopljen

protivno odredbi da brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. U tom slučaju poništaj braka

mogu tražiti osobe s pravnim interesom, a ne samo bračni drugovi i CZSS jer se tako štiti pojačano

načelo monogamije.

95. Ako maloljetna osoba sklopi brak bez dopuštenja suda, pravo na tužbu za poništaj braka iznimno

imaju i maloljetnikovi roditelji. Pretpostavlja se da se roditelji protive braku svog djeteta jer smatraju da

brak nije u njegovu interesu, tj.da za sklapanje braka ne postoji opravdan razlog.

96. To su:

1. CZSS

2. Bračni drugovi

3.Osobe sa pravnim interesom (bračni drug iz prethodnog braka koji još traje a i potomci onoga

bračnog druga koji je novi nedopušteni brak sklopio)

97. U slučaju maloljetničkog sklopljenog braka bez dopuštenja suda iznimno je propisan i rok za tužbu. Pravo na tužbu punoljetnog bračnog druga, roditelja maloljetnog bračnog druga i CZSS traje do punoljetnosti osobe koja je sklopila brak prije navršenih 18god. života. Nešto dulji rok za tužbu ima jedino bračni drug koji je u vrijeme sklapanja braka bio maloljetan, jer mu OBZ dopušta da poništaj braka traži i u dodatnom, jednogodišnjem roku, tj.do godine dana od punoljetnosti. Tužbu za poništaj braka može podnijeti jedino bračni drug koji je bio lišen poslovne sposobnosti i to unutar roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti. Bračnom drugu kojem je nakon sklapanja braka bez sudskog sopuštenja vraćena poslovna sposobnost, jednogodišnje razdoblje omogućuje da procjeni svoj odnos prema braku i drugom bračnom drugu.

98. U slučaju maloljetničkog sklopljenog braka bez dopuštenja suda iznimno je propisan i rok za tužbu. Pravo na tužbu punoljetnog bračnog druga, roditelja maloljetnog bračnog druga i CZSS traje do punoljetnosti osobe koja je sklopila brak. Nešto dulji rok za tužbu ima jedino bračni drug koji je u vrijeme sklapanja braka bio maloljetan, jer mu OBZ dopušta da poništaj braka traži i u dodatnom, jednogodišnjem roku, tj.do godine dana od punoljetnosti. Dogodi li se na bilo koji način da brak uspije sklopiti osoba koja nije navršila ni 16 godina života sud ne bi mogao primjeniti odredbu o mogućnosti odbijanja tužbe za poništaj braka, već bi takav brak poništio bez obzira na opravdanost razloga.

99. Sud može odbiti tužbu za poništaj braka:

1. U slučaju maloljetne osobe ako u vrijeme sklapanja braka ili naknadno nastao opravdan razlog zbog kojeg je (izvanparnični) sud mogao dopustiti sklapanje braka.2. Osobi lišenoj poslovne sposobnosti koja je sklopila brak, bez dopuštenja suda, ako u vrijeme sklapanja braka bila ili je naknadno postala sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.

Sud će odbiti tužbu za poništaj braka osobama s pravnim interesom ako je prijašnji brak prestao do završetka glavne rasprave.

100. Tužbu za poništaj braka može podnijeti jedino bračni drug koji je bio lišen poslovne sposobnosti i to unutar roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti. Bračnom drugu kojem je nakon sklapanja braka bez sudskog dopuštenja vraćena poslovna sposobnost, jednogodišnje razdoblje omogućuje da procjeni svoj odnos prema braku i drugom bračnom drugu. Sud ima ovlasti odbiti zahtjev za poništaj braka koji je sklopljen bez dopuštenja suda ako utvrdi da je u vrijeme sklapanja braka bračni drug bio ili je naknadno postao sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.

101. Poništaj braka kojeg je sklopila osoba koja je već u braku reguliran je s nekoliko specifičnih pojedinosti. Posebno je određen širi krug ovlaštenika s pravom na tužbu za poništaj braka, a potom je normirano da će sud odbiti tužbu za poništaj braka ako je prijašnji brak prestao do zaključenja glavne rasprave.

102. Sud je dakle dužan odustati od primjene obiteljsko pravne sankcije te naknadno osnažiti brak koji nije valjano sklopljen i to iz praktičnih razloga, tj.zato da bi se održao potonji brak kad je prethodni ionako već prestao.

103. Prestankom prava na tužbu za poništaj braka nastupa zakonska konvalizacija (naknadno osnaženje) maloljetničkog braka koji u vrijeme sklapanja nije bio valjan. Primjeri konvalizacije braka sudskom presudom su:1. Maloljetnički brak za koji je sud ovlašten odbiti zahtjev za poništaj braka ako se utvrdi da je u vrijeme sklapanja braka postojao ili je naknadno nastao opravdan razlog zbog kojeg je (izvanparnični) sud mogao dopustiti sklapanje braka (prije punoljetnosti nevjeste ili ženika).

2. Druga odredba kojom je propisana mogućnost da sud odbije tužbu za poništaj braka u vezi je s uklonjivom bračnom smetnjom koja postoji ako brak želi sklopiti osoba koja je lišena poslovne sposobnosti.

Sud ima ovlasti odbiti zahtjev za poništaj braka koji je sklopljen bez dopuštenja suda ako utvrdi da je u vrijeme sklapanja braka bračni drug bio ili je naknadno postao sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.

104. U parničnom postupku za poništaj braka sklopljenog dok traje prijašnji brak jednog od bračnih drugova, postojanje ili ne postojanje tog braka dokazuje se izvatkom iz matice vjenčanih ili drugom odgovrajućom javnom ispravom. Ako stranke postojanje ili ne postojanje prijašnjeg braka ne mogu dokazati, tu će prekinuti postupak i uputiti ih da u određenom roku pokrenu parnicu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji, te da o pokretanju parnice obavijeste sud.

105. Na parnicu će se uputiti tužitelj koji tvrdi da prijašnji brak postoji, a tuženik koji osporava postojanje prijašnjeg braka iako je njegovo sklapanje upisano u maticu vjenčanih.

106. U odredbama o posebnim parničnim postupcima propisi o postupku bračnim sporovima određuju ista postupovna pravila za poništaj i razvod braka. Tužbu u bračnom sporu može podnijeti punomoćenik stranke , no u punomoći se mora izričito navesti koju tužbu punomoćenik može podnijeti. Ako se radi o tužbi za poništaj braka u punomoći mora biti precizan uzrok ništavosti.

107. Uzroci za razvod braka teorijski su razvrstani prema raznim kriterijima. Među poznatije može se uvrstiti trovrsna kategorizacija uzoraka:1.OPĆI I POSEBNI

-Opći uzroci su u zakonu određeni općenitim izričajem i u širokoj stilizaciji i da mogu obuhvatiti vrlo različite činjenice.

-Posebni uzroci su u zakonu imenovane činjenice ili okolnosti zbog kojih se može tražiti razvod braka; imenovani su uski pojmovi i ograničen sadržaj.

2.APSOLUTNI I RELATIVNI

-Apsolutni uzroci su činjenice kojima zakon daje značenje samostalnih uzoraka, u zakonu su nabrojani taksativno, i to s određenim nazivom i sadržajem. Kad sud utvrdi postojanje kojeg od apsolutnih uzoraka, izriče razvod.

-Relativni uzroci nisu činjenice sa samostalnim značenjem nego su povezane još nekom okolnošću tj.posljedicom.

3.SKRIVLJENI I NESKRIVLJENI

-Skrivljeni uzroci su činjenice koje proizlaze iz nedopuštenih postupaka jednog ili obaju bračnih drugova(npr.preljub, zlostavljanje).

-Neskrivljeni uzroci znače nepovoljne činjenice i okolnosti u zajedničkom životu, a ne nastaju samovoljnim i nekorektnim ponašanje bračnih drugova.

108. Razvod braka je osnova prestanka braka odlukom suda kojom se brak razvodi zbog okolnosti nastalih tijekom braka ili na temelju sporazuma bračnih drugova.

109. Materijalnopravnim je odredbama o razvodu braka u OBZ propisano pravo bračnih drugova da jednostrano ili zajednički zahtjevaju razvod. Pravo tražiti razvod braka imaju samo bračni drugovi prema odredbi:

„Razvod braka može tužbom zahtjevati bračni drug, a oba bračna druga sporazumnim zahtjevom.“Bračni drug koji odluči jednostrano zahtjevati razvod braka mora tužbom pokrenuti sudski postupak.

110. Mogućnost jednostranog traženja razvoda braka je na određeno vrijeme ograničeno na temelju odredbe koja propisuje:„Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.“Međutim, ako i žena smatra brak neodrživim za vrijeme i unatoč trudnoći i rođenju djeteta, zakonsko ograničenje za tužbu muža postaje bezpredmetno. Do razvoda može doći ili tako da žena pristane na tužbeni zahtjev muža ili da sama jednostrano podnese tužbu odnosno da zajedno s mužem uputi sudu sporazumni zahtjev za razvod braka.

111. Sud će razvesti brak:1.Ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni , ili

2.Ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, ili

3.Ako oba bračna druga sporazumno zahtjevaju razvod braka.

112. Do prestanka bračne zajednice dolazi ako bračni drugovi prekinu sve međusobne veze koje inače obilježavaju zajednički život. Napuštanje bračnog druga i odlazak iz zajedničkog doma očito su manifestacija prestanka bračne zajednice. Za razvod braka potrebno je utvrditi činjenicu da je životna zajednica prestala i da odvojenost bračnih drugova traje najmanje godinu dana. O pojedinostima iz bračnog života i ponašanja bračnih drugova ovisi kad se može smatrati da je zajednica prestala i da je počeo jednogodišnji rok koji mora proteći do dana kad se tužbom traži razvod braka.

113. Ne prelazi pravo tužbe na nasljednike.

114. Ne, nije dopušteno. Nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi niti druga pravna sredstva u presudama kojima se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi.

115. Nije moguće primijeniti niti jedno pravno sredstvo.

116. U parnicama za razvod braka tužitelj može bez pristanka tuženika povući tužbu do zaključenja glavne rasprave a s pristankom tuženika dok nije pravomoćno okončana. Sporazumni zahtjev za razvod braka bračni drugovi mogu povući dok postupak nije pravomoćno okončan.

117. Postupak posredovanja provodi se: kada se postupak razvoda pokreće tužbom, kad se postupak razvoda braka pokreće sporazumnim zahtjevom a bračni drugovi imaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djcu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti.

118. Ne provodi se ako djeca nisu zajednička.

119. Iznimke posredovanja su: Ne provodi se ako su jedna ili oba bračna druga lišena poslovne sposobnosti,osima ako sud utvrdi da su sposobni shvatiti značenje braka i obveza, jednom ili oba bračna druga nepoznato boravište najmanje 6 mjeseci, ne provodi se ako je jedan ili oba bračna druga žive u inozemstvu.

120. Ne provodi se,ako nema većih poteškoća i imaju maloljetnu zajedničku djecu se provodi.

121. U slučaju da je moguće ciljeve posredovanja ostvariti bez velikih poteškoća od postupka posredovanja sa osobama lišenih poslovne sposobnosti se ne odustaje.

122. Ovlašteni posredovatelji: CZSS, Savjetovalište za brak i obitelj, Osoba ovlaštena za pružanje stručne pomoći

123. Obustavlja se ako se postupku posredovanja ne odazove tužitelj,bez opravdanja, odnosno bračni drugovi koji su zahtjev za razvod braka podnijeli sporazumno,posredovatelj je dužan o tome obavijestiti sud.Propisi određuju da se smatra da je tužba ili sporazumni zahtjev za razvod braka povučen.

124. U slučaju neodaziva od strane pokretača postupka, te u slučaju nedostavljanja stručnog mišljena posredovatelja sudu u roku od godine dana od sudske odluke posredovatelja.

125. Nemože, zahtjeva se osobno sudjelovanje.

126. Ispitati bračne drugove o uzrocima koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa. Nastojati da se uzroci otklone te da se bračni drugovi pomiru. Upoznati bračne drugove sa pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda.

127. 1) visoka stručna sprema u zvanju: profesora psihologije, diplomirani socijalni radnik, diplomirani pravnik. 2) 5 godina radnog iskustva na stručnim poslovima unutar CZSS-a ili u savjetovalištu za brak i obitelj. 3) završena edukacija iz tehnika savjetodavnog rada i/ili sljedeće psihoterapijske edukacije: gestalt, kognitivno- bihavioralna, realitetna, sistemska obiteljska terapija 4) položen stručan ispit

128. 3 mj. od kada je primio sudsku odluku daje izabran, a stručno mišljenje dostavlja dračnim drugovima u roku od 15 dana od završetka postupka.

129. stručno mišljenje mora sadržavati podatke i ocjene koje su normirane provedbenim propisima - broj i datum sudske odluke o izboru posredavatelja socijalna anamneza za bračne drugove, dinamika odnosa u obitelji te procjenu mogučnosti održavanja odnosa u budućnosti.

130. Neovisno je li izabran od strane bračnih drugova, Obz je propisao stvarnu i mjesnu nadležnost CZSS-a za posredovanje u slučajevima za razvod brakova u kojem ima djece. Po zakonskoj dužnosti CZSS mora razmotriti stručno mišljenje i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti djeteta.

131. Ako ne dostave stručno mišljenje u roku od 1 godine, tužba,odnosno sporazumni zahtjev za razvod braka povučen.

132. Razlika je pravne naravi.Naime,u svim pravno uređenim brak se sklapa i prestaje na način i uz ograničenja propisana zakonom odnosno ima normirane pravne učinke. Izvanbračna zajednica zasniva se i raskida neformslno,a stanje regulacije pravnih učinaka takvih zajednica je raznoliko.

133. Okolnost da osobe nisu u braku. Smisao je odredbe u naglašavanju da se istodobno ne može biti u dvije stvarno održavane životne zajednice, a ako brak traje samo formalno dostupan je razvod.

134. Da su izvanbračnu zajednicu zasnovali neoženjen muškarac i neudana žena koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete.

135. Traži se, osim statusa neudane žene i neoženjenog muškarca , da je izvanbračna zajednica trajala dulje vrijeme i prestala ostaviteljevom smrću, te da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

136. Regulira ga Zakon o istospolnim zajednicama (ZIZ) Definira ga: Istospolna zajednica je životna zajednica dviju osoba istog spola koje nisu u braku,izvanbračnoj iliu drugoj istospolnoj zajednici,a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera,međusobnog poštovanja i pomaganja i emotivnoj vezanosti partnera.

137. Tri su pretpostavke: Osobe su starije od 18 g., nisu lišene poslovne sposobnosti, nisu krvni srodnici u ravnoj lozi,a u pobočnoj do 4. Stupnja

138. Pravni učinci su: pravo na uzdržavanje, pravo na stjecanje i uređivanje međusobnih imovinskih odnosa, pravo na uzajamno pomaganje

139. Uređeni su odredbama o zakonskom imovinskom režimu u kojem postoji zajednička stečevina i vlastita imovina.

140. Biološka činjenica- rođenje i potjecanje od majke i oca, društvena činjenica-interes društva da u odreenim odnosima dade pravno značenje s ukupnošću prava i dužnosti koje namjenjuje subjektima tog odnosa.

141. Patria potestas-očinska vlast koja je podrazumijevala ius vitae ac necis ,ius vendendi te ius vindicandi.

142. Pod tim se pojmom razumije pripadnost djeteta određenoj obitelji,njegovo podrijetlo od majke i oca te bračno,odnosno izvanbračno rođenje.

143. Majčinstvo je pravni odnos koji nastaje između djetet ai žene koja je upisana kao njegova majka. 

144. Osnovna je odredba „Djetetova je majka žena koja ga je rodila“ Samo ona žena koja ga rodi, njegova je majka. Zakonska formulacija govori u korist tvrdnje o neoborivoj predmnjevi (praesumptio iuris et de iure, no s obzirom na na odredbe o iznimnoj mogućnosti osporavanja majčinstva ženi koja je rodila dijete začeto jajnom stanicom druge žene,ipak se radi o praesumptio iuris.

145. Priznanje majčinstva je pravni akt kojim izjavu volje daje žena koja sebe smatra majkom djeteta,u zakonom propisanom postupku.

146. zakon ne dopušta opozivanje takvog priznanja,ono je formalan akt za čiju su valjanost i upis zakonom propisano pretpostavke te nadležnost tijela pred kojim se priznanje može izjaviti.

147. opoziv oporuke je moguć ,pa ako je došlo do opoziva oporuke koja sadrži priznanje majčinstva,onda dolazi i do posrednog opoziva priznanja majčinstva.Oporuka se proglašava nakon smrti oporučitelja pa do upisa priznanja majčinstva nije ni došlo.

148. Mora biti potpuno poslovno sposobna ili djelomično poslovno sposobna ako je sposobna shvatiti značenje priznanja,majčinstvo može priznati i maloljetna osoba starija od 16.g.

149. Obz ne dopušta da se majčinstvo prizna preko opunomoćenika,jer je to minimum osobnog angažmana za uspostavu pravnog odnosa majka-dijete.

150. Osoba nad kojom je produžena roditeljska skrb nakon punoljetnosti može priznati majčinstvo,ovisno o stupnju lišenja poslovne sposobnosti,ali priznanje nora biti osobno,roditelji nemogu biti posrednici.

151. Može,ako je starija od 16 godina,ako ima sposobnost shvaćanja svoje izjave o priznanju majčinstva. To znači razumijeti pravno uređenje odnosa roditelja i djece sa svim pravnim posljedicama tog odnosa.

152. Nemože. Njezina izjava neće biti relevantna,majčinstvo može ustvrditi jedino sudskim postupkom,ali osobno,ne preko roditelja.

153. Za priznanje majčinstva nije predviđen nikakav rok,dob djeteta kojem se priznaje majčinstvo kao i njegov status irelevantni su,priznanje mora slijediti za života djeteta,moguće je priznati majčinstvo umrlom djetetu koje je ostavilo vlastito potomstvo,samo ako se time može uspostaviti pravni odnos s unucima,dijete koje se priznaje je moralo doživjeti barem adolescentsku dob,te je podrijetlo njegove djece utvrđeno na zakonom propisani način.

154. Majčinstvo se može priznati na zapisnik,izjava se daje pismeno i usmeno,propisana je kvalificirana forma kojom se daje izjavu pred nadležnim tijelima ili u oporuci.

155. Može se priznati pred matičarem na čijem je području izvršen upis činjenice rođenja djeteta ili na čijem području majka ima prebivalište,traže se dodatne suglasnosti odnosno pristanak. te se zatim dostavlja onom matičaru na čijem je području upisana činjenica rođenja djeteta.

156. Nemože, za priznanje majčinstva je predviđen strogo formalan način na koji udovoljava načelu pravne sigurnosti i to pred matičarem,CZSS ili sudom.

157. Može se dati u zapisničkoj formi,CZSS sastavlja zapisnik o izjavi priznavateljice po pravilima upravnog postupka. Nakon ovjer zapisnika njegova je dužnost da takav zapisnik odtsavi matičaru nadležnom za upis djeteta.

158. Sud je ovlašten izjavu primiti na zapisnik,a ovjereni zapisnik o priznanju dužan je bez odlaganja dostaviti matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih. Postupak je izvanparnični.

159.Obz zabranjuje strankama u statusnim stvarima da priznaju zahtjev protivne stranke a sudu da donese presudu na temelju priznanja,sudski će se postupak nastaviti.

160. Žena koja želi nasljednopravne učinke svojeg roditeljskog odnosa svoje će priznanje dati u oporuci. Priznanje žene mlađe od 16 godina u oporuci se ne smatra valjanim. Osnovna je svrha oporuke raspolaganje vlastitom imovinom za slučaj smrti oporučitelja i određivanja nasljednika

161. Ako je utvrđeno majčinstvo neke druge žene njezinim priznanjem ili na temelju sudske presude ili je na temelju zasnivanja posvajanja nahočeta kao majka upisana druga žena, oporučno priznanje majčinstvo neće imati pravnih učinaka.

162. Potrebno je da matičar nakon primljene izjave o priznanju pribavi izjave o suglasnosti odnosno pristanku. Potrebna je suglasnost CZSS-a na području na kojem se dijete rodilo te samoga dijeteta ako je navršilo 14 godina te može shvatiti značenje posvojenja. Suglasnost centra mora prethoditi djetetovu pristanku.

163. Suglasnost daje CZSS sam, ako dijete nije navršilo 14 ili ako je navršilo a nije sposobno shvatiti značenje svoga priznanja , pristanak daju skupa ako je dijete navršilo 14 te razumije značenje svojega priznanja.

164. Za davanje suglasnosti nadležan je CZSS onog područja gdje se dijete rodilo, za davanje pristanka od strane dijeteta nadležan je CZSS prebivališta/boravišta samoga dijeteta.

165. Nemože, dijete mora dati svoj pristanak osobno,a ne putem skrbnika. U slučaju da na strani dijeteta ne postoje pretpostavke za pristanak o njegovom najboljim interesima brine se CZSS čiji je jedini pristanak onda potreban.

166. Zakonodavac se ne izjašnjava o formi suglasnosti ni pristanka no ono će evidentno biti pisano kod suglasnosti, a usmeno na zapisnik u slučaju pristanka dijeteta.

167. 14 godina kao donja dobna granica, čl. 58 ne određiva se priznanje majčinstva do određene dobi.

168. CZSS i dijete daju pristanak kumulativno u slučaju da je dijete navršilo 14 i može shvatiti značenje pristanka, u slučaju da pretpostavke na strani djeteta nisu kumulativno ispunjene samo CZSS, samo dijete ne da je pristanak ni u jednoj soluciji.

169. Odmah nakon priznavanja majčinstva matičar je dužan pozvati CZSS odnosno dijete na davanje suglasnosti odnosno pristanak na što oni imaju da učine u roku od 30 dana. Propuštanjem tog roka, priznanje/suglasnost se smatraju ne danima te ženi koja je priznala majčinstvo ostaje samo da sudskim putem utvrdi isto.

170. Majka nije uvjetovana neuspješnim postupkom priznanja majčinstva kao preduvjetom za pokretanje materinskog spora.

171. Dijete (ako je maloljetno, osoba koja ga zastupa na temelju zakona), CZSS, žena koja sebe smatra majkom.

172. Dijete do navršenih 25, CZSS i žena koja se smatra majkom do 18 godine djetetova života.

173. Posvojitelj djeteta mogao bi zastupati dijete u navedenom sporu samo ako se ne bi u maticu rođenih upisao kao njegov roditelj. Ako je upisan kao roditelj, tada zakon zabranjuje osporavanje i utvrđivanje majčinstva i očinstva.

174. Tužbu u njegovo ime pokreće zakonski zastupnik tj skrbnik, u slučaju da osoba unutar svoje djelomične lišenosti nije ograničena u davanju izjava koje se tiču njezinih osobnih stanja tada ju može i sama podnijeti.

175. Ženi se kao suparničar pridružuje muškarac pošto ako tužbeni zahtjev bude usvojen njega će se smatra ocem.

176. Moguće je, tužba se podnosi protiv nezinih nasljednika u rokovima od godinu dana nakon njezine smrti ili 6 mjeseci od pravomoćnosti ostavinskog rješenja.

177. Ženi koja se smatra majkom pripada pravo na tužbu do 18 godine djeteta, u postupku će biti tuženo dijete koje zbog svoje maloljetnosti će biti zastupano od zakonskog zastupnika.

178. Ako se utvrdi da je žena kojoj je utvrđeno majčinstvo bila u braku u vrijeme rođenja ili se to dijete rodilo u 300 dana od prestanka braka, djetetu pripada bračni status, a majčin muž se smatra njegovim ocem.

179. Presuda ima deklarativno značenje jer je odnos neminovno nastao rođenjem djeteta, a presuda je samo označila prirodni odnos tj. dala mu je pravno značenje.

180. Kada je dijete rođeno u braku pravo smatra da njegov otac majčin muž pod uvijetom da je ono rođeno za vrijeme braka ili u roku od 300 dana nakon prestanka braka.

181.- Trajanje braka i vrijeme rođenja djeteta- Bračni status majke- Očinstvo djeteta

182. Ako je dijete rođeno u braku ili 300 dana od prestanka braka pripada mu bračni status koji se upisuje u maticu rođenih.

183. Bitno je da se dijete rodi u braku koji je nastao tj. da budu ispunjene pretpostavke za postojanje braka.

184. Rok od 300 dana počinje teći sa obzirom koji način je brak prestao: Smrt (dan smrti) , majčin muž proglašen umrlim (dan koji je sud u svome pravomoćnom rješenju utvrdio kao dan smrti nestalog bračnog druga, ujedno se smatra i danom prestanka braka )

185. Ocem djeteta se smatra kasniji muž iako se majka preudala u roku od 300 dana od prestanka prethodnog braka.

186. Na temelju presude doći će do brisanja podataka o očinstvu djeteta u matici rođenih. Majčin muž nakon toga više neće imati roditeljsku srb nad djetetom, što će ga osloboditi roditeljskih obveza i odgovornosti prema djetetu a prestat će i ostala prava između njih. U slučaju da majka ostane sa tom osobom u braku postaje mu očuh što u određenim pretpostavkama rezultira mogućim uzajamnim uzdržavanjem.

187. Institutom pozakonjenja dijete je stjecalo bračni status ako su njegovi roditelji međusobno sklopili brak,nakon rođenja djeteta, a očinstvo je bilo utvrđeno priznanjem ili sudskom presudom. Hrvatsko obiteljsko pravo poznaje taj institut ali ga je napustilo.

188. Izvanbračni status ima dijete koje:- Rodi neudana majka - Rodi žena čiji brak ne postoji- Rodi žena koja je bila u braku ali dijete je rođeno izvan roka od 300 dana - Rođeno za vrijeme trajanja braka ili unutar roka od 300 dana ali je presumpcija oborena tj.

uspješno osporeno u sudskom postupku

189. Izvanbračna i bračna djeca se razlikuju u načinu utvrđivanja očinstva, podrjetla od oca, djetetu sa bračnim statusom ono se presumira te time odmah ostvaruje roditeljsku skrb dok se izvanbračnom utvrđuje i tek nakon što je utvrđeno otac će morati skrbiti o djetetu.

190. Priznanjem ili sudskom odlukom

191. Priznanje očinstva jednostrani je pravni akt kojim izjavu volje daje muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u postupku i na način utvrđen zakonom.

192. Opoziv očinstva nije dozvoljen, pravna sigurnost i zaštita interesa dijeteta zahtjevaju da se učinci priznanja mogu poništiti samo u sudskom postupku.

193. Očinstvo se može priznati pred matičarom, CZSS-om, sudom te u oporuci. Osobno i na zapisnik kao i u postupku sa majčinstvom.

194. Pravni poredak nema način kako da se zaštiti od takvih priznanja te ako je do njih i došlo priznato očinstvo se može osporiti samo u sudskom postupku.

195. Prizanje očinstva da bi bilo pravno valjano treba izjaviti potpuno poslovno sposoban muškarac. To će biti muškarac koji je svoju poslovnu sposobnost stekao navršenjem osamnaeste godine života, ali i onaj koji je stekao sudskom presudom prije punoljetnosti, ali s navršenih šesnaest godina. Sposobnost shvaćanja priznanja kriterij je za pravnu relevantnost priznanja očinstva i kad se radi o osobi djelomice lišenoj poslovne sposobnosti. Muškarac uvijek može dati izjavu o priznanju očinstva.

196. Muškarac može priznati očinstvo začetom, a nerođenom djetetu budući da su moguće situacije

kada otac zna da neće doživjeti rođenje djeteta i mogućnost da ga prizna kao rođeno dijete, takvo

priznanje imat će pravni učinak pod uvjetom da se dijete rodi živo.

197. Očinstvo se može priznati u oporuci (s učinkom nakon smrti oporučitelja) te i nekom sljedećom

oporukom opozvati priznanje iz ranije oporuke. Oporuku može sačiniti svaka osoba sposobna za

rasuđivanje koja je navršila šesnaest godina života, a ukoliko te pretpostavke nisu ispunjene, očinstvo

priznato u oporuci neće biti valjano. Za valjanost upisa priznanja očinstva potrebno je da djetetu u

maticu rođenih nije upisano podrijetlo (od nekog drugog) oca.

198. Oporuku ne može sastaviti osoba nesposobna za rasuđivanje, pa bi u tom slučaju došlo do opoziva same oporuke, a kako se oporuka proglašava nakon smrti oporučitelja, do upisa očinstva ne bi ni došlo.

199. Prizanje očinstva da bi bilo pravno valjano treba izjaviti potpuno poslovno sposoban muškarac. To

će biti muškarac koji je svoju poslovnu sposobnost stekao navršenjem osamnaeste godine života, ali i

onaj koji je brak sklopio uz dopuštenje suda prije punoljetnosti, ali s navršenih šesnaest godina.

Očinstvo može priznati muškarac djelomice lišen poslovne sposobnosti ako sudskim rješenjem nije

ograničen u davanju izjava koje se tiču osobnih stanja. Očinstvo može priznati i maloljetna osoba starija

od šesnaest godina, no potrebno je da takva osoba ima sposobnost shvaćanja svoje izjave o priznanju

očinstva.

200. Očinstvo moće priznati muškarac djelomično lišen poslovne sposobnosti ako sudskim rješenjem nije

ograničen u davanju izjava koje se tiču osobnih stanja. Izjavu o priznanju očinstva osoba može dati

jedino osobno. Obiteljski zakon ne dopušta da se očinstvo prizna preko opunomoćenika jer je to

minimum osobnog angažmana za uspostavu pravnog odnosa otac-dijete.

201. Valjanost priznanja očinstva muškaca nad kojim je produljena roditeljska skrb ovisit će o stupnju

lišenja poslovne sposobnosti, odnosno sadržajima za koje je ograničena ako je bio djelomice lišen

poslovne sposobnosti.

202. Očinstvo može priznati maloljetna osoba starija od šesnaest godina, no potrebno je da takva osoba

ima sposobnost shvaćanja svoje izjave o priznanju očinstva, a što će na prikladan način provjeriti tijelo

pred kojim će osoba dati svoju izjavu o priznanju očinstva.

203. Ukoliko muškarac ima sedamnaest godina, te je sposoban shvatiti značenje svoje izjave o

priznavanju očinstva on tu izjavu može dati osobno pred nadležnim tijelima. Muškarcu koji ne ispunjava

pretpostavke za priznanje očinstva preostaje da svoje očinstvo utvrdi jedino u sudskom postupku.

Obiteljski zakon ne dopušta da se očinstvo prizna preko opunomoćenika jer je to minimum osobnog

angažmana za uspostavu pravnog odnosa otac-dijete.

204. Matičar je dužan pozvati majku i dijete kako bi dali svoj pristanak, te također obavijestit centar za

socijalnu skrb o priznanju očinstva kako bi dao svoju suglasnost. Ukoliko matičar nije primio

pristanke/suglasnost njegova je dužnost da po isteku roka od petnaest dana obavijesti priznavatelja o

tome.

205. Majka, dijete, centar za socijalnu skrb trebaju se u roku od petnaest dana od primitka matičareva

pismenog poziva na izjašnjavanje o priznatom očinstvu, očitovati svoje priznanje. Ukoliko propuste taj

rok, smatrat će se da podrijetlo dijeteta od oca nije utvrđeno i očinstvo se ne može upisati u maticu

rođenih.

206. Zakon muškarcu koji je priznao očinstvo nudi mogućnost podnošenja tužbe radi utvrđivanja očinstva

u roku od godine dana od primitka matičareve obavijesti da nije pribavljen pristanak, odnosno

suglasnost.

207. Pristanak djeteta na priznavanje očinstva se traži kad je starije od četrnaest godina i shvaća

značenje priznanja. Dijete daje svoj pristanak na zapisnik pred centrom za socijalnu skrb svog

prebivališta ili boravišta.

208. Do upisa očinstva bez pristanka djeteta doći će ukoliko je dijete mlađe od četrnaest godina ili kad je

starije od četrnaest godina, ali ne shvaća značenje priznanja.

209. Za upis priznanja očinstva uvijek je potreban pristanak majke. Pravni poredak nema sredstva da

majku spriječi u davanju pristanka na priznavanje očinstva za koje ona zna da je lažno.

210. Kao prva posljedica upisa priznanja očinstva može doći do promjene osobnog imena djeteta, a

nakon toga do odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, kako će se i kad dijete susretati i družiti s

odvojenim roditeljem, te možda koje će pojedine sadržaje roditeljske skrbi obavljati otac koji je priznao

očinstvo.

211. Majka svoj pristanak na priznavanje očinstva može dati pred matičarem, centrom za socijalnu skrb

ili sudom, a izjavljuje ga u obliku zapisničke izjave. Majka ima rok od petnaest dana od primitka

matičareva pismenog poziva, a ukoliko propusti rok smatrat će se da je uskratila pristanak na priznanje

očinstva, pa matičar ne smije upisati priznato očinstvo u maticu rođenih.

212. Samo majčin pristanak za upis priznanja očinstva dovoljan je ako je dijete mlađe od četrnaest

godina ili ako je starije od četrnaest godina, ali ne shvaća značenje priznanja.

213. Mogućnost oporučne izjave pristanka na priznanje očinstva nije propisano, budući da posebna

odredba regulira situaciju davanja suglasnosti na priznanje očinstva u slučaju da majka djeteta nije živa.

U slučaju da majka nije živa suglasnost će dati centar za socijalnu skrb.

214. Može, ali ne smije biti ograničena sudskim rješenjem u pravu na poduzimanje radnji koje se tiču

osobnih stanja.

215. Samo dijete daje pristanak za upis priznatog očinstva kad je starije od četrnaest godina i shvaća

značenje priznanja, a na strani majke postoje prepreke da se i ona suglasi (jer je umrla ili je proglašena

umrlom, potpuno ili djelomice u segmentu osobnih stanja lišena poslovne sposobnosti ili je nepoznatog

boravišta najmanje dva mjeseca.

216. Samo centar za socijalnu skrb dat će suglasnost kad na strani majke i na strani djeteta postoje

okolnosti koje ih onemogućuju u davanju pristanka u povodu izjave muškarca o priznanju očinstva.

217. Matičar u tom slučaju apelira na majku tako što je upoznanje s djetetovim pravom da sazna tko mu

je otac, a s druge strane majku upozorava da može biti tužena u sudskom postupku za utvrđivanje

očinstva. Pravni sustav nema načina da prisili majku da dade izjavu o tome tko je otac djeteta.

218. Izjava kojom je majka navela podatke ocu djeteta smatrat će se njezinim pristankom za upis

očinstva u maticu rođenih, u slučaju da u postupku dobivanja priznanja očinstva muškarac prizna svoje

očinstvo.

219. Matičar nakon što je upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o ocu zapisnički konstantira da

nije bilo majčina imenovanja oca djeteta. Matičar o tome mora odmah obavijestiti centar za socijalnu

skrb njezina prebivališta odnosno boravišta.

220. Dužnost je centra za socijalnu skrb da nakon primitka matičareve obavijesti u roku od petnaest dana

pozove majku radi davanja izjave o ocu djeteta. Ukoliko se majka ogluši na poziv centra ili pak dođe i

ne kaže tko je otac djeteta, centru za socijalnu skrb jedino preostaje da je upozori da bi trebala radi

dobrobiti djeteta imenovati osobu koju smatra ocem djeteta.

221. U slučaju majčine izjave o ocu djeteta, dužnost centra za socijalnu skrb je da u roku od petnaest

dana pozove imenovanog da se izjasni o svojem očinstvu. Centar za socijalnu skrb ga, ako se odazove,

mora upoznati s činjenicom da ga određena žena smatra ocem svojeg djeteta, te ga upoznati s

mogućnošću, da ako ne prizna očinstvo bude tužen u sudskom postupku radi utvrđivanja očinstva.

222. Takva izjava poprima ujedno i značenje njezina pristanka za upis očinstva u maticu rođenih kad (i

ako) ono bude izjavljeno od strane priznavatelja.

223. Ako se muškarac ne odazove centar za socijalnu skrb mora obavijestiti majku da označeni

muškarac nije priznao očinstvo. Ako imenovani muškarac ipak prizna očinstvo centar za socijalnu skrb

mora primjerak zapisnika o majčinoj izjavi i priznanju očinstva odmah dostaviti matičaru kako bi on na

temelju toga izvršio upis podataka o ocu djeteta.

224. Predviđena mogućnost priznanja očinstva djeteta rođenog na brodu, a koja se zapisnički

konstantira. Ovisno o tome je li riječ o bračnom ili izvanbračno rođenom djetetu, upisuju se podatci o

roditeljima djeteta, a kod izvanbračno rođenog djeteta omogućeno je priznanje očinstva uz ili bez

pristanka majke u nazočnosti zapovjednika broda.

225. Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva pripada djetetu rođenom izvan braka, majci, muškarcu koji

je priznao očinstvo, ali nije dobio pristanak odnosno suglasnost, te centru za socijalnu skrb.

226. Dijete može podnijeti tužbu do navršene dvadesetpete godine, majčin rok za tužbu traje do

osamnaeste godine djeteta, kao i rok centra za socijalnu skrb. Muškarac koji je želio na temelju

priznanja bit utvrđen ocem ima objektivan rok do osamnaeste godine života djeteta, dok mu subjektivan

rok iznosi godinu dana, i počinje teći od dana kad je muškarac primio obavijest od centra za socijalnu

skrb o tome propisani pristanci odnosno suglasnost nisu pribavljeni.

227. Dijete će biti samostalni tužitelj od osamnaeste do dvadesetpete godine života. Ako je dijete

maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne

sposobnosti odrešeno da ne moće poduzimati radnje koje se tilu osobnih stanja, bit će zastupano.

228. Iako je poslovnu sposobnost moguće steći i prije osamnaeste godine, zakon ne dopušta da dijete

bude samostalni tužitelj (primjenom odredbe čl.71. dijete ne može s nenavršenih osamnaest godina biti

samostalni tužitelj, no primjenom čl.120. zakona djetetu koje je steklo poslovnu sposobnost prije

osamnaeste godine dopušta se da bude samostalni tužitelj).

229. U takvoj situaciji dijete bi zastupala u sporu o očinstvu majka koja ima roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, a u svojstvu zakonske zastupnice, i to do dvadesetpete godine života djeteta.

230. Rok za tužbu centra za socijalnu skrb do djetetove osamnaeste godine života. On će tužbu podnijeti kad se majka ne koristi svojim procesnopravnim ovlastima. Preduvjet za takvu tužbu je da je centar za socijalnu skrb saznao tko je navodni otac djeteta. U sudskom sporu tužitelj će biti centar za socijalnu skrb, a muškarac i majka djeteta tuženici. Dijete će biti zastupano kao sutužitelj.

231. U sudskom sporu tužitelj će biti centar za socijalnu skrb, a muškarac i majka djeteta tuženici. Dijete će biti zastupano kao sutužitelj od strane skrbnika za poseban slučaj, budući da njegov interes kolidira s majčinim.

232. Objektivni rok istječe navršetkom osamnaeste godine života djeteta, dok subjektivan rok iznosi godinu dana, a počinje teći od dana kad je muškarac primio obavijest od centra za socijalnu skrb o tome da propisani pristanci odnosno suglasnost nisu pribavljeni.

233. Nejednakost pravnog položaja majke i oca došla je do uzražaja upravo u ovoj normi, koja majci daje pravo na tužbu radi utvrđivanja majčinstva, ne uvjetujući tužbu nepostojanjem pristanka, odnosno suglasnosti.

234. Zbog objektivnog roka za tužbu od sudskog je postupka isključen muškarac koji je bez potrebnih pristanaka/suglasnosti prizanao dijete nakon njegove osamnaeste godine života. Kako je svrha sudskog postupka zaštita djetetovih interesa s obzirom da ono nije dalo svoj pristanak nema potrebe za pokretanjem tužbe.

235. Pravna zaštita njegova očinstva je u tužbi centra za socijalnu skrb, kojem bi trebao podastrijeti, preko svog skrbnika, valjane dokaze o svom očinstvu i namjeru uspostavljanja pravne veze s djetetom.

236. Radi zaštite djetetova prava na saznanje podrijetla, posebice je određeno da se tužba podnosi protiv muškarčevih nasljednika. Rok traje godinu dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djeteta. Samo ako u tom jednogodišnjem roku od smrti ostavitelja nije završen ostavinski postupak rok je nešto dulji i iznosi šest mjeseci od pravomoćnosti ostavinskog rješenja.

237. Revizija u sporovima o podrijetlu djeteta dopuštena kako bi se dodatno zaštitila pravilnost i zakonito suđenje, trajnije jedinstvo pravnog poretka jedinstvenom primjenom zakona, te ravnopravnost građana.

238. Ovlasti suda da odredi rok do kojeg se čeka izvođenje vještačenja, a koji ne može biti duži od tri mjeseca. Sud osobno dostavlja poziv na vještačenje strankama uz naznaku ustanove i vremena vještačenja, uz upozorenje na posljedice izostanka. Neprovođenje dokaza sud će slobodno procijeniti, a treba uzeti da će u pravilu izvesti zaključak koji će biti nepovoljan za takvu stranku.

239. Smisao predujma jest u olakšanom pristupu sudu i vođenju sudskog postupka jer nerijetko troškovi vještačenja zahtijevaju nemale materijalne izdatke, na strani predlagatelja dokaza. Predujam ima značenje podupiranja tužitelja kojeg bi ovi troškovi mogli obeshrabriti u vođenju postupka, budući da je medicinsko vještačenje ključni dokaz o podrijetlu djeteta.

240. Muškarca nikakvim zakonskim odredbama nije moguće prisiliti na davanje bilokojeg uzorka vlastitog tkiva radi pretraga o očinstvu. Ipak, pravo djeteta na saznanje o vlastitom podrijetlu (od oca) jedno je od njegovih temeljnih prava, pa sud mora činjenicu muškarčeve nezainteresiranosti tumačiti u prilog usvajanja tužbenog zahtijeva.

241. Tuženi muškarac tijekom spora za utvrđivanje očinstva može istaknuti prigovor Exceptio plurium concubentium, tvrdeći da je majka u kritično vrijeme imala spolne odnose osim s njim i s nekim drugim muškarcem (ili s više njih) no to će tek biti neka smjernica sudu jer sud ne može ispitivanjem proširiti ni na osobe koje imenuje muškarac čije se očinstvo utvrđuje s obzirom da se parnica vodi u pogledu očinstva točno određenog muškarca. Iako sud zbog odredbe čl. 270. st. 3. Ne može donijeti presudu zbog izostanka (tuženog koji se ne odaziva pozivima na ročište), cijenit će tuženikovo ponašanje u sporu, pa tako i njegovo neodazivanje ili uskratu izvođenja vještačenja.

242. Njezin je statusni (obiteljskopravni) učinak u tome što je i pravno priznat odnos roditelj-dijete koji postoji od rođenja djeteta. Time dijete postaje srodno i s očevim srodnicima kao što je od rođenja srodno s majčinima, pa ima ista prava i dužnosti prema ocu i srodnicima kao da je očinstvo utvrđeno priznanjem ili da je rođeno u braku.

243. Učinci presude kojom se utvrđuje da je tuženi muškarac otac dijeteta odnose se na uspostavljanje roditeljskog odnosa oca sa dijetetom i svih pravnih odnosa koji iz toga proizlaze. Podrazumjeva odluku o roditeljskoj skrbi, obvezu oca da uzdržava dijete i o mogućem uzdržavanju majke i mogućnost promjene osobnog imena djeteta.

244. Sud mora odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti, kako će se dijete susretati i družiti s odvojenim roditeljem, a po potrebi može odlučiti i o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi. Presuda suda mora sadržavati i odluku o vezi oca da uzdržava dijete.

245. Zabranjeno je osporavanje majčinstva odnosno očinstva ukoliko je ono utvrđeno odlukom suda, kao i nakon djetetove smrti, nakon zasnivanja posvojenja, a majka općenito nema pravo na tužbu za osporavanje izvanbračnog očinstva.

246. U postupku radi osporavanja majčinstva dijete će zastupati poseban skrbnik.

247. Pravo na tužbu radi osporavanja majčinstva pripada djetetu, ženi koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka, ženi koja nije upisana, ali sebe smatra majkom.

248. Centar za socijalnu skrb maloljetnom će djetetu postaviti posebnog skrbnika uvijek kad ima saznanja o nepotjecanju maloljetnog djeteta od majke s obzirom na pravo djeteta na saznanje vlastitog podrijetla i obvezu svih da štite najbolji interes djeteta.

249. Djetetu nad kojim je produžena roditeljska skrb centar za socijalnu skrb postavit će posebnog skrbnika uvijek kad ima saznanja o nepotjecanju djeteta od majke s obzirom na pravo djeteta na saznanje vlastita podrijetla i obvezu svih da štite najbolji interes djeteta. Samo što je rok za tužbu za razliku od maloljetnog djeteta ukupno gledajući kraći (iznosi sedam godina, a traje od osamnaeste do dvadesetpete godine života djeteta).

250. Zakon za podizanje tužbe predviđa prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb, jer se radi o važnijim mjerama u vezi osobnog stanja štićenika, pa će sud tužbu skrbnika bez odobrenja centra za socijalnu skrb odbaciti kao nedopustivu.

251. Za slučaj da takva osoba želi osporiti svoje majčinstvo, postavit će mu se skrbnik samo za taj pravni posao. S obzirom da će skrbnika za taj pravni posao djetetu postaviti centar za socijalnu skrb smatrat će se da je centar za socijalnu skrb takvim rješenjem pristao na tužbu za osporavanje majčinstva, te će tako biti ispunjen formalni uvijet (odobrenje CZSS).

252. Obiteljski zakon daje pravo ženi koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka da ospori majčinstvo. Rok u kojem je ovlaštena na tužbu jest šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njezino majčinstvo, a najkasnije do navršene sedme godine djetetova života.

253. Obiteljski zakon daje mogućnost ženi koja nije upisana kao majka određenom djetetu da osporava upisanoj majci njezino majčinstvo, ali samo ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo. Rok za tužbu ženi koja osporava majčinstvo iznosi šest mjeseci od saznanja, odnosno sedam godina.

254. Žena koja sebe smatra majkom, može osporavati majčinstvo upisanoj majci samo ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo (tužba s dvostrukim tužbenim zahtijevom). Rok za tužbu ženi koja osporava majčinstvo iznosi šest mjeseci od saznanja, odnosno do navršene sedme godine djetetova života.

255. Sud mora kao svojevrsno prethodno pitanje riješiti ponajprije drugi tužbeni zahtijev kojem je petitum utvrđenje da je tužiteljica majka djeteta. Presudan materijalni dokaz bit će medicinsko vještačenje. Ako iz medicinskog vještačenja proizlazi da tužiteljica nije majka djeteta, da su njezini navodi bili lažni sud je dužan donijeti presudu kojim odbija tužbeni zahtijev u cijelosti. To znači da se neće upuštati u osnovanost prvog tužbenog zahtijeva (to jest da upisana žena nije majka djeteta), iako je moguće da dijete zapravo potječe od neke treće žene.

256. Zakonodavac omogućuje osobama s pravnim interesom, kako bi zaštitio njihove različite interese, nastavljanje postupka osporavanja majčinstva nakon smrti majke koja je za života otpočela sudski

postupak osporavanja. Za nastavak postupka pripada im rok od šest mjeseci od smrti žene, odnosno mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

257. Pravomoćnom odlukom o osporavnju majčinstva smatra se osporenim i očinstvo majčinog muža odnosno muškarca čije je očinstvo utvrđeno priznanjm.

258. U slučaju tužbe žene koja se smatra majkom, tuženi će biti dijete i majka. Otac djeteta imat će ulogu jedinstvenog suparničara i to isključivo na strani tuženika, jer ga zakon ne ovlašćuje na tužbu radi osporavanja majčinstva.

259. U slučaju tužbe žene koja se smatra majkom, tuženi će biti dijete i majka. Objektivnost u zastupanju interesa dijeteta nalagala bi da da centar za socijalnu skrb postavi skrbnika za poseban slučaj jer je moguće da majčin i djetetov interes nisu istovjetni. Zakon proširuje stranačke uloge u postupku i na djetetova oca (bračnog ili izvanbračnog) budući da će o uspjehu parnice ovisi i njegov pravni interes sa djetetom. Imati će ulogu jedinstvenog suparničara i to isključivo na strani tuženika.

260. Presuda o osporenom majčinstvu ima deklarativno značenje. Utvrđuje se da dijete od rođenja ne potječe od žene koja je bila upisana u maticu rođenih kao njegova majka.

261. Pravo na tužbu za osporavanje očinstva pripada: mužu majke, majci i djetetu.

262. U pravnom smislu on nema, zbog potpunog lišenja poslovne sposobnosti ni procesnu sposobnost, pa je jasno ako se želi zaštiti njegov osobni status, a to je roditeljska skrb, treba omogućiti osporavanje očinstva putem njegova zakonskog zastupnika. Zakon propisuje mogućnost da njegov skrbnik, uz prethodno odobrenje Centra za socijalnu skrb ustane tužbom radi osporavanja očinstva u njegovo ime i za njegov račun.

263. Tužbu radi osporavanja njegova očinstva podnijet će njegov skrbnik, ako dobije prethodno odobrenje Centra za socijalnu skrb.

264. Šest mjeseci (subjektivni rok) od saznanja do sedme godine djetetova života (objektivni rok). Rok počinje teći od rođenja djeteta tako da iako sazna za dijete prije rođenja muž mora čekati protek 6 mj. od rođenja djeteta. U tužbi muž mora svakako naznačiti činjenicu kojom potkrepljuje saznanje o otpočinjanju subjektivnog roka, jer po uspježnom prigovoru tuženika ( npr. žena tvrdi i dokazuje kako je saznao da dijete ne potječe od njega i ranije, tj. da je rok od 6 mj. protekao) sud će morati tužbu odbaciti kao zakašnjelu. Nakon proteka objektivnog roka muž ne može tražiti zaštitu svojeg dvojbenog očinstva.

265. Zaštita interesa muža naročito je bitna za druge subjekte u slučaju da muž umre (nasljednopravni interesi). Osobe s pravnim interesom samo mogu nastaviti postupak ako ga je muž pokrenuo za života i umro usred postupka. Rok za očitovanje za nastavak postupka jest 6 mj. od smrti oca, a ako u tom roku nije poduzeta parnična radnja kojom se očituje namjera nastavljanja postupka, dodatni je rok mjesec dana od pravomoćnosti ostavinskog rješenja.

266. Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku samo u subjektivnom roku od 6 mj., jer ona zna već od začeća čije je dijete. Tužbom radi osporavanja očinstva majka će postići da njezino dijete izgubi bračni status i poznato podrijetlo od oca.

267. Da, skrbniku majke omogućuje se da u njezino ime, uz prethodno odobrenje Centra za socijalnu skrb ustane tužbom za osporavanje očinstva. Skrbnik će u majčino ime nastupati kada je ona potpuno

lišena poslovne sposobnosti ili ako je djelomice lišena poslovne sposobnosti za poduzimanje radnji koje se tiču njezinog osobnog stanja.

268. U slučaju bračnog očinstva tuženik će biti upisani otac, a majka samo ako se nije pridružila djetetovoj tužbi, premda joj je rok za tužbu protekao.

269. Kolizijski skrbnik zastupa dijete u tom sporu ( do 25 godine) i kad je ono punoljetno, ako roditelji nad njim i dalje imaju roditeljsku skrb.

270. Kada maloljetnom djetetu očinstvo osporava muž majke ili majka dijete će biti tuženo i zastupat će ga skrbnik za poseban slučaj zbog sukoba interesa roditelja i djeteta.

271. Na takvu tužbu nipošto nije ovlašten majčin muž iz ranijeg braka (iako možda smatra da je on otac) iz dva razloga: što članak 54. određuje tko se smatra ocem djeteta ( a to je muž u čijem aktualnom braku je dijete rođeno), i ObZ pravo na tužbu za osporavanje očinstva daje samo mužu, majci i djetetu.

272. Ograničeno je samo na osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem, a ne i onog utvrđenog sudskom presudom. Pravo na tužbu radi izvanbračnog očinstva pripada: djetetu, muškarcu koji je priznao očinstvo, muškarcu koji sebe smatra ocem.

273. Ne. Tužbeni je zahtjev djeteta za osporavanje očinstva uperen ne samo protiv oca, već i protiv majke koja je omogućila upis priznanja očinstva svojim pristankom pred Centrom za socijalnu skrb. Zbog toga majka niti ne može u svoje ime osporavati izvanbračno očinstvo.

274. Zastupat će ga skrbnik postavljen za taj slučaj.

275. Tužbeni je zahtjev djeteta za osporavanje očinstva uperen ne samo protiv oca već i protiv majke koja je omogućila upis priznanja očinstva svojim pristankom pred Centrom za socijalnu skrb.

276. Osporavanje očinstva dopušteno je i muškarcu koji je priznao očinstvo, u subjektivnom roku- 6 mj od saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, objektivni rok- najkasnije do 7. godine djetetova života. Tužba nije namjenjena muškarcu koji je u vrijme priznanja znao da nije otac i svjesno je lažno priznao očinstvo. Pravnu zaštitu ne uživa muškarac koji je u zabludi priznao očinstvo nakon djetetove 7. godine života.

277. Pravo na tužbu neće imati muškarac koji je u trenutku priznanja znao da nije otac, ali je svejedno priznao očinstvo da udovolji majci djeteta. Pravnu zaštitu ne uživa muškarac koji je u zabludi priznao očinstvo nakon djetetove 7. godine života. Subjektivni rok za tužbu striktno je vezan za saznanje činjenice koja isključuje njegovo očinstvo.

278. Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe od njega moći će tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od priznanja, a najkasnije do sedme godine života djeteta. Upravo iz razloga što priznavatelj u trnutku priznanja zna da dijete ne potječe od njega, otpočinjanje roka za osporavanje očinstva povezano je s danom priznanja, traje 6 mj., što se smatra dovoljnim za njegovu reakciju, a završava sedmom godinom života djetea. Oba roka imaju značenje objektivnih rokova.

279. Nije na takvu tužbu ovlašten muškarac, koji premda zna da je otac djeteta, želi osporiti,a potom utvrditi svoje očinstvo djetetu kojem pripada bračni status i podrjetlo od majčina muža. Budući da je do utvrđivanja očinstva došlo priznanjem nekog drugog muškarca, novo, i drugo i istinito očinstvo ne može biti utvrđeno dok ranije očinstvo ne bude s uspjehom osporeno.

280. Muškarac koji sebe smatra ocem, a istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo ima rok za tužbu 1 godinu od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih. Moguće nejasnoće oko rokova uključuju situaciju kad muškarac nije ni znao za rođenje svoga djeteta, pa ga nije ni mogao pokušati priznati. A drugi slučaj vezan je za to da mu matičar možda nije ni poslao potrebnu obavijest o izostanku potrebnih pristanaka ako je pokušao priznati.

281. Sud mora kao svojevrsno prethodno pitanje rješiti ponajprije drugi tužbeni zahtjev kojem je petitium utvrđenje da je tužitelj otac djeteta. Presudan materijalni dokaz bit će medicinsko vještačenje, o čijem nalazu i mišljenju ovisi i daljnje postupanje suda.

282. Tužitelj je muškarac koji osporava očinstvo i traži utvrđivanje vlastitog, a na strani tuženika nalaze se dijete, majka i miškarac koji je priznao očinstvo.

283. Maloljetno dijete mora zastupati njegov zakonski zastupnik, a to će biti majka ili upisani otac ako imaju roditeljsku skrb nad djetetom.

284. Ako sud udovolji tužbenom zahtjevu presuda će imati deklarativno značenje, čime se samo utvrđuje da muškarac upisan u maticu rođenih kao otac djeteta, to više nije, a niti je ikad bio. Osporavanjem očinstva prestaju prava i dužnosti između djeteta i tuženog muškarca.

285. Priznanje tuženog mušksrcs da nije otac djeteta, sud će procjeniti samo kao jedan od dokaza u prilog tužbi za osporavanje očinstva.

286. Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć i suglasnost darivatelja. Smisao je zabrane ovakvih sudskih postupaka zaštita obitelji i obiteljskog statusa djeteta, budući da dijete zasigurno genetski ne potječe od roditelja, pa bi ishod svake tužbe radi utvrđivanja ili osporavanja majčinstva odnosno očinstva već u začetku bio izvjestan. Zabrana se odnosi na sudionike medicinskog postupka i subjekte roditeljskopravnog odnosa ( darivatelj, majka, otac i dijete).

287. U slučaju kad je dijete začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć i suglasnost darivatelja, te nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno osporavanje niti utvrđivanje majčinstva ili očinstva.

288. Da, žena čijom jajnom stanicom je dijete začeto bez njezinog pisanog pristanka ima pravo osporavati majčinstvo ženi koja ga je rodila, ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo, te žena koja sebe smatra majkom može osporavati upisanoj majci njezino majčinstvo ( 6mj. od saznanja do 7. godine djetetova života.

289. Da, žena koja je dijete rodila, koje je začeto jajnom stanicom druge žene, ima pravo osporavati majčinstvo ako je do oplodnje uz medicinsku pomoć došlo bez njezinig pisanog pristanka.

290. Tužba se može podnijeti u roku od 6 mj. od dana saznanja da je do začeća došlo oplodnjom uz medicinsku pomoć, a najkasnije do navršene 7. godine života djeteta. Ako žena koja je dijete rodila sazna prije rođenja djeteta da je došlo do začeća oplodnjom uz medicinsku pomoć, tužbu može podnijeti u roku od 6 mj. od dana rođenja djeteta.

291. Tužba se može ponijeti u roku od 6 mj. od dana saznanja da je do začeća došlo oplodnjom uz medicinsku pomoć, a najkasnije do navršene 7. godine života djeteta. Ako žena čijom jajnom stanicom je došlo do začeća bez njezinog ovjerovljenog pristanka, sazna prije rođenja djeteta da je došlo do začeća oplodnjom uz medicinsku pomoć, tužbu može podnijeti u roku 6 mj. od dana rođenja djeteta.

292. Iznimno majčin muž može osporavati očinstvo djetetu rođenom za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez ovjerovljenoga muževa pristanka. Pravo na ospravanje priznato je samo mužu pod dvije pretpostavke: 1) da se radi o heterolognoj inseminaciji, 2) da muž za takvu oplodnju nije dao pisani pristanak.

293. Rok za tužbu istovjetan je slučaju uobičajenog osporavnja očinstva od strane muža majke – subjektivni rok je 6 mj., a objektivni do 7. godine života djeteta. Početak subjektivnog roka vezuje se uz dan saznanja za heterolognu inseminaciju. Ako muž prije rođenja szna da je do začeća došlo na ovakav način, tužbu radi osporavnja očinstva može podnijeti u roku od 6 mj. od dana rođenja djeteta.

294. Roditeljska skrb kao pravni institut postoji da bi se djeci omogućilo ostvarivanje njihovih prava, a roditeljima dao pravni legetimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svome djetetu. Roditeljska skrb je pravni odnos koji nastaje između roditelja i djeteta, u pravilu rođenjem djeteta.

295. Kvalitetu subjektivnog prava pridajemo mu zbog neprenosivosti na druge subjekte i zabrane da ga se njegov ovlaštenik odrekne. Posvojenje se, nakon što je zasnovano, izjednačuje u međusobnim pravima i dužnostima posvojitelja i posvojenika s roditeljskom skrbi i pravima djece.

296. Roditeljska skrb kao pravni institut postoji da bi se djeci omogućilo ostvarivanje njihovih prava, a roditeljima dao pravni legetimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svome djetetu.

297. Pretpostavka nastanka roditeljske skrbi ja da je podrijetlo djeteta od roditelja utvrđeno na zakonom propisani način.

298. Sadržaj pojma roditeljske skrbi obuhvaća zaštitu osobnih i imovinskih interesa djeteta te odgovornost roditelja za njegovu dobrobit.

299. Roditeljska odgovornost usmjerena je prema dobrobiti djeteta. Odgovornost roditelja podrazumjeva da on svoje odgojne mogućnosti prilagodi potrebama i interesima djeteta. Odgovornost roditelja ima praktično značenje u svakodnevnom životu, no ima i smisao moralne odgovornosti, pa time i izrazito etičku vrijednost pravnog pojma koji uređuje odnose roditelja i djece.

300. Roditeljske dužnosti postoje kao korelativni pojam djetetovim pravima. Kad ObZ priznaje djetetu određeno pravo, smatrajući roditelje ponajprije odgovornima za dijete, njima stavlja u dužnost da djetetu omoguće ostvarivanje tog prava. Prava su roditelja isto tako dio roditeljske skrbi i postoje ponajprije spram trećih osoba. Na temelju njih roditelji postaju osobe koje su prije svih pozvane da skrbe o svojem djetetu, pa kažemo da imaju pravni titulus za skrb o svojem djetetu.

301. Nije im dopušteno da se odreknu roditeljske skrbi, a ta zabrana proizlazi iz drštvenog značaja roditeljske skrbi i posbne ustavne zaštite djece. Institut pristanka roditelja na posvojenje njihova djeteta u sebi sadrži, posredno, odricanje od roditeljske skrbi.

302. Roditeljska skrb je neprenosiva, a majci i ocu pripada ravnopravno, zajednički i sporazumno, bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno. Naše obiteljsko pravo vezuje odnose roditelja i djece uz činjenicu nastanka roditeljske skrbi rođenjem djeteta i upisom roditelja u maticu rođenih djeteta, a takva skrb, nazvana roditeljskom skrbi pripada samo tim osobama.

303. Ravnopravno podjeljena skrb između roditelja odraz je ravnopravnosti spolova u hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu, ali i ravnopravnosti majke i oca kao roditelja. Ravnopravnost roditelja podrazumjeva jednaku odgovornost, pravo i dužnosti oba roditelja u svim sadržajima roditeljske skrbi, u jednakom opsegu. Nijedan od roditelja nema veću pravnu ulogu ni povlašteniji položaj u odnosu na drugoga ili na dijete ( osim ako je odlukom nadležnog tijela da se jedan od roditelja ograničava u nekim sadržajima ili u potpunosti lišava roditeljske skrbi).

304. Roditeljska skrb je neprenosiva, a majci i ocu pripada ravnopravno, zajednički i sporazumno bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno.

305. Roditeljska skrb pripada majci i ocu kad su djetetu poznati majka i otac. U protivnom, kad je poznata samo majka roditeljska skrb će pripada samo njoj. Roditeljsku skrb imat će samo jedan roditelj kad je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Također se odnosi na situaciju, kada je potebno provesti postupak ( sud, Centar za socijalnu skrb) zbog zaštite djetetovih prava koji rezultira većim ili manjim ograničenjem roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi.

306. Roditeljska skrb prestaje: kad dijete stekne poslovnu sposobnost ili kad bude posvojeno, smrću djeteta i roditelja. Stjecanjem poslovne sposobnosti – punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti, i u slučaju da je maloljetnik stariji od 16 godina postao roditeljem. Posvojenjem – jer roditeljsku skrb imaju samo roditelji, a kad je dijete posvojeno posvojitelji.

307. Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji.

308. Bitno obilježje djetetovih prava jest da su ona namjenjena djeci kao njihovim jedinim ovlaštenicima, da im pripadaju bez ikakvih ograničenja, te da pokrivaju sva područja životnih odnosa djeteta. Prava djece pronalazimo u svim granama prava u kojima se djeca pojavljuju kao ovlaštenici na poduzimanje neke pravne radnje, odnosno kad su u posrednom smislu uključena u neki društveni odnos.

309. Sankcije su bitni dio Konvencije po kojima se ona razlikuje od ranijih međunarodnih dokumenata, koji su svoj domašaj protegle samo do proklamiranja određenih dječjih potreba, odnosno prava. Stoga i naziv ovog međunarodnog ugovora ( konvencija, a ne deklaracija) potpuno odgovara njezinom sadržaju.

310. Države koje odluče biti vezane ovom Konvencijom pristaju na kontrolu međunarodnih tijela u vezi s poštovanjem djetetovih prava na svojem teritoriju. Države stranke moraju Odboru podnositi izvješća i po potrebi dopunske informacije.

311. Predstavlja operativno tijelo koje se sastaje jednom godišnje, a svoja izvješća o radu upućuje svake godine Općoj skupštini preko Gospodarskog i Socijalnog vijeća. Glavna je uloga odbora da razmatra inicijalna i periodična izvješća o stanju prava djece u zemljama, da bi se indicirali čimbenici i teškoće koje sprječavaju državu da ispune obveze preuzete Konvencijom.

312. Konvencija kao osobe, koje su dužne upoznati dijete s njegovim pravima i skrbiti o ostvarivanju njegovih prava navela roditelje, članove proširene obitelji ili zajednice, zakonske zastupnike ili druge osobe pravno odgovorne za dijete. To su: usmjeravanje i vođenje djeteta u ostvarivanju prava priznatih u Konvenciji, odgovornost prije svih ostalih za podizanje i razvoj djeteta, odgovornost prije svih ostalih da unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti osiguraju životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

313. Definicija djeteta prema Konvenciji: Dijete je svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se, po pravu koje se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stječe ranije.

314. Podjela djetetovih prava iz Konvecije o pravima djeteta sukladno kriteriju ''4 P'': Prevention, Protection, Provision, Participation.

315. Izvornim pravima djeteta smatraju se : pravo djeteta na život i zdravlje, pravo da živi sa svojim roditeljima, pravo na odgoj i obrazovanje, pravo na saznanje vlastitog podrijetla, pravo na tjelesni i emocionalni razvoj.

316. Osobna prava djeteta: pravo na život, opstanak i razvoj; pravo na saznanje vlastitog podrijetla, pravo na prijavu rođenja, osobno ime i stjecanje državljanstva, pravo na očuvanje osobnosti, pravo naživot uz roditelje, pravo na privatnost, pravo na zaštitu od nasilja, pravo na zaštitu od prtupravnog odvođenja i nevraćanja djeteta.

317. Društvena ili građanska prava djeteta: prava djece kao članova društvene zajednice na slobodu mišljenja, slobodno izražavanje svih pogleda u stvarima koje se njega tiču, na slobodu informacija, traženja, primanja i davanja obavijesti i ideje svake vrste i u svim oblicima, na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, na slobodno udruživanje i mirno okupljanje.

318. Obrazovna prava djeteta u širem smislu: pravo na pristup obavijestima iz sredstava javnog priopćavanja – smisao je povećanje obrazovanosti djece. Obrazovna prava u užem smislu: pravo na progresivno stjecanje znanja, obvezno i besplatno osnovno školovanje, na dostupnost višeg obrazovanja prema njihovim sposobnostima, pravo na poštivanje dostojanstva djeteta u provođenju školske stege.

319. Posebna zdravstvena prava za djecu s duševnim ili tjelesnim nedostatcima: imaju pravo na posebnu zaštitu, socijalnu integraciju i individualni razvoj, preventivnu zdravstvenu skrb i medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman.

320. Socijala prava – povlastice socijalne sigurnosti.

Ekonomska prava – zaštita od ekonomskog iskorištavanja i obavljanja poslova koji mogu ometati školovanje, biti opasni ili štetni za zdravlje te tjelesni, duševni, ćudoredni ili društveni razvoj djeteta, pravo naživotni standard koji uvjetuje tjelesni, duhovni, ćudoredni i društveni razvoj djeteta, pa su roditelji prije svih drugih odgovorni da takav standard djeteta osiguraju u skladu sa svojim mogućnostima.

321. Kulturna prava djeteta prema Konvenciji o pravima djeteta: pravo djeteta na pripadnost manjini, njegovanje vlastite kulture, ispovjedanje vlastite vjere i uporabu vlastitog jezika, pravo na odmor i slobodno vrijeme na igru i rekreaciju i slobodno kulturno i umjetničko izražavanje.

322. Konvencija zabranjuje odvanjanje djeteta od roditelja. Odvajanje djeteta dozvoljeno je samo u izuzetnim slučajevima, po odluci nadležnoga tijela, zasnovanoj na mjerodavnom pravu i postupku, ali uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta. Ako dođe do prisilnog razdvajanja djeteta od roditelja, Konvencija obvezuje državu stanku da dade osnovne obavijesti o odvojenom roditelju uz poštovanje dobrobiti djeteta. Radi ponobnog sjedinjenja djeteta s obitelji, države moraju na human, povoljan i hitan način rješavati postavljene zahtjeve.

323. Glede posvojenja Konvencija daje samo osnovne odrednice. Kada se radi o posvojenju unutar jednog pravnog sustava, posvojenje trebaju provoditi nadležna tijela, prema postojećim materijalnim i postupovnim odredbama, uz pristanak za to potrebnih osoba, uzimajući u obzir položaj djeteta prema roditeljima, srodnicima i zakonskim zastupnicima. Međudržavno posvojenje – tj. posvojenje djeteta od strane posvojitelja koji su državljanstva različitog od djetetovog, Konvencija ga predviđa kao zamjenski način zbrinjavanja djeteta, ako se ono ne može udomiti, zbrinuti ili posvojiti u zemlji svoga podrijetla. Propisana je zabrana ostvarivanja nedopuštene novačne koristi u međudržavnom posvojenju.

324. Najbolji interes djeteta je kriterij za postupanje s djetetom i donošenje odluka u vezi s njim, koji je postavila Konvencija o pravima djeteta. Prema Konvenciji u svim djelovanjima koji se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih privatne ili javne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna

tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost. Najbolji interes djeteta je načelo prema kojem zakonodavac mora uskladiti svoje propise. Ima značenje jednog od općih načela u Konvenciji o pravima djeteta. Interes djeteta, neodređeni je, ali odredivi pojam, koji u svakom pojedinom slučaju zahtjeva da se prepozna neka određena potreba djeteta i da se na najbolji mogući način zadovolji. Dobrobit djeteta odražava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte, pa svojom širinom uključuje i interes djeteta. Identificirati dobrobit djeteta znači odrediti sve okolnosti, obično uvijek međuuvjetovane, koje djetetu zaštićuju ili uskraćuju neko ili neka njegova prava.

325. Pojam „najbolji interes djeteta“ u Konvenciji o pravima djeteta znaci da čovječanstvo duguje djetetu ono najbolje sto mu treba pružiti, bez obzira koja se djelovanja poduzimala najbolji djetetov interes uvijek treba imat prednost,no interesi pojedinog djeteta mogu kolidirati s interesima druge djece, ili u skobu sa starijima.

326. Kriteriji za odrediti interes djeteta su:

-potrebe djeteta (objektivni kriterij),koje djetetove potrebe trebaju imati prednost. Valja propitatI sve potrebe pa će osnovne imati prednost pred sekundarnim -volja roditelja =temelji se na činjenici da roditelji najbolje poznaju svoje dijete te da ono u njih ima najviše povjerenja,no postoji mogućnost da volja roditelja dovede do zablude tj. da dječja prava budu zanemarena a samosvjesnost isključena-standardno ponašanje = kriterij prosječnog uobičajenog te poželjnog postupanja temelji se na idealnim premisama ,interes djeteta se određuje prema mjerilima tog društva kako je to tradicijski i kulturološki prihvatljivo,no zamjerka mu je što zanemaruje razvojne potrebe djeteta te ne uzima u obzir zahtjev za individualnom prosudbom interesa svakog pojedinog djeteta

327. Ž

328. Deklaracija o pravima djeteta 1959. proklamira proširenje prava i poboljšanje položaja djece u društvu iako je neobaveznog karaktera važna je zato što je u 10 načela istaknula dijete kao osobu s posebnim potrebama te interakciju društva i odraslih na zaštitu djece.

329. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prOtokoli relevantni za zaštitu prava djeteta – važna je za kontinentalna zakonodavstva kada se donosila nije imala na umu bilo kakvu zaštitu prava djeteta već prava odraslih no važna je za sustav djetetovih prava jer ona argumentum a maiore ad minus obuhvaća i ljudska prava i temeljne slobode djece. Pravo na: -poštovanje privatnog i obiteljskog života; -pravično suđenje; -zabranu mučenja i drugih ponižavajućih postupaka; -zabranu diskriminacije; a protokol naglašava da nijednoj osobi neće biti zanijekano pravo na obrazovanje.

330. Haška konvencija o zaštiti djece 1996. je po karakteru međunarodnoprivatnopravna jer ne rješava supstitucijalna pitanja već određuje pravila po kojima se odluke sudova u jednoj državi vezano za roditeljsku skrb osnažuju za primjenu drugoj državi. Konvencijom se određuju i zaštitne mjere koje se mogu poduzimati radi pomoći djetetu.

331. Konvencija o kontaktima s djecom doprinosi zaštiti djetetovih prava jer uređuje pravila u vezi kontakta djece sa roditeljem koji živi u državi različitoj od djeteta.

332. Ciljevi Konvencije o kontaktima s djecom su da djetetu omogući kontakt s roditeljem koji živi u državi različitoj od djetetove te unaprjeđenje mehanizama suradnje država kod prekograničnog kretanja djece i njihova povratka nakon druženja s roditeljem.

333. Razlozi donošenja Haške konvencije o međudržavnom posvojenju nalaze se u činjenici što broj parova koji žele posvojiti djecu nadmašuje broj djece raspoložive za posvojenje te dolazi do mogućih

sukoba prava osobito davanja prednosti zadovoljenju želja odraslih te nerijetko i o novčanim probitcima krađi i trgovini djecom.

334. Neobavezni Protokol uz konvenciju o pravima djeteta u vezi s uključivanjem djece u oružane sukobe =ovim Protokolom je međunarodna zajednica pokazala da jamči više standarde djeci koja su novačena u nedorasloj dobi (zabrana novačenja mlađih od 18).

335. Neobavezni Protokol u vezi prodaje prostitucije i pornografije =ovim Protokolom je međunarodna zajednica pokazala da se može bolje organizirati na suzbijanju prodaje djece bilo svrhu prodaje organa,ropstva,posvojenja,prostitucije ili pornografije te njihove uporabe u pornografskoj ind. I prostituciji

336. Konvencija VE o ostvarivanju djetetovih prava =postupovna prava: -pravo da u postupku dobije se relevantne informacije, -da dobije savjet te izrazi mišljenje, -da bude obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja njegovog mišljenja, - pravo da traži posebnog zastupnika

337. Polje primjene i predmet konvencije VE o ostvarivanju djetetovih prava tiče se posebice odredaba o pravu djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja te poticanje država na donošenje međunarodnih dokumenata njime se djetetu priznaju određena postupovna prava.

338. Pravo djeteta na život po OBZ u je uobličeno u pravo na skrb za zdravlje i život jer je djeci prijeko potrebna pomoć, skrb, potpora i zaštita odraslih. Bez pomoći odraslih dijete ne može samostalno štititi ni ostvarivati svoje zdravlje i život. Dužnost je roditelja poduzeti sve potrebne mjere da se djetetov život i zdravlje očuvaju u najvećoj mogućoj mjeri.

339. Odgovornost roditelja za život i zdravlje njihovog djeteta po OBZ-u= je vezana za:- korištenje svih medicinskih i zdravstvenih mjera,; - postupaka i zahvata preventivnog i kurativnog,medicinsko- zdravstvenog zbrinjavanja djece. ČL.92.ST.1. OBVEZUJE roditelje na provedbu uobičajenih i prihvatljivih medicinskih i zdravstvenih postupaka koji služe očuvanju (cijepljenje), unapređenju (sistematski pregled, ortopedska pomagala), ili vraćanju (kirurški zahvat, transfuzija krvi) zdravlja. Nadalje, tu je dužnost roditelja: - da čuvaju i njeguju svoje dijete,; - da skrbe o njegovim potrebama,; - i zabrana da dijete predškolske dobi ostavljaju samo, bez nadzora odrasle osobe.

340. Glede roditeljskog nadzora nad druženjem djeteta mlađeg od 16 godina s drugim osobama OBZ propisuje:= pravo i dužnost roditelja da kao odgajatelj usmjerava dijete u vezi s odabirom prijatelja i društva radi sprečavanja lošeg utjecaja trećih osoba. Roditelji imaju pravni titulus za djelovanje u smislu korekcija ili zabrane određenih vrsta i učestalosti druženja te odabira osoba. T o je odgovornost roditelja za opstanak i razvoj djeteta. Nadzor i sva druga roditeljska zadiranja u prava djeteta prilagođuju se dobi i zrelosti djeteta. Roditeljske su ovlasti da svom djetetu , mlađem od 16 godina zabrane noćne izlaske (od 23,00-05,00 sati) bez njihove ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenja.

341. Dijete koje smatra da roditelji krše njegovo pravo na odmor, slobodno vrijeme i rekreaciju može (po čl. 31. Konvencije o pravima djeteta), na temelju čl.89.st.1. OBZ= zatražiti zaštitu tog prava pred nadležnim tijelima (Centar za socijalnu skrb).

342. Pravo na obiteljski život djeteta čiji roditelj ne žive zajedno prema OBZ = pravo djeteta na susrete i druženje s odvojenim roditeljima i sa srodnicima (bake, djedovi, odvojena braća, sestre, polubraća i polusestre) radi emocionalne stabilnosti djeteta na razini međusobnih pozitivnih osjećaja i interakcija. Ako se ovakvi susreti ne ostvaruju tako da uvažavaju djetetovu dobrobit moguće ih je ograničiti ili potpuno isključiti. Daljnja ograničenja ovog prava su u vezi s potrebom izdvajanja djeteta iz obitelji radi zaštite njegove dobrobiti kad se radi: - o nebrižnim roditeljima i smještaju djeteta u odgovarajuće institucije ili kod udomitelja ili pak o teško odgojivom djetetu.

343. Ograničenja djetetova prava na obiteljski život u hrvatskom obiteljskom pravu= je u situaciji kada se susreti djeteta sa roditeljem i srodnicima ne ostvaruju tako da uvažavaju djetetovu dobrobit moguće ih je ograničiti ili potpuno isključiti. Daljnja ograničenja ovog prava su u vezi s potrebom izdvajanja djeteta iz obitelji radi zaštite njegove dobrobiti kad se radi: - o nebrižnim roditeljima i smještaju djeteta u odgovarajuće institucije ili kod udomitelja ili pak o teško odgojivom djetetu.

344. Djetetovo pravo na obiteljski odgoj kako ga uređuje OBZ = je pravo na sigurnost i odgoj u obitelji da bi dijete imalo dugoročan i stabilan osjećaj sigurnosti, pripadnosti, identiteta, zadovoljstva te osjećaje da je voljeno, željeno, prihvaćeno i posebno. -Vrijednost zakonskog rješenja je da prepoznaje djetetove, tjelesne, umne i osjećajne potrebe. –Odgoj treba obuhvatiti sve komponente koje u cijelosti pridonose pravilnom, progresivnom i konstruktivnom odgoju djeteta. –Potrebe djeteta se mijenjaju ovisno o dobi, zdravstvenom stanju i naravi djeteta.– Konačni cilj odgoja je „ skladan društveni i obiteljski život djeteta“. -Suvremeni napori su usmjereni prema smanjenju institucionalnog smještaja djece i preferiranja posvojenja i udomiteljstva kao zamjenskih oblika skrbi za dijete.

345. Pravo djeteta na slobodu vjerskog uvjerenja (ako se roditelji međusobno ili roditelj i dijete u tome ne slažu), savjesti i drugog uvjerenja po OBZ ( u skladu sa čl.14 Konvencije o pravima djeteta) = zakonodavac je izostavio eksplicitno navođenje prava djeteta na promjenu religije ili odustajanje od religijskih uvjerenja (poglavito roditeljskih) ili priklanjanje nekoj drugoj religiji (teističko, neteističko i ateističko promišljanje). Roditelji imaju potpunu slobodu odgoja po pitanju religijskog svjetonazora. –Ako dođe do sukoba između roditelja, tj. roditelja i djeteta zbog različitih vjerskih uvjerenja sukob će rješavati nadležna tijela po zahtjevu roditelja ili djeteta. Dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima.

346. Pravo djeteta na obrazovanje po OBZ: -1. pravo na izbor obrazovanja = pravo na upis u osnovnu školu, -u srednju školu, -izbor vrste škole (u skladu sa djetetovim intelektualnim, zdravstvenim i sličnim /ne/sposobnostima), -slobodan odabir izbornih predmeta (vjeronauk, etika, spolni tj. zdravstveni odgoj),

2.Pravo na izbor zanimanja = katkad se u začetku ostvaruje već izborom škole, ali je ograničeno (kao i pravo na izbor obrazovanja) djetetovom dobrobiti i njegovim sposobnostima. –Ako roditelji smatraju da određena škola ne pogoduje djetetovoj dobrobiti djetetovo pravo se ne može smatrati apsolutnim pravom.

3.Pravo na svestrano obrazovanje= pravo djeteta na umjetničko, tehničko, športsko i drugo obrazovanje. Ovisi o djetetovim sposobnostima i objektivnim okolnostima. –Dužnost je roditelja kod djece poticati različite talente kako bi proširili ukupnost svojih znanja i kvaliteta ovisno o svojim naklonostima i prirodnim težnjama.

4.Pravo na zapošljavanje: -posebno pravo uređeno odredbama Zakona o radu. -*Maloljetnik može zasnovati radni odnos s 15 godina uz odobrenje zakonskog zastupnika, a izuzetno i ranije. Odluka djeteta da se ne školuje nego da nakon osmogodišnjeg školovanja započne raditi ovisiti će o volji roditelja.

347. Pravo djeteta na izbor obrazovanja podrazumijeva: - pravo na upis u osnovnu školu, -pravo na upis u srednju školu, -izbor vrste škole (u skladu sa djetetovim intelektualnim, zdravstvenim i sličnim /ne/sposobnostima), -slobodan odabir izbornih predmeta (vjeronauk, etika, spolni tj. zdravstveni odgoj),

348. Obrazovna prava djeteta s posebnim potrebama= u osnovnoškolskom obrazovanju je zajamčeno posebnim propisom u kojem se razrađuju: -oblici integracije učenika s teškoćama u razvoju u osnovne škole, -te zasebno školovanje u posebnim školama, organizacijama socijalne skrbi ili drugim organizacijama.

349. Uloga roditelja u ostvarenju obrazovnih prava djeteta= -Dužnost roditelja odnosi se na brigu za redovito obvezno školovanje tj. na nadzor redovitog pohađanja nastave i ispunjenja školskih obveza. *Roditelji su dužni odazvati se svim sastancima na koje su pozivani radi informacija o školovanju djece i rješavanja eventualnih školskih problema.

350. Svoje pravo na izbor zanimanja dijete ostvaruje izborom škole. Ovo pravo je ograničeno, kao i izbor obrazovanja, djetetovom dobrobiti i njegovim sposobnostima. Ovo nije apsolutno pravo.

351. Pravo djeteta na zapošljavanje= posebno pravo, precizno uređeno odredbama Zakona o radu. -*Maloljetnik može zasnovati radni odnos s 15 godina uz odobrenje zakonskog zastupnika, a izuzetno i ranije. Odluka djeteta da se ne školuje nego da nakon osmogodišnjeg školovanja započne raditi ovisiti će o volji roditelja.

352. Dužnosti djeteta prema roditeljima koje poznaje hrvatsko zakonodavstvo i moguće sankcije za nepoštivanje tih dužnosti= dužnost poštovanja i pomaganja vlastitim roditeljima te obzirnost prema svim članovima obitelji. Ove dužnosti djeteta su dio moralnog habitusa svih članova obitelji, a svoj temelj imaju u načelu uređenja obiteljskih odnosa po OBZ. Razumijevaju odgovarajuće oblike fizičke pomoći u kućanskim poslovima i poslovima održavanja obiteljske zajednice. Moralnog je značenja.

353. Obiteljskopravne odredbe o zaštiti djeteta od nasilja u obitelji odnose se = samo na zaštitu djeteta, a ne i ostalih članova obitelji jer je dijete maloljetna osoba ovisna o odraslim članovima obitelji. *OBZ zabranjuje roditeljima i ostalim članovima obitelji da dijete ponižavaju, duševno ili tjelesno kažnjavaju odnosno zlostavljaju. Time se osigurava djetetovo pravo na zdravlje i život.

354. Djelokrug rada Pravobranitelja za djecu RH (cilj je zaštita, praćenje i promicanje djetetovih prava):

-prati usklađenost zakona i drugih propisa u RH koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece s odredbama Ustava RH, Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece -prati izvršavanje obveza RH koje proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa djece -prati primjenu svih propisa koji se odnose na zaštitu interesa i prava djece -prati povrede pojedinačnih prava djece i proučava opće pojave i načine povreda prava i interesa djece

-zalaže se za zaštitu i promicanje prava i interesa djece s posebnim potrebama -predlaže poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava i interesa djece te za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese djece -obavještava javnost o stanju prava djece -obavlja druge poslove određene ovim Zakonom

355. Pravo i dužnost roditelja da zastupaju svoje dijete i sklapaju za njega pravne poslove obuhvaća dva slična sadržaja roditeljske skrbi kojima se jamči zaštita djetetovih, češće imovinskih, no i osobnih interesa. *Roditelji u ime i za račun djeteta nadomještaju volju maloljetnika koji je u pravnom poslu ugovorna strana s određenim pravima i obvezama, a formalno bez poslovne sposobnosti. *čl.98.st.1. „Roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove, osim ako je to ovim Zakonom drukčije određeno.“

356. Iznimke od roditeljskog zastupanja djeteta= -OBZ dopuštajući maloljetnički brak ovlašćuje maloljetnika na podnošenje prijedloga za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka s navršenih 16 godina i s tim u vezi na podnošenje žalbe ako je rješenjem odbijen u svom prijedlogu.

357. Roditeljsko zastupanje maloljetnog zaposlenog djeteta= za sklapanje ugovora o radu maloljetnika potrebno je odobrenje njegovih roditelja. Maloljetnik samostalno raspolaže imovinom stečenom svojim radom.

358. Načela kojih su se roditelji dužni pridržavati pri upravljanju djetetovom imovinom:

1) upravljanje mora biti u korist djece

2) imovina se može koristiti samo za potrebe djece (uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje)

3) za otuđenje ili opterećenje imovine djeteta potrebno je roditelju odobrenje Centra za socijalnu skrb

359. O djetetu skrbi sam jedan roditelj kada je drugi roditelj: umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, potpuno lišen poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti upravo u odnosu na roditeljsku skrb, spriječen

360. Zakonske intervencije koje omogućuju intervencije u roditeljsku skrb temelje se na postavkama: zaštiti dobrobiti djeteta, uvažavanju djetetovog prava na izražavanje vlastitog mišljenja, uvažavanju sporazuma roditelja ako nije suprotan dobrobiti djeteta, načelu zajedničke odgovornosti oba roditelja za podizanje i odgoj djeteta, ravnopravnosti spolova

361. Centar za soc. Skrb je nadležan donijeti odluku u vezi s roditeljskom skrbi samo u slučaju povjeravanja djeteta na čuvanje i odgoj drugoj osobi, kad su roditelji propustili da sami dijete smjeste kod druge osobe ili pak kad žele dijete privremeno smjestiti u ustanovu socijalne skrbi.

362. Izvanparnični sud odlučuje o slijedećim pitanjima ostvarivanja roditeljske skrbi:

- s kojim će roditeljem dijete živjeti

-određivanje načina i vremena susreta i druženja s odvojenim roditeljem

-ograničenju ili zabrani susreta i druženja djeteta s roditeljem i ukidanju takve odluke

- određivanju osobe u čijoj će se nadležnosti susreti odvijati

-o susretima i druženju djeteta s bakom/djedom te maloljetnom braćom polubraćom te sestrama/polusestrama

-o pojedinim dužnostima odvojenog roditelja u sklopu roditeljske skrbi

-kad ne postoji roditeljski sporazum ostvarivanju roditeljske skrbi

-u slučaju promijenjenih okolnosti- s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju te drugim sadržajima

- skrb o djetetu u slučaju da umre roditelj s kojim je dijete živjelo

-oduzimanju djeteta od osobe kod koje se nalazi bez pravne osnove

363. Odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti izvanparnični sud donosi u slučajevima kad roditelji djeteta:

- ne žive u obiteljskoj zajednici,

- zato što je nikada nisu zasnovali kao izvanbračnu zajednicu ili je takva zajednica prestala

-ili se radi o bračnim drugovima koji ne pokreću bračni spor, ali ne žive zajedno

364. Kada roditelji djeteta ne žive u obiteljskoj zajednici, zato što je nikad nisu zasnovali kao izanbračnu zajednicu ili je takva zajednica prestala ili se jednostavno radi o bračnim drugovima koji ne pokreću bračni spor, ali ne žive zajedno, izvanparnični sud će odlučiti s kojim će roditeljima dijete živjeti.

365. Ovlasti suda da donese odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti temelje se na odredbi čl.9 Konvencije o pravima djeteta koja ovlašćuje nadležno tijelo da na temelju sudskog uvida donese odluku o određivanju mjesta prebivališta djeteta kad oba roditelja žive odvojeno, ali i o održavanju osobnih odnosa i neposrednih veza djeteta s oba roditelja.

366. Sporazum roditelja o tome s kojim će od njih dijete živjeti nakon prestanka njihove obiteljske zajednice za sud koji o tom pitanju odlučuje ima značenje: - sud će njihov sporazum prihvatiti ako se ne protivi dobrobiti djeteta. Sud provodi provjeru uključivanjem Centra za socijalnu skrb.

367. U postupku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi sud nije vezan zahtjevima stranaka. Protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena.

368. Odlučivanje suda o susretima i druženjima djeteta s odvojenim roditeljem podrazumijeva način i vrijeme odvijanja njihovih susreta.Način podrazumijeva hoće li roditelj s djetetom biti sam, u prisutnosti treće osobe, na točno određenim mjestima i slično. Vrijeme podrazumijeva dane u tjednu, sate u danu, neprestance duže vrijeme (praznici), povremeno (blagdani), neograničeno tj. po potrebi i sporazumu bez određivanja pojedinosti.Temelji se na pravu djeteta vezano za njegovu emocionalnu stabilnost, osjećaj prihvaćenosti, pravilan razvoj i odrastanje.

369. Ograničenje susreta i druženja djeteta s roditeljem podrazumijeva : vremensko skraćenje, prorijeđene susrete, strogo kontrolirana mjesta zajedničkih susreta, ili pak određivanje susreta i druženja u nazočnosti trećih osoba podobnih za ulogu skrbnika

370. Sud će ograničiti susrete i druženje djeteta s roditeljem ako su oni štetni za dijete

371. Srodnici s kojima (osim roditelja) sud može odrediti održavanje susreta i druženja djeteta su bake, djedovi, sestre, polusestre, braća i polubraća tj. krvni srodnici 2.-og stupnja pobočne loze. Uvjet je da dijete neživi zajedno s njima, te da pri tom jedan ili oba roditelja djeteta zabranjuju kontakte sa srodnicima.. O tome odlučuje izvanparnični sud na zahtjev krvnih srodnika 2.-og stupnja pobočne loze (ako su punoljetni) vrednujući situaciju u odnosu na djetetovu dobrobit. Želju maloljetnog djeteta za kontaktima sa navedenim srodnicima oblikovati će njegov zakonski zastupnik ili Centar za soc. skrb. Sud o ovome odlučuje bez odgode, a najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja prijedloga.

372. O susretima i druženjima djeteta s maćehom/očuhom sud može odlučiti na temelju prijedloga koje je podnijelo dijete ili bivša maćeha/očuh koji su nekada živjeli u obiteljskoj zajednici s djetetom.

373. Roditelji koji ne žive zajedno roditeljsku skrb ostvaruju ravnopravno, zajednički i sporazumno. Ako među njima nema sporazuma odluku o prijepornom sadržaju roditeljske skrbi tj. ostvarenju djetetovih prava donosi sud.

374. O tome s kojim će roditeljem dijete živjeti sud ponovno može odlučivati na zahtjev: -roditelja (majka/otac) ,- djeteta, -Centra za soc. skrb ako su se okolnosti bitno promijenile na strani svakog od roditelja ili djeteta. Sud odluku donosi po načelu REBUS SIC STANTIBUS

375. Postupovna prava koja OBZ priznaje djetetu u postupcima koji ga se tiču su: 1) na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja; 2) dobiti savjet; 3) izraziti svoje mišljenje; 4) biti obaviješten o mogućim posljedicama uvažavanja njegova mišljenja. Mišljenje se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

376. Kada umre roditelj s kojim je dijete živjelo izvanparnični sud glede skrbi o djetetu treba poduzeti slijedeće pravne radnje: preispitati osobine preživjelog roditelja, uvjete i prilike u kojima živi; - promptno (odmah) donijeti odluku Odluka suda može biti o smještaju djeteta kod preživjelog roditelja, u dom za djecu ili kod drugih srodnika.

377. Postupak radi predaje djeteta je u naravi pravnog TITULUSA za skrb o djetetu. Događa se kada osobe koje nisu pravni titulari zadržavaju dijete kod sebe, pa je potrebna intervencija nadležnih tijela radi uspostave prethodnog, na zakonu utemeljenog stanja. To je izvanparnični postupak kojem je cilj (svrha) vraćanje djeteta osobi kojoj je bilo povjereno da dijete s njom živi.

378. Građanskopravna otmica djeteta s međunarodnim elementom postoji ako se radi o: 1) nasilnom odvođenju djece preko granice države u kojoj dijete ima prebivalište; 2) jedan od roditelja (ili srodnika) odvodi dijete bez pristanka drugog roditelja u drugu državu da bi nasilno ostvario roditeljsku skrb tj. životne sadržaje sa svojim djetetom. U takvoj situaciji relevantan propis je procjena pravne situacije o tome s kojim od roditelja je bilo odlučeno da će dijete živjeti.

379. Postupak radi predaje djeteta ovlašten je inicirati: -roditelj (vjerojatno onaj kojem je drugi roditelj ili treća osoba oduzela dijete), -Centar za soc.skrb i -dijete. Sud MORA donijeti rješenje bez odgode.

380. Roditelji mogu svoje dijete povjeriti na čuvanje i odgoj drugoj fizičkoj osobi kada zbog viševrsnih razloga nisu u mogućnosti skrbiti o svojem djetetu. To su situacije:- odsutnost (radi obavljanja nekih poslova, nestanak tj. nepoznato boravište roditelja, različito mjesto stanovanja roditelja i djeteta koje se školuje) ; -spriječenost, (dulje putovanje, izdržavanje zatvorske kazne); -zdravstveni ili slični razlozi (bolest, bolničko liječenje, podvrgavanje operacijskom zahvatu, zdravstvena rehabilitacija) Pretpostavka je podobnost ove osobe (za brigu o djetetu) sa osobinama dobrog skrbnika.

381. Roditelji mogu svoje dijete povjeriti na čuvanje i odgoj ustanovi socijalne skrbi u slučajevima bilo kakve situacije koja bi roditelja spriječila u obavljanju roditeljske skrbi, a u smislu zbrinjavanja djeteta. Npr. jednoroditeljska skrb kada roditelj radi 12 i više sati i ne može skrbiti o djetetu koje s njim prebiva. Uvjet je Odluka Centra za soc.skrb u odabiru ustanove ili druge osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.,a potrebna je zbog troškova smještaja i različitih usluga koje takve ustanove pružaju.

382. Razlika između situacije kada roditelji žele povjeriti dijete na čuvanje i odgoj drugoj fizičkoj osobi i situacije kada dijete žele povjeriti ustanovi socijalne skrbi je što u prvom slučaju roditelj nije neodgovoran i nekvalitetan nego jednostavno nije u mogućnosti sam skrbiti o djetetu. Uz to Zakon mu dopušta da čuvanje i odgoj djeteta samostalno privremeno povjeri osobi koja ispunjava pretpostavke propisane za skrbnika. U DRUGOM SLUČAJU KAD SE RODITELJ ODLUČI za ustanovu soc. skrbi ili drugu osobu koja obavlja djelatnost soc. skrbi potrebna je odluka Centra za soc. skrb zbog troškova smještaja i različitih usluga.

383. Centar za soc. skrb će odluku kojom povjerava dijete na čuvanje i odgoj fizičkoj osobi ili ustanovi soc. skrbi donijeti odmah po saznanju za situaciju u kojoj roditelj nije odabrao osobu kojoj povjerava čuvanje i odgoj svojeg djeteta. U roku 8dana Centar će dijete povjeriti fizičkoj osobi koju smatra podobnom za čuvanje i odgoj djeteta, domu za djecu ili drugoj pravnoj osobi. Kriterij odabira ovisiti će o okolnostima slučaja.

384. Odluka Centra za socijalnu skrb kojom povjerava dijete na čuvanje i odgoj fizičkoj osobi ili ustanovi soc. Skrbi može se donijeti na razdoblje najdulje do 60 dana. Ako se niti po isteku tog razdoblja od 60 dana ne uspostavi roditeljska skrb Centar je dužan dijete odmah staviti pod skrbništvo.

385. Poslove zastupanja i upravljanja imovinom djeteta povjerenog na čuvanje i odgoj drugoj fizičkoj osobi ili ustanovi soc. skrbi obavlja poseban skrbnik djeteta na temelju ovlasti Centra za soc. skrb da ga imenuje djetetu.

386. Značenje LEX IMPERFECTA ima čl.108.st.1 OBZ koja predviđa dužnost svake osobe da obavijesti Centar za soc. skrb o kršenju djetetovih prava. OBJAŠNJENJE: S ovom odredbom valja povezati kaznenopravno prosuđivanje o znanju da je neko kazneno djelo počinjeno. Kazneni zakon kvalificira neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela kao zasebno kazneno djelo, ali eskulpira od kaznene odgovornosti neke osobe koje saznaju za počinjenje kaznenog djela (bračni drug, srodnik ravne loze, brat, sestra, posvojitelj). Ovo je u suprotnosti sa OBZ jer se ovom odredbom Kaznenog zakona o eskulpiranju izravno prekida lanac razotkrivanja kaznenih djela na štetu maloljetnika.

387. Funkcionalnu suradnju u zaštiti prava i dobrobiti djeteta državna tijela bi trebala ostvarivati ne čekajući pravomoćno okončanje postupka služeći se raspoloživim dokazima koji govore da roditelje treba ograničiti u roditeljskoj skrbi. Centar će u nekim situacijama radi preventivnih mjera za zaštitu osobnih interesa djeteta surađivati osim sa izvanparničnim sudom, još i sa tijelima policije, državnog odvjetništva, sa pravobraniteljem za djecu, sa istražnim ili kaznenim sudom, školom….

388. Obveze prekršajnog i kaznenog suda u vezi s kršenjem djetetovih prava su izvijestiti Centar za socijalnu skrb i izvanparnični sud. Ova obveza je propisana radi potpune i sveobuhvatne zaštite djeteta. Obiteljsko pravne mjere imaju cilj roditeljsku skrb takvog roditelja modificirati, ograničiti ili potpuno isključiti.

389. Radi zaštite imovinskih prava djeteta mogu se primijeniti obiteljskopravne mjere:

-upozorenje roditelja na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta

-nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi

-oduzimanje roditelju prava da živi sa svojim djetetom i da ga odgaja

Upućivanje djeteta u ustanovu za socijalnu skrb

-lišenje roditeljske skrbi

-zabrana neovlaštenog približavanja i uznemiravanja djeteta

-polaganje računa o upravljanju imovinom i prihodima djeteta

-stavljanje roditelja u položaj skrbnika za djetetovu imovinu

-mjere osiguranja na imovini roditelja.

390. Blaže mjere – upozorenje na nedostatke i propuste u odgoju te određivanje nadzora.Daljnje mjere – zabrana neovlaštenog približavanja i uznemiravanja djeteta, oduzimanje rodtelju prava da živi sa svojim djetetom i odgaja ga, upućivanje djeteta u ustanovu socijalne skrbi te lišenje roditeljske skrbi.

391. Svrha je zaštita djeteta. Centar za socijalnu skrb roditeljima ukazuje na pogreške u skrbi i odgoju djeteta ili ukazuje na određene propuste koje čine u vezi odgoja djeteta. Centar roditeljima pomaže kako bi uklonili pogreške. Zakon ne navodi vremensko trajanje takve mjere. Rješenjem se ne određuje koliko dugo će roditelji morati pohađati odgovarajuću ustanovu ili koliko puta dolaziti u Centar po savjet i pomoć. Ako se ne pridržavaju odluke Centra može im se izraći mjera nadzora nad nad izvršavanjem roditeljske skrbi.

392. U nadležnosti je Centra da izrekne nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi. Tri su zakonske pretpostavke za izricanje ove mjere: viševrsne pogreške i propusti roditelja u skrbi za dijete, učestale pogreške i propusti roditelja u skrbi za dijete, roditeljima je potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta. Trajanje nadzora nad roditeljskom skrbi može najkraće trajati 6 mjeseci.

393. Izricanjem nadzora, Centar mora u rješenju odrediti program nadzora nad roditeljima i djetetom te imenovati osobu koja će provoditi taj program. U obzir dolazi da se dijete uputi u dom za djecu ili zdravstvenu ustanovu (u poludnevnom ili dnevnom trajanju), a za roditelje obvezivanje da se liječe u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi gdje će dobiti odgovarajuću stručnu pomoć.

394. To mora biti osoba čiji interesi nisu u suprotnosti s interesima roditelja ni djeteta, ne smije postojati perfektuiran ugovor o doživotnom uzdržavanju između te osobe i roditelja, s obzirom na njezine osobine i ponašanje da se može očekivati da će dobro provoditi nadzor, da joj nije oduzeta roditeljska skrb i da nije lišena poslovne sposobnosti. Isključeni su srodnici ravne linije (baka, djed, prabaka, pradjed) braća, sestre, polubraća i polusestre. Smisao je u njihovoj međusobnoj povezanosti s djetetom i s roditeljima. Nadzor može obavljati službenik u Centru za soc.skrb ili neka treća osoba.

395. Prava će se oduzeti kad roditelji:- u većoj mjeri zanemaruju podizanje i odgoj djeteta, ili- kad postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta, ili- kad roditelj nije sam zaštitio dijete od štetnih postupaka drugog roditelja ili članova obiteljske zajednice, ili - kad roditelj nije obavijestio Centar za soc.skrb o zanemarivanju u podizanju i odgajanju djeteta od strane drugog roditeljaPostupak provodi i mjeru izriče izvanparnični sud.

396. Npr. kad roditelj zanemaruje svu djecu osim jednoga, a pokazalo se da zanemarivajuće postupanje prema djeci kod roditelja nastupa u određenoj dobi djeteta.

397. Odluku o tome kome se dijete povjerava na čuvanje i odgoj (drugoj fizičkoj osobi, ustanovi, pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi). Mjera se izriče u trajanju od 1 godinu.

398. Djetetovo pravo da živi s roditeljem i pravo na život u obitelji, ali dobrobit djeteta ukazuje na potrebu da ta mjera bude izrečena prema roditelju jer ne ispunjava svoju roditeljsku ulogu i odgovornost na odgovarajuć način i ugrožava tako najbolji interes djeteta koji se zahtijeva Konvencijom.

399. Ostale sadržaje roditeljske skrbi – uzdržavanje, zastupanje i upravljanje imovinom djeteta. U obzir dolaze i susreti s roditeljem ako to ne utječe nepovoljno na dijete te kontaktiranje sa roditeljem.

400. Sud po službenoj dužnosti.

401. Ovlast djeteta se temelji na postupovnim pravima djeteta koja mu priznaje Europska konvencija o ostvarivanju djetetovih prava a koja djetetu jamči procesni subjektivitet.

402. Zakon nije propisao tu mogućnost pa će se primjenjivati opće odredbe izvanparničnih postupaka o postupku za ukidanje rješenja.

403. Ako se roditelj obveže da će napustiti roditeljsku zajednicu u trajanju od 15 dana i da će redovito dolaziti u savjetovalište, školu za roditelje ili zdravstvenu ustanovu u koju je upućen. Smisao je kratkoročno odvojiti dijete i roditelja kako bi se roditelju mogla pružiti adekvatna pomoć u smetnjama koje su dovele do većeg zanemarivanja u podizanju i odgoju djeteta.

404. Postavlja se poseban skrbnik ( od strane Centra za soc.skrb). Izvanparnični.

405. Upućivanje djeteta u ustanovu socijalne skrbi. Izvanparnični sud je izriče. Pretpostavke za izricanje nalazimo u ObZ-u nabrojene kumulativno – na strani djeteta postoje poremećaji u ponašanju, a roditelji/udomitelji nisu u mogućnosti valjano odgajati dijete. Mjera se izriče u trajanju do godine dana, moguće je ponavljanje mjere ili njezino ukidanje.

406. Ne. Zbog specifičnosti situacije i emocionalnog odnosa s djetetom.

407. Roditelj može Centru za soc.skrb u mjestu prebivališta djeteta predložiti da pokrene postupak, a postoji i nelogična zakonska odredba da to može predložiti i samo dijete.

408. Na rok do godine dana uz mogućnost ponavljanja te mjere ili ukidanja, zamjena nekom drugom mjerom nije moguća jer na strani roditelja postoje negativne pretpostavke, a za dijete je to jedina mjera koja se izriče u okviru zaštite osobnih interesa.

409. Sud je ovlašten po službenoj dužnosti donijeti odluku o povjeravanju djeteta u ustanovu za socijalnu skrb. Obveza suda je dostaviti odluku Centru za soc. skrb koji će odlučiti o konkretnom smještaju djeteta izvan vlastite obitelji.

410. Kad roditelj zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava ( primjeri su u zakonu navedeni egzemplifikativno) Smisao izricanja ove mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njihovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka.

411. Prisiljavanjem djeteta na rad koji je vremenski predug ili nadilazi mogućnosti, sposobnosti ili tjelesnu snagu djeteta krše se djetetova prava na igru, rekreaciju odmor i zabavu. ObZ govori o solidarnosti u obitelji naglašavajući dužnost djeteta da pomaže roditeljima, ali kad ta pomoć postaje pretjeran i neodgovarajuć rad tad se ona pretvara u pretpostavku za lišenje roditeljske skrbi.

412. Roditelj koji napusti svoje dijete provocirao je nedopušteno odricanje od roditeljske skrbi ili njegovo ustupanje drugoj osobi. Taj roditelj ne pokazuje namjeru skrbiti o svom djetetu. Kako je roditeljska dužnost skrbiti o životu i zdravlju svog djeteta tako napuštanjem djeteta roitelj ne pokazuje interes za dijete, a to je valjan razlog za lišenje roditeljske skrbi i pronalaženje zamjenske skrbi za dijete posvojenjem/udomiteljstvom/skrbništvom.

413. Relevantno je za institut lišavanja roditelske skrbi, pošto do primjene tog instituta dolazi ako roditelj unutar godinu dana nestvori uvjete za zajednički život sa djetetom.

414. Da ne skrbi za zdravlje, život, materijalne potrebe, prehranu, obuću, odjeću, obrazovanje.

415. Lišenje roditeljske skrbi.

416. Mora: centar za soc.skrb čim sazna za zlorabu ili kršenje roditeljske odgovornosti, dužnosti i pravaMogu: drugi roditelj, dijete i sud, to je stvar njihove dispozicije. Drugog roditelj zakon nije mogao obvezati na pokretanje postupka zbog njegova odnosa s drugim roditeljem. Dijete može inicirati postupak što je u skladu sa njegovim pravima u Europskoj konvenciji.

417. Sud. Na neodređeno vrijeme.

418. Ako dijete u razdoblju oduzete roditeljske skrbi postane punoljetno ili stekne poslovnu sposobnost sklapanjem braka prije punoljetnosti ili odlukom suda.

419. Poseban skrbnik, bez obzira jesu li prijedlogom obuhvaćena oba ili samo jedan roditelj.

420. Pravomoćna odluka o lišenju roditeljske skrbi se upisuje osim u maticu rođenih djetata, i u maticu rođenih roditelja. Ta činjenica diskvalificirat će roditelje u mnogim drugim pravnim odnosima (posvojenje, skrbništva, prilikom sklapanja novog braka bračnom drugu će stajati kao upozorenje) -zemljišno književnom odjelu ako dijete ima neku nektretninu.

421. Za dijete se iskazuje do punoljetnosti kadataj upis nema višesvrhu pošto ionako prestaje skrb nad djetetom. Roditeljima se ne briše pošto samo stanje za njih još vrijedi, u slučaju pokušaja posvajanja,skrbištva, novog braka. Ministartsvo pravosuđa obvezno je voditi očevidnik osoba koje su lišene roditeljske skrbi, budući da se time štite načelo istine i prava trećih osoba.

422. Dolazi do lišenja roditeljske skrbi pošto je na roditelju da u situaciji pokaže maksimum prijegora u zaštiti svojeg djeteta od ugrožavajućih postupaka drugog roditelja.

423. Roditelj koji je pravomoćnom odlukom lišen roditeljske skrbi, više nema pravni titulus da obavlja nijedan sadržaj roditeljske skrbi, osim uzdržavanja. Pravni poredak mu zabranjuje te ga onemogućava da skrbi o zdravlju i životu svoga djeteta , da ga štiti od drugih osoba ,da ga odgaja,srkbi o obrazovanju, da ga zastupa ili upravlja njegovom imovinom.

424. Posrednje posljedice su nemogućnost posvajanja i skrbištvo. Neposredne – ne traži se pristanak roditleja na posvojenje njegova djeteta , dijete čiji su roditelji lišeni roditeljske skrbi, smatra se maloljetnikom bez roditeljske skrbi, pa se obvezno stavlja pod skrbništvo.

425. Mjera se može izreći roditelju u slučaju da roditelj šteti djeteu već samom činjenicom što je u njegovoj blizini. Mjera se može izreći i na baku,djeda,sestru,brata,polusestru i polubrata (koji ne žive sa djetetom) jer je praksa pokazala, da osim roditelja i ovi srodnici znaju uznemiriti dijete.

426. Izvanparnični sud u smislu zabrane približavanja određenim mjestima,na određenoj udaljenosti ili pak da na druge načine uznemiruje dijete (telefonski pozivi,pošta,porukama).

427. Predložiti pokretanje postupka može CZSS, roditelji,dijete. Sud će provesti postupak po njihovom prijedlogu. Predlože li roditelj ili dijete donošnje zabrane približavanja/uznemiravanja, sud je dužan o tome obavijestiti centar za socijalnu skrb i odluku donijeti bez odgode ,a najkasnije u roku od 60 da od podnošenja prijedloga.

428. Zakon je predvidio mogućnost odgode donošenja ili ovrhe odluke, ali samo ako je izriče prema roditelju,baki i djedu, ako se obveže na redoviti dolazak u savjetovalište ,školu za roditelje ili zdrastvenu ustanovu u koju su upućeni.

429. Polaganje računa o upravljanju imovinom djeteta, stavljanje roditelja u položaj skrbnika za djetetovu imovinu- ove mjere izriče centar za socijalnu skrb,a mjere osiguranja na imovini roditelja izriče sud.

430. Na zahtjev centra za socijalnu skrb, roditelji su dužni iskazati stanje imovine djeteta, kako su njome i za koje potrebe upravljali,djetetove prihode i rashode kao i one prihode koje obitelj ostvaruje kao oblik pomoći djetetu.

431. CZSS. To znači da će roditelji svakih šest mjeseci,a češće kad to centar za socijalnu skrb zatraži,podnositi pisano izvješće o upravljanju imovinom djeteta i o stanju djetetove imovine, a za otuđenje ili opterećenje djetetovih nektretnina, za otuđenje pokretnina veće vrijednosti i za raspologanje djetetovim imovinskim pravima,bit će mu uvijek potrebno odobrenje centra za socijalnu skrb.

432. Nadležan je sud,a inicijativa za provođenje sudskog postupka u nadležnosti centra za socijalnu skrb. Usvoji li sud takav prijedlog,na imovini roditelja upista će se hipoteka na nekretninama, založno pravo na pokretninama. Djeca se u odgovarajućim registrima upisuju kao vjerovnici s primarnim pravom potraživanja.

433. Može se pojaviti u stranačkoj ulozi, ulozi specifičnog umešača te pomoćnog sudskog tijela.

434. CZSS može pokrenuti izvanparnični postupak (položaj aktivne stranke) ,a uvijek se može pridružiti stranci koja je inicirala postupak. CZSS je ovlašten poduzimati i druge radnje u postupku radi zaštite prava i interesa djeteta, a osobito iznosi činjenice koje stranke nisu navele, predlaže dokaze i ulaže pravne lijekove. Sud je uvijek obvezan CZSS dostavljati pozive na ročišta, podneske stranaka i odluke, bez obzira da li se on aktivno uključio u postupak ili ne.

435. Njegovo uključivanje u postupak može biti obvezno ili fakultativno, ovisno o tome da li je dužan sudjelovati u postupku ili će sam procijenit da li će se na poziv suda ili stranke uključiti ili ne. Svojstvo umješača pretpostavlja da će štiti prava i interese djeteta.

436. Služi da olakša sudu, zbog različitih stručnih metoda rada kojima se služi i profila stručnjaka koji u njemu djeluju, spoznaju o pojedinim relevantnim činjenicama odnosno o ostvarenju djetetova prava na izražavanje vlastitog mišjenja. CZSS na zahtjev suda prikuplja i podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djeteta i stranka u postupku.

437. ZUP

438. Posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja i zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji posvojiteljima omogućuje roditeljstvo. Posvojitelji posvojenjem stječu roditeljsku skrb.

439. Posvojenje objedinjuje 2 prava (interesa) : pravo čovjeka na roditeljstvo i na osnivanje obitelji, te pravo djeteta na sigurnost i odgoj u obitelji.

440. Davanjem djeteta na posvojenje ono prestaje živjeti sa svojim roditeljima. Posvojenjem prestaju sve veze djeteta s njegovim biološkim roditeljima , pa tako i zajednički život, ali dijete zasniva i životnu zajednicu s odgovornijim osobama –posvojiteljima.

441. Jednovrsnost i neraskidivost su dva nova obilježja unutar Obieljskog zakona. Ovim odredbama se kani ostvariti sadržajnija i bolja zašita prava i interesa posvojenika, pogotovo neraskidivošću odnosa srodstva i svih prava i dužnosti koji iz toga proizlaze. Postiže se u svakom slučaju bolja integracija u obitelj posvojenika te razlog više za oprez posvajatelja pri angažmanu u sam proces, nužno predstavljajući kvalitetnu prosudbu interesa djeteta kao i podobnost posvojitelja za posvajanje.

442. Pošto je sam odnos neraskidiv nalaže se dodatan oprez svih aktera posvajanja. Iako je poželjan probni smještaj nije poznata ustanova u OBZ-u ali praksa ponekad upućuje na korištenje takvog smještaja putem udomiteljstva, pri čemu se udomitelji pojavljuju zapravo u ulozi potencijalnih posvojitelja.

443. Da bi imala sposobnost osoba: mora biološki i pravno postojati (mora biti subjekt prava), mora biti maloljetna, mora posvojenje biti zasnovano u interesu djeteta,.

444. Da bi osoba bila posvojena ona mora biološki i pravno postojati. Mora biti subjekt prava. Dakle začeto ali još nerođeno dijete,nije moguće posvojiti.

445. Posvojenik - maloljetna osoba,najmlađa 6 tjedana, najstarija osoba koja nije navršila 18 godina. Posvojitelj - 1) u dobi od 21 – 35 (stariji od posvojenika minimum 18 godina) 2) osoba starija od 35 ako za to postoje opravdani razlozi (ali dobna granica između posvojitelja i posvojenika ne smije biti veća od četrdeset pet godina.

446. Dijete maloljetnih roditelja ne može se posvojiti, osim u iznimnom slučaju. Može se posvojiti u slučaju kada i nakon proteka roka od godine dana od njegova rođenja, nema izgleda da će se ono podizati u obitelji roditelja ili bake i djeda odnosno drugih bližih srodnika. Pod uvjetom da su se ispunile pretpostavke za posvojenje neće biti potreban pristanak roditelja , ako on nije sposoban shvatiti značenje posvojenja. Za slučaj da je roditelj maloljetan, a sposoban je shvatiti značenje koje posvojenje ima za njegovo dijete, bit će pozvan na davanje pristanka za posvojenje.

447. Ako je roditelj lišen prava na roditeljsku skrb, ako je roditelj potpuno lišen poslovne sposobnosti, maloljetan roditelj koji nije sposoban shvatiti značenje posvojenja.

448. Od roditelja koji je u potpunosti lišen poslovne sposobnosti neće se tražiti pristanak za posvojenje. Takva osoba ne može biti adekvatan procjenitelj situacije koju je takvo stanje produciralo spram njenog dijeteta, a time ni pozitivnih pomaka koje posvojenje moze unijeti u buduci zivot njenog djeteta.

Za razliku od roditelja koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti, rodielj koji je djelomice lišen poslovne sposobnosti treba se izjasniti u smislu davanja (ili uskrate) svog pristanka za posvojenje. Prema čl.159. ObZ odredno je da sud odlukom o djelomičnom lišavanju poslovne sposobnosti određuje mjere, radnje i poslove koje osoba nije sposbna samostalno poduzimati. Sve ostale poslove osoba djelomice lišena poslovne sposbnosti može samostalno poduzimati, bez prethodnog ili nakonadnog odobrenja njezina skrbnika. Da bi dijete bilo stavljeno pod skrbnistvo u odluci kojom se roditelj lišava poslovne sposbnosti mora biti izrijekom navedeno da se nije sposobno skrbiti o dijetetu.

449. Jedan od načina na koji se stiti privatnost članova posvojiteljske obitelji je i odredba na temelju koje bioloski roditelj mogu dati pristanak za posvojenje djetata samo za njima nepoznate posvojitelje, osim ako posvaja ocuh ii maceha.Očevidnici i spisi predmeta o psvojenju nose oznaku službena tajna, vode se odvojeno od drugih predmeta na nacin koji osigurava cuvanje sluzbene tajne te zastite od zlouporabe, unistenja ili ostečenja. Strućni djelatnici u CZSS dužni su i nakon prestanak zaposlanja na tim poslovima, odnosno u CZSS čuvati službenu tajnu o predmetim posvojenja. Odavanje sluzbene tajne sankcionirano je i Kaznenim zakonom.Čin posvjenja nužno predstavlja potrebu usklađivanja postoječeg stanja s novonastalim stanjem u državnim maticam. Stoga je CZSS dužan pravomoćnu odluko o posvojenu odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta.U maticu rođenih, matičar ce u rubrici "Naknadni upisi i biljeske" upisati bilješku o izvrsenom posvojenju uz napomenu da se na temelju tog upisa vise neće izdavati isprave. Nakon toga matičar ce izvršiti novi upis posvojenja u maticu rođenih.

450. Pristanak za posvojenje roditelj može dati centru za socijalnu skrb i prije pokretanja postupka posvojenja, ali tek kada dijete navrsi sest tjedana zivota.

451. Roditelj koji je se predomislio može povuci svoj pristanak za posvojenje u roku trideset dana od potpisivanja zapisnika o pristanka za posvojenje.

452. Kad se dijete nalazi pod skrbnistvom, potrebno je misljenje dijetetova skrbnika. CZSS provjerava jesu li mjere koje skrbnik kani poduzeti, a u pogledu maloljetnog sticenika, na dobrobit sticenika. Dakle, provjerava da li bi pozitivno misljenje skrbnika za posvojenje djeteta bilo u intersesu i na dobrobit djeteta.

453. Pristanak za posvojenje daje kolizijski skrbnik, kada je skrbnik osoba za zaposlena u centru za posvojnje (neposredno skrbnistvo). [Imenu je ga sud kao nepristrano tijelo i odreduje opseg njegovih ovlasti. ]

454. Okolnosti koje iskljucuju aktivnu adoptivnu sposobnost na strani potencijalnog posvojitelja su kad je lišen roditeljske skrbi, poslovne sposobnosti i čije dosadašnje ponašanje upućuje na to da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku skrb o djetetu.

455. Posvojitelj ne smije biti krvni srodnik posvojenika u ravnoj lozi, niti u pobočnoj lozi do drugog stupnja srodstva. Blisko krvno srodstvo predstavlja adoptivnu smetnju. Ravna loza, neovisno o stupnju srodstva, predstavlja smetnju za posvojenje. Pravni sustav RH ne poznaje mogućnost posvojenja vlastitog izvanbračnog djeteta. Posvojenje nije dopušteno među srodnicima drugog stupnja pobočne loze.ObZ ne dopušta posvojenje među bliskim srodnicima iz razloga što je riječ o osobama koje su krvno-srodnički tijesno povezane. Bliskost srdostva koja među njima postoji, podrazumijeva i emocionalne i sve ostale komponente bliskosti i povezanosti, pa se omogućavanjem posvojenja među ovim osobama ne bi postigli nikakvi pozitivniji pomaci u odnosu na već postojeće stanje.

456. Skrbnik ne može posvojiti svoga štićenika dok ga dužnosti skrbnika ne razriješi centar za socijalnu skrb. Ova zabrana je preventivnog karaktera. U trenutku kada prestane odnos skrbništva, skrbnik mora CZSS-u u određenom roku podnijeti izvješće o svojem radu i stanju štićenikove imovine, kako bi eventualne zlorabe s imovinom štićenika, kao i ostali propusti bili pravodobno otkriveni. U protivnom, ako bi se dopustilo da se skrbnički odnos neposredno pretvori, putem posvojenja, u roditeljski odnos, skrbnik bi mogao izbjeći svakoj kontroli.

457. Posvojitelj je, u pravilu, hrvatski državljanin. Samo iznimno to može biti i stranac ako je to od osobite koristi za dijete.Hrvatsko obiteljsko pravo zauzima neblagonaklon stav u vezi s mogućnošću posvojenja od stranog državljanina onda kada ne postoje neki osobiti interesi i koristi na strani potencijalnog posvojenika, a razlozi su sljedeći: ograničene se mogućnosti detaljnije provjere sredine u koju dijete odlazi, nemogućnost poduzimanja interventnih mjera za slučaj potrebe od strane nadležnog tijela matične države posvojenika, teža prilagodba djeteta u obitelji stranih državljana, nije za zanemarivo da takav vid posvojenja podrazumijeva i gubitak našeg dotadašnjeg državljanina

458. Posvojitelj može biti osoba u dobi od 21. God a starija od posvoenika najmanje 18 godina. Ako postoje osobito opravdani razlozi posvojitelj može biti i osoba mlađa od 21 godine.

459. Samo jedan posvojitelj mora ispuniti pretpostavke za samo jednog posvojenika ako se posvajaju braća/ polubraća, sestre/ polusestre

460. U ulozi posvojitelja mogu se pojaviti kako bračni drugovi zajednički, tako samo jedan od njih, a u određenim slučajevima i osoba koja nije u braku.Odredba ObZ. Dijete mogu posvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga. Dijete može posvojiti osoba koja nije u braku ako je to od osobite koristi za dijete.

461. Ukoliko posvaja samo jedan od bračnih drugova, mora imati pristanak svog bračnog druga. Pritom zakonodavac ne predviđa nikakve izuzetne situacije koje bi omogućavale zasnivanje posvojenja bez pristanka bračnog druga posvojitelja. Premda se posvojenje ne proteže i na bračnog druga posvojitelja koji nije posvojio, ipak dijete ulazi u njihovu obitelj i u njegovu je interesu da ga prihvati suprug(a) njegovog posvojitelja.

462. Centar za socijalnu skrb je stvarno nadležno tijelo za zasnivanje posvojenja.Mjesno nadležan je centar za socijalnu skrb mjesta prebivališta ili boravišta djeteta koje se kani posvojiti.

463. Postupak za posvojenje provodi po službenoj dužnosti centar za socijalnu skrb mjesta prebivališta ili boravišta djeteta, a na prijedlog osobe koja želi posvojiti.U postupku posvojenja javnost je isključena.Postupak za posvojenje je upravni postupak koji pokreće i vodi nadležno tijelo, centar za socijalnu skrb, prema Zakonu o općem pravilima upravnog postupka.

464. Centar za socijalnu skrb mora poduzeti cijeli niz pripremnih radnji kako bi utvrdio relevantne činjenice o kojima ovisi uspjeh posvojenja. Posvojenje se može zasnovati ukoliko je ono u interesu djeteta. Korisnost posvojenja za dijete i okolnost da je ono zaista u interesu djeteta procjenjuje centar za soc.skrb. Nakon što prikupe svi podatci o statusu i obiteljskim prilikama djeteta, njegovom zdravstvenom stanju, okolnostima u kojima je ono do tada živjelo i drugim čimbenicima važnim za stjecanje potpunog uvida u stanje stvari, donose ocjenu da li je posvojenje u interesu djeteta i da li ono za to i takvo dijete predstavlja najbolje rješenje.U ovom dijelu postupka stručni djelatnici CZSS-a upućeni su na suradnju sa socijalnim i drugim ustanovama ili obiteljima u kojima je dijete eventualno smješteno (dom za djecu, udomiteljska obitelj...)

465. Prije pokretanja postupka za posvojenje osoba koja želi posvojiti zatražit će od centra za socijalnu skrb svojega prebivališta mišljenje o podobnosti za posvojenje. Centar za socijalnu skrb izdat će mišljenje u roku od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva.

466. Centar za socijalnu skrb mora neposredno od nadležnih tijela ili od potencijalnog posvojitelja pribaviti izvadak iz matice rođenih iz kojeg je razvidna starosna dob potencijalnog posvojitelja, kao i izvadak iz matice vjenčanih iz kojeg je vidljiv bračni status te osobe.Podaci koji su potrebni: potrebno je provjeriti okolnost da li je potencijalni posvojitelj osoba pod skrbništvom; potrebno je uvjerenje da nije kažnjavan i da se ne nalazi pod istragom; uz pretpostavku da posvojitelj, mora biti, u pravilu, hrvatski

državljanin, CSS mora imati u uvid i podatke o njegovom državljanstvu putem javne isprave kojom se ono dokazuje (domovnice)

467. ObZ ne sadrži takvu normu. Međutim, u Hrvatskoj se mogućnost probnoj smještaja a priori ne odbacuje, imajući na umu mogućnosti koje predviđa ZSS(u okviru skrbi izvan vlastite obitelji, između ostalih, navodi i smještaj ili boravak djeteta u udomiteljskoj obitelji). Poglavito kad je riječ o starijem potencijalnom posvojeniku. CZSS bio bi obvezan za vrijeme navedenog smještaja pratiti život djeteta u novoj obitelji.

468. Središnja faza postupka zasnivanja posvojenja: u ovoj fazi postupka pribavljaju se traženi pristanci za posvojenje (od strane roditelja djeteta, djeteta, te bračnog druga budućeg posvojitelja/ ukoliko oni ne posvajaju zajednički)CSS u ovome dijelu postupka upoznat će sve aktere odnosa posvojenja s pravnim posljedicama tog odnosa i poduzeti daljnje radnje na putu donošenja odluke o posvojenju.

469. Roditelji djeteta nisu obvezni svoj pristanak dati pred CSS-om koji vodi postupak posvojenja, već ga mogu dati i pred CSS-om svog mjesta prebivališta, odnosno boravišta. U tom slučaju, centar za socijalnu skrb u mjestu njihovog prebivališta, odnosno boravišta, dužan je bez odlaganja dostaviti o tome ovjereni zapisnik centru koji vodi postupak posvojenja.Osoba pred kojom se daje pristanak za posvojenje je, prema odredbama ZUP, ravnatelj centra za socijalnu skrb ili osoba koju on ovlasti.Roditelj može dati centru za socijalnu skrb pristanak na posvojenje i prije pokretanja postupka posvojenja ali tek kad dijete navrši šest tjedana života. Radi se o pristanku na posvojnje od strane, za njih, nepoznatih posvojitelja. U pravnoj teoriji takav način pristanka zove se bianco pristanak za posvojenje.

470. Sadržaj isprave u kojoj je konstatiran pristanak roditelja na posvojenje: Zapisnik sadrži osim izjave pristanka na posvojenje i podatak da je osoba upoznata sa svim pravnim posljedicama pristanka i posvojenja, te mogućnost iste da odustane od pristanka na posvojenje u roku trideset dana od dana potpisivanja zapisnik.

471. Pravni položaj roditelja nakon što je dao pristanak na posvojenje njegovog djeteta:Roditelj koji je pristao da dijete posvoje njemu nepoznati posvojitelji, istekom roka od trideset dana od dana potpisivanja zapisnika, ne sudjeluje kao stranka u daljnjem postupku posvojenja. S tim u vez, neće moći ulagati pravne lijekove, niti dobiti uvid u spise predmeta o posvojenju.

472. Pravni položaj u postupku zasnivanja posvojenja onog roditelja koji je dao pristanak na posvojenje, a dijete posvaja očuh ili maćeha: Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja maćeha ili očuh. Kada dijete posvaja maćeha ili očuh, njegov bračni drug ostaje stranka u postupku posvojenja, te na zasnovano posvojenje, kojem se on naknadno protivi, može uložiti pravni lijek. Drugi biološki roditelj djeteta, nakon isteka navedenog roka od trideset dana od dana potpisivanja zapisnika, prestaje biti strankom u postupku posvojenja.

473. Budući da roditeljska skrb prestaje tek kada je posvojenje zasnovano, kada odlukao posvojenju postane pravomoćna moguće je da ako je to u interesu djeteta a dijete je još smješteno npr. u ustanovi da do posvojenja uopće ne dođe. Naravno to dolazi u obzir samo ako je roditelj u međuvremenu pružio jamstvo da će preuzeti dijete i valjano se o njemu skrbiti.

474. Pristanak djeteta na posvojenje prema ObZ-u:Dijete starije od dvanaest godina, koje je sposobno shvatiti značenje posvojenja, daje svoj pristanak na posvojenje. Ono taj pristanak daje bez nazočnosti roditelja i osoba koje ga žele posvojiti.Takvo opredjeljenje hrvatskog zakonodavca motivirano je težnjom da se ustanove stvarne želje djeteta.

475. Pristanak potencijalnog posvojitelja i njegovog bračnog druga na posvojenje:Potencijalni posvojitelj svoju želju za posvojenjem djeteta očituje i kroz zahtjev upućen CZSS svojeg prebivališta za izdavanjem mišljenja o podobnosti za posvojenje, a kasnije i pkretanjem tog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi provođenja postupka za posvojenje.Bračni drug osobe koja namjerava posvojiti, pristanak na posvojenje daje pred centrom za socijalnu skrb koji vodi postupak ili centrom za socijalnu skrb svog mjesta prebivališta, odnosno boravišta.

476. Obiteljski zakon obvezuje posvojitelje da djetetu obznane istinu o posvojenju:„U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat će posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno“„Centar za socijalnu skrb savjetovat će posvojiteljima da kažu djetetu najkasnije do

sedme godine života da je posvojeno, a ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja“ Takav pristup unesen je hrvatsko obiteljsko zakonodavstvo 1998. god, a sigurno potaknut ponajprije smjernicama Konvencije o pravima djeteta (1989) koja ističe pravo djeteta da zna istinu o svom podrijetlu(u svim slučajevima kada je to moguće).

477. Izreka odluke centra za socijalu skrb kojom se zasniva posvojenje sadrži: -za posvojenika: osobno ime, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, narodnost, godinu i redni broj upisa u matici rođenih, osobno ime i adresu roditelja -za posvojitelje:osobno ime, datum i mjesto rođenja te adresu, -određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao roditelji Posvojenje je zasnovano kad odluka o posvojenju postane pravomoćna. Na takvu odluku više nije moguće izjaviti žalbu niti pokrenuti upravni spor.

478. Protiv odluke o posvajanja nezadovoljna stranka može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka odluke.

479. Centar za socijalnu skrb dužan je pravomoćnu odluku o posvojenju odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta.Matičar će u maticu rođenih djeteta upisati bilješku o izvršenom posvojenju uz napomenu da se na temelju tog upisa više neće izdavati isprave. Zatim će matičar izvršiti novi, temeljni upis činjenice rođenja posvojenika u maticu rođenih, sukladno podatcima iz oduke o posvojenju, te na temelju tog upisa izdavati isprave iz matice rođenih.Ministar nadležan za poslove uprave propisat će način upisa posvojenja u maticu rođenih.

480. Sve spise predmeta i očevidnik o predmetima posvojenja vodi i čuva centar za socijalnu skrb kod kojeg je proveden postupak posvojenja.Centar postupa na temelju odredaba Pravilnika o načinu vođenja očevidnika i spisa predmeta o posvojenju.U očevidnik se upisuju podatci o zasnivanju posvojenja, o pravima i obvezama koje nastaju iz posvojenja, promjene u vezi s upisanim podatcima.Očevidnik i spisi predmeta o psovojenju nose oznaku službena tajna, vode se odvojeno od drugih predmeta na način koji osigurava čuvanje službene tajne te zaštitu zloporabe, uništenja ili oštećenja.

481. 1. Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su službena tajna ili pribavi takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. 2. Ako je kazneno djelo iz stavka 1.ovoga članka počinjeno iz koristoljublja ili ako je riječ o vrlo tajnim podatcima ili ako je djelo počinjeno da bi se podatci objavili ili uporabili u stranoj državi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina 3. Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

482. Uvid u spise predmeta o posvojenju i maticu rođenih posvojenog djeteta dopustit će se punoljetnom posvojeniku, posvojitelju i roditelju koji je dao pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj (maćeha ili očuh).Ponekad, ako je to u njegovom osobnom interesu, i maloljetnom posvojeniku centar za socijalnu skrb dopustit će se uvid u spise predmeta o posvojenju, a matičar u maticu rođenih (posvojenika). U kojoj mjeri bi takav pristup bio u interesu maloljetnog posvojenika utvrđuje centar za socijalnu skrb.O tome hoće li pravo uvida dobiti i bliži krvni srodnici posvojenika odlučuje punoljetni posvojenik. Pristanak posvojenika pribavlja centar za socijalnu skrb.

483. Ponekad, ako je to u njegovom osobnom interesu, i maloljetnom posvojeniku centar za socijalnu skrb dopustit će se uvid u spise predmeta o posvojenju, a matičar u maticu rođenih (posvojenika). U kojoj mjeri bi takav pristup bio u interesu maloljetnog posvojenika utvrđuje centar za socijalnu skrb

484. O tome hoće li pravo uvida dobiti i bliži krvni srodnici posvojenika odlučuje punoljetni posvojenik. Pristanak posvojenika pribavlja centar za socijalnu skrb

485. U vezi s nasljednopravnim učincima, Obiteljski zakon identificira posvojenje s biološkom roditeljskom i srodničkom vezom.Odredbom je propisano:1. Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju.2. Posvojenjem posvojitelj i njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivaja posvojenika i njegovih potomaka3. Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema njegovim roditeljima i drugim krvnim srodnicima, osim prema roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te prema krvnim srodnicima i srodnicima po posvojenju toga roditelja.

486. Postoje neusklađenosti oko nasljeđivanja, Obiteljski zakon zauzima drukčija stajališta u vezi s nasljednopravnim učincima posvajanja u odnosu na Zakon o nasljeđivanju te se stoga na nasljedno pravo posvojenog dijeteta primjenjuju odredbe Obiteljskog zakonika (ZN nije uzeo u obzir najavljene promjene u vezi s prihvačanjem jedinstvenog oblika posvajanja). Te ZOI koji je isto tako donesen prije novog Obiteljskog zakonika te isto razlikuje srodničko i roditeljsko posvajanje. U svojim odredbama o osobnom imenu posvojenog dijeteta upućuje na korištenje ObZ-a.

487. Kojim propisima i na koji način je pravno uređeno pitanje osobnog imena posvojenika?Po pitanju utjecaja posvojenja na osobno ime posvojenika, Zakonom o osobnom imenu propisano je da se osobno ime posvojenom djetetu određuje u skladu s odredbama posebnog zakona. U ovome slučaju to je ObZ kojim je određeno da posvojitelji određuju osobno ime posvojenika. Osobno ime djeteta posvojitelji određuju sporazumno. Posvojenik dobiva zajedničko prezime svojih posvojitelja. Ako posvajatelji nemaju zajedničko prezime posvojeniku se prezime određuje prema posebnom zakonu (ovog puta prema ZOI-u). Posvojenik može zadržati ime I prezime koje je imao prije posvajanja ili svojemu prezimenu nadodati prezime posvojitelja. Ukoliko je posvojenik stariji od 12 godina za promjenu osobnog imena potreban je njegov pristanak.

488. Državljanstvo djeteta nakon zasnovanog posvojenja?Posvojenjem dijete stranog državljanstva stječe hrvatsko državljanstvo svojih posvojitelja i to podrijetlom. Zakonom o hrvatskom državljanstvu određeno je da se takvo dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja.

489. Podatci o osobnom imenu, u skladu sa najboljim interesima djeteta koje zastupa CZSS, volji posvajatelja te ako je sam posvojenik stariji od 12 godina tada u skladu i sa njegovim željama pošto treba dati pristanak na promjenu osobnog imena. Državljanstvo ako je apatrid ili stranog državljanstva koje stječe fiktivno od rođenja prema državljanstvu posvajatelja koji mu mogu promjeniti i narodnost pod uvijetom da ako je posvojenik navršio 12 godina dade svoj pristanak. Te se izmjenjuju podatci unutar matice rođenih pošto se posvajatelji upisuju kao roditelji posvojenika.

490. Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno osporavanje niti utvrđivanje majčinstva ili očinstva.Budući da dijete ima u matici rođenih upisane posvojitelje kao roditelje, ne postoji mogućnost utvrđivanja majčinstva ili očinstva. Da bi se moglo utvrditi majčinstvo ili očinstvo, moralo bi se prethodno osporiti majčinstvo ili očinstvo posvojitelja, a to nije dozvoljeno.

491. Posvojenjem nastaje neraskidiv odnos srodstva između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane.Ako nastanu izvjesni problemi u tom odnosu, posvojitelji će poduzeti sve da ih otklone ili saniraju jer nemaju mogućnost tražiti izlaz iz takve situacije u raskidu posvojenja.

492. Posvojenjem nastaje neraskidiv odnos srodstva između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge strane.Ukoliko bi tijekom postupka zasnivanja posvojenja došlo do teških povreda postupovne naravi, tada bi u obzir došao poništaj posvojenja. Međutim, ObZ n sadrži norme koje se tiču poništaja posvojenja, već se u tom slučaju primjenjuju norme Zakona o općem upravnom postupku.

493. Skrbništvo je obiteljskopravna ustanova namijenjena zaštiti pojedinih zakonom određenih fizičkih osoba koje zbog svoje dobi, zdravstvenog stanja ili spriječenosti nisu u stanju same se brinuti o svojim pravima i interesima.Skrništvom se postavlja ili nadomješta zakonski zastupnik koji u ime i za račun osobe pod skrbništvom daje pravno relevantne izjave volje.

494. ObZ uređuje skrbništvo kao oblik zaštite maloljetnika bez roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti se o sebi i osoba koje nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese.

495. SKRBNIK- osoba koja je rješenjem centra za socijalnu skrb, a iznimno drugog nadležnog tijela, postavljena za skrbnika nakon što je utvrđeno da ima osobine i sposobnosti za obavljanje odgovorne skrbničke dužnosti te je pristala biti skrbnikom.

ŠTIĆENIK- maloljetna ili punoljetna osoba koja je pod skrbništvom, odnosno osoba o čijim se pravima i interesima brine skrbnik.

496. To su načela:-primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama-društvene skrbi za osobe koje nisu u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima

497. ObZ naglašava da skrbnička zaštita koja im se pruža mora biti primjerena. To znači da se njome prije svega mora zaštititi osobnost pojednica kojem se pruža (osobna prava štićenika) , a potom i ostala prava. O tom načelu ovisit će zadaće i ovlasti pri provođenju skrbništva. JE LI TO TO?

498. Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o potrebi pružanja zaštite punoljetnim osobama koje nisu u stanju brinuti se o svojim pravima i interesima.Zdravstvene ustanove dužne su na zahtjev centra za socijalnu skrb ili po službenoj dužnosti dostaviti podatke centru za socijalnu skrb o duševnim smetnjama i drugim uzrocima zbog kojih se osoba nije u stanju brinuti o svojim pravima i interesima.

499. Mjesno nadležan centar za socijalnu skrb i sud.

500. Načelo obiteljske solidarnosti ne određuje više skrbništvo zato jer je uloga skrbnika u suvremeno vrijeme dragovoljna, pa se to načelo primjenjuje tek ako netko od članova obitelji pristane biti skrbnikom i tako pružiti skrbničku zaštitu drugome članu obitelji.

501. Stvarno nadležno tijelo za provođenje skrbništva je centar za socijalnu skrb.Mjesna nadležnost centra za socijalnu skrb određuje se prema prebivalištu ili boravištu osobe koja je pod skrbništvom, osobe koju treba staviti pod skrbništvo ili osobe kojoj treba imenovati posebnog skrbnika.

502. Stvarno nadležno prvostupanjsko tijelo za provođenje skrništva je centar za socijalnu skrb. Žalba na rješenje centra za socijalnu skrb može se izjaviti ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi. Pri odlučivanju o pojedinačnim pravima postupaju prema pravilima Zakona o općem upravnom postpku ako Obiteljskim zakonom nije drukčije određeno te u ograničenim slučajevima riješenja nadležnog upravnog tijela mogu se pobijati u upranom sporu pred upravnim sudom, a tad se primjenjuje Zakon o upravnom postupku.

503. Posebna pravila o mjesnoj nadležnosti za maloljetno dijete propisuje ZSS.Posebna pravila:1. Mjesna se nadležnost centra za socijalnu skrb određuje prema prebivalištu odnosno boravištu djeteta.2. Za dijete čiji roditelji žive odvojeno mjesna se nadležnost centra za socijalnu skrb određuje prema prebivalištu, odnosno boravištu roditelja s kim dijete živi prema odluci suda.3. Do donošenja odluke iz stavka 2. ovoga članka mjesno je nadležan centar za socijalnu skrb prema prebivalištu odnosno boravištu roditelja kod kojega dijete pretežno živi4. Ako je roditeljima koji žive odvojeno oduzeto pravo da živi s djetetom i odgaja ga ili je dijete povjereno na čuvanje i odgoj drugoj osobi ili domu socijalne skrbi za dijete je mjesno nadležan centar

za socijalnu skrb prema prebivalištu, odnosno boravištu roditelja koji sam ili u većoj mjeri izvršava ostale sadržaje roditeljske skrbi.5. Mjesna nadležnost centra za socijalnu skrb za dijete ne mijenja se ako je roditeljima oduzeta roditeljska skrb, osim u slučaju posvojenja.

504. Kad se pod skrbništvo stavlja maloljetna osoba sam je centar za socijalnu skrb nadležan utvrditi postoje li pretpostavke za stavljanje pod skrbništvo te odlučiti o ostalim sadržajima skrbničke zaštite. Zakonodavac se odlučio za stvarnu nadležnost centra zaobišavši sudsku zaštitu zato jer se radi o djetetu koje ionako nema poslovnu sposobnost, a potrebna mu je zaštita bez odgode.

505. Kad je skrbnikom imenovana neka fizička osoba centar za socijalnu skrb ovlašten je pomagati skrbniku te nadzirati njegov rad.Pritom može, kad se za to ukaže potreba, dati zakonom predviđeno odobrenje za poduzimanje određenih radnji, ograničiti prava i dužnosti skrbnika ili odrediti da pojedine poslove obavlja drugi skrbnik imenovan za taj poseban slučaj.Nadzor nad radom skrbnika može se provesti i u povodu pritužbi ovlaštenih osoba.

506. Bez obzira o kojoj se vrsti skrbništva radi pri pružanju skrbničke zaštite te ispunjavanja svojih ovlasti, centar za socijalnu skrb mora primjenjivati METODE STRUČNOG RADA.Metode stručnog rada ovisit će o okolnostima pojedinog slučaja te obliku obiteljskopravne zaštite.Poželjan je interdisciplinaran pristup.Jedno od osnovnih načela na kojemu se temelji skrbnička zaštita jest da je ona društvena. Društvena zaštita pretpostavlja da postoji suradnja svih tijela koja su na posredan ili neposredan način uključenja u skrbničku zaštitu-primjerice centra za socijalnu skrb, suda ili matičaraVažno je da se potreba suradnje proteže i na zdravstvene ustanove jer ObZ kao lex specialis u odnosu na zdravstvene propise obvezuje sve zdravstvene ustanove na suradnju sa centrom za socijalnu skrb, a osobito na obavješćivanje o potrebi stavljanja osobe pod skrbništvo. Kad centar za socijalnu skrb odlučuje o pravima ili temeljnim slobodama čovjeka mora poštivati NAČELO ZAKONITOSTI, a pravnu zaštitu korisnicima pružiti u razumnom roku.Pri primjeni obiteljskog zakonodavstva zaposleni u centru za socijalnu skrb moraju poštovati osobnost korisnika, njegovo dostojanstvo i nepovredivost osobnog i obiteljskog života.Sve što su služeo saznali zaposlenici su dužni čuvati u odnosu na treće neovlaštene osobe kao profesionalnu tajnu, inače se izvrgavaju radnopravnoj i /ili kaznenoj odgovornosti.Osim formalnopravnog postupanja centar za socijalnu skrb ovlašten je koristiti i metode, odnosno usluge savjetovanja koje mogu biti dragocjene u smislu prevencije i obiteljske terapije

507. Skrbništvo možemo razvrstavati po različitim kriterijima:-tko ponajprije obavlja poslove skrbništva, te-kome se i zašto pruža skrbnička zaštita

508. Postoji neposredno i posredno skrbništvo.

509. Razlikujemo:-skrbništvo za maloljetne osobe-skrbništvo (i roditeljska skrb) za punoljetne osobe koje su lišene poslovne sposobnosti-skrbništvo za posebne slučajeve za maloljetne i punoljetne osobe

510. Neposredno skrbništvo centar za socijalnu skrb primijenit će kad procijeni da su okolnosti slučaja takve da je za dobrobit štićenika da poslove skrbnika obavlja netko od zaposlenika centra.Skrbnikom ne može biti imenovan ni službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva, niti ravnatelj.Osobitost je neposrednog skrbništva da skrbnik ne mora dati pristanak na svoje imenovanje.

511. Posredno skrbništvo provodi se preko imenovanog skrbnika, fizičke osobe, koja svoje dužnosti obavlja na temelju rješenja o postavljanju za skrbnika.

512. 1. INDIVIDUALNI SKRBNIK 2. POSEBNI SKRBNIK

3. KOLIZIJSKI SKRBNIK 4. PRIVREMENI ZASTUPNIK

513. Individualni skrbnik je skrbnik imenovan jednoj osobi za cjelokupnu brigu o njezinim pravima i interesima.U slučaju da takav skrbnik ima više štićenika on je individualan skrbnik svakoga od njih.

514. Kolizijski skrbnik je podvrsta posebnog skrbnika. Centar za socijalnu skrb postavit će ga djetetu kad su interesi djeteta i roditelja u suprotnosti.Kolizijski skrbnik postavlja se svaki put kad su interesi između više štićenika (odnosno djece ili posvojenika koji su pod roditeljskom skrbi) u suprotnosti. Razlog tome je što bi u slučaju da ih zastupa isti zakonski zastupnik došlo do konfuzije u zastupanju.

515. Privremeni zastupnik po ovlastima, razlozima i vremenskom razdoblju na koje je postavljen, ubraja se u skrbnike za poseban slučaj. Naziva se još i curator ad litem ili curator ad actum.Privremenog zastupnika postavlja nadležan sud ili upravno tijelo u postupku koji se vodi.Razlozi za postavljanje određeni su postupovnim propisima, a oni se odnose na osiguravanje zaštite interesa osobe koju zastupa privremeni zastupnik, ali i osoba koje su pokrenule te postupke, odnosno na osiguravanje nesmetanog vođenja tog postupka.

516. Razlika između privremenog zastupnika i posnog skrbnika je u tome što privremenog zastupnika postavlja nadležan sud ili upravno tijelo u postupku koji se vodi.

517. SKRBNIK NE MOŽE BITI OSOBA: 1. koja je lišena roditeljske skrbi2. koja je lišena poslovne sposobnosti3. čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika4. od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te odnose sa štićenikom, ne može očekivati da će pravilno obavljati dužnosti skrbnika5. s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju6. s čijim je bračnim drugom štićenik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju

518. Činjenica da je netko već lišen roditeljske skrbi, lišen poslovne sposobnosti, kao i okolnosti da je štićenik s osobom koja bi trebala biti skrbnik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju okolnosti su koje su pravne naravi.

519. Okolnost da su interesi potncijalnog skrnika i štićenika u suprotnosti, kao i ponašanje, odnosno osobine skrbnika, okolnosti su činjenične naravi koje će centar za socijalnu skrb morati sam utvrditi.

520. Činjenica da je neka osoba lišena prava na roditeljsku skrb,da je lišena poslovne sposobnosti ili da ima neprikladno ponašanje čini potencijalnog skrbnika nesposobnim za obavljanje skrbničke dužnosti prema bilo kojem štićeniku,pa stoga ona apsolutno onemogućuje osobu da bude skrbnik. Ostali primjeri su relativnog značenja jer isključuju osobu od obavljanja dužnosti skrbništva samo u odnosu(relaciji) prema određenom štićeniku.

521. Osnovne dužnosti skrbnika propisane su u čl. 179. Obz: savjesno se brinuti o osobi,pravima,obavezama i dobrobiti štićenika,upravljati njegovom imovinom,te poduzimati mjere da se osoba osamostali za samostalan život i rad, razmotriti mišljenje,želje i osjećaje štićenika o pojedinoj mjeri prije nego je skrbnik poduzme , nastojati punoljetnog skrbnika uključiti u svakodnevni život i slobodne aktivnosti, ovisno o njegovom zdravstvenom stanju i sposobnostima (obveza skrbnika da se savjesno brine o osobi,pravima,obvezama i dobrobiti štićenika te da upravlja njegovom imovinom ima značenje načela)

522. Pojedine dužnosti skrbnika ovisno o sadržaju rješenja o imenovanju skrbnika su: zastupati štićenika: čl.184 poduzimati mjere za zaštitu štićenika: čl.185 osigurati sredstva za životne potrebe štićenika:čl.

182 kao roditelj savjesno se brinuti o pravima maloljetnog štićenika: čl.154. podnositi izvješće o radu i o stanju štićenikove imovine: čl.187

523. Zastupanje štićenika može biti u osobnim i imovinskim stvarima,te redovito i izvanredno.U osobnim stvarima zastupanje obuhvaća izjavljivanje volje koja se odnosi na medicinske zahvate,prisilnu hospitalizaciju. Strogo osobne izjave poput sklapanja braka ili priznanja očinstva skrbnik u pravilu nije ovlašten dati.Zastupanje u imovinskim stvarima obuhvaća sklapanje pravnih poslova,sudjelovanje u postupcima u kojima se odlučuje o imovinskim pravima. Štićenika zastupa skrbnik osim u iznimnim slučajevima predviđenim zakonom. Redovito zastupanje skrbnik provodi samostalno,dok mu je za izvanredno potrebna suglasnost centra za socijalnu skrb

524. Skrbnik nije dužan živjeti sa štićenikom u slučaju da skrbnik ne živi sa štićenikom obz ga izrijekom ne obvezuje da obilazi štićenika iako se ta dužnost podrazumijeva. Obići štićenika najmanje 2 puta godišnje i češće ako to zatraži skrbnik ili štićenik. Ako srbnik ouoči da je smještaj nije adekvatan trebao bi inicirati promjenu odluke o smještaju.

525. Ovlasti skrbnika da zastupa štićenika u osobnom području ograničenog je dosega. Opće pravilo je da podneske koji se tiču važnijih mjera skrbnik može podnijeti samo uz odobrenje centra za socijalnu skrb. Važnije mjere su one mjere koje utječu na bitnije promjene životnih uvjeta ili zdravstvenog stanja štićenika i osnovni kriterij da centar da odobrenje je dobrobit štićenika. Što se tiče statusnih stvari,skrbnik može zastupati štićenika samo uz odobrenje centra za socijalnu skrb koja je ujedno kontrola i pomoć skrbniku.

526. Za podmirenje troškova života,svaka osoba treba određena materijalna sredstva,pa se to odnosi i na štićenika. Skrbnik nije dužan uzdržavati štićenika,osim ako na to nije obvezan zakonom,no uz pomoć centra za socijalnu skrb dužan je poduzeti potrebne mjere za osiguravanje sredstava za životne potrebe štićenika. Prihodi mogu biti različitog podrijetla. Izdaci za životne troškove namiruju se najprije iz sredstava koje predstavljaju redoviti odnosno povremeni prihod štićenika a tek potom iz štićenikove imovine.

527. Štićenici mogu biti vlasnici imovine stečene na zakonom dopušten način. Upravljanje imovinskim pravima zahtjevna je dužnost,pa se zahtijeva visok stupanj odgovornosti i savjesnosti skrbnika. Dobro imovinsko stanje štićenika omogućit će mu zadovoljavanje osobnih potreba. Od skrbnika se očekuje da imovinom upravlja kao dobar domaćin,da je očuva i po mogućnosti uveća,osim ako umanjenje imovine nije za dobrobit štićenika. Zastupanje u imovinskim stvarima je zastupanje štićenika prilikom sklapanja pravnih poslova ili u sudskim postupcima imovinske naravi. Valjanost pravnih poslova koje sklapa poslovno nesposobna osoba uređeno je Zakonom o obveznim odnosima.

528. Iznimka od zastupanja predviđena je u čl. 26 Zakona o nasljeđivanju koji sposobnost oporučivanja ne veže uz formalno stanje,odnosno lišenje poslovne sposobnosti,već uz faktičnu sposobnost rasuđivanja. Smatra se da sve dok se ne dokaže suprotno da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju vladati svojom voljom. Ako je netko bio lišen poslovne sposobnosti u trenutku sastavljanja oporuke može olakšati dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva da se poništi oporuka,no umanjuje sposobnost za sastavljanje oporuke. Skrbnik ne može u ime i na račun štićenika sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog pojava da je bilo više zloupotreba instituta dosmrtnog uzdržavanja od strane skrbnika.

529. Poslove koji prelaze redovito poslovanje imovinom skrbnik može poduzeti samo uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb. Prelazi li neki posao redovito poslovanje ili ne procjenjuje se u skladu s posebnim propisima relevantnima za taj posao. primjerice: otuđenje ili opterećenje štićenikove nekretnine, otuđenje iz štićenikove imovine pokretnina veće vrijednosti, raspolaganje štićenikovim imovinskim pravima

530. Rješenje kojim se odobrava neki imovinski posao osobe pod skrbništvom izdaje centar za socijalnu skrb.

531. Izričita zabrana je sklapanje ugovora djelatniku centra za socijalnu skrb ili njegovom bračnom drugu sa štićenikom o otuđenje ili opterećenju štićenikove imovine. Ta odredba je izraz opreza prema djelatnicima centra za socijalnu skrb s kojom se pokušava spriječiti zloupotreba službenog položaja kojim se omogućuje pristup informacijama o imovinskom stanju štićenika i pribavljanja protuupravne imovinske koristi.

532. Zakon o javnom bilježništvu dodatno štiti imovinski interes štićenika tako da u odredbi čl. 53 uvjetuje pravovaljanost ugovora osobe koja je lišena poslovne sposobnosti ili maloljetnika sastavljanjem tog ugovora u obliku javnobilježničkog akta.

533. Predviđen je stalan neposredan i posredan nadzor skrbnika od strane centra za socijalnu skrb. Osnovni instrument nadzora je izvješće skrbnika te Pravilnik o načinu vođenja očevidnika i spisa predmeta osoba pod skrbništvom,način popisa i opisa njihove imovine te podnošenja izvješća i polaganja računa skrbnika.

534. U izvješću će skrbnik navesti:kako se brinuo o osobi štićenika, kako je štitio njegova prava i dobrobit, podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom, o prihodima i rashodima štićenika, druge podatke značajne za osobu štićenika u proteklom razdoblju.Skrbnik će opisati u kakvim životnim uvjetima štićenik živi,gdje se u izvještajnom vremenu nalazio,zdravstveno stanje štićenika,čime se u tom razdoblju bavio,te druge značajne stvari.

535. Djelatnik centra za socijalnu skrb bez obzira na dužnost skrbnika da podnosi izvješće dužan je pratiti prilike u kojima štićenik živi te najmanje 2 puta godišnje obići štićenika kao i kad to zatraži skrbnik odnosno štićenik. Djelatnik centra za socijalnu skrb dužan je podnijeti izvješće o obilasku štićenika.

536. Podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom, skrbnik mora dokumentirati, za sve važnije troškove priložiti račune. Centar za socijalnu skrb moći će kontrolirati upravljanje imovinom jer se prilikom stavljanja pod skrbništvo popisuje i opisuje imovina štićenika pa se može usporediti početno i tekuće stanje.

537. Izvješće podnosi skrbnik u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Izvješće se podnosi u redovitim vremenskim razmacima svakih 6 mjeseci i to kad zatraži centar za socijalnu skrb.

538. Skrbnici koji su dužni uzdržavati štićenika dužni su podnijeti izvješće svakih godinu dana.

539. Odgovarajuće mjere radi zaštite dobrobiti štićenika mogu biti upozorenje skrbniku da ne obavlja svoju dužnost na odgovarajući način, pomoć skrbniku pri obavljanju dužnosti, zaštita imovinskih interesa štićenika, pozivanje skrbnika na odgovornost, razrješenje skrbnika i imenovanje novog.

540. Pritužbu mogu podnijeti sam štićenik, njegov bračni drug, srodnici u ravnoj lozi, pravosudna tijela, tijela državne uprave, lokalne samouprave, socijalne, zdravstvene i prosvjetne ustanove, i to nadležnom centru za socijalnu skrb. Pritužba na rad centra za socijalnu skrb podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi jer je ono nadređeno centru i ovlašteno je nadzirati rad centra.

541. U slučaju nepravilnosti u radu skrbnika moguća je materijalna odgovornost skrbnika, kaznena odgovornost skrbnika, poduzimanje mjera centra za socijalnu skrb prema skrbniku, razrješenje skrbnika i imenovanje novog.

542. Skrbnik je materijalno odgovoran u 2 slučaja, kad skrivljeno nanese štetu štićeniku i kad osoba pod skrbništvom nanese štetu trećoj osobi.

543. Čim utvrdi štetu koju je štićeniku skrivio skrbnik,centar mora istovremeno zatražiti da skrbnik u određenom roku nadoknadi štetu i podnijeti zahtjev sudu da izrekne mjere osiguranja na skrbnikovoj imovini. Ako skrbnik ne nadoknadi štetu,centar će izravno ili preko skrbnika za poseban slučaj podnijeti tužbu sudu za naknadu štete.

544. Skrbnik može biti odgovoran po pravilima o odgovornosti za drugoga. Za štetu koju uzrokuje njegov štićenik odgovora sam skrbnik i to ako je štićenik u vrijeme počinjenja štete bio ili trebao biti pod skrbnikovim nadzorom.

545. Zbog položaja kojeg ima,i i mnogih ovlasti,skrbnik je u prilici nanijeti veliku štetu štićeniku. Da bi se štićenika dodatno osiguralo,neka od tih ponašanja su u Kaznenom zakonu istaknuta kao kaznena djela. Zloupotreba povjerenja je djelo koje inkriminira ponašanje onoga koji zastupajući interese neke osobe ne ispuni svoju zakonom utemeljenu dužnost. Kazna za skrbnika je zatvor od 3 mj do 3 god. Zaštiti osobnih interesa maloljetnog štićenika namijenjena su 2 propisana djela: zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe i izvanbračni život s maloljetnom osobom. Kako su skrbniku povjerene i pojedine stvari,u slučaju njihova protupravnog prisvojenja mogao biti kažnjen kaznom zatvora i do 3 god.

546. Skrbnik ima pravo na mjesečnu naknadu za svoj rad. Po odobrenju centra za socijalnu skrb ima pravo i na naknadu troškova

547. Skrbnik nema pravo na naknadu kada je po obiteljskim propisima dužan uzdržavati štićenika,kao ni skrbnik koji je zaposlen u centru za socijalnu skrb. Nema smisla da dobije naknadu osoba od koje se očekuje da uzdržava štićenika jer je u bliskoj obiteljskoj vezi. Također,ako djelatnik centra obavlja dužnost skrbnika u redovno radno vrijeme nema potrebe da za to bude posebno plaćen.

548. Zakonodavac je predvidio sredstva iz kojih ce se naplaćivati naknada. U prvom redu namiruju se iz štićenikovih prihoda i imovine. Ako se naknade ne mogu namiriti iz tih sredstava,namirit ce se na teret socijalne skrbni

549. Dužnost skrbnika prestaje smrću skrbnika, razrješenjem skrbnika dužnosti i prestankom skrbništva.

550. Centar će razriješiti skrbnika dužnosti u 2 slučaja: ako utvrdi da je u obavljanju dužnosti nemaran,i da ugrožava štićenikove interese,zlorabi svoje ovlasti ili ako ocijeni da bi bilo korisnije da mu se postavi drugi skrbnik. Drugi slučaj je kad skrbnik više ne želi ispunjavati dužnosti i preda zahtjev za razrješenje.

551. Centar mora razriješiti skrbnika dužnosti najkasnije za dva mjeseca.Svrha propisivanja tog roka je da se centru za socijalnu skrb pruži dovoljno vremena da pronađe drugu osobu koja će biti voljna preuzeti skrbničke dužnosti.

552. Skrbnik ne mora obrazlagati svoje razloge, iz tog razloga što je skrbnička dužnost dragovoljna.

553. Pravni smisao stavljanja djeteta pod skrbništvo je određivanje zakonskog zastupnika djetetu koji će skrbiti o njemu na zakonom propisani način. Praktični smisao je svakodnevna životna skrb o djetetu, kao zamjena za neodgovarajuću ulogu roditelja.

554. Pod činjeničnim okolnostima na strani roditelja radi se ako su oni umrli, nestali, nepoznati, odsutni ili spriječeni tj. Nemogućnosti brinuti se o svom djetetu.

555. Pravne okolnosti su nepoznato boravište roditelja, lišenje poslovne sposobnosti, lišenje roditeljske skrbi ili maloljetnost roditelja.

556. Djetetu čija su oba roditelja poznata, ako se dogodi da na strani jednog od njih nastane neka okolnost koja ga onemogućuje u ostvarivanju roditeljske skrbi, pravnu funkciju roditelja ubuduće će ispunjavati drugi roditelj. Da bi se maloljetno dijete oba poznata roditelja stavilo pod skrbništvo potrebno je da nastane neka okolnost na strani svakog od njih.

557. Zakonska pretpostavka stavljanja maloljetnika pod skrbništvo u slučaju odsutnosti roditelja povezana je sa okolnošću da roditelji nisu prije nastupanja odsutnosti svoje dijete povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja ispunjava uvjete skrbnika.

558. Nepoznato boravište roditelja bez obzira jeli riječ o uobičajenom ili privremenom podrazumijeva da roditelj nije prijavljen na određenoj adresi što znači da je nepoznat. ObZ je skratio vrijeme potrebno da bi se djetetu takvih roditelja postavio skrbnik. Radi se o nepoznatom boravištu najmanje mjesec dana.

559. Kada se roditelj lišava poslovne sposobnosti on gubi sposobnost da se brine o vlastitim potrebama, pravima i interesima, a potom i o pravima i interesima drugih osoba kao što su djeca. Takva osoba ne može poduzeti nikakve pravne radnje, pa tako ni sadržaj roditeljske skrbi, stoga će se i njoj samoj postaviti skrbnik.

560. Maloljetnici koji postanu roditelji mogu steći poslovnu sposobnost ako izvanparnični postupak za stjecanje poslovne sposobnosti nije moguće pokrenuti. Potrebno je maloljetnikovo dijete zaštititi imenovanjem skrbnika njegovom djetetu do stjecanja poslovne sposobnosti.

561. Skrbniku maloljetnog štićenika imenovat će se u okviru općih pretpostavki osoba koja ima osobine i sposobnosti obavljanja skrbništva. Prilikom određivanja skrbništva nad maloljetnom osobom potrebno je dodatno provjeriti osobine i sposobnosti potencijalnog skrbnika. Kada centar za socijalnu skrb sazna za potrebu stavljanja djeteta pod skrbništvo osim imenovanja skrbnika, mora odlučiti o povjeravanju maloljetnog štićenika na čuvanje i odgoj. Dijete se može povjeriti skrbniku, drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

562. Dijete se može povjeriti skrbniku, drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.

563. Osnovne razlike između položaja djetetovog skrbnika i položaja roditelja su zakonske dužnosti i prava roditelja koje izviru iz emocionalne povezanosti roditelja s djetetom, dok skrbnikove izviru iz odluke o imenovanju skrbnika.

564. Dužnost skrbnika je da osobitu pažnju posveti zdravlju svog maloljetnog štićenika, no za poduzimanje važnijih mjera u pogledu zdravlja potrebno je prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

565. Ovlasti skrbnika da brine o obrazovanju svog maloljetnog štićenika su da odluči o izboru i promjeni škole i zanimanja, odluči o prekidu školovanja i odluči o zapošljavanju maloljetnog štićenika.

566. Odobrenje centra za socijalnu skrb potrebno je skrbniku kad želi poduzimati druge važnije mjere u pogledu osobe maloljetnog štićenika, osobito u pogledu zdravlja, izjava o osobnom stanju i drugih važnijih prava i interesa maloljetnog štićenika.

567. Zastupanje je važan dio skrbi o štićeniku. Skrbnik je ovlašten zastupati maloljetnog štićenika jednako kao i roditelj svoje dijete, što znači da je za redovito upravljanje imovinom samostalan.

568. Zastupanje maloljetnog štićenika katkad će se ostvariti prilikom poduzimanja pravnih radnji strogo osobne naravi. Pravni položaj skrbnika jednak je onom roditelja kad su zakonski zastupnici.

569. Skrbnik maloljetnog štićenika pod stalnim je nadzorom centra za socijalnu skrb. On mora svakih 6 mjeseci podnijeti pisano izvješće ili ga izjaviti usmeno na zapisnik u bilo koje doba kada centar za socijalnu skrb to zatraži.

570. Skrbnik maloljetnog djeteta ima pravo na naknadu troškova i na mjesečnu naknadu. O visini naknade odlučuje centar za socijalnu skrb prema vlastitoj prosubi.

571. Prava i dužnosti maloljetnog štićenika izjednačena su s onima djece o kojima skrbe njihovi roditelji. Prava koja im pripadaju kao posebna djetetova prava, pripadaju im i nakon promjene njihova pravnog statusa. Maloljetni štićenik ima pravo na aktivnu ulogu u suodlučivanju o postupku u kojem se odlučuje o nekom njegovom pravu ili interesu ovisno o njegovoj dobi i zrelosti. Ako maloljetnik ima vlastite prihode ili ih ostvaruje na temelju ugovora o radu, dužan je prinositi za svoje uzdržavanje. Među općim odredbama o skrbništvu navodi se dužnost centra za socijalnu skrb da od štićenika koji je sposoban shvatiti značenje imenovanja skrbnika pribavi njegovo mišljenje u pogledu odabira osobe skrbnika.

572. Skrbništvo nad maloljetnim štićenikom prestaje kad maloljetnik stekne poslovnu sposobnost, zasnivanjem posvojenja ili prestankom razloga koji su doveli do stavljanja maloljetnika pod skrbništvo. Potreba za skrbništvom nad djetetom prestaje i ako se nestali ili odsutni roditelji pojave i počnu skrbiti o djetetu, ako im se vrati poslovna sposobnost ili roditeljska skrb. Ako bi nahočetu pod skrbništvom bilo utvrđeno podrijetlo od roditelja skrbništvo će prestati ako centar procijeni da roditelja zbog napuštanja djeteta ne treba lišiti roditeljske skrbi.

573. Nakon pravomoćnosti odluke o prestanku skrbništva nad maloljetnim djetetom centar za socijalnu skrb dužan je dostaviti nadležnom matičaru odluku o prestanku skrbništva kako bi matičar u maticu rođenih djeteta mogao upisati podatak o prestanku skrbništva.

574. Poslovna sposobnost stječe se punoljetnošću, no osoba može steći poslovnu sposobnost sklapanjem braka prije punoljetnosti s navršenih 16 godina, no za takvo stjecanje poslovne sposobnosti potreban je izvanparnični postupak za sklapanje braka.

575. Nepostojanje sudskog dopuštenja za sklapanje braka ne utječe na poslovnu sposobnost maloljetne osobe koja je sklopila brak. Iako zakonske odredbe o bračnim smetnjama propisuju da je za valjanost maloljetničkog braka potrebno dopuštenje suda, činjenica je što je brak pravno nevaljan neće utjecati na poslovnu sposobnost maloljetnika.

576. Razlozi za lišenje poslovne sposobnosti su činjenice ili stanja zbog kojih osoba nije sposobna skrbiti za sebe za svoja prava i interese. Pretpostavke koje ObZ navodi jednostavno su i široko navedene. Govori se o duševnim smetnjama ili drugim uzrocima.

577. Sljepoća može dovesti do lišenja poslovne sposobnosti ukoliko bi takva stanja bila teža i neposredno ugrožavala brigu osobe o vlastitim potrebama, pravima i dužnostima.

578. O lišenju poslovne sposobnosti odlučuje sud u izvanparničnom postupku kad osoba koju treba lišiti poslovne sposobnosti nije sposobna brinuti sama o sebi.

579. Postupak može prijedlogom inicirati centar za socijalnu skrb, bračni drug osobe o kojoj se vodi postupak, krvni srodnici u ravnoj lozi te brat ili sestra. Osim njih, i sud može po službenoj dužnosti pokrenuti postupak.

580. Posebna briga za osobe koje nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima postoji u obvezi suda ako tijekom drugog postupka posumnja u takve sposobnosti stranke i potrebu njezine zaštite institutom skrbništva, o tome izvijesti centar za socijalnu skrb i nadležni sud kako bi se pokrenuli odgovarajući postupci lišenja poslovne sposobnosti i skrbništva.

581. U dokaznom postupku sud poziva na ročište osobu koja je predložila pokretanje postupka. Položaj stranke u postupku znači da, iako nije pokrenuo postupak, premda je na to bio ovlašten, da će ga sud obavijestiti o pokretanju postupka, pozvati ga na ročište, dostavljati mu podneske stranaka i svoje odluke.

582. Ako je moguće, sud će osobu o kojoj se vodi postupak pozvati na ročište i nastojati je saslušati.

583. Potpuno lišenje poslovne sposobnosti provodi se kad sud utvrdi da osoba nije u stanju brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima, da ugrožava svojim postupcima prava i interese drugih osoba. Djelomično lišenje poslovne sposobnosti provodi se u odnosu na osobu koja nije sposobna samostalno poduzimati pojedine mjere, radnje ili poslove.

584. U sudskom rješenju o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti navode se poslovi koje osoba ne može samostalno poduzeti, a zakonom su navedeni neki od njih (raspolaganje imovinom, plaćom, odlučivanje o zapošljavanju...)

585. Posebnost je postupka što sud može zastati s postupkom i odgoditi donošenje odluke na vrijeme od šest mjeseci do godine dana,ako se takva osoba podvrgne liječenju u zdrastvenoj ustanovi. Ako se liječenje prekine zbog samovoljne odluke osobe o kojoj se radi ili njezine nesuradnje, sud može opozvati svoju odluku i lišiti je poslovne sposobnosti.

586. Rješenje o lišenju poslovne sposobnosti dostavlja se predlagatelju,njezinom srbniku i centru za socijalnu skrb,a osobi koja je lišena poslovne sposobnosti,samo ako sud procijeni da to neće biti štetno za njezino zdravlje ili da je ona sposobna shvatiti znalenje i pravne posljedice odluke. Rješenje o lišenju mora biti obrazloženo što znači da je u njemu sadržana i dijagnoza zdrastvenog stanja, što ponekad moglo utjecati na stanje bolesnika.

587. Centar mora osobu staviti pod skrbništvo u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke.

588. Obveza je suda da ex officio obavijesti centar za socijalnu skrb o pravomoćnosti odluke o lišenju o lišenju poslovne te da pravomoćnu odluku o lišenju poslovne sposobnosti dostavi matilaru radi upisa

u maticu rođenih kao i zemljišno-knjižnom odjelu suda radi zabilježbe na nekretninama kojih je osoba vlasnik.

589. Lišenje poslovne sposobnosti ne mora biti trajno,iako se izriče na neodređeno vrijeme. Ono se donosi rebus sic stantibus, pa promjenom stanja ili činjenica koje su uvjetovale ovakvu pravnu zaštitu , može doći do potrebe vraćanja poslovne sposobnosti ili vice versa

590. Skrbništvo nad osobom potpuno lišenom poslovne sposobnosti prestaje kad se nakon provedenog sudskog postupka donese odluka o vraćanju poslovne sposobnosti tj kad ona postane pravomoćna.

591. Dužnost je skrbnika brinuti se o osobi štićenika lišenog poslovne sposobnosti, o njegovim pravima,obvezama i dobrobiti, te upravljati njegovom imovinom.

592. Način i sadržaj zaštite osobnosti štićenika ovisi o razlozima zbog kojih je netko lišen poslovne sposobnosti i opsega lišenja poslovne sposobnosti.

593. Štićenik se može smjestiti ,prema ZSS i izvan vlastite obitelji u udomiteljsku obitelj,u dom socijalne skrbi i u druge oblike smještaja različitih vjerskih zajednica,društava,udruga,fizičkih i pravnih osoba.

594. Zakon o obveznim odnosima zahtjeva za sklapanje pravovaljanih ugovora poslovnu sposobnost ugovaratelja. Ako su ugovori sklopljeni bez odobrenja zakonskog zastupnika, oni su pobijeni, ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim odobrenjem. Prema tome, osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti mora biti zastupana po skrbniku, koji za taj pravni posao treba ishoditi prethodno osobrenje CZSS-a.

595. Može podnijeti prijedlog za dopuštenje za sklapanje braka izjaviti žačbu na rješenje suda o nedopustivosti sklapanja braka.može sudjelovati u postpuku posredovanja.

596. Kada je rijeć o osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti može samostalno podnijeti prijedlog za dopuštenje za sklapanje brak, izjaviti žalbu na riješenje suda o nedopustivosti sklapanja braka te može sudjelovati u postupku posredovanja. Dok osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti može poduzimati sve poslove za koje nije ograničena.

597. Kadkad se određene duševne ili tjelesne smetnje pokazuju još u djetinjstvu i usprkos nastojanjima roditelja za ozdravljenje ili ublažavanjem tegoba, ne dolazi do osposobljavanja djece za samostalni život i do pravne emancipacije od roditelja. Zbrinjavanje takvih osoba moguće je, umjesto skrnibništvom nakon njihove punoljetnosti istitutom roditeljske skrbi nakon punoljetnosti.

598. Sposobnost roditelja procjenjuju se ponajprije kao činjenice koje pogoduju skrbi za dijete- njihova životna dob,zdrastveno stanje,emocionalna povezanost s djetetom,njihova odgovornost prema situaciji,ali su i činjenice pravne prirode – da nisu lišeni roditeljske ksrbi i da imaju poslovnu sposobnost, nužne za njihovu daljnju skrb o djetetu.

599. Centar može odlučiti da samo jedan ili oba roditelja imaju status roditelja produžene roditeljske skrbi,ovisno o okolnostima, ali i o volji, odnosno njihovom pristanku na takvu skrb o djetetu.

600. Prednosti su instituta roditeljske skrbi u odnosu na skrbištvo nad vlastitim djetetom – dvojake i pravna ih teorija i praksa smatra dvostruko pozitivnim. Ponajprije, roditelji produžene roditeljske skrbi imaju isti odnos i položaj svih rdoitelja koji za to ispunjavaju uvjete, te jedinstveni sudski postupak. U praksi se institutom roditeljske skrbi nakon punoljetnosti osobito koriste roditekji djece koja su u djetinjstvu bila djeca s tzv.

Posebnim potrebama, jer time ostvaruju neke povlastice iz radnog i socijalnog prava.

601. .Postupak određivanja roditeljske skrbi nakon punoljetnosti pokreće se na prijedlog roditelja. Ni Obz niti ZUP ne navode rok u kojem takav postupak treba započeti , no do odluke može doći tek nakon što dijete bude lišeno poslovne sposobnosti. Ovisno o konkretnim okolnostima, centar za socijalnu skrb odlučit će o roditeljskoj skrbi nakon punoljetnosti ili o skrbištvu i imenovanju skrbnika.

602. Položaj roditelja koji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti je bolji od skrbnikovog jer su pod blažim režimom: ne moraju podnositi izvješća o osobnom statusu i imovini djeteta ,a odobrenje centra za socijalnu skrb potrebno im je samo za otuđenje ili opterećenj djetetove imovine i određene postupovne radnje pred sudom u vezi s djetetovom imovinom.

603. Ako je djelomice lišena poslovne sposobnosti, roditelji će skrbiti o djetetu u onom djelu u kojem je ono lišeno poslovne sposobnosti prema sudskom rješenju. U slučaju djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, za davanje osobnih izjava roditelji će nadomještati djetetovu volju svojim zastupanjem samo kad je zakonom predviđeno da zakonski zastupnik može davati izjave osobne volje i voditi postupak u ime osobe.

604. Obveza je CZSS da dostavi odluku matičaru,radi upisa te činjenice u maticu rođenih, te da istu odluku dostavi i zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda na čijem području osoba ima nekretnine, kako bi se učinila zabilježba u zemljišne knjige. Zabilježbom u istima štite se i pošteni treći kako bi znali s kim moraju sklopiti ugovor.

605. Skrbnik za posebne slučajeve je skrbnik koji se postavlja za točno određeni pravni posao. Tim oblikom skrbništva ne dira se u poslovnu sposobnost štićenika, već se pruža zaštita pojedinog prava i interesa neke osobe

606. kad se vodi postupak lišenja poslovne sposobnosti, kada je nepozbatog boravišta najmanje 3 mjeseca, kada je nedostupna, imovinskim postupcima ili sporovima u slučaju postojanja sukoba interesa skrbnika i štičenika ili štićenika i skrbnikova bliskog srodnika ili bračnog druga, ako postoji spor između više štićenika istog skrbnika ili kad oni trebaju međusobno sklopiti pravni posao, drugim slučajevima.

607. kada je dijete tužitelj u sporu radi osporavanja majčinstva ili očinstva, kad se vodi izvanparnični postupak oduzimanja roditelju prava da živi s djetetom i da ga odgaja, povjeravanje djteta s poremečajima u ponašanju u ustanovu za socijalnu skrb te lišenje roditeljske skrbi, postojanje sukoba interesa između djeteta i roditelja u imovinskim postupcima ili sporovima, te pri međusobnom sklapanju pravnih poslova, postojanje spora ili sklapanje pravnog posla između braće i sestara te polubraće i polusestara nad kojima isti roditelj ostvaruje roditeljsku skrb, djetetu strancu koje se bez zakonskog zastupnika zatekne napodručju RH, u drugim slučajevima

608. Razlog je u potrebi posebne zaštite osobe koja, upravo zato što se prema njoj vodi postupak u kojem se dvoji o njezinoj poslovnoj sposobnosti nije u stanju brinuti za svoja prava i interese uopće , pa tako ni u ovom postupku. Opseg dužnosti i ovlasti određuje CZSS, a ovlasti traju do konačnosti riješenja o stavljanju te osobe pod skrbništvo ili produženu roditeljsku skrb ili do pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno da se osoba ne lišava poslovne sposobnosti.

609. Takvoj osobi se postavlja poseban skrbnik kako radi zaštite te osobe tako i radi mogućnosti da ona zbog svoje odsutnosti naškodi pravima trećih osoba. Poseban skrbnik se postavlja kad su pred sudom ili upravnim tijelima pokrenuti postupci, a ona se ne može zbog navedenih razloga zastupati i tako štititi svoje interese. Postavlja joj ga se od CZSS-a po obavijesti tijela pred kojim se vodi takav

postupak . Katkad se radi hitnuosti situacije ili dobra upućenost u stanje stvari omogućiti i samom tijelu pred kojim se vodi postupak da postavi takvog skrbnika.

610. U slučaju spora između štičenika i CSS predviđena je nadležnost izvanparničnog suda da štičeniku imenuje posebnog skrbnika,te mu odredi opseg vlasti.Zakon predviđa širok krug osoba koje mogu predložiti postavljanje posebnog skrbnika,a navode se ustanova ili pravna ili fizička osoba koja dozna za određen slučaj.

611. Uzdržavanje se ostvaruje između fizičkih osoba,odnosno između članova obitelji, po načelu obiteljske solidarnosti, a obveza je osobne i imovinske naravi.

612. Prema Ustavu,roditelji su dužni odgajati,uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu na samostalno uodlučivanje o odgoju djece.Ujedno,djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje .

613. Konvencija navodi da roditelji ili ostale odgovorne osobe odgovorne za dijete moraju osigurati unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti životne uvjete nužne za djetetov razvoj.Od države se očekuje pružanje najveće moguće zaštite naspram djetetu.

614. Uzdržavanje je ustanova obit.prava koja je osobne i imovinske naravi,a ujedno i pravo koje pojedinim subjektima obiteljskog prava pripada po zakonu u odnosu na zakonom odrđene članove obitelji.Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece,bračnih i izvanbračnih drugova,te krvnioh i tzbinskih srodnika u ravnoj lozi.

615. Međusobno pomaganje članova obitelji(načelo obit.solidarnosti),osobita zaštita prava djeteta da ostvari uzdržavanje,određivanje iznosa uzdržavanja prema potrebama primatelja i mogućnostima davatelja ,te pravednost.

616. Prema načelu obiteljske solidarnosti od članova obitelji se zahtjeva da se međusobno pomažu prije nego od države zatraže sredstva iz socijalne pomoći.

617. Sve osobe koje su se dužne međusobno uzdržavati su zakonom izrijekom navedene,ovisno o odnosu u kojem se međusobno nalaze,pa su se tako dužni uzdržavati roditelji i djeca,mačeha/očuh i pastorčad,braćčni/izvanbračni drugovi te istospolni partneri.Baka i djed dužni su uzdržavati unuke,a otac izvanbr.djeteta majku svoga djeteta.

618. Uzdržavanje se ne može voljom primatelja / voljom davatelja uzdržavanja prenjeti na neku drugu osobu i to niti za života ni za slučaj smrti. Kada davatelj uzdržavanja umre, njegovi nasljednici nisu dužni nastaviti uzdržavati primatelja uzdržavanja umjesto ostavitelja

619. Odricanje od dužnosti ili prava na uzdržavanje nema pravnog učinka. Pravilo proizlazi i iz obilježja uzdržavanja kao zakonske obveze te da stranke ne mogu ugovorno raspolagati na način da se odreknu cijelog prava ili dijela prava koje im pripada po zakonu.

620. Pravo na uzdržavanje predviđeno zakonu ne može zastarijeti što znači da osoba koja ima pravo na zakonsko uzdržavanje može u sudskom postupku tražiti svoje pravo dok traju pretpostavke koje su pravnu relevantne za ostvarenje njezinog prava . Neke pretpostavke mogu biti vezane uz prekluzivan rok pa tako bivši bračni drugovi ne mogu tražiti uzdržavanje nakon isteka 6 mjeseci od prestanka braka a izvanbračni drugovi / partneri nakon 6 mjeseci od prestanka izvanbračne / istospolne zajednice

621. Zastara za naplatu pojedinih neisplaćenih rata za uzdržavanje nastupa za 3 godine. Iznimno zastara za pojedine ne isplaćene rate ne teče između drugova bračnih/izvanbračnih drugova dok oni žive u izvanbračnoj zajednici kao roditelja i djece dok traje roditeljska skrb

622. Dijete može tražiti naknadu za udržavanje od roditelja s kojim ne živi u roku od 5 godina od dana nastanka obveze, to pravo ne zastarijeva

623. Uzdržvanje privilegirano kod ovrhe naspram ostalim tražbinama jer u slučaju ako dužnik ne želi platiti uzdržavanje ono se može namirivati prisilnim putem na prihodima ili imovini

624. Ne postoji mogućnost da se uzdržavanje povrati nakon što dijete počme ostvarivati vlastite prihode jer se uzdržavanje zasniva na načelu obiteljske solidarnosti.

625. Iznimka je uzdržavanje bivših bračnih/izvanbračnih drugova odnosno partnera/partnerica kad je zakonodavac predvidio mogućnost da sud utvrdi da je uzdržavanje prestalo ranije što za posljedicu ima pravo na povrat sredstava davatelja uzdržavanja.

626. Uzdržavanje se u pravilu dosuđuje samo za buduće vrijeme. Kao početni dan za davanje uzdržavanja uzima se dan kada je parnica počela teči tj. Kada je podnesen zahtjev za uzdrž u slučaju kada je postavljen nakon podnošenja tužbe.

627. Zbog načela zajedničke odgovornosti oba roditelja za skrb o dijetetu dužnost uzdrž tereti oba roditelja neovisno o tome živi li dijete s njima ili ne kao i u slučajevima kada na temelju odluke nadležnog tijela samo jedan roditelj skrbi o dijetetu.

628. Ako nakon prestanka obiteljske zajednice jedno dijete živi s jednim a drugo s drugim roditeljem, roditelji se ne mogu osloboditi zakonke obveze uzdržavanja preuzimanjem obveze da u cijelosti uzdržavaju samo jedno od više dijece, jer svako dijete ima pravo na uzdržavanje od svojeg roditelja..

629. Bez obzira na to jeli dijete maloljetno ili punoljetno neprimjereno ponašaje dijeteta prema roditeljima ne utječe na ostvarenje pravo dijeteta na uzdržavanje. Za razliku od dijece, ponašanje roditelja može imati pravnu posljedicu gubtka prava na uzdržavanje

630. Roditelji su uvijek dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete bez obzira dali su zaposleni, uvijek kad su radno sposobni. Također dužni su uzdržavati maloljetno dijete i kad završi osnovno školovanje iako ga možda ne nastavlja.

631. Ako dijete ima vlastite prihode ono je dužno pridonositi za svoje uzdržavanje. Prihode dijete može ostvarivati od rada, imovine stečen radom, nasljedstvom, darovanjem ili na nekoj drugoj pravnoj osnovi.. Prihode roditelji smiju koristiti za njegovo uzdržavanje bez prethodnog odobrenja centra za socijalnu skrb.

632. Činjenica da je dijete sklopilo brak ili zasnovalo izvanbračnu zajednicu ne oslobađa roditelja dužnosti uzdržavanja dijeteta no ta njihova družnost postaje supsidijarna (ako dijete ne ostvari pravo na uzdrž od bračnog / izvanbračnog druga dužni su ga uzdržavati njegovi roditelji)

633. Kod maloljetnog dijeteta, roditelji su ga dužni uzdržavati bez obzira na zaposlenost odnosno na radnu spoobnost, a kod punoljetnog dijeteta, dijete mora ispunjavati neku od 3 navedene pretpostavke: Da se dijete školuje redovito, i da uredno ispunjava svoje obveze, da je punoljetno dijete završilo obrazovanje a ne može se zaposliti ili da je punoljetno dijete nesposobno za rad zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja

634. Ako je dijete sklopilo brak / zasnovalo izvanbračnu zajednicu, prvi od svih dužan plačati uzdržavanje bračni / izvanbračni drug.

635. dijete mora ispunjavati neku od 3 navedene pretpostavke: Da se dijete školuje redovito, i da uredno ispunjava svoje obveze, da je punoljetno dijete završilo obrazovanje a ne može se zaposliti ili da je punoljetno dijete nesposobno za rad zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja

636. Pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja roditelja od strane dijeteta su da roditelj nije sposoban za rad a nema dovoljno sredstava za život/ne može ih ostvariti iz vlasitte imovine., roditelj ne može od bračnog/izvanbračnog druga ostvariti uzdržavanje tj. Nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja od drugih osoba te da dijete punoljetno i ima mogućnost plačati uzdržavanje.

637. Dužnost dijeteta da uzdržava roditelje je supsidijarna, tek ako osoba ne može ostvariti uzdržavanje od svog bračnog/izvanbračnog druga može se tražiti uzdržavanje od dijeteta.

638. Ako roditelj ima više dijece , obveza uzdržavanja dijeli se prema mogućnostima svakog pojedinog dijeteta, a u slučaju da osoba ima i vlastitu dijecu i pastorke dužnost uzdržavanja dijeli se među njima ako su ispunjene pretpostavke za uzdržavanje međutazminskim srodnicima.

639. Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja ako sud utvrdi na temelju prigovora dijeteta u sudskom postupku da roditelj u vrijeme kada je trebao uzdržavati dijete to nije činio iz neopravdanih razloga.

640. No ako se roditelj samo neodgovarajuće ponašao prema djetetu (a nije zbog toga lišen prava na roditeljsku skrb) te dijete uzdržavao kada je bilo potrebno, dijete se ne može osloboditi uzdržavanja takvog roditelja.

641. Baka i djed su dužni uzdržavati svojega unuka ili unuku. ako roditelji po kojem su oni baka/djed ne uzdržava dijete, ako baka / djed imaju mogućnost za uzdržavanje, ako je dijete maloljetno ili kad je dijete punoljetno a ispunjene su pretpostavke iz čl. 210 ObZ. Obveza je supsidijarna.

642. Razlika je u tome da se uzdržavanje određuje uvijek prema mogućnostima bake i djeda, dok su roditelji dužni uzdržavati maloljetno dijete u svakom slučaju kad su radno sposobni. U tom dijelu je obveza bake i djeda nešto slabija, u smislu da visina iznosa uzdržavanja na koje su baka i djeda obvezni može biti niža ako su njihove mogućnosti manje.

643. Dijete može baku i djeda tužiti na uzdržavanje u istom postupku u kojem traži uzdržavanje od roditelja po kpojem su oni baka i djed, ako učini vjerojatnim da roditelj nije u mogućnosti zadovoljiti njegove potrebe za uzdržavanje u potpunosti. Dijete može tužiti baku i djeda i u odvojenom postupku nakon što se ispostavi da mu roditelj ne plaća uzdržavanje ili to ne čini u visini koja je odrađena u ovršnoj ispravi.

644. Sklapanje braka sa osobom koja je već postala roditelj nastaje obveza uzdržavanja maćehe, odnosno očuha prema pastorku. Ona je po svojoj prirodi supsidijarna, odnosno uspostavlja se tek ako dijete ne može ostavriti uzdržavanje od roditelja ili od bake i djeda.

645. Obveza uzdržavanja traje sve dok je pastorak maloljetan.Da,tereti ga bez obzira da li živi s njim ili ne.Zakon ne predviđa kao pretpostavku da pastorakžive zajedno s maćehom/očuhom što znači da je sama činjenica tazbinskog srodstva dostatna za uspostavljanje obveze uzdržavanja.

646. Ako je brak prestao razvodom/poništajem obveza uzdržavanja mačehe/očuha prema pastorku prestaje danom kad je brak prestao(pravomoćnošću presude).U slučaju kad je brak prestao smrću relevantno je da li su pastorak maćeha/očuh u trenutku smrti živjeli zajedno tad će oni i nako smrti djetet.biol.roditelja biti dužni uzdržavati pastorka.Neovisno o tom hoće li pastorak nakon smrti roditelja ostati živjeti s maćehom/očuhom u obiteljskoj zajednici.

647. Punoljetni pastorak ima obvezu uzdržavati maćehu/očuha kad na njihovoj strani postoje iste pretpostavke kao i na strani roditelja.Dodatna pretpostavka je da su mačeha/očuh uzdržavali pastorka ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.

648. Bez obzira na koji je način brak prestao između biol.roditelja i mačehe/očuha pastorak bi mogao biti dužan uzdržavati maćehu/očuha.

649. Obveza pastorka je supsidijarna.Biološko dijete očuha/maćehe i pastorak istovremeno su odgovorni i pozvani uzdržavati roditelja tj maćehu/očuha.Pastorak je u istom pravnom položaju kao bio.dijete zbog životno i psiholoških bliskih odnosa.

650. Pretpostavke:

- Bračni drug nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine

- Nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti

651. Obveza uzdržavanja između bračnih drugova postoji za vrijeme trajanja braka i nakon prestanka

braka. Za vrijeme trajanja braka obveza postoji neovisno o tome žive li drugovi u bračnoj zajednici ili

ne.

652. Isticanje zahtjeva vezano je prekluzivnim rokom i to:

- Do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj brala

- Iznimno u roku od 6 mjeseci od prestanka braka ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije

postavljen zahtjev za uzdržavanje, pod uvijetom da su pretpostvake za uzdržavanje postojale u

trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj i trajale bez prestanka do

zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

653. Ako nije vjerojatno da će tužitelj nabaviti sredtsva za život u dogledno ( zbog bolesti, nemogućnosti

zaposlenja) sud će odrediti uzdržavanje na neodređeno vrijeme.

654. Sud može vremenski ograničiti obvezu ako:

- Je brak trajao kratko

- Ako bračni drug može u dogledno vrijeme osigurati sredtsva za život

655. Ako pretpostavke za uzdržavanje budu ispunujene i krajem isteka roka od godine dana od

dosuđivanja uzdržavanje može podnijeti novu tužbu za izdržavanje. I ovdje je propisan prekluzivan

rok, nakon kojeg bivši bračni drug gubi pravo na uzdržavanje: tužba mora biti podnesena do isteka

roka za koji je određeno uzdržavanje.

656. Sud može odbiti tužbu za uzdržavanje ako nisu ispunjene pretpostavke na starni bračnih drugova.

Također sud će odbiti zahtjev ako bi ono predstavljalo očitu nepravdu.

657. Pojam „očita nepravda“ još je jedan od pravnih standarda u obiteljskom pravu, sadržaj kojih

određuje sud. Sudska praksa kvalificirala je različite situacije kao „očitu nepravdu“, koja je bila

relevantna za prosudbu da tužbeni zahtjev za uzdržavanje bračnog druga nije bio osnovan.

658. Pretpostavke za uzdržavanje od strane izvanbračnog druga su :

zvanbračna zajednica trajala je tri godine ili manje ako je u njoj rođeno zajedničko dijete

Niti jedan od izvanbračnih drugova nije u braku

Postoje pretpostavke na strani izvanbračnih drugova koje se odnose na mogućnost ostvarenja

sredstava za život

Tužba je podnesena u roku od 6 mjeseci od prestanka izvanbračne zajednice

659. Kao i kod bračnih drugova postavljen je prekluzivan rok od 6 mjeseci za podnošenje tužbe. Razlika

leži u tome što nastaje problem kod određivanja prestanka izvanbračne zajednice. Prestanak braka

objektivna je činjenica koja se pouzdano utvrđđuje, dok kod izvanbračnih zajednica to nije slučaj.

660. Postoje neslaganja što se tiće ovoga pitanja. S jedne strane analogno tumačenje pretpostavlja da bi

zakonodavac mogao produžiti uzdržavanje izvanbračnih drugova ne neodređeno vrijeme. S druge

strane, ako uzmemo u obzir teleološko tumačenje, polazivši sa stajališta da uzdržavanje bračnog i

izvanbračnog druga bude različito, izvanbračni drug mogao bi produljiti uzdržavanje samo na jednu

godinu. Ipak, o ovom pitanju će odlučiti sudska praksa.

661. Sud će odbiti zahtjev za uzdržavanje kada ono predstavlja očitu nepravdu za drugog izvanbračnog

druga. Pod očitu nepravdu možemo navesti različite životne okolnosti poput nevjere kao razlog za

prestanak zajednice. Također sud će odbiti zahtjev ako nisu ispunjene preostale pretpostavke za

uzdržavanje.

662. Neovisno o tome jesu li roditelji djeteta zasnovali ili nisu izvanbračnu zajednicu, otac izvanbračnog

dijeteta dužan je pod zakonskim pretpostavkama uzdržavati djetetovu majku. Obveza oca na

uzdržavanje vremenski je ograničena na godinu dana od rođenja djeteta.

663. Pretpostavke:

Očinstvo utvrđeno prizanjem ili sudskom odlukom

Majka skrbi o dijetetu

Majka nema dovoljno sredstava za život

664. Za razliku od izvanračne zajednice, u istospolnoj zajednici parter može zahtijevati uzdržavanje za

vrijeme trajanja zajednice te u roku od 6 mjeseci od prestanka zajednice. Također uzdržavanje se

može postaviti na određeno i na neodređeno vrijeme.

665. Uzdržavanje je zakonska obveza, pa će prestankom zakonom propisanih pretpostavki prestati i

uzdržavanje koje nije dosuđeno na određeni vremenski rok. Uzdržavanje se određuje prema klauzuli

sic stantibus. Tako će uzdržavanje prestati ako vjerovnik stekne sredtsva za život ili kad se punoljetna

osoba zaposli.

666. Da, izvanbračni drug koji je snosio troškove uzdržavanja ima pravo na povrat vrijednosti danog

uzdržavanja i za vrijeme podnošenja tužbe.

667. Uzdržavanje je vremenski ograničeno :

Maloljetno dijete koje nije nastavilo školovanje – do njegove punoljetnosti

Za punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti – do godine dana

nakon završenog obrazovanja

Za pastorka ili pastorku – dok ne postanu punoljetni

Za majku izvanbračnog dijeteta – do godine dana od rođenja

668. Kad primatelj sklopi novi brak ili zasnuje izvanbračnu zajednicu prestaje uzdržavanje iz razloga što

se onda mijenja red osoba koje su dužne plaćati uzdržavanje, pa namjesto dotadašnjeg dužnika dolazi

novi. Tj. Novi bračni ili izvanbračni drug.

669. Trajanje izvanbračne zajednice po izričaju norme nije pravno relevantno, već njezino samo

zasnivanje. Stoga bi se moglo dogoditi da primatelj uzdržavanja izgubi uzdržavanje od bivšeg

izvanbračnog druga, a nakon eventualnog prestanka nove izvanbračne zajednice ne ostvari pravo na

uzdržavanje od tog izvanbračnog druga jer izvanračna zajednica nije trajala dovoljno dugo.

670. Zakonodavac je propisao jedu posebnost u slučaju prestanka uzdržavanja. Pravo će prestati u

slučaju ako sud utvrdi da je primatelj uzdržavanja postao nedostojan tog prava. Nedostojnost osobe

procijenjuje se prema moralnim shvaćanjima društva, tj. Prema obiteljskom kriteriju.

671. U slučaju da dijete ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja, na red su prvi pozvani djed i baka po

tom roditelju koji su dužni skrbiti o dijetetu i nakon punoljetnosti. Ako djed i baka ne mogu uzdržavati

dijete, na red se pozivaju maćeha i očuh. Razlika je u tome što su oni dužni uzdržavati dijete samo do

njegove punoljetnosti.

672. Kad prva osoba ne može u potpunosti zadovoljiti uzdržavanje, primatelj uzdržavanja može razliku

ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja.

673. U parnici za uzdržavanje primatelj uzdržavanja postavlja tužbeni zahtjev u kojemu od obveznika

potražuje uzdržavanje. Sud utvrđuje ukupan iznos potrebnih za uzdržavanje tužitelja (potrebe,

imovinsko stanje, sposobnost za rad...) Drugi element koji preciznije određuje su mogućnosti osobe

koja je dužna uzdržavati ( imovinsko stanje, sva primanja, mogućnosti..)

674. Uzdržavanje u naturi moguće je samo kod punoljetne osobe i to samo ako za to postoje opravdani

tazlozi. U tom slučaju će se osiguravanjem smještaja, davanjem prehrambenih, odjevnih proizvoda u

naturi zamijeniti novčani iznos.

675. Kad određuje uzdržavanje za dijete sud će uzeti u obzir mogućnosti roditelja koji ne živi s djetetom i

potrebe djeteta. Ako je dijete izdvojeno iz obiteljske zajednice, oba roditelja će morati plaćati

uzdržavanje. Ako dijete ima povećane potrebe iznos će također biti veći ( u posebne potrebe ubrajamo

zdrastvene tegobe ili izniman talent koji treba razvijati).

676. Sud može u dva iznimna slučajeva odrediti minimum novčanog iznosa :

Ako roditelj ima više dijece

ako dijete ima vlastite potrebe

677. Moguće je odrediti uzdržavanje za dijete u povećanom iznsou ako ono ima povećane potrebe. Pod

povećanim potrebama smatramo zdrastvene tegobe ili ako se radi o iznimno nadarenom dijetetu

kojemu su potrebna dodatna sredstva za poticanje njegova razvoja.

678. Ako dijete e živi s nijednim od roditelja oba roditelja su dužna plaćati uzdržavanje. Kad dijete živi s

jednim od roditelja čuvanje, njega i skrb koje dobiva od njega jednaka je vrijednosti novca kojeg drugi

roditelj daje za uzdržavanje.

679. Ovrha uzdržavanja maloljetnog dijeteta ili dijeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon

punoljetnosti zakonodavac je pokušao zaštiti obvezivanjem suda koji je odlučio uzdržavanju da donese

i odluku o ovrsi i provede je. Sud to neće morati učiniti ako je obveznik uzdržavanja u postupku pred

sudom ili u sudskoj nagodbi dao suglasnost za naplatu potraživanja ili ako ga poslodavac u roku od 15

dana obavijesti da mu je dostavljena takva suglasnost.

680. Da. Moguća je promjena iznosa ili oblik uzdržavanja. Do sniženje iznosa može doći smanjenjem

potreba vjerovnika uzdržavanja ili smanjenja mogućnosti dužnika uzdržavanja.

681. Dobrobit dijeteta štiti se tako da :

Sud mora ex officio odlučiti o uzdržavanju dijeteta

U postupcima o uzdržavanju djeteta ne može se donijeti presuda na temelju priznanja ili na

temelju izostanka, osim ako sud ne ocijeni da je to na dobrobit dijeteta.

Se dijete ne može odreći svoga zahtijeva za uzdržavanje ni priznati tužnbi zahtjev

Postoji cijeli niz posebnih procesnih pravila kojima je cilj ubrzavanje postupka u kojemu se

odlučuje o uzdržavanju dijeteta.

682. U pojedinim postupcima sud je dužan ex officio odlučiti o uzdržavanju maloljetnog dijeteta ili

punoljetnog dijeteta koji nije sposobno za rad, a sud mora odlučiti i o roditeljskoj skrbi. To će se

događati u bračnim sporovima kada je očito da će roditelji živjeti odvojeno od dijeteta te paterinskim i

materinskim sporovima kag god je to moguće i potrebno.

683. Ako su se roditelji sporazumijeli o uzdržavanju, sud će prvo procijeniti je li sporazum stranaka u

skladu s dobrobiti dijeteta, pa će im tek potom dopustiti da sklope sudsku nagodbu.

684. Centar je u postupcima o uzdržavanju:

Dužan u ime djeteta pokrenuti postupak za uzdržavanje te tražiti ovrhu

Mora sudjelovati u postupku uzdržavanja kao umješač sui generis

Može imati ulogu kao posebni pomagač suda

685. CZSS mora u ime djeteta pokrenuti i voditi parnicu ako o djetetu skrbi druga fizička ili pravna osoba

ili ako roditelj s kojim dijete živi to pravo ne ostvaruje iz neopravdanih razloga duže od tri mjeseca.

686. CZSS će imati položaj umješača siu generis kada ga sud pozove da sudjeluje u postupku, a centar

je dužan odazvati se pozivu. Umješač je osoba koja se u parnici što se vodi među određenim

strankama pridružuje jednoj od njih, jer ima pravni interes da stranka kojoj se pridružio uspije u parnici.

687. CZSS može biti i pomagač sudu – na zahtjev suda dužan je ispitati imovinske prilike stranaka u

postupku, a posebice odgovaraju li iskazani prihodi tuženika stvarnom stanju.

688. Nagodba se sklapa kad god je to moguće i uvijek za dobrobit dijeteta. CZSS dostavlja nagodbu u

obliku zapisnika s ovim sadržajem:

Podatci o vjerovniku i dužniku

Odredbe o iznosu mjesečnih novčanih obroka u iznosu plaće

Navod kojega dana u mjesecu tražbina dospijeva

Ova nagodba je ovršna isprava.

689. Mjere za zaštitu dijeteta:

Obavijesti u pisanom obliku roditelja s kojim dijete živi te roditelja koji je dužan davati

uzdržavanje o pravima i dužnostima iz uzdržavanja

Osigurati dijetetu privremeno uzdržavanje

Podnijeti kaznenu prijavu protiv osobe koja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju

ovršne isprave.

690.

Neispunjenje obveze uzdržavanja je kazneno djelo

Okolnost da će se dijetetu osigurati privremeno uzdržavanje ako on ne bude ispunjavao svoju

obvezu za određeno razdoblje, kao i o pravu na državnog odvjetništva da u tom slučaju tražio

naknadu troškova uzdržavanja

691.

Da ga je dužan obavijestiti ako obveznik plaćanja uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu

redovito i u cijelosti

Da dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako on ne bude ispunjavao svoju obvezu

692. Dijete može tražiti privremeno u zdržavanje po ovim pretpostavkama:

Da postoji pravomoćna sudska odluka, privremena mjera radi uzdržavanja ili nagodba

sklopljena pred sudom ili CZSS.

Da roditelj ne udovoljava svojoj obvezi duže od 6 mjeseci neprekidno ili 6 mjeseci s prekidima,

a unutar razdoblja od 7 mjeseci.

693. Vremenski privremeno uzdržavanje nije neograničeno, već može trajati sve dok roditelj ponovno ne

počne ispunjavati svoju obvezu, a najduže tri godine.

694. Sredstva iz državnih fondova za privremeno uzdržavanje država ne daje bespovratno. Ako je centar

umjesto drugoga obveznika uzdržavanja uzdržavao dijete ima pravo tužbom tražiti naknadu tih

troškova od onog koji je bio zakonski obveznik uzdržavanja. Taj se zahtjev naziva Verzijski zahtjev.

695.

Načelo ravnopravnosti

Načelo obiteljske solidarnosti u slučaju primjene zakonskog sustava

Zaštita autonomije volje stranaka

Zaštita prava poštenih trećih osoba

696. Načelo ravnopravnosti ogleda se u tome što su bračni drugovi, ako ne ugovore drugačije, suvlasnici

u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini. Jednaki udjeli odražavaju njihovu ravnopravnost, a

stečevinom također upravljaju ravnopravno, pre,a odgovarajućim prilikama.

Zaštita autonomije violje stranaka pruža im mogućnost da sklope ugovor o uređenju svojih

imovinskih odnosa na sadašnjoj i budućok imovini na način koji smatraju prikladnim.

697. Obiteljska solidarnost se ogleda u tome što bez obzira što netko od njih dvoje možda ima manje

prihode, ili ih uopće nema, a drugi veće, oni solidarno sudjeluju u ostvarenju zajedničkog standarda.

Zaštita prava poštenih trećih osoba ogleda se u posebnim pravilima koja ih više ili manje štite u

pravnom prometu s imovinom koja je bračna stečevina, odnosno suvlasništvo bračnih drugova. Treći

ne moraju uvijek znati da netko raspolaže imovinom koja je u statusu suvlasništva, pa ih u pojedinim

situacijama pravni propisi posebno štite.

698. Bračnim su drugovima ponuđena dva sustava:

Zakonski

Ugovorni

699. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice

ili potječe iz te imovine, imovinska korist od autorskih i autorskom pravu srodnih prava te dobitak od

igara na sreću.

700. Rad je način stjecanja nove imovinske vrijednosti, a kao osnova stjecanja imovine može biti

samostalan ili zajednički te neposredan ili posredan.

Samostalan rad je rad svakog od bračnih drugova pojedinačno

Zajednički rad je rad primjerice na zajedničkom imanju

Neposredan rad je neposredno stvaranje nove, konkretne vrijednosti

Posredan rad je onaj kojim se ne stvara nova vrijednost, nego da se ostvari povećana

vrijednost

701. Trajanje bračne zajednice vremensko je određenje kad neka imovina mora biti unesena u bračnu

zajednicu da bi ušla u bračnu stečevinu.

702. Bračni drugovi su suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili.

Bračna stečevina je po svojoj pravnoj naravi suvlasništvo, odnosno vlasništvo više osoba na istoj fizički

nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno određeni.

703. Pozitivne strane ovog riješenja su skraćivanje drugih sudskih sporova o tome koliko je tko od

bračnih drugova pridonio stjecanju sporne imovine, jasniji vlasnički odnoi, bolja provedba načela

obiteljske solidarnosti i načela ravnopravnosti bračnih drugova... Nedostatci su pojedinačne nepravde

te nedosljedna provedba , jer pravila o suvlasništvu ne isključuju obveznopravne zahtjeve bračnog

druga koji smatra da je više uložio.

704. Predmet bracne stecevine moze biti:

- Placa

- Vlasnistvo nad pokretninama i nekretninama koje su nabavljenje sredstvima stecenim

radom , ili novcem, ili na temelju ugovora

- Ustedevina u novcu

- Prihodi od bracne zajednice

- Prihodi od vlastite imovine do kojih je doslo radom

- Predmeti za osobnu uporabu

705. Suvlasnik nad svojim idealnim dijelom ima prema opcim pravilima gradanskog prava sve ovlasti

vlasnika, ako ih moze izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela. Bračni drug moze s njim slobodno

raspolagati – samostalno snosi sve troškove i terete tog dijela, a i samostalno stavlja zahtjeve u vezi sa

svojim idealnim dijelom.

706. Poslovi redovite uprave su oni koji se poduzimaju radi redovitog odrzavanja, uporabe i

iskoristavanja stvari za njezinu redovitu svrhu. Poslovi redovite uprave bi bili placanje tekucih potreba

kucanstva, redoviti servis osobnog vozila, kupovina knjige za dijete...

707. Za izvanredne poslove pristanak mora biti izricit, a oblik ocitovanja volje ovisit ce o pravnom poslu.

Tako kad jedan od bracnih drugova prodaje osobno vozilo koje ulazi u bracnu stecevinu kupoprodajni

ugovor bi morali potpisati i potpis ovjeriti oba bracna duga.

708. Rješenje slučaja razlikuje se kod upravljanja poslova redovite i izvanredne uprave. Ako se radi o

poslu redovite uprave odluku ce na prijedlog jednog ili oba bračna druga donijeti sud u izvanparničnom

postupku. Ako se radi o izvanrednom poslu, jedini izlaz za bračnog druga jest razvrgnuce suvlasničke

zajednice.

709. Treće osobe štite se na nacin da se po nacelu povjerenja u javne upisnike upisuju sva stvarna

prava na nekretninama i pojedinim stvarima. Na ovaj način će svatko treći znati da su upisani podaci

istiniti.

710. Na koji način bračni drugovi mogu razvrgnuti bračnu stečevinu? Postoji li mogućnost da neka treća

osoba traži razvrgnuće njihove bračne stečevine? (994)

Bračni drugovi mogu razvrgnuti stečevinu na dva nacina: sporayumno i u sudskom postupku.

Ponekad to mogu uciniti i trece osobe ako se radi o namirenju dugova jednog od bračnih drugova.

711. Bračni drugovi mogu se sporazumijeti da žele razvrgnuti suvlasnistvo nad bračnom stečevinom u cijelini i tad ce se primjeniti pravila o slobodi ugovaranja koja se odnose na bračni ugovor.

712. Sudsko razvrgnuće dolazi u obzir ako samo jedan od bračnih drugova želi razvrgnuće stečevine te to moze učiniti postavljajući zahtjev na sudu.

713. Sudovi u izvanparničnom postupku.714.

- Kad bi to bilo na štetu drugog bračnog druga

- Kad je pravo na razvrgnuče ograničeno zakonom

- Ako je sam bračni drug ograničio očitovanjem volje pravo na razvrgnuće suvlasništva.

715. Ako se bračni drugovi ne sporazume o načinu razvrgnuća, na nekoliko stvari će se primjenjivat sudska razdioba po evivalentu. Sud po tim pravilima može na zahtjev svakog od suvlasnika odlučiti da svakome pripada pojedina stvar, uzimajući u obzir njihove potrebe, te ce sud ocijenit opravdanost zahtjeva za svaku stvar posebno, ukoliko dođe do manje vrijednost jedne stvari od druge, razlika se može platiti u novcu.

716. Vlastita imovina bračnog druga je : imovina koju je imao u trenutku sklapanja braka, imovina koju je stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od rada, imovina koju je stekao nakon prestanka bračne zajednice , njegovo autorsko djelo, stvari i prava koja mu pripadnu nakon razvrgnuća bračne stečevine ili pojedino pravo bračne stečevine na temelju bračnog ugovora ili odlukom suda

717. Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio. Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice bračna je stečevina.

718. OBZ definira bračni ugovor kao pravni posao nevjeste i ženika ili bračnih drugova o uređenju imovinskopravnih odnosa na postojećoj ili budućoj imovini. Vremenski bračni ugovor se može sklopiti prije sklapanja braka i tijekom braka. Bračni ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku , a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

719. Bračni drugovi ne mogu sklopiti bračni ugovor nakon prestanka braka jer ga sklapaju osobe koje nisu bračni drugovi.

720. Maloljetna nevjesta ili ženik koji bi htjeli sklopiti predbračni ugovor još nemaju poslovnu sposobnost, osim ako je nisu stekli sudskom odlukom.Pri sklapanju takvog bračnog ugovora moraju ih zastupati njihovi zakonski zastupnici.

721. Za bračnog druga koji je lišen poslovne sposobnosti može sklopiti njegov skrbnik s prethodnim odobrenjem centra za socijalnu skrb. To je ugovor koji mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a to je isprava koju je sastavio javni bilježnik uz odobrenje CZSS.

722. Predmet bračnog ugovora nije zakonom određen, što znači da je svaki sporazum dopušten osim ako nije protivan prisilnim propisima,npr : određivanje prihoda kao vlastite imovine. Uprava ili raspolaganje imovinom

723. Kogentna je odredba da se suvlasnici ne mogu trajno odreći prava na razvrgnuće suvlasništva.

724. Čl.257. OBZ izrijekom zabranjuje da bračni drugovi ugovore primjenu stranog prava na bračni ugovor. Do primjene stranog prava može doći samo ako se radi o braku s međunarodnim obilježjem.

725. Bračni ugovor se sklapa u pisanom obliku,a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni, a iznimka su poslovi redovite uprave imovinom.

726. Do opoziva može doći zbog osiromašenja darovatelja (štite se lakomisleni darovatelji koji poneseni emocionalnim zanosom daruju nesrazmjeran dio imovine) i „gruba nezahvalnost“ (može se tumačiti da je do grube nezahvalnosti došlo ako obdarenik učini kazneno djelo).

727. Bračni drug odgovara pojedinačno za tražbine koje su nastale prije sklapanja braka i za tražbine koje proizlaze iz vlastite imovine. U slučaju samostalnog duga vjerovnik može tražiti ispunjenje ili iz vlastite imovine bračnog druga ili iz suvlasničkog dijela bračne stečevine.

728. Solidarno odgovaraju oba bračna druga za štetu koju trećima počini njihovo dijete, bez obzira jesu li u braku. Do 7 god. Su roditelji objektivno odgovorni, a od 7 se može dokazivati suprotno.Vjerovnik može tražiti od svakoga od roditelja da podmiri svoj dio duga, ako jedan od bračnih drugova podmiri cijelu tražbinu ima pravo od drugoga zahtijevati da mu vrati dio.

729. Solidarnu odgovornost predviđa ZOO za štetu koju zajedno uzrokuju :Kao da štetu uzrokuje jedna ili više osoba koje su međusobno povezane,a ne može se ustvrditi koja je uzrokovala štetu te osobe odgovaraju solidarno.

730. Vjerovnik može tražiti svakoga od njih da podmire svoj dio duga. Ako jedan podmiri sve ima pravo tražiti od drugoga da mu vrati dio tražbine koji po veličini odgovara suvlasničkom udjelu koji mu odgovara ili iz vlastite imovine pojedinog bračnog druga.

731. Pravo namirenja iz iznosa dobivenoga prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom postupku i prije naknade ovršnog postupka i pravo zahtijevati da mu se stvar koja je predmet ovrhe vrati ako položi iznos koji odgovara vrijednosti ovršenikova udjela

732. Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

733. Vlastita imovina izvanbračnih drugova je imovina koju su imali prije zasnivanja izvanbračne zajednice, imovina stečena na pravnoj osnovi različitoj od rada te autorska djela.

734. Izvanbračni drugovi mogu urediti svoje odnose izvanbračnim ugovorom, te će se za taj ugovor primjenjivati iste PETRPOSTAVE kao za bračni ugovor.

735. Ako bi sud u imovinskim sporu procjenio da izvanbračna zajednica nije trajala više od 3 godine ili da brak jednog od izvanbračnih drugova nije prestao. U tom slučaju ne bi se mogle primjeniti odredbe obiteljskog prava o pravnim učincima izvanbračne zajednice, već bi imovinskopravne odnose izvanbračnih drugova trebalo tumačiti prema općim pravilima građanskog prava. Ako su izvanbračni drugovi sklopili ugovor i nazvali ga ugovorom izvanbračnih drugova sud može primjeniti pravilo o konverziji ugovora te mu priznati pravne učinke ukoliko odgovara zahtjevima za valjanost nekog drugog ugovora građanskog braka.

736. Prihodi iz autorskih prava i dobitak od igara na sreću se naziva zajednička stečevina.

737. Dijete može biti vlasnikom imovine, ali ono raspolagati tom imovinom tek kad postane poslovno sposobno.

738. Imovinom koju je maloljetnik stekao radom nakon navršene 15.godine života upravlja sam. Zaposleni maloljetnik od 15.god. sposoban je sklapati valjane pravne poslove u vezi s imovinom koju je stekao radom.

739. Može sklopiti ugovor o radu ako ga na to pismeno ovlasti njegov zakonski zastupnik.

740. IZR u načelu zabranjuje zapošljavanje djece mlađe od 15.god., uz određene iznimke uz prethodno odobrenje inspektora rada i da ne ugrožavaju djetetovo zdravlje, školovanje ili razvoj.

741. Prihode od djetetove imovine roditelji smiju koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj ili za podmirenje drugih važnih potreba djeteta. Samu imovinu djeteta roditelji ne mogu samostalno otuđiti već im je za to potrebno odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb.

742. Može uz odobrenje za socijalnu skrb.

743. Centar za socijalnu skrb dat će odobrenje za raspolaganje imovinom ako utvrdi da će imovina biti korištena radi školovanja, obrazovanja… isto tako im treba odobrenje od centra radi bavljenja sportskim i drugih aktivnosti.

744. Roditelji sklapaju ugovore sa sportskim klubom uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb koji mora paziti da se zaštite djetetova imovinska i interesi.

745. Roditelji mogu pravovaljano otuđiti nekretninu maloljetnog djeteta u svrhu za potrebe obiteljske zajednice. Svaki ugovor o raspolaganju imovinom maloljetnika mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.

746. Za poduzimanje odgovarajućih postupovnih radnji pred sudom ili državnim tijelima kojima se raspolaže djetetovom imovinom potrebno je odobre nje centra za socijalnu skrb.

747. Svaki ugovor o raspolaganju imovinom maloljetnika mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, kojeg sastavlja javni bilježnik i provjerava je li njegov sadržaj u skladu s prisilnim propisima, što znači da mora provjeriti je li za sklapanje tog pravnog posla pribavljeno odobrenje centra za socijalnu skrb.

748. Nadležno tijelo čim utvrdi da je stranka u postupu maloljetnik mora obavijestiti centar u kojem se odlučuje o imovinskim interesima djece te ga pozvati da obodri poduzimanje postupovnih radnji njegovih zakonskih zastupnika ako to prethodno nije zatražio zakonski zastupnik djeteta.

749. U slučaju da roditelji ne ispunjavaju svoju dužnost na odgovarajući način centar za socijalnu skrb može poduzeti mjere radi zaštite prava i dobrobiti djeteta. U svako doba može zahtijevati polaganje

računa o upravljanju djetetovom imovinom, može odrediti da se dio djetetovih prihoda ne isplaćuje na ruke roditelja.

750. Troškove nastale trudnoćom i porodom izvanbračnog djeteta podmiruju majka i otac, u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

751. Može, iako se u praksi naknada za troškove poroda rijetko javlja.

752. Prvo ročište mora se u roku od 15 dana od dana kada je tužba primljena na sud. Sud drugog stupnja dužan je odluku donijeti i otpremiti je u roku od 60 dana od dana primitka žalbe.

753. U statusnim stvarima sud može dopustiti da radi ostvarenja svojih prava i interesa pojedine radnje u postupku poduzima i stranka koja nema poslovne sposobnosti, ako je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.

754. Sud će odlučiti slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

755. Bračni drug protiv kojeg je podnesena tužba u pravnom sporu može kod istog suda protiv drugoga bračnog druga podnijeti protutužbu radi utvrđivanja da brak ne postoji ili za poništaj braka. Odluka o tužbi i protutužbi donit ce se u jednoj presudi.

756. Sud može donijeti odluku i bez održavanja usmene rasprave, ako smatra da rasprava nije potrebna i odluka se može temeljiti i na dokazima koji nisu izvedeni pred sud.

757. Odluke se donose u obliku rješenja i moraju biti obrazložene.

758. Kad se odlukom suda mijenja status stranke ili njezina prava i dužnosti, pravni učinci odluke nastaju kad ona postane pravomoćna.

759. Ne postoji mogućnost.

760. Sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu kada se izriču mjere kojim se štite prava i dobrobit djece.

761. U stvarima koji se tiču roditelja i djece- sud koji je opće mjesno nadležan za dijete, stranke ne mogu sporazumom mijenjati nadležnost suda.

762. Sud na području kojeg se dijete zatekne.

763. Privremena mjera radi uzdržavanja i prethodna mjera radi uzdržavanja

764. Privremenu mjeru osiguranja radi uzdržavanja maloljetnog djeteta nad kojim roditelji imaju skrb nakon punoljetnosti, sud može odrediti u svakom postupku u kojem se odlučuje o pravima djeteta i isto tako može ako postoji potreba odrediti i provesti po službenoj dužnosti.

765. Može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerovatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.

766. Može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerovatnim da bi do nastupanja ovršnosti odluke kojim je naloženo davanje uzdržavanja bili dovedeni u opasnost njegovi interesi ili znatno otežavanje ostvarivanja uzdržavanja.

767. Smatra se da postoji opasnost za osobne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguravanja uzdržavanja određuju u korist maloljetnog djeteta nad roditeljima koji ostvaruju skrb nakon punoljetnosti, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

768. Proces se europeizacije materijalnog odredaba obiteljskog prava odvija na više razina: stvaranjem zajedničkih standarda zaštite ljudskih prava primjenom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravnim uređenjem pojedinih pitanja unutar EU.

769. Unutar vijeća Europe najviše na harmonizaciju utjecala primjena europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno tumačenje Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudama. Europski sud priznaje domaćem zakonodavcu da najbolje poznaje društvene prilike u vlastitoj državi. Pravno uređenje pojedinih obiteljskih instituta mora biti usklađeno sa standardima kojih je tumačio Europski sud.

770. Međunarodni ugovori Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Europski sud za ljudska prava, zatim Europska konvencija o posvojenju djece, Europska konvencija o pravnom statusu djece rođene izvan braka, Konvencija o ostvarivanju dječjih prava…

771. Odnose se o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka i bračnim stvarima i stvarima roditeljske odgovornosti.

772. Poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na sklapanje braka i pravo na osnivanje obitelji, pravo roditelja da osiguraju svojoj djeci obrazovanje, prava djece na zaštiti koja je u skladu s njihovom dobi i dobrobiti, pravo na pravnu ekonomsku i društvenu zaštitu u obitelji.

773. U odnosu na prava koje priznaje Povelja ograničenja moraju biti predviđena zakonom, moraju poštivati bit prava i sloboda, moraju biti razmjerna te mogu biti predviđena zakonom, moraju biti razmjerna te mogu biti predviđena ako su potrebna u općem interesu, koji je priznat od EU ili koji je potreban za zaštitu prava i sloboda drugih. Ukoliko povelja sadrži neka prava koja odgovaraju pravima iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ona moraju biti protumačena u značenju i primjeni koja je ustaljena primjenom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda .

774. Komisiji za europsko i obiteljsko pravo (CEFL) je cilj harmonizacije obiteljskog prava u europskim prostorima, po uzoru na sličan postupak ujednačavanja obiteljskih odredaba u nordijskim državama i SAD-u.